Connect with us

Tvrtko Dolić

Najljepšem zagrebačkom trgu vratiti naziv Sveučilišni trg

Objavljeno

- datum

NAKON ODSTRANJIVANJA POZIVA “ZA DOM” NA REDU JE HRVATSKA   Stiže nam “neobvezujuća” odluka arbitraže sa Slovenijom, koju je aktualna Vlada RH posve zanemarila, kao i sve druge svoje dužnosti, pa nam titoisti ponovno otvaraju problem imena zločinca Tita na Kazališnom trgu. Narodu je bačena kost na koju se redovno zapali.

Cijeli tjedan slušamo tiraniju u Hrvatskom saboru, gdje se uključivanje Dalmacije i Istre u okvire matične zemlje pomjera sa 1943. na 1945. Komunjare će lagati do kraja svijeta. Jezovito je da partizanske zločina i obranu zemlje dovode u nekakvu ravnotežu, koju po njima treba rješavati na principu spojenih posuda. Ponovno prodajemo svoje za svoje. Nesposobna i dezorijentirana vlada prebacuije na druge odluku koja je za nju obvezujuća po svim važećim svjetskim i europskim konvencijama. Za skidanje Titova imena na zagrebačkom Kazališnom trgu odričemo se svog nacionalnog, obiteljskog i običajnog opredjeljenja “Za dom”, kao i takvog pozitivnog civilizacijskog određenja. Dok hrvatska nacija vjeruje da je odstranjivanje Titovog imena (samo na jednom trgu) simbolički pomak na bolje, kroz ustupke “ožalošćenima” provodi se poništavanje hrvatskog nacionalnog bića, naše marijanstvo, dom i Domovina. HOS je obranio Hrvatsku! U obranu identiteta “Za dom” pokrenuo se HAZUD, koji je najavio da će u Otočcu na rodnu kuću Jure Francetića postaviti spomen ploču s natpisom “Za dom spremni”. Zlatko Hasenbegović izjasnio se protiv takvog uvoznog političkog aktivizma, jer postoji mogućnost da je takva inicijativa podmetnuta od onih koji svaki otpor prema komunizmu žele interpretirati kao fašizam. Komunizam i antifašizam nisu jedno isto. Naprotiv, komunizam je viši stadij fašizma, što vrijedi i za antifašizam kakav se prezentira, i samo u tom smislu možemo izjednačiti komunizam i antifašizam. Sve što možete je ne biti fašist, a sve ostalo je fašizam.

Razumno je ovo preslagivanje i umivanje fasada u okruženju zagrebačkog HNK gledati na razini inicijative Krug za trg, koja je dostigla zacrtani cilj – Titovo ime bit će skinuto s zagrebačkog Kazališnog trga, kako se zvao 1945/46. Godine 1878. dobio je naziv Sajmišni trg, 1888. postao je Sveučilišni trg, 1919. nazvan je Wilsonovim, da bi 1927. sramotno nazvan Trg kralja Aleksandra I. Godine 1941. imenovan je kao Trg I. Ustaški pokret imao je svoje dobre zamisli, pa se nadam da ćemo jednog dana sve svoje ulice označavati brojevima, vrstama cvijeća i sličnim oznakama, kako je to provedeno u zagrebačkom Brestju. Kako se cijela parada događa u dane završavanja Arbitraže sa Slovenijom, glede granica, postavlja se pitanje koliko Bruna Esih i Zlatko Hasanbegović još uvijek tajno igraju za HDZ. Prisutnost kompetentnog Tomislava Jonjića u stranci Esih – Zlatko može biti garancija da se zaista pojavila nezavisna politička inicijativa. Nego, zašto su najedanput za arbitražnu komisiju presudni dokumenti NDH, koji se u svakoj drugoj raščlambi jednostavno ignoriraju. Znači li to da bi ista komisija u slučaju arbitraže za cijeli prostor bivše Jugoslavije definirala hrvatsku istočnu granicu na Drini? Nakon pada Italije, Tito, Kardelj i Slovenija išli su na Trst! Gdje se zametnula dokumentacija o Slobodnoj zoni Trst?

Kraj samo jednog poniženja

Saša Broz izjavila je: “Vjerujte mi da bi djed da vidi Rvacku danas sam svoju ploču sa trga skinuo”. Andrej Plenković šuti o tome kako bi reagirao njegov djed partizan, odnosno Titov bandit. Ma Sašica naša draga, možemo posve izbrisati ime vašeg djeda, ali njegovi zločini ostaju, na žalost svih nas. Nismo mi niti rasisti niti genoljupci, ali su Tito i njegova banda, zajedno s presvučenim četnicima i orjunašima, ugušili na tisuće hrvatske djece. Stotine tisuća hrvatskih mladića u naponu životne snage ubijeni su na zapovijed vašeg djeda, i nikada nisu dočekali djecu ili unuke. Nije Ustaški pokret osnovan zbog rasne čistoće Hrvata, nego kao otpor velikosrpskom porobljavanju, nakon srbijanskog atentata na Stjepana Radića u beogradskom parlamentu. Nego, kako to da je Titova unuka dobila ime Saša, a ne Josipa? Dok je spomenuti unuk Titovog bandita dobio ime Andrej a ne Domagoj. A da, Titovi sinovi napravljeni su u Rusiji ili tu negdje. Na majku Rusiju vuče i Plenkovićevo ime, pa se pitam jeli njegovo čačkanje Rusije zbog Ukrajine još jedna obmana hrvatske sirotinje. Nenad Stazić, titoist i SDP-ov zastupnik u Hrvatskom saboru, beskrajno iritantna osoba, upozorava da smo mijenjali ime Trga žrtava fašizma, pa ga njegovi vratili. Nije vrag da je njegov i Ivan Zvonimir Čičak, koji je robijao za Tita, koji je bio presudan u vraćanju imena Trg žrtava fašizma? Istina, mnoge je hrvatske robijaše zahvatio štokholmski sindrom. Kao i čuvare jugoslavenstva. Eto i Anton Tus, nekada u JNA, na kraju se glede Tita svrstao uz svoje. Stazić veli da je Tito spriječio da se obnovi Kraljevina Jugoslavija. I to bi nas trebalo veseliti? Zar nekakva kapitalistička Kraljevina Jugoslavija ne bi bila bolje mjesto za život od komunističke Jugoslavije? Posebno je smiješno čuti da se Titovo ime održalo u siromašnim zemljama, kojima je Jugoslavija besplatno (o našem trošku) gradila mostove i ceste, pod jednim jedinim uvjetom: da se nazovu po Titu.

Imena naših krvnika na našim trgovima i ulicama nisu naša jedina sramota. Silovatelji Hrvatica komotno šeću diljem Lijepe naše. Hrvati su prošli niz sramoćenja, pa su tako pripravni na nova poniženja svih vrsta. Primjerice, da slijedim navlakušu nabačenu od Stazića – u tehnološki razvijenom 20. stoljeću, u vrijeme kada je europski egzistencijalizam postao već starija filozofska škola, Hrvatima je kao najstarijoj naciji u Europi nametnuta cincarska dinastija nekakvog Karađorđa. Da je bio Rom, to bi još nekako klapalo, ali običan srbijanski cincar, to nam zaista nije trebalo. Ako je to Englezima bilo u redu, tko im je smetao da cincarskog kralja instaliraju u Buckinghamskoj palači, pa da su cincari na okupu, da se zna kako smo nacija starije državnosti od engleske. Koje li sramote: novi okupator pojavio se u Zagrebu na mazgama, u već poodmaklom 20. stoljeću. Za prve Jugoslavije, zagrebački Sveučilišni trg dobio je ime srbijanskog cincarskog kralja. Da bi nekakvu cincarsku dinastiju na mazgama zamijenio nekakav cincar iz šume, tek sišao s drveta, iskopan u ruskoj stepi. Za vrat su nam sjele najprimitivnije euroazijske komunjare. I još nas je zajahalo nekako slavenstvo, iako se svi svjetski autoriteti u području genealogije plemena, naroda i nacija slažu da Hrvati nisu slavenskog podrijetla. Hrvatski jezik, uključujući hrvatski latinični alfabet, prilagođen je srpskom jeziku i srpskoj ćirilici, pa danas za potrebe kompatibilnosti s čobanskim jezikom koristimo ta dodatna ćirilična slova u latinici, unutar estetike tarabe na ovčarniku, Ovčari i Stajićevu.

Potraga za novim imenom Kazališnog trga

Idemo redom prezentirati zanimljive prijedloge novog imena zagrebačkog Kazališnog trga.

(z1) Trg sramote Riječ je o zastrašujućoj činjenici da se ime bandita Tita održalo 28 godina nakon raspada komunističke Jugoslavije, u državi koja se formalno predstavljala kao Hrvatska. Hrvati nepotrebno dulje od četvrt stoljeća toleriraju ime zločinca Tita, koji je nad Hrvatima organizirao i proveo jezovit genocid, sustavno okrenut sasjecanju najzdravijih i reprodukcijski najsposobnijih Hrvata. Krivac za to je titoist Franjo Tuđman, koji je braneći Tita prao vlastitu nečistu savjest sudionika u genocidu nad Hrvatima.  

(z2) Trg pada HOS-a Preimenovanje Trga maršala Tita provedeno je kao ustupak za skidanje HOS-ove spomen ploče u Jasenovcu. A ono je u okviru tranzicije iz komunističke diktature u demokraciju, Titovo ime trebalo maknuti prije pojave HOS-a.

(z3) Trg poraženog HOS-a Korekcija Milorada Pupovca u smislu prijedloga (z2)

(z4) Trg RH Prijedlog Milana Bandića, koji je prihvatljiv, jer je naziv Trg Hrvatske rezerviran za najljepši trg u Banja Luci. Zar nismo mijenjali naziv Trga republike?

(z5) Trg Vlade Gotovca Takav prijedlog iznio je Marinko Jurasić. Gotovca je Tito pospremio na dugogodišnju robiju.

(z6) Trg Franje Tuđmana Pogađate da je riječ o prijedlogu HDZ-a. Provela bi se zamjena: zagrebački Titov trg postaje Trg Franje Tuđmana, a današnji Trg Franje Tuđmana uz zagrebački Zapadni kolodvor postaje Titov trg. HDZ je razotkrio svoju dugo čuvanu tajnu: tolerirao je Titovo ime na zagrebačkom Kazališnom trgu računajući da će jednog dana nositi Tuđmanovo ime. Mišljenja sam da je to laž i da je HDZ krcat titoistima.

Moje osobne dvojbe:

(t1) Trg branitelja Vrijeme je za snažniji spomen na istinske borce protiv (srpskog) fašizma.

(t2) Trg Marka Babića Grobar srbijanskih tenkova na vukovarskoj Trpinjskoj cesti zaslužuje naše sjećanje. 

(t3) Trg Blaža Kraljevića Isticanjem imena smaknutog zapovjednika HOS-a, Hrvatska bi se odredila prema hrvatskim braniteljima u BiH, kao i prema HDZ-ovom lažnom pomirenju i HDZ-ovom likvidiranju domoljubnih Hrvata.   

(t4) Sveučilišni trg Tako se Kazališni trg zvao prije formiranja prve Jugoslavije. Pravni fakultet možemo gledati i kao simboličku prisutnost pravaša.

(t5) Kazališni trg Tako se i službeno zvao, prije nego što je dobio ime zločinca.

(t6) Trg NDH Ako možemo birati naziv Trg RH, onda je naziv Trg NDH jača razina.

(t7) Trg Ante Pavelića Bolje zvuči od današnjeg imena. Malo je čudno da poglavnik NDH nema svoj trg ili ulicu u glavnom gradu NDH.

(t8) Trg Mile Budaka Vrijeme je da Zagreb oda počast velikom hrvatskom mučeniku.

(t9) Trg Jovanke Budisavljević Bio je to komad rasne žene, koja je imala sve, ali ne i muškarca kakvog je zasluživala. Zakazao je mali maršal. Nesretna Jovanka ostala je bez poroda, a baš bi nas sve zanimalo za koji bi se identitet odlučio njen sin. Izdržati tolike godine u braku s Titom? Ta žena bila je heroj. Zaslužuje svako odličje i svaku čast.

Titova kopilad

Naša rasna Jovanka bila je živi dokaz Titove neplodnosti. Tile nije mogao imati svoje djece, ali se okolo nakotilo mnoštvo njegove kopiladi. Zagrebački gradonačelnik Milan Bandić usnuo je još kao dijete da je upravo on tajni Maršalov sin. Prezime Bandić u njegovom zavičaju dolazilo je od pojma “Titov bandit”, što znači da je netko od Milanovih bio izdajnik, odnosno partizan ili partizanski jatak, udbaš ili udbaški doušnik, ili barem hajduk. Ili se Milan prvi preobratio? U zadrtom klerofašističkom mjestu, u kojemu popovi nisu gledani kao dovoljno dobri kršćani. Kada se Milan pojavio u zagrebačkoj Partiji i predstavio kao Bandić, svi su razumjeli da se time deklarirao kao titoist. Ali eto, ovih se dana pokazalo da Bandolero više voli vlast nego svoga partijskog oca. “Popustio” je zahtjevu Brune Esih i Zlatka Hasanbegovića glede odstranjivanja imena Tita s zagrebačkog Kazališnog trga. A zapravo je to vjerojatno učinio na zamolbu Milorada Pupovca, koji je vidio priliku da se u paketu riješi i Tita i HOS-ove spomen ploče u Jasenovcu, koja je svjedočanstvo da su Srbi napali Jasenovac, a Hrvati ga obranili. Zašto bi Pupovac branio Tita, koji se nije udostojio posjetiti Jasenovac? I tako, pade Bandit, španjolski Banditito, sa skoro 50 godina zakašnjenja. Nacija smo osuđena na zaborav, koja je svojom ludošću potisnula činjenicu da se i Franjo Tuđman dugo osjećao kao Titovo dijete, pa nije dopustio uklanjanje partizanskih i komunističkih imena s naših najljepših trgova i ulica. Da vas podsjetim, Titovo ime trebalo je biti odstranjeno prije agresije Srbije i posrbljne JNA na Hrvatsku i BiH. Titoist Tuđman nije odstranio Titovo ime niti za najžešće agresije pod zvijezdom petokrakom. Oficiri JNA, udbaši i komunjare tako su nam podvalili polemiku o tome treba li zagrebački Kazališni trg odbaciti natpis posvećen zločincu Titu, a na sve strane, u svim gradovima, imamo na pročeljima zgrada imena naših najvećih krvnika, koja nas i dalje bodu u oči i u dušu, na sramotu nacije.

Izostao je zagrebački referendum Sandžaka

Zašto pronicljivi Jajčinović nije u pravu kada kaže da skidanje Titovog imena s zagrebačkog Kazališnog trga trebamo provesti referendumski? Pa, u Zagrebu su dvije Jugoslavije iliti Srboslavije u proteklih stotinu godina nasilno promijenile strukturu populacije. Za prve Juge, doseljavali su srbijanski milicioneri, oficiri, dužnosnici i drugi pripadnici okupacije, da bi u 1945. zlogodini iz velikosrpskih i orjunaških redova došao nezamisliv genocid nad Hrvatima, koji pokazuje da fašistički nije bio samo Ustaški pokret, koji je utemeljen protiv fašističke Jugoslavije i fašističkih orjunaša. Hrvati Zagreba istjerani su 1945. iz svojih domova i pobijeni na našem Križnom putu. U ispražnjene domove uselile su orjunaške ubojice, neljudski šljam ispod civilizacijskog dna. Brojne fotografije dokazuju da su četnici izgledali kao najgori divljaci iz prvobitne zajednice, ali kada pogledate kako su partizani izgledali na sačuvanim snimkama njihovog zarobljavanja, čovjeku mozak stane. Koji antifašisti? Te su barbarske prikaze dolazile iz vremena prije svake civilizacije. Povika protiv Hercegovaca, koji su nakon jugoslavenskog otvaranja granica podizali kuće u okolici Zagreba, ne može sakriti nehrvatsku strukturu užeg gradskog središta. I to je razlog zašto u Zagrebu i sličnim gradovima na nacionalnoj i lokalnoj razini pobjeđuju protuhrvatske opcije.

Vidite, u Londonu se doselilo jako puno Indijaca i drugih etničkih skupina koje se mogu pohvaliti zasebnim velikim civilizacijama, gradonačelnik Sadiq Khan je Pakistanac, ali tamo nikome ne pada na pamet dirati u temeljnu englesku i britansku dušu tog grada, uključujući i razdoblja engleskog i britanskog imperijalizma, odnosno fašizma. Može u Londonu indijska populacija prevladati 90 posto, ali niti tada u Londonu nitko neće moći nametnuti simbole koji iritiraju Engleze. Nikakvo četničko ubojstvo u šumi Brezovica kod Sigeta ne može u drugi plan potisnuti simboliku Sigeta u hrvatskoj povijesti, pa niti partizanske masovne zločine u Sisku i okolici Siska na kraju Drugog svjetskog rata i neposredno nakon njega. “Partizani” iz Brezovice već u srpnju 1941. pojavili su se na skupnim četničkim fotografijama. Netko nas uvjerava da je domaća sovjetska agentura promptno isti dan odgovorila na Hitlerov napad na Sovjetski Savez, a tog dana nije niti Staljin prepoznao da je napadnut. Budalaštine Franje Tuđmana i ostalih Titovih bandita obijaju nam se o glavu. Problem je slaba samosvijest Hrvata, koji dopuštaju da nas može u zdrav mozak baš svatko, pa i bilo koja “antifašistička” guska u granicama uže Hrvatske, one kojoj je središnji Sisak na hrvatskoj istočnoj međi, po volji komunista i orjunaša.

U Jutarnjem listu Ivanka Toma u ponedjeljak u uvodnom komentaru plasira jednu Tuđmanovu budalaštinu: Josip Broz Tito bio je antifašist. Zar je antifašizam zaista toliko loš da megazločinca Tita možemo uvrstiti u antifašiste? Onog Tita iz valterovske suradnje komunista i nacista? Onoga Tita koji je već 1942. poražen, koji je nakon toga molio njemačke naciste da ga prime pod svoje okrilje. Onog Tita koji je bez da trepne nad Hrvatima proveo jezovit genocid, uz plansko likvidiranje najmlađih i reprodukcijski najsposobnijih hrvatskih mladića. Danas nitko ne dvoji da je izdajnik bio onaj tko se 90-tih odmetnuo protiv jugoslavenske “Tuđmanove vojske”, krcate oficirima JNA, udbašima i kosovcima, ali kada se postavi pitanje zašto je Tuđman 40-tih ustao protiv hrvatske “Pavelićeve vojske”, u koju nisu adoptirani naši neprijatelji, onda HDZ-ovci bijesno laju o tome kako je Tuđman kroz pomirenje s neprijateljem smanjio snagu protivnika, a ono je tako jeftino provedena reokupacija Hrvatske i poništen obrambeni Domovinski rat. “Prvi hrvatski predsjednik” zapravo je prvak reokupacije Hrvatske, kum Republika Srpske, čuvar Titovog imena i spomena, i tvorac smrtonosnog hrvatskog divljeg kapitalizma u trećem mileniju, zapravo otac privatizacijske pljačke i hrvatskog ekonomskog Križnog puta. Kako to reče Andrea Nahles, njemačka ministrica rada, u Njemačku je u posljednje dvije godine uselilo oko 100 tisuća Hrvata! Trebamo odstraniti sve Velike Vođe.

 

BITKA ZA BLOKIRANE I HRVATSKU

Sudac Mislav Kolakušić traži hitne izmjene Ovršnog zakona

U ovom kozmetičkom preslagivanju RH, naciji je ponuđena viša novčana granica duga (20 tisuća kuna) za ovrhu jedine nekretnine. Franker Goran Aleksić traži da se ta granica podigne na 50 tisuća kuna, ali je pravo rješenje ne dopustiti ovrhu jedine nekretnine. Za ove tiranije nečinjenja od strane Andreja Plenkovića i njegove lijene “liberalne bande”, dug blokiranih se udvostručio. Sudac Mislav Kolakušić traži ukidanje Fine i prebacivanje ovrha na sudove, uvođenje centraliziranog sustava e-ovrha, objedinjavanje ovrha za neku fizičku ili pravnu osobu, ukidanje naplate troškova ovrhe na teret dužnika, uključujući sudske pristojbe, ukidanje stavka Ovršnog zakona koji omogućava ovrhu primanja nižih od 3600 kuna, ukidanje blokade računa, koja se u drugim zemljama provodi samo za mafijaše, kao i zatvaranje ovršnih postupak duljih od 5 godina, uključujući one u tijeku, nad 330 tisuća blokiranih. Kolakušić nam savjetuje da od Slovenaca preuzmemo rješenja koja su se kod njih pokazala učinkovita i jeftina.  

Tvrtko Dolić/7dnevno

Komentari

Oglasi
Komentari

Tvrtko Dolić

Roll up nagodba ruši Agrokor i hrvatsko gospodarstvo

Objavljeno

- datum

  SAVJETNICI SAVJETNIKA MJESEČNO NAPLATE MILIJUN KUNA    Osim nekoliko neovisnih ekonomskih analitičara (Fižulić, Bošković i Grubišić), nitko objektivno a kamoli kritički nije propitkivao rad Izvanredne uprave Agrokora i sve posljedice, koje mogu biti pogubne po hrvatsko gospodarstvo, koje ionako jedva da postoji. Novi odnos medija i sveukupne Javnosti prema lex Agrokoru kao besramnoj privatizacijskoj pljački promijenila je vijest da ekipa pljačka mrtvaca i to pere preko konzultantskih tvrtki koje broje jednog do dva zaposlenika.

Ukratko

Izvanredna uprava poduzima sve kako bi o nagodbi odlučivalo privremeno vjerovničko vijeće, koje nema nikakav legitimitet. Izvanredni povjerenik podijelio je vjerovnike u 5 skupina, od čega 2 skupine (2 člana) pripadaju roll up kreditorima. Razvrstavanje vjerovnika u skupine temelji se na uzvodnim jamstvima (3 člana) koja su bila temelj predloženog starog nacrta nagodbe i koja su sada osporena od strane trgovačkog suda. Druga skupina vjerovnika (Knighthead) postoji iako su im potraživanja osporena, i po lex Agrokoru takvi ne mogu niti imenovati predstavnika, jer im je iznos utvrđenih tražbina nula. Kako je sud dopustio imenovanje skupine vjerovnika kojima su tražbine osporene? I, ti vjerovnici ne mogu imenovati svog predstavnika! Adris grupa i Alca osporavaju tražbine po modelu roll up kroz naglašavanje posve jasne činjenice: Kako netko tko nema tražbine (stara potraživanja pretvorena u nova, i dio duga je već isplaćen) može imati pravo glasa u vjerovničkom vijeću i odlučivati o nagodbi? Izvanredna uprava sa svojim postupcima zanemaruje manjinske dioničare, kao da nisu vlasnici 40 posto Agrokora i kao da ih nema više od 15.000 (uglavnom domaći poduzetnici). Sve suprotno od rješenja za talijanski Parmalat, koje je bilo okvir za donošenja lex Agrokora. Obrazloženje Vlade RH prilikom donošenja lex Agrokora bilo je da bi nekontrolirani kolaps Agrokora prouzročio lančanu reakciju kakva može ugroziti cijeli gospodarski sustav RH. Potezi Izvanredne uprave Agrokora i Vlade RH poslije donošenja lex Agrokora daleko su od zaštite dobavljača i hrvatskog gospodarstva. U praksi se provelo suprotno – pogodovanje lešinarskim fondovima (roll up) i savjetnicima (njih 141), koje je Agrokor angažirao i koje na kraju plaćaju vjerovnici. Tvrtka Texo Management, u kojoj je bio zaposlenik i Ante Ramljak, prije imenovanja na poziciju Vladinog povjerenika za Agrokor, sklopila je s firmom AlixPartners, kao savjetnikom za restrukturiranje Agrokora, ugovor na temelju kojega za svoje “savjetovanje savjetnika” tjedno naplaćuje oko 250 tisuća kuna, odnosno oko milijun kuna mjesečno. Što onda radi izvanredna uprava, management i pravna služba Agrokora? Potpredsjednica vlade Martina Dalić lukavo ubacuje građevinski termin podizvođača radova, da običnom pranju novca i privatizacijskoj pljački pridoda štih proizvodnje. Andrej Plenković, Martina Dalić i Ante Ramljak i cijela ta opaka ekipa otvoreno pljuju naciji u lice, i tu ništa ne možemo promijeniti, jer i ako odu, odgovarajući protuhrvatski centri moći ponovno će instalirati svoje namjesnike.

Prazna skupina je svjetska i kozmička crna rupa 

Zašto je tome tako? Sve razotkriva roll up vjerovničko vijeće Ante Ramljaka, koje bi trebalo brojati 5 članova (od toga 2 roll up kreditori). Glavne ovlasti vjerovničkog vijeća su te što u ime vjerovnika sudjeluje u sastavljanju i pripremi nacrta nagodbe, te daje suglasnost izvanrednom povjereniku na konačni tekst nagodbe. Iako mu je lex Agrokor dopustio da sam određuje broj skupina (bez potvrde vjerovnika), Ramljak je predložio samo 5 skupina, iako je mogao predložiti 9 skupina, koje bi zasigurno pravednije zastupale različite interese vjerovnika. Time se ponovo vraćamo na razloge donošenje lex Agrokora. Ako je to zaštita gospodarstva (dobavljača), kako onda isti zauzimaju jednu i to zadnju E skupinu, odnosno dobavljači (mali i veliki) predstavljaju samo petinu članova vjerovničkog vijeća. Prvu skupinu (A) zauzimaju vjerovnici s razlučnim pravima, tj. osigurani nekretninama, dionicama (financijske institucije i par domaćih gospodarstvenika koji imaju najjača osiguranja). Drugu skupinu (B) predstavljaju imatelji obveznica (Knighthead) iako su im tražbine osporene (prazna grupa). Treću skupinu (C) predstavljaju vjerovnici čije su tražbine osigurane jamstvima, ali samo za one koji su sudjelovali u roll up kreditu (opet roll up kreditori). Četvrtu skupinu (D) čine oni vjerovnici koji nisu sudjelovali u roll up kreditu (financijske institucije sa slabijim kolateralima). Petu i posljednju (E) skupinu predstavljaju dobavljači i država koji nemaju nikakva osiguranja naplate, a imaju preko 50% utvrđenih tražbina.

Kako je moguće da sud prihvati skupinu (B), odnosno Knighthead, kada je vrijednost njegovih tražbina nula – sve su mu tražbine osporili Adris i Alca. Lex Agrokor je tu sasvim jasan: “O članovima vjerovničkog vijeća izjašnjavaju se samo vjerovnici utvrđenih tražbina (čl. 30. st.1. ZPIUTD). To su one tražbine koje je priznao izvanredni povjerenik a nije osporio nitko od drugih vjerovnika (čl. 33. st.1. ZPIUTD).” Stoga potpuno nevjerojatno zvuči izjava Ante Rmljaka: “Vjerovnici koji će imati pravo birati članove vjerovničkog vijeća su vjerovnici čije su tražbine utvrđene, kao i vjerovnici kojima će osporavanje njihovih tražbina biti otklonjeno.” Naime, sasvim je jasno da to nigdje ne stoji u lex Agrokoru, što je sutkinja Nevenka Siladi Ristić potvrdila. Odredbe lex Agrokora su posve jasne: U roku od pet dana od objave rješenja iz članka 33. stavka 3. spomenutog zakona, izvanredni povjerenik će objavom u Narodnim novinama pozvati vjerovnike, čije su tražbine utvrđene, da u roku od 30 dana obavijeste izvanrednog povjerenika i sud o članovima vjerovničkog vijeća. Znači, da to još jedanput naglasimo, predstavnike vjerovnika mogu imenovati samo oni kojima su tražbine utvrđene. No, o tekstu nagodbe će odlučivati skupina koja nema utvrđene tražbine i koja ne može izabrati svoga predstavnika. Gdje je tu načelo zakonitosti, a kamoli pravde?

 

Kako su se kreirale vjerovničke skupine, ako A-D imaju manje od 50 posto utvrđenih tražbina, a imaju 4 glasa u vjerovničkom vijeću? Kako je kreirana skupina C, za roll-up kreditore po osnovi tražbina izvan modela roll up? Sud je utvrdio 31 milijardu kuna tražbina (bez roll up kreditora i Sberbank). Kako je nutarnji dug involviranih subjekata oko 10 milijardi kuna, dolazimo do toga da je oko 21 milijarda kuna neosporenih tražbina. To znači da vjerovnici u skupinama A-D imaju manje od 50 posto ukupnih tražbina (roll-up kreditorima je tražbina osporena), dok posljednja E skupina (dobavljači) ima preko 50% ukupno utvrđenih tražbina, a samo jednog člana vjerovničkog vijeća. Lex Agrokor dopušta izvanrednom povjerenika imenovanje člana vjerovničkog vijeća, ako ta skupina ne imenuje predstavnika u propisanome roku (čl. 30. st. 8. ZPIUTD). S obzirom da je skupine B prazna, po lex Agrokoru istu može imenovati izvanredni povjerenik. Iako su toj grupi sve tražbine osporene.

Adris grupa traži pošteniju igru

Nadalje, kod razvrstavanje vjerovnika u skupine, presudni faktor postaju roll-up kreditori, koji u pravilu ne bi trebali niti sudjelovati kod razvrstavanje vjerovnika u skupine, jer je to postupak koji je pokrenut nakon otvaranja “rješenja” Izvanredne uprave Agrokora, odnosno rezultat je poteza Izvanredne uprave, a ne poteza “stare” uprave, čime se pogoršava ekonomski položaj postojećih vjerovnika, onih koji su imali potraživanja do postavljanja i otvaranja procedure Izvanredne uprave Agrokora. Adris grupa i Alca su osporili tražbine po osnovi roll up kredita. Zašto? Kao što sam već naglasio, iznos starih potraživanja na dan 10. travnja je roll up kreditorima već podmiren putem roll up ugovora, pa se postavlja legitimno pitanje kako oni na temelju već podmirenih potraživanja mogu sudjelovati u vjerovničkom vijeću i imati pravo glasa prilikom izglasavanja nagodbe? Dakle, dio vjerovnika je već isplaćen, ali će ipak sudjelovati u vjerovničkom vijeću sa stanjem potraživanja na dan 10. travnja, koje ne odgovora stvarnom stanju, jer im je izvanredni povjerenik roll-up kreditom omogućio da ta stara tražbina postane nova sa statusom super-senioriteta. Osim toga, Agrokor je već otkupio oko 260 milijuna eura obveznica po nominalnoj vrijednosti od roll up kreditora i oni su svoje tražbine djelomično naplatili po osnovi starog duga. Isto tako, Adris grupa, osporava potraživanje NY Bank of Mellon – 4,6 milijardi kuna, banke skrbnika za obvezničare, što je vidljivo iz rješenja Trgovačkog suda: “Osporavatelj osporava aktivnu legitimaciju vjerovnika te ističe da skrbnik ne može biti vjerovnik.” Adris grupa osporava tu tražbinu jer su ostali dobavljači morali prijavljivati svoja potraživanja pod punim imenom tvrtke, uz upisivanje adrese tvrtke, dok su se ovdje stvarni vlasnici sakrili iza banke skrbnika. Ovdje će imatelji obveznica koji su kupovali obveznice po niskim diskontima, zahvaljujući modelu roll up isplatiti dug u cijelosti, po nominali, pri tome ostvariti ekstra špekulativnu zaradu i uvećati sve to za kamatu od 4 posto. Također, Adris grupa, osporava ostale tražbine putem modela roll up. Zagrebačkoj banci 2,39 milijardi kuna, a Erste banci 239 milijuna kuna. Kao razlog osporavanja navodi se činjenica da su spomenutim bankama tražbine djelomično podmirene (za Javnost u nepoznatom iznosu). Tragično je da su nekim vjerovnicima tražbine već plaćene, a još tragičnije da su to financijske institucije, i da iste imaju po osnovi već plaćenih tražbina pravo glasa u vjerovničkom vijeću i sudjelovanje u izglasavanju nagodbe.

Pomor manjinskih dioničara poprima razmjere genocida

Imamo katastrofalan tretman Izvanredne uprave Agrokora prema 15 tisuća manjinskih dioničara, koji prema podacima Udruge manjinskih dioničara imaju oko 40 posto vlasništva u kompanijama iz sustava Agrokor listanim na Zagrebačkoj burzi (napominjem da osobno nemam dionice niti Agrokora niti bilo koje druge kompanije, niti sam po bilo kojoj osnovi vezan za Agrokor, prije i poslije otvaranja aplikacija izvanredne uprave). Među njima su i obvezni mirovinski fondovi, koji bi kao i svi manjinski dioničari, po zadnjem nacrtu nagodbe, morali otpisati uloge. Tome su dovedene u pitanje buduće mirovine svih vas. Za Izvanrednu upravu Agrokora, manjinski dioničari kao da niti ne postoje, čak je i izvanredni povjerenik Ante Ramljak izjavljivao da će isti u procesu nagodbe u potpunosti izgubiti svoje udjele. Kod slučaja Parmalat, koji je bio osnova za lex Agrokor, oni su itekako bili pod zaštitom izvanrednog povjerenika. Zašto? Jer se time štiti domaće gospodarstvo, jer među takvima ima puno domaćih gospodarstvenika koji će u svojim bilancama morati otpisati uloge. Vrlo je vjerojatno da će neki manjinski dioničari smanjiti svoje investicije, a neki možda otići u predstečaj / stečaj. Zar smisao lex Agrokora nije zaštita domaćeg gospodarstva? Zar manjinski dioničari nisu u pravilu domaći poduzetnici, pa i privatni fizički investitori, koji će morati otpisati uloge i budući raspoloživi dohodak? Da li je donošenje lex Agrokora bilo na trasi zaštite domaćeg gospodarstva ili prije razvlaštenje svih dioničara koncerna Agrokor?

Prema lex Agrokoru, postupanje Izvanredne uprave Agrokora ne ograničava se samo na dužnika, nego se provodi i nad svim povezanim trgovačkim društvima, neovisno o tome da li nad tim društvima postoji stečajni ili predstečajni razlog. Temeljem odredaba lex Agrokora, povezana i ovisna društva su društva sa sjedištem u RH osnovana sukladno zakonodavstvu RH, u kojima Dužnik drži najmanje 25 posto udjela (čl. 5. st. 2. ZPIUTD). To znači, da iako Agrokor d.d. nema većinsko vlasništvo nad određenim društvom, takvo društvo ipak dolazi pod udar Izvanredne uprave Agrokora, odnosno iz njegove se imovine namiruju vjerovnici koji nisu stvarni vjerovnici tog ovisnog društva. Primjerice, Agrokor u tvrtki Ledo d.d. ima manje od 50 posto vlasništva, a Ledo d.d. je prepušten postupku izvanredne uprave! Kroz lex Agrokor su se u potpunosti razvlastili preostali dioničari (imatelji udjela). Oni nemaju nikakva prava na donošenje odluka (iako po ZTD-u to imaju). Sva prava su otvaranjem postupka Izvanredne uprave Agrokora prenesene na izvanrednog povjerenika. Ali, nisu manjinski dioničari potpisali aktiviranje lex Agrokora, nego Ivica Todorić. Osim toga, roll up kreditom zabranjuje se svim ovisnim društvima Agrokora osporavanje jamstava i odbijene su posebne revizije. Što je neviđeni pravni udar. Jer, ne smije se zabraniti prijavljivanje nezakonitih radnji nekakvim ugovorom. Martina Dalić se često poziva na talijanski Parmalat, no tamo je izvanredni povjerenik dokazao da su banke svjesno pribavljale jamstva, a uprave društva ih davale, iako je jasno kako nisu imali valjanu protučinidbu za izdana jamstva. Odnosno, u talijanskom slučaju je izvanredni povjerenik poduzeo sve kako bi se jamstva osporila, dok je kod nas sve obrnuto – izvanredni povjerenik sve pokušava kako bi jamstva učinio postojećima i legalnim, jer su uzvodna jamstva i temelj predloženog nacrta nagodbe.

Krizu Agrokora kreirala je moćnija banda

Odredbe ZTD-a (čl. 501., st. 1.) sasvim su jasne: “Potakne li vladajuće društvo ovisno društvo, s kojim nema ugovor o vođenju poslova društva, da poduzme pravne poslove ili radnje, odnosno da propusti takve radnje na svoju štetu, a da štetu stvarno ne nadoknadi do kraja poslovne godine niti dadne ovisnome društvu pravni zahtjev da mu se šteta nadoknadi, vladajuće društvo mora ovisnome društvu nadoknaditi svu štetu koja iz toga proizađe. Zahtjev za naknadu štete mogu pojedinačno postaviti i dioničari i članovi društva bez obzira na štetu koja im je prouzročena štetom počinjenom društvu.” Tako je Ledo d.d. dalo jamstvo za Agrokorova zaduženja u ukupnom iznosu od 18,9 milijardi kuna, Jamnica d.d. 27 milijarde kuna, i tome slično, odnosno iste su tvrtke davale nekoliko desetaka puta više od vrijednosti njihove imovine, a kamoli kapitala ili prihoda. Sva ta jamstva su dana bez pristanka skupštine društva i sama društva nisu imali gotovo nikakvu ekonomsku korist od danih jamstava (osim plasmana kroz Konzum), što zaslužuje da se takva jamstva barem minimalno ospore od strane  izvanrednog povjerenika. Svi znamo kako je postupio Ante Ramljak. No ono što nije učinio izvanredni povjerenik, napravio je sud i osporio dana jamstva (Rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu – utvrđene i osporene tražbine St-1138/2017-1855 od 15.01.2018), i za sada takva jamstva nisu niti postojeća. Zašto je to bitno? Jer su temelj nacrta nagodbe upravo uzvodna jamstva koja su izvanrednom povjereniku poslužila da sve kompanije prikaže kao insolventne i time bi se prenijela sva imovina i poslovanje u novi holding, dok bi se kapital otpisao. To je temelj starog nacrta nagodbe. Sve to nije spriječilo Antu Ramljaka da podijeli vjerovnike u tri grupe na temelju tih zasada nepostojećih jamstava (skupina B, C i D), što ne odgovora onome što je sud utvrdio. Time je Ramljak direktno pogodovao vjerovnicima koji imaju jamstva (sveukupno 3 glasa u vjerovničkome vijeću), a od toga 2 pripadaju roll up kreditorima. Tako, primjerice, u Ledo d.d. Agrokor drži manje od 50 posto vlasništva, i ako se jamstva dana Agrokoru d.d. proglase nezakonitim (dana bez pristanka skupštine, nema valjane protučinidbe), nema nikakvih razloga da je Ledo d.d. u postupku izvanredne uprave. Postupkom Izvanredne uprave Agrokora, sva imovina je prenesena na istu upravu, i postojeći dioničari su u pravilu razvlašteni.

Pomalo nevjerojatno zvuči podatak da će o tekstu nagodbe odlučivati vjerovnici s oko 31 milijardi kuna utvrđenih tražbina (s među kompanijskim potraživanjima), dok je početni iznos prijavljenih tražbina bio 58 milijardi kuna. Revizori su procijenili imovinu Agrokora na oko 42 milijarde kuna. Ispada da je kapital 11 milijardi kuna. A to znači da niti vjerovnici niti bilo koji dioničari ne bi trebali otpisivati ništa. Lex Agrokor daje mogućnost da privremeno vjerovničko vijeće izglasa konačni tekst nagodbe ako se vjerovničko vijeće ne osnuje (čl. 31. st. 5. i 6. ZPIUTD). Da li će se ići toliko daleko u ovako kompromitiranom postupku, tek je za vidjeti u tjednima koji slijede.

Tvrtko Dolić 

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Tvrtko Dolić

Hrvatska treba postaviti izložbu o logorima smrti u Srbiji

Objavljeno

- datum

 CIJELA SRBIJA BILA JE I OSTALA VELIKI LOGOR ZA NE-SRBE  Nedopustivo je da Njemačka, Italija i Srbija svoju odgovornost za Holokaust prevaljuju na Hrvate i Poljake. Dok Beograd u institucije UN-a usađuje svoju laž o 700 tisuća žrtava ustaškog režima u Jasenovcu, Zagreb smanjuje broj ubijenih Židova u Srbiji na 15 tisuća. Zašto Vlada RH ne organizira svjetske izložbe o srbijanskom pokolju Židova?

Pa i izložbe o beogradskoj segregaciji Židova za vrijeme prve Jugoslavije, kada su provedena konkretna ubojstva i konkretni progoni Židova. Srbi i Srbijanci pokrenuli su ili dali povod za skoro sve ratove u Europi, od stoljeća u kojemu su kreirani, nakon prelaska Branimira unutar rimskog feudalnog stabla. Uvijek bi stradali susjedni narodi, a Srbi su se uspješno prikazivali kao nevine žrtve.

U ovome tekstu napose naglašavam srpske i srbijanske krivotvorine na razini kartografije, kojima prebacuju svoje zločine na Hrvate. Naime, NDH je gubila dijelove Dalmacije i sve zacrtano preko Drine i preko Dunava, ali je geografska i politička karta NDH ostala na maksimalnim pretenzijama, ali za protuhrvatske ciljeve. Tako su Srbi i Srbijanci uspjeli logore smrti u Srbiji pripisati NDH i ustaškom režimu, kako se popularno zvala tek treća razina vlasti u hrvatskim zemljama. Ako se Srbija zaobilazi na viktimološkoj razini zato što je bila okupirana od ustaša (laž), onda pogotovo trebamo zaobići NDH, koja je bila peterostruko okupirana: njemački nacisti, talijanski fašisti, srpski i srbijanski četnici, orjunaši i sovjetska agentura.

Pravorijek Igora Vukića

Beograd ponovo gura mit o Jasenovcu da se ne bi govorilo o Srebrenici, Vukovaru, Prijedoru ili Škabrnji – izjavio je u Bujici na Z1 Igor Vukić, tajnik Društva za istraživanje trostrukog logora Jasenovac. Razotkrio je Ivicu Dačića, Malog Slobu, a napose njegove laži izrečene u New Yorku. Još živući stariji Vukići iste loze svjedoče da Jasenovac nije bio logor smrti, i da su u njemu kao djeca Kozare i Podkozarja, srpske nacionalnosti, dobili svu potrebitu medicinsku i drugu njegu. Igor Vukić traži od hrvatske diplomacije i hrvatskih političara da se “manje bave pisanjem prosvjednih nota, a više promoviranjem istine, neovisnih istraživanja i znanstveno utemeljenih činjenica”. Jasenovac je bio jugoslavenski determiniran, na polovici pruge od Zagreba do Beograda, gdje ga zacrtao Edmund Glaise-Horstenau, u vrijeme kada je taj austrijski osobenjak pokušavao obnoviti Jugoslaviju. Na istom mjestu funkcionirao je i partizanski i komunistički logor smrti, formiran uglavnom za Hrvate. “U New Yorku je Dačić trebao objaviti dopis SS-ovca dr. Haralda Turnera, šefa odgovarajuće civilne administracije Srbije, koji je u dopisu svome šefu Himmleru u kolovozu 1942. napisao da je Beograd prvi grad u Europi koji je postao Judenfrei, te da je Srbija među rijetkim zemljama koje su riješile židovsko pitanje” – ponovno je naglasio u Večernjaku od nedjelje Davor Ivanković. Napominjem da je tada Jasenovac tek pušten u pogon, zajedno sa svojim proizvodnim manufakturama, nakon gradnje nasipa uz Savu, u proljeće 1942. “Da su Vučić i Dačić u New Yorku organizirali izložbu o pogromu Židova u Srbiji, a ne u NDH, to bi imalo smisla” – kaže Ivanković.  U Večernjaku se na istu temu oglasio i Marinko Jurasić. Podsjeća nas na monstruoznu izjavu Miljenka Jergovića: “U nacističkim logorima ljudi su ubijani birokratski i industrijski, a ustaše su ubijali svojim rukama – strasno”. Eto, samo su strastveni Hrvati ostavljali svoj dom i odlazili u ilegalu, protiv jugoslavenskog terora. “Taj emotivni i neorganizovani pristup jedan je od razloga što nisu uspjeli ostvariti svoj cilj istrebljena Srba u svojoj državi” – pojio je Dačić. A ono, Srbi uopće nisu bili obuhvaćeni Hitlerovim rasnim zakonima. “Vučić, Dačić, Nikolić i Šešelj tako su strasno podržavali velikosrpsku politiku Slobodana Miloševića, a danas se pretvaraju u umilne svjetske viktimologe” – upozorava Jurasić. I Ivanković i Jurasić kažu poneku pametnu, u prilično skučenom novinarskom prostoru, ali nekako imam dojam da Vukić pogađa u sridu.

Glavne obmane          

(1) Prva podlost u srpskoj i srbijanskoj igri brojkama nikada nije prezentirana hrvatskoj Javnosti. Naime, broj Srba stradalih u JNA izražava se u milijunima već i zbog toga što je broj Židova na prostoru NDH na desetcima tisuća, pa je onda nekakav milijunski zločin ustaškog režima više srbomor nego holokaust. Nema veze niti to što Srbi nisu bili obuhvaćeni rasnim zakonima. Obrazac je isti: Srbi su žrtve Simeona, žrtve Turaka, svih tih balkanskih ratova, Velikog rata, Drugog svjetskog, na kraju i obrambenog Domovinskog rata, u kojemu Srbi i Srbijanci ne mogu izbjeći kvalifikaciju agresora – pobijena su i/ili spaljena hrvatska i muslimanska sela, prognano hrvatsko i muslimansko stanovništvo, razoreni su cijeli gradovi. Sve te ratove Srbi su pokrenuli ili su za njih dali povod, a danas se prezentiraju kao mirotvorci i nevine žrtve. Nisu se Srbi 1389. borili na Kosovu polju protiv Turaka, nego pod zastavom Turaka i protiv hrvatskog katoličkog kraljevstva. Lazar Hrebljanović morao se pojaviti na Kosovu polju u okvirima feudalnog prava i feudalnih obveza, kao vazal bosanskog i hrvatskog kralja Tvrtka Kotromanića, koji se u Mileševu krunio i za kralja Hrebljanovićima.

(2) Granice država značajno su se mijenjale tijekom Drugog svjetskog rata. NDH je uz Jadran naprosto pulzirala, sukladno širenju i padu Italije, sukladno ambicijama Hitlerovog osobnog izaslanika Edmunda Glaise-Horstenaua da obnovi Jugoslaviju, pa je tako pulzirala i Srbija. Što se ono veli, sve je bilo prolazno, pa je Poljska nakon Drugog svjetskog rata pomjerena za oko stotinu kilometara na zapad – Auschwitz zbog toga mnogi vode kao poljski logor smrti. NDH se u skoro svim geografskim i političkim kartama pojavljuje s istim granicama, uz naglašavanje distrikta Vuke, koji se upisivao prošireno, sve do Beograda, u skladu s ambicijama Ustaškog pokreta da oslobodi Zemun. Zašto je to tako? Pa, NDH je smišljeno razvučena na Srbiju na tragu viktimološkog obmanjivanja za potrebe prikrivanja pokolja Židova od strane Srbijanaca. Na temelju lažne kartografije, srbijanski logori smrti pripisani su NDH, pa se otišlo korak dalje: oko 10 tisuća Židova pobijenih u samom Beogradu za travanjskog rata i nakon njega, pripisani su u žrtve ustaškog režima. I dodani na četnički popis žrtava Jasenovca.

(3) Hitlerovi rasni zakoni nisu obuhvaćali Srbe. Naprotiv, Austrijanac Glaise-Horstenau cijenio je Srbe i prezirao Hrvate, bilo to Hrvatima pravo ili ne. Nisu stradali Srbi, nego Hrvati, kako u Srbiji, tako i na teritoriju NDH, koji je bio peterostruko okupiran: njemački nacisti, talijanski fašisti, srpski i srbijanski četnici, orjunaši i sovjetska agentura.

(4) U svezi intervencije Igora Vukića spomenute u (1), potrebito je naglasiti da nam veliku štetu čine podmetanja stranih namjesnika. Reakcija vrha RH je da nakon svega predsjednica Kolinda Grabar Kitarović poziva Aleksandra Vučića u posjetu RH, pa premijer Andrej Plenković ostaje domoljubno pošteđen, jer taj poziv mora pozdraviti. Nije to nikakav sukob dva brda. Moralo je to ići tim redom, jer je Vučić predsjednik u Srbiji, a svi znamo da je svejedno što o tome osobno misle predsjednica Kolinda ili premijer Plenković, koji moraju izvršavati naloge svjetskih centara moći, istih onih koji daju zaštitu krivotvorinama poput srbijanske posljednje u prostorijama UN-a u New Yorku. Marinko Jurasić napominje da je Srbin i Srbijanac Vuk Jeremić u sjedištu UN-a organizirao proslavu pravoslavne Nove godine uz taktove Marša na Drinu, koji su puštani i kao poticaj srpskim i srbijanskim silovateljima, za vrijeme agresije na RH i BiH.           

Fenomen Holokausta

“Mi nismo kao oni” – tako glasi odgovor uškopljene Vlade RH na krivotvoriteljsku srbijansku izložbu o Holokaustu, priređenu 27 siječnja ove 2018. u prostorijama UN-a u New Yorku, koja u međunarodne institucije i svjetsku povijest ponovno usađuje laž o 700 tisuća žrtava ustaškog režima samo u Jasenovcu. Zbog takvog odnosa prema stranim krivotvorinama, imamo slovensku ugrozu u Savudrijskoj vali. Hrvati su tako postali krivotvoritelji suprotnog predznaka – broj ubijenih Židova od strane Srba i srbijanskog fašističkog režima Hrvati “korektno” svode na 15 tisuća. Eto, nađe se i Hrvata koji misle da je Srbija mala ako je pobila malo Židova. I Beograd i Zagreb, kao i većina pripadnih “povjesničara”, ignoriraju neoborivu činjenicu da je na prostoru prve Jugoslavije najviše Židova pobijeno u Srbiji. Nije to posljedica srbijanske i svetosavske sklonosti agresiji i zatiranju drugoga i drukčijeg, koliko rezultat tragičnog progona Židova iz Njemačke. Bugarsko i tursko zatvaranje njemačkog iseljavanja Židova u Palestinu dovelo je do velike koncentracije prognanih Židova u Srbiji, koja je imala čak 10 sabirni logora, od kojih su tri bili logori smrti. Mladi i radno sposobni Židovi vraćeni su u radne logore Njemačke, pa i u proizvodne manufakture Jasenovca, dok su stariji, nemoćni i bolesni Židovi ostavljeni da umru u logorima Srbije. Pa ipak, odgovornost za Holokaust ne može se prevaliti niti na Srbe i Srbijance. Naime, većinu Židova u Srbiji nisu pobili Srbi i/ili Srbijanci, nego glad i smrtonosne epidemije tog vremena, koje su zahvaćale i partizanske i četničke formacije. 

Za Holokaust su prije svih odgovorni Nijemci, odnosno njemački nacisti, ali niti oni nisu izumili progon Židova, da se tako izrazim. Od židovskog sužanjstva u Babilonu do rimskog razaranja Jeruzalema i protjerivanja Judejaca iz Judeje, pa sve do njemačkog nacističkog pohoda na imovinu Židova, mržnja prema Židovima bila je sredstvo ekonomske prevlasti i političke i vjerske dominacije. Zlato španjolskih konkvistadora protjeralo je Sefarde iz Španjolske. Iako to Židovi zanemaruju, Holokaust je najprije pokrenut u Sovjetskom Savezu, gdje su Židovi stradali kao klasni neprijatelj. Nakon toga u prvoj Jugoslaviji, u kojoj su Srbi uspostavljali dominaciju u financijama. U prvoj je Jugoslaviji velikosrpska oligarhija zakonski uokvirila segregaciju prema Židovima, pa i konkretne progone Židova, otvarajući put nekakvom srpskom kapitalu u okupiranim zemljama. U Zagreb su sinkrono stigli izbjegli Židovi i srpski kapital. To je ono nikad dovoljno razjašnjeno vrijeme kada se brojni Židovi priključuju Ustaškom pokretu, koje otvara prijepor izvornog karaktera te borbe protiv srpske dominacije, odnosno velikosrpske tiranije. Velikosrpsko ubijanje Židova pokrenuto je mjesecima prije njemačkog vojnog napada na Jugoslaviju, prije raspada pakta Berlina i Beograda. Pa ipak, najveći broj Židova u Srbiji stradao je od gladi i bolesti, što vrijedi i za susjednu NDH, što vrijedi i za Mađarsku i Poljsku.

U Srbiji progon “jevreja i ćifuta” ima svoju dugu povijest. NDH nije imala nikakve svoje razloge za progon Židova, jer su i Židovi bili izloženi snažnoj diskriminaciji u prvoj Jugoslaviji, napose kada je srpski kapital odlučio nastupiti u Zagrebu bez židovske konkurencije. Mnogi Židovi pridružili su se Ustaškom pokretu. Mnogi Židovi ušli su u strukture NDH. Nitko u NDH nije odvodio Srbe u logore, osim kada su bili pripadnici zarobljenih četničkih i/ili partizanskih formacija. U Jasenovac su prebacivani i kriminalci srspke nacionalnosti, kao i oni hrvatske nacionalnosti. Promašeno je srpsko i srbijansko pozivanje na Franju Tuđmana, u smislu da trebamo prihvatiti Tuđmanovu procjenu o 60 do 70 tisuća ubijenih u Jasenovcu, kao nekakav minimum za početno razumijevanje između Hrvata i Srba, odnosno Hrvata u odnosu na Srbe. Mišljenja sam da su i Tuđmanu podvaljene krivotvorene geografske i političke karte NDH, kao druge velikosrpske krivotvorine. Židovi ubijeni u Beogradu nikako se ne mogu pripisati Jasenovcu. Čak i ako to dopustimo, ne mogu se ubrojiti u žrtve Hrvata.    

Tvrtko Dolić

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Tvrtko Dolić

Naš nacionalni identitet odredio je Branimir

Objavljeno

- datum

 U POTRAZI ZA IZVORNOM BOŽJOM ČESTICOM    Svaka Hrvatska novije povijesti bila je pseudomorfoza, hrvatski državnopravni okvir za nešto sadržajno protuhrvatsko. Starčević, Radić i Pavelić bili su hrvatski domoljubi, Broz je bio zločinac, a Tuđman prazno ništa. Svi su oni pogrešno uzdignuti na razinu hrvatskog identiteta.

Jedna drevna nacija mora se držati svog izvornog nacionalnog određenja, ili će nestati. Našu nacionalnu i vjersku supstancu davno je ograničio Branimir, koji je 879. preselio u rimsko feudalno stablo. Bio je to naš prvi ulazak u neku europsku uniju, naš prvi takav promašaj.Moramo se vratiti izvornom hrvatskom jeziku iz vremena prije Doseljenja. Korienski pravopis čini naš jezik jednostavnim i strancima lakšim za učenje. Pogreška je odstranjivanje helenskih i latinskih riječi, koje su mjera kulture jezika. Novost je govor mržnje, koji napadaju osobe iz kojih mržnja i govor mržnje naprosto isijavaju. Otvorena mržnja prema Hrvatima i prema svemu hrvatskom financira se iz državnog proračuna, a u tom smislu prilično su izdašni i fondovi Unije.

Naš slavni Dolazak konačno se pretočio u tragičan Odlazak. U stoljeću sedmom na Jadran je stigao snažan hrvatski kolektivitet, a danas uzmičemo jedan po jedan, kao pojedinci bez nacionalnog identiteta, odbacujući oružje kao na Bleiburgu, prepušteni surovom neprijatelju na milost. Nestao je i naš čuveni hrvatski prkos – neki narcisoid lanuo je da imamo svoju nacionalnu državu. Dramatično iseljavanje Hrvata iz Hrvatske nije posljedica nezaposlenosti, nego više poremećaj identiteta u psihozi beznađa i predatorske privatizacijske pljačke. Strašno je da su Hrvati u Irskoj kompatibilna populacija, a to nisu u Hrvatskoj.

Nacije su bivši robovi i barbari

Nazivi najvećih europskih nacija pravi su kupus. Francuzi su dobili ime po germanskom plemenu. Skoro sve današnje europske nacije rođene su u društvenom konfliktu ropstva i/ili potlačenosti. U jednoj nevjerojatnoj civlizacijskoj pseudomorfozi, barbari europskog sjevera popunili su okvire antičkih kultura. Kirov proglas o oslobađanju porobljenih plemena je religijska izmišljotina. Veliki Kir nije nikoga oslobodio, nego je premještao zarobljena i potlačena plemena za potrebe lakše kontrole nad carstvom. Kir nije tako oslobađao plemena, nego je tako porobljavao cijele teritorije, i to je radio uspješno, jer je uspostavio najveći imperij u ljudskoj povijesti. Kir nije osvojio samo Babilon, nego i cijele kozmose tog vremena: Mediju i Lidiju. Dakle, Kir nije oslobodio Judejce i Hrvate, nego je neka podređena plemena iz Perzije preselio u bazen Babilona, a odatle u Judeju, Galileju, u kaspijski bazen, i na obale Crnog mora. Za potrebe prava na zemlju doseljenih plemena, kreirane su legende o povratku iz ropstva. Na Sorboni je prije pedeset godina prihvaćena teza da su Hrvate iz Perzije potisnuli sukobi Alana i Skita u 8. i 7. stoljeću prije Isusa, ali se to može odnositi na samo manji dio hrvatske populacije u Perziji. U svakom slučaju, Hrvati su kao narod oblikovani u perzijskom sužanjstvu ili pod perzijskom dominacijom. Upisani smo u Darijevom punjenju proračuna. Nama je porez posve normalna pojava? Ili smo se povukli u pustoš Sjevera da izbjegnemo carske namete? Osjećaj potlačenosti snažio je hrvatski nacionalni identitet i za obje Jugoslavije.

Formirani u krilu drevnih civilizacija, Židovi i Hrvati danas predstavljaju najstarije živuće narode. U našem susjedstvu imamo posla s mlađim robljem, koje je zbog toga dramatično agresivnije, opako, strvinarsko. Starčevićevo Sclavoserbi zapravo se rascijepilo. Bizant je nakon odlaska Branimira u krilo Rima otvorio prostor Bugarima, da bi na kraju kreirao naciju Serva – Serba, koja se prirodno širila u širokom antičkom lovištu na robove. Poučeni takvim porastom srpske populacije, naši zapadni susjedi odabrali su srodan naziv Sclava – Slovenaca. Družine bez identiteta i obitelji, koje nisu pripadale nikuda, kao i nacionalno i plemenski neopredijeljeni tog vremena, prilazili su Srbima i/ili Slovencima. Sclavenci su se oblikovali kao interesna skupina. Otimali su talijansko, čak i prema Trstu, danas nadiru u Savudrijskoj vali, a sutra će svojatati cijelu Istru i Kvarner. Nedostaje nekakav oblik slovenskog svetosavlja, ali su već vidljive odgovarajuće promjene u slovenskoj “katoličkoj” konfesiji. Ime Rastko u Sloveniji je često. Kao i mnogim drugim europskim narodima bez antičkog korijenja, Slovencima paše da se narodi naguravaju u okvirima Staljinove državotvornosti, a to Hrvati ne smiju dopustiti. To je posve nedopustivo i na razini Zapadne civilizacije.

Spas je povratak Branimiru

Na što će sličiti buduća “hrvatska” država i ova Lijepa naša nakon što u našu povijest uđu svi ti nikakvi predsjednici, svi ti jalovi premijeri, bezvezni ministri, Jandrokovići i Jovići, svi ti generali desetari, i svi ti iskvareni društveni arbitri nečega i ničega? Ovo nije država, nego fukara i vukofukarija na svim razinama. Glavni su Hrvati predatori, od

Tomislavovo Hrvatsko Kraljevstvo i velike pobjede protiv Ugara, na Dravi 925., i Bugara, u bosanskim planinama 927.

onih grabežjivaca iz stepe, prije prvog porobljavanja. Use, nase i podase. Stoka! Kao i posljednjih stoljeća, presudno je obnoviti održiv koncept nacije, na neupitnim dražavnopravnim temeljima. Jako je važno odbaciti svaki novi kult ličnosti, bez obzira jeli riječ o Josipu Brozu ili Franji Tuđmanu, pa i kada su u ponudi istinske novovjeke nacionalne veličine i/ili mučenici: Ante Starčević, Stjepan Radić i Ante Pavelić – ustaša protiv prve Jugoslavije. Svaki novi kult ličnosti pridodaje se na planu poništavanja temeljnog bića nacije. Svi ti likovi ne izlaze na razinu svjetske povijesti, pa su na svoj način u funkciji potiskivanja najstarije nacije u Europi.

Za razliku od takvih, bili oni mučenici ili ne, naš kralj Branimir bio je prvi protagonist svog vremena. Odlučivao je o tome koje će rimsko carstvo postati vodeće, pomjerao je granice imperija, odlučivao je o našoj sudbini na razini milenija. Nije branio svoj osobni status kralja u bizantskoj feudalnoj hijerarhiji, nego je učinio osobnu žrtvu i odrekao se bizantske krune da bi Hrvati zadržali svoj dio Jadrana i svoje jadranske otoke. Vrijeme će pokazati da je pogriješio, jer je Bizant odgovorio otvaranjem većeg prostora Bugarima, pa je uskoro Simeon ugrozio i sam Carigrad. Bizant je pokušao uspostaviti ravnotežu kroz kreiranje sclavenske rase, da bi na rubovima imperija na svoje došli i oni koji ništa nemaju – Nemanjići. To je za Hrvate i Bugare proizvelo dalekosežne negativne posljedice. U takvim budalaštinama nazirao se konačni kraj najmoćnije antičke civilizacije. Da Branimir nije prirastao uz feudalno stablo Rima, Crkva u Hrvata ostala bi neovisna o Rimu, pa bi Hrvati nakon dolaska Turaka uživali vjersku toleranciju. Hrvatsko plemstvo u Bosni, uključujući sve veće posjednike, ne bi konvertiralo na islam da sačuva posjede. Isto tako, hrvatska populacija i hrvatska kultura izbjegli bi negativne učinke celibata. Gledano u širini vremena, Branimir je pogriješio, ali je determinirao naše nacionalne i vjerske odrednice. To je fakat i to ne možemo poništiti. I, nije to sve skupa moj nekakav osobni odabir, ili nekakav kapric u odnosu na novovjeke političke nakaze, što mi mnogi predbacuju. Zapitajte se zašto Srbi ne dopuštaju na svojoj nacionalnoj razini bilo kakvo izjednačavanje sa Siledžijom Dušanom i Svjatim Savom. Draža i svi ti Karađorđevići i Obrenovići, kao i Sloba, tvorac Republike Srpske u BiH, svi su oni Druga liga istok. Pokušajte Engleze navesti da temelj njihove nacije postane Winston Churchill, bez obzira koliko je osobno pridonio padu Adolfa Hitlera i nacističke Njemačke.

PETA KOLONA OSPORAVA HRVATSKE KRALJEVE

Krešimir Petković prozvao Dejana Jovića

Nakon što je Dejan Jović kao glavni urednik časopisa Politička misao dao prostor njemačkom politologu i političaru Thomasu Bicklu i njegovom veličanju sporazuma Drnovšek – Račan, ostavku u uredništvu tog časopisa podnio je Krešimir Petković, docent na Fakultetu političkih znanosti. “Pozdravljam pluralizam, slobodu izražavanja različitih političkih stajališta, ali upozoravam i na problem krivotvorina koje dobivaju akademsku legitimaciju i kao takve se reproduciraju u političkim sukobima pa i u različitim pravnima arenama” – izjavio je Petković. Već sam ukazivao na evidentno protuhrvatsko djelovanje Dejana Jovića, koje provodi o našem trošku, kvalitetno uhljebljen na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti. Jović sustavno potkopava hrvatsku državnopravnu ostavštinu. U posljednje vrijeme negira i pravni značaj Zavnoha, ali ne u smislu redukcije Hrvatske do Une, nego na planu poništavanja bilo kakve pravne osnove za postojanje hrvatske države. Hrvatski kraljevi su izmišljotina, sugerira nam Dejan – u tome smislu dobio je potporu i Tvrtka Jakovine. Siledžija Dušan bio je car, a Tomislav niti kralj. S nestrpljenjem očekujem Jovićevu reinterpretaciju Hrvatsko-ugarske nagodbe. Zanimljivo, Dejan Jović i Tvrtko Jakovina podržavaju kult Franje Tuđmana i samu ideju da se hrvatska državnost oslanja na Tuđmana. Jer, ako je Tuđman tvorac Hrvatske, onda ona prethodno nije postojala, pa zapravo nema nikakvo državnopravno utemeljenje.

Tvrtko Dolić

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Facebook

Popularno