Connect with us

Kornelija Pejčinović

(NAPOKON) ZNANSTVENI DOKAZ O USKRSNUĆU ISUSA KRISTA

Objavljeno

- datum

“Čitava zemlja želi vidjeti Tvoje lice” Ovom rečenicom iz liturgije započinje tajna Sindone

/ Sindone – platneni pokrov u koje je bilo uvijeno i u kojemu je sahranjeno tijelo Kristovo/. Taj pokrov je sačuvan i putevima sudbine je iz Jeruzalema stigao u maloazijski grad Edessu, tadasnje veliko krsćansko srediste, da bi s bjegom kršćana pred osmanlijskom opasnošću dospjelo u Konstantinopolj. Iz Konstantinopolja ga je jedan templarski vitez donio u Francusku, u Chamberry. Templar je pogubljen kad je Filip Lijepi izvršio egzekuciju templara. Sindone – pokrov, je iz Chamberrya stigao u posjed talijanske dinastije Savoia. Umberto Savojski je pokrov poklonio Papi. Pokrov se čuva u katedrali u Torinu. Ivan Pavao II je odredio nadbiskupa torinskog kardinala Severina Poletta za njegovog čuvara.  Pokrov je dosada bio samo u dva navrata prikazan javnosti.

1997 je kapela u kojoj se čuva platneni pokrov pretrpjela veliki požar i platno je bilo oštećeno i dato na restauraciju. Nije samo izvršena restauracija nego su uzorci platna dani na ispitivanje starosti, a zatim su najpoznatiji stručnjaci sudske medicine s najsuvremenijim sredstvima kojima danas sudska medicina raspolaže ispitali platno, krv, i sve drugo sto se nalazilo na platnu. Svi dokazi potvrđuju da je Isus Uskrsnuo i da je platno autentični svjedok tog Uskrsnuća. Platno je čudesno i od 10 travnja do 23 svibnja 2010 moglo se posjetiti i vidjeti. Na www.sindone.org  se mogu naći svi podaci o sindonu. Posjetiti sindone se moze samo uz predbilježbu koja je besplatna i moze se izvrsiti e-mailom i dobiti ulaznicu. Do 10. travnja se bilo prebilježilo milijun i šesto tisuca ljudi. Kako vidim da toliki interes za jedan izuzetan dogadjaj nije bio nikakva vijest za Hrvate. Dok ovdje imamo znanstveno dokazano uskrsnuće zabavljamo se s tri pitanja o postojanju Boga.

 / Uvod napisala prof.Kornelija Pejcinovic /

Evo što Antonio Socci, jedan od najpoznatijih talijanskih katolickih intelektualaca i novinara, profesor novinarstva na akademiji  RAI pise o Sindonu:

Antonio Socci: Sindone: Dokaz Uskrsnuća Kristovog

Libero:11 travnja 2010

“Čitava zemlja želi Tvoje lice”. U ovoj rečenici iz liturgije se nalazi tajna Sindone koje nastavlja privlačiti milijune ljudi. To je privlačnost koju Biblija definira kao “Najljepšim od ljudskih sinova”. To je lice ovdje “fotografirano” kao čovjek zvjerski izmrcvaren.

Sindone je danas samo jedna vijest jer tek danas započinje njegovo prikazivanje. Međutim ta vječna novost dokumentira znanstveno jednu jedincatu vijest – kroz tamu vremena do kraja svijeta – vijest doista važnu: Smrt Sina Božjeg i Njegovo Uskrsnuće koje je poraz same smrti.

 

Da dobro ste pročitali. Jer sindone ne prikazuje toliko samo zvjersko mrcvarenje koje je podnio Isus 7 travnja godine 30 s najsitnijim detaljima koji savršeno odgovaraju priči Evandjelja, nego dokumentira takodjer i Njegovo Uskrsnuće: najvažniju povijesnu činjenicu svih vremena koja se dogodila u rano jutro 9 travnja godine 30 u onom grobu nedaleko od Jeruzalema.

 

Da je Isus živ doista može se provjeriti tokom 2000 godina krščanskog iskustva s preko tisuće znakova koji su novi život. No samo platno – sindone – u sebi nosi trag upravo Njegovog Uskrsnuća.

 

Što o tom platnu kaže sudska medicina i znanstvena otkrića nastala najdetaljnijim proučavanjen najsuvremenijim i najsavršenijim uredjajima. Tim proučavanjima ovo misteriozno platno postaje specijalno “pismo” poslano prije svega ljudima naše generacije jer po prvi puta u povijesti je zahvljujući modernoj tehnologiji moguce otkriti sve ovo.

Što su doista dokazali specijalisti? U sažetku tri stvari:

1.     Da ovo platno potječe s Bliskog Istoka  iz I. stoljeća, da su ga otkali židovski tkalci i da je pouzdano  ovijalo tijelo ubijenog tridesetogodišnjaka ( umro od posljedica presude na razapinjanje s dodatkom muka koje se mogu povezati jedino s osobom Isusa iz Nazareta).

Platno sa sigurnošcu govori da je omatalo mrtvaca i pokazuje “rigor mortis” tijela, tragove krvi na rebru (mrtvačeve krvi) istu ranu na rebru koja je otvorila srce.

2.     Saznajemo s jednakom sigurnošću da to mrtvo tijelo nije bilo umotano u platno vise od 36 – 40 sati jer se mikroskopskom analizom nije otkrio nikakav

trag raspadanja / koje nastupa upravo nakon ovog perioda /. Ustvari je Isus – prema Evandjelju – ostao u grobu od petka 18 sati do ranog jutra u nedjelju. U svemu 35 sati

3.     Treća činjenica koja najviše impresionira. Ovo tijelo se je – nakon tih 36 sati – provuklo kroz povoj platna – sindone, ali to se dogodilo bez ikakvog fizičkog pokreta samog tijela koje nitko nije pokrenuo niti se samo pokrenulo: kao da je doslovce prošlo kroz pokrov.

Kako to sindone dokazuje? O tome govori mikroskopija ugrušaka krvi.

O tome piše Barbara Frale u svojoj najnovijoj knjizi: “Ogroman val krvi je prodro u vlakna lana na različitim točkama stvarajući velike ugruške. Kada su se osušili postali su veliki grumeni tvrdog materijala koji je bio vrlo krhak i koji je zalijepio meso tijela uz tkaninu upravo kao da se radi o pečatima od voska. Nijedan od ovih ugrušaka nije slomljen ili oštećen. Ostali su cijeli kao da je tijelo  – meso – uz koje su bili zalijepljeni ostalo na svom mjestu.”

Proučavanje ugrušaka pod mikroskopom otkriva da se ovo tijelo provuklo kroz pokrov / platno / bez ikakvog pokreta kao da je proslo kroz njega. Ali ovo nije fizičko svojstvo prirodnih tijela. Ovo odgovara fizičkoj karakteristici samo jednog povjesnog slučaja i ovog puta dokumentiranog u Evandjeljima.

U njima se opisuje kako se Isus  pojavljuje nakon Uskrsnuća u istom svom tijelu koje još nosi rane na rukama i nogama. To je tijelo od krvi i mesa tako Isus da bi uvjerio svoje da nije utvara jede s njima ribu. Jedino što je njegovo tijelo postiglo nova fizička svojstva – nije više bilo određeno prostorom i vremenom.

Može se pojaviti i išćeznuti kad i gdje hoće, može proći kroz zidove. To je proslavljeno tijelo kao što će i naša tijela biti proslavljena nakon uskrsnuća.

Ovdje se radi o slučaju sasvim drugačijem od usksnuća Lazarovog kojega je Isus jednostavno vratio u život. Uskrsnuće Isusovo – kako izvještavaju Evandjelja i kako dokumentira sindone je glorifikacija tijela koje više ne podlježe fizičkim ograničenjima triju dimenzija nego je početak ” novog neba i nove zemlje”.

Iskustveni dokaz ove misteriozne prisutnosti Isusa je upravo kršćansko iskustvo: Isus nastavlja objavljivati svoju prisutnost među svojima nastavljajući činiti čudesa kakva je činio i prije 2000 godina i još veća.

Ali sindone dokumentira na znanstveno još uvjerljiviji način jedini slučaj smrti koji se, prije nastupa raspadanja, vraća u život provlačeći se bez pokreta kroz povoj zahvaljujući novozadobivenim misterioznim fizičkim svojstvima koja mu omogućuju iznenadno dematerijaliziranje i prolaz kroz fizičke prepreke (kao sto je to u ovom slučaju platno pokrova).

To je upravo ono o cemu izvještava Evandjelje po Ivanu: Kada su Petar i Ivan ušli u grob kamo su trčali nakon novosti što su je donijele žene, shvatili su da se dogodilo nešto nevjerojatno jer su našli platno točno onako kako je bilo vezano oko tijela ali kao uleknuto jer unutra vise nije bilo tijela.

Kasnije, uzevši platno otkrili su i jednu drugu misterioznu stvar, lik. I danas, nakon 2000 godina znanost i tehnika ne znaju reći kako se lik mogao oblikovati. Ne znaju ga reproducirati. Ustvari nema traga boji ni pigmentu. Jedino su vidljivi tragovi gorenja lana, ali se čini kao da se trenutno oslobađa nevjerojatan i nepoznati izvor svjetla koje izlazi iz samog tijela koje je bilo umotano u četverokutnom platnu. /Neobjašnjivo./

Lik koji  nije usmjeren isključuje mogućnost primjene nanosa tvari kistom, postiže najveći intezitet svjetlosti, kao da se iz lica oslobađa više energije i više svjetlosti.

Ovo što se dogodilo nije prirodni fenomen ne proizilazi iz dodira jer inače ne bi bilo trodimenzionalno i ne bi se oblikovali oni dijelovi koji zasigurno nisu bili u dodiru s povojem / predio između nosa i obraza/.

Danas kompjutori omogucuju ulazenje u trag i drugim detaljima koji su u sindonu a koji svi vode k Njemu: Isusu iz Nazareta.

77 polena od kojih su neki tipični za područje Jeruzalema /kao Zygophilum dumosum koji se nalazi isključivo u okolici Jeruzalema i na Sinaju/, tragovi / na koljenima, peti i nosu/ zemlje tipične za Jeruzalem. Tragovi aloje i smirne koji su koristili židovi pri ukopu.

Na kraju su tragovi napisa na grčkom, latinskom i hebrejskom utisnuti na gornjem dijelu platna.

Barbara Frale je posvetila knjigu njihovom proučavanju: “ Sindone Isusa Nazarečanina”. Iz utisnutih slova izranja ime Isus, riječ Nazarečanin, izraz “innecem” koja se tiče osuđenih na smrt, zatim vrijeme u kojem se moglo tijelo vratiti obitelji.

Frale, nakon najpreciznijih ispitivanja pokazuje da se moralo raditi o birokratskom dokumentu o pogubljenju i ukopu Isusa iz Nazareta. Povjesna činjenica. Dogadjaj koji je sve izmjenio.

(Barbara Frale je izvanredno nadareni paleograf –/specijalista za čitanje starih pisama/. Radi u Tajnim arhivima Vatikana. Posebni joj je interes istraživanje Sindone – torinskog platna koje je ovijalo mrtvo tijelo Isusa Krista.)

Tekst Antonia Soccia objavljen u dnevniku “Libero”, 11 travnja 2010.

Tekst s talijanskog prevela prof. Kornelija Pejcinovic

 

Najnovija forenzička istraživanja potvrđuju autentičnost torinskog platna sindone.

Znanstvenici potvrđuju da je Isus uskrsnuo od mrtvih. Hologram i kvantni skok.

 

 

Komentari

Oglasi
Komentari

Kornelija Pejčinović

KAKVE ODLIKE I SPOSOBNOSTI MORA IMATI KANDIDAT KOJI SMJERA ZAUZETI MJESTO PREDSJEDNIKA EUROPSKE KOMISIJE?

Objavljeno

- datum

MOŽE LI PREDSJEDNIK VLADE ANDREJ PLENKOVIĆ ZADOVOLJITI TE „VISOKE KRITERIJE“ NAKON ZAVRŠETKA MADNATA U HRVATSKOJ? – pita se komentatorica i prevoditeljica ovog članka.

EUROPSKI PREDSJEDNIK KOMISIJE TUSK JE PREVARIO POLJSKU

Sadašnji predsjednik EU komisije ima veliki ugled u krugovima Europske unije ali ne i u Poljskoj. On je morao pobjeći iz svoje domovine u  Brussels i to potpuno kompromitiran. Sveukupno se može reći da je njegova vlada u Poljskoj bila katastrofa: masovna emigracija mladih Poljaka koja će se odraziti na buduće umirovljenike, korupcija i skandali, afera Amber Gold,  nepotizam koji je dosegao perverziju u stranci Građanska platforma, te vrlo brojni propusti u projektu koji se tiču Nord Stream –  Sjevernog toka – ruskog naftovoda.

Nezaposleni mladi mogu zapaliti baklju revolucije. Zato ako želite sebi osigurati mjesto u politici snizite plaće i otvorite granice. Nezaposleni mladi spremni na raskidanje veza emigriraju a samo oni koji su manje motivirani da izađu na ulice ostaju.

2005 je Donald Tusk na taj način upravljao svojim narodom. Izručio je Poljsku u naručje Europske unije. Otada je značajno opao broj stanovnika zahvaljujući emigraciji mladih Poljaka.

Nigel Farage: “Vaša država je izgubila 2 milijuna mladih ljudi otkad ste u EU, ALI VAMA JE PLAĆA SKOČILA s 60 000 € na godinu na 300 000! Pogodili ste pravi jackpot!

Nigel Farage je na svoj način komentirao ovo okrećući se prema Tusku u Europskom parlamentu: “Vi raspravljate o emigraciji a neprekidno ste obečavali poljskim glasačima da će se mladi Poljaci vratiti u Poljsku dok je istovremeno g. Cameron obećavao Britancima da će nam doći Poljaci. Onda izgleda da ste obadvojica bili u krivu. Vaša država je izgubila 2 milijuna mladih ljudi otkad ste pristupili Europskoj Uniji, a razlog je očit: Novac, zar ne? I Vi sami ste dokaz tomu. I Vi ste sada novi poljski emigrant. Od plaće 60 000 eura na godinu sada imate 300 000 eura godišnje. Vi ste pogodili pravi EU jackpot!“

Što je to potaklo Tuska osim novca da krene u Brussels i prekine političku karijeru u Poljskoj?

KREATIVNE RAČUNOVOĐE IMAJU LJEPLJIVE PRSTE

Donald Tusk je bio predsjednik Građanske platforme – kvazi liberalne stranke koja je doista podjednako  lojalna ljevičarima u Brusselsu, tehnokratima i poljskim komunistima kao što je nekada bila pollitičarima u Moskvi. Poljski dug je za vrijeme vladavine Građanske platforme narastao sa 45% Bruto Nacionalnog Prihoda u 2008 na 57% u 2013. Ako pobliže razmotrite kreativne računovođe Poljskog Statističkog Ureda otkrit ćete skrivenu zaduženost u obvezama prema umirovljenicima koje nisu uračunate u dug. Da su uračunate zaduženost bi skočila na 200% Bruto Nacionalnog Prihoda.

Ako pobliže pogledate ove podatke vidjet ćete da je nacionalni dug naglo pao u 2014 g. Je li to uspjeh Građanske platforme? Ni najmanje. To je prije krađa iz džepa poljskih građana koji je Tusk nemilosrdno praznio zajedno sa svojim ministrima da ne bi prešao dopuštene EU granice deficita.

1999 je poljski mirovinski sustav bio potpuno reformiran jer je bio ostatak komunizma i nije motivirao ljude od 55 godina naviše da zarađuju za život do 65.  Za njih je bilo povoljnije da idu u raniju mirovinu. S obzirom na smanjenu stopu nataliteta i plodnosti kao i deficita u mirovinskom sustavu vlada je odlučila preći s isplate javnog /državnog/ starosnog osiguranja na djelomične privatne mirovine.

Uvedena su tri „stupa“ mirovinskog sustava. Otada su se obvezne doprinose za prvi stup morali uplaćivati u središnju osiguravajuću instituciju svi stalno zaposleni. Doprinose za drugi stup su trebali uplaćivati samo stalno zaposleni /na neodređeno vrijeme/ što je trebalo smanjiti sivu ekonomiju i službeno povećati broj zaposlenih. Drugi stup su činili privatni mirovinski fondovi koji su mogli investirati u dionice državnih tvrtki. To je trebalo osigurati da mirovine iz drugog stupa neće biti niske kao one iz prvog stupa. 2013 privatni mirovinski fondovi Poljske su se povisili na preko 300 milijardi zlota. Kako je Poljska bila u opasnosti da pređe limit od 60% budžetskog deficita koji je propisala EU Donald Tusk je odlučio zahvatiti u narodnu ušteđevinu i u 2014 je nacionalizirao 51% depozita drugog stupa. Tako je budžetska rupa kratkotrajno pokrpana a Poljaci su oštećeni za 150 milijardi eura svojih ušteđevina. Međutim prema demografskom razvoju Poljske vidi se da ovako izmanipulirani mirovinski sustav nema budućnosti. U budućnosti će biti premalo ljudi koji će raditi i biti u mogućnosti uplaćivati mirovinske doprinose.

Tusk nije bio tako dalekovidan. On je uvijek bio više zainteresiran za svoju karijeru nego za ono što će se dogoditi njegovom narodu kao posljedica njegovih odluka.

POLJSKI KAPETAN SCHETTINO

(Talijanski kapetan broda Schettino je 2013 pobjegao s broda koji je tonuo s brojnim putnicima od kojih su se malobrojni spasili.)

Dok je Tusk bio premijer skandali su nicali kao gljive. Pravosudne i zakonske afere u koje su bili upleteni Tuskov ministar sporta i unutarnjih poslova, skandali s poljskim brodogradilištima u Szeczecinu i Gdyni i mnogim velikim poduzećima u državnom vlasništvu koje je Tuskov ministar za državno vlasništvo  Aleksander Grad prodao stranom investitoru za sitnicu. Zatim mnogi korupcijski skandali u koje je bila upletena Građanska platforma ne samo u Waršavi nego i u mnogim regijama Poljske.

A što s mladim ljudima? Zar oni nisu izašli na ulice protestirati protiv vlade? Ovaj put nisu. Kad je Tusk bio na vrhuncu drskosti i htio se pridružiti kontraverznom ACTA sporazumu u kojem su mladi ljudi vidjeli ograničenja slobode na internetu val protesta je zahvatio zemlju. Oko deset tisuća  ljudi je sudjelovalo u protestu. Mnogi su bili ranjeni. Kapetan Tusk je, međutim, ostao uporan i potpisao je ugovor.  Usmjerio se prema opasnoj hridi sljedeće afere. Ovaj se put pokazao previše čvrst čak s obzirom na samog sebe i za posadu svoga broda, tj. na vjerne iz Građanske platforme. U pitanju je Amber Gold, tajnovita banka u sjeni u kojoj su Poljaci izgubili 140 milijuna zlota. Amber Gold, kompanija za financijske usluge u Gdansku, Tuskovom zavičaju, je 2009 navodno investirala u zlato i OLT avionsku kompaniju. Ustvari je to bila piramidska shema tako da je uskoro postala nesolventna. Tusk nije htio spasiti milijune svojih sugrađana iako su mu pouzdani autoriteti govorili da je kompanija veoma sumnjiva. Zašto? Odgovor je sasvim jasan: U OLT firmi je bio zaposlen Tuskov sin Michal kao konsultant.

POŽELJNA OBITELJ

Za vrijeme vladavine Tuska i njegove Građanske platforme nezaposlenost među mladima je porasla dramatično do 28.2% u prvoj četvrti 2013. U to vrijeme je bilo veoma teško mladoj osobi naći stalno zaposlenje ako nije bio član ili dobar prijatelj nekoga iz Građanske platforme. Nepotizam je zahvatio sve slojeve Tuskovih ministarstava, direktora, do kompanija s udjelom države, lokalnih službi i autoriteta koje su vodili članovi Građanske platforme. Poznati poljski magazin je objavio „listu srama“ koju su činila 428 akrivista Građanske platforme čije su članovi obitelji i poznanici držali položaje u javnim institucijama i državnim agencijama.  U vrijeme od 2007 do 2012 ovi su ljudi zaradili više od 200 milijuna zlota što je u poljskim uvjetima bilo godišnje 100 000 po osobi. Plaće nisu bile isplaćivane za realni rad. Mnogi od ovih ljudi nisu uopće bili sposobni raditi na poslovima na tako visokim položajima.

NORTH STREAM – SJEVERNI TOK – VELIKA IZDAJA

Sam Tusk je bio lijen i nepouzdan naročito u pitanju vanjske politike koja je od ogromne važnosti za Poljsku. Ono što se može smatrati najvećom izdajom je prepuštanje Sjevernog toka Njemačkoj.

Izgradnja plinovoda po dnu Baltičkog mora za snadbjevanje Njemačke, Francuske i Nizozemske direktno iz Rusije po cijeni od 7.4 milijarde eura vodio je bivši oficir STASI-a Mattias Warnig. Nije čudo: napad na Poljsku su pripremale obavještajne službe. Dogodilo se produženje tradicije iz Locarna – sporazuma Ribbentrop – Molotov – koji je postignut između europskih sila na štetu Poljske a da nitko Poljsku nije pitao za mišljenje.

Za vrijeme gradnje Sjevernog toka Europa je često bila izložena prekidima u dopremi plina iz Rusije zbog, na pr., jer Bjelorusija nije platila isporuku Gazpromu pa se zatvarala pipa.

Od kraja 2011 do otvaranja Sjevernog toka istočna Europa više nije bila od velike političke i gospodarske važnosti za zapadnu Europu. Čak kad bi Rusija i htjela okupirati Bjelorusiju i Ukrajinu i kazniti Poljsku obustavom dopreme plina zapadna Europa bi imala neprekinutu dopremu plina iz Sjevernog toka. Konstrukcija ovog plinovoda je marginalizirala glavne poljske luke Szczecin i Seinoujscie jer je plinovod položen na dubini od 17.5 metara što znači da jedino brodovi s maksimalnim gazom od 13.5 metara mogu koristiti gornje luke.

Rostock je bio spašen i Njemačka i Francuska i druge države su bile u mogućnosti da ugovore niže cijene plina od Poljske. Tusk se uopće nije potrudio oko toga.  Ne samo on. Sjeverni tok je primjer korupcije među političarima zapadne Europe. /Bivši njemački kancelar/ Schroeder, koji je potpisao ugovor za gradnju plinovoda učinio je to malo  prije izbora znajući da će SPD biti gubitnik. Znajući to on je postao šef Izvršnog odbora Gazproma. Paavo Lipponen, bivši premijer Finske, koji je podupirao Sjeverni tok  u svojoj zemlji do najvišeg stupnja je također ušao u kompaniju. A Donaldu Tusku su čestitali sa zahvalnošću postavljajući ga za predsjednika Vijeća Europske unije. On je bio više nego voljan prihvatiti ovu dužnost jer je morao napustiti Poljsku – mali brod koji tone –  i ukrcati se na veći – Titanik.

Autor: Gefira-Global Analysis from European Perspective…

S engl. prevela prof. Kornelija Pejčinović

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Kornelija Pejčinović

Od Europe ovisi hoće li ili neće umrijeti Zemlja u nuklearnom Armagedonu

Objavljeno

- datum

 ŠTO UČINITI? WASHINGTON ULIJEĆE S LAKOĆOM U RAT     Od Europe ovisi hoće li ili neće umrijeti Zemlja u nuklearnom Armagedonu.

Europske vlade ne shvaćaju svoju moć i kako mogu spasiti svijet od agresije Washingtona jer su se zapadni Europljani nakon II svjetskog rata navikli biti Washingtonski vazali, a istočni Europljani su prihvatili vazalstvo Washingtonu nakon raspada Sovjetskog saveza. Vazalstvo se isplati samo ako se ne računaju troškovi.

Pristupajući NATO-u istočne i srednjeuropske države dopustile su Washingtonu  da osigura svoju vojnu prisutnost na granici Rusije da bi Rusija mogla biti prisiljena biti vazalna država. Unatoč strašne sudbine koje su doživjele dvije najbolje armije koje su ikada skupljene – velika Napoleonova armada i ona njemačkog Wehrmachta – Washington nije naučio dva pravila ratovanje, a to su: 1. Ne marširaj na Rusiju! 2. Ne marširaj na Rusiju!

Zbog europske podložnosti Washingtonu nije vjerojatno da će Washington naučiti ovu lekciju prije nego krene na Rusiju.

Washingtonski nasilni idiotizam je već započeo pučem u Ukrajini i napadom na sirijske vojne položaje. Kako sam već pisao u Washington eksalira krizu u Siriji.

Ono što može zaustaviti ovu eskalaciju prije nego eksplodira rat je odluka istočne i srednje Europe da obustavi svoje sudjelovanje u agresijama Washingtona.

58867016 – military dog tags and white rose bouquet on american flag

Za Europu nema koristi od bivanja članom NATO-a. Rusija ne prijeti Europljanima agresijom ali njima prijeti Washingtonska agresija protiv Rusije. Ako američki neokonzervativci i njihovi izraelski saveznici uspiju izazvati rat čitava Europa će biti razorena. I to zauvijek.

Što se događa s europskim političarima da preuzimaju ovaj rizik prema svojim narodima kojima upravljaju?

Europa je još uvijek mjesto ljepote koju su ljudi stvarali kroz vijekove – arhitektonske, umjetničke, intelektualne i muzeja koji ne smiju biti razoreni. Jednom oslobođena robovanja Washingtonu Europa bi se mogla vratiti svom stvaralačkom životu.

Što dobivaju Europljani zauzvrat za globu koju Washington nameće svojim vazalima?  Ne dobiva ništa osim prijetnje Armagedonom. Jedino šaka europskih „političkih vođa“ dobiva ogromnu financijsku potporu od Washingtona da provode njegove ilegalne programe.

Samo pogledajte Tony Blaira i njegovo ogromno bogatstvo. Potiče li to od naknade za njegov položaj britanskog premijera?

Europljani, uključujući i njihove vođe, imali bi veću dobrobit od veza s Rusijom i Kinom i projektom Svileni put. Svileni put povezuje Europu s Istokom u razvoju. Rusija ima nerazvijena područja puna prirodnih bogatstava – Sibir- koji je veći od Sjedinjenih Država. Stvarajući moć na obostranoj koristi Kina je već najveća svjetska ekonomija.

Kad bi Europa imala imalo razuma, kad bi imala pravo političko vodstvo rekla bi Washingtonu Zbogom.

Od kakve je vrijednosti za Europu Washingtonska hegemonija nad svijetom? Kako mogu Europljani, za razliku od šačice političara koji primaju vreće pune novaca, imati ikakve koristi od Washingtona? Ne može se utvrditi nikakva korist. Apologeti Washingtona kažu da se Europa boji dominacije Rusije. Kako to da se Europljani ne plaše dominacije Washingtona koja traje 73 godine, posebno dominacije koja vodi u vojni sudar s Rusijom?

Za razliku od Euroljana i Rusa Amerikanci nemaju iskustva sa žrtvama u ratu. Uzmimo samo I svjetski rat, bitku kod Verduna u kojoj je bilo više smrtnih žrtava nego što su Sjedinjene Države iskusile u svim ratovima počev od rata za neovisnost od Britanije.

I svjetski rat, bitka kod Verduna koja je zapčela prije ulaska Sjedinjenih Država u rat bila je najduža i najstrašnija bitka u ljudskoj povijesti. Procjena je da je bilo 741 231 žrtva, 377 231 s francuske strane i 337 000 s njemačke. To je otprilike 70 000 žrtava mjesečno. Najnovija istraživanja povečavaju broj žrtava na 976 000 za vrijeme bitke u usporedbi 1 250 000 žrtava na Verdunu tokom cijelog rata.

Za razliku od toga Sjedinjene Države su nakon ulaska u I svjetski rat imale 53 402 mrtva i 200 000 ranjenih.

Evo liste s mrtvima palim u ratu od Američke revolucije – Rata za neovisnosto o Britanije,  sve do Globalnog rata protiv terora, do kolovoza 2017:

Američka revolucija: 4 435
Rat 1812: 2260
Rat protiv američkih domorodaca ( 1817 – 1898 ) 1000
Meksički rat:  1773
Rat Sjever – Jug
Sjever: 104 414
Jug  :  74 524
Američko – španjolski rat:  385
II svjetski rat:  2 291 739
Korejski rat 33 739
Vijetnam. rat 47 434
Zaljevski rat         148

 

To čini oko 2. 561 629 mrtvih u bitci.

Dodajmo tomu smrti u globalnom ratu protiv terora u kolovozu 2017 : 6930 mrtvih to čini otprilike 568 559 mrtvih u bitkama svih ratova Sjedinjenih Država.

Vidite i OVDJE!

Drugim riječima, osim konfederalnih država i američkih domorodaca koji su od Unije pretrpjeli strašne zločine, Sjedinjene Države nemaju iskustvo rata. Washington. ulazi olako u rat. Idući rat će biti Armagedon i Washingtona više biti neće a niti nas ostalih

Smrtno stradali Amerikanci u I svjetskom ratu su bili malobrojni jer su Sjedinjene Države ušle u rat tek u zadnjih godini rata.  Isti je slučaj i s II svjetskim ratom. Japan je bio poražen gubitkom mornarice i avijacije i vatrenim bombardiranjem Tokya i drugih japanskih gradova s minimalnim američkim smrtima. Nuklearni napad na Hiroshimu i Nagasaki je bio bezrazložan i dogodio se u trenutku kad je Japan tražio predaju. Približno 200 000 japanskih civila je poginulo od nuklearnog napada a nijedan Amerikanac, osim mugućih ratnih zarobljenika koji su se zatekli u tim gradovima.

U Europi, jednako kao i u I svjetskom ratu i u II sv. ratu Sjedinjene Države nisu ušle u rat protiv Njemačke do zadnje godine kada je sovjetska Crvena armija razbila i pobjedila Wehrmacht. Invazija na Normandiju je jedva imala njemački otpor jer su njemačke snage bile na ruskom frontu.

U III svjetskom ratu Sjedinjene Države i Zapad će biti trenutno razoreni jer ništa ne stoji između Zapada i izvanrednih nuklearnih mogućnosti ruske strane. Kako se može očekivati, razaranje čitavog Zapadnog svijeta, bit će jednom zauvijek.

Zašto Europa omogućava ovaj scenario? Zar u Europi nije ostalo imalo čovječnosti i pameti? Je li Europa samo hrpa stoke koja čeka klaonicu zbog razornog djelovanja ludih američkih neokona? Imaju li eurpske političke vođe trunku razuma, trunku integriteta?

Ako nemaju, zlo za nas sve jer u Washingtonu nema ni čovječnosti ni pameti.

Europa mora preuzet vodstvo, posebno srednja Europa. Tu su narodi koje su Rusi oslobodili od nacizma i koji su u 21 stoljeću iskusili daleko veću agresiju zbog Washingtonske hegemonije nego od Moskve.

Ako Europa izmakne kontroli Washingtona, ima nade. Ako ne, mi smo svi mrtvi.

Dr. Paul Craig Roberts je bio asistent Državnom tajniku za ekonomsku politiku u Reganovoj vladi. Bio je suizdavač Wall Street Journal. Kolumnist je u Business Week, Scripps Howard News Service, Creators Syndicat. Održava predavanja na mnogim svučilištima. Njegove internetske kolumne imaju brojno čitateljstvo. Robertsove nedavne knjige su The Failure of Laessez Faire Capitalisme and Economic Dissolution of the West – Propast laissez fair kapitalizma i raspad Zapada, How America Was Lost – Kako je Amerika izgubljena, The Neoconservative Threatt to World Order – Neokonzervativna prijetnja Svijetu.

Autor: Paul Craig Roberts/InformationClearingHouse

S engl. prevela prof. Kornelija Pejčinović

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Kornelija Pejčinović

Dr. GILBERT DOCTOROW: „AMERIKA JE POTPUNO UNIŠTENA“

Objavljeno

- datum

Razgovor s Gilbertom Doctorowim, vodio je Mohsen Abdelmoumen, neovisni alžirski novinar koji piše za Alger Republicain i za različta web izidanja alternativnog novinarstva.

Što mislite o prilikama u Siriji? Ne mislite li da postoji rizik totalnog rata?

Dr. Gilbert Doctorow: Očito je. Gledao sam video Stephena Cohena, mog kolege iz New Yorka koji je dao interview na Fox News-u. On je dao vrlo važan odgovor. Na žalost, nije imao dovoljno vremena da potkrijepi svoje mišljenje. On je profesionalac u pitanjima Rusije 50 godina i rekao je da je situacija slična onoj iz 1962 u vrijeme Kubanske raketne krize kada smo bili najbliže nuklearnom ratu od vremena II svjetskog rata. Potpuno se slažm. Glavni je problem što naše vođe, naši političari, naši poslovni ljudi, savjetnici, obavještajne službe koji svakodnevno izvještavaju nemaju specijalnih znanja o Rusiji. Ekspertize su nestale 11 rujna 2001 kad su američke obavještajne službe potpuno očišćene od najvećeg broja specijalista koji su bili zaduženi za Sovjetski savez. Izgledalo im je kao da su ovi eksperti potpuno nepotrebni i nekorisni i oni su bili zamijenjeni s ugovornim – poduzetničkim ekspertima za poslove Srednjeg istoka umjesto vladinih eksperata. Od 2004 više od 70% čitavog budžeta za obavještajne službe, a to je $ 5 milijuna, što je nevjerojatno velika svota, isplaćeno je za ekspertize obavještajnih poduzetnika. To je vrijeme kad je g. Putin rekao: „Dosta! Previše je! Odbacili ste ABM – Antibalistički sporazum, sad ćemo poduzeti mjere da se zaštitimo od kaotične situacije.“ Amerikanci su se ismijavali od Rusa misleći da oni više ne mogu ništa. Sumnja spram Rusije i njenih mogućnosti da se obrani izaziva neugodno raspoloženje u Americi. To je razlog zbog kojeg je Amerika tako oštra, tako okrutna i tako glupa u odnosima prema Rusiji.

Mislite li da je Rusija u mogućnosti da uzvrati?

Putinov odgovor je odgovor o ruskoj mogućnosti da potpuno uništi Ameriku za 30 minuta novim oružjem koje u biti svodi sav američki obrambeni sustav na liniju Maginot. To će reći da je 500 milijardi dolara baćeno u smeće jer je američka tehnika da neutralizira Rusiju poništena ruskom tehnologijom uključujući i brzinu od 20 Mach-a. Mnogi su razlozi zbog kojih Amerikanci ne razumiju Rusiju, čak i kompetentni i neovisni ljudi poput profesora John Mearsheimera iz Chicaga, poznatog znanstvenika iz područja politike. On je realist američke realne političke škole i protivnik je neo-konzervativaca koji su svi idealisti. Čak i osoba poput njega ne razumije ništa kad su u pitanju sposobnosti i učinkovitost ruskog oružja. Mearsheimer je sa Sveučilišta Chicago i koautor je vrlo kontraverzne knjige o izraelskom lobbyu u Washingtonu. On je  hrabar čovjek koji je o tome pisao. On je prvi koji je o tome pisao i bio je žestoko napadnut. Ali Mearsheimer je neznalica kada je u pitanju Rusija. On ne poznaje Rusiju i ne razumije da nije nužno imati američki bruto domaći prihod – GDP da bi se bilo jednako jak u usporedbi s Amerikom. On ne razumije da Rusija također ima upola manji broj stanovnika nego Amerika. Ruski GDP je deset puta manji od onog Sjedinjenih Američkih Država, a vojni budžet je deset puta manji nego budžet Sjedinjenih Država. I onda Rusija ima drskosti da kaže Americi: „Dosta! Ovo je kraj komediji.“

Gdje je Europa s zajedničkim GDP – bruto proizvodnim prihodima – od Sjedinjenih Država? Gdje je Europa s vojnim budžetom dva puta manjim od američkog? Ne deset puta, nego dva puta! Europa je zajednica robova.

Mislite li da postoji rizik od totalnog rata?

Zaključio sam: Amerika ne razumije i neće da shvati snagu Rusije. S omalovažavanjem protivnika zapadate u rizik totalnog rata.

Vi ste mudar promatrač Rusije i napisali ste nekoliko knjiga koje se bave američko ruskim odnosima: „Prekoračenje crte“, „Ima li Rusija budućnost?“, „Imaju li Sjedinjene Države budućnost?“ itd. Kako ove odnose vidite u vremenu Donalda Trumpa?

Bio sam pristalica Trumpovog izbora. Bio sam jedini od visoko obrazovanih manje više civiliziranih ljudi koji je bi za Trumpa. Najveći broj obrazovanih Amerikanaca i Europljana su bili protiv tog čovjeka iz mnogo razloga, ali ja sam se usmjerio na činjenicu, na njegov stav prema Rusiji koji je trebao ispravit užasne greške koje je počinila američka administracija prema Rusiji. Nažalost, moja očekivanja se nisu ispunila, razočaran sam i izgleda da g. Trump nije čovjek s intelektualnim sposobnostima i iskustvom koje se traži za upravljanje Sjedinjenim Državama ili bilo čega važnog. On upravlja bogatstvom i obiteljskom imovinom s grupom od dvanaest ljudi. Sjedinjene Države su sastavljene od različitih upravljačkih centara koje sačinjavaju tisuće i stotine tisuća ljudi. On čak nema iskustva ni sposobnosti da shvati izazove. Kako je pravo rekao g. Tillerson, koji je također lud: Trump je lud. Zato je Tillerson bio otpušten. Kada su ga novinari upitali je li istina to što je rekao on nije porekao. To je za g. Tillersona bio kraj igre. I drugi razlog zbog kojeg je bio otpušten je zajednički stav o Trumpu koji je dijelio s generalom Mattisom, ministrom obrane. Trump je odlučio da raskine ovaj savez protiv njega. Otpustio je Tillersona i postavio Mike Pompea za državnog tajnika koji mu je kao osoba blizak.

Francuski predsjednik Macron je rekao da ima dokaz za kemijski napad u Dumi. Mislite li da je to isti scenario kao onaj Colin Powela koji je mahao dokazom za postojanje oružja za masovno uništenje u Iraku koji je doveo do američke intervencije i razaranja Iraka? Zar zapadnjačke političke vođe ne lažu svoje narode?

Ovdje u Belgiji centristička gospoda ili sumnjičavci bili su oduševljeni izborom g. Macrona. Za mene je, od početka, kako sam čuo – igračka – američka pudlica.

Poput Tony Blaira u vrijeme Georgea W. Busha.

Da. To je direktni učinak američke intervencije na francuske izbore. Ono što se dogodilo Strass-Kahnu ili Fillonu? Tko je odgovoran za Fillonov i za skandal Strauss-Kahna? Strauss Kahn je bio vrlo sposoban i inteligentan socijalist. Umjesto njega francuski narod je dobio g. Hollanda najisprazniju moguću osobu. G. Macron je prazan ali ima izrazitije lice od g. Hollanda. Inače su obadvojica u istom džepu. U džepu Washingtona.

Mislite li da je g. Macron neokonzervativac?

Ne znam, ali je moguće, ali mislim da on nema nikakvog mišljenja. On je otvoren svemu. On je bistar, inteligentan, ali na moralnoj razini! Bolje je da izostavimo ovu temu.

Zar zapadnjačke političke vođe poput Macrona ne lažu svoj narod kad tvrde da imaju dokaze o kemijskom napadu?

To je smješno. To je isto kao i slučaj Skripal. Mi možemo dokazati da je netko napadnut klorinom, ali od koga? Skripali su napadnuti novičukom. Dobro. Ali tko ih je napao? To je glavno pitanje. A g. Johnson koji je pohađao Oxford daje nam misliti kakvu vrijednost ima stupanj postignut na Oxfordu. Nikakav, nula. To je arogancija koja se temelji na diplomi koja nema vrijednosti.

Postoji li veza između slučaja Skripal i kemijskog napada u Dumi?

Postoji druga veza. Rusi, uključujući i g. Nebenzia, ruskog veleposlanika u UN, on povezuje ovaj slučaj u svom govoru. A ja ću staviti točku na i. Točka koja je početak je Putinov govor 1 ožujka. Odgovor Zapada, najvećeg broja novinara i političara bio je poricanje stvarnosti smatrajući to blefom s Putinove strane. Oni misle da su Rusi izgubili sve velike umove koji su 1990 otišli na Zapad i da nitko u Rusiji ne može postiči ništa tehnološki izuzetno. Pitaju se: Koliko je inovacijski patenata prikazala Rusija? Nijedan u usporedbi s američkim pronalazačima.

Po pitanju istraživanja Amerikanci us superiorni?

Da, to je američko mišljenje i mišljenje Rusa koji su se obogatili na Zapadu. Oni misle da su najbolji i da su jedino gubitnici ostali u Rusiji. Međutim, svatko tko ima znanja i iskustva i koju sjedu na glavi zna da postoji veliki broj talenata u svijetu koji treba talente. Tako i u Rusiji. Neki su našli utočište u Americi. Dobro za njih. Otišli su zbog najnovijeg IPhone modela. Ali ima mnogo domoljuba koji su ostali u Rusiji s mozgom koji radi jako dobro.

I oni Rusi koji su otišli u Ameriku kažu da je Rusija nerazvijena?

Da. Tako može govoriti samo naivac i propagandist. Otuda podcjenjivanje Rusije o kojem sam ranije govorio. Oni neće da znaju o Rusiji jer su oni pronalazači iz Rusije koji služe ciljevima Washingtona. Oni ne žele vidjeti stvarnost kakva je. Vi kažete da sam ja mudar ekspert. Da. Ja imam doktorat iz ruske povijesti. Moj studij i pisanje vezani su za rusku znanost. Radio sam u Moskvi i St. Petersburgu deset godina od 1994. Imam stan u St. Petersburgu. Tamo provodim po dva tjedna šest puta u godini. Svoje sagledavnje ruske stvarnosti po svim temama razmatram s vrhunskim ruskim novinarima. Pozivan sam na rusku televiziju, ne za Zapad nego za Ruse. U ruskom jeziku za Ruse. To je vrlo interesantno jer sam okružen velikim brojem ličnosti iz politike i znanosti. Imamo priliku razgovarati jedan s drugim. Tako mogu čuti mišljenja, posebno ona bliska Kremlju. Ali također i mišljenja mojih susjeda blizu moje male seoske kuće 80 km daleko od St. Petersburga. Tako mogu znati mišljenja i mentalitet ljudi, kako se mijenjaju, posebno nakon pripojenja i ujedinjenja Krima 2014 g.

Po onom kako pričate ne gledate vi kao Amerikanac Ruse kao neprijatelje.

Morate biti veoma pažljivi. Ruski pogled prema Zapadu i Americi su se promijenili znantno i vidljivo posljednjih godina. Najveći dio naroda je bio prijateljski prema Europi i Sjedinjenim Državama, ali to se promijenilo od sučeljavanja 2012 – 2014. Počelo je sa zakonom Magnicki (u SAD-u), s prvim sankcijama protiv Rusije koje nisu ozbiljno ugrozile Rusiju ali su bile neugodne. Ali nakon uvođenja stvarnih sankcija 2014 koje su bile istovremeno s padom cijene nafte i s manjom krizom u ruskom gospodarstvu, veza između Zapada i njegove želje da uguši Rusiju je postala očigledna ruskom narodu. Dogodila se nagla promjena prema Zapadu i Sjedinjenim Državama. A sada, ne mislimo da su neprijatelji, ali su vrlo blizu toga.

Mislite li da je hladni rat još uvijek stvarnost? Jer iako se administracija Sjedinjenih Država mijenja još uvijek je prisutan anti-ruski osjećaj?

Da. No hladni rat uključuje i vrlo specifične odnose koji sada više ne postoje. Najprije, to je ideološko sučeljavanje koje više ne postoji. Rusi i g. Putin nisu komunisti. Oni su pristaše mješovite ekonomije; istovremeno tržišne i državne.

Liberalne?

Liberalne. Da. Ali istovremeno postojale su spoznaje koje smo imali u hladnom ratu da nas Rusija može razoriti, sada su nestale. Tako da imamo stavove prema Rusiji utemeljene na veoma lošim i neistinitim informacijama i to nas može dovesti do lošeg izbora velikog rizika.

Rekli biste avanturističkog.

Avanturističkog i još rizičnijeg od onog u zadnjim dekadama hladnog rata.

Je li sadašnje vrijeme mnogo opasnije?

Da. Bez sumnje. Najprije izrazi koji se koriste i etiketiranja ruskih političara kojim se izražava američka politička klasa  bili bi nezamišljivi u doba hladnog rata. Recimo: Kad Hillary Clinton u više navrata predsjednika Putina naziva novim Hitlerom, takvi bi izrazi bili nezamišljivi. To je posljedica pada američke kulture koji je izrazita nakon godina 1960-tih i 1970-tih. Zato postoj razlog. To nije slučajnost. Nismo to mi rekli nego Rimljani ili Grci:“Moć kvari, a apsolutna moć kvari apsolutno.“ Amerika je apslolutno korumpirana.

Tko je zainteresiran da se dogodi rat između Zapada i Rusije?

Nitko. Ali se tu ne radi o zlim ljudima ili o trgovcima oružjem, ne, to je pretjerano pojednostavljena generalizacija.

Trumpova?

Nije samo njegova. Ako se nešto dogodi Zemlji, ako nestane života na zemlji zbog krivih američkih kalkulacija i njihovih saveznika, doći će do početka svjetskog rata. To neće biti zbog volje neke zle osobe. To će biti slučaj.

Živimo li u zadnjim danima Pompeja?

Da. Ali posljedni dani Pompeja su bili prirodna katastrofa. Ovdje je drugačiji slučaj.

Što mislite o imenovanje Gine Haspel za šefa CIA-e?

Pitanje tko je tko u administraciji meni nije važno jer g. Trump vozi samo mu volan nije povezan s vozilom.

U jednom od svojih članaka spomenuli ste da su američki generali oprezni i suzdržani u započinjanju rata protiv Rusije jer bi situacija bila katastrofalna. Kakva je stvarna ravnoteža snaga unutar Trumpove administracije?

Najmudrije osobe su iz vojnog okruženja. G. Mattis je umirovljeni general. Danas je on civil. Ministar obrane ne može biti vojnik. On ima vojno iskustvo. A aktivno vojnik je general Dunford koji je šef Stožera oružanih snaga. On je nad svim vojnim službama. On se susreo sa svojim ruskim kolegom generalom Gerasimovom prije šest ili osam mjeseci. Susreli su se u Antalyi, u Turskoj. Proveli su dva dana zajedno. Oni se dobro poznaju. Mislim da g. Dunford dobro zna da nema blefiranja s ruske strane. Ono što g. Gerasimov kaže je točno naređenje koje je primio od g. Putina. Kad on kaže mi ćemo gađati to znači gađanje. Vrlo je važno podsjetiti da su glavnokomandujući Stožera general Dunford i Gerasimov imali razgovor prije nekoliko dana. Mislim da je to najvažnija činjenica u odlukama koje Amerikanci mogu donijeti. G. Mattis je promijenio mišljenje. Vidjet ćemo hoće li ostati pri tomu.

Ne mislite li da je Trump također promijenio mišljenje?

Trump se ne računa. Ako bih mogao ovu situaciju staviti u specifični kontekst, Amerikanci vole govoriti o „režimu“. Amerika je sada režim. Mi nemamo izabranu vladu jer činjenice ne odgovaraju izborima. G. Trump je osoba koja čeka odstupanje s vlasti. On je svaki dan napadnut da odstupi od svega. I zaista, on nije osoba koja donosi odluke i to je naša tragedija.

Mislite li da je to opasno?

Već mi je dugo jasno da Trump ne poštuje federalne službe, federalne vlasti Sjedinjenih Država. Za njega ne postoji razlika u administrativnim mjestima jer neželi slijediti savjete ljudi koji su na tim mjestima. On slijedi drugi aforizam:“Drži svoje neprijatelje  koliko je to moguće bliže sebi.“ Situacija je potpuno nenormalna.

Nisu li dvojac Trump / Bolton opasni za globalnu stabilnost?

To je najbolji primjer. G. Bolton ima mnogo neprijatelja i nemoguće je zamisliti da on nema autoritet u Washingtonu. Trump ga je imenovao da ga ima kao neprijatelja blizu sebe. Isključeno je da bi vodio računa o mišljenju g. Boltona.

Onda Trump u administraciji nema bliskih prijatelja?

To je potpuno čudna situacija. To je ružna priča. Zato sam rekao da će odluka doći od vojničke mudrosti.

I vi mislite da g. Dunford ima uz sebe utjecajne generale?

Moje mišljenje ne znači ništa. Evolucija situacije će razjasniti ono što je odlučujuće.

Koji je stvarni značaj neokonzervativaca u Trumpovoj administraciji?

Trump je protjerao mnoge neokonzervativce iz svoje administracije još prvih dana. Ali to nije bitno jer bi morali smijeniti čitavu američku vladu. Treba se shvatiti da je za vrijeme administracije Busha sina zamjenik predsjednika Dick Cheney izbacio iz vlade sve ljude neovisnog mišljenja. Tokom 14 godina oni su prihvaćali jedino ljude slične sebi. Mora se reći kad kažete „neo-konzervativac“ ostavljate po strani demokrate koji su istog mišljenja ali nisu neokonzervativci nego jastrebovi.

Zašto se Zapadnjaci nisu uistinu borili protiv terorizma? Suprotno tomu, oni su naoružavali, financirali, uvježbavali teroriste, posebno njihovi saudijski i katarski saveznici. Sjetimo se čuvene rečenice Laurent Fabiusa, francuskog ministra vanjskih poslova: „Al Nusra radi dobar posao“.

Da izazovu Rusiju i da smjene režim u Siriji. Mi smo spremni platiti svaku cjenu i svu krivnju za civilne žrtve i gubitke života prevaliti na Asadova leđa.

Znači promjena režima i dovođenje pro – Zapadnjaka na mjesto Bashar-Al-Assada?

Upravo tako.

Zašto vodeći mediji šute o katastrofalnom ratu Saudijaca  protiv Yemenskog naroda i taj rat ne izaziva nikakvu međunarodnu reakciju?

Jednostavan odgovor, jer mi ovdje u Belgiji i tamo u Americi, nemamo slobodnog tiska. Dobro znate kao novinar da je čitav ekonomski sektor u krizi. To je rezultat digitalne tehnologije. Prošlog tjedna sam bio u Rimu i nisam našao nijednog prodavca novina. Ne postoji. Sve trgovine prodaju beskorisne suvenire koji ne stoje više od $ 5. Ali je nemoguće kupiti novine. To je vrijeme u kojem tisak nema odgovarajuće financijske potpore i to pogoršava stanje slobodnog tiska. Nema slobodnog tiska. Mi mislimo da ostvarujemo napredak jer nam danas nisu potrebni posrednici. To je isto kao da bismo rekli da ne trebamo nastavnike u školama, da eliminiramo posrednike i prepustimo dječake i djevojčice da se sami obrazuju na Googleu.

Mislite li da nestanak papirnatog tiska igra važnu ulogu u nastanku krivog informiranja – dezinformacija?

Igra ogromnu ulogu ali ne u trenutnoj situaciji. G. Noam Chomsky, veliki američki disident, napisao je kao koautor 1985 knjigu „Proizvodnja suglasja“. Radi se o cenzuri bez cenzure. Danas ako netko diplomira novinarstvo i nada se da će od toga živjeti, uzdržavati obitelj, za njega postoji samo jedna stvar, da uđe u veliku kompaniju kao predstavnik za odnose s javnošću. To traži istu vještinu za namještenika koji prima plaću. Konačno, novinari postaju potkupljvi. Moja supruga je novinarka specijalizirana za modni svijet i poznaje problem. Nisu samo u Rusiji novinari otpisani nego također i u Belgiji. Nema mnogo novinara na području svijeta mode kao u velikim novinama Le Soir, na primjer. Novinari odlaze u mirovinu i gotovo je. Ne zamjenjuju ih jer nemaju novaca.

Ne zamjenjujemo li nestajuće novinarstvo okrećući se prema novinstvu koje stvaraju građani, na primjer, alternativni tisak?

Alternativni tisak je dobar ali nema isti značaj i kvalitetu. Da je stvarno novinarstvo nastavilo rast postalo bi profinjenije i daleko odgojnije nego što je sada. Mi govorimo o lažnim novostima – fake news. Ima mnogo lažnih novosti – obmana – jer nema profesionalnih posrednika, čak i mnogim velikim izdavačima. Ne govorim o tisku nego o izdavačima uglavnom. Oni otpuštaju pisce. Ako imate posla s velikim izdanjima u većini slučajeva u njima nisu stvarni pisci. Sve izdavačke službe su nestale, što će reći da su profesije pod digitalnim udarom. Na primjer, nitko u vodećim medijima ne objavljuje moje tekstove.

Zašto naslovi tiska ne podupiru ljude poput Vas koji prosvjećuju javnost istinom o prilikama u kojima živimo?

Jer ne žele imati posla s nečim što je suprotno njihovoj propagandi koju dobivaju od vlade.

Suglasni ste sa suglasjem Chomskog?

Točno. Ono što je on našao u Latinskoj Americi vrijedi i za Europu i za Ameriku. Imamo izvještaje State Dpartment-a i to postaje članak.

Vjerujete li da takav  tip žurnalizma vodi u fašizam?

Kada kažemo fašist onda je to specifičan tip političke dominacije. Ali u širem smislu to je vrsta totalitarizma. To je šire i više od fašizma. To je policija misli. Mi smo na putu u totalitarizam. I mi govorimo o napretku jer nema posrednika. Ali to nije napredak, nije progres nego regres – nazadovanje prema Kamenom dobu.

Donald Trump ima svojih problema uključujući FBI koji je pretraživao kuću njegovog odvjetnika. Francuski predsjednik Macron također ima internih problema s ogromnim socijalnim protestima. I Teresa May također ima internih problema. Ne mislite li da političke vođe Zapada žele izazivanjem ratova zaobići interne probleme?

To što ste rekli je u suprotnosti s onim što se uvijek prebacuje ruskom predsjedniku Putinu: Da je autokratski državni poglavar i da nema podršku naroda. Oni imaju strah od naroda i otuda njihova politička slabost. Zato traže avanturu u inozemstvu da odvrate pažnju. Vi to govorite o Zapadnjacima. Slažem se. To je politički princip koji nalazimo kod Machiavellia. Ali ja pravim razliku između objektivnog i subjektivnog. Vjerujem da ste objektivno u pravu. Subjektivno, ne mogu zamisliti da oni ljudi koji se pozivaju na Trumpa, May, Macrona imaju na umu takva rješenja. Oni ne definiraju izazove na način kao šefovi države. Mislim da šefovi država žive u iluziji „mi radimo što mislimo da je pravo i objektivno mi djelujemo onako kako mislimo.“ Ne mislim da je Trump toliko doslijedan u svojim razmišljanjima da bi tako djelovao.

Kako ste bliski s Rusijom, ruskim političarima i s visokim državnim službenicima možete li nešto reći o situaciji u Ukrajini, jer o tome nitko ne govori u medijima?

Slobodno mogu reći da nisam ekspert za Ukrajinu. Tamo sam bio prije dvadeset godina. Ne mogu reći kakve su tamo prilike osim onog što svaki dan gledam na ruskoj televiziji. Netko bi mogao pomisliti  da je država bankrotirala, da nitko nije plaćen i da se ništa ne radi. Ali isto tako ako malo pratimo izvješća novinara ne izgleda da je tamo rasulo, da je Kiev prestao raditi. Život teče, a bankrot Ukrajine koji se najavljuje već tri godine još se nije dogodio. Zbog toga ne želim komentirati Ukrajinu.

S druge strane, po pitanju odnosa Ukrajine s Rusijom, to mogu komentirati. Odnosi su strašni. Odbijanje bilo kakvot rješenja za Donbas u istočnom Lugansku od strane g. Porošenka i njegovih prijatelja je neoprostivo i daje razloga za strah da je ovdje stvarnost jedan novi rat. Tako su dvije stvari povezane: To su američki napori da posiju kaos i osiguraju gušenje Rusije na ovaj ili onaj način.

Tako, ako se prilike u Siriji poprave nešto će se dogoditi u Ukrajini?

Da, tako je. Za Rusiju je situacija manje vojno rizična u Ukrajini nego situacija u Siriji. U Ukrajini Rusija ima mogućnost da riješi problem u tri dana. Tako da zauzme Kiev i smjeni vladu te najavi izbore za dvije godine. I to sve bez okupacije, jednostavno promjenom vlade. To je vrlo moguće i u dosegu je ruskih vojnih mogućnosti. I tu Zapad ne bi mogao učiniti ništa.

Zašto Zapadnjaci koji ustrajavaju uporno u borbi protiv Rusije?

Postoji razlog. I to nije samo pitanje predsjednika koji je lud, savjetnika koji su amoralni, tu postoji i mnogo više od toga. Čitav svjetski sustav pod zaštitom tog ludog predsjednika i njegovih amoralnih savjetnika i to veom doprinosi američkom bogatstvu na štetu ostatka svijeta. Kako je jedan ruski političar rekao na TV „Amerikanci svačiji ručak pojedu besplatno.“ O tome se radi. A Rusija ugrožava tu premoć, tu globalnu hegemoniju koja doprinosi američkom bogatstvu.

Mislite li da američki režim ne želi multipolarni svijet s Rusijom i Kinom i dr.?

U ovom trenutku svijet nije multipolaran nego bipolaran. Rusija i Amerika. Europa se računa kao nula a Kina se u konačnici ne računa jer ne zauzima stav. Rusija i Amerika su u igri. Ta želja da se uguši Rusija je rezultat otpora Rusije spram američke hegemonije. Ta linija ide kroz Siriju gdje je sučeljavanje i gdje nijedna strana ne popušta. No ulozi su veliki, daleko veći od Sirije. Daleko veći od Srednjeg istoka. Oni su planetarni. Zbog toga je u biti smješno optužiti Putina da je podupirao Trumpa protiv Hillary jer Rusi su svjesni da konfrontacija s Amerikancima ima stvarnu i važnu osnovu i da je izazov i ulog ogroman. Mi mjenjamo predsjednike ali ne mijenjamo temelj.

U Obaminoj eri nismo imali ovaj rizik direktne konfrontacije.

G. Obama je bio uglavnom kukavica ali je to bilo dobro.

Razgovor vodio Mohsen Abdelmoumen za American Herald tribune

S engl. prevela prof. Kornelija Pejčinović

 

Tko je Gilbert Doctorow?

Dr. Gilbert Doctorow je profesionalni američki promatrač i djelatnik specijaliziran za pitanja Rusije još od 1965 godine. Politički je analitičar s boravkom u Briselu, Belgiji. Dr. Doctorow je diplomirao na Harvardu 1967 s magna cum laude. Bio je Fulbrightov stipendist. Ima Ph.D iz povijesti na Columbia Univesity (1975). Po završetku studija g. Doktorow je nastavio karijeru usmjerenu na SSSR i Istočnu Europu. Tokom dvadeset i pet godina radio je u marketingu za europske i američke multinacionalne kompanije i u glavnoj upravi s regionalnom odgovornošću. 1998 – 2002 bio je odgovorni šef  Ruske nagrade za literaturu u Moskvi. Sadašnji interes Dr. Doktorowa je usmjeren na studijske programe u Sjedinjenim Državama. On je bio gostujući profesor na Harriman Institute, Columbia University za 2010 – 2011 akademsku godinu.

Veliki broj njegovih ranijih tekstova iz ruske povijesti pod Nikolom II izdvojenih iz njegove disertacije dostupan je „in print“ online. Dr. Doctorow je bio i suradnik tiska na ruskom jeiziku uključujući Zvezda / St. Petersburg; Russkaya Mysl /La Pensee russe, Paris/ i  Kontinent, časopis kojemu je bio sponzor Aleksandar Solženjicin a koji je donosio priloge iz kulturnog i političkog života. On redovito objavljuje analitičke članke o međunarodnim temama na svom blogu na portalu Belgian daily – La Libre Belgique – Slobodna Belgija.

Dr. Doctorow je objavio niz knjiga uključujući: Does Russia have a future? Ima li Rusija budućnost?, Stepping out of line – Iskorak preko crte; Does the United States have a future? – Imaju li Sjedinjene Države budućnost?; Great Post-Cold War American Thinkers on International Relations – Veliki post hladnoratovski američki mislioci o međunarodnim odnosima.

Mohsen Abdelmoumen je neovisni alžirski novinar. Piše za nekoliko alžirskih novina za Alger Republicain i za različta web izidanja alternativnog novinarstva.

 

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Facebook

Popularno