Connect with us

Dr. Marko Jukić

Napad na Split, 15. studenoga 1991. godine

Objavljeno

- datum

 STUDENI, 1991. GODINE      U studenom 1991. godine agresor (Srbija) i pobunjeni Srbi u Hrvatskoj vrše napade na svim bojištima (slavonskom, gospićkom, dalmatinskom). U studenom 1991. godine vodile su se teške borbe za deblokadu Vukovara ali bez značajnijeg uspjeha, početkom studenoga  hrvatske snage su preuzele Jamadol u Karlovcu, skladišta oružja u Delnicama i time došle u posjed značajnih količina oružja.

Desetog studenog srpski agresor je okupirao i razrušio Bogdanovce, a 12. studenoga su agresorske srpske postrojbe zauzele vukovarsko naselje Lužac pa je daljnja obrana Vukovara bila nemoguća s obzirom na kompletno okruženje. Srpski agresor je 12. studenoga 1991. godine okupirao i razorio Saborsko u Lici. Borbe kod Petrinje (13. 11. 1991. ), okupacija mjesta u istočnoj Slavoniji (Lipovca, Podgrađe i Apševce), Srijemu, okupacija Slunja, okupacija razorenog Vukovara, Škabrnje, Nadina i drugih mjesta. To je slika krvavog studenog 1991. godine. Hrvatske snage su uspjele osigurati vitalnu komunikaciju Karlovac-Brinje-Senj, jedinu vezu s Dalmacijom .

Blokada dalmatinskih luka

Blokada hrvatskih luka na Jadranu je započela 3. listopada 1991. godine. „Jugoslavenska ratna mornarica“ (Jugoslavija više nije postojala!) je blokirala najveće hrvatske primorske gradove, kanale, luke i hrvatske otoke. Kopnene komunikacije su bile presječene, uzdužobalni i međuotočni plovni putovi su bili blokirani i pod nadzorom agresora (jugomornarice).

Agresor je prije doživio poraze i izgubio pomorsku bazu u Pločama (rujan 1991. ), obalne topničke bitnice na Žirju, Smokvici, Zečevu, Šolti i Korčuli pa je imao manji manevarski prostor ali je i dalje razarao i prijetio. Hrvatska ratna mornarica je preuzela brodove iz Mornaričkog remontnog zavoda u Šibeniku (koji su bili bez naoružanja), osvojila skladište podvodnih mina u uvali Tatinje, ustrojila snage za minsko djelovanje (postavljanje mina ispred ratne luke Lora i u Splitskim vratima), formiran je odred pomorskih diverzanata. U listopadu 1991. su bile formirane postrojbe obalnog topništva (Žirje, Zečevo, Smokvica, Šolta, Brač, Split, Pelješac i Korčula) pa je tako sužen prostor djelovanja agresorske jugomornarice.  Onemogućena je opskrba brodova jugomornarice i nalazile su se u dometu obalnog topništva pa je tako sužen prostor njihova djelovanja unatoč blokade s mora i kopna. Tijekom napada na Split se pokazala učinkovitost Hrvatske ratne mornarice.

Boj u Splitskom kanalu se zbio 14-15. studenoga 1991. godine. 14. studenoga je HRM pogodila i teško oštetila PČ-176. Tijekom noći 14 na 15 studenog agresor je gađao Brač i Šoltu, a rano ujutro 15. studenoga 1991. godine napadnut je grad Split s mora i kopna. Topničke bitnice hrvatske vojske su branile grad i nanijele gubitke agresoru koji se 15. studenoga povukao iz Splitskog kanala.

Pri napadu na Split gađana je zgrada Općine Split (ured za obranu), vila Dalmacija (jedinica specijalne policije), zgrada Policijske uprave, i mnogo civilnih ciljeva. U splitskoj luci su pogođeni trajekti Bartol Kašić i Vladimir Nazor. Na trajektu Vladimir Nazor su smrtno stradali vođa stroja Jure Kalpić i upravitelj stroja Dinko Maras, a kormilar Ante Vidović je bio ranjen. Također je bilo ranjeno još 6 civilnih osoba.

Shematski prikaz Boja u Splitskom kanalu 14. i 15. studenog 1991. (foto s izložbe u državnom arhivu)

Sjećanje na 15. studenoga 1991.

Radio Split je pratio događanja i izvještavao građanstvo tijekom 24 sata. Koliko se sjećam noćni program vodio je Jadran Marinković. Očekivao se napad na Split (navečer 14. studenoga 1991. godine), tijekom noći su se čule udaljene detonacije, djelovanje agresora po mjestima na Braču i Šolti. Oko šest sati započeo je napad na Split, iznad kuća u Mejama su letjeli projektili.  Brzo sam probudio cure i odveo ih u podrum (kao najsigurnije mjesto). Kada se situacija smirila po balkonu sam skupljao gelere i zemlju, kuća 50 metara dalje je imala oštećenja. Supruga je bila dežurna u ljekarni (blizu zgrade Policijske uprave) na Radničkom šetalištu, tamo su se čule jake detonacije i zvala je telefonom da čuje što se događa u Mejama. Kada se situacija primirila iza 7,30 sati supruga se vratila s dežurstva i preuzela djecu a ja sam pješice krenuo u bolnicu na radno mjesto. Grad je bio pust, na putu od Meja do bolnice nisam sreo više od 50 ljudi. Grad je još bio pod uzbunom, na ulici su bili rijetki prolaznici, policajci i ljudi gradskih službi. Kod prijašnjih uzbuna (napad na Kaštela) mnoštvo ljudi je bilo na ulici, balkonima ali sada to više nije bilo tako. Na nekoliko mjesta su bila oštećenja od topničkih projektila…..

Topničke bitnice na Šolti, Braču i u Splitu su odigrale ključnu ulogu, nanijele su gubitke agresoru i odvratile ga od daljnjih djelovanja. 

Neprijatelj je napao i iz zraka sa šest zrakoplova tipa Jastreb. Protuzračna obrana HRM-a je oborila dva aviona i tako dala do znanja agresoru da neće dobro proći. Neprijatelj je nakon 8 sati 15. studenoga prestao s napadom na Split i tijekom dana je povukao sve brodove iz Splitskog kanala.

Bitka HRM s agresorskom jugomornaricom u Splitskom i Korčulanskom kanalu je rezultirala deblokadom hrvatskih obalnih luka (osim Dubrovnika). 

Kvazi povjesničari (Jakovina, Markovina, Klasić, Goldstein, političarka Pusić i kompanija govore o građanskon ratu. Sramotno je da ti tipovi predaju povijest na našim fakultetima, to je sramota za našu državu! Pobunjeni „građani“ (Srbi i četnici iz Srbije) su iz svojih drvarnica i garaža izvukli ‘lično naoružanje’ pa udarili po susjedima. ‘Lično naoružanje’ sačinjavale su strojnice, tenkovi T-55 i T-84, migovi 21, haubice 152 i 155 milimetara, minobacači 80 i 120 mm, topovnjače, torpedni čamci, višecjevni bacači raketa i drugo oružje te streljivo. Oni su ubijali nenaoružane civile, mučili i ubijali zarobljene vojnike i policajce, razarali sela i gradove. Radilo se o agresiji Srbije na Republiku Hrvatsku a ne o građanskom ratu o čemu svjedoče tisuće dokumenata te je nedopustivo da nam kvazi povjesničari i pokvareni političari nameću tezu građanskog rata.

Vrijeme je da se u udžbenicima povijesti napiše istina o hrvatskom Domovinskom ratu  1991.-1995. Povijest ne smiju predavati komunističko-četnički kadrovi koji negiraju agresiju na RH, koji negiraju ili prešućuju činjenice.

Dr. Marko Jukić

Hrvatski branitelj

Komentari

Dr. Marko Jukić

Hvala fra Žarku Reloti

Objavljeno

- datum

Nakon 8 godina službe u samostanu sv. Frane na obali u Splitu fra Žarko Relota franjevac konventualac odlazi na novu dužnost. U Split je fra Žarko došao iz Zagreba gdje je bio župnik na Svetom Duhu, jednoj od najvećih zagrebačkih župa. Fra Žarko je obnašao više dužnosti: gvardijan samostana svetog Frane u Splitu, župnik župe Sveti Stjepan pod borovima, policijski kapelan (nekada je bio vojni kapelan koji je predvodio vojna hodočašća u Lurd), predavač na Institutima KBF-a u Zagrebu, pastoralac i sportaš (bi je kapetan nogometne reperezentacije hrvatskih svećenika). Magistrirao je na temu pastorala braka i obitelji.

Kao gvardijan samostana i župnik župe Sveti Stjepan pod borovima fra Žarko Relota je bio radišan, neumoran pa je pored redovitih samostanskih i župnih aktivnosti bio predsjednik Organizacijskog odbora proslave 800 godišnjice dolaska Franje Asiškog na hrvatsko tlo (1212. godine). Proslavu je organiziralo Vijeće franjevačkih zajednica Hrvatske i BiH i održala se na Sustipanu 6. listopada 2012. godine. Proslavu su uveličala 4 biskupa, sedam provincijala i oko 100 svećenika te mnoštvo vjernika. U kulturi hrvatskog naroda franjevci su ostavili neizbrisiv trag, bili su promicatelji dijalog među religijama i svjetonazorima, brinuli o očuvanju mira i težili dobru svakog čovjeka.

Fra Žarko je organizira proslavu 50-te obljetnice postojanja župe sv. Stjepana pod borovima na Sustipanu, 2017. godine. Svetkovina svetog Ante Padovanskog i svetog Franje Asiškoga se posebno slavi u samostanu svetoga Frane na obali. Fra Žarko ugošćuje poznate crkvene velikodostojnike, teologe i oni slave svete mise tijekom cijeloga dana. Na spomen dan svetog Franje Asiškog (4. listopada) 2016. godine fra Žarko je ugostio nadbiskupa metropolita vrhbosanskog kardinala Vinka Puljića koji je držao večernju svetu misu.

Sveta misa, na Sustipanu, povodom 50-te obljetnice župe

Župa redovito hodočasti u studenom u Šibenik sv. Nikoli Taveliću, u Međugorje u svibnju i listopadu u organizaciji Kraljice Mira. Župa organizira i duhovnu obnovu u Adventu i Korizmi. Svake godine tradicionalno organiziramo i jedno višednevno hodočašće po dogovoru.

Kao policijski kapelan redovito je posjećivao spomen mjesta iz Domovinskog rata i slavio svetu misu za branitelje: Maslenica, Zeleni Hrast, Velebit, Maljkovo i drugdje.

Fra Žarko Relota – Policijski kapelan

Polaganje vijenaca na spomenik specijalcima u Maljkovu

Sveta misa kod Zelenog hrasta

Sveta misa u crkvi Sveti Frane u Podpragu

Fra Žarko Relota je domoljub koji štuje prvog predsjednika nove hrvatske države, dr. Franju Tuđmana. Redovito je slavio svete mise za Domovinu i za predsjednika dr. Tuđmana te mise za branitelje. Na upit (u jeku takozvane detuđmanizacije) zašto slavi svetu misu je odgovorio: „Pa ja održavam ovu misu za dr. Tuđmana, ne zbog toga što je on bio predsjednik jedne političke stranke, nego zato što je bio prvi hrvatski predsjednik, a umro je na današnji dan prije 12 godina. Bio je predsjednik koji se zajedno s našim braniteljima najviše izložio u stvaranju neovisne hrvatske države. I zbog toga ga poštujem, cijenim i volim.“

Fra Žarko na misi za predsjednika dr. Franju Tuđmana

Živimo u takozvanom modernom vremenu, za nove naraštaje svako vrijeme je novo moderno vrijeme, kada ljudi posustaju u vjeri a žele zadržati formu vjernika. Neki vjerski obred smatraju predstavom za rodbinu, prijatelje pa imaju čudne želje. Fra Žarko ih poziva na pravi put, na istinsku ispovijed i sakramente. Upozorava da to nije nikakav „performans“ već stanje duha, veza s Gospodinom uz koju ne trebaju trivijalnosti.  U jednom razgovoru je kazao: »Kad se mladenci dolaze prijaviti za vjenčanje, ne traže više od mene ništa, osim što moram odgovoriti na njihovo pitanje: Možemo li postaviti catering ispred crkve? Možemo li dovesti svoje svirače? Svoju cvjećarku? Svoju stilisticu?’ Oni su ionako sve prije dogovorili s nekakvom agencijom za organizaciju vjenčanja«; „Naručuju mi krštenje kao da je pizza….“

Kada fra Žarko „naručiteljima“ pojasni stav Crkve oni kažu da je neljubazan, zahtjevan, cjepidlaka kao da je uloga svećenika da ispunjava nečije želje. Zbog gore navedenog fra Žarko je u vjerskom časopisu pisao o krizi identiteta i tražio pomoć. Pitao se je li i drugi svećenici doživljavaju slično. Nažalost, i drugi svećenici doživljavaju isto, to je rezultat dugogodišnjeg uništavanja obitelji, omalovažavanja vjere, rušenja dostojanstva čovjeka.

Fra Žarko u svojim propovijedima slijedi navode Svetog pisma ali se osvrne na prilike današnjega vremena. Na početku trećeg tisućljeća se Sveto pismo ne može tumačiti bez da se župnik, svećenik, ne osvrne na današnje vrijeme, vrijeme silnog egoizma, vrijeme silnog samoljublja i hedonizma. U današnjem vremenu kada ništa nije sveto, kada je žrtovanje za drugoga sve rjeđe, kada ljudi postaju ovisnici (o slavi, novcu, uspjehu pod svaku cijenu, drogi, kocki, računalu, mobitelu itd.), kada svijetom vlada osamljenost, kada je ljudima dosadno jer im je sve isprazno velika je uloga svećenika da ukaže na stramputice, na pravi put. Moto fra Žarka je: „U bitnom jedinstvo, u nebitnom sloboda, u svemu ljubav“.

Pri predstavljanju knjige fra Žarka „Ja tako mislim“ fra Ivan Karlić je dao suštinu pa nije potrebno ništa više napisati. Fra Karlić je naglasio kako se u fra Žarkovim crkveno-teološkim promišljanjima zrcali naše vrijeme. Autor pomno analizira i prosuđuje naše vrijeme i naš svijet (crkveni ali i vanjski), ponekad naizgled oštro i kritički, konstruktivno, ali s ciljem pokušavajući naći ideje i putove za rješavanje. Karlić je kazao da se fra Žarko ne miri s postojećim stanjem svijeta, čovjeka, Crkve iznoseći svoje mišljenje i uvjerenje da se nešto može promijeniti na boljitak svih te potiče kršćane da se ne mire s “tekućim stanjem”, praveći se da se ništa loše ne događa i zadovoljavaju se minimumom. Srcem i razumom promišlja i govori o raznim temama: o Crkvi, o Papi, o posvećenom životu, o župi i župniku, o sakramentima, o Božiću, korizmi i Uskrsu, o snazi vjere i o obitelji.

Na jednoj propovijedi u Sinju (kolovoz 2011. godine) fra Žarko je pored ostaloga kazao: „Upravo, kako vidjeti, svi ti trenuci iz naše povijesti, iz povijesti spasenja, iz opće povijesti, iz povijesti tolikih likova govore da je Bog jedini kako nas može spasiti i jedini je on taj kome se trebamo utjecati, jedino je on ta sigurna luka koja će nas dovesti do životne sigurnosti u kojoj možemo mirnije i zadovoljnije živjeti. I Petar je, istina posumnjao, ali svaka sumnja urodila je jednim potonućem, a vjera ga je izdigla iz te mrtvilosti i dala mu snagu za novi polet.“

Fra Žarko je uvijek isticao obitelj kao temeljnu jedinku društva, spominjao obitelji koje daju primjer kako svjedočiti vjeru. Kao pastoralni teolog zalaže se za individualni pristup odnosima u braku.

Fra Žarko na Hodu za život

Fra Žarko je vodio računa o potrebitima i poticao karitativna djelatnost, pomoć potrebitima (humanitarna akcija „A gdje ti je brat tvoj?” kojoj je cilj potaknuti sve ljude dobre volje da pomognu svome bližnjemu).

Danas smo postali osamljenici, zatvoreni u svoje ljušture sa svojim slabostima, manama i poteškoćama. Život jest težak ali treba postaviti pitanje koliko mi sami otežavamo život. Pojedinci imaju poteškoće jer su nerealni, imaju maksimalističke zahtjeve bez materijalnog, duhovnog i intelektualnog uporišta pa im je nužno na prikladan način pojasniti da su u krivu. Na propovijedima fra Žarko pozivao na zajedništvo, druženje, na razgovor, na čašicu pića nakon mise tako da se svi ne razbježe, svatko na svoju stranu.

Druženje u župi (50-ta obljetnica) nakon svete mise

Hvala fra Žarku na riječima potpore, na druženjima, izletima, hodočašćima i promicanju vjere. Želim/o da fra Žarko i u novoj sredini bude svoj kao što je bio u našoj župi. Hvala našem fra Žarku Reloti na svemu što je učinio u našoj župi, u Splitu i domovini. Hvala mu na poduci i nastojanju da budemo dobri ljudi, da budemo bolji i da širimo ljubav među ljudima bez obzira na svjetonazor, društveni status, etničku i vjersku pripadnost.

Dr. Marko Jukić (župljanin)

 

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Dr. Marko Jukić

Hrvatski grb a ne “šahovnica”

Objavljeno

- datum

Peristil: nedjelo fašista koji sebe nazivaju antifašistima….

Povod za ovaj tekst su dvije objeve:

Prva: Poruka predsjednika SDP-a Split (9. lipnja 2018. godine):

„Šahovnica“ s prvim bijelim poljem kakva se koristila u NDH smeta svakom hrvatskom građaninu koji, poštujući hrvatski Ustav, sebe smatra antifašistom. Upravo se HDZ-ovoj vladi žuri da što prije ukine kunu kao hrvatsku nacionalnu valutu i uvede euro, što bi u ovakvoj situaciji dodatno oslabilo konkurentnost hrvatskog gospodarstva, ali bi zato podiglo konkurentnost HDZ-ovog vodstva kod njihovih nalogodavaca iz Europske pučke stranke u Bruxellesu.

Druga: Poruku SDP-ove mladeži: “Bolje gej slikovnica nego ustaška šahovnica”.

Povodom poruka treba odgovoriti:

Nije šahovnica već je hrvatski grb!

Mrziteljima hrvatske države smeta povijesni hrvatski grb (prvo polje je bijelo). Mrziteljima Hrvatske smeta svaki hrvatski grb (bez obzira je li prvo polje bijelo ili crveno), pa govore o šahovnici, njima smeta hrvatska država, smeta im povijesna istina, smetaju im činjenice. Povezivati boju prvog polja u hrvatskom grbu s NDH i antifašizmom je glupo! Drugovi  iz SDP-a (ali i iz drugih stranaka) se izjašnjavaju kao antifašisti iako točno ne znaju kako bi definirali svoj antifašizam u trećem tisućljeću. Oni (antife) odobravaju zločine koje su napravili antifašisti i takozvani antifašisti (više od 100 milijuna ljudi) a osuđuju zločine druge strane koji su upola manji. Zločin treba osuditi bez obzira tko ga je napravio!  Domaće antife slave zločinca Tita koji je svrstan među 10 najvećih zločinaca prošlog stoljeća a osuđuju zločine NDH. Smeta ih hrvatski povijesni grb a ne smeta im crvena zvijezda petokraka kao simbol zla u Drugom svjetskom ratu i u Domovinskom ratu!

O predsjednike splitskog SDP-a može se pročitati: „Radi u Lučkoj upravi kao voditelj razvoja projekata, međunarodne suradnje i zaštite okoliša. Diplomirao je modernu povijest, međunarodne odnose i primijenjeni europski studij u Velikoj Britaniji. Politikom se počeo baviti kao student u Laburističkom studentskom klubu Sveučilišta u Oxfordu, a u SDP-u je od 2003. godine.“ Nije mi jasno, ako je završio modernu povijest, zašto je uhljebljen u Lučkoj upravi!? Gdje je on učio povijest i je li išta naučio iz povijesti?

Budući da se diplomirani moderni povjesničar izjašnjava kao antifašist nužno je navesti neke ratne zločine antifašističke koalicije. Ne treba zaboraviti da zločine nisu pravili samo fašisti, nacisti, ustaše već i antifašistička koalicije i njeni saveznici.  !?) Pobjednici pišu povijest ali istina o Drugom svjetskom ratu se uglavnom zna pa je tako poznato da je saveznička antifašistička koalicija u ratu napravila niz ratnih zločina, evo nekih:

1.      Pri savezničkom (“antifašističkom”) bombardiranju Splita 3. lipnja 1944. godine ubijeno je 227 nedužnih civila, 78 je teže a 140 lakše ranjeno.

Razaranje na Peristilu, lipanj 1944.

2.      Dana 5. prosinca 1943.godine u Kaštel Sućurcu prigodom bombardiranja poginulo je 97 ljudi, njih 65 je stradalo u crkvi za vrijeme misnog slavlja.

Spomen ploča u K. Sućurcu

3.      U čak 640 savezničkih zračnih napada na hrvatske gradove i mjesta na kopnu i otocima poginulo je 5246 osoba, a ranjeno je 3514, od kojih je poginulo 768 vojnika, odnosno ranjena su 294.

4.      Najviše smrtno stradalih bilo je u Slavonskom i Bosanskom Brodu i okolici – 973, Splitu i okolici – 741, Zagrebu i okolici – 576, Zadru i okolici – 405, Kninu – 402.

5.      Razaranje hrvatskih gradova (koji nisu imali vojnog značaja) je također bio “herojski” čin antifašističke koalicije (npr. Zadar).

6.      Pri razaranje Drezdena (civilni cilj) od 13. do 15. siječnja 1945. godine poginulo je 25 000 ljudi a grad je uništen.

7.      Bacanje zapaljivih bombi na civilne četvrti Hamburga (kolovoz 1943. godine) dovelo je do usmrćivanja 50 000 civila. Operacija Gomora, tako se zvala, je ratni zločin za kojega nitko nije odgovarao. Sud u Haagu je tražio takozvane topničke dnevnike zbog selektivnog i umjerenog granatiranja Knina ali nije tražio topničke dnevnike kada se razarao Vukovar, Turanj, Crno itd.. Ratni zločin ne zastarjeva pa je pitanje kako antife nisu tražile suđenje za zločine nad hrvatskim civilima!? Antife prešućuju zločine antifašista i takozvanih antifašista pa na taj način odobravaju ubijanje hrvatskih civila. Žalosno i sramotno!

Razaranje Hamburga, 1943. godine

Razaranje Hamburga, 1943. godine

8.      Ako nije upitno razaranje Hirošime 6. kolovoza 1945. godine (zbog brige o američkim vojnicima), svakako je upitno razaranje Nagarsakija samo tri dana poslije!

Dakle, nažalost, ratne zločine su napravili i antifašisti pa to treba jasno kazati, napisati a ne negirati kako to rade antife i njihovi povjesničari. Negiranje istine, negiranje utvrđenih činjenica, isticanje povijesnih krivotvorina je loš put u budućnost pa ga treba izbjeći. Postoji dovoljan vremenski odmak i treba kazati istinu o Drugom svjetskom ratu, bez obzira da li nam se sviđa ili ne.

Poruku SDP-ove mladeži: “Bolje gej slikovnica nego ustaška šahovnica” pokazuje mržnju prema hrvatskom grbu i svaki dodatni kometar je suvišan.

Zanima me hoće li se javno o uvredama SDP-ovaca očitovati domoljubni HDZ-ovci, HSP-ovci i drugi koji se nazivaju hrvatskim domoljubima?

Za ratne zločine nema opravdanja bez obzira tko ih je napravio!

Dr. Marko Jukić

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Dr. Marko Jukić

Furio Radin-koalicijski partner HDZ-a! Tko je Furio Radin?

Objavljeno

- datum

Mi domoljubi koji smo stvarali Hrvatsku a ne bavimo se politikom, nazivaju nas marginalcima, ne znamo tko je Furio Radin pa smo prisiljeni potražiti što piše o drugu Radinu. Evo što se može pročitati:

“Čovjek koji Republiku Hrvatsku nikada nije htio niti prihvatio, podpredsjednik je Hrvatskog Sabora”! Po prijedlogu, naređenju, druga Plenkovića Furio Radin doajen antihrvatske aktivnosti u Saboru je izabran za potpredsjednika Hrvatskoga sabora i to sve zbog očuvanja premijerske fotelje!

Furio Radin je 26 godina zastupnik u Saboru, od 1992. godine. Godine 2000-te postaje predsjednikom Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina.

Evo što je o njemu kazao pukovnik i aktivist Branko Kakarić (preneseno): „Pisati Radinu o povredama ljudskih prava Hrvata uzaludan je posao. Prozivati ga zbog njegove subverzivne djelatnosti, također je uzaludni posao. Morate znati sljedeće stvari. Furio Radin na čelu je: Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina I TO DOŽIVOTNO. Na žalost, on je taj koji u saboru odlučuje hoće li predstavke HRVATA o povredama ljudskih prava biti uopće evidentirane, a kamoli predstavljene SABORU kao takvom. Takav status osigurali su mu pripadnici UDBA-e i KOS-a infiltrirani u hrvatske institucije. Radin koristi apsolutno svaku priliku ocrniti Hrvatsku i Hrvate pred međunarodnim čimbenicima i deklarirani je neprijatelj samostalne Hrvatske. Sve hrvatske domoljube prikazati kao OPASNE EKSTREMNE FAŠISTE. Predstavke Hrvata a posebno predstavke branitelja o povredama temeljnih ljudskih prava završavaju u košu. Zamislite taj apsurd da takva osoba koja javno kroji sudbinu VEĆINSKOG HRVATSKOG NARODA. Kada će taj odbor biti podijeljen u DVA ODBORA:- Odbor za ljudska prava i- Odbor za prava manjina  i kada će na čelu odbora za ljudska prava sjediti Hrvat tada će i većinski hrvatski narod u saboru koji se ove HRVATSKI , moći istaknu svoje probleme, tada će u našoj državi doći do vidljivih i značajnih promjena na bolje“.

O istarskom parazitu koji godinama vodi otvoreni rat protiv RH i suvereniteta RH u Istri govorili su i pisali članovi istarske Udruge dr. Ante Ciliga (preneseno). „On se naime ne bori za manjinska prava talijanske nacionalne manjine već sustavno radi na ukidanju bitnih odrednica državnog suvereniteta RH na svojem teritoriju ponašajući se pri tome kao da je Istra neki kondominij Republike Hrvatske i Italije, a ne neotuđivi i integralni dio hrvatskog državnog teritorija!“

„Furio Radin bi se trebao upitati, kao savjesni građanin RH, zbog čega se na mnogim mjestima u kojima je uvedena dvojezičnost ona ne poštuje i to na štetu većinskog hrvatskog naroda? Zbog čega se dvojezičnost kod imena ulica, trgova i naselja u mnogim gradovima i općinama Istre pretvorila u jednojezičnost – onu talijansku? Mjesto Bale su u tom pogledu najiritantniji primjer, ali i svugdje drugdje ima na stotine takvih i sličnih primjera! Tako npr. u Balama postoji osam ulica koje su nazvane po svecima koji nemaju hrvatsku inačicu. Sve da smo mi Hrvati pogan narod, što naravno nismo, takvo što je nedopustivo. No, državne institucije RH baš kao i Ustavni sud o tome ‘mudro’ šute već desetak godina. U tom mjestu je ostala jedna jedina ulica koja se zove po nekom netalijanu, po Mati Baloti (naravno ne po Miji Mirkoviću – Mati Baloti), ali i ona je samo ‘talijanska’ jer se zove Ulica/Via Mate Balota, a ne Mate Balote ili Balotina ulica! Vladimir Nazor i Veli Jože su nestali iz većine istarskih gradića! U Puli su promijenjena imena ulica u središtu grada prema stradariju iz 1923. godine (!?) dakle iz vremena talijanske okupacije! Tko u tome gradu traži Zlatna vrata neće ih naći. U Rovinju nema više ulice 9. rujna!? Zašto? Ali zato ima ulica koje su nazvane po velikotalijanskim iredentistima pa čak i fašistima i to svugdje, pa čak i u Pazinu!?

Kino Zagreb u Puli se danas zove kino Valli po talijanskoj glumici koja je glumila i u promidžbenim fašističkim filmovima i koja je navodno bila priležnica njihovog Ducea!? Zbog čega? Zar zbog manjinskih ‘prava’?“

Skandalozan Radinov poziv neofašistu Gianfrancu Finiju u Pulu

Na poziv Furia Radina Pulu je posjetio talijanski ‘reformirani fašist’ Gianfranco Fini i to na simboličan datum, 21. rujna 2010., ‘slučajno’ na dan 90-te obljetnice Mussolinijeva posjeta Puli. Članovi Udruge dr. Ante Ciliga iz Pule su upozorili (preneseno):

„Furio Radin nije slučajno domaćin upravo takvom profilu talijanskog političara, velikom talijanskom šovinistu i mrzitelju svega hrvatskog, ovaj gost je samo jedan u nizu njemu sličnih koji se po Istri, Rijeci pa i Zadru šeću kako ih je volja i to još od prve polovice 90-ih godina! Inače Radin se u hrvatskoj javnosti predstavlja kao gorljivi ‘ljevičar’, borac protiv hrvatskog ‘nacionalizma’, podupiratelj ‘civilnog društva’, društva u kojem su Hrvati samo građani, a manjine uz to i pripadnici svojih nacija, zagovaratelj homoseksualnih prava, ‘pozitivne diskriminacije’ (!?) itd.! Istovremeno aktivno radi na ‘tihoj’ talijanizaciji Istre, ‘prima’ (i materijalno stimulira) u ‘Talijane’ one koji mu se jave da to žele postati, bez ikakvih kriterija”..

Vijećnik u Vijeću talijanske nacionalne manjine Županije Istarske Maurizio Zennaro iznio je cijeli niz optužbi na račun Furija Radina (preneseno): „Nitko, pa ni Furio Radin nema pravo uzeti sebi monopol nad jednom cijelom manjinom, u ovom slučaju talijanskom. On je naš predstavnik u saboru već 25 godina i u tako dugom vremenu stvorio je jedan svoj osobni režim. To se naročito vidjelo tijekom zadnje predizborne kampanje. Upozoravali smo da je u sukobu interesa, no institucije države do danas se o tome nisu očitovale… Talijanska unija na čijem je čelu, dobiva silni novac iz proračuna, a njegova izvješća su poprilično netransparentna. Talijanska unija je izdavač La Voce del popola i taj bi list trebao pratiti aktivnosti svih Talijana, no u potpunosti je pod kontrolom Radina i u službi stvaranja njegovog kulta ličnosti! Zbog njega sam imao i velikih neugodnosti u kampanji, a ministar Hasanbegović mu se zamjerio kada je zbog sumnji u netransparentno trošenje novca, smanjio sredstva iz Ministarstva kulture namijenjena izdavačkoj kući Edit i La Voce del popolu. Zato je Radin sada protiv njega! A nije nikakva tajna da se tamo nenamjenski trošilo i da je bilo afera s karticama i nepotizma…”.

Kao predsjednika Kluba nacionalnih manjina Furio Radin je u Saboru izjavio: „Židovima, Romima, Talijanima i Nijemcima provedeno etničko čišćenje u 2. svjetskom ratu, a Srba u prvoj polovici devedesetih“.

Bio je potpisnik Deklaracije o nesnošljivosti, koju su donijele nacionalne manjine u Hrvatskoj: „Mnogi pripadnici nacionalnih i drugih manjina osjećaju povećanu nesigurnost i nelagodu zbog ponovnog proizvođenja straha i netolerancije u posljednje vrijeme u Hrvatskoj i zato u njihovo ime i kao njihovi zastupnici tražimo solidarnost i pomoć svih odgovornih institucija, a u prvom redu institucija Hrvatske vlade, institucija Evropske unije i institucija civilnog društva“, dio je Deklaracije od 17. svibnja 2015. godine.

Hrvatska država je dobro zbrinula obitelj Radin, supruga je bila predstojnica (2004-2012) Ureda za ravnopravnost spolova a od 2012. godine (imenovana na tajnom dijelu sjednice vlade Zorana Milanovića) do danas je ravnateljica Ureda, znači 14 godina na državnim jaslama. Kći, Petra Radin je režirala umjetnički program vojnog mimohoda 2015. godine.

Na zadnjim predsjedničkim izborima je odbacio prijedlog Siniše Tatalovića, savjetnika predsjednika Ive Josipovića da izborni zakon treba mijenjati pa i ukinuti posebnu izbornu jedinicu za manjine te da manjinskim predstavnicima treba oduzeti pravo glasovanja prilikom izglasavanja proračuna ili pitanja povjerenja vladi. Rekao je da bi u tom slučaju predstavnici manjina bili „zastupnici za otpad“.

Furio Radin je protiv referenduma o promjeni izbornoga sustava jer bi to moglo dovesti do ukidanja privilegija koje on ima. Sramotno je da je osoba koja je protiv suvereniteta Republike Hrvatske potpredsjednik Sabora. Vjerodostojno, zar ne?

Zbog istarskog parazita i sličnih treba mijenjati izborni sustav i omogućiti da narod odlučuje o svojoj sudbini a ne takozvani predstavnici manjina koji djeluju protiv suvereniteta RH, koji ucjenjuju i vrijeđaju.

Zbog ovakvih mladi ne vide svoju budućnost u Hrvatskoj!

Dr. Marko Jukić

 

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Facebook

Popularno