Connect with us

Tvrtko Dolić

Mizerni i mizorni odium “Govor mržnje u Hrvatskoj”

Objavljeno

- datum

VIKTOR ORBAN RUŠI SOROSOVO “OTVORENO” DRUŠTVO   Nakon što je jezikovna Snježana Kordić prezentirala yu-Deklaraciju o yu-jeziku, politološka trojka Nebojša Blanuša, Enes Kulenović i Zoran Kurelić iznijela je svoje procjene naše sklonosti NDH. Imamo uobičajene proljetne protuhrvatske manifestacije.

Kako se proizvodi znanstveno istraživanje koje treba svoje rezultate objaviti uoči obljetnice NDH? Tko to financira? Mađarski premijer Viktor Orban donio je zakone s kojima je zatvorio CEU – Central Europian University u Budimpešti, koje je osnovao američki multimilijarder George Soros, podrijetlom Židov, identitetom više burzovni špekulant. Orban je i sam bio Sorosov stipendist, pa je mogao iz prve ruke doznati zašto je “liberalno” usmjeravan. Prethodno je Orban disciplinirao mađarski ogranak Sorosove zaklade “Ovoreno društvo” i pomeo sve nametničke nevladine organizacije. Orban je jednostavno eliminirao CEU sa zakonskom odredbom da sva međunarodna sveučilišta u Mađarskoj moraju imati kampus i u zemlji podrijetla. Kako sve Sorosove inicijative nesmetano djeluju u Hrvatskoj, ima li nade da CEU preseli u Zagreb, da podigne našu sveučilišnu klimu i donese koji euro više. Jer bi George Soros rođen u Mađarskoj trebao uvažiti činjenicu da je Hrvatska stoljećima bila pod mađarskom i ugarskom krunom Szent Istvána, koji je kamenovan kao član drevnog Otvorenog društva, koje je u Isusovo vrijeme propovijedalo oprost.

Što reći za naše sveučilišne profesore. Pa, mnogi su zreli za kamenovanje, a ostale trebamo zaposliti kao blagajnike i blagajnice u Konzumu. Naša sveučilišta i učilišta svake godine izbacuju na tisuće stručnjaka, koji nas nemilice pljačkaju, kao da su školovani u nekom zatvoru za kriminalce. Sudeći po imenima i prezimenima, novi crodium čini posve prihvatljiva internacionalna ekipa za polemiku o izborima u Srbiji, ali je takva rasprava izostala, iako je tamo u parlamentu četnički vojvoda Vojislav Šešelj, a njegov pobočnik Aleksandar Vučić je sadašnji premijer i slijedeći predsjednik Srbije. Nakupilo se godina, pa možemo reći da je Vučić već dozreli Vuk. Zanimljivo, srbijanski Vučić zna što slijedi u hrvatskom Agrokoru, a hrvatski Pesek o tome nema pojma. Aco je praktično predsjednik Regiona, kojemu Plenky i ostali regionski namjesnici dolaze na noge, i strpljivo čekaju da ih Dasa primi i podari im srpsku čokoladicu. Vidite, u srpskoj Otadžbini rehabilitiran je četnički pokret, haaški Tribunal proglasio je Veliku Srbiju za legitiman politički cilj, a u Hrvatskoj nije dopušten niti pozdrav “Za dom spremni”, koji je posve lingvistička razina, simbol naše hrvatske okrenutosti konkretnoj ljudskoj osobi, majčinstvu, obitelji, domu i Domovini, za razliku od srpskog i srbijanskog koncepta svetosavskog kolektiviteta, rodoslovlja, očevine i Otadžbine na principu agresije i zapišavanja tuđeg teritorija. Usprkos svemu tome, nove ekipe mržnje prema Hrvatima naprosto izranjaju uoči 10. travnja, kada obilježavamo ideju nezavisne hrvatske države. Nije lako.   

Mizorni govor imena i prezimena

Kod nas imamo šokantnu pojavu da na govor mržnje ukazuju aktivisti mržnje, koji se bezočno guraju na civilizacijsku razinu koja im ne pripada. Dasina se pozove na neku međunarodno prihvaćenu maksimu, a onda slijedi napad na sve hrvatsko. Ima tu svega, od pripadnika Labradora do onih koji se protiv Hrvata i Hrvatske pokreću instinktivno, najčešće zato što mrze sve hrvatsko. Kod nas je nedopustivo provjeriti tko su ti ljudi, dok je u Njemačkoj, Francuskoj i u SAD-u prihvatljivo konkretno prebrojavanje krvnih zrnaca, sve do devetog koljena, uključujući supružnike, pa i supružnike djece. U Njemačkoj svi manjinci spremni su dati svoj posljednji euro za što bržu formalnu i drugu integraciju u silnu njemačku naciju. Tko u SAD-u nije “za dom spreman”, leti van. Kada je Charlize Theron snimila dokumentarac o kubanskim hip-hop grupama, nisu joj pomogle njene duge noge, osim da što prije dohvati aerodrom. Katapultirana je iz SAD-a pod hitno i bez pardona. Nakon toga je morala bubati američku povijest i ustav, bez zadržavanja na robovlasničkom razdoblju i genocidu nad domorocima, a nakon toga javno i scenski uvjerljivo izrecitirati sve pamflete američkog domoljublja. Komisija je provjerila koliko je iskrena, i tek je onda dobila dopuštenje da se vrati u pečalbu. Onako na prvu, glede uvodno spomenutih osoba, pada mi na pamet kvalifikacija “društvenih šminkera” našeg znanstvenika Davora Pavune, što bi bilo prihvatljivo da šminkeri iskažu poštovanje prema hrvatskoj nacionalnoj ideji iz antičkih vremena. Glede Bijele i Crvene Hrvatske, posve sam siguran da prevladavaju crvena krvna zrnca. Tu ne pomaže niti utjecaj otetih Sabinjanki. Istina, kao što bi rekao Ante Starčević, neke od spomenutih likova možemo gledati kao hrvatsko cvijeće. Što me u svemu tome najviše brine? Pa, svi su oni mješavine više kolaboracionističkih nacija.

Lako je prepoznati zloporabu znanosti protiv hrvatske nacije, ali to nije dovoljno. Mnogi ubiru naše lijepe novce da bi našu djecu okretali protiv hrvatske nacionalne ideje. Ne trebamo takve kamenovati, ali ih moramo raskrinkati na svim razinama, uključujući i njihove ugodne i dobro plaćene pozicije u državi i društvu. Zatvoriti im pipe, odnosno dotok našeg novca, pa i onoga stranog ako je projekt po nas zlonamjeran. Znate, odium “Govor mržnje u Hrvatskoj” ne financiraju samo zaklade na sumnjivoj zadaći, poput Sorosovog “Otvorenog društva”, nego i svi mi porezni obveznici. Slično se provodi yu-inicijativa za yu-jezik. Istina, hrvatski jezik je jedan od jezika Unije, ali je ideja zajedničkog jezika za balkansku stoku podržana od mnogih protagonista u administraciji Unije, koji žele smanjiti prevodilački pogon. Ovdje ću ponovno naglasiti da Snježana Kordić brani jednu nevjerojatnu kontradikciju, koja je njen osobni sukob sa elementarnom logikom. Naime, za nju su kajkavski, čakavski i štokavski tri različita jezika! Tako po njoj imamo fenomen da Hrvati govore tri različita jezika, a Hrvati, Srbi, Crnogorci i bosanski muslimani samo jedan. Svejedno, ona je nakićena znanstvenim titulama, pa se pitam čemu služe svi ti naši šminkerski fakulteti? Hoće li joj nekakva međunarodna institucija oduzeti znanstvene titule ili je javno prokazati kao prodavačicu magle za guske? Neće! Jer se i na svjetskoj razini potiču  policentričnost Hrvata i jugoslavensko jedinstvo. Policentrični hrvatski sadržaj interpretira se kao govor mržnje i fašizam, a rasističko jugoslavensko jedinstvo kao antifašizam! A taj famozni antifašizam je nešto poput drvenog željeza. Sve što možete u tome smislu je “ne biti fašist”. Svi su zaboravili da je svaka Jugoslavija bila fašistička tamnica naroda i da je prva Jugoslavija ušla u pakt s Hitlerom.

Svoj doprinos odiumu “Govor mržnje u Hrvatskoj” dao je i novinar Robert Bajruši 2. travnja u Jutarnjem listu. Sipanje podataka iz studentskih rukava proglašeno je znanstvenim. Svako “istraživanje” tog tipa dobiva boju njegovih nositelja, koji su uvezani na “svoju” populaciju, od koje jednostavno preuzimaju svoje mišljenje kao statističku činjenicu. “Zabranu ustaškog pozdrava Za dom spremni podržava 45 posto posto građana, dok bi komunističko znakovlje kažnjavalo njih 70 posto… Za razliku od stanovnika Dalmacije i Slavonije, koji ustaški pozdrav ne bi zabranili, ispitanici iz sjeverne Hrvatske, te Istre, Primorja i Gorskog kotara skloniji su kažnjavanju onih koji nose ustaške simbole ili izvikuju Za dom spremni” – prenosi nam Bajruši. Bez ikakve ograde, drevni pozdrav hrvatskih kraljeva nazvao je ustaškim. Jer nije pronađen na Bašćanskoj ploči! Usmena predaja nije dopuštena samo za Hrvate. Jeste li primijetili da po Bajrušiju i takvima, u sjevernoj Hrvatskoj imamo građane, a u Dalmaciji i Slavoniji stanovnike? Takozvani antifašisti jako paze na takve nijanse. Po Bajrušiju, pozdrav Za dom spremni ori se na našim stadionima, dok se istovremeno “zločini iz doba NDH relativiziraju sa saborske govornice i oltara”. Ali, najveće zločine iz doba NDH proveli su takozvani antifašisti. Svejedno, Bajruši je iznenađen sa činjenicom da je u Hrvata “crvena zvijezda maligniji simbol nego ušato slovo U”. Bajruši drži da smo toliko porobljeni da nam to može sasuti onako u bebu, u gubec. Ima li taj čovjek savjest? Zar nije svjestan da ga cijelo vrijeme prate pogledi nevinih djevojčica koje su antifašisti s crvenom zvijezdom smakli u Hudoj jami i tisućama drugih jama za Hrvate i hrvatsku djecu? Kada bilo koja petokolonaška inicijativa u Hrvatskoj tako bezočno relativizira zločine partizana, komunista i takozvanih antifašista, pitam se zašto toleriramo takvo podrivanje i tu otvorenu i besramnu nasladu našoj nesreći, o kakvom se “otvorenom” društvu radi, i gdje su zaštitni mehanizmi hrvatske države i hrvatske nacije? A kako Bajruši spominje i oltar, nameće se pitanje nedopustive tolerancije od strane Crkve u Hrvata.

Otvoreno prouhrvatsko društvo

Sve što se u razdoblju 1941-45. događalo u hrvatskim zemljama i nije bilo afirmativno za sovjetsku agenturu i orjunaše, posve je izbrisano. Sve knjige tiskane u tom razdoblju, sva kulturna djela, hrvatsko znakovlje, hrvatski pozdravi, biblije i molitvenici, sve su to komunisti i orjunaši zabranili, spalili i uništili, dok su pripadnici domobranskih i ustaških postrojbi smaknuti bez suda, s njima i mnogi civili. Pobili su na stotine katoličkih svećenika, a bilo je i kamenovanja, s tom razlikom da se počinitelji nikada nisu pokajali niti obratili. Pletenice ubijenih hrvatskih djevojčica u Hudoj jami svjedoče o zločinačkom komunističkom i jugoslavenskom režimu, a sve je skriveno iza dopuštenog “Govora mržnje protiv Hrvata”, da bi se isti odium pojavio i pod labelom “Govor mržnje u Hrvatskoj” unutar zlonamjernog detektiranja nekakve fašizacije Hrvatske.

Kada se 90-tih raspao jugoslavenski režim, knjige te represije su ostale, kao i pripadno znakovlje i pripadni pozdravi, pa i “partizanski” i komunistički filmovi, komunistički “profesori” i svi komunistički nametnici. Tragične korekcije granica na Hrvatsku do Une upisane su u preambulu “našeg” Ustava. Okupator i njegove sluge zadržali su svoju “društvenu imovinu” i na toj osnovi proveli privatizaciju. Nitko od tih prokletih komunjara i udbaša u kaosu 90-tih nije smaknut, niti je bilo koja komunistička razbojnička psina provedena na povodcu kroz Lijepu našu, da na vlastitoj koži osjeti muke Hrvata na Križnom putu. Krvoločni Arkan pušten je da odšeta, kao i mnoge druge ubojice Hrvata i bosanskih muslimana. Prilikom puštanja na slobodu tog koljača, odglumljena je razmjena zarobljenika. Suprotno proklamiranom pomirenju, kod nas su komunistički predatori u formalno hrvatskoj državi smaknuli najveće hrvatske domoljube i najveće hrvatske borce protiv Jugoslavije. Čišćenje od zločinačkog komunističkog režima pokreće se samo na deklarativnoj razini, kao odstranjivanje imena zločinca Tita s naših trgova i ulica, ali ne prolazi ni takav minimalan zahtjev, jer je Hrvatska okupirana i pokradena od onih istih titoista koji su dominirali u Jugoslaviji, ili su pripadali jugoslavenskoj partijskoj i doušničkoj mreži.

ZAVNOH MILANA JAJČINOVIĆA

Laž je i pola istine           

“Današnja Hrvatska nije nikakav nastavak NDH. Nju su stvorili hrvatski branitelji pobjedom nad srpskim agresorom” – kaže nam Jajčinović. A osobno sam se nadao da je današnja Hrvatska nastavak državotvornog Hrvatskog kraljevstva. Jajčinović je podsjetio naciju na zaboravljenog Vuka Draškovića i njegove knjige “Nož” i “Sudija”, u kojima najavljuje srpsku osvetu za “srpska stradanja u Drugom svjetskom ratu”. A ono, Srbija je za Hitlera imala tri logora smrti i dvostruko toliko ostalih sabirnih logora. Zanimljivo, takav Vuk Drašković, prije “pokajanja”, bio je šef kabineta Mike Špiljka, pa nije nikvo čudo da je Stjepana Đurekovića smaknuo Arkan.

Vjerovali ili ne, Jajčinović je stao uz Zavnoh. Čak i da se dogodilo nekakvo turističko okupljanje hrvatski orijentiranih partizana ili komunista na Plitvičkim jezerima, datirano je u godinu pada Italije. Tada su se već dvije godine partizani zajedno s četnicima borili protiv hrvatske nacionalne ideje. Takozvani antifašizam cijepljen je sa četničkom i orjunaškom borbom protiv bilo koje i bilo kakve hrvatske države i tako je ostalo sve do danas. Nego, otkud ta kratica NDH, Jajčinoviću? Zar to nije bila Hrvatska? Koja nikome ne duguje ratnu odštetu jer je bila okupirana od njemačkih nacista i talijanskih fašista, pa i od sovjetske agenture i srpskih i srbijanskih četnika. Pokušajte pronaći kako su se za Hitlerove okupacije zvale Poljska i Mađarska, i s kojim su se kraticama te zemlje označavale. Današnja Hrvatska ne može biti nastavak NDH zbog jednostavne činjenice da projekt Nezavisne Dražave Hrvatske nije realiziran još od vremena naših kraljeva.

ZA DOM SPREMNI

Strogo lingvistička i kulturna razina

Kako osobi iz druge kulture ili nekulture objasniti da su pozivi Za dom i Za dom spremni u Hrvata lingvistički i kulturološki determinirani, da su takvi prije svega izraz duha našeg jezika, odnosno našeg civilizacijskog, kulturnog i religijskog priklanjanja Mariji Majci, domu, obitelji i Domovini. Sve su to pozitivne civilizacijske vrednote, a svaki pokušaj da se u tome deklarira nešto fašističko možemo nazvati primitivizmom barbara. Osobno sam mišljenja da je svaki napad na pozdrav “Za dom” zapravo napad na hrvatski jezik i koncept hrvatske nacije, pa i napad na temelje civilizacije. Fašizam je i osnivanje nekakve srednjovjekovne komisije za preocjenu antičkog pozdrava “Za dom spremni”. Nitko ne može komisijski poništiti činjenicu da nacistički kamp Jasenovac nije bio hrvatski projekt. Jasenovac je bio geografski determiniran na polovici pruge od Zagreba do Beograda, gdje je bio predviđen i za pakta Njemačke i prve Jugoslavije, gdje bi bio podignut i da je prva Jugoslavija opstala.

MARINKO JURASIĆ:

“Ustaški režim bio je zločinački”  

Zlo je rodila tvoja mama! Marinko Jurasić nedavno je izjavio kako HOS-ov natpis “Za dom spremni” u Jasenovcu ima morbidno značenje, da asocira na masovne užase, ne baš njega osobno, ali tu neke. Protiv pozdrava “Za dom spremni” oglasili su se i prozvani “kriminalci iz Ustavnog suda”. Kada bilo koga u ovoj zemlji prepoznate kao kriminalca, drugi dan postaje nedodirljivi antifašist. U Hrvatskom saboru HNS-ovac Ivan Vrdoljak žestoko je istupio protiv “prebrojavanja Srba”, pa se ti kume usudi provjeriti koliko su s njim povezane građevinske firme kojima je u mandatu Anke Mrak Taritaš plaćeno 1700 eura po kvadratu za obnavljanje poplavljenih kuća u Gunji. “Tamo gdje su postrojbe HOS-a izraženije djelovale, može se očekivati da tom pozdravu (Za dom spremni) građani ne daju isključivo zločinačko značenje” – uvjerava nas Jurasić u Večernjaku od ponedjeljka. Nisu postrojbe HOS-a okolo djelovale, nego su branile hrvatske zemlje od srpske i srbijanske agresije. Dakle, Jurasiću, pozdrav Za dom spremni koristio se češće u dijelovima Hrvatske koji su bili izloženi direktnoj agresiji, a takvoj su agresiji bili izloženi i Jasenovac i jasenovačko Spomen područje.

 

USTAŠKI REŽIM

Riječ je o perfidnoj izmišljotini

Teza o “ustaškom režimu” vjerojatno bi Hitlera nasmijala do suza. Režima je bilo: Hitlerov, Staljinov, i more drugih. Titov režim je kao svoju temeljnu prezentaciju proveo genocid nad Hrvatima. “Zločinački ustaški režim”, kako ga kvalificira peta kolona u Hrvatskoj, zapravo nije postojao niti kao dobar režim. Hrvatska je bila okupirana od njemačkih nacista i talijanskih fašista, otvorena i zločinačkom divljanju četničkih i sovjetskih hordi. Ustaškom pokretu dodijeljena je tek treća razina “vlasti”, odnosno servisiranje njemačko-talijanske okupacije, kao i borba protiv četnika i sovjetskih bandita na terenu, dalje od velikih prometnica. Odmah na početku okupacije, Mussolini je oteo pola Dalmacije, pa slijedeće godine preostalu Dalmaciju, Hercegovinu i Bosnu, sve u nastojanju da proširi novo Rimsko Carstvo do nekada rimskog Sirmiuma. Talijanski fašisti bombardirali su ustaške vojarne. Nezavisna Država Hrvatska nije uspostavljena niti nakon pada Italije, iako je tada formalno priključila Istru i Dalmaciju.

Mnoga carstva trajala su milenijima, a Treći Reich sagorio je u nekoliko godina. Ratna NDH zapravo nije niti postojala. Bila dobra ili nikakva, bila je zanemariva u odnosu na desetljeća komunističkog terora u “miru”. Nešto se mislim, projekt protiv kojeg se digao sav iskvareni svijet zasigurno je imao svoje plemenito poslanje. Formiran kao otvoreno društvo, Ustaški pokret je u svojim redovima okupio mnoge Židove, kao i mnoge Hrvate oženjene Židovkama – prva je Jugoslavija provodila žestoku segregaciju protiv Židova. Djeca izbjegla s Kozare prihvaćena su u zagrebačkim i ustaškim obiteljima. Od svih okupiranih zemalja Trećeg Reicha, samo su u Hrvatskoj doneseni ublažavajući aneksi na obvezujuće Hitlerove rasne zakone. Ustaški pokret značajno je ojačao nakon zvjerskog srbijanskog ubojstva hrvatskih zastupnika u beogradskom parlamentu 1928. Ovih je dana hrvatska država propustila podsjetiti svijet na nacistički pakt Beograda i Berlina, koji nije pao zbog srbijanskog antifašizma, nego u konkretnom državnom udaru u prvoj Jugoslaviji, u režiji Britanaca, odnosno njihove trgovačke mreže. Vladimir Bakarić javno je priznao, na komunističkoj televiziji, da su se komunisti tada držali po strani, jer nisu znali kuda sve to vodi. Zašto svi predsjednici i svi premijeri RH šute o svemu tome?

Tvrtko Dolić/croative.net

Tvrtko Dolić

Komentari

Oglasi
Komentari

Tvrtko Dolić

Roll up nagodba ruši Agrokor i hrvatsko gospodarstvo

Objavljeno

- datum

  SAVJETNICI SAVJETNIKA MJESEČNO NAPLATE MILIJUN KUNA    Osim nekoliko neovisnih ekonomskih analitičara (Fižulić, Bošković i Grubišić), nitko objektivno a kamoli kritički nije propitkivao rad Izvanredne uprave Agrokora i sve posljedice, koje mogu biti pogubne po hrvatsko gospodarstvo, koje ionako jedva da postoji. Novi odnos medija i sveukupne Javnosti prema lex Agrokoru kao besramnoj privatizacijskoj pljački promijenila je vijest da ekipa pljačka mrtvaca i to pere preko konzultantskih tvrtki koje broje jednog do dva zaposlenika.

Ukratko

Izvanredna uprava poduzima sve kako bi o nagodbi odlučivalo privremeno vjerovničko vijeće, koje nema nikakav legitimitet. Izvanredni povjerenik podijelio je vjerovnike u 5 skupina, od čega 2 skupine (2 člana) pripadaju roll up kreditorima. Razvrstavanje vjerovnika u skupine temelji se na uzvodnim jamstvima (3 člana) koja su bila temelj predloženog starog nacrta nagodbe i koja su sada osporena od strane trgovačkog suda. Druga skupina vjerovnika (Knighthead) postoji iako su im potraživanja osporena, i po lex Agrokoru takvi ne mogu niti imenovati predstavnika, jer im je iznos utvrđenih tražbina nula. Kako je sud dopustio imenovanje skupine vjerovnika kojima su tražbine osporene? I, ti vjerovnici ne mogu imenovati svog predstavnika! Adris grupa i Alca osporavaju tražbine po modelu roll up kroz naglašavanje posve jasne činjenice: Kako netko tko nema tražbine (stara potraživanja pretvorena u nova, i dio duga je već isplaćen) može imati pravo glasa u vjerovničkom vijeću i odlučivati o nagodbi? Izvanredna uprava sa svojim postupcima zanemaruje manjinske dioničare, kao da nisu vlasnici 40 posto Agrokora i kao da ih nema više od 15.000 (uglavnom domaći poduzetnici). Sve suprotno od rješenja za talijanski Parmalat, koje je bilo okvir za donošenja lex Agrokora. Obrazloženje Vlade RH prilikom donošenja lex Agrokora bilo je da bi nekontrolirani kolaps Agrokora prouzročio lančanu reakciju kakva može ugroziti cijeli gospodarski sustav RH. Potezi Izvanredne uprave Agrokora i Vlade RH poslije donošenja lex Agrokora daleko su od zaštite dobavljača i hrvatskog gospodarstva. U praksi se provelo suprotno – pogodovanje lešinarskim fondovima (roll up) i savjetnicima (njih 141), koje je Agrokor angažirao i koje na kraju plaćaju vjerovnici. Tvrtka Texo Management, u kojoj je bio zaposlenik i Ante Ramljak, prije imenovanja na poziciju Vladinog povjerenika za Agrokor, sklopila je s firmom AlixPartners, kao savjetnikom za restrukturiranje Agrokora, ugovor na temelju kojega za svoje “savjetovanje savjetnika” tjedno naplaćuje oko 250 tisuća kuna, odnosno oko milijun kuna mjesečno. Što onda radi izvanredna uprava, management i pravna služba Agrokora? Potpredsjednica vlade Martina Dalić lukavo ubacuje građevinski termin podizvođača radova, da običnom pranju novca i privatizacijskoj pljački pridoda štih proizvodnje. Andrej Plenković, Martina Dalić i Ante Ramljak i cijela ta opaka ekipa otvoreno pljuju naciji u lice, i tu ništa ne možemo promijeniti, jer i ako odu, odgovarajući protuhrvatski centri moći ponovno će instalirati svoje namjesnike.

Prazna skupina je svjetska i kozmička crna rupa 

Zašto je tome tako? Sve razotkriva roll up vjerovničko vijeće Ante Ramljaka, koje bi trebalo brojati 5 članova (od toga 2 roll up kreditori). Glavne ovlasti vjerovničkog vijeća su te što u ime vjerovnika sudjeluje u sastavljanju i pripremi nacrta nagodbe, te daje suglasnost izvanrednom povjereniku na konačni tekst nagodbe. Iako mu je lex Agrokor dopustio da sam određuje broj skupina (bez potvrde vjerovnika), Ramljak je predložio samo 5 skupina, iako je mogao predložiti 9 skupina, koje bi zasigurno pravednije zastupale različite interese vjerovnika. Time se ponovo vraćamo na razloge donošenje lex Agrokora. Ako je to zaštita gospodarstva (dobavljača), kako onda isti zauzimaju jednu i to zadnju E skupinu, odnosno dobavljači (mali i veliki) predstavljaju samo petinu članova vjerovničkog vijeća. Prvu skupinu (A) zauzimaju vjerovnici s razlučnim pravima, tj. osigurani nekretninama, dionicama (financijske institucije i par domaćih gospodarstvenika koji imaju najjača osiguranja). Drugu skupinu (B) predstavljaju imatelji obveznica (Knighthead) iako su im tražbine osporene (prazna grupa). Treću skupinu (C) predstavljaju vjerovnici čije su tražbine osigurane jamstvima, ali samo za one koji su sudjelovali u roll up kreditu (opet roll up kreditori). Četvrtu skupinu (D) čine oni vjerovnici koji nisu sudjelovali u roll up kreditu (financijske institucije sa slabijim kolateralima). Petu i posljednju (E) skupinu predstavljaju dobavljači i država koji nemaju nikakva osiguranja naplate, a imaju preko 50% utvrđenih tražbina.

Kako je moguće da sud prihvati skupinu (B), odnosno Knighthead, kada je vrijednost njegovih tražbina nula – sve su mu tražbine osporili Adris i Alca. Lex Agrokor je tu sasvim jasan: “O članovima vjerovničkog vijeća izjašnjavaju se samo vjerovnici utvrđenih tražbina (čl. 30. st.1. ZPIUTD). To su one tražbine koje je priznao izvanredni povjerenik a nije osporio nitko od drugih vjerovnika (čl. 33. st.1. ZPIUTD).” Stoga potpuno nevjerojatno zvuči izjava Ante Rmljaka: “Vjerovnici koji će imati pravo birati članove vjerovničkog vijeća su vjerovnici čije su tražbine utvrđene, kao i vjerovnici kojima će osporavanje njihovih tražbina biti otklonjeno.” Naime, sasvim je jasno da to nigdje ne stoji u lex Agrokoru, što je sutkinja Nevenka Siladi Ristić potvrdila. Odredbe lex Agrokora su posve jasne: U roku od pet dana od objave rješenja iz članka 33. stavka 3. spomenutog zakona, izvanredni povjerenik će objavom u Narodnim novinama pozvati vjerovnike, čije su tražbine utvrđene, da u roku od 30 dana obavijeste izvanrednog povjerenika i sud o članovima vjerovničkog vijeća. Znači, da to još jedanput naglasimo, predstavnike vjerovnika mogu imenovati samo oni kojima su tražbine utvrđene. No, o tekstu nagodbe će odlučivati skupina koja nema utvrđene tražbine i koja ne može izabrati svoga predstavnika. Gdje je tu načelo zakonitosti, a kamoli pravde?

 

Kako su se kreirale vjerovničke skupine, ako A-D imaju manje od 50 posto utvrđenih tražbina, a imaju 4 glasa u vjerovničkom vijeću? Kako je kreirana skupina C, za roll-up kreditore po osnovi tražbina izvan modela roll up? Sud je utvrdio 31 milijardu kuna tražbina (bez roll up kreditora i Sberbank). Kako je nutarnji dug involviranih subjekata oko 10 milijardi kuna, dolazimo do toga da je oko 21 milijarda kuna neosporenih tražbina. To znači da vjerovnici u skupinama A-D imaju manje od 50 posto ukupnih tražbina (roll-up kreditorima je tražbina osporena), dok posljednja E skupina (dobavljači) ima preko 50% ukupno utvrđenih tražbina, a samo jednog člana vjerovničkog vijeća. Lex Agrokor dopušta izvanrednom povjerenika imenovanje člana vjerovničkog vijeća, ako ta skupina ne imenuje predstavnika u propisanome roku (čl. 30. st. 8. ZPIUTD). S obzirom da je skupine B prazna, po lex Agrokoru istu može imenovati izvanredni povjerenik. Iako su toj grupi sve tražbine osporene.

Adris grupa traži pošteniju igru

Nadalje, kod razvrstavanje vjerovnika u skupine, presudni faktor postaju roll-up kreditori, koji u pravilu ne bi trebali niti sudjelovati kod razvrstavanje vjerovnika u skupine, jer je to postupak koji je pokrenut nakon otvaranja “rješenja” Izvanredne uprave Agrokora, odnosno rezultat je poteza Izvanredne uprave, a ne poteza “stare” uprave, čime se pogoršava ekonomski položaj postojećih vjerovnika, onih koji su imali potraživanja do postavljanja i otvaranja procedure Izvanredne uprave Agrokora. Adris grupa i Alca su osporili tražbine po osnovi roll up kredita. Zašto? Kao što sam već naglasio, iznos starih potraživanja na dan 10. travnja je roll up kreditorima već podmiren putem roll up ugovora, pa se postavlja legitimno pitanje kako oni na temelju već podmirenih potraživanja mogu sudjelovati u vjerovničkom vijeću i imati pravo glasa prilikom izglasavanja nagodbe? Dakle, dio vjerovnika je već isplaćen, ali će ipak sudjelovati u vjerovničkom vijeću sa stanjem potraživanja na dan 10. travnja, koje ne odgovora stvarnom stanju, jer im je izvanredni povjerenik roll-up kreditom omogućio da ta stara tražbina postane nova sa statusom super-senioriteta. Osim toga, Agrokor je već otkupio oko 260 milijuna eura obveznica po nominalnoj vrijednosti od roll up kreditora i oni su svoje tražbine djelomično naplatili po osnovi starog duga. Isto tako, Adris grupa, osporava potraživanje NY Bank of Mellon – 4,6 milijardi kuna, banke skrbnika za obvezničare, što je vidljivo iz rješenja Trgovačkog suda: “Osporavatelj osporava aktivnu legitimaciju vjerovnika te ističe da skrbnik ne može biti vjerovnik.” Adris grupa osporava tu tražbinu jer su ostali dobavljači morali prijavljivati svoja potraživanja pod punim imenom tvrtke, uz upisivanje adrese tvrtke, dok su se ovdje stvarni vlasnici sakrili iza banke skrbnika. Ovdje će imatelji obveznica koji su kupovali obveznice po niskim diskontima, zahvaljujući modelu roll up isplatiti dug u cijelosti, po nominali, pri tome ostvariti ekstra špekulativnu zaradu i uvećati sve to za kamatu od 4 posto. Također, Adris grupa, osporava ostale tražbine putem modela roll up. Zagrebačkoj banci 2,39 milijardi kuna, a Erste banci 239 milijuna kuna. Kao razlog osporavanja navodi se činjenica da su spomenutim bankama tražbine djelomično podmirene (za Javnost u nepoznatom iznosu). Tragično je da su nekim vjerovnicima tražbine već plaćene, a još tragičnije da su to financijske institucije, i da iste imaju po osnovi već plaćenih tražbina pravo glasa u vjerovničkom vijeću i sudjelovanje u izglasavanju nagodbe.

Pomor manjinskih dioničara poprima razmjere genocida

Imamo katastrofalan tretman Izvanredne uprave Agrokora prema 15 tisuća manjinskih dioničara, koji prema podacima Udruge manjinskih dioničara imaju oko 40 posto vlasništva u kompanijama iz sustava Agrokor listanim na Zagrebačkoj burzi (napominjem da osobno nemam dionice niti Agrokora niti bilo koje druge kompanije, niti sam po bilo kojoj osnovi vezan za Agrokor, prije i poslije otvaranja aplikacija izvanredne uprave). Među njima su i obvezni mirovinski fondovi, koji bi kao i svi manjinski dioničari, po zadnjem nacrtu nagodbe, morali otpisati uloge. Tome su dovedene u pitanje buduće mirovine svih vas. Za Izvanrednu upravu Agrokora, manjinski dioničari kao da niti ne postoje, čak je i izvanredni povjerenik Ante Ramljak izjavljivao da će isti u procesu nagodbe u potpunosti izgubiti svoje udjele. Kod slučaja Parmalat, koji je bio osnova za lex Agrokor, oni su itekako bili pod zaštitom izvanrednog povjerenika. Zašto? Jer se time štiti domaće gospodarstvo, jer među takvima ima puno domaćih gospodarstvenika koji će u svojim bilancama morati otpisati uloge. Vrlo je vjerojatno da će neki manjinski dioničari smanjiti svoje investicije, a neki možda otići u predstečaj / stečaj. Zar smisao lex Agrokora nije zaštita domaćeg gospodarstva? Zar manjinski dioničari nisu u pravilu domaći poduzetnici, pa i privatni fizički investitori, koji će morati otpisati uloge i budući raspoloživi dohodak? Da li je donošenje lex Agrokora bilo na trasi zaštite domaćeg gospodarstva ili prije razvlaštenje svih dioničara koncerna Agrokor?

Prema lex Agrokoru, postupanje Izvanredne uprave Agrokora ne ograničava se samo na dužnika, nego se provodi i nad svim povezanim trgovačkim društvima, neovisno o tome da li nad tim društvima postoji stečajni ili predstečajni razlog. Temeljem odredaba lex Agrokora, povezana i ovisna društva su društva sa sjedištem u RH osnovana sukladno zakonodavstvu RH, u kojima Dužnik drži najmanje 25 posto udjela (čl. 5. st. 2. ZPIUTD). To znači, da iako Agrokor d.d. nema većinsko vlasništvo nad određenim društvom, takvo društvo ipak dolazi pod udar Izvanredne uprave Agrokora, odnosno iz njegove se imovine namiruju vjerovnici koji nisu stvarni vjerovnici tog ovisnog društva. Primjerice, Agrokor u tvrtki Ledo d.d. ima manje od 50 posto vlasništva, a Ledo d.d. je prepušten postupku izvanredne uprave! Kroz lex Agrokor su se u potpunosti razvlastili preostali dioničari (imatelji udjela). Oni nemaju nikakva prava na donošenje odluka (iako po ZTD-u to imaju). Sva prava su otvaranjem postupka Izvanredne uprave Agrokora prenesene na izvanrednog povjerenika. Ali, nisu manjinski dioničari potpisali aktiviranje lex Agrokora, nego Ivica Todorić. Osim toga, roll up kreditom zabranjuje se svim ovisnim društvima Agrokora osporavanje jamstava i odbijene su posebne revizije. Što je neviđeni pravni udar. Jer, ne smije se zabraniti prijavljivanje nezakonitih radnji nekakvim ugovorom. Martina Dalić se često poziva na talijanski Parmalat, no tamo je izvanredni povjerenik dokazao da su banke svjesno pribavljale jamstva, a uprave društva ih davale, iako je jasno kako nisu imali valjanu protučinidbu za izdana jamstva. Odnosno, u talijanskom slučaju je izvanredni povjerenik poduzeo sve kako bi se jamstva osporila, dok je kod nas sve obrnuto – izvanredni povjerenik sve pokušava kako bi jamstva učinio postojećima i legalnim, jer su uzvodna jamstva i temelj predloženog nacrta nagodbe.

Krizu Agrokora kreirala je moćnija banda

Odredbe ZTD-a (čl. 501., st. 1.) sasvim su jasne: “Potakne li vladajuće društvo ovisno društvo, s kojim nema ugovor o vođenju poslova društva, da poduzme pravne poslove ili radnje, odnosno da propusti takve radnje na svoju štetu, a da štetu stvarno ne nadoknadi do kraja poslovne godine niti dadne ovisnome društvu pravni zahtjev da mu se šteta nadoknadi, vladajuće društvo mora ovisnome društvu nadoknaditi svu štetu koja iz toga proizađe. Zahtjev za naknadu štete mogu pojedinačno postaviti i dioničari i članovi društva bez obzira na štetu koja im je prouzročena štetom počinjenom društvu.” Tako je Ledo d.d. dalo jamstvo za Agrokorova zaduženja u ukupnom iznosu od 18,9 milijardi kuna, Jamnica d.d. 27 milijarde kuna, i tome slično, odnosno iste su tvrtke davale nekoliko desetaka puta više od vrijednosti njihove imovine, a kamoli kapitala ili prihoda. Sva ta jamstva su dana bez pristanka skupštine društva i sama društva nisu imali gotovo nikakvu ekonomsku korist od danih jamstava (osim plasmana kroz Konzum), što zaslužuje da se takva jamstva barem minimalno ospore od strane  izvanrednog povjerenika. Svi znamo kako je postupio Ante Ramljak. No ono što nije učinio izvanredni povjerenik, napravio je sud i osporio dana jamstva (Rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu – utvrđene i osporene tražbine St-1138/2017-1855 od 15.01.2018), i za sada takva jamstva nisu niti postojeća. Zašto je to bitno? Jer su temelj nacrta nagodbe upravo uzvodna jamstva koja su izvanrednom povjereniku poslužila da sve kompanije prikaže kao insolventne i time bi se prenijela sva imovina i poslovanje u novi holding, dok bi se kapital otpisao. To je temelj starog nacrta nagodbe. Sve to nije spriječilo Antu Ramljaka da podijeli vjerovnike u tri grupe na temelju tih zasada nepostojećih jamstava (skupina B, C i D), što ne odgovora onome što je sud utvrdio. Time je Ramljak direktno pogodovao vjerovnicima koji imaju jamstva (sveukupno 3 glasa u vjerovničkome vijeću), a od toga 2 pripadaju roll up kreditorima. Tako, primjerice, u Ledo d.d. Agrokor drži manje od 50 posto vlasništva, i ako se jamstva dana Agrokoru d.d. proglase nezakonitim (dana bez pristanka skupštine, nema valjane protučinidbe), nema nikakvih razloga da je Ledo d.d. u postupku izvanredne uprave. Postupkom Izvanredne uprave Agrokora, sva imovina je prenesena na istu upravu, i postojeći dioničari su u pravilu razvlašteni.

Pomalo nevjerojatno zvuči podatak da će o tekstu nagodbe odlučivati vjerovnici s oko 31 milijardi kuna utvrđenih tražbina (s među kompanijskim potraživanjima), dok je početni iznos prijavljenih tražbina bio 58 milijardi kuna. Revizori su procijenili imovinu Agrokora na oko 42 milijarde kuna. Ispada da je kapital 11 milijardi kuna. A to znači da niti vjerovnici niti bilo koji dioničari ne bi trebali otpisivati ništa. Lex Agrokor daje mogućnost da privremeno vjerovničko vijeće izglasa konačni tekst nagodbe ako se vjerovničko vijeće ne osnuje (čl. 31. st. 5. i 6. ZPIUTD). Da li će se ići toliko daleko u ovako kompromitiranom postupku, tek je za vidjeti u tjednima koji slijede.

Tvrtko Dolić 

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Tvrtko Dolić

Hrvatska treba postaviti izložbu o logorima smrti u Srbiji

Objavljeno

- datum

 CIJELA SRBIJA BILA JE I OSTALA VELIKI LOGOR ZA NE-SRBE  Nedopustivo je da Njemačka, Italija i Srbija svoju odgovornost za Holokaust prevaljuju na Hrvate i Poljake. Dok Beograd u institucije UN-a usađuje svoju laž o 700 tisuća žrtava ustaškog režima u Jasenovcu, Zagreb smanjuje broj ubijenih Židova u Srbiji na 15 tisuća. Zašto Vlada RH ne organizira svjetske izložbe o srbijanskom pokolju Židova?

Pa i izložbe o beogradskoj segregaciji Židova za vrijeme prve Jugoslavije, kada su provedena konkretna ubojstva i konkretni progoni Židova. Srbi i Srbijanci pokrenuli su ili dali povod za skoro sve ratove u Europi, od stoljeća u kojemu su kreirani, nakon prelaska Branimira unutar rimskog feudalnog stabla. Uvijek bi stradali susjedni narodi, a Srbi su se uspješno prikazivali kao nevine žrtve.

U ovome tekstu napose naglašavam srpske i srbijanske krivotvorine na razini kartografije, kojima prebacuju svoje zločine na Hrvate. Naime, NDH je gubila dijelove Dalmacije i sve zacrtano preko Drine i preko Dunava, ali je geografska i politička karta NDH ostala na maksimalnim pretenzijama, ali za protuhrvatske ciljeve. Tako su Srbi i Srbijanci uspjeli logore smrti u Srbiji pripisati NDH i ustaškom režimu, kako se popularno zvala tek treća razina vlasti u hrvatskim zemljama. Ako se Srbija zaobilazi na viktimološkoj razini zato što je bila okupirana od ustaša (laž), onda pogotovo trebamo zaobići NDH, koja je bila peterostruko okupirana: njemački nacisti, talijanski fašisti, srpski i srbijanski četnici, orjunaši i sovjetska agentura.

Pravorijek Igora Vukića

Beograd ponovo gura mit o Jasenovcu da se ne bi govorilo o Srebrenici, Vukovaru, Prijedoru ili Škabrnji – izjavio je u Bujici na Z1 Igor Vukić, tajnik Društva za istraživanje trostrukog logora Jasenovac. Razotkrio je Ivicu Dačića, Malog Slobu, a napose njegove laži izrečene u New Yorku. Još živući stariji Vukići iste loze svjedoče da Jasenovac nije bio logor smrti, i da su u njemu kao djeca Kozare i Podkozarja, srpske nacionalnosti, dobili svu potrebitu medicinsku i drugu njegu. Igor Vukić traži od hrvatske diplomacije i hrvatskih političara da se “manje bave pisanjem prosvjednih nota, a više promoviranjem istine, neovisnih istraživanja i znanstveno utemeljenih činjenica”. Jasenovac je bio jugoslavenski determiniran, na polovici pruge od Zagreba do Beograda, gdje ga zacrtao Edmund Glaise-Horstenau, u vrijeme kada je taj austrijski osobenjak pokušavao obnoviti Jugoslaviju. Na istom mjestu funkcionirao je i partizanski i komunistički logor smrti, formiran uglavnom za Hrvate. “U New Yorku je Dačić trebao objaviti dopis SS-ovca dr. Haralda Turnera, šefa odgovarajuće civilne administracije Srbije, koji je u dopisu svome šefu Himmleru u kolovozu 1942. napisao da je Beograd prvi grad u Europi koji je postao Judenfrei, te da je Srbija među rijetkim zemljama koje su riješile židovsko pitanje” – ponovno je naglasio u Večernjaku od nedjelje Davor Ivanković. Napominjem da je tada Jasenovac tek pušten u pogon, zajedno sa svojim proizvodnim manufakturama, nakon gradnje nasipa uz Savu, u proljeće 1942. “Da su Vučić i Dačić u New Yorku organizirali izložbu o pogromu Židova u Srbiji, a ne u NDH, to bi imalo smisla” – kaže Ivanković.  U Večernjaku se na istu temu oglasio i Marinko Jurasić. Podsjeća nas na monstruoznu izjavu Miljenka Jergovića: “U nacističkim logorima ljudi su ubijani birokratski i industrijski, a ustaše su ubijali svojim rukama – strasno”. Eto, samo su strastveni Hrvati ostavljali svoj dom i odlazili u ilegalu, protiv jugoslavenskog terora. “Taj emotivni i neorganizovani pristup jedan je od razloga što nisu uspjeli ostvariti svoj cilj istrebljena Srba u svojoj državi” – pojio je Dačić. A ono, Srbi uopće nisu bili obuhvaćeni Hitlerovim rasnim zakonima. “Vučić, Dačić, Nikolić i Šešelj tako su strasno podržavali velikosrpsku politiku Slobodana Miloševića, a danas se pretvaraju u umilne svjetske viktimologe” – upozorava Jurasić. I Ivanković i Jurasić kažu poneku pametnu, u prilično skučenom novinarskom prostoru, ali nekako imam dojam da Vukić pogađa u sridu.

Glavne obmane          

(1) Prva podlost u srpskoj i srbijanskoj igri brojkama nikada nije prezentirana hrvatskoj Javnosti. Naime, broj Srba stradalih u JNA izražava se u milijunima već i zbog toga što je broj Židova na prostoru NDH na desetcima tisuća, pa je onda nekakav milijunski zločin ustaškog režima više srbomor nego holokaust. Nema veze niti to što Srbi nisu bili obuhvaćeni rasnim zakonima. Obrazac je isti: Srbi su žrtve Simeona, žrtve Turaka, svih tih balkanskih ratova, Velikog rata, Drugog svjetskog, na kraju i obrambenog Domovinskog rata, u kojemu Srbi i Srbijanci ne mogu izbjeći kvalifikaciju agresora – pobijena su i/ili spaljena hrvatska i muslimanska sela, prognano hrvatsko i muslimansko stanovništvo, razoreni su cijeli gradovi. Sve te ratove Srbi su pokrenuli ili su za njih dali povod, a danas se prezentiraju kao mirotvorci i nevine žrtve. Nisu se Srbi 1389. borili na Kosovu polju protiv Turaka, nego pod zastavom Turaka i protiv hrvatskog katoličkog kraljevstva. Lazar Hrebljanović morao se pojaviti na Kosovu polju u okvirima feudalnog prava i feudalnih obveza, kao vazal bosanskog i hrvatskog kralja Tvrtka Kotromanića, koji se u Mileševu krunio i za kralja Hrebljanovićima.

(2) Granice država značajno su se mijenjale tijekom Drugog svjetskog rata. NDH je uz Jadran naprosto pulzirala, sukladno širenju i padu Italije, sukladno ambicijama Hitlerovog osobnog izaslanika Edmunda Glaise-Horstenaua da obnovi Jugoslaviju, pa je tako pulzirala i Srbija. Što se ono veli, sve je bilo prolazno, pa je Poljska nakon Drugog svjetskog rata pomjerena za oko stotinu kilometara na zapad – Auschwitz zbog toga mnogi vode kao poljski logor smrti. NDH se u skoro svim geografskim i političkim kartama pojavljuje s istim granicama, uz naglašavanje distrikta Vuke, koji se upisivao prošireno, sve do Beograda, u skladu s ambicijama Ustaškog pokreta da oslobodi Zemun. Zašto je to tako? Pa, NDH je smišljeno razvučena na Srbiju na tragu viktimološkog obmanjivanja za potrebe prikrivanja pokolja Židova od strane Srbijanaca. Na temelju lažne kartografije, srbijanski logori smrti pripisani su NDH, pa se otišlo korak dalje: oko 10 tisuća Židova pobijenih u samom Beogradu za travanjskog rata i nakon njega, pripisani su u žrtve ustaškog režima. I dodani na četnički popis žrtava Jasenovca.

(3) Hitlerovi rasni zakoni nisu obuhvaćali Srbe. Naprotiv, Austrijanac Glaise-Horstenau cijenio je Srbe i prezirao Hrvate, bilo to Hrvatima pravo ili ne. Nisu stradali Srbi, nego Hrvati, kako u Srbiji, tako i na teritoriju NDH, koji je bio peterostruko okupiran: njemački nacisti, talijanski fašisti, srpski i srbijanski četnici, orjunaši i sovjetska agentura.

(4) U svezi intervencije Igora Vukića spomenute u (1), potrebito je naglasiti da nam veliku štetu čine podmetanja stranih namjesnika. Reakcija vrha RH je da nakon svega predsjednica Kolinda Grabar Kitarović poziva Aleksandra Vučića u posjetu RH, pa premijer Andrej Plenković ostaje domoljubno pošteđen, jer taj poziv mora pozdraviti. Nije to nikakav sukob dva brda. Moralo je to ići tim redom, jer je Vučić predsjednik u Srbiji, a svi znamo da je svejedno što o tome osobno misle predsjednica Kolinda ili premijer Plenković, koji moraju izvršavati naloge svjetskih centara moći, istih onih koji daju zaštitu krivotvorinama poput srbijanske posljednje u prostorijama UN-a u New Yorku. Marinko Jurasić napominje da je Srbin i Srbijanac Vuk Jeremić u sjedištu UN-a organizirao proslavu pravoslavne Nove godine uz taktove Marša na Drinu, koji su puštani i kao poticaj srpskim i srbijanskim silovateljima, za vrijeme agresije na RH i BiH.           

Fenomen Holokausta

“Mi nismo kao oni” – tako glasi odgovor uškopljene Vlade RH na krivotvoriteljsku srbijansku izložbu o Holokaustu, priređenu 27 siječnja ove 2018. u prostorijama UN-a u New Yorku, koja u međunarodne institucije i svjetsku povijest ponovno usađuje laž o 700 tisuća žrtava ustaškog režima samo u Jasenovcu. Zbog takvog odnosa prema stranim krivotvorinama, imamo slovensku ugrozu u Savudrijskoj vali. Hrvati su tako postali krivotvoritelji suprotnog predznaka – broj ubijenih Židova od strane Srba i srbijanskog fašističkog režima Hrvati “korektno” svode na 15 tisuća. Eto, nađe se i Hrvata koji misle da je Srbija mala ako je pobila malo Židova. I Beograd i Zagreb, kao i većina pripadnih “povjesničara”, ignoriraju neoborivu činjenicu da je na prostoru prve Jugoslavije najviše Židova pobijeno u Srbiji. Nije to posljedica srbijanske i svetosavske sklonosti agresiji i zatiranju drugoga i drukčijeg, koliko rezultat tragičnog progona Židova iz Njemačke. Bugarsko i tursko zatvaranje njemačkog iseljavanja Židova u Palestinu dovelo je do velike koncentracije prognanih Židova u Srbiji, koja je imala čak 10 sabirni logora, od kojih su tri bili logori smrti. Mladi i radno sposobni Židovi vraćeni su u radne logore Njemačke, pa i u proizvodne manufakture Jasenovca, dok su stariji, nemoćni i bolesni Židovi ostavljeni da umru u logorima Srbije. Pa ipak, odgovornost za Holokaust ne može se prevaliti niti na Srbe i Srbijance. Naime, većinu Židova u Srbiji nisu pobili Srbi i/ili Srbijanci, nego glad i smrtonosne epidemije tog vremena, koje su zahvaćale i partizanske i četničke formacije. 

Za Holokaust su prije svih odgovorni Nijemci, odnosno njemački nacisti, ali niti oni nisu izumili progon Židova, da se tako izrazim. Od židovskog sužanjstva u Babilonu do rimskog razaranja Jeruzalema i protjerivanja Judejaca iz Judeje, pa sve do njemačkog nacističkog pohoda na imovinu Židova, mržnja prema Židovima bila je sredstvo ekonomske prevlasti i političke i vjerske dominacije. Zlato španjolskih konkvistadora protjeralo je Sefarde iz Španjolske. Iako to Židovi zanemaruju, Holokaust je najprije pokrenut u Sovjetskom Savezu, gdje su Židovi stradali kao klasni neprijatelj. Nakon toga u prvoj Jugoslaviji, u kojoj su Srbi uspostavljali dominaciju u financijama. U prvoj je Jugoslaviji velikosrpska oligarhija zakonski uokvirila segregaciju prema Židovima, pa i konkretne progone Židova, otvarajući put nekakvom srpskom kapitalu u okupiranim zemljama. U Zagreb su sinkrono stigli izbjegli Židovi i srpski kapital. To je ono nikad dovoljno razjašnjeno vrijeme kada se brojni Židovi priključuju Ustaškom pokretu, koje otvara prijepor izvornog karaktera te borbe protiv srpske dominacije, odnosno velikosrpske tiranije. Velikosrpsko ubijanje Židova pokrenuto je mjesecima prije njemačkog vojnog napada na Jugoslaviju, prije raspada pakta Berlina i Beograda. Pa ipak, najveći broj Židova u Srbiji stradao je od gladi i bolesti, što vrijedi i za susjednu NDH, što vrijedi i za Mađarsku i Poljsku.

U Srbiji progon “jevreja i ćifuta” ima svoju dugu povijest. NDH nije imala nikakve svoje razloge za progon Židova, jer su i Židovi bili izloženi snažnoj diskriminaciji u prvoj Jugoslaviji, napose kada je srpski kapital odlučio nastupiti u Zagrebu bez židovske konkurencije. Mnogi Židovi pridružili su se Ustaškom pokretu. Mnogi Židovi ušli su u strukture NDH. Nitko u NDH nije odvodio Srbe u logore, osim kada su bili pripadnici zarobljenih četničkih i/ili partizanskih formacija. U Jasenovac su prebacivani i kriminalci srspke nacionalnosti, kao i oni hrvatske nacionalnosti. Promašeno je srpsko i srbijansko pozivanje na Franju Tuđmana, u smislu da trebamo prihvatiti Tuđmanovu procjenu o 60 do 70 tisuća ubijenih u Jasenovcu, kao nekakav minimum za početno razumijevanje između Hrvata i Srba, odnosno Hrvata u odnosu na Srbe. Mišljenja sam da su i Tuđmanu podvaljene krivotvorene geografske i političke karte NDH, kao druge velikosrpske krivotvorine. Židovi ubijeni u Beogradu nikako se ne mogu pripisati Jasenovcu. Čak i ako to dopustimo, ne mogu se ubrojiti u žrtve Hrvata.    

Tvrtko Dolić

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Tvrtko Dolić

Naš nacionalni identitet odredio je Branimir

Objavljeno

- datum

 U POTRAZI ZA IZVORNOM BOŽJOM ČESTICOM    Svaka Hrvatska novije povijesti bila je pseudomorfoza, hrvatski državnopravni okvir za nešto sadržajno protuhrvatsko. Starčević, Radić i Pavelić bili su hrvatski domoljubi, Broz je bio zločinac, a Tuđman prazno ništa. Svi su oni pogrešno uzdignuti na razinu hrvatskog identiteta.

Jedna drevna nacija mora se držati svog izvornog nacionalnog određenja, ili će nestati. Našu nacionalnu i vjersku supstancu davno je ograničio Branimir, koji je 879. preselio u rimsko feudalno stablo. Bio je to naš prvi ulazak u neku europsku uniju, naš prvi takav promašaj.Moramo se vratiti izvornom hrvatskom jeziku iz vremena prije Doseljenja. Korienski pravopis čini naš jezik jednostavnim i strancima lakšim za učenje. Pogreška je odstranjivanje helenskih i latinskih riječi, koje su mjera kulture jezika. Novost je govor mržnje, koji napadaju osobe iz kojih mržnja i govor mržnje naprosto isijavaju. Otvorena mržnja prema Hrvatima i prema svemu hrvatskom financira se iz državnog proračuna, a u tom smislu prilično su izdašni i fondovi Unije.

Naš slavni Dolazak konačno se pretočio u tragičan Odlazak. U stoljeću sedmom na Jadran je stigao snažan hrvatski kolektivitet, a danas uzmičemo jedan po jedan, kao pojedinci bez nacionalnog identiteta, odbacujući oružje kao na Bleiburgu, prepušteni surovom neprijatelju na milost. Nestao je i naš čuveni hrvatski prkos – neki narcisoid lanuo je da imamo svoju nacionalnu državu. Dramatično iseljavanje Hrvata iz Hrvatske nije posljedica nezaposlenosti, nego više poremećaj identiteta u psihozi beznađa i predatorske privatizacijske pljačke. Strašno je da su Hrvati u Irskoj kompatibilna populacija, a to nisu u Hrvatskoj.

Nacije su bivši robovi i barbari

Nazivi najvećih europskih nacija pravi su kupus. Francuzi su dobili ime po germanskom plemenu. Skoro sve današnje europske nacije rođene su u društvenom konfliktu ropstva i/ili potlačenosti. U jednoj nevjerojatnoj civlizacijskoj pseudomorfozi, barbari europskog sjevera popunili su okvire antičkih kultura. Kirov proglas o oslobađanju porobljenih plemena je religijska izmišljotina. Veliki Kir nije nikoga oslobodio, nego je premještao zarobljena i potlačena plemena za potrebe lakše kontrole nad carstvom. Kir nije tako oslobađao plemena, nego je tako porobljavao cijele teritorije, i to je radio uspješno, jer je uspostavio najveći imperij u ljudskoj povijesti. Kir nije osvojio samo Babilon, nego i cijele kozmose tog vremena: Mediju i Lidiju. Dakle, Kir nije oslobodio Judejce i Hrvate, nego je neka podređena plemena iz Perzije preselio u bazen Babilona, a odatle u Judeju, Galileju, u kaspijski bazen, i na obale Crnog mora. Za potrebe prava na zemlju doseljenih plemena, kreirane su legende o povratku iz ropstva. Na Sorboni je prije pedeset godina prihvaćena teza da su Hrvate iz Perzije potisnuli sukobi Alana i Skita u 8. i 7. stoljeću prije Isusa, ali se to može odnositi na samo manji dio hrvatske populacije u Perziji. U svakom slučaju, Hrvati su kao narod oblikovani u perzijskom sužanjstvu ili pod perzijskom dominacijom. Upisani smo u Darijevom punjenju proračuna. Nama je porez posve normalna pojava? Ili smo se povukli u pustoš Sjevera da izbjegnemo carske namete? Osjećaj potlačenosti snažio je hrvatski nacionalni identitet i za obje Jugoslavije.

Formirani u krilu drevnih civilizacija, Židovi i Hrvati danas predstavljaju najstarije živuće narode. U našem susjedstvu imamo posla s mlađim robljem, koje je zbog toga dramatično agresivnije, opako, strvinarsko. Starčevićevo Sclavoserbi zapravo se rascijepilo. Bizant je nakon odlaska Branimira u krilo Rima otvorio prostor Bugarima, da bi na kraju kreirao naciju Serva – Serba, koja se prirodno širila u širokom antičkom lovištu na robove. Poučeni takvim porastom srpske populacije, naši zapadni susjedi odabrali su srodan naziv Sclava – Slovenaca. Družine bez identiteta i obitelji, koje nisu pripadale nikuda, kao i nacionalno i plemenski neopredijeljeni tog vremena, prilazili su Srbima i/ili Slovencima. Sclavenci su se oblikovali kao interesna skupina. Otimali su talijansko, čak i prema Trstu, danas nadiru u Savudrijskoj vali, a sutra će svojatati cijelu Istru i Kvarner. Nedostaje nekakav oblik slovenskog svetosavlja, ali su već vidljive odgovarajuće promjene u slovenskoj “katoličkoj” konfesiji. Ime Rastko u Sloveniji je često. Kao i mnogim drugim europskim narodima bez antičkog korijenja, Slovencima paše da se narodi naguravaju u okvirima Staljinove državotvornosti, a to Hrvati ne smiju dopustiti. To je posve nedopustivo i na razini Zapadne civilizacije.

Spas je povratak Branimiru

Na što će sličiti buduća “hrvatska” država i ova Lijepa naša nakon što u našu povijest uđu svi ti nikakvi predsjednici, svi ti jalovi premijeri, bezvezni ministri, Jandrokovići i Jovići, svi ti generali desetari, i svi ti iskvareni društveni arbitri nečega i ničega? Ovo nije država, nego fukara i vukofukarija na svim razinama. Glavni su Hrvati predatori, od

Tomislavovo Hrvatsko Kraljevstvo i velike pobjede protiv Ugara, na Dravi 925., i Bugara, u bosanskim planinama 927.

onih grabežjivaca iz stepe, prije prvog porobljavanja. Use, nase i podase. Stoka! Kao i posljednjih stoljeća, presudno je obnoviti održiv koncept nacije, na neupitnim dražavnopravnim temeljima. Jako je važno odbaciti svaki novi kult ličnosti, bez obzira jeli riječ o Josipu Brozu ili Franji Tuđmanu, pa i kada su u ponudi istinske novovjeke nacionalne veličine i/ili mučenici: Ante Starčević, Stjepan Radić i Ante Pavelić – ustaša protiv prve Jugoslavije. Svaki novi kult ličnosti pridodaje se na planu poništavanja temeljnog bića nacije. Svi ti likovi ne izlaze na razinu svjetske povijesti, pa su na svoj način u funkciji potiskivanja najstarije nacije u Europi.

Za razliku od takvih, bili oni mučenici ili ne, naš kralj Branimir bio je prvi protagonist svog vremena. Odlučivao je o tome koje će rimsko carstvo postati vodeće, pomjerao je granice imperija, odlučivao je o našoj sudbini na razini milenija. Nije branio svoj osobni status kralja u bizantskoj feudalnoj hijerarhiji, nego je učinio osobnu žrtvu i odrekao se bizantske krune da bi Hrvati zadržali svoj dio Jadrana i svoje jadranske otoke. Vrijeme će pokazati da je pogriješio, jer je Bizant odgovorio otvaranjem većeg prostora Bugarima, pa je uskoro Simeon ugrozio i sam Carigrad. Bizant je pokušao uspostaviti ravnotežu kroz kreiranje sclavenske rase, da bi na rubovima imperija na svoje došli i oni koji ništa nemaju – Nemanjići. To je za Hrvate i Bugare proizvelo dalekosežne negativne posljedice. U takvim budalaštinama nazirao se konačni kraj najmoćnije antičke civilizacije. Da Branimir nije prirastao uz feudalno stablo Rima, Crkva u Hrvata ostala bi neovisna o Rimu, pa bi Hrvati nakon dolaska Turaka uživali vjersku toleranciju. Hrvatsko plemstvo u Bosni, uključujući sve veće posjednike, ne bi konvertiralo na islam da sačuva posjede. Isto tako, hrvatska populacija i hrvatska kultura izbjegli bi negativne učinke celibata. Gledano u širini vremena, Branimir je pogriješio, ali je determinirao naše nacionalne i vjerske odrednice. To je fakat i to ne možemo poništiti. I, nije to sve skupa moj nekakav osobni odabir, ili nekakav kapric u odnosu na novovjeke političke nakaze, što mi mnogi predbacuju. Zapitajte se zašto Srbi ne dopuštaju na svojoj nacionalnoj razini bilo kakvo izjednačavanje sa Siledžijom Dušanom i Svjatim Savom. Draža i svi ti Karađorđevići i Obrenovići, kao i Sloba, tvorac Republike Srpske u BiH, svi su oni Druga liga istok. Pokušajte Engleze navesti da temelj njihove nacije postane Winston Churchill, bez obzira koliko je osobno pridonio padu Adolfa Hitlera i nacističke Njemačke.

PETA KOLONA OSPORAVA HRVATSKE KRALJEVE

Krešimir Petković prozvao Dejana Jovića

Nakon što je Dejan Jović kao glavni urednik časopisa Politička misao dao prostor njemačkom politologu i političaru Thomasu Bicklu i njegovom veličanju sporazuma Drnovšek – Račan, ostavku u uredništvu tog časopisa podnio je Krešimir Petković, docent na Fakultetu političkih znanosti. “Pozdravljam pluralizam, slobodu izražavanja različitih političkih stajališta, ali upozoravam i na problem krivotvorina koje dobivaju akademsku legitimaciju i kao takve se reproduciraju u političkim sukobima pa i u različitim pravnima arenama” – izjavio je Petković. Već sam ukazivao na evidentno protuhrvatsko djelovanje Dejana Jovića, koje provodi o našem trošku, kvalitetno uhljebljen na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti. Jović sustavno potkopava hrvatsku državnopravnu ostavštinu. U posljednje vrijeme negira i pravni značaj Zavnoha, ali ne u smislu redukcije Hrvatske do Une, nego na planu poništavanja bilo kakve pravne osnove za postojanje hrvatske države. Hrvatski kraljevi su izmišljotina, sugerira nam Dejan – u tome smislu dobio je potporu i Tvrtka Jakovine. Siledžija Dušan bio je car, a Tomislav niti kralj. S nestrpljenjem očekujem Jovićevu reinterpretaciju Hrvatsko-ugarske nagodbe. Zanimljivo, Dejan Jović i Tvrtko Jakovina podržavaju kult Franje Tuđmana i samu ideju da se hrvatska državnost oslanja na Tuđmana. Jer, ako je Tuđman tvorac Hrvatske, onda ona prethodno nije postojala, pa zapravo nema nikakvo državnopravno utemeljenje.

Tvrtko Dolić

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Facebook

Popularno