Connect with us

Kultura i vjera

Maria Simma o Međugorju: ‘Imala sam viđenje, Međugorje je stvarno’

Objavljeno

- datum

Važne riječi o Međugorju i Čistilištu, Marie Simme (1915-2004), austrijske mističarke koja je imala viđenja o dušama iz čistilišta.

Na pitanje jednog novinara ukazuje li se zaista Marija, Isusova majka?

Nekoliko ste puta spomenuli Međugorje. Možete li mi reći nešto više o tome? Odgovorila je ovako;

„Da, zaista se pojavljuje, i danas se u Međugorju pojavljuje svaki dan grupi djece. Tri puta sam bila ondje, ali nisam trebala otići da bi saznala je li stvarno ili nije. Ubrzo nakon što su počela ukazanja, u lipnju 1981. godine, o njima sam upitala jednu sirotu Dušu iz Čistilišta, a ona mi je rekla da su stvarna. Znate, jedina opasnost Međugorja je ta što se svijet na njega ne obazire.“

Iz „Mistici Crkve“ (Mystics of the Church)

Maria Simma rođena je 2. veljače 1915. godine u gradu Sonntag, u Austriji. Bila je druga od osmero djece. Roditelji su joj bili siromašni farmeri te je obitelj jedva preživljavala. Bili su su skromni katolici čija je vjera u Boga bila jednostavna, ali vrlo odana. Sa sedam godina, María je počela osjećati snažan poziv da pomogne drugima, ili kroz molitvu i žrtvu redovničkim životom ili kao misionar laik. S tim na umu, majci je rekla da se nikada neće udati. Majka joj je odgovorila – „Vidjet ćemo kada budeš imala 20 godina“, na što je María rekla – „Čvrsto sam odlučila. Ili ću uči u samostan, ili ću raditi negdje u svijetu gdje mogu biti od pomoći drugima.“

Duše u Čistilištu najviše rastužuje napuštanje od strane njihovih voljenih

Kako kaže María, duše u Čistilištu najviše „rastužuje“ što su ih njihove obitelji u potpunosti zaboravile. S pravom se tako osjećaju jer ne primaju nikakvu duhovnu pomoć od onih kojima su oni sami puno pomogli za vrijeme života. Samo je mali broj molitvi upućen njima, čak i za vrijeme sprovoda. A ipak, upravo im je molitva najviše potrebna! Sve komemoracije, proslave i tetovaže napravljene u njihovu čast, iako dobronamjerne, ne pomažu im u oslobađanju od patnje te od pročišćavanja. Molitva za duše u čistilištu kroz mjesec studeni je OVDJE.

Posjeti izmučenih Duša iz Čistilišta

Godine 1940., María je imala 25 godina i prvi put ju je posjetila sveta Duša (duša pokojnika u Čistilištu). Sveta duša (muškarac) joj se jedne noći ukazala u viziji. Koračao je amo-tamo u sobi, podno njezina kreveta. Bila je zbunjena, viknula mu je „Tko si ti?“, ali nije dobila odgovor. Zatim se ustala iz kreveta i pokušala ga dohvatiti govoreći: „Kako si došao ovamo? Odlazi!“, nije joj odgovorio, a kada je ispružila ruku kako bi ga dotakla, nestao je. Međutim, čim se vratila u krevet, ponovno se pojavio koračajući amo-tamo podno kreveta. Zapitala se kako može tako jasno vidjeti tog čovjeka, ali ga ne može dodirnuti. Pomislila je, „Nema veze, sve dok mi se ne približi.“, i nastavila ga gledati. Nakon nekog vremena je nestao, a ona je ostala budna razmišljajući o značenju toga što joj se upravo dogodilo.

Sljedećeg je dana otišla posjetiti svećenika svoje župe, fra Alfonsa Matta, da mu kaže sve što se dogodilo. „Kada sam mu sve objasnila, rekao je: ‘možda je to neka sirota duša iz Čistilišta. Ako se ponovi, nemoj reći Tko si ti?, već Što trebaš od mene?‘“.

Sljedeće se noći muškarac iznenada pojavio, ponovno koračajući amo-tamo. Ovoga je puta María odmah upitala „Što trebaš od mene?“. Muškarac se zaustavio, okrenuo prema njoj i rekao „Molim te posveti mi tri svete mise, tada ću biti izbavljen“. Potom je nestao, a María kaže da je tada shvatila da je bio sirota duša. Sljedećeg je dana ponovno rekla svom svećeniku što se dogodilo, te su mu posvetili tri svete mise. Svećenik joj je savjetovao da nastoji učiniti sve što može za duše koje dođu od nje tražiti pomoć.

Uskoro je još duša iz Čistilišta došlo tražeći od nje molitve i žrtve, te je tako započeo doživotni apostolat za svete duše. Tijekom sljedećih nekoliko godina, samo bi dvije ili tri duše došle godišnje, no kako je vrijeme odmicalo, sve ih je više dolazilo tražiti njezinu pomoć kroz molitve i žrtvu.

Od 1940. do 1953. godine dolazile su joj duše čistilišta, većinom u studenom. U tjednu po Svim Svetima izgleda da duše čistilišta primaju posebne milosti po posredovanju Djevice Marije. I čitav mjesec studeni čini se da je za njih vrijeme posebnih milosti. Marija Simma je bila radosna da je završio mjesec studeni, a na blagdan Bezgrešne započelo je njezino pravo poslanje.Javio joj se jedan kolnski svećenik iz godine 555. Ostavio je na nju dojam pravog očajnika. Zamolio je Mariju da na sebe preuzme patnje zadovoljštine jer bi inače morao trpjeti do Sudnjega dana. Ona je to prihvatila pa je uslijedio tjedan za nju strašnih muka. Ta duša joj je svake noći dolazila i predavala nove patnje. Bilo je kao da joj kidaju sve udove i kao da se sa svih strana u nju zabadaju oštri mačevi… Kasnije su uvijek iznova dolazile nove duše moleći je za pomoć.

Treba reći, međutim, da María nikad nije sama tražila da je duše posjete – nikada ih nije zazivala ili „usmjeravala“ na bilo koji način. Uvijek su same dolazile. Zapravo, svete duše su joj rekle da im Bog svojom velikom milosrđu dopušta da od nje prime žrtvu i molitve kako bi se njihovo vrijeme u Čistilištu skratilo. (Devetnica za duše u čistilištu)

”Trebaš ići svugdje kamo te zovu”, kazale su joj duše čistilišta, ”to je pravi apostolat”.

sestra-emmanuel-maria-simma.jpg

Photo: sestra Emmanuel i Maria Simma

Tijekom intervjua sa sestrom Emmanuel, upitala ju je:

Koja je razlika između ovoga što vi radite s dušama i prakticiranja spiritizma (kojim se bave mediji, itd.)

„Ne bismo smjeli zazivati duše, ja ih ne pokušavam nagnati da dođu. U spiritizmu ih ljudi pokušavaju zazvati. Ta je razlika vrlo jasna i moramo je shvatiti ozbiljno. Kada bi ljudi vjerovali u samo jednu stvar koju kažem, onda bih voljela da to bude ovo: oni koji se bave spiritizmom (zazivanjem mrtvih, pomicanjem stolova i takvim sličnim stvarima) misle da zazivaju duše pokojnih, no zapravo, ako dobiju odgovor onda su to uvijek i bez iznimke Sotona i njegovi demoni. Ljudi koji se bave spiritizmom (vračevi, vještice, mediji, itd.) čine nešto vrlo opasno za sebe, ali i za one koji su im se obratili za savjet. Do grla su u lažima. Strogo je zabranjeno zazivati mrtve. Što se tiče mene, ja to nikada nisam učinila i nikada i neću.“

Izvor: međugorje.info

Komentari

Komentari

Kultura i vjera

MOLITVA PATERA RUFUSA ZA HRVATSKU: ‘Oslobodi ovu zemlju od Sotonine moći’

Objavljeno

- datum

 MOLITVA OSLOBOĐENJA IZ 1999. GODINE     Bože, Ti ljubiš Hrvatsku i zato ti upućujem iskrene molitve za nju!

Sada u ovim čudnovatim trenucima povijesti, kako svijeta, tako i Hrvatske dobro se prisjetiti seminara patera Rufusa Pereire, indijskog svećenika koji je 1999. posjetio našu zemlju i održao 4-dnevnu duhovnu obnovu u kući Tabor. Zapisi sa tog seminara kao i još nekih, koji su bili nakon toga organizirani od Pokreta krunice za obraćenje i mir objavljeni su 2010., u knjizi P. Rufus Pereira – “Duh Sveti obnovitelj, ozdravitelj i osloboditelj. Pater Rufus je bio među prvim svjetski poznatim karizmaticima koji su posjetili Hrvatsku i molili za nju i njene ljude.

Rekao je: Bože, Ti ljubiš Hrvatsku i zato ti upućujem iskrene molitve za nju!

– Bio je to nezaboravan duhovni događaj, posebno molitva za Hrvatsku, kada je pater Rufus zamolio da svi vjernici kleknu i lijevom rukom dotiču zemlju, a desnu uzdignu prema nebu, kako bi izrazili čvrstu vjeru, da naša zemlja može primiti puninu blagoslova, samo od Gospodina- napisao je jedan vjernik koji je prisustvovao tom susretu i blagoslovu – donio je tada portal dnevno.hr.

Evo  molitve koju je p. Rufus izgovorio za Hrvatsku:

“Gospodine Isuse, Ti ljubiš ovu zemlju. Molimo Te za oslobođenje čitave zemlje. Oslobodi ovu zemlju od Sotonine moći, prekini sve sotonske kultove i veze u ovoj zemlji! Oslobodi svaku planinu, svaku rijeku od Sotonine moći! Oslobodi svako drvo, svaku životinju od Sotonine vlasti! Iznad svega, molimo Te za oslobođenje hrvatskoga naroda. Gospodine, u Tvoje Ime molimo da slomiš Sotoninu moć nad hrvatskom zemljom, da slomiš snagu Sotoninu nad narodom hrvatskim, da slomiš snagu zla nad Crkvom u Hrvatskoj, da oslobodiš ljude od bavljenja okultnim praksama, da ih izliječiš od rana rata, koje su postale ulaz sotonskom utjecaju. Gospodine, ova zemlja pripada Tebi! Ti si je stvorio. Ti si je svojom predragocjenom krvlju otkupio. Ti si je posvetio Duhom Svetim. Gospodine, svi zajedno ponovo posvećujemo ovu zemlju Tvojemu presvetomu Srcu! Ponovo posvećujemo hrvatski narod Tvojemu presvetomu Srcu! Ponovo posvećujemo Crkvu u Hrvatskoj Tvojemu presvetomu Srcu i sve Ti to prinosimo po bezgrješnome Srcu Marijinu. Gospodine, molimo Te da Marija bude kraljica ove zemlje, da donese mir ovoj zemlji, kao što je donijela mir Rusiji, kao što je donijela mir u Fatimu, kao što donosi mir u Međugorju. Gospodine, ponovo posvećujemo ovu zemlju Bezgrješnomu Srcu Marijinu. Gospodine, molimo ovu molitvu egzorcizma i oslobađanja, molimo ovu molitvu ponovne posvete i posvećivanja po zagovoru sv. Josipa zaštitnika Hrvatske, svih apostola, sv. Franje i sv. Antuna, sv. arkanđela, anđela i svih svetaca ove zemlje. Hvala ti, Isuse! Slava ti, Isuse! Aleluja, Gospodinu! Hvala Ti, Gospodine Isuse! Aleluja! Aleluja, Aleluja!”

 

 

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Kultura i vjera

PO UKAZANJU ISUSOVU   Posveti se Srcu Isusovu onako kako je to činila  sv. Margareta Marija Alacoque

Objavljeno

- datum

Isus je dao i 12 obećanja onima koji budu širili ovu pobožnost!

Sveta Margareta Marija Alacoque rodila se u Francuskoj 1647. U dobi od 24. godine stupila je u Red Sestara Pohođenja Marijina. Već je i prije stupanja u samostan imala više nadnaravnih viđenja a u narednom razdoblju ekstaze su postale i učestalije radi čega je pretrpjela mnoge neugodnosti od strane susestara.

Ostala je čvrsta u vjeri i njezina je ljubav prema Isusu sve više rasla. 1675. godine, u vrijeme tijelovske osmine, došlo je do važnog ukazanja u Kapeli Pohođenja. Margareta je ugledala Isusa koji joj je naredio da se zauzme da se na petak nakon tijelovske osmine uvede Petak Srca Isusova. Usprkos najvećim protivljenjima i okrivljavanjima kojima je bila izložena, svim se žarom posvetila širenju pobožnosti u čast Srcu Isusovu. Drugom je prigodom Isus zatražio od Margarete da se svakog prvog petka u mjesecu pričesti te je tako nastala pobožnost Prvih petaka. Potporu i pomoć dobila je od poglavara mjesne isusovačke redovničke zajednice. Na njega ju je za vrijeme jednog viđenja uputio sam Isus. Najvažnije što je Isus želio prenijeti njoj, a onda i svim ljudima, je istina o njegovoj silnoj ljubavi prema čovjeku i istina o njegovu Srcu kao simbolu te ljubavi. Svetica je umrla 16. listopada 1690. godine a tijelo joj se nalazi u kapeli gdje joj se ukazao Isus. Sredinom 19. stoljeća papa Pio IX. službeno je uveo u Crkvu blagdan Srca Isusova koji se slavi prvi petak nakon blagdana Tijelovo.

Posveta Isusovu srcu sv. Margarete Marije Alacoque

Ja darujem i posvećujem Presvetom Srcu Gospodina našega Isusa Krista svoju osobu i život, svoja djela, muke i patnje, da od sada svim svojim bićem samo njega ljubim, štujem i slavim. Ovo je čvrsta moja volja da budem sav njegov i da sve činim njemu za ljubav, odričući se cijelim srcem svega, što bi njemu moglo biti mrsko.

Tebe, dakle, Presveto Srce, odabirem za jedini predmet svoje ljubavi, za zaštitnika svoga života, za osiguranje svoga spasenja, za lijek protiv svoje slabosti i nestalnosti, za naknadnika svih pogrešaka svoga života i za svoje sigurno utočište na času smrti.

O predobro Srce, ti budi moje opravdanje pred Bogom, svojim Ocem, i odvrati od mene zaslužene udarce njegove srdžbe. O Srce puno ljubavi, u tebe stavljam sve svoje ufanje, jer se bojim svega od svoje zloće i slabosti, a nadam se svemu od tvoje dobrote.

Uništi, dakle, u meni sve, što bi moglo biti neugodno i protivno. Neka se tvoja čista ljubav tako utisne u moje srce, da nikada ne zaboravim na te i da se nikada ne odijelim od tebe. Zaklinjem te tvojom neizmjernom dobrotom, daj da moje ime bude u tebi upisano, jer ja hoću, da moja sreća i slava bude u tom da živim i umrem kao tvoj rob.

Amen.

Isus svetoj Margareti obećava da oni koji budu štovali njegovo Presveto Srce daje ove duhovne i vremenite blagodati:

1. Dat ću im sve milosti koje su im potrebne u njihovu staležu.
2. Unijet ću mir u njihove obitelji.
3. Tješit ću ih u svim njihovim patnjama.
4. Bit ću im sigurno utočište za života, a osobito na času smrti.
5. Izlit ću obilje blagoslova na sve njihove pothvate.
6. Grješnici će naći u mome Srcu izvor i beskrajno more milosrđa.
7. Mlake će duše postati revne.
8. Revne će se duše uzdići do velike savršenosti.
9. Blagoslovit ću i kuće gdje bude izložena i čašćena slika moga Presvetog Srca.
10. Svećenicima ću dati dar da taknu i najtvrdokornija srca.
11. Imena onih koji budu širili ovu pobožnost bit će upisana u mome Srcu i neće se nikada izbrisati.
12. Svima koji se budu pričestili na prvi petak tijekom devet mjeseci uzastopce obećavam milost pokore na samrti: oni neće umrijeti u mojoj nemilosti ni bez sakramenata. Moje će im Srce biti sigurno utočište u posljednjemu času.

Autor: Vjera

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Kultura i vjera

Brašančevo (Tijelovo)

Objavljeno

- datum

BLAGDAN je Tijelova. Za Katoličku crkvu, Tijelovo se obilježava u spomen na ustanovljenje Euharistije na Veliki četvrtak.

Svetkovina se pojavljuje u 13. stoljeću, no zapadno kršćanstvo počelo ga je obilježavati tek u 14. stoljeću. Postoji legenda prema kojoj je augustinska redovnica Julijana iz samostana u Belgiji, imala viđenje punog Mjeseca, na kojem je opazila mrlju.

Mjesec je protumačila kao Crkvu, a mrlju nedostatkom blagdana, kojim bi se častio Presveti oltarski sakrament. Mjesni biskup je na njezinu molbu uspostavio blagdan, koji se u početku zvao blagdan Euharistije.

Papa Urban IV. objavljuje bulu 1264., kojom je taj blagdan htio proširiti na cijelu Crkvu, no u tome ga je spriječila smrt. Tek u 14. stoljeću, blagdan se proširio na cijelu Rimokatoličku Crkvu.

Tijelovo je katolički blagdan koji se slavi u četvrtak poslije nedjelje Presvetog Trojstva.

U nekim hrvatskim krajevima ovaj blagdan se zove i  Brašančevo  a potječe iz 18. stoljeća.

Riječ Brašančevo dolazi od riječi  brašno, od čega se pravi kruh a kruh u pretvorbi u sv. Misi postaje Kristovo Tijelo. Ovaj blagdan je ujedno i spomen na ustanovljenje Euharistije na Posljednjoj večeri, na Veliki četvrtak.

Blagdan se pojavljuje u 13. stoljeću kada se augustinskoj redovnici sv. Julijani iz samostana kod Liegea u Belgiji u jednom viđenju punog mjeseca, na mjesecu pokazala mrlja.Puni je mjesec redovnica protumačila kao Crkvu, a mrlju kao jednu svetkovinu koja Crkvi nedostaje  a kojom bi se častio Presveti oltarski sakramenat. Na zamolbu sv. Julijane mjesni biskup Robert de Thorote u svojoj biskupiji dao uvesti blagdan Presvetog Tijela i Krvi Kristove – sv. Euharistije.Sv.Julijana i njeni suvremenici širili su ideju toga blagdana  ucijeloj Crkvi.

Drugi događaj koji je snažno utjecao na čašćenje Tijela i Krvi Kristove povezan je uz euharistijsko čudo koje se zbilo godine 1263. u mjestu Bolseni u Italiji. Jedan je svećenik slaveći svetu misu posumnjao u pretvorbu kruha i vina u Isusovo Tijelo i Krv.Kad je lomio posvećenu hostiju, zapazio je kako iz nje kaplje krv koja se slijevala po oltaru.

Nakon ova dva događaja tadašnji papa Urban IV.  08.09.1264. objavljuje bulu kojom ustanovljuje blagdan Tjelova (Euharistije)  želeći tu svetkovinu  proširiti na cijelu Crkvu.

No brza smrt ga je spriječila u tome.Tek u 14. st. papa Ivan XXII. širi blagdan na cijelu Rimokatoličku Crkvu.

Događaj, sličan onome u Bolseni, zbio se god. 1411. i u Hrvatskoj, u Ludbregu: Za najvažnijeg dijela sv.mise –pretvorbe-  kada se na svećenikove riječi i djelovanje Duha Svetoga kruh pretvara u Tijelo a vino u Krv Isusovu, svećenik je posumnjao u ovo čudo.

Tada je ugledao da se u kaležu nalazi prava svježa krv. Silno zbunjen i prestrašen neočekivanim događajem, brzo je spremio kalež sa svetom Krvlju iza oltara i završio misu. Taj događaj temeljito je ispitivao papa Julije II. (1503-1513.).Zbog duljine istrage i ispitivanja čudesnih događaja nije uspio završiti istragu ali je dozvolio javno štovanje relikvije što čini i njegov nasljednik papa Leon X.

Svetkovina Tjelova je povezana sa procesijama. Prva Tjelovska procesija  održana je u Kölnu sedamdesetih godina 13. stoljeća. Taj običaj se u 14. st. raširio po mnogim katoličkim zemljama. U procesiji svećenik u monstranci (pokaznici) nosi posvećenu hostiju, dok puk pjeva, moli i nosi cvijeće.

Svojim sudjelovanjem u procesiji krenimo za Kristom,posvjedočimo svoju vjeru, sačuvajmo našu lijepu kršćansku tradiciju i običaje.(kamenjar.com)

 

 

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Facebook

Popularno