Connect with us

Društvo

MAHNIČ U BUJICI: ‘Srbi neće dobiti zastupnika u našem parlamentu; skinuta je ploča HOS-a na kojoj je i ime Slovenca Jagera!’

Objavljeno

- datum

Gost Bujice na Z1 i devet pridruženih televizija bio je Žan Mahnič, predsjednik Odbora za obranu slovenskog parlamenta i član Slovenske demokratske stranke Janeza Janše.
 
Upravo je on prije desetak dana sazvao sjednicu spomenutog odbora o spremnosti slovenske vojske, što je diglo na noge Hrvatsku, ali je sada jasno poručio: – Huškači su vođe ljevice Cerar i Erjavec, u klasičnom spinu izokrenuli su priču jer su htjeli dobiti simpatije kod birača, ne znaju kako implemantirati arbitražu pa pokušavaju posvađati dva prijateljska naroda!

„To je bio ‘fake news’ premijera Mire Cerara i ministra vanjskih poslova Karla Erjavca. Slovenska ljevica je za vrijeme arbitraže cijelo vrijeme zaoštravala retoriku protiv Hrvatske. Oni nemaju rješenja kako implementirati odluku Arbitražnog suda, dok hrvatska Vlada i Predsjednica pozivaju na dogovor i strpljenje, Cerar i Erjavec poručuju da nemaju strpljenja i da Hrvatska razumije samo takav jezik te da će jednostrano implementirati odluku. Nas je zanimalo što će učiniti ako dođe do incidenata zbog takvog ponašanja i jesu li spremni za njih? Vojska djeluje i u miru, pomagala je policiji na granici za vrijeme migrantske krize, stoga nas je zanimalo kakvi su scenariji ako dođe do konflikta na granici. Na to su Cerar i Erjavec rekli da se huška i zvecka oružjem. Oni su ti koji su htjeli potaknuti i zaoštriti retoriku protiv Hrvatske, a mi smo samo prokazali netolerantnu ljevicu,“ objasnio je Mahnič.

MUČE NAS SLIČNI PROBLEMI, GLAVNI JE TAJ ŠTO NISMO PROVELI LUSTRACIJU

Mahnič je glavnim krivcima za stanje u Sloveniji označio moćne ostatke jugoslavenskog komunističkog režima koji su još itekako utjecajni u susjednoj zemlji. Pohvalio je Zlatka Hasanbegovića jer je uspio skinuti Tita iz Zagreba.

„Glavni problem Slovenije je, a vjerujem i Hrvatske, što nismo proveli lustraciju. Centralni komitet Savez komunista Slovenije zamijenio je Forum 21 na čijem je čelu Milan Kučan, a okuplja bivše članove slovenskog CK! Ispred predsjedničke palače stoji nam kip Borisa Kidriča, koji je rekao da je pobjeda i ako ostane samo pet Slovenaca, ali da su oni komunisti. Da ne govorimo koliko je zbog toga Hrvata u slovenskoj zemlji, imamo više od 600 masovnih grobnica u kojima leže Hrvati, Slovenci i drugi narodi koje su ubijali komunisti. Od dva milijuna Slovenaca, pola milijuna je dijaspora, a većina je otišla zbog komunističkog režima! Kada god smo pokušali skinuti Titove kipove i promijeniti njegove ulice, ljevičari su nas prozvali i uvijek preglasali,” bio je rezolutan Mahnič, a na pitanje smeta li mu što ga neki mediji sada nazivaju “slovenskim Hasanbegovićem”, spremno je odgovorio: “Ni najmanje!”

Manhič je istaknuo kako su u Sloveniji dominantni režimski ljevičarski mediji, mediji Foruma 21. “Kada je Slovenija predsjedala Europskom unijom,” nastavio je, “571 novinar potpisao je peticiju da Janšina Vlada zatire medije i da pada medijska sloboda, da se loše odnosimo prema Romima i slično… Danas o šute, iako su medijske slobode u padu i na najnižoj razini od kada postoji Slovenija.”

OTIŠAO BIH NA THOMPSONOV KONCERT, PROTIV SAM NASTUPA BORE ČORBE U LJUBLJANI 18. STUDENOGA, TO JE UVREDA ZA ŽRTVE VUKOVARA!

Slovenski parlamentarac dao je jasnu podršku Marku Perkoviću Thompsonu kojemu je, kako je rekao “političkim dekretom zabranjen koncert u Mariboru, 2017. godine u zemlji Europske unije…”

Slobodno mogu reći da sam osobno htio doći na koncert, ali to mi je zabranila Vlada Mire Cerara! Prvi put u povijesti Slovenije dogodilo se da su predsjednik države, vlade i parlamenta izrazili mišljenje da takvog koncerta ne smije biti. Našim ljevičarima puna su usta tolerancije, no kada smo htjeli Thompsonov koncert, zabranili su ga! Koncerte zabranjuju socijalističke oaze poput Sjeverne Koreje i Venezuele, a u europskim demokratskim zemljama to se ne bi smjelo događati! Zabrana je žalosna, no to nije odraz stanja prave Slovenije. Da je bio koncert koji bi promovirao socijalizam i na kojem bi se pjevalo o Jugoslaviji i Titu, bio bi dozvoljen – rekao je Mahnič i osudio najavljeni nastup deklariranog četnika Bore Čorbe u Ljubljani baš 18. studenoga, na Dan sjećanja na žrtve Vukovara i Škabrnje:

„To se događa jer je slovenska ljevica bliža Srbiji nego Hrvatskoj. Thompsonova glazba je domoljubna, poštujemo svačije domoljublje. Pitali smo u parlamentu zašto su zabranili Thompsona, ali ne i Zbor Crvene armije koja propagira staljinizam i crvenu zvijezdu koja je pobila 20 milijuna ljudi, ali takvi koncerti su na žalost dobrodošli u našoj zemlji.”

TRAŽIT ĆU OD VLADE ODGOVOR ZAŠTO JE SKINUTA PLOČA NA KOJOJ JE I IME POGINULOG HOS-OVCA SLOVENCA!

Bujanec je spomenuo Slavka Jagera iz Maribora, koji je imao 25 godina kada je došao braniti Hrvatsku i pristupio HOS-u. Četnici su ga zarobili u zapadnoj Slavoniji, krvavo su ga mučili, u njegovo tijelo ispalili 76 metaka, a prije toga šarafcigerom mu izvadili oči. Nadimak mu je bio “Slovenac”, a njegovo ime nalazi se na ploči 11-orici HOS-ovaca, istoj onoj za koju je Vesna Pusić rekla da bi je šarafcigerom trebalo maknuti i koja je na kraju maknuta iz Jasenovca,

„Pozabavit ću se tim pitanjem, a kada dobijem sve podatke, slovenskoj Vladi postavit ću zastupničko pitanje kako će reagirati prema hrvatskoj Vladi,” jasan je bio Mahnič.

Na Bujančev upit kako bi se na slovenskom reklo ‘Za dom spremni’, rekao je da takvog pozdrava nemaju, ali da nekima u Sloveniji čak smeta državna zastava. „Imali smo koncert Svetlane Makarovič naziva ‘Nosit ću crvenu zvijezdu’, gdje je došla skupina prosvjednika sa slovenskim zastavama. Dobili su policijske prijave uz obrazloženje da su provocirali, a imali su samo slovensku državnu zastavu,” iznio je šokantni podatak Mahnič, na što je Bujanec dodao: „Pa vi ste gori od nas! Ovdje im smeta prvo bijelo polje na povijesnoj zastavi, a kod vas brane čak i službenu! No, kako je kod nas krenulo…“

PROTIV JUGOKLUBA – NEĆEMO DOPUSTITI DA SRBI DOBIJU ZASTUPNIKA U SLOVENSKOM PARLAMENTU!

Žan Mahnič je usporedio situaciju sa zastupnicima manjina u slovenskom  i hrvatskom parlamentu I primjetio da je Hrvatska jedina članica EU u kojoj manjine ucjenjuju Vladu.

„Mi u parlamentu imamo 2 manjinska zastupnika, a vi 8! Uobičajeno je da manjine u Sloveniji podržavaju Vladu. Potpisuje se ugovor s talijanskom i mađarskom nacionalnom manjinom, no kada bi došlo do toga da su oni jezičac na vagi, ne bi glasovali. Srbi sada traže svog, trećeg manjinskog zastupnika! Poznajem mnoge Srbe koji smatraju da ne trebaju imati predstavnika jer su oni ekonomska emigracija, ali ipak postoji inicijativa da se to dogodi. U Cerarovoj stranci pet je ili šest zastupnika koji čine tzv. Jugoklub u parlamentu i žele da manjine dobiju još više mjesta. Istog je stava i stranka Združena ljevica, lijevi ekstremisti koji veličaju crvenu zvijezdu. Mi to ne podupiremo, a u rezoluciji SDS-a upozorili smo što bi se lako moglo dogoditi – da ljevica dobije dvije trećine u parlamentu, a onda može mijenjati ustav i ubaciti nove manjine u parlament.“

U SLOVENSKOJ OBAVJEŠTAJNOJ AGENCIJI RADI 20 POSTO UDBAŠA, POTVRDILA MI JE VLADA!

Voditelja Bujice je zanimao podatak koliko udbaša radi u slovenskoj obavještajnoj agenciji – SOVA-i, za što je dobio vrlo konkretan odgovor: „Radi ih 20 posto! Kako sam došao do tog broja? Jednostavno, postavio sam zastupničko pitanje Vladi koliko u SOVA-i radi bivših članova Udbe. Dobio sam službeni odgovor – 20 posto!“

Mahnič je na kraju emisije poslao jasnu poruku vlastodršcima u Sloveniji: „Imaju medije, banke, sve društvene podsustave! Predsjednik Vrhovnog suda bio je Branko Masleša koji je svojedobno izjavio da JNA trebala pobjediti u Sloveniji, a Kučan je rekao da osamostaljenje Slovenije nikada nije bila njegova osobna opcija. Sloveniju je otela udbomafija, a sve zato što nismo proveli lustraciju!“

izvor Bujica TV

Komentari

Komentari

Društvo

DONOSIMO DOKUMENTE: Ovi su ljudi bili odgovorni za ratne zarobljenike 1945. godine

Objavljeno

- datum

Ovi su ljudi bili odgovorni za ratne zarobljenike 1945. godine.

DOKUMENTI!

Izvor: Službena stranica Romana Leljaka

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Društvo

Praljak je isprao presumpciju grijeha naroda koju mu je nametnuo “u šarmantnoj pozi moderni poganac kojeg najmio stranac, da nam metne lanac…”

Objavljeno

- datum

Svim tim crvenim, zelenim i žutim, pogancima, koji ni čašu vode ne bi za svoj narod popili, poručujem: nećete nas zaustaviti, niste ni prije. 

Urednica mi je dala zadatak. “Napiši osvrt na komemoraciju u Lisinskom. Ti si Hercegovac, ti nisi bio tamo samo na radnom zadatku”, rekla je. Nisam siguran da ću pronaći riječi kojima bi mogao opisati ono što sam osjećao tada jer Slobodan Praljak nije samo veliki general. On je prije svega ljudina, simbol slobodnog Hrvata u BiH. On je ono što bi mnogi od nas htjeli biti. Rekao je jedan prijatelj: “Praljak je posljednji aristokrat, renesansni ratnik. Pjesnik, filozof. Čovjek koji danas ratuje jer mora, sutra neprijatelju daje ruku pomirenja i pomoći jer želi”.

No, ono što me iznenadilo na komemoraciji bili su pogledi generala. Iz djetinjstva ostala mi je slika hrvatskih generala kao mrkih, namrgođenih osoba. Ne znam, takav bi general trebao biti.

Na komemoraciji generali su sjedili jedan uz drugog. Svi s osmjehom i suzama u očima. I nije to bio osmijeh, kako je zlobno primijetio jedan kolega, jer su u središtu pozornosti opet.

Kao da generali ne bi u središte medijske pozornosti mogli s puno manje troška i truda doći. Sjetimo se samo admirala Loše i njegove nespretne izjave u našem portalu  i kakvu je medijsku pozornost dobila. Ma kako nepotrebno po mom mišljenju bila.

Ne. bio je to osmijeh zbog pobjede. Još jedne nevjerojatne i velike pobjede koju su ponovno ostvarili ti sada, neka se ne naljute, starci, umirovljenici.  Njihove su pobjede razlog zbog kojih danas živimo svoj na svome, a koje takvi zlobnici vole ponižavati i ponižavaju jer liječe svoje sitne frustracije i jed koji nose sa sobom.

Kao i neki političari koji su jedva dočekali moment da mogu po televizijama i medijima oduzimati odličja osobama zbog kojih danas imaju priliku sjediti u Hrvatskom saboru. Ponizuju jer sami nisu htjeli izvršiti građansku i domoljubnu dužnost kad su mogli. Ali kao što Anto Kovačević voli često kazati: “puno više političara i novinara je izgubilo Jugoslaviju, nego dobilo Hrvatsku”.

U jednom trenutku, sad uopće ni ne znam kojem, počeo sam plakat na komemoraciji. Je li govorio Sopta ili Vitez, ne znam. Nije to bio toliko plač koliko par suza. Nisam odgojen da plačem u javnosti. I nije to bilo iz tuge, te suze su istekle onaj dan kad je Praljak uzeo sebi život. Bilo je to iz, kako je general Šiljeg rekao, a u nedostatku mojih riječi koristim njegove, zbog osjećaja uzvišenosti.

Da, komemoracija je bila uzvišena jer je simbol pobjede čina jednog čovjeka koji je žrtvovao svoj život kako bi nevinost jednog naroda živjela.

Svojom žrtvom Praljak je isprao presumpciju grijeha jednog naroda koju nam je nametnuo “u šarmantnoj pozi moderni poganac kojeg najmio stranac, da nam metne lanac.Taj klatež, što o pravdi blebeće koji za korist tuđu laže, kleveće.”

Kojeg nam je nametnuo i još pokušava nametnuti nekakav madrac koji bi htio postati mudrac i njima slični sitni ljudi koji poradi osjećaja superiornosti kojeg bezrazložno imaju, žele nametati istine i pravde za nešto što su jedino na televiziji gledali.

“Slobodan Praljak nije ratni zločinac. S prijezirom odbacujem vašu presudu” je rečenica koju treba ponavljati svim tim pogancima, madracima, zlobnicima, koji ne znaju koji i koliki prkos je narodu Herceg Bosne, iz kojeg je potekao i Praljak, omogućio preživljavanje stoljećima u neprijateljskom okruženju.

Zahvaljujući tom prkosu izrasli smo na kamenu i prehranili se korovom. I onda kad smo tisućljetni san, kojeg su nam babe i majke mlijekom prenijele dosanjali, da živimo slobodni u svojoj domovini, na svom kamenu, napokon i doživjeli, našle su se sitne duše, još sitniji ljudi, frustrirani, nesposobni osjetiti pripadnost i sreću zbog te pripadnosti, taj san nam pokušavaju sada oduzet.

Njima je ta rečenica oduzela sve. Jer tom rečenicom i tim činom njima je oduzeta ta njihova lažna superiornost, a nama koji ostajemo, upalila je zaspalu vatru da se borimo jače. Da stanemo jedan uz drugog više. Praljak je napravio čin kojeg su stari Rimljani ‘devotio’. Kad je vojska bila umorna i kada je posustajala na bojnom polju zapovjednik bi se oprostio od vojnika i prijatelja i naoružan bi se bacio u najveću bitku pokušavši vratiti vojnicima hrabrost i samopouzdanje. 

E pa s tim osjećajima, isprepletenim, ponosno i nepokolebljivo izašao je jedan Hercegovac iz te dvorane. Sa suzom u oku i nadom na srcu kako će jednog dana doći slobodan na svoje.

A onima koji su pokušali i pokušavaju, tim crvenim, zelenim i žutim modernim pogancima, koji ni čašu vode ne bi za svoj narod popili, poručujem: nećete, niste ni prije. 

Autor  Marijan Opačak/direktno.hr

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Društvo

NE RATIFIKACIJI SPORAZUMA O GRANICI NA KLEKU!

Objavljeno

- datum

Zadnjih mjeseci svjedoci smo nesmiljenom medijskom udaru bošnjačkih predstavnika u Vladi BiH protiv izgradnje Pelješkog mosta. Budući da je Pelješki most na hrvatskom teritoriju, te je izgradnja već odavno dogovorena bez protivljenja Bošnjaka, jedini razlog ovakom postupanju jest zapravo postavljanje još jedne njihove zamke hrvatskoj Vladi i narodu. Silnim pritiscima u neodobravanju gradnje Pelješkog mosta maliciozno se zapravo želi preveslati hrvatska Vlada mašući joj u jednoj ruci s privolom, a u drugoj ruci Sporazumom o granici iz 1999., a nudeći jedno za drugo: SUGLASNOST ZA GRADNJU UZ POTPIS SPORAZUMA.

Sada je ponovno trenutak kazati NE! Sve ostalo bila bi veleizdaja i prodaja hrvatskog teritorija i nacionalnih interesa. Apetiti za posezanjem hrvatskog morskog teritorija ohrabreni su kompromitiranom arbitražom u Savudrijskoj vali, a možemo očekivati da će i eskalirati zbog recentnih odluka iz Haške sudnice. Privremeni režim granice na moru između Hrvatske i BiH, odnosno dviju općina u tim državama, obiju većinski naseljenih Hrvatima, određen je 1999. godine. Sporazum o privremenoj granici potpisali su Franjo Tuđman i Alija Izetbegović. Međutim, do ratifikacije nikada nije došlo. Razlog je što su Bosni i Hercegovini pripisani vrh poluotoka Kleka te Veliki i Mali školj u Malostonskom zaljevu temeljem jedne katastarske krivotvorine iz 1974. godine. Velikim propustom takva granica stajala je u prijedlogu pregovaračkog tima RH. Bošnjačka strana drži se tog neratificiranog dokumenta, koristeći se krivotvorinom kao temeljem za daljnje svojatanje hrvatskog mora i ometanje kopnenog spajanja teritorija RH Pelješkim mostom.

>> Sarajevski geodet je 1974. godine krivotvorio granicu

Autori knjige Hrvatska granica na Kleku iz 1999. Stjepan Ćosić, Niko Kapetanić, Pero Ljubić i Nenad Vekarić sustavno su obradili činjenice o granici na Kleku. Granica između Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske prema Badinterovoj komisiji utvrđena je na dan 25. lipnja 1991., a ona je identična avnojevskim granicama koja je utvrđena prema stanju u trenutku sloma Austro-Ugarske Monarhije 1918., odnosno na Berlinskom kongresu 1878. Svi hrvatski parlamentarci dobili su knjige o granici na Kleku na saborničke stolove, koja jasno i argumentirano iznosi činjenice izvan obavještajnog okruženja čudnovatih komisija, od one 1974. pa sve do 1999., predvođenih tadašnjim ministrom vanjskih poslova Matom Granićem. Smatramo kako bi se akteri tadašnje komisije (1999.), koji su zapravo podmetnuli dokument pokojnom Predsjedniku Tuđmanu, trebali prozvati i primjereno kazniti radi izdaje nacionalnih interesa. Identična situacija, dogodila se ponovno u vrijeme Vlade Zorana Milanovića, ali se srećom i tada odustalo od ratifikacije. I tad kao i prvi put, velikim dijelom zahvaljujući dubrovačkim intelektualcima (Čosić, Kapetanić, Vekarić) koji objavljuju 2012. drugu knjigu „Prijevara ili zabluda: problem granice na području poluotoka Kleka“, dopunjujući je s dodatnim dokazima koji osporavaju graničnu crtu na području poluotoka Kleka i Malostonskoga zaljeva kako je ona određena Sporazumom Tuđman-Izetbegović iz 1999. Naime, takvim bi rješenjem Hrvatska bila oštećena za oko 10 km² mora te ostala bez dva otočića (Velikog i Malog školja) i vrha poluotoka Kleka. Iz toga je proizašlo i pogubno razgraničenje na moru koje je napravio Hidrografski institut u Splitu, a što bi također mjerodavne institucije trebale ispitati. Nedopustivo je da takva granica uopće stoji ucratana u državnim geodetskim kartama kao status quo. Ovaj slučaj potvrđuje tezu o tome kako je Hrvatska, po uzoru na neke druge države u Europi, trebala provesti lustraciju.

Plan prodora Bošnjaka na Jadran iz 1993. danas se ostvaruje metodom specijalnog rata po pitanju razgraničenja na Kleku i Neumu. Još uvijek je na djelu ponižavanje i poništavanje političke nazočnosti hrvatske komponente u Federaciji, dok bošnjačka politička elita na agresivan način želi ostvariti svoje ciljeve, otimajući hrvatsku baštinu u Bosni i Hercegovini.Nitko se ne pita kako hrvatski starosjedilački narod kao navodni treći konstitutivni narod ne bi trebao jasno izraziti svoj politički stav po pitanju razgraničenja, jer ovdje bošnjačke komponente uopće nema, pa potom svoje stajalište uskladiti na federalnoj razini. Pitamo se kako to da hrvatska država i narod koji su udomili stotine tisuća izbjeglica iz Bosne i Hercegovine, junačkom akcijom Oluja spasili od pokolja stanovništvo Bihaća i šire okolice, i napravili još mnogo dobrih i milosrdnih djela, može biti tretiran kao neprijatelj. Hrvatski narod koji je pomogao naoružati iste i pružati liječenje u splitskoj bolnici tako postaje agresorom. Tadašnji predsjednik Turske Süleyman Demirel došao je odati počast na pogrebu Predsjednika Tuđmana i time izrazio zahvalnost za sve što je Hrvatska u ratu učinila za Bošnjake i BiH. Samo ta činjenica dokaz je protiv iskonstriurane i nakaradne Haške formulacije UZP-a koju već sada obilno koristi bošnjačka politika.

Niti u jednom napisu muslimanskih političara po pitanju Pelješkog mosta nema note razuma, jer očito i dalje Hrvate u Bosni i Hercegovini tretiraju kao „običnu raju“. Kada se sve sabere, valja jasno postaviti pitanje o tužbi Međunarodnom sudu zbog podmetanja krivotvorenih dokumenata 1974., i okrenuti cijelu priču. Gdje je tu politika čistih računa? Treba pitati predstavnike Federacije, gdje ide kanalizacija iz Neuma i koliko Republici Hrvatskoj plaćaju odvođenje otpadnih voda u Mljetski kanal, odnosno poštuju li režim u Malostonskom zaljevu kao posebnom rezervatu prirode. S obzirom da BiH već ima plan otvaranje luke s operativnom obalom u dužini od 250 m u Malostonskom zaljevu, čini se da tomu nije tako. Morski teritorij Bosne i Hercegovine ima status „zatvorenog mora“ (lat. mare clausum) i zapravo pravo slobodne plovidbe samo na za to određenom koridoru. To je povijesna činjenica i tu činjenicu trebaju jednom shvatiti i prihvatiti, jedino ako hrvatskim strukturama ne bude drukčije naređeno, a to je već u domeni veleizdaje nacionalnih interesa.

Nebrojeno smo puta ponovili, a i prvi iznijeli u našoj javnosti: Pelješki most je geostrateški najvažniji infrastrukturni objekt Hrvatske i EU-a u ovom trenutku. Sve dok se Hrvatska teritorijalno ne poveže dotad je Dubrovnik enklava. Paradoksalno je da se ubrzano uređuju granični prijelazi koji su našom (?) odlukom predviđeni duboko u teritorij Hrvatske, a povezuju sa svijetom one (BiH, Trebinje) koji su prvi bacili granate na Dubrovnik i opustošili ga. Pitamo se kome treba granični prijelaz na Brgatu? Odavno je trebao biti zatvoren!

Zbog toga, nemojmo dopustiti da se prijevare iz povijesti ponove. Razgraničenja treba, kako u ovom slučaju tako i na ostalim našim neriješenim graničnim pitanjima, riješiti što prije, ali ne temeljenim na falsificiranim dokumetima i arbitražom gdje su dobitnici bolji lobisti i prijatelji, već na međunarodnim sudovima kvalificiranim za takva pitanja.

Udruga Pelješki most

Glavni odbor

Dr. sc. Mirna Batistić

Dr. sc. Vinicije Lupis

Prof. dr. sc. Nenad Jasprica

Komentari

Pročitajte cijeli članak
Najave

Facebook

Popularno

Copyright © 2017 Croative.net.