Connect with us

Tvrtko Dolić

Najljepšem zagrebačkom trgu vratiti naziv Sveučilišni trg

Objavljeno

- datum

NAKON ODSTRANJIVANJA POZIVA “ZA DOM” NA REDU JE HRVATSKA   Stiže nam “neobvezujuća” odluka arbitraže sa Slovenijom, koju je aktualna Vlada RH posve zanemarila, kao i sve druge svoje dužnosti, pa nam titoisti ponovno otvaraju problem imena zločinca Tita na Kazališnom trgu. Narodu je bačena kost na koju se redovno zapali.

Cijeli tjedan slušamo tiraniju u Hrvatskom saboru, gdje se uključivanje Dalmacije i Istre u okvire matične zemlje pomjera sa 1943. na 1945. Komunjare će lagati do kraja svijeta. Jezovito je da partizanske zločina i obranu zemlje dovode u nekakvu ravnotežu, koju po njima treba rješavati na principu spojenih posuda. Ponovno prodajemo svoje za svoje. Nesposobna i dezorijentirana vlada prebacuije na druge odluku koja je za nju obvezujuća po svim važećim svjetskim i europskim konvencijama. Za skidanje Titova imena na zagrebačkom Kazališnom trgu odričemo se svog nacionalnog, obiteljskog i običajnog opredjeljenja “Za dom”, kao i takvog pozitivnog civilizacijskog određenja. Dok hrvatska nacija vjeruje da je odstranjivanje Titovog imena (samo na jednom trgu) simbolički pomak na bolje, kroz ustupke “ožalošćenima” provodi se poništavanje hrvatskog nacionalnog bića, naše marijanstvo, dom i Domovina. HOS je obranio Hrvatsku! U obranu identiteta “Za dom” pokrenuo se HAZUD, koji je najavio da će u Otočcu na rodnu kuću Jure Francetića postaviti spomen ploču s natpisom “Za dom spremni”. Zlatko Hasenbegović izjasnio se protiv takvog uvoznog političkog aktivizma, jer postoji mogućnost da je takva inicijativa podmetnuta od onih koji svaki otpor prema komunizmu žele interpretirati kao fašizam. Komunizam i antifašizam nisu jedno isto. Naprotiv, komunizam je viši stadij fašizma, što vrijedi i za antifašizam kakav se prezentira, i samo u tom smislu možemo izjednačiti komunizam i antifašizam. Sve što možete je ne biti fašist, a sve ostalo je fašizam.

Razumno je ovo preslagivanje i umivanje fasada u okruženju zagrebačkog HNK gledati na razini inicijative Krug za trg, koja je dostigla zacrtani cilj – Titovo ime bit će skinuto s zagrebačkog Kazališnog trga, kako se zvao 1945/46. Godine 1878. dobio je naziv Sajmišni trg, 1888. postao je Sveučilišni trg, 1919. nazvan je Wilsonovim, da bi 1927. sramotno nazvan Trg kralja Aleksandra I. Godine 1941. imenovan je kao Trg I. Ustaški pokret imao je svoje dobre zamisli, pa se nadam da ćemo jednog dana sve svoje ulice označavati brojevima, vrstama cvijeća i sličnim oznakama, kako je to provedeno u zagrebačkom Brestju. Kako se cijela parada događa u dane završavanja Arbitraže sa Slovenijom, glede granica, postavlja se pitanje koliko Bruna Esih i Zlatko Hasanbegović još uvijek tajno igraju za HDZ. Prisutnost kompetentnog Tomislava Jonjića u stranci Esih – Zlatko može biti garancija da se zaista pojavila nezavisna politička inicijativa. Nego, zašto su najedanput za arbitražnu komisiju presudni dokumenti NDH, koji se u svakoj drugoj raščlambi jednostavno ignoriraju. Znači li to da bi ista komisija u slučaju arbitraže za cijeli prostor bivše Jugoslavije definirala hrvatsku istočnu granicu na Drini? Nakon pada Italije, Tito, Kardelj i Slovenija išli su na Trst! Gdje se zametnula dokumentacija o Slobodnoj zoni Trst?

Kraj samo jednog poniženja

Saša Broz izjavila je: “Vjerujte mi da bi djed da vidi Rvacku danas sam svoju ploču sa trga skinuo”. Andrej Plenković šuti o tome kako bi reagirao njegov djed partizan, odnosno Titov bandit. Ma Sašica naša draga, možemo posve izbrisati ime vašeg djeda, ali njegovi zločini ostaju, na žalost svih nas. Nismo mi niti rasisti niti genoljupci, ali su Tito i njegova banda, zajedno s presvučenim četnicima i orjunašima, ugušili na tisuće hrvatske djece. Stotine tisuća hrvatskih mladića u naponu životne snage ubijeni su na zapovijed vašeg djeda, i nikada nisu dočekali djecu ili unuke. Nije Ustaški pokret osnovan zbog rasne čistoće Hrvata, nego kao otpor velikosrpskom porobljavanju, nakon srbijanskog atentata na Stjepana Radića u beogradskom parlamentu. Nego, kako to da je Titova unuka dobila ime Saša, a ne Josipa? Dok je spomenuti unuk Titovog bandita dobio ime Andrej a ne Domagoj. A da, Titovi sinovi napravljeni su u Rusiji ili tu negdje. Na majku Rusiju vuče i Plenkovićevo ime, pa se pitam jeli njegovo čačkanje Rusije zbog Ukrajine još jedna obmana hrvatske sirotinje. Nenad Stazić, titoist i SDP-ov zastupnik u Hrvatskom saboru, beskrajno iritantna osoba, upozorava da smo mijenjali ime Trga žrtava fašizma, pa ga njegovi vratili. Nije vrag da je njegov i Ivan Zvonimir Čičak, koji je robijao za Tita, koji je bio presudan u vraćanju imena Trg žrtava fašizma? Istina, mnoge je hrvatske robijaše zahvatio štokholmski sindrom. Kao i čuvare jugoslavenstva. Eto i Anton Tus, nekada u JNA, na kraju se glede Tita svrstao uz svoje. Stazić veli da je Tito spriječio da se obnovi Kraljevina Jugoslavija. I to bi nas trebalo veseliti? Zar nekakva kapitalistička Kraljevina Jugoslavija ne bi bila bolje mjesto za život od komunističke Jugoslavije? Posebno je smiješno čuti da se Titovo ime održalo u siromašnim zemljama, kojima je Jugoslavija besplatno (o našem trošku) gradila mostove i ceste, pod jednim jedinim uvjetom: da se nazovu po Titu.

Imena naših krvnika na našim trgovima i ulicama nisu naša jedina sramota. Silovatelji Hrvatica komotno šeću diljem Lijepe naše. Hrvati su prošli niz sramoćenja, pa su tako pripravni na nova poniženja svih vrsta. Primjerice, da slijedim navlakušu nabačenu od Stazića – u tehnološki razvijenom 20. stoljeću, u vrijeme kada je europski egzistencijalizam postao već starija filozofska škola, Hrvatima je kao najstarijoj naciji u Europi nametnuta cincarska dinastija nekakvog Karađorđa. Da je bio Rom, to bi još nekako klapalo, ali običan srbijanski cincar, to nam zaista nije trebalo. Ako je to Englezima bilo u redu, tko im je smetao da cincarskog kralja instaliraju u Buckinghamskoj palači, pa da su cincari na okupu, da se zna kako smo nacija starije državnosti od engleske. Koje li sramote: novi okupator pojavio se u Zagrebu na mazgama, u već poodmaklom 20. stoljeću. Za prve Jugoslavije, zagrebački Sveučilišni trg dobio je ime srbijanskog cincarskog kralja. Da bi nekakvu cincarsku dinastiju na mazgama zamijenio nekakav cincar iz šume, tek sišao s drveta, iskopan u ruskoj stepi. Za vrat su nam sjele najprimitivnije euroazijske komunjare. I još nas je zajahalo nekako slavenstvo, iako se svi svjetski autoriteti u području genealogije plemena, naroda i nacija slažu da Hrvati nisu slavenskog podrijetla. Hrvatski jezik, uključujući hrvatski latinični alfabet, prilagođen je srpskom jeziku i srpskoj ćirilici, pa danas za potrebe kompatibilnosti s čobanskim jezikom koristimo ta dodatna ćirilična slova u latinici, unutar estetike tarabe na ovčarniku, Ovčari i Stajićevu.

Potraga za novim imenom Kazališnog trga

Idemo redom prezentirati zanimljive prijedloge novog imena zagrebačkog Kazališnog trga.

(z1) Trg sramote Riječ je o zastrašujućoj činjenici da se ime bandita Tita održalo 28 godina nakon raspada komunističke Jugoslavije, u državi koja se formalno predstavljala kao Hrvatska. Hrvati nepotrebno dulje od četvrt stoljeća toleriraju ime zločinca Tita, koji je nad Hrvatima organizirao i proveo jezovit genocid, sustavno okrenut sasjecanju najzdravijih i reprodukcijski najsposobnijih Hrvata. Krivac za to je titoist Franjo Tuđman, koji je braneći Tita prao vlastitu nečistu savjest sudionika u genocidu nad Hrvatima.  

(z2) Trg pada HOS-a Preimenovanje Trga maršala Tita provedeno je kao ustupak za skidanje HOS-ove spomen ploče u Jasenovcu. A ono je u okviru tranzicije iz komunističke diktature u demokraciju, Titovo ime trebalo maknuti prije pojave HOS-a.

(z3) Trg poraženog HOS-a Korekcija Milorada Pupovca u smislu prijedloga (z2)

(z4) Trg RH Prijedlog Milana Bandića, koji je prihvatljiv, jer je naziv Trg Hrvatske rezerviran za najljepši trg u Banja Luci. Zar nismo mijenjali naziv Trga republike?

(z5) Trg Vlade Gotovca Takav prijedlog iznio je Marinko Jurasić. Gotovca je Tito pospremio na dugogodišnju robiju.

(z6) Trg Franje Tuđmana Pogađate da je riječ o prijedlogu HDZ-a. Provela bi se zamjena: zagrebački Titov trg postaje Trg Franje Tuđmana, a današnji Trg Franje Tuđmana uz zagrebački Zapadni kolodvor postaje Titov trg. HDZ je razotkrio svoju dugo čuvanu tajnu: tolerirao je Titovo ime na zagrebačkom Kazališnom trgu računajući da će jednog dana nositi Tuđmanovo ime. Mišljenja sam da je to laž i da je HDZ krcat titoistima.

Moje osobne dvojbe:

(t1) Trg branitelja Vrijeme je za snažniji spomen na istinske borce protiv (srpskog) fašizma.

(t2) Trg Marka Babića Grobar srbijanskih tenkova na vukovarskoj Trpinjskoj cesti zaslužuje naše sjećanje. 

(t3) Trg Blaža Kraljevića Isticanjem imena smaknutog zapovjednika HOS-a, Hrvatska bi se odredila prema hrvatskim braniteljima u BiH, kao i prema HDZ-ovom lažnom pomirenju i HDZ-ovom likvidiranju domoljubnih Hrvata.   

(t4) Sveučilišni trg Tako se Kazališni trg zvao prije formiranja prve Jugoslavije. Pravni fakultet možemo gledati i kao simboličku prisutnost pravaša.

(t5) Kazališni trg Tako se i službeno zvao, prije nego što je dobio ime zločinca.

(t6) Trg NDH Ako možemo birati naziv Trg RH, onda je naziv Trg NDH jača razina.

(t7) Trg Ante Pavelića Bolje zvuči od današnjeg imena. Malo je čudno da poglavnik NDH nema svoj trg ili ulicu u glavnom gradu NDH.

(t8) Trg Mile Budaka Vrijeme je da Zagreb oda počast velikom hrvatskom mučeniku.

(t9) Trg Jovanke Budisavljević Bio je to komad rasne žene, koja je imala sve, ali ne i muškarca kakvog je zasluživala. Zakazao je mali maršal. Nesretna Jovanka ostala je bez poroda, a baš bi nas sve zanimalo za koji bi se identitet odlučio njen sin. Izdržati tolike godine u braku s Titom? Ta žena bila je heroj. Zaslužuje svako odličje i svaku čast.

Titova kopilad

Naša rasna Jovanka bila je živi dokaz Titove neplodnosti. Tile nije mogao imati svoje djece, ali se okolo nakotilo mnoštvo njegove kopiladi. Zagrebački gradonačelnik Milan Bandić usnuo je još kao dijete da je upravo on tajni Maršalov sin. Prezime Bandić u njegovom zavičaju dolazilo je od pojma “Titov bandit”, što znači da je netko od Milanovih bio izdajnik, odnosno partizan ili partizanski jatak, udbaš ili udbaški doušnik, ili barem hajduk. Ili se Milan prvi preobratio? U zadrtom klerofašističkom mjestu, u kojemu popovi nisu gledani kao dovoljno dobri kršćani. Kada se Milan pojavio u zagrebačkoj Partiji i predstavio kao Bandić, svi su razumjeli da se time deklarirao kao titoist. Ali eto, ovih se dana pokazalo da Bandolero više voli vlast nego svoga partijskog oca. “Popustio” je zahtjevu Brune Esih i Zlatka Hasanbegovića glede odstranjivanja imena Tita s zagrebačkog Kazališnog trga. A zapravo je to vjerojatno učinio na zamolbu Milorada Pupovca, koji je vidio priliku da se u paketu riješi i Tita i HOS-ove spomen ploče u Jasenovcu, koja je svjedočanstvo da su Srbi napali Jasenovac, a Hrvati ga obranili. Zašto bi Pupovac branio Tita, koji se nije udostojio posjetiti Jasenovac? I tako, pade Bandit, španjolski Banditito, sa skoro 50 godina zakašnjenja. Nacija smo osuđena na zaborav, koja je svojom ludošću potisnula činjenicu da se i Franjo Tuđman dugo osjećao kao Titovo dijete, pa nije dopustio uklanjanje partizanskih i komunističkih imena s naših najljepših trgova i ulica. Da vas podsjetim, Titovo ime trebalo je biti odstranjeno prije agresije Srbije i posrbljne JNA na Hrvatsku i BiH. Titoist Tuđman nije odstranio Titovo ime niti za najžešće agresije pod zvijezdom petokrakom. Oficiri JNA, udbaši i komunjare tako su nam podvalili polemiku o tome treba li zagrebački Kazališni trg odbaciti natpis posvećen zločincu Titu, a na sve strane, u svim gradovima, imamo na pročeljima zgrada imena naših najvećih krvnika, koja nas i dalje bodu u oči i u dušu, na sramotu nacije.

Izostao je zagrebački referendum Sandžaka

Zašto pronicljivi Jajčinović nije u pravu kada kaže da skidanje Titovog imena s zagrebačkog Kazališnog trga trebamo provesti referendumski? Pa, u Zagrebu su dvije Jugoslavije iliti Srboslavije u proteklih stotinu godina nasilno promijenile strukturu populacije. Za prve Juge, doseljavali su srbijanski milicioneri, oficiri, dužnosnici i drugi pripadnici okupacije, da bi u 1945. zlogodini iz velikosrpskih i orjunaških redova došao nezamisliv genocid nad Hrvatima, koji pokazuje da fašistički nije bio samo Ustaški pokret, koji je utemeljen protiv fašističke Jugoslavije i fašističkih orjunaša. Hrvati Zagreba istjerani su 1945. iz svojih domova i pobijeni na našem Križnom putu. U ispražnjene domove uselile su orjunaške ubojice, neljudski šljam ispod civilizacijskog dna. Brojne fotografije dokazuju da su četnici izgledali kao najgori divljaci iz prvobitne zajednice, ali kada pogledate kako su partizani izgledali na sačuvanim snimkama njihovog zarobljavanja, čovjeku mozak stane. Koji antifašisti? Te su barbarske prikaze dolazile iz vremena prije svake civilizacije. Povika protiv Hercegovaca, koji su nakon jugoslavenskog otvaranja granica podizali kuće u okolici Zagreba, ne može sakriti nehrvatsku strukturu užeg gradskog središta. I to je razlog zašto u Zagrebu i sličnim gradovima na nacionalnoj i lokalnoj razini pobjeđuju protuhrvatske opcije.

Vidite, u Londonu se doselilo jako puno Indijaca i drugih etničkih skupina koje se mogu pohvaliti zasebnim velikim civilizacijama, gradonačelnik Sadiq Khan je Pakistanac, ali tamo nikome ne pada na pamet dirati u temeljnu englesku i britansku dušu tog grada, uključujući i razdoblja engleskog i britanskog imperijalizma, odnosno fašizma. Može u Londonu indijska populacija prevladati 90 posto, ali niti tada u Londonu nitko neće moći nametnuti simbole koji iritiraju Engleze. Nikakvo četničko ubojstvo u šumi Brezovica kod Sigeta ne može u drugi plan potisnuti simboliku Sigeta u hrvatskoj povijesti, pa niti partizanske masovne zločine u Sisku i okolici Siska na kraju Drugog svjetskog rata i neposredno nakon njega. “Partizani” iz Brezovice već u srpnju 1941. pojavili su se na skupnim četničkim fotografijama. Netko nas uvjerava da je domaća sovjetska agentura promptno isti dan odgovorila na Hitlerov napad na Sovjetski Savez, a tog dana nije niti Staljin prepoznao da je napadnut. Budalaštine Franje Tuđmana i ostalih Titovih bandita obijaju nam se o glavu. Problem je slaba samosvijest Hrvata, koji dopuštaju da nas može u zdrav mozak baš svatko, pa i bilo koja “antifašistička” guska u granicama uže Hrvatske, one kojoj je središnji Sisak na hrvatskoj istočnoj međi, po volji komunista i orjunaša.

U Jutarnjem listu Ivanka Toma u ponedjeljak u uvodnom komentaru plasira jednu Tuđmanovu budalaštinu: Josip Broz Tito bio je antifašist. Zar je antifašizam zaista toliko loš da megazločinca Tita možemo uvrstiti u antifašiste? Onog Tita iz valterovske suradnje komunista i nacista? Onoga Tita koji je već 1942. poražen, koji je nakon toga molio njemačke naciste da ga prime pod svoje okrilje. Onog Tita koji je bez da trepne nad Hrvatima proveo jezovit genocid, uz plansko likvidiranje najmlađih i reprodukcijski najsposobnijih hrvatskih mladića. Danas nitko ne dvoji da je izdajnik bio onaj tko se 90-tih odmetnuo protiv jugoslavenske “Tuđmanove vojske”, krcate oficirima JNA, udbašima i kosovcima, ali kada se postavi pitanje zašto je Tuđman 40-tih ustao protiv hrvatske “Pavelićeve vojske”, u koju nisu adoptirani naši neprijatelji, onda HDZ-ovci bijesno laju o tome kako je Tuđman kroz pomirenje s neprijateljem smanjio snagu protivnika, a ono je tako jeftino provedena reokupacija Hrvatske i poništen obrambeni Domovinski rat. “Prvi hrvatski predsjednik” zapravo je prvak reokupacije Hrvatske, kum Republika Srpske, čuvar Titovog imena i spomena, i tvorac smrtonosnog hrvatskog divljeg kapitalizma u trećem mileniju, zapravo otac privatizacijske pljačke i hrvatskog ekonomskog Križnog puta. Kako to reče Andrea Nahles, njemačka ministrica rada, u Njemačku je u posljednje dvije godine uselilo oko 100 tisuća Hrvata! Trebamo odstraniti sve Velike Vođe.

 

BITKA ZA BLOKIRANE I HRVATSKU

Sudac Mislav Kolakušić traži hitne izmjene Ovršnog zakona

U ovom kozmetičkom preslagivanju RH, naciji je ponuđena viša novčana granica duga (20 tisuća kuna) za ovrhu jedine nekretnine. Franker Goran Aleksić traži da se ta granica podigne na 50 tisuća kuna, ali je pravo rješenje ne dopustiti ovrhu jedine nekretnine. Za ove tiranije nečinjenja od strane Andreja Plenkovića i njegove lijene “liberalne bande”, dug blokiranih se udvostručio. Sudac Mislav Kolakušić traži ukidanje Fine i prebacivanje ovrha na sudove, uvođenje centraliziranog sustava e-ovrha, objedinjavanje ovrha za neku fizičku ili pravnu osobu, ukidanje naplate troškova ovrhe na teret dužnika, uključujući sudske pristojbe, ukidanje stavka Ovršnog zakona koji omogućava ovrhu primanja nižih od 3600 kuna, ukidanje blokade računa, koja se u drugim zemljama provodi samo za mafijaše, kao i zatvaranje ovršnih postupak duljih od 5 godina, uključujući one u tijeku, nad 330 tisuća blokiranih. Kolakušić nam savjetuje da od Slovenaca preuzmemo rješenja koja su se kod njih pokazala učinkovita i jeftina.  

Tvrtko Dolić/7dnevno

Komentari

Komentari

Tvrtko Dolić

Tragičan kraj postupka Izvanredne uprave Agrokora

Objavljeno

- datum

 NAGODBA POVJERENIKA SA SAMIM SOBOM      Tijekom cijelog postupka Izvanredne uprave Agrokora samo je Adris grupa bila dosljedna u svojim stavovima, načelima i postupcima. Ne samo da je odnijela moralnu pobjedu, bit će i veliki dobitnik, jer ima razorne argumente da sudskim putem naplatiti štetu koja je toj korporaciji nanesena.

Tragičan kraj postupka Izvanredne uprave AgrokoraKojeg li iznenađenja! Privremeno vjerovničko vjeće suglasno je sa svojom odlukom! Ukratko: Vlada RH preuzela je privremeno upravljanje Agrokorom, račun ispostavila svima nama, i onda Agrokor izručila strancima, zadržavajući smrtonosni roll up kredit na domaćem holdingu. I cijela nacija to slavi! Finacijski vjerovnici (uglavnom strane i “domaće” banke) vlasnici su nove Grupe Agrokor, firewall je njihova inozemno pozicionirana Zaklada, koja je vlasnik krovnog ino Holdinga I, meni nepoznate registracije i lokacije, a on je vlasnik nizozemskog Holdinga II, koji preuzima granični dug u iznosu 80 milijuna eura, koji je opet vlasnik domaćeg Hrvatskog holdinga, a on je na kraju hrandibenog lanca, opterećen i s roll up kreditom. Tko je pravi vlasnik novog Agrokora, tko je na vrhu hranidbenog lanca, iza kojeg oceana? Tvrtke koje vrijede manje od svojih dugova transformiraju se u nove očišćene od dugova, nije rečeno kako. Navodno je 78 tvrtki registrirano izvan Hrvatske. Utakmica nije gotova, nije niti počela, jer su igrači tek istrčali na teren i pokazali svoje dresove.

Raskopavanje

“Upitna je zakonitost cijelog postupka, a vrijeme će pokazati koliko je ovakva nagodba u hrvatskom nacionalnom interesu” – izjavili su u Adris grupi. Po apliciranom Entity Priority Modelu, Adris grupi pripada 1,4 posto vlasništva u novom Agrokoru. Adris grupa naplatit će kredit u iznosu 23 milijuna eura u cjelosti, a za drugi kredit od 137 milijuna eura jednostavno su konstatirani loši kolaterali i on će se naplatiti samo 15 posto. Roll up kredit prolongiran je za godinu dana uz jezovite kamate – 8 posto plus Euribor do kraja godine, uz dodatnu jednokratnu naknadu 2 posto, sveukpno 10 posto, a u 2019. ide vrtoglavo od 11 posto (10 posto kamata plus 1 posto naknada) i povećava se svaki mjesec za 0,5 posto, da bi u rujnu 2019. kamata dostigla 14 posto. Lanci sreće bili su kamilica za lex Agrokor i nagodbu postignutu kroz opstrukciju tog prijekog suda. Sukladno EPM modelu, vlasnici nove Grupe Agrokor bit će financijski vjerovnici, u postocima: Sberbank 39,2 Imatelji obveznica 25 VTB bank 7,5 Zaba 2,9 BNB Paribas 2,9 PBZ 2,4 Splitska banka 2,4. Ostali financijski vjerovnici svaki ispod 2 posto. Knighthead službeno samo 0,5 posto, a neslužbeno 12 posto. “Domaće” banke imale su velike otpise, a posebno RBA, koji je naplatio samo 11 posto od 171 milijuna eura. Domaće banke naplatit će se kroz 12,3 posto ukupnog kapitala u novoj Grupi Agrokor. Dobavljači su naplatili 4,2 milijarde kuna duga od prijavljenih 7,3 milijarde kuna, uz obećanje da će biti namireno još 70 milijuna eura graničnog duga, ovisno o uspješnom poslovanju nove Grupe Agrokor. Tu je i dekret “CK” glede plasmana njihovih proizvoda u sve maloprodajne lance Konzuma – detalji nisu razjašnjeni. Najbolje je prošla Zagrebačka pivovara sa stopom naplate 83 posto. Sporni Franck na kraju ima 77 posto naplate i 1,3 posto novog Agrokora, čime je naplatio 28 milijuna eura – prihvaćeno je da Agrokor danas vrijedi 2,8 milijardi eura, što se umanjuje za 1,06 milijardi eura roll up kredita i za kredit s kojim će se isplatiti razlučni vjerovnici – ta dva kredita kao obveze raspodijelit će se između domaćeg i nizozemskog holdinga, na štetu domaćeg. Nizozemski hoding preuzima isplatu dobavljača i Sberbanka, koji će povući dodatnih 60 milijuna eura u 4 godine. Glede tvrtki Alca i Agram Grupa, u tijeku je postupak tehničkog usklađivanja postignutog dogovora. Jeli takvo rješenje modelirano? Bojim se da imamo papazjaniju koja nije zabilježena nigdje u svijetu.

Lex Agrokor ruši lex Agrokor

Zanimljivo, za novi Agrokor psotojeći lex Agrokor ili neki budući neće biti primjenjiv, jer inozemne razine vlasti sele u Nizozemsku i dalje od Nizozemske. To je osnovni smisao lex Agrokora. Da se na Agrokor ne mogu primijeniti nikakvi naši stari, novi i prijeki zakoni i sudovi. Premijer Andrej Plenković naprosto zrači. Ispunio je još jednu svoju zadaću. Možemo li se toplo nadati da će novi krajnji vlasnik jednog dana potpisati da “naša” vlada može preuzeti taj novi Agrokor, nakon što iz novog i starog Agrokora izvuče milijarde? Marijana Ivanov prezentirala je surovu stranu kapitalizma – vjerovnik preuzima propalo poduzeće a dioničari gube. Tko investira, preuzima rizik. Osim kada stranac investira u Hrvatskoj – tada hrvatska država garantira dobit. Toga nema nigdje u svijetu. Problem je i u tome što lex Agrokor odgađa stečaj, pa nije jasno trebaju li se dioničari namirivati rezidualno. I što je tu rezidulano? Latinska riječ reziduum označava ostatak, a u matematici i finacijskom inženjeringu to je ostatak reda, to su oni koji se nisu namirili. U tome “reziduumu”, koji je zapravo veliki nered i veliki kupus, jedan je dan Agrokor vrijedan koliko i njegovi dugovi, drugi je dan 2 puta zaduženiji, pa onda iznredna uprava i Nagodba pretpostave da vrijedi 2,8 milijardi eura, umanjeno za kredite, uključujući roll up kredit, pa se onda pojavi objektivna dinamička procjena da je Agrokor mogao preživjeti s injekcijom od 100 milijuna eura, i svašta nešto, pa se pojave teorije zavjere o ucijenjenom Ivici Todoriću, koji je bandi prepustio zdravu korporaciju i zdrave brandove, a dioničari zapravo imaju svako zakonsko pravo u svakom trenutku dobiti pouzdane podatke o stanju korporacije u koju su ulagali. Dioničari preuzimaju rizik, ali glede svog ulaganja, ne i rizik u odnosu na protuustavne zakone i državne intervencije. Ako svi trebamo glumiti da je vlada spasila Agrokor, da će novi Agrokor biti investicijski hit, onda nije red da se suprotno ponašaju samo njegovi dioničari, i mirno prihvate gubitke i poraz, njih i cijele nacije.

Stalno privremeno vijeće

Dogodilo se upravo ono što sam više puta najavljivao. U podsvijesti sam gajio nadu da se postupak Izvanredne uprave Agrokora neće pretvoriti u takvu pravnu lakrdiju. Naime, suglasnost izvanrednom povjereniku na tekst roll up nagodbe dalo je privremeno vjerovničko vijeće, koje zapravo nije tijelo izvanredne uprave (čl. 9. lex Agrokora). Posve izvan bilo kakvih pravnih normi, pravednosti, poštenja, gledano i mimo neustavnog lex Agrokora. Dakle, suglasnost izvanrednom povjereniku dalo je privremeno vjerovničko vijeće, koje je birano od strane samog izvanrednog povjerenika – na sastav tog vijeća vjerovnici nisu imali nikakav utjecaj. Imali smo diskrecijski odabir vjerovnika od samog izvanrednog povjerenika, pa možemo reći da se izvanredni povjerenik nagodio sam sa sobom. Tko je ovlastio Maricu Vidaković i Matiju Brlošića da predstavlja domaće vjerovnike? Kako to da je glavnu ulogu kod domaćih dobavljača imala predstavnica Kraša, koji je imao neznatno potraživanje u odnosu na druge vjerovnike? Dok je Adris grupa imala milijardu kuna potraživanja, pedeseterostruko u odnosu na Kraš? Zašto je privremeno vjerovničko vijeće sastavljeno od samo 5 članova? Gotovo 15 mjeseci nakon početka postupka izvanredne uprave, izvanredni povjerenik nije ispunio svoju zakonsku obvezu, u smislu uspostave stalnog vjerovničkog vijeća, koje bi potvrđeno od Trgovačkog suda legitimno predstavljalo interese vjerovnika i dalo suglasnost izvanrednom povjereniku na tekst nagodbe. Imamo nevjerojatnu situaciju da je tekst roll up nagodbe u okviru lex Agrokora donijelo tijelo koje to po lex Agrokoru nije. Čl. 31. st. 5. lex Agrokora propisuje: “Privremeno vjerovničko vijeće ima ista prava, ovlasti i obveze određene ovim Zakonom za vjerovničko vijeće te preuzima i vrši funkciju vjerovničkog vijeća sve dok vjerovničko vijeće nije uredno osnovano sukladno odredbi članka 30. ovoga Zakona.” Znači, čak i neustavni lex Agrokor propisuje da vjerovničko vijeće mora biti osnovano – upotrijebljen je termin “sve dok” a ne “ako”. Za što su povjerenik, ekipa, i svi ti konzultanti primali plaću. I naplatili stotine milijuna za opstrukciju zakona kojega su sami sastavili?

Ruka ruku mije

Nije u tome sav problem. Privremeno vjerovničko vijeće, koje nije predviđeno kao tijelo u postupku Izvanredne uprave Agrokora, diskrecijski je plaćalo stara potraživanja, pretvaralo “stari” dug u “granični” odabranim vjerovnicima, i dalo suglasnost izvanrednom povjereniku na kriminalni roll up ugovor, na kraju suglasnost i na tekst nagodbe. Izvanredna uprava dva mjeseca nije dostavila Trgovačkom sudu popis plaćenih tražbina, pod izgovorom da ručno prikupljaju podatke. Ručno prikupljaju podatke! Što bi to trebalo značiti? Ruka ruku mije? Time je Izvanredna uprava sama sebi skakala u usta, jer ako nema ažurne podatke, po kojim je kriterijima plaćala stara potraživanja? Naravno da je izvanredna uprava imala podatke, jer su lako dostupni. Dakle, imamo nevjerojatnu situaciju da izvanredna uprava otvoreno laže hrvatsku Javnost, ali i sudstvo, što je tragikomično, ali bi ipak trebalo biti i zakonski sankcionirano. Ovako, Martina Dalić treba se vratiti na svoju funkciju u Vladi RH.

Krivi model nagodbe

Nacrt nagodbe temelji se na nakaradnom EPM-u koji je sve solventne kompanije učinio bezvrijednim, preko toga i kapital većinskog dioničara i manjinskih dioničara. Dioničarima je  oteta privatna imovina, pa i svima nama preko mirovinskih fondova. Što su mirovinski fondovi učinili da zaštite našu imovinu? Baš ništa, kao i uvijek – otraga su upravljačke strukture mirovinskih fondova, uronjeni u premreženu domaću financijsku elitu. Zašto je EPM nakaradniji nego što smo mogli zamisliti? Pa, tražbine su imale zaloge nad dionicama koje su učinjene bezvrijednim. U prijevodu, tražbine koje su imale zaloge na dionicama, što je inače prvoklasni kolateral, takve tražbine moraju pretrpjeti najveće otpise. Upravo je i to jedan od razloga zašto Adris Grupa nije prihvatila ponuđeni model nagodbe, nego je zahtijevala da se nagodba provede na pošten i pravičan način. Sberbank prilikom plasiranja kredita nije imao gotovo nikakve kolaterale, da bi na kraju puno bolje prošao od Adris grupe, koja je imala prvoklasne kolaterale. Sberbank će naplatiti 52 posto tražbina, dok će Adris naplatiti 25 posto, Erste 24 posto, RBA 11 posto, iako je jasno da imaju jače ili jednake kolaterale u odnosu na Sberbank. Trebamo imati na umu i privilegiranje određenih vjerovnika, poput Atlantic Grupe, kojoj je mimo sve pravne norme dug od 50 milijuna pretvoren u “granični”, i još je takav dug podmiren. Naravno da su glavni mediji poslušno prešutjeli te nezakonite radnje.

Adris grupa i svi objektivni stručnjaci upozoravaju na pogodovanje roll up kreditorima (Knighthead), odnosno na otkup tražbina obveznica koje su isplaćene u razmjeru 1:1, bez ikakvih otpisa, za iznose od preko 200 milijuna eura. To je pogodovanje određenom vjerovniku, ako se Knighthead uopće može nazvati vjerovnikom. Nakon što je Agrokor likvidacijski procijenjen na 21 milijardu kuna, uz sve te silne otpise vjerovnika, uz činjenicu da su dioničari izgubili cijeli kapital, Agrokor na kraju izlazi s 1,06 milijardi duga po osnovi roll up kredita s kamatom 8 posto, efektivno 10 posto (u listopadu 2019. do 14 posto), 600 milijuna eura treba isplatiti razlučnim vjerovnicima, sve pod teretom brojnih sudskih sporova. I sve to uz dopuštenje nezakonitog i nelegitimnog privremenog vjerovničkog vijeća koje je birao sam izvanredni povjerenik.

Tvrtko Dolić     foto: REUTERS/Antonio Bronic ANTONIO BRONIC

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Tvrtko Dolić

Pohvala Kolindi Grabar Kitarović za obvezan dječji dohodak

Objavljeno

- datum

 POKRET OSTANKA PREDSJEDNICE NA PANTOVČAKU      Nadali smo se obveznom osobnom dohotku za sve, li za demografski i ekonomski oporavak zemlje dovoljno je uvesti univerzalnu naknadu za svako dijete u visini 20 posto prosječne plaće, ne nužno počevši od drugog djeteta, kako zagovara akcijski plan KGK. Naravno, u tomu slučaju u izračunu plaće suvišne porezne olakšice za djecu.

Inicijativu predsjednice Kolinde Grabar Kitarović ocjenjujem kao pozitivnu, uz nekoliko
prigovora koje ću odmah naglasiti. Povećanje plaća u državnoj administraciji i javnom
sektoru zakonski je vezano za povećanje mirovina, pa je potrebita dekonstrukcija privatnog II.
mirovinskog stupa kao obveznog. Ili barem njegovo zamrzavanje. Tako su mnoge zemlje
izašle iz ekonomske krize. Smanjenje troška rada i povećanje plaća ne idu zajedno. Koje
parafiskalne namete ukinuti? Na prezentaciji je uz predsjednicu Kolindu sjedio Marko Jurčić,
koji je tijekom izrade akcijskog plana preselio na radno mjesto savjetnika predsjednika HGK
Luke Barilovića. Iz Vlade RH stigla je reakcija da predsjednica Kolinda Grabar Kitarović širi
defetizam i tako potiče iseljavanje iz Hrvatske. Istina je suprotna, jer je stanje duboke
ekonomske i društvene krize dodatno sumorno zbog stalne vladine proizvodnje lažnih
pokazatelja ekonomskog i društvenog oporavka. U poplavi lažnih pokazatelja i dimnih
zavjesa potkrao se Registar zaposlenih u javnom sektoru, načinjen pod nadzorom ministra
Lovre Kuščevića, koji je planetarno poznat kao dvorski mjerač aplauza. Država zapošljava
prosječno pet stranačkih uhljeba na dan. U vrijeme kada industrijska proizvodnja pada!
Nacija treba jaču dozu optimizma, predsjednica Kolinda Grabar Kitarović formalno je
zadužena da dijeli pohvale i odličja, izgledala je čarobno, ostavila je dojam osobe koja je
dobro upućena u temu koju prezentira, demografija je ključ opstanka nacije, ali ovdje ne
mogu nastaviti u tome tonu, jer je moja društvena obveza ukazivati na propuste. Zanimljivo je
da Andrej Plenković objektivno blistav nastup predsjednice Kolinde vidi kao sijanje
defetizma i kao poticaj iseljavanju. Istina je suprotna, jer je stanje duboke ekonomske i
društvene krize dodatno sumorno zbog stalne vladine proizvodnje lažnih pokazatelja
ekonomskog oporavka, što svi prepoznajemo, što jako iritira svaku dobronamjernu osobu u
ovoj zemlji. Ima u svemu tome moje zluradosti: premijer Andrej Plenković gledao je da svoje
najnovije poteze pojavno uskladi s zahtjevima Pokreta ostanka, jer Most vidi kao najveću
izbornu konkurenciju (predsjednica je podržala Most), a onda je predsjednica Kolinda
objavila posve drukčiji akcijski plan za demografsku obnovu, pa sada Plenković i ekipa
provode noći u domišljanju kako sakriti ono što je očigledno svima nama. Plenkovića je
zasmetala i prodika predsjednice o klijentelizmu, s kojom se predsjednica priklonila Davoru
Ivi Stieru. Država zapošljava prosječno pet stranačkih uhljeba na dan! U vrijeme kada
industrijska proizvodnja pada! Što reći našim najvišim dužnosnicima? Bog vas ubio blentave,
više činovnika poskupljuje državu i nameće veće poreze. Plenković je sretan što stiže novih
dvije tisuće pojedinačnih uplata poreza iz plaće, a zapravo to znači odlazak 2000 plaća iz
proračuna, uz minimalne povrate. Što slijedi? Potpuno prebacivanje članstva, simaptizera i
klijenata HDZ-a i HNS-a u državnu administraciju i smanjivanje poreznih davanja iz plaće?
Osobno sam mišljenja da Lijepa naša Kolinda neće ostvariti još jedan mandat na Pantovčaku
ili tu negdje, jer njena podrška vertikali Baltik – Jadran u sferi prodaje i isporuke nafte i plina,
ulazi u projekt poništavanja Lijepe naše. Podrška LNG terminalu ne postavlja rute za europske turiste prema Jadranu, nego za tankere i LNG brodove iz najzagađenijih luka. A sama je rodom nedaleko Krka.

Organizacijski propusti

Svoje prve zamjerke ne adresiram na Dalmoše u ekipi predsjednice Kolinde, nego na
Slavonce ili tu negdje, one jedine koji nisu napustili RH i samo zato što su se dobro uhljebili u
hrvatskim institucijama. (1) Svi smo znali da će susret Donalda Trumpa i Kim Jong-una
danima zagušiti svjetske mreže, uključujući naše medije, da će bilo kakav sporazum o
sjevernokorejskom nuklearnom programu dobiti atribut povijesnog događaja, pa je
predsjednica svoju "hitnu prezentaciju" ipak trebala odgoditi za slijedeći tjedan, kad ju je već
odgađala pune tri godine. O tome je Mate Radeljić, savjetnik predsjednice za unutarnju
politiku, morao voditi računa, tim više što je njegova karijera vezana za odnose s Javnošću i
za medije. Kao i Marko Jurčić, Radeljić je nakupio nešto staža i kao savjetnik u HGK. (2)
Svaka čast kompetentnom demografu Anđelku Akrapu, ali je ekipa akcijskog plana KGK
trebala obuhvatiti više potvrđenih demografa i više potvrđenih ekonomista. (3) Marko Jurčić
znao je svojevremeno u ime predsjednice RH pozdraviti okupljanja frankera, i baš ona na
kojima je kreativno istupao profesor Ivan Lovrinović, ali vidimo da isti Lovrinović nije
prezentiran kao dio tima, iako su demografija i ekonomija sijamski blizanci. Znači li to da
predsjednica RH mora voditi računa o interesima krupnog kapitala? Jeli cijeli njen akcijski
plan samo predizborni spin?

Gordijski čvor kriminala poznat kao II. mirovinski stup

Tvrdnja: Marko Jurčić nije u stanju razriješiti gordijski čvor kriminala u našem gospodarstvu.
Dokaz: Predlaže povećanje plaća, bez da ukazuje na probleme u aplikaciji takve želje. Lijepo
je za čuti, ali je posve isprazno, jer je povećanje plaća u državnoj administraciji i javnom
sektoru zakonski uvezano na povećanje mirovina, što opet znači da je cijeli akcijski plan
predsjednice Kolinde mrtvo slovo na papiru ako ne podrazumijeva dekonstrukciju privatnog
II. mirovinskog stupa kao obveznog. Kako u akcijskom planu KGK nisu spomenuti niti
dekonstrukcija niti zamrzavanje ovakvog II. mirovinsokog stupa, jasno je da u izradi
akcijskog plana nisu sudjelovali profesori poput Ivan Lovrinovića i Drage Jakovčevića, a
vjerojatno niti drugi ekonomisti njihove razine. I premijer Plenković, i predsjednica Kolinda, i
saborski šef sale Jandroković, hladno promatraju kako banke i njihova osiguravajuća
(mirovinska) društva zapetljavaju vlasnički status mirovinskih fondova za potrebe
onemogućavanja dekonstrukcije II. mirovinskog stupa. Ovdje ukazujem na opasnost da
akcijski plan KGK zaobiđe neprekidnu privatizacijsku pljačku, pa i danas jako raširenu krađu
od lopova, koju onda namirujemo svi mi.

Djeca su nacija

Uvođenje univerzalne naknade za djecu prirodno nameće ukidanje poreznih olakšica za djecu
u izračunu neto plaće. Svi sadašnji pokazatelji zasnivaju se na takvoj neto plaći, koja je
osnovica za izračun mirovine. Djeca su donosila višu plaću, ne i veću mirovinu, jer se izračun
mirovine oslanja na bruto plaću. Zanima me kako aktivisti Ureda predsjednice RH misle
nadomjestiti takav efekt glede prosječne neto plaće. Osim toga, to praktično znači da će neto
plaće padati, a ne rasti. Ukidanje poreznih olakšica neće povećati plaće. Plaće će formalno
pasti (ako zanemarimo neto dodatak za djecu), pa gazde strvinarskih privatnih mirovinskih

fondova mogu odahnuti – mirovine neće rasti. I, sve je to interes krupnog i/ili okrupnjenog
kapitala. Uključujući privatne mirovinske fondove u vlasništvu banaka. Ne tako davno,
Andrej Plenković, Zdravko Marić, Martina Dalić i ekipa u prethodnim su poreznim
korekcijama (krivo nazvanim reformom) pogodovali onima s visokim plaćama. Teško je
povjerovati da će iste i/ili jednako socijalno neosjetljive osobe dopustiti porezne izmjene u
kojima bi profitirala i sirotinja – ako se ukinu porezne olakšice, smanjivanje poreza iz plaće
donijet će korist i onima koji su s olakšicama za djecu poništavali cjelokupno porezno
izdvajanje. Pomislite na bijes "uspješnih" Hrvata na samu pomisao da sirotinja prođe bolje.

Smanjenje troška rada

Smanjenje troška rada i povećanje plaća ne idu zajedno. Jedan od problem u svezi naših
dužnosnika je taj da podatke o njima možete dobiti samo na kapaljku. Primjerice, Marko
Jurčić po svome prezimenu može biti rođak jednog od trojice dužnosnika koji su prodali našu
Inu za siću i jedan bombon. Zašto me to toliko brine? Pa, dan nakon prezentacije akcijskog
plana KGK, Ljubo Jurčić je izjavio kako su demografski problem i Ovršni zakon posljedice a
ne uzroci naših problema, suprotno izjavi demografa Stjepana Šterca da Hrvatsku namjerno i
sustavno prazne od Hrvata. Ljubo Jurčić koristio je izraze "previše malo" i “previše premalo” što je za mene osobno malo previše. Marko Jurčić je još kao savjetnik predsjednice Kolinde
za ekonomiju isticao značaj smanjenja troška rada u smislu jačanja konkurentnosti. Zapravo je
to koncept Europske komisije, koja onako predatorski dopušta svako smanjenje plaća. Dragi
naši Balkanci, smanjite plaće, a monetarno olakšanje ostaje rezervirano za Europejce
Njemačke i Francuske! Kao, dobit ćemo besplatne kredite kada uvedemo euro. Malo morgen!
Akcijski plan KGK ne daje popis parafiskalnih nameta koje treba ukinuti. Marko Jurčić je
prešao u HGK i najedanput se ne spominje ukidanje članarine za HGK kao obvezne. A
upravo su članarine poput one za HGK opravdanje i brana za sve ostale parafiskalne namete.

Ovrhe vratiti na staro

Predsjednica i njena ekipa predlažu povratak ovršnih postupaka u nadležnost sudova.
Isključiti iz postupka javne bilježnike i Finu, ograničiti zatezne kamate u smislu da ne
premašuju glavnicu, i još pridodati institut zastare. Što sa onima koje je ovaj fašistički Ovršni
zakon već učinio beskućnicima? Predsjednica je na početku svog mandata ukazala na glavne
probleme, a nakon tri godine upada u nepriliku da objasni što je riješila. Dojam je da nije
trebala čekati da se Vlada RH prestane baviti samom sobom i sa svojim izbornim
protivnicima. Bojim se da protiv ovakve vlade ne pomaže akcijski plan, niti bilo kakav
aktivizam. Moj je prijedlog da predsjednica iskoristi ustavne ovlasti i vojsku. To što se
ministar Damir Krstičević pojavljuje kao vrhovni zapovjednik HV-a i u vojnoj odori, to je
opstrukcija demokracije, na granici državnog udara. Da se na kraju izrazim pomalo
seksistički, iako sam s godinama pogurnut u srednji rod. Želim predsjednici dug i jednako
dobar život, dug drugi ženski mandat, i njen izgled Lijepe naše.

Trebamo Mjere ostanka

U opticaju su dva proširena naziva: Most ostanka u politici i Pokret ostanka na Pantovčaku.
Konkretan Program ostanka Hrvata još uvijek čekamo. Kako se kod nas shvaćaju strukturne
reforme, spas je zatvaranje granica. Mostov Pokret ostanka za sada je samo očitovanje te
stranke o našem velikom problemu, a nas zanima koje će konkretne mjere Most poduzeti ako

dođe na vlast. Koliko Most radi na konzistentnom programu oporavka zemlje i nacije?
Pobrojat ću Mostove demografske inicijative. (1) Delimitiranje roditeljskih naknada za drugih
6 mjeseci rodiljnog, za blizance, treće, te svako slijedeće dijete do 3 godine života. (2) Rad na
pola radnog vremena do 10. godine života djeteta – alternativa mjeri za majke odgojateljice,
koje tako odlaze s tržišta rada. (3) Uvođenje dječjeg doplatka za djecu iz obitelji s 4 i više
djece neovisno o imovinskom cenzusu. (4) Prijedlog strategije predškolskog odgoja i
obrazovanja – regulacija radnog vremena vrtića sukladno potrebama roditelja. (5) Financiranje
prijevoza učenika i sufinanciranje udžbenika vratiti na nacionalnu razinu – izjednačavanje svih
krajeva RH u pristupu besplatnom obrazovanju, alokacija sredstava i izmjena zakona. U
odnosu na iznesene prijedloge predsjednice Kolinde, Most nam nudi razblaženu kamilicu,
čime nesvjesno otvara veći prostor za Živi zid, što je na svoj način u redu, jer se bez snažnog
Živog zida Most neće vratiti u neku buduću vladajuću koaliciju.

Tko je sve bio prisluškivan?

Jeli Zdravko Mamić neki dan osuđen na višegodišnju robiju za potrebe neutraliziranja
predsjednice Kolinde, koja je uporno tražila tematsku sjednicu s Vladom RH, glede očajnog
stanja u zemlji i u naciji, na svim razinama? Da vas podsjetim, predsjednica je na početku
svog mandata svoj kraljevski Roćkas proslavila u vili nogometaškog špekulanta Zdravka
Mamića, gdje je navodno netko prisluškivan. Hoće li nepravomoćno osuđeni Mamić
progovoriti što se krilo iza činjenica da podjetinjena predsjednica Kolinda svoj rođendan ne
proslavlja u Mc Donaldsu, nego u Mc Mamiću. Tko je bio kolateralna žrtva? Ona sama ili
Zdravko Mamić, ili oboje? Ili možda Dragan Lozančić, tadašnji šef SOA-e, koji je nakon
izbijanja afere smijenjen. Bio je to cirkus svjetskih razmjera. Zdravko Mamić dobio je
otvorenu poruku da je nadziran i sniman, pa nije jasno kako je kasnije počinio tolike propuste
tijekom sudskog procesuiranja zbog sumnjivih nogometnih transfera. Za potrebe rušenja
Zdravka Mamića istraživan je i nedodirljivi nogometni mag Luka Modrić. Iz redova vladajuće
stranke dolaze pokušaji sijanja razdora između predsjednice Kolinde i stvarnog šampiona
Mamića, u smislu da je Veliki mešter sračunato navukao predsjednicu na pogrešku, ali je
istovremeno slučajno kasirana od Tomislava Karamarka, pa je tako osuđena na tri godine
nečinjenja. Prava je istina da Zapovjednica Glavnog stana ima male ovlasti i da lakše može
provesti državni udar nego neku ekonomsku ili demografsku mjeru. Predsjednica Kolinda
prethodno je bila na visokoj dužnosti u asocijaciji NATO, dok je Lozančić slovio kao
američki igrač, da bi ga zamijenio Daniel Markić, koji slovi kao francuski igrač zbog glupe i
sramotne činjenice da je rođen u Parizu. I Lozančić i Markić na svoj način pripadaju
demografskoj skupini useljenika, koja je u RH opako pustila korijenje, koja se ne da potjerati
u Irsku jer su za takve "slučajne" povratnike rezervirane vodeće obavještajne pozicije. Ako je
zaista prisluškivana, malo je glupo da predsjednica nešto predlaže premijeru i Vladi RH, jer je
pročitana redovno i svaki dan. Andrej Plenković odmahnuo je rukom i izjavio: “Sve mi je to
poznato”

Tvrtko Dolić

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Tvrtko Dolić

Koga farbaju dvojica njemačkih Alexandera?

Objavljeno

- datum

Divlji povjesničari Alexander Gauland i Alexander Korb

 BESRAMNO PREVALJIVANJE HOLOKAUSTA NA HRVATE     Lider njemačkog AfD-a Alexander Gauland reče da su nacisti “ptičji drek” u odnosu na tisuću godina velike njemačke povijesti. Njemački povjesničar Alexander Korb mišljenja je da su dva milenija veličanstvene hrvatske povijesti zanemariva u odnosu na NDH.

Ukratko: Nevjerojatna je ta predanost i posvećenost s kojom prikriveni njemački nacisti zajedno s pragmatičnim Židovima i protukatoličkom alijansom prevaljuju na Hrvate i Poljake odgovornost Nijemaca za Holokaust.

Židovima to paše, jer žele obvezati cijeli svijet, jer žele cijelom svijetu nametnuti restituciju, pa i svoje arbitriranje u svim pitanjima. Tu je i sva sila parazita diljem svijeta, koji trebaju što širu disperziju odgovornosti za Holokaust da mogu kraljevski živjeti kao profesionalni antifašisti. Tu je i problem onih koji su pisali novinske tekstove i knjige o autonomnom hrvatskom fašizmu. U ponedjeljak se dogodio neukusan napad novinara Zvonimira Despota na našeg povijesnog detektiva Igora Vukića, na našeg famoznog vremenskog putnika. Strašno je da Despot arbitrira, a zapravo ne zna što je to bio radni logor u Trećem Reichu. Imamo niz kampanja da se Hitler, Staljin i Tito svedu na “ptičji drek”, ali to ne prolazi kod dobronamjernih osoba, jer su bili najveći zločinci u povijesti ljudske vrste. Za nas je pozitivno što Alexander Gualand prihvaća njemačku odgovornost za Hitlerovih 12 godina terora i smrti, u Trećem Reichu i šire.  Alexander Gauland žestoko kritizira politiku Angele Merkel. Gauland je prebjegao iz DDR-a, a Merkel je pad Berlinskog zida dočekala kao glasnogovornica DDR-a. Njemačku ovih dana trese afera putovanja lidera AfD-a u Rusiju, o trošku Rusa. AfD je od Crvene glasnogovornice prozvan kao prudužena ruka Vladimira Putina. Alexander Korb na Jasenovac prevaljuje 130 tisuća žrtava, ali ne prezentira kako je do te brojke došao. Najprije su Britanci neposredno nakon rata napuhali broj žrtava u Jasenovcu na 20 tisuća, a kada takva kampanja krene, konvergira prema 20 milijuna, da bi zapela na 2 milijuna, kao da smo mi Hrvati najnesposobnija nacija na ovome svijetu. Odluka o formiranju Radnog logora Jasenovac donesena je 20. siječnja 1942. na nacističkoj Konferenciji u Wannseeu, tematski okrenutoj židovskom pitanju i iskorištavanju Židova kao radne snage. Da nije tragično, bilo bi zabavno gledati kako naši neprijatelji antidatiraju formiranje Radnog logora Jasenovac u 1941. Korb obnavlja udbaški termin “divlji ustaša”. Rezerviran je za Hrvata izvan ustaške postrojbe ili ustaške administracije. Svaki je Hrvat na svoj način “divlji ustaša” iliti “protoustaša”. Ako mene pitate, Hrvatsku su 90-ih od srbijanske agresije zajednički obranili “civilizirane ustaše” i “divlje ustaše”.  Neosporno je da su četnici i partizani bili divlji pa je to nepotrebno naglašavati, ali gdje su se zametnuli “divlji nacisti”, oni dobri Nijemci, koji su znali instinktivno zatući prolaznika kojega prepoznaju kao Židova? Kod Nijemaca imamo civilizacijski defekt: civilizirani nacisti i civilizirani narod. Koji su bili gori? Robert Bajruši iz Jutarnjeg lista posvađan je s elementarnom logikom. Predlaže reviziju mita o Jasenovcu bez sudjelovanja revizionista! Činjenica da isti Robert Bajruši reklamira Alexandera Korba na svoj način diskreditira obojicu.

Ptičji drek Treći Reich

Alexander Gauland zajedno s Jörg Meuthen vodi njemački AfD. Prebjegao je iz DDR-a u Zapadnu Njemačku 1959. godine, nakon mature. Najvjerojatnije nije ubačen kao istočnonjemački i/ili sovjetski agent, jer jedini iz vrha AfD-a nije umiješan u aferu koja trenutno trese Njemačku: putovanja lidera AfD-a na različita okupljanja u Rusiji, o trošku domaćina, u najskupljim hotelima. Frauke Petry je kao supredsjednica ranije napustila AfD upravo zbog stavova Gaulanda, koji je izjavio da Njemačka može biti ponosna na učinke vojnika Wehrmachta, ali je i ona letjela na sve strane. U Marburgu je Gauland studirao povijest, političke znanosti i pravo. Dugih 40 godina bio je utjecajan pripadnik CDU, koji napušta 2013. Kako nam prenosi “The Time of Israel” i mnoge druge tiskovine, kao i sva sila internetskih portala, Alexander Gauland izjavio je da Nijemci moraju preuzeti odgovornost za 12 godina vladavine Adolfa Hitlera, ali da je ta nacistička era “ptičji drek (Vogelschiss) u više od tisuću godina velike njemačke povijesti”. Reče da je veličanstvena njemačka povijest trajala dulje od tih 12 godina. Poentirao je Annegret Kramp-Karrenbauer, glavni tajnik Angele Merkel: “50 milijuna žrtava rata, Holocaust i svjetski rat samo su ptičji drek?” Nemojte nasjesti na “pokajničke” izjave Nijemaca, jer su i danas uglavnom nacisti. Skočili su na Gaulanda zato što prihvaća njemačku odgovornost za sve ono što se događalo unutar Trećeg Reicha, pa i šire. Nijemci su veliki egoisti, pa znaju da Gaulandova savjest na njemačkoj strani povećava troškove restitucije za Židove, i da za nekoliko punta spušta Njemačku na planu svjetske raspodjele utjecaja. Nijemci i Židovi žele da za Auschwitz i Jasenovac kesu odriješe Poljaci i Hrvati. Ne samo da otvore blagajne i lisnice, nego da do kraja svijeta dopuste Židovima, Amerima, Britancima, i ostalim priljepcima, da u Poljskoj i Hrvatskoj provode što ih volja, nakon što su tim nacijama nametnuli kolektivnu krivnju za zločine drugih.

Gigantska NDH Alexandera Korba

Njemački povjesničar Alexander Korb sukladno gradi jednu drugu nacističku istinu: dva milenija veličanstvene hrvatske povijesti posve su zanemariva u odnosu na četiri godine NDH. Obje teze obojice Alexandera posve su promašene. (1) Hitler i nacisti bili su svjetska razina povijesti, jedna od strana u Drugom svjetskom ratu, koji je iza sebe ostavilo stotine milijuna ubijenih i raseljenih, uključujući milijune direktno smaknutih Židova, ili odvedenih u smrt kroz logore i progone. (2) Bez obzira što su bili ustanici i ustaše protiv prve Jugoslavije i njene segregacije prema nesrpskoj populaciji, Pavelić i ustaše nisu bili svjetska razina povijesti, dok je to (primjerice) naš veličanstveni Branimir bio. Bili su to svi naši vladari narodne krvi. Branimir je u svome vremenu slavljen kao spasitelj Rima! Niti Ante Starčević, niti Stjepan Radić, niti sve kasnije političke pojave nisu bili svjetska razina povijesti, da ne spominjem posve suvišne prispodobe poput Ivice Račana, Stipe Mesića, Josipa Manolića i Ive Josipovića. Naravno da je Josip Broz izašao na svjetsku razinu, ali samo kao najveći zločinac u povijesti ljudske vrste, na svoj način gori od Hitlera i Staljina. Nitko prije njega nije uspio smaknuti toliko nesretnika u samo tjedan – dva krvoločnog ubijanja s hladnim oružjem. Streljivo se šparalo za pohod na Trst, pa “posao iz svibnja 1945.” nije obavljen temeljito. Svi su komunistički lideri izašli na svjetsku razinu, od Lenjina, Staljina i Tita do Castra i mnogih drugih, to je jedna od karakteristika komunizma, a ne nekakva povijest uspona sposobne osobe, to je deformacija povijesti i civilizacije, koju su jako skupo platili Hrvati, Poljaci i druge nacije kojima je oružjem nametnut zločinački komunizam, kakav smo jedva preživjeli, ako smo ga uopće preživjeli. Prava je šteta da gigantska NDH Alexandera Korba nije okupirala Gaulandov ptičji drek od Trećeg Reicha, ali tu ima naše poslovične lijenosti – stalno propuštamo povijesne prilike. Primjerice, BiH se naprosto zavukla u RH tražeći zaklon i sigurnost, a otuđeni Hrvati nikako da prigrle svoju majku.

Partizanska zasjeda Zvonimira Despota za Igora Vukića

Kao što je Franjo Tuđman za komunizma sve istine dotakao samo jedan promil, da ne izgubi glavu, da mu njegovi “ne pakuju”, tako se i novinar Večernjaka Zvonimir Despot u svojim knjigama približavao istini koliko su vrijeme i urednici dopuštali, pa danas ima veći problem sa svojim tekstovima nego s tuđim. Vjerovali ili ne, Despot je napao Igora Vukića, tog nevjerojatnog Poirota naše prošlosti, koji nepogrešivo razotkriva ubojice, kao i sve ono što vas navodi na krivi trag. Otprilike, što taj Vukić ima pisati o tome kako su njegovi doživjeli Jasenovac, u kojemu su kao Srbi dobili potrebitu medicinsku pomoći i drugu skrb, kada je on, Zvonimir Despot, prihvatio sramotnu tezu Franje Tuđmana o 60-70 tisuća ubijenih u Jasenovcu. Toliko ubijenih prije nego što su tamo partizani proveli svoj poratni genocid, uglavnom nad Hrvatima! Među ostalim, Despot je napisao i ovo: “Kad netko kraj svih mogućih istraživanja, činjenica i svega ostalog objavi knjigu pod naslovom ‘Radni logor Jasenovac’, onda je sasvim jasno da je autor krajnje tendenciozan, da je već naslovom zadao tezu koju pokušava braniti u knjizi i da sve doslovce svodi na ‘ptičji drek’ od Koncentracijskog logora Jasenovac. Što bi se on mučio zločinima, sustavom zatvaranja i ubijanja… To je netko izmislio. To su nam uvalili oni tamo u Beogradu. Kako ova  ‘istraživanja’ idu dalje, mogli bismo jednog dana dobiti i knjigu pod naslovom ‘Turistički resort Jasenovac’. Jer bi autor mogao zaključiti da se onamo išlo na odmor, nešto se radilo, malo su se zatvorenici između sebe znali potući zbog cigareta ili alkohola, mjesecima su se kave ispijale, možda je zimi bilo malo prehladno pa se netko i smrznuo, neki su se utopili u Savi jer nisu bili plivači… I došli bi do toga da je Jasenovac zapravo bio ustaški turistički eksperiment.” Despot se zalaže za revizionizam koji će biti utemeljen na činjenicama i dokumentima, a Igor Vukić je upravo taj koji ide za istinom na temelju dokumenata i izjava svjedoka. Zamislite tu Despotovu “nacionalno odgovornu pamet” – napada  akademika Josipa Pečarića i biskupa Vladu Košića. Vukića je u Saboru u srijedu žestoko kritizirao i Milorad Pupovac, koji bez srama svima nama nameće svoju osobnu istinu o Domovinskom ratu, što je izazvalo prosvjed Steve Culeja. Pupovac bi kao manjinski zastupnik trebao nastupati u ime svih Srba u Hrvatskoj, ali je to sve više upitno, jer se postavlja pitanje tko zastupa velik broj Srba u Hrvatskoj koji su se priključili obrani Hrvatske od srbijanske agresije, koji ne podržavaju teze Milorada Pupovca. Čije mišljenje ova država treba poštivati u većoj mjeri?

Da više čita nego što piše, Despot bi znao što je to bio radni logor u Trećem Reichu i da se mogao uspostaviti samo na zahtjev nacista, i da je zapovijed za formiranjem Radnog logora Jasenovac inicirao najviši vrh Trećeg Reicha 20. siječnja 1942. na famoznoj Konferenciji u Wannseeu, tematski okrenutoj židovskom pitanju i iskorištavanju Židova kao radne snage. Nije Adolf Eichmann bio dizajner Konačnog rješenja, koje mu pripisuju. Istina, u partijskom zapisniku te komunjarske sjednice stoji da se protivio preseljavanju Židova, ali se to krivo interpretira. Eichmann nije želio da transporti Židova opterećuju željezničku mrežu, koju je trebao za transport trupa, vojne opreme i svega drugog. Zbog toga su topologiji logora dodani povremeno popunjeni kampovi uz glavne pruge, za privremeno “oslobađanje” vlakova za potrebe hitnog transporta vojnika i vojne opreme. Tek nakon te sjednice, u proljeće 1942. počinju pripreme za Radni logor Jasenovac, pa tako lokalno stanovništvo pomaže u gradnji nasipa uz Savu. O tome postoji pisana dokumentacija. Vukići zapravo nisu bili u Radnom logoru Jasenovac. Nakon partizanskog i četničkog pokolja nad katolicima i muslimanima Prijedora, Potkozarja i Kozare, uslijedila je njemačka intervencija u tome području, pa se Vukići sklanjaju u kamp za radnike i kažnjenike angažirane na uspostavi Radnog logora Jasenovac, koji je u svojoj široj topologiji obuhvatio lokalne manufakture i neke ekonomije južno od Zagreba. Prostor spavaonica za radnike i za kažnjenike osuđene ili posuđene na rad, pretvoren je u prihvatni centar za sve izbjeglice Potkozarja i Kozare – četničke i partizanske junačine ostavili su žene i djecu na milost neprijatelju. Na njihovu sreću, djeca su se pojavila uglavnom južno od Zagreba, pa su dobila pomoć ustaških institucija, Caritasa i Crvenog križa – većina djece udomljena su u zagrebačkim obiteljima. Značajan doprinos dugujemo Diani Budisavljević, našoj humanitarki austrijskog podrijetla. Već slijedeće godine dogodio se pad Italije, pa se može reći da Kord zapravo godinu dana Radnog logora Jasenovac uzdiže iznad dva milenija veličanstvene hrvatske povijesti. Jasenovac je bio mit sve dok ga nisu preuzeli antifašisti i pretvorili u jezovit logor smrti. Teze Igora Vukića krenule su kao korektna obiteljska predaja, ali su danas potkrijepljene s dokumentacijom i znanstvenim istraživanjima, čime je isti znanstveni istraživač zadužio hrvatsku naciju. Zvonimir Despot je od onih novinara koji pažljivo grade svoj kult velikog desničara, koji takvo svoje izdanje i izdavanje naplaćuju. Danas su žestoki tuđmanovci, jer se to danas nosi i u “bivšoj” Partiji, gdje žale što nad Hrvatima nije provedeno Konačno rješenje. Naravno, kada isplivaju najosjetljiviji dokumenti o lažnoj Tuđmanovoj pomirbi, Despot će tvrditi da je prvi prepoznao Franju Tuđmana kao šefa Labradora u SRH/RH.

Korbačov

Alexander Korb pridodaje se rafinirano, tako da sa svojim lukavim tezama često prevari i one koji uvažavaju Ustaški pokret kao oslobodilački. Kada vam Nijemac izjavi “da bi se svačije srce trebalo slomiti zbog toga što je postojalo mjesto u hrvatskoj povijesti u kojemu je tolika količina ljudi izgubila život”, onda je posve jasno kuda taj smjera. Jer, svim je ljudima nepovratno slomljeno srce već zbog toga što se dogodilo u logorima smrti Auschwitz, Dachau, Treblinka i tisućama drugih mjesta na kojima su njemački nacisti ubijali Židove, Rome, pa i Srbe, pa i Hrvate. Njemački povjesničar Alexander Korb predavač je na Katedri za modernu europsku povijest na engleskom Sveučilištu u Leicesteru i zamjenik direktora na Stanley Burton Centre for Holocaust and Genocide Studies. Autor je knjige “Im Schatten des Weltkriegs: Massengewalt der Ustaša gegen Serben, Juden und Roma in Kroatien 1941-1945”, pa uskoro u našim knjižarama možete očekivati naslov “U sjeni svjetskoga rata: masovno nasilje ustaša protiv Srba, Židova i Roma u Hrvatskoj”, koji će Hrvatima prezentirati misiju Alexandera Korba. Boravio je Hrvatskoj godinu dana – 2000. se pridružio “Antiratnoj kampanji”, vjerojatno pogađate kojoj i kakvoj.

Koliko se zna, prva je Jugoslavija ušla u pakt s Hitlerom. Kako je posvjedočio sam Vladimir Bakarić, u svojoj znamenitoj ispovijedi pred TV kamerama, britanska mreža provela je u Jugoslaviji državni udar, pa su uslijedili Travanjski rat i njemačko bombardiranje Beograda, slom Jugoslavije u samo nekoliko dana, uključujući brzu okupaciju od strane njemačkih i talijanskih formacija. Korb je previdio nešto sitno, okupaciju: “NDH nije bila takozvana, kako se opisuje, nego stvarno nezavisna država”. Nema više one tvrdnje da NDH nije bila niti nezavisna, niti država niti Hrvatska – gradi se novi projekt hrvatske krivnje. Korb previđa i pokolj hrvatskih zastupnika u beogradskom parlamentu i razloge nastanka Ustaškog pokreta, koji je tako nazvan na matrici ustanka protiv velikosprske represije. Zar nisu mnogi Židovi ušli u Ustaški pokret zbog srpske, srbijanske i jugoslavenske segregacije prema Židovima? Ne, Korb ide zacrtanim stazama: “Politički cilj ustaškog režima bilo je uništenje manjina koje su živjele u NDH i stvaranje etnički homogene hrvatske države”, a onda ipak govori o njemačkoj okupaciji, o talijanskoj okupaciji, o jako složenoj situaciji na prostoru NDH. Po Korbu, ne trebamo slijediti događaje, nego kronologiju događaja, a svi dobro znamo tko je kronologije sastavljao. Gdje su se zagubili Velebitski ustanak i njegovo gušenje u krvi. Kako nam Bajruši interpretira Korba, izjavio je da prihvaćena “kronologija pokazuje kako su najprije ustaše počinili masakre nad Srbima u nekim dijelovima države i takvi njihovi postupci izazvali su reakcije i oružani otpor srpskog stanovništva. Kako se širio otpor Srba, jačala je i paranoja kod ustaša te se često događalo da su lokalne ustaške postrojbe kretale u akcije odmazde nad srpskim stanovništvom, i to bez toga da su dobile zapovijed iz Zagreba. Od početka je ideja vlasti u NDH bilo protjerivanje Srba i kako je jačao otpor srpskog stanovništva, tako se pojačavalo ustaško nasilje nad pravoslavnim stanovništvom.” Veliko je pitanje jeli Korb zaista to tako formulirao ili ga tako reinterpretira Bajruši. Prema Korbu, to ipak nije bio genocid, jer “nema dokaza da je postojao master-plan za sustavnu likvidaciju srpskog stanovništva u toj državi”. Ali su po Korbu likvidacije Srba poprimile razmjere genocida. “Istodobno dok su lokalne ustaške postrojbe ubijale po srpskim selima, u domobranstvu su se zgražali nad tim zločinima, a u vladi u Zagrebu se razmišljalo o preseljenju Srba u Srbiju. Drugim riječima, u trenutku kada je uspostavljena NDH, ustaški režim nije imao koncept što napraviti sa Srbima, a kasniji zločini u velikoj su mjeri bili posljedica eskalacije oružanog sukoba unutar države.” Korbov biser: “Ustaše su napadali Srbe i Rome, a četnici Muslimane, dok partizani nisu sudjelovali u takvoj vrsti nasilja”. Nema veze što su četnici i partizani 1942. zajedno poklali Prijedor i okolna mjesta. Korb previđa okupaciju kada je ona bila najžešća, pa tako ubacuje svoju tezu o građanskom ratu u NDH. I, sve te ideje pokupio je u RH kada su na vlast došli Ivica Račan i Stipe Mesić. Sve laži o nekakvom građanskom ratu u RH 90-ih, Korb projicira u našu prošlost 40-ih. I može biti uvjerljiv, jer su mjesto radnje i odnosi skoro isti. Ne može napraviti neku veću pogrešku. Zagreb je tu gdje je bio i za NDH. Pun sovjetske i britanske agenture, kao i za NDH.

Korb nema blage veze o Jasenovcu

Iako je odluka o osnivanju Radnog logora Jasenovac donešena početkom 1942., iako je prošlo pola godine dok isti logor nije pušten u (proizvodni) pogon, Korb sve pomiče za godinu dana: “Jasenovac je osnovan u kolovozu 1941., a prvi ustaški masakri dogodili su se još u travnju i u tih nekoliko mjeseci već su počinjeni brojni užasni zločini. Jasenovac nije bio početak, ali je case study ustaških zločina.” Korb odbija poistovjećivanje Jasenovca i Auschwitza, uz ovakvo obrazloženje: “Jasenovac je bio mjesto smrti za mnoge ljude i nije bio radni logor, bio je puno više od toga, bio je puno gori od toga. Jasenovac je imao nekoliko svrha. Ponekad je bio logor u kojem se odvijao genocid, na primjer 1942. Romi su deportirani u Jasenovac i tamo odmah ubijeni (!) Kada se radi o genocidu počinjenom spram Roma, Nijemci u tome nisu igrali ulogu (!) Naravno, jednim je dijelom Jasenovac služio i kao radni logor, tu su bile tvornice, projekti, rijeka Sava, nasipi. No, ni to ga ne čini boljim jer su mnogi zatvorenici umrli tijekom prisilnog rada. Za zatvorenike je bila velika mogućnost umiranja tijekom prisilnog rada zbog loših uvjeta. Isto tako, Jasenovac je bio tip logora u kojem se situacija ponekad znala izmaknuti kontroli. Broj umrlih zatvorenika bio je nevjerojatno velik, ponekad ne kao dio plana administracije logora, nego zbog nedostatka kontrole. Primjera radi, u prosincu 1941. Sava se izlila, dogodila se poplava i logor je uglavnom poplavljen. Tijekom toga umro je velik broj zatvorenika. Ne kažem da zatvorenike nisu usmrtili ustaše, nego rijeka Sava, no istodobno je to bio neplanirani događaj koji je doveo do pogoršanja situacije u samom logoru, tako da su ponekad i vanjski čimbenici pridonosili eskalaciji situacije i broju usmrćenih zatvorenika u logoru. Naravno, ustaše su ti koji su odlučili deportirati te ljude u Jasenovac te ih tamo držati jer je to bio ustaški logor.” – tako nam Korba interpretira Bajruši, a obojica bi trebala znati da Jasenovac kao izbjeglički centar, sabirni logor i radni logor nije profunkcionirao sve do ljeta 1942. Poplava iz 1941. nije se dogodila u logoru, jer logor tada nije postojao.

Brojevi, brojalice i plaćene narikače

“Kada se radi o stručnjacima, među koje ubrajam i svoje kolege u Beogradu … broj žrtava je nešto veći od 100.000 ljudi u Jasenovcu, mišljenja se razlikuju u tome radi li se o broju od 130.000 ili više, ali to je konsenzus stručnjaka… I prema nadbiskupu Alojziju Stepincu, Jasenovac je tamna mrlja na hrvatskoj povijesti.” – poji nam Korb ili to Bajruši stavlja Korbu u usta. Zašto je Stepinac morao znati da je zapovijed o osnivanju Radnog logora Jasenovac došla iz Berlina? Nije bio poštar! “Sve studije treba objediniti” – kaže nam Korb. A po Korbu, Bajrušiju i takvima, vjerodostojne su samo one studije koje za Jasenovac konstatiraju desetke tisuća ubijenih, pa vi dekriptirajte smisao i zadaću međunarodne komisije za Jasenovac. Jeste li proniknuli tu bizantsku lukavost jednog Nijemca ili tu negdje. Jeste li razumjeli smisao međunarodne komisije za Jasenovac? Koliko god studija objedinite u jednu studiju, ako je samo u jednoj Jasenovac označen kao logor smrti, to se prenosi i u objedinjenu studiju. Ako u smješavanju podataka dođete do prosjeka od 100 ubijenih u Jasenovcu, to je opet logor smrti. Korb ne samo da predlaže Ivu Goldsteina u takvu komisiju, nego drži da bi trebao biti predsjedavajući te komisije, što je mišljenje i hrvatske predsjednice Kolinde Grabar Kitarović. Sve dok predsjednica ne shvati da će Ivo Goldstein i domaći Židovi podržati drugog kandidata za novi mandat na Pantovčaku. Čak se niti Ivi Goldsteinu ne sviđa takva ideja. Korb posve iskreće odnose unutar Unije, ili možda ne prati situaciju, nego ide u okvirima davno zacrtane antikatoličke matrice. Suprotno tezama Korba, Poljska i Mađarska su nacionalno osviještene zemlje, a u Hrvatskoj je na vlasti udbaško – liberalna postava. Kako dopustiti reviziju prošlosti nekome tko se ne snalazi u sadašnjosti? Sramotno je glede broja ubijenih u Jasenovcu uzimati procjene Vladimira Žerjavića i Franje Tuđmana, koje se plasiraju kao primjereno umanjivanje pretjeranih srpskih statistika, a zapravo potvrđuju Jasenovac kao industriju smrti. Osobno sam se zanimao za jasenovačke popise i u dostupnim fragmetnima prepoznao mnoge krivotvorine. Nadajmo se da će digitalizacija svih popisa i cijele povijesne građe olakšati prepoznavanje krivotvorina.

Divlje ustaše

Rasprave o tome tko je počinio zločine, “civilizirane ustaše institucija i postrojbi NDH” ili “divlje ustaše”, odnosno hrvatski narod, imaju za funkciju da se izbjegne postavljanje ključnog pitanja: jeli se zločin uopće dogodio? Ukazom Ante Pavelića od 21. kolovoza 1941. ustašku odoru imaju pravo nositi pripadnici Poglavnikove tjelesne bojne, Ustaške nadzorne službe, Ustaške vojnice, 13. jurišne satnije sveučilištaraca, i djelatnici u službi u Ustaškom pokretu. Zanimljivo, oni koji glede Holokausta prevaljuju odgovornost Nijemaca i Talijana na Hrvate i Poljake, ne žele da se krivnja utrpa samo ustašama – zločinci su svi Hrvati. Hrvat izvan ustaških institucija i ustaških postrojbi postaje “divlji ustaša”, što je na svoj način referenca na “ustašku zmiju u hrvatskom srcu”. Čak je i Ivica Račan rekao da smo za Beograd svi mi ustaše. Korb brani jednu perfidnu igru. Naime, sve institucionalno, njemačko, talijansko i ustaško, uključujući njemačke i talijanske postrojbe, uključujući i ustaše, uključujući i četnike i partizane, nije počinilo nikakve zločine, nego su zločine počinili “divlje ustaše”, odnosno Hrvati izvan institucija i regularnih postrojbi. To je ta lukavost osviještenog Nijemca, koji vas postrance tapše po ramenu, jer je Pavelić ostao s Hitlerom do njegovog kraja, a kada se okrenete, onda vam Nijemac poput četnika zarije nožinu u leđa. U današnjim zločinačkim kampanjama za preotimanjem hrvatskih nacionalnih resursa i razbijanjem hrvatske okrenutosti domu, obitelji i Domovini, najglasniji su Nijemci i Talijani. Eto, tome se pridodaje i Zvonimir Despot, koji napada hrvatsko civilizacijsko opredijeljenje “Za dom”. A za dokument koji dokazuje postojanje “divljih ustaša” uzima se presuda “divljem ustaši Hasanu Dubici” iz Vrpolja broj 313/46 od strane Okružnog suda u Banjoj Luci od 21. prosinca 1946. Naravno da se ustaše vraćaju u zemlju nakon Travanjskog rata i da tada nisu mogli počiniti zločine, pa je rezervna opcija “protoustaša” i/ili “divlji ustaša”, koji okolo ubija nevine Srbe čim je čuo njemačke bombardere u naletu prema Beogradu. “Divlji ustaša”, desetke kilometara daleko od najbližih novina, bez radija i goluba pismonoše, ima šesto čulo – nepogrešivo je pogodio čiji su to zrakoplovi i koga će bombardirati. Znate, kako to vide Korb i slični pobornici totalne disperzije Holokausta, nisu četnici i partizani poklali Ramu, što je izazvalo osvetničku reakciju Hrvata u susjedstvu, nego su nakon hrvatskih zločina izvan Rame četnici i partizani poklali Ramu. Poštedjeli su zločince u susjedstvu Rame! Partizani su Hrvatima Rame i okolice donijeli kavu i namirnice – tvrdio je Slavko Goldstein. I dobro da je to izrekao, jer je s takvom izjavom pokazao koliko možemo vjerovati njegovim ostalim konstrukcijama, a napose onima o Šaranovoj jami i Jasenovcu. Kako vrijeme prolazi, a protuhrvatske laži gube partijsku nedodirljivost, nelogičnosti teza poput Korbove sve više dolaze do izražaja.

Gdje su se zametnuli divlji nacisti?

Jesu li baš svi četnici najgori primitivci, pa nema potrebe da govorimo o “divljim četnicima”? Što je s “divljim nacistima”? A ne, Holokaust su u Trećem Reichu proveli nacisti, dok su ostali Nijemci bili pitome bubice, koje su ginule za Adolfa, ali znate, treba sve to prevaliti na divlje Hrvate i divlje Poljake. Jedno je posve sigurno: srpska klanja i srpsko divljanje nad nesrpskom populacijom u NDH pojačano je 24. lipnja 1941. godine, što se prezentira kao Vidovdanski ustanak. Vidovdanske ustaše! Dogodio bi se i da je Jugoslavija ostala u paktu s Hitlerom. Zapravo su zvjerstva Srba prema ne-Srbima krenula ranije, kada su potvrđene pripreme za pakt s Hitlerom, s početkom 1941. godine. Ekipa pretovara krivnje prepoznaje “reakciju nevinog naroda na zločine Hrvata Mije Babića i Ive Herenčića”, koji će poslužiti za tezu o “divljim ustašama”. Čak nije nužno da su počinili neki zločin, ali se zna da su nosili ustaške oznake. Svi osvetnici u odnosu na tiraniju prve Jugoslavije i velikosrpskih koljača, proglašeni su “divljim ustašama”. A opet, zašto prve “divlje ustaše” ne bi nosili ustaške oznake, ako ustaša prije toga nije počinio nikakav zločin? Imamo onu proširenu dogmu o nasljednom grijehu, koja se razvlači sve do pripadnika HOS-a u Domovinskom ratu. Jeli svaki ustaša postao zločinac čim je ušao u Ustaški pokret, ili je to postao kasnije, nakon što je neki ustaša počinio prvi ustaški zločin? Jeli nakon toga svaki Hrvat ustaša u negativnom smislu? Jeli Srbin zločinac čim se takav rodi, ili je to nakon prvog četničkog zločina? Ili je to nakon njegovog osobnog zločina? Jeste li razumjeli kuda pretovar vodi? U toj reviziji povijesti, padaju teze da su domobrani rastjerali ustaše. Dobro, a tko je to onda smaknut na Bleiburgu i na našem Križnom putu, zapravo u našem Križnom vremenu? U rujnu 1941. Ministarstvo unutarnjih poslova NDH izdaje obavijest za tisak o izvršenju smrtne kazne strijeljanjem nad Smajilom Jusićem i Ivanom Gržanićem, jer su “samovoljno ubijali grčko-istočnjake te iste pljačkali”. Ali, eto, to se ne uzima za dokaz da Ustaški pokret nije podržavao i/ili provodio zločine, nego se prezentira kao dokaz postojanja “divljih ustaša”, odnosno genocidnosti hrvatske nacije. Nije lako.

Tvrtko Dolić

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Facebook

Popularno