Connect with us

Magazin

ON NIJE BJEŽAO ZA VRIJEME OLUJE: ‘Mladi zapovjednik se rasplaka, dade mi 200 kuna i reče: ‘Ostaj sa srećom’…’

Objavljeno

- datum

 TOPLA, OLUJNA PRIČA    “Vojska je ušla u pusto selo. Prolazili su cestom, ulazili su u dvorišta, pregledavali ima li koga, a kad su došli do moje kuće, u čudu su zastali. Majka i ja na pragu stojimo ko dva kipa”, ispričao je starac Milan Kovačević.
 
Vrlo zanimljivu ispovijest objavile su nedavno srpske Novosti koje naglašavaju kako je “za razliku od većine svojih sunarodnjaka, Milan Kovačević iz Perne kraj Vrginmosta u ljeto 1995. s onemoćalom majkom ostao na pragu svoje kuće” – prenosi T. Budak u dnevno.hr.

Priča Milana Kovačevića jedna je od mnogih koje veličaju djelovanje hrvatske vojske u vrijeme Oluje, ali do javnosti ne dopiru tako lako.

“Svi su govorili: ‘Bježi Milane, ubit će te.’ Nisam ih htio poslušati. Nek’ me ubiju, ali bolesnu majku neću potucati od nemila do nedraga. Kuda da idem? Pa ovo je sve što imam, a ako trebamo umrijeti, hoću da to bude ovdje, a ne u nekom jarku”, kazao je Milan za novosti i nastavio:

“Vojska je ušla u pusto selo. Prolazili su cestom, ulazili su u dvorišta, pregledavali ima li koga, a kad su došli do moje kuće, u čudu su zastali. Majka i ja na pragu stojimo ko dva kipa. Priđe nam zapovjednik, ne stariji od 25 godina, odmjeri nas od glave do pete. Ja ga pozovem u kuću. Sjednemo za stol, izvadim flašu rakije, natočim njemu i sebi i podignem čašu. On prihvati. Upita me za zdravlje, a ja polako ispričam ukratko svoj život i svoje nedaće, objasnim kako nisam pobjegao jer imam staru majku, a i konje. Najednom, čovjek se rasplaka. Suza suzu stiže. Brzo zatvorim vrata da to ne vide njegovi vojnici, a on plače li plače. Potekoše suze i meni, zagrlim ga da olakšam obojici. Nekako mi došlo žao, ali ništa mi nije bilo jasno – sve je sličilo na san. Kada se malo smirio, reče mi da i on ima majku kod kuće, da često razmišlja o njoj i kada je vidio moju ljubav prema majci, srce je jednostavno popustilo.

Ratnik u uniformi, naoružan do zuba, oko pojasa vise bombe i pištolji, poput Nikoletine Bursaća, sjedi snužden i plače, a ja ga grlim i sakrivam da ne vide njegovi. Smiri se on nekako, obrisa suze, potegne one moje rakijetine dobar gutljaj, izvadi odnekud 200 dinara ili kuna, ne znam što je već bilo, prozbori samo: ‘Ostaj sa srećom!’ Potom on i njegova vojska nestadoše. Mati i ja ostadosmo dugo gledati niz cestu. Nismo ubijeni, novac u ruci, ništa nije zapaljeno, ništa pokradeno pa smo tako zurili ćutke niz cestu više od pola sata. Te večeri sam dugo razmišljao što bi da svi moji komšije onako pobjegoše glavom bez obzira, ja jedini ostao, a ni dlaka s glave mi ne fali. Ni meni ni majci, ni mojim konjima. Vidiš, sinko, od toga dana poštujem ovu svoju državu”, rekao je Milan Kovačević koji je nakon majčine smrti ostao sam i koji bi, kako kaže, sve dao da opet sretne zapovjednika kojeg se sjeti svake večeri prije sna (Novosti.rs | Dnevno.hr | Croative.net)
 

 

Komentari

Komentari

Magazin

Beskućnik izašao na pozornicu ali kada je zapjevao, žiriju se slomilo srce – ostali u šoku !

Objavljeno

- datum

Kada se Pablo Lopez Morales predstavio u meksičkoj verziji emisije Imam talenat, niko nije vjerovao da će uspjeti. Ulični muzičar nije imao lak život.

Kao tinejdžer, bio je beskućnik, a zatim ga je usvojila jedna američka obitelj. Kada je napunio 18 godina, vratio se u Meksiko, ali ga je tamo opet ‘dočekala’ ulica. Spavao je na autobusnim stanicama, jeo što je zatekao, a novac je zarađivao tako što je svirao flautu i pjevao.

Kada se pojavio na bini ovog takmičenja, bio je veoma nervozan. Kada je počeo pjesmu ,,Old Time Rock And Roll” svi u sali su bili oduševljeni i dirnuti!

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Magazin

DNEVNA DOZA DALMATINCA …jedino se usprave na noge kad idu na misu, na Hajduka i… kad Mate Mišo Kovač kaže!

Objavljeno

- datum

Donosimo malo dalmatinskog duha u sive i hladne dane Sjevera… prenosimo jedan jako vrijedan post iz Dnevne doze prosječnog Dalmatinca…

Kako Purgeri vide Dalmatince…

Dalmatinci hodaju u prugastim majicama na špaline, bosi. Rade samo tri miseca godišnje tako što nađu neku ženu da im iznajmljuje apartmane. Za to vrime leže u drvenoj barci na vesla. Zarade 45 ‘iljada eura od ležanja.

Jedino se usprave kad idu na misu, na Hajduka, na glasačko misto i kad in to kaže Mate Mišo Kovač. Svi pivaju u klapi.

Kako Dalmatinci vide purgere

Purgeri su svi zaposleni u nekim firmama. Tipa “Uprava za nadzornu inspekciju sektora podnazora uprave”. Malo su svi nervozni jer putuju 4 sata na posal i s posla. Svi žive na Jelačić placu i Markovu trgu. Za vikend idu u kazalište u odijelima i svi šute. Put doma se muž posvađa sa ženon oko toga tko će nosit škartac s pečenim marunima. Nikad ne spavaju nego samo razmišljaju jer in je blizu Sabor…

 

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Magazin

Pjesma iz Sunje: Piše Sunja Vukovaru

Objavljeno

- datum

 U SJEĆANJE NA GENERALA i PRIJATELJA MU GLUMCA I RATNIKA   General Praljak je 1992. bio u Sunji. Suborci su ga silno postovali i cijenili. Medu njima je bio i Sven Lasta (sjećate ga se?) – piše nam Željko William Krnjak šaljući pjesmu pokojnog glumca i ratnika.

Njegov prijatelj Želimir Ivanović takoder je bio tada na bojištu u Sunji s Praljkom i sačuvao je ovu pjesmu koju je tom prilikom napisao Sven Lasta.

Suvise je potresen dogadajima na sudenju u Haagu pa je meni uputio pjesmu da je stavim na raspolaganje medijima za objavu – kaže Krnjak. Objavljujemo ovu prekrasnu Lastinu pjesmu.

SVEN LASTA

Piše Sunja Vukovaru

Dunav je otvorio njedra i blago spustio

sveca-viteza na šaš i pijesak.

Utonuo je svetac u utrobu grada

i mirno spavao kroz stoljeća.

Tiha braća mrmljala su nad njim molitve,

optočili ga dragim kamenom.

I stoljeća su prošla…

I dode dlakav nakot i pohlepno

utrobu razgrne, sline im potekoše.

Ukrali su sveca-viteza, odnijeli su

drago kamenje i ubili otkucaje u grudima grada.

Otkle li su došli, iz kojih vremena?

Da ih nije iznjedrio Vučedol?

Ne kuca više srce vitezova, a tihi otkucaji

još se na Mitnici čuju.

Sad grad je oklop željezni sapeo

i sve stade pod gomilom gvozda.

Ja, Sunja, nemam tvoju slavnu prošlost.

Imam samo Mariju Magdalenu, a i

ona je nekad bila grešnica.

Sad kleči ranjena, na ramenu pleh se njiše.

Zvona šute, treće zvono napuklo noću uzdiše.

Crijep se rasu preko cintera.

Jučer su se vratile dvije rode.

Tebi, Vukovare, možda nikad.

Mene hrane moji vilenjaci zeleni, svi

zenge sa svojim smiješnim imenima.

I Veprovi i Potopljeni štakori i Cucki

i Leteća tvrđava i Gubavci i Zlikači

i Neuperni tulipani i svi oni neizbrojeni.

Ja sam samo skromna Sunja, ponižena godinama. Imam rijeku, zelenu s tri mrtva mlina, sa vrbovim šibljem koje sada pupa.

Na mom zidu piše putnik namjernik: »Ostaj zbogom,

krivudava cesto i ti, Sunjo, zajebano mjesto«.

Vukovare, gdje su tvoja djeca?

Sveti Bono, tko će ih sad čuvat?

Ja osluškujem i čekam tvoje uskrsnuće.

Poslat ću ti moje vilenjake sa svojim

smiješnim nadimcima, jer nisam dala

niti pedlja svoje zemlje i ja sam sada muško

ja sam mali Vukovar.

* * * * * *

Život u miru i u ratu

1992.

Komentari

Pročitajte cijeli članak
Najave

Facebook

Popularno

Copyright © 2017 Croative.net.