Connect with us

Kultura i vjera

MIHAEL – ANĐEO POSLJEDNJIH VREMENA! Ukazao se, evo i gdje!

Objavljeno

- datum

  ZAPOVJEDNIK NEBESKE VOJSKE    Njemu se utječemo u duhovnim slabostima i borbama!

Nakon uskrsnuća Isusa Krista počinju posljednja vremena, vremena isčekivanja drugog dolaska Krista unutar ‘doline smrti’ koju ne prolazimo sami, kako to mnogi misle, već u pratnji nebeske vojske. Zapovjednik nebeske vojske je Sveti Mihael anđeo koji se u Bibliji spominje nekoliko puta. Arkanđeo, odnosno jedan od trojice najuzvišenijih anđela koji, prema Ivanovu Otkrivenju vodi znakovitu borbu sa Zmajem i njegovom vojskom, na nebu – piše Z.K. u dnevno.hr.

”Uto se zametnu rat u nebu koji je Mihael sa svojim anđelima morao voditi protiv Zmaja. Zmaj i njegovi anđeli prihvatiše borbu, ali je ne mogoše izdržati. I mjesta za njih više nije bilo u nebu. Bijaše zbačen veliki Zmaj, stara Zmija, koja se zove đavao – sotona, zavodnik cijeloga svijeta – bijaše zbačen na zemlju i bijahu zbačeni s njime njegovi anđeli.” (OTK, 12,7)

Zato se vjernici koji se nađu u nevolji, duhovnim i tjelesnim borbama često molitvom obraćaju upravo ovom nebesniku! Riječ je o moćnom anđelu čije ime – Mihael potječe iz hebrejskog “מִיכָאֵל‎”, “Mi-ha-el”, što znači: “Tko je kao Bog”.

Prema učenju Katoličke crkve, on je borac, molitelj i pratitelj… Molitva sv. Mihaelu koristi se kao zaštita od zlih duhova kao i u borbi protiv svih drugih duhovnih slabosti i napasti što nam samo govori da je sveti Mihael moćno oružje posljednjih vremena koja su, vidljivo je po količini zla u svijetu, pri vrhuncu.

Iako mnogi misle da je Mihael samo ‘mitsko biće’ Katolička crkva bilježi i priznaje ukazanja svetog Mihaela. Najpoznatije je ono na brdu Gargano u mjestu koje sada nosi i naziv – Monte san Angelo, odnosno Grad svetog anđela. U predivnoj špilji, na jugoistoku Italije duboko unutar zemlje, na padinama brda Gargano ukazao se sveti Mihael do sada četiri puta, godine 490., 492,. 493., i 1656.

gargano

Ovo mjesto posebno je volio padre Pio koji je za života vrlo često pohodio špilju svetog Mihaela kao i mnogi drugi svetci, pape i kraljevi uz brojne vjernike koji se i dan danas slijevaju u ovu mističnu špilju prepunu strahopoštovanja prema Bogu i svetosti.

Nakon brojnih ukazanja i pomoći stanovnicima ovog mjesta kroz povijest, anđeo Mihael postao je zaštita i zagovor velikog broja ljudi na zemlji. Na blogu Srdašce pronašli smo autentične priče o Mihaelovim ukazanjima za koje možda još niste znali. Kao na primjer da je riječ o špilji u kojoj će sve molitve biti uslišene. Autor ovog teksta uvjerio se sam u obećanje svetog Mihaela koji se kroz povijest ukazivao ovako:

Prvo ukazanje – mjesto na kojem se molitve uslišavaju

8. svibanj 490. g

Godine 490. poslije Krista Gargano je bio surov i divlji kraj, a ljudi su još bili duboko uronjeni u poganstvo (moguće je da se upravo u svetoj pećini slavio kult boga Kalkanta). U to vrijeme pročuo se glas o čudesnom događaju: veliki bik, koji se udaljio od svog stada koje je paslo po tim neprohodnim mjestima i izgubio, pronađen je nakon tri dana kako kleči pred otvorom jedne velike pećine. Rasrđeni vlasnik buntovnog bika odapeo je na njega strijelu, ali se ona čudesno okrenula i ranila strijelca. Vijest o tom izvanrednom događaju došla je do mjesnog biskupa Lorenza Maiorana, koji je nakon tri dana posta i molitve bio počašćen prvim ukazanjem Arhanđela: “JA SAM U PRISUTNOSTI BOŽJOJ… JA SAM ODABRAO PEĆINU I ONA MI JE SVETA… U NJOJ ĆE SE OTPUŠTATI GRIJESI I ZADOBIVATI SVE ŠTO SE MOLITVOM BUDE TRAŽILO…” Tako je nastalo prvo “anđeosko” Svetište Zapada. Poslije toga događaja zbili su se i drugi ne manje važni čudesni događaji, te je svjetlo svetoga Mihaela zasjalo i na drugim mjestima kao u svetištu Val di Susa i na poluotoku Mont Saint Michel u Normandiji.

Drugo ukazanje – otjerao barbare koji su se sručili na Gargano

12. rujna 492. g.

I Arkanđeo, novi stanovnik Gargana, uskoro je pokazao svu svoju moć. Dvije godine kasnije, budući da je Sipont bio opsjedan od Odoakrovih barbara, biskup Lorenzo ponovno se obratio nebeskomu duhu koji mu je u drugom ukazanju obećao zaštitu i pobjedu. A bilo je to ovako: potpomognuta potresima i munjama što se sručiše na opsadnike, vojska Sipontina natjerala je barbare u bijeg. Stanovnici Siponta su u znak zahvalnosti sv. Mihaelu otišli do Gargana, ali se zbog straha nisu usudili kročiti u pećinu, nego se zaustaviše na ulazu Svetoga Mjesta. Nisu se usudili ući u tu veliku i tajnovitu pećinu.

Gargano / Garganoartapartofculture.net

Treće ukazanje – svaki kamen špilje na Garganu posvećen je njegovom prisutnošću

29. rujna 493. g.

Prošla je još jedna godina, a biskup se još nije odlučio konačno prijeći prag čudesne pećine i posvetiti je, kako mu je bilo naloženo pri njegovom prvom razgovoru s nebeskim duhom. Arhanđeo mu se ponovno ukazao pozvavši ga da uđe unutra zajedno sa svim puljiškim biskupima gdje će slaviti Božja otajstva, ali bez posvećivanja mjesta jer ga je On već bio posvetio svojom rukom. Taj put Lorenzo je napokon poslušao arhanđela i kad je ušao u pećinu, našao je već pripravljeni oltar prekriven crvenim platnom s kristalnim križem, kako mu je Mihael i rekao. Otisak dječjeg stopala utisnut na kamenoj stijeni svima je dao opipljiv dokaz Arhanđelove prisutnosti. Lorenzo je dao sagraditi crkvu na ulazu u pećinu i posvetio je. Tako je nastalo jedinstveno svetište, u kojem oltar nikada nije imao posvećeni kamen JER JE SVAKI KAMEN NA TOM MJESTU SVET, a dva nadnevka vezana uz prvo i treće ukazanje postala su blagdani priznati od Svete Crkve i to Ukazanje sv. Mihaela na Garganu i Posvećenje jedne stare bazilike u Rimu na Salarijskoj cesti, podignute u njegovu čast.

spilja2-1024x697

Četvrto ukazanje – kuga poharala Italiju, samo Gargano ostao zaštićen

22. rujna 1656. g.

Godine 1656. zbio se jedan događaj u vrijeme kada je kuga kosila svoje žrtve po cijeloj Italiji. Sipontinski nadbiskup, Alfonzo Puccinelli zazvao je još jedanput pomoć sv. Mihaela. On se je ukazao u zoru 25. rujna, upravo u trenutku kada se nadbiskup nalazio u nadbiskupskoj palači na Monte Sant´Angelo: Ja sam Mihael Arhanđeo… Tko god bude upotrebljavao kamenje iz moje pećine, od tebe blagoslovljeno i sa urezanim križem i mojim imenom, bit će oslobođen kuge. I tako je i bilo.

Z.K./dnevno.hr

Komentari

Komentari

Kultura i vjera

MOLITVA PATERA RUFUSA ZA HRVATSKU: ‘Oslobodi ovu zemlju od Sotonine moći’

Objavljeno

- datum

 MOLITVA OSLOBOĐENJA IZ 1999. GODINE     Bože, Ti ljubiš Hrvatsku i zato ti upućujem iskrene molitve za nju!

Sada u ovim čudnovatim trenucima povijesti, kako svijeta, tako i Hrvatske dobro se prisjetiti seminara patera Rufusa Pereire, indijskog svećenika koji je 1999. posjetio našu zemlju i održao 4-dnevnu duhovnu obnovu u kući Tabor. Zapisi sa tog seminara kao i još nekih, koji su bili nakon toga organizirani od Pokreta krunice za obraćenje i mir objavljeni su 2010., u knjizi P. Rufus Pereira – “Duh Sveti obnovitelj, ozdravitelj i osloboditelj. Pater Rufus je bio među prvim svjetski poznatim karizmaticima koji su posjetili Hrvatsku i molili za nju i njene ljude.

Rekao je: Bože, Ti ljubiš Hrvatsku i zato ti upućujem iskrene molitve za nju!

– Bio je to nezaboravan duhovni događaj, posebno molitva za Hrvatsku, kada je pater Rufus zamolio da svi vjernici kleknu i lijevom rukom dotiču zemlju, a desnu uzdignu prema nebu, kako bi izrazili čvrstu vjeru, da naša zemlja može primiti puninu blagoslova, samo od Gospodina- napisao je jedan vjernik koji je prisustvovao tom susretu i blagoslovu – donio je tada portal dnevno.hr.

Evo  molitve koju je p. Rufus izgovorio za Hrvatsku:

“Gospodine Isuse, Ti ljubiš ovu zemlju. Molimo Te za oslobođenje čitave zemlje. Oslobodi ovu zemlju od Sotonine moći, prekini sve sotonske kultove i veze u ovoj zemlji! Oslobodi svaku planinu, svaku rijeku od Sotonine moći! Oslobodi svako drvo, svaku životinju od Sotonine vlasti! Iznad svega, molimo Te za oslobođenje hrvatskoga naroda. Gospodine, u Tvoje Ime molimo da slomiš Sotoninu moć nad hrvatskom zemljom, da slomiš snagu Sotoninu nad narodom hrvatskim, da slomiš snagu zla nad Crkvom u Hrvatskoj, da oslobodiš ljude od bavljenja okultnim praksama, da ih izliječiš od rana rata, koje su postale ulaz sotonskom utjecaju. Gospodine, ova zemlja pripada Tebi! Ti si je stvorio. Ti si je svojom predragocjenom krvlju otkupio. Ti si je posvetio Duhom Svetim. Gospodine, svi zajedno ponovo posvećujemo ovu zemlju Tvojemu presvetomu Srcu! Ponovo posvećujemo hrvatski narod Tvojemu presvetomu Srcu! Ponovo posvećujemo Crkvu u Hrvatskoj Tvojemu presvetomu Srcu i sve Ti to prinosimo po bezgrješnome Srcu Marijinu. Gospodine, molimo Te da Marija bude kraljica ove zemlje, da donese mir ovoj zemlji, kao što je donijela mir Rusiji, kao što je donijela mir u Fatimu, kao što donosi mir u Međugorju. Gospodine, ponovo posvećujemo ovu zemlju Bezgrješnomu Srcu Marijinu. Gospodine, molimo ovu molitvu egzorcizma i oslobađanja, molimo ovu molitvu ponovne posvete i posvećivanja po zagovoru sv. Josipa zaštitnika Hrvatske, svih apostola, sv. Franje i sv. Antuna, sv. arkanđela, anđela i svih svetaca ove zemlje. Hvala ti, Isuse! Slava ti, Isuse! Aleluja, Gospodinu! Hvala Ti, Gospodine Isuse! Aleluja! Aleluja, Aleluja!”

 

 

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Kultura i vjera

PO UKAZANJU ISUSOVU   Posveti se Srcu Isusovu onako kako je to činila  sv. Margareta Marija Alacoque

Objavljeno

- datum

Isus je dao i 12 obećanja onima koji budu širili ovu pobožnost!

Sveta Margareta Marija Alacoque rodila se u Francuskoj 1647. U dobi od 24. godine stupila je u Red Sestara Pohođenja Marijina. Već je i prije stupanja u samostan imala više nadnaravnih viđenja a u narednom razdoblju ekstaze su postale i učestalije radi čega je pretrpjela mnoge neugodnosti od strane susestara.

Ostala je čvrsta u vjeri i njezina je ljubav prema Isusu sve više rasla. 1675. godine, u vrijeme tijelovske osmine, došlo je do važnog ukazanja u Kapeli Pohođenja. Margareta je ugledala Isusa koji joj je naredio da se zauzme da se na petak nakon tijelovske osmine uvede Petak Srca Isusova. Usprkos najvećim protivljenjima i okrivljavanjima kojima je bila izložena, svim se žarom posvetila širenju pobožnosti u čast Srcu Isusovu. Drugom je prigodom Isus zatražio od Margarete da se svakog prvog petka u mjesecu pričesti te je tako nastala pobožnost Prvih petaka. Potporu i pomoć dobila je od poglavara mjesne isusovačke redovničke zajednice. Na njega ju je za vrijeme jednog viđenja uputio sam Isus. Najvažnije što je Isus želio prenijeti njoj, a onda i svim ljudima, je istina o njegovoj silnoj ljubavi prema čovjeku i istina o njegovu Srcu kao simbolu te ljubavi. Svetica je umrla 16. listopada 1690. godine a tijelo joj se nalazi u kapeli gdje joj se ukazao Isus. Sredinom 19. stoljeća papa Pio IX. službeno je uveo u Crkvu blagdan Srca Isusova koji se slavi prvi petak nakon blagdana Tijelovo.

Posveta Isusovu srcu sv. Margarete Marije Alacoque

Ja darujem i posvećujem Presvetom Srcu Gospodina našega Isusa Krista svoju osobu i život, svoja djela, muke i patnje, da od sada svim svojim bićem samo njega ljubim, štujem i slavim. Ovo je čvrsta moja volja da budem sav njegov i da sve činim njemu za ljubav, odričući se cijelim srcem svega, što bi njemu moglo biti mrsko.

Tebe, dakle, Presveto Srce, odabirem za jedini predmet svoje ljubavi, za zaštitnika svoga života, za osiguranje svoga spasenja, za lijek protiv svoje slabosti i nestalnosti, za naknadnika svih pogrešaka svoga života i za svoje sigurno utočište na času smrti.

O predobro Srce, ti budi moje opravdanje pred Bogom, svojim Ocem, i odvrati od mene zaslužene udarce njegove srdžbe. O Srce puno ljubavi, u tebe stavljam sve svoje ufanje, jer se bojim svega od svoje zloće i slabosti, a nadam se svemu od tvoje dobrote.

Uništi, dakle, u meni sve, što bi moglo biti neugodno i protivno. Neka se tvoja čista ljubav tako utisne u moje srce, da nikada ne zaboravim na te i da se nikada ne odijelim od tebe. Zaklinjem te tvojom neizmjernom dobrotom, daj da moje ime bude u tebi upisano, jer ja hoću, da moja sreća i slava bude u tom da živim i umrem kao tvoj rob.

Amen.

Isus svetoj Margareti obećava da oni koji budu štovali njegovo Presveto Srce daje ove duhovne i vremenite blagodati:

1. Dat ću im sve milosti koje su im potrebne u njihovu staležu.
2. Unijet ću mir u njihove obitelji.
3. Tješit ću ih u svim njihovim patnjama.
4. Bit ću im sigurno utočište za života, a osobito na času smrti.
5. Izlit ću obilje blagoslova na sve njihove pothvate.
6. Grješnici će naći u mome Srcu izvor i beskrajno more milosrđa.
7. Mlake će duše postati revne.
8. Revne će se duše uzdići do velike savršenosti.
9. Blagoslovit ću i kuće gdje bude izložena i čašćena slika moga Presvetog Srca.
10. Svećenicima ću dati dar da taknu i najtvrdokornija srca.
11. Imena onih koji budu širili ovu pobožnost bit će upisana u mome Srcu i neće se nikada izbrisati.
12. Svima koji se budu pričestili na prvi petak tijekom devet mjeseci uzastopce obećavam milost pokore na samrti: oni neće umrijeti u mojoj nemilosti ni bez sakramenata. Moje će im Srce biti sigurno utočište u posljednjemu času.

Autor: Vjera

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Kultura i vjera

Brašančevo (Tijelovo)

Objavljeno

- datum

BLAGDAN je Tijelova. Za Katoličku crkvu, Tijelovo se obilježava u spomen na ustanovljenje Euharistije na Veliki četvrtak.

Svetkovina se pojavljuje u 13. stoljeću, no zapadno kršćanstvo počelo ga je obilježavati tek u 14. stoljeću. Postoji legenda prema kojoj je augustinska redovnica Julijana iz samostana u Belgiji, imala viđenje punog Mjeseca, na kojem je opazila mrlju.

Mjesec je protumačila kao Crkvu, a mrlju nedostatkom blagdana, kojim bi se častio Presveti oltarski sakrament. Mjesni biskup je na njezinu molbu uspostavio blagdan, koji se u početku zvao blagdan Euharistije.

Papa Urban IV. objavljuje bulu 1264., kojom je taj blagdan htio proširiti na cijelu Crkvu, no u tome ga je spriječila smrt. Tek u 14. stoljeću, blagdan se proširio na cijelu Rimokatoličku Crkvu.

Tijelovo je katolički blagdan koji se slavi u četvrtak poslije nedjelje Presvetog Trojstva.

U nekim hrvatskim krajevima ovaj blagdan se zove i  Brašančevo  a potječe iz 18. stoljeća.

Riječ Brašančevo dolazi od riječi  brašno, od čega se pravi kruh a kruh u pretvorbi u sv. Misi postaje Kristovo Tijelo. Ovaj blagdan je ujedno i spomen na ustanovljenje Euharistije na Posljednjoj večeri, na Veliki četvrtak.

Blagdan se pojavljuje u 13. stoljeću kada se augustinskoj redovnici sv. Julijani iz samostana kod Liegea u Belgiji u jednom viđenju punog mjeseca, na mjesecu pokazala mrlja.Puni je mjesec redovnica protumačila kao Crkvu, a mrlju kao jednu svetkovinu koja Crkvi nedostaje  a kojom bi se častio Presveti oltarski sakramenat. Na zamolbu sv. Julijane mjesni biskup Robert de Thorote u svojoj biskupiji dao uvesti blagdan Presvetog Tijela i Krvi Kristove – sv. Euharistije.Sv.Julijana i njeni suvremenici širili su ideju toga blagdana  ucijeloj Crkvi.

Drugi događaj koji je snažno utjecao na čašćenje Tijela i Krvi Kristove povezan je uz euharistijsko čudo koje se zbilo godine 1263. u mjestu Bolseni u Italiji. Jedan je svećenik slaveći svetu misu posumnjao u pretvorbu kruha i vina u Isusovo Tijelo i Krv.Kad je lomio posvećenu hostiju, zapazio je kako iz nje kaplje krv koja se slijevala po oltaru.

Nakon ova dva događaja tadašnji papa Urban IV.  08.09.1264. objavljuje bulu kojom ustanovljuje blagdan Tjelova (Euharistije)  želeći tu svetkovinu  proširiti na cijelu Crkvu.

No brza smrt ga je spriječila u tome.Tek u 14. st. papa Ivan XXII. širi blagdan na cijelu Rimokatoličku Crkvu.

Događaj, sličan onome u Bolseni, zbio se god. 1411. i u Hrvatskoj, u Ludbregu: Za najvažnijeg dijela sv.mise –pretvorbe-  kada se na svećenikove riječi i djelovanje Duha Svetoga kruh pretvara u Tijelo a vino u Krv Isusovu, svećenik je posumnjao u ovo čudo.

Tada je ugledao da se u kaležu nalazi prava svježa krv. Silno zbunjen i prestrašen neočekivanim događajem, brzo je spremio kalež sa svetom Krvlju iza oltara i završio misu. Taj događaj temeljito je ispitivao papa Julije II. (1503-1513.).Zbog duljine istrage i ispitivanja čudesnih događaja nije uspio završiti istragu ali je dozvolio javno štovanje relikvije što čini i njegov nasljednik papa Leon X.

Svetkovina Tjelova je povezana sa procesijama. Prva Tjelovska procesija  održana je u Kölnu sedamdesetih godina 13. stoljeća. Taj običaj se u 14. st. raširio po mnogim katoličkim zemljama. U procesiji svećenik u monstranci (pokaznici) nosi posvećenu hostiju, dok puk pjeva, moli i nosi cvijeće.

Svojim sudjelovanjem u procesiji krenimo za Kristom,posvjedočimo svoju vjeru, sačuvajmo našu lijepu kršćansku tradiciju i običaje.(kamenjar.com)

 

 

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Facebook

Popularno