Connect with us

Zoran Čapalija-Čaplja

KOVČEVSKI ROG – STRATIŠTE PREKO 40.000 HRVATA

Objavljeno

- datum

U Kovčevski Rog su krajem svibnja I početkom lipnja 1945. godine dovedene žrtve iz Bleiburga. Iste se godine ondje odvio najveći genocid nad hrvatskim narodom. Likvidacije nisu bile nužno zlo, greška ili likvidacije suradnika okupatora. To je bio planirani genocid protiv čovječanstva u ime ideologije, u ime komunističke revolucije.

13. svibnja Tito je britanskom ambasadoru izrazio žaljenje, što od saveznika, osim Sovjetskog Saveza, do tada nije dobio odgovor za uspostavljanje Jugoslavenske okupacijske zone u Austriji prema noti Jugoslavije od 2. travnja 1945. godine. Britanska je vlada ostala pri svojem zahtjevu od 12. svibnja 1945. godine i od Tita tražila da izda naređenje partizanima da se smjesta povuku s teritorija Austrije na Jugoslavensku stranu, podrazumijevajući granicu sa Austrijom od 1937. godine.

17. svibnja 1945. godine Tito i predsjednik Slovenske vlade Boris Kidrič, dobivaju telegram iz Klagenfurta o održanoj antifašističkoj konferenciji koja je izabrala Pokrajinski narodnooslobodilački odbor za Korušku. U izboru je sudjelovalo 280 delegata. Za predsjednika je izabran dr. France Petek. Konferencija je izglasala deklaraciju kojom odbacuje Landesregierung – vladu koju su smatrali pronacističkom (vlada Koruške) i pozvali narod na borbu protiv ostataka nacizma i priključivanje Koruške Titovoj Jugoslaviji.

Tito tu deklaraciju nije komentirao, još manje uvažio. Svoju je odluku donio 19.svibnja 1945. godine. Tog dana je odgovorio na telegram britanske vlade od 17. svibnja 1945. godine, navodeći da je Vlada Demokratske Federativne Jugoslavije izdala naredbu jedinicama Jugoslavenske armije, da se povuku iz Koruške na predratnu graničnu liniju. Nadalje Tito u tom odgovoru navodi, kako je na taj način udovoljeno savezničkim željama. Posebno naglašava kako povlačenje Jugoslavenske vojske ovisi o prebacivanju ratnog plijena.

Toga dana u 08:00 h, kada je Titov telegram predan Britancima iz stožera 26. partizanske divizije, u stožer odreda na Koruškoj stigao je vojni telegram u kojemu je pisalo: »Naša vlada odlučila je, da iz Koruške povuče naše trupe na staru granicu, s tim, da se izvuče ratni materijal i zarobljenike.«

Engleska vojska pristaje na predaju zarobljenika i ratnog materijala. Započeo je križni put hrvatskog naroda.

Likvidatorski dragovoljci

Prema svjedočenjima u Kočevskom Rogu, likvidirano je oko 40.000 Hrvata, oko 5.000 slovenskih domobrana i nekoliko tisuća Srba i pripadnika drugih narodnosti. Dovodili su ih iz Bleiburga preko Jesenica u logor Šentvid kod Ljubljane. U tom logoru razvrstavali su ih po narodnostima i u tri posebne kategorije u A, B i C. Svrstavanje u B. i C. kategoriju značilo bi smrt. Poslije toga su ih vlakovima odvozili u Kočevje. Prema nekim saznanjima prevozili su oko 8 tisuća osoba dnevno. Sa željezničke stanice odvodili su ih na područje Kočevskog Roga gdje su noću obavljali likvidacije sve do sredine lipnja 1945. godine.

Kočevski Rog su izabrali zbog poznavanja terena. Na tom području u ratu je bilo sjedište Glavnog stožera NOV Slovenije, rukovodstvo Oslobodilačke fronte i vrh CK komunističke partije Slovenije. Sjedište je bilo u Bazi 20.

Simo Dubajić, uz Milku Planinc jedan od najvećih krvoloka…

Likvidacije su vršili dragovoljci 11. Dalmatinske brigade, 26. Dalmatinske divizije Jugoslavenske armije. U drugoj polovini svibnja 1945. godine u tu jedinicu došla je povjerenica Milja (Milka Planinc) i tražila je dragovoljce za likvidacije »bandita«. Obećala je velike nagrade, odlikovanja a potom dragovoljce odvela u Kočevski Rog. Danas znamo, da joj je desna ruka bio Simo Dubaić. U Kočevju su pripadnike dragovoljaca 11. dalmatinske brigade dočekali slovenski partizani koji su ih razvozili u teško dostupna područja puna prirodnih jama. O tome je mnogo u hrvatskom slovu pisao istraživač Zoran Božić. Posebno o Milki Planinc, kao sotonskoj povjerenici.

Sotonska povjerenica

»„Ona je bila obdarena maštom sotonskog stručnjaka za mučenje i ubijanje ljudi. Ona je masovne likvidacije pretvorila u sotonsko ubijanje. „ piše Zoran Božić.

Povjerenica Milja, napisao je Zoran Božić prema izjavi dragovoljca 11. dalmatinske brigade, partizana Jure, je živim žrtvama zabijala čavao u glavu i pri tome govorila: »Da li sam ti konačno izbila iz glave Nezavisnu Hrvatsku državu?«

Drugi njen specijalitet se zvao slano hrvatsko srce. Nakon četiri jaka udaraca sjekirom u području prsa u obliku četverokuta, izvukla bi srce i vukla ga po podu.

Odlikovanja za likvidatore u Kočevskom Rogu

Rekorder likvidator u Kočevskom Rogu bio je Ante Čepić, Hrvat iz Makarske, likvidirao je 3.800 Hrvata. Drugi na listi likvidatora sa 3.000 žrtava bio je Ljubo Periša iz Šibenika. Treće mjesto zauzeo je Ado Dragić, likvidirao je 2200 nesretnika. Nikola Marić iz Boke Kotorske i povjerenica Milja (Milka Planinc), našli su se na četvrtom i petom mjestu.

Neke su drugarice “likvidacije” vršile tako da su ženama i muškarcima puščane cijevi zabijale u rodnicu ili analni otvor i zatim pucale u njih.

Ljubo Periša svoj životni put je završio u Novom Sadu, ubio je svoju djecu, ženu i sebe.

Svi likvidatori 11. Dalmatinske brigade su poslije likvidacija nagradno dva tjedna boravili na Bledu.

Slovensko Društvo za obilježavanje stratišta, koje je tada vodio g. Janez Perme, je 1992. godine u Kočevskom Rogu postavilo 14. skulptura kao spomenik stradalim žrtvama na Kočevskom Rogu.

Društvo za obilježavanje stratišta je 2015. imenu dodala i ime Huda Jama koja je kao samostalna pravna osoba registrirana i u Hrvatskoj. Predsjednik Društva Huda Jama u Zagrebu je gospodin Roman Leljak.

Danas su spomenici na Kovčevskom Rogu u slabom stanju. Društvo Huda Jama Zagreb je svojim posjetom Kočevskom Rogu 09.04.2017. započelo s realizacijom svog programa o obnovi svih 14 skulptura do kraja 2017. godine. Početak radova predviđa se za drugi tjedan u svibnju.

Svi koji mogu i žele financijski pomoći udruzi, to mogu učini uplatom sredstava na račun Društva Huda Jama:

Privredna banka Zagreb, Društvo Huda Jama, OIB:80147344409, IBAN: HR4623400091170014856, SWIFT code: PBZGHR2X, sa napomenom: za Kočevski Rog.

Sve  vas pozivamo  Sv. Misu za žrtve u Kočevskom Rogu koja će se održati 03.06.2017. u 11.00 sati kod najvećeg stratišta, jama pod Krenom. Misa će se služiti na slovenskom jeziku. Pronađimo malo vremena, otiđimo u Kočevski Rog i uveličajmo ovo misno slavlje. To je najmanje što možemo učiniti za sve nevine žrtve ovog stratišta, a  posebice za

40 0000 stradalih Hrvata.

Informacije za dolazak na misu možete dobiti na slijedeći broj telefona: 099 6880366 – Roman Leljak i Društvo Huda Jama

Zoran Čapalija – Čaplja

Komentari

Komentari

Zoran Čapalija-Čaplja

BRILJANTNOST HRVATSKOG UMA

Objavljeno

- datum

(Reciklažni analizator s kolektorom)    Tko to kaže da u Hrvatskoj nema recikliranja. Svo političko smeće, ne samo partijsko, nakon Domovinskog rata samo-recikliralo se i čini perjanicu političkih stranaka. Takav reciklažno- mimikrijski preobražaj nije zabilježen nigdje u „vasceloj vasioni“.

Već čitav niz godina hrvatski inovatori vraćaju se sa svjetskih natjecanja okićeni najsjajnijim odličjima. U svim područjima  tehnike, elektronike i drugih primijenjenih znanosti nižu svake godine bezbroj izuzetno vrijednih patenata na svjetskoj razini dokazujući briljantnost hrvatskog uma. Nažalost većinu tih patenata prepoznaju samo strani patentni zavodi i putem njih ostvaruju znatne dobiti. Naši patentni zavodi ili ne prepoznaju te vrijednosti ili je postupak patentiranja preskup pa tako iz godine u godinu gubimo mogućnost dobre zarade.

Ti naši inovatori nažalost ne pripadaju višim znanstvenim krugovima na koje je društvo utrošilo basnoslovne sume novaca. Zamislite, svake godine na našim sveučilištima doktorira oko 400 doktoranata iz svih znanstvenih područja, a mi sve više i više tonemo i gotovo da nam nema spasa. Čovjek bi mogao pomisliti kako nam je Država bolesna kad treba toliko doktora. Većina njih napušta svoje struke i otiskuju se u političke vode. Nažalost ne znaju plivati i vrlo brzo započinje njihovo političko utapanje. Za sobom obično povuku veću skupinu sebi ravnih i uopće im nije bitno što će biti s jadnim narodom koji ih bogato plaća.  I na koncu balade nikome ništa jer nigdje nije propisana njihova odgovornost. Na kraju sve to opet plaća običan čovjek – radnik čija se odgovornost zna i itekako kontrolira („Quod licet jovi non licet bovi“).

Kako to da ti naši inovatori ne pripadaju visokim znanstvenim krugovima već dolaze iz naroda? Vrlo jednostavno. Oni akademski obrazovani primaju za svoj nerad (čast iznimkama) visoke plaće  pa im tako nije potrebno uključivati moždane vijuge. Oni koji rade i stvaraju njihove plaće jedva preživljavaju i moraju učiniti bilo što kako bi prehranili sebe i svoje obitelji. Njihov mozak radi sto na sat tražeći bilo kakvu mogućnost dodatne zarade a time i preživljavanje. Kolika pokvarenost vlada u našim političkim krugovima ne bi se začudio kad bi se politička elita pohvalila kako je baš ona zaslužna za njihov uspjeh jer im nije dala dovoljno velike plaće kako bi ih potaknula na veću kreativnost. U ovom našem političkom cirkusu ringršpilom upravljaju političke elite a sirotinja plaća vrlo skupe vožnje. Taj naš ringršpil nije na struju kako bi elite uštedile pa ga tako vrti sirotinja na mamlazni pogon. Upravljači ringršpila se mijenjaju ali svi jednako bezglavo i skupo vrte sirotinju. Od te silne vrtnje sirotinji je poodavno pozlilo i već poduže obilno povraća.

Prije nekoliko dana ostao sam zadivljen domišljatošću naših ljudi. To kad kažem ljudi ne odnosi se na elite jer oni ne spadaju u citiranu skupinu. Prolazeći redovitim putem prema kultnom kafiću ugledao sam nekog čovjeka do pola u maskirnoj odori s nekim meni do tada ne viđenim predmetom. Nisam mogao shvatiti što to drži u ruci dok je hodao ispred mene. Tek kada je zastao ispred kante za smeće počelo mi je biti jasnije kakva je to alatka u njegovim rukama. Podignuo je poklopac i turio svoju alatku u kantu. Kako sam mu se približio uspio sam vidjeti što radi i kako izgleda taj njegov izum. Na ruci je imao staru poderanu radničku rukavicu u kojoj je držao drvenu vješalicu na kojoj je kuka bila na drugom kraju, a ne kao inače u sredini vješalice. Pored kuke, ali s oštricom na drugu stanu, ljepljivom trakom bio je pričvršćen kuhinjski nož. Između noža i kuke bila je petlja od špage čiji je kraj držao u šaci zajedno s vješalicom.  Bio je pravi užitak gledati kojom vještinom obavlja svoj zadatak. Kukom zahvati ručke vrećice za smeće i povuče ju na vrh smeća. Nožem proreže vrećicu kako bi kukom, nožem ili omčom špage mogao izvaditi što ga zanima. To što ga je zanimalo bilo je jasno vidljivo na bijelim vrećicama s natpisima: staklo, plastika, hrana, koje su mu bile nanizane na remen maskirnih hlača.  Bilo mi je potpuno jasno kako se tu ne radi o ekološki osviještenom čovjeku već o čovjeku kojem su  političke elite gurnule glavu u kontejner sa smećem. Čovjeku koji se u svom životnom paklu dovinuo nedaći i odlučio pobijediti ju. Upravo taj njegov „reciklažni analizator s kolektorom“ pokazuje svu briljantnost hrvatskog uma.

Njegov „reciklažni analizator“ radio je savršeno pa je tako bio znatno brži od svih drugih osoba na istom životnom zadatku. U izuzetno kratkom odsječku vremena uspijevao je pregledati sadržaj cijelog kontejnera i izvaditi ono što želi i to bez prljanja.

Iz kruga osoba bliskih gradonačelniku Milanu Bandiću i to dobro upućenog izvora  dolazi informacija kako je dao nalog Holdingu da otkupi ovaj izum jer nas u ovom trenutku jedino taj izum  može spasiti od visoke kazne kojom EU kažnjava one koji imaju mali postotak odvajanja otpada i reciklaže. Navodno bi i HZMO otkupio znatan broj ove alatke jer bi u tom slučaju mogao smanjiti mirovine  i tako uštediti za visoke plaće i otpremnine dužnosnika. Svaki umirovljenik s prosječnom mirovinom  dobio bi po dva  „reciklažna analizatora“ kako bi mogao dvoručno analizirati i prikupljati. To bi sasvim sigurno udvostručilo analizu i kolekciju. U tom slučaju neće penzići više besposličariti s jednom rukom u džepu jer im je džep i tako prazan pa nemaju što držati.. To bi im s obzirom na crkavicu osiguralo lakše preživljavanje. Vjerojatno znate onu staru poslovicu o razlici između mirovine i ženskog ciklusa. Oboje dolaze jednom u mjesecu, kratko traju a poslije se možete je…i.

Ali tko to kaže da u Hrvatskoj nema recikliranja? Svo političko smeće, ne samo komunističko, nakon Domovinskog rata samo-recikliralo se i čini perjanicu političkih stranaka. Takav reciklažno- mimikrijski preobražaj nije zabilježen nigdje u „vasceloj vasioni“. Oni iz viših partijskih krugova, UDB-e i KOS-a doživjeli su i proces obraćenja poput Sv. Augustina i Sv. Pavla te postali veći vjernici od samog Pape. No čini mi se kako se i Papa obratio jer ovo što čini s našim svecem, kardinalom Alojzijem Stepincem, nije zabilježeno u povijesti katoličke crkve.

Zoran Čapalija – Čaplja

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Zoran Čapalija-Čaplja

IGRE PRIJESTOLJA NA HRVATSKI NAČIN

Objavljeno

- datum

Neophodna lustracija

Stara dobra poslovica kaže „Vlast je slast“. Ta maksima u našem društvu svoju potvrdu doživljava svakom promjenom vladajuće garniture. Dolaskom na vlast silna predizborna obećanja postepeno blijede i  nakon nekog vremena ispare kao da nikad nisu dana. Mišljenje naroda, onih koji su ih doveli na vlast, takozvanim političkim elitama postaje nevažno. O tome ponajbolje svjedoči ponašanje naših saborskih zastupnika.

Ako pratite TV prijenos iz sabornice uočit ćete kako zastupnika u sabornici većinom nema, a kada su tamo svojom bahatošću i ideološkim prepucavanjima dovedu običnog čovjeka u stanje očaja. Kako to mogu činiti? Vrlo jednostavno jer nigdje nije definirana njihova odgovornost ili pak mogućnost njihove izborne baze da im jednostavno uskrate pravo njihovog daljnjeg zastupanja, to jest opozovu ih. Slijedeći interese vlastitih stranaka počinju se pisati zakoni i hrpe amandmana kojima se trebaju ostvariti uski stranački interesi. Nažalost ti stranački interesi nisu u skladu s voljom i težnjama naroda i generator su svih problema u našem društvu. Stvarajući zakonske odredbe koje favoriziraju neku društvenu skupinu, istovremeno se grubo gaze prava drugih društvenih skupina no to našim političkim strankama očito nije nikakav problem.

>> Ivica Šola: Pupovac ugrožava Srbe u Hrvatskoj

Očito je kako je naše društvo ideološki vrlo podijeljeno. Sva današnja neslaganja oko zakonskih odredbi, pa tako i o gorućoj temi – referendumu, proizlaze upravo iz stranačkih ideoloških različitosti i pravi su pokazatelj niskog stupnja poimanja demokracije.  Dugogodišnji utjecaj srpa oko vrata i čekićem po glavi očito je iščašio mentalni sklop u našem narodu i  odgovoran je za stvaranje vlastitog i isključivog poimanja demokracije. Mogu li takvi nakaradni umovi kreirati pravedne i prirodne zakone koji će jednom zauvijek regulirati neko društveno ili političko pitanje? Jasno je kako oni to ne mogu. Njihova takozvana demokracija bedem je obrane autoritarnosti koju im je partijska paradigma utisnula u svijest. Bez nje oni su izgubljeni u prostoru i vremenu i sve su nervozniji jer se ruši njihova dominacija i nestaju sinekure koje su ju pratile, a u kojima su desetljećima bezbrižno uživali.

Na predstavljanju novog podpredsjednika vlade gospodina Tolušića, koje je usput rečeno HTV nazvao saslušanjem kao da se radi o istražnom postupku, mnogi su još jednom pokazali stupanj vlastite kulture i svoje poimanje demokracije. Gospodin Gordan Maras je po tko zna koji put demonstrirao nekulturu dijaloga i arogantnost zaslijepljen silnom željom za povratkom na vlast. A i gospodin Nenad Stazić je  ovih dana potpuno izgubio kompas zbog straha od odlaska u ropotarnicu povijesti. Izjava koju je napisao na svom profilu pokazuje najviši stupanj mržnje koji se može zamisliti. Kako to da agencija za elektroničke medije nije kaznila ovaj profil šestomjesečnom blokadom ili pak nekom drugom primjerenom sankcijom?

>> DEMOKRACIJA PO IDS-u

Gospodin Peđa Grbin demonstrirao nam je pravednost po partijskom obrascu.  Prilikom postavljanja pitanja gospodinu Tolušiću osvrnuo se i na referendum o promjeni izbornog zakona. On kao diplomirani pravnik,  potpredsjednik Odbora za Ustav, Poslovnik i politički sustav, član Odbora za pravosuđe  i  član Državno-odvjetničkog vijeća iz reda zastupnika, izražava namjeru  oduzimanja  prava glasa Hrvatima  koji žive u dijaspori. Kako takav čovjek koji želi pogaziti temeljne ustavne odredbe može uopće biti članom ranije navedenih odbora i vijeća? Dragi gospodine Grbin uozbiljite se malo i pročitajte Ustav RH. Pravo glasa ima svaki punoljetni Hrvat ma gdje bio. Često zastupana teza koja dolazi iz vaše partije kako bi pravo glasa trebali imati samo oni koji su hrvatski porezni obveznici potpuno je nakaradna jer pravo glasa nema ama baš nikakve veze s poreznim sustavom. Prema toj logici vaše partije oni koji plaćaju veći porez vjerojatno bi trebali imati pravo i na više glasova. Jednako tako 176.000 nezaposlenih, kojima Vi kao političar niste u tri uzastopna mandata osigurali pravo na rad, a time i na život, izgubili bi pravo glasa u vlastitoj Domovini jer nemaju odakle platiti porez. Sada bi isto tako i njih 36.436 koji su radi toga iselili odlazeći  u svijet trbuhom za kruhom praktički izgubili pravo glasa.

Prisjetimo se malo kako je bilo do 2010. godine. Tada je dijaspora imala predviđenih 12 mjesta u parlamentu. 2011. godine za vrijeme premijerke Jadranke Kosor taj broj je smanjen na samo 3 zastupnička mjesta. Tadašnja HDZ-ova Vlada opravdava se za ovakav postupak pritiskom ¨SDP-a oko donošenja ustavnih promjena radi ulaska u EU.  SDP-u se uvijek bojao broja glasova iz dijaspore pa je tako i zagovarao oduzimanje prava glasa dijaspori. To dakako zbog  ustavnih odredbi nije bilo nemoguće. Tada je shvatio kako taj silni broj glasova nije bitan ako im smanji broj zastupničkih mjesta u parlamentu.

Izborni zakon koji je trenutno na snazi onemogućava tisućama i tisućama Hrvata u dijaspori izlazak na izbore. Da je to stvarno tako govori činjenica kako su Hrvati u BiH  do 2010. godine mogli glasovati na 43 mjesta, a od 2011. samo na četiri mjesta (Sarajevo, Mostar, Tuzla i Banja Luka).  Posvuda u svijetu smanjen je broj izbornih mjesta pa bi tako u većini slučajeva birači trebali prevaliti i više tisuća kilometara kako bi glasovali. Osim što je to financijski vrlo zahtjevno, to je za sve zaposlene i neizvedivo.

Promislite što bi se dogodilo da svi oni kojima je to pravo bilo onemogućeno podnesu tužbe s visokim odštetnim zahtjevima. S obzirom na to kakve stavove po pitanju izbora zauzima Vaša partija, moram vam reći kako se ne bih začudio da predloži novi Izborni zakon prema kojem bi pravo glasa imali samo članovi SDP-a.

Od donošenja  ovakvog Izbornog zakona  nitko od tadašnjih zastupnika ne može se amnestirati jer je on u opreci s temeljnim Ustavnim načelima. Mislim kako donošenjem takvog Izbornog zakona Hrvatski (državni) sabor nije opravdao povjerenje koje mu je povjerio hrvatski narod.

Kako bi vam trenutna slika o broju zastupnika manjina u našem parlamentu bila puno jasnija evo vam nekoliko podataka iz zemalja u EU:

AUSTRIJA: 8,9% manjina – nemaju rezervirana mjesta u parlamentu,

BELGIJA: 11% manjina -1 rezervirano mjesto u parlamentu,

BUGARSKA: 23,1% manjina – nemaju rezervirana mjesta u parlamentu,

ČEŠKA: 35.5% manjina – nemaju rezervirana mjesta u parlamentu,

DANSKA: 10.4% manjina – 4 rezervirana mjesta u parlamentu,

ESTONIJA: 31,3% manjina – nemaju rezervirana mjesta u parlamentu,

FINSKA: 6.6% manjina -1 rezervirano mjesto u parlamentu,

MAĐARSKA: 7.7% manjina – nemaju rezervirana mjesta u parlamentu,

ITALIJA: 6% manjina – nemaju rezervirana mjesta u parlamentu,

LATVIJA: 38,9% manjina – nemaju rezervirana mjesta u parlamentu,

LITVA: 15,9% manjina – nemaju rezervirana mjesta u parlamentu,

LUKSEMBURG: 36,9% manjina – nemaju rezervirana mjesta u parlamentu,

MALTA: 4,8% manjina – nemaju rezervirana mjesta u parlamentu,

NIZOZEMSKA: 19,3% manjina – nemaju rezervirana mjesta u parlamentu,

POLJSKA: 3,1% manjina – nemaju rezervirana mjesta u parlamentu,

RUMUNJSKA:16,6% manjina – nemaju rezervirana mjesta u parlamentu,

SLOVAČKA: 19,3% manjina – nemaju rezervirana mjesta u parlamentu,

SLOVENIJA -16,9% manjina – 2 rezervirana mjesta u parlamentu,

HRVATSKA-9,6% MANJINA – 8 rezerviranih mjesta u parlamentu

DIJASPORA – oko 3.500 000  HRVATA  –  3 rezervirana mjesta u parlamentu.

 

Ma ljudi stvar je jednostavna de jednostavnija ne može biti, a ujedno i pravedna.

–          nema predizbornih koalicija,

–          svi na istoj izbornoj listi,

–          omogućiti i elektroničko glasovanje.

–          uvesti kaznu za neopravdan ne izlazak na glasovanje!

PITANJE REFERENDUMA

Trenutno je naša sveukupna javnost u vrlo zanimljivim raspravama o tome što je to referendum i kako ga regulirati. Iz svih medija, a naročito onih vodećih, moguće je razabrati kako kod nas ima više tumačenja pojma referenduma nego što ima stanovnika. Prema izjavama lidera svih političkih stranaka očito je kako svi oni dobro znaju i razumiju što je referendum pa bi radi toga upravljanje njime vrlo rado zadržali u vlastitim rukama.

A što je to REFERNDUM? Jednostavnim jezikom rečeno referendum je zakonsko sredstvo kojim razočarani narod može otrijezniti pijanu ili bahatu vlast. Da bi mogao zaštititi narod od samovolje političkih elita referendum mora biti ustavna kategorija i to vrlo precizno regulirana. Vrlo često se naši političari služe izrekom kako je iznad Hrvatskog (državnog)  Sabora samo Bog. Neki koji to tvrde čak u Boga i ne vjeruju. A jeli to stvarno tako? Ne gospodo draga to nije točno. Iznad Hrvatskog (državnog) sabora kao najvišeg zakonodavnog tijela je narod koji se može poslužiti referendumom  kako bi popravio ili pak eliminirao nedorečene ili traljave zakonske akte. Ustavotvorni i zakonodavni referendumi koje pokreće narod moraju biti apsolutno obvezni jer jedino tako može spriječiti bahate političke elite da ga blokiraju. Već i sam broj potrebnih prikupljenih potpisa za raspisivanje ustavotvornog referenduma   (10% od ukupnog biračkog tijela u vremenu od 15 dana) iskazuje volju velikog dijela naroda za promjenama i ne govori o njegovoj relativnosti ili fakultativnosti već isključivo o njegovoj apsolutnoj obveznosti. Drugim riječima ako je zadovoljen broj prikupljenih potpisa Hrvatski (državni) sabor  MORA raspisati takav referendum.

Svjedoci smo kako je Ustavni sud zaustavio provođenje jednoga referenduma nakon što je prikupljen potrebiti broj glasova jer referendumsko pitanje navodno nije bilo  u skladu s Ustavom. Kako to da Ustavni sud takav svoj pravorijek nije donio odmah po saznaju referendumskog pitanja već nakon što su potrebiti potpisi prikupljeni i predani Saboru. Nije moguće oteti se dojmu kako je to bila stranačka politička odluka bez uporišta u Ustavu. Gledajući sastav Ustavnog suda možete doći do zaključka kao je on u stvari dvostranačka tvorevina (s obzirom kako se biraju članovi može se reći i koalicija),  u kojoj ima i članova koji nikada nisu bili suci ili pak na problem gledaju ex katedra. Radi toga referendumsko pitanje treba uputiti Ustavnom sudu prije prikupljanja potpisa, a on bi trebao biti dužan u roku od 30 dana dati svoje mišljenje.

Hoće li dosadašnje bahato pokazivanje stranačkih mišića ikada prestati? Jesu li naše trenutne političke stranke sposobne donijeti pravedne i prirodne zakone koji svima jednako pogoduju ili jednako smetaju? Do sada su pokazale kako to nisu sposobne jer do zadnjeg daha štite vlastite stranačke interese. Nažalost, na horizontu se ne vidi politička snaga, a ni osoba koja bi nas mogla povesti u svijetlu budućnost. Hoće li i ovo stoljeće obilježiti stihovi  Matoševe pjesme?

STARA PJESMA

O, ta uska varoš, o ti uski ljudi,

O, taj puk što dnevno veći slijepac biva,

O, te šuplje glave, o, te šuplje grudi,

Pa ta svakidašnja glupa perspektiva!

Čemu iskren razum koji zdravo sudi,

Čemu polet duše i srce koje sniva,

Čemu žar, slobodu i pravdu kada žudi,

Usred kukavica čemu krepost diva?

Među narodima mi Hrvati sada

Jesmo zadnji, robovi bez vlasti,

Osuđeni pasti i propasti bez časti.

Domovino moja, tvoje sunce pada,

Ni umrijeti za te Hrvat snage nema,

Dok nam stranac, majko, tihu propast sprema.

 

Zoran Čapalija – Čaplja

 

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Zoran Čapalija-Čaplja

DAN KADA JE ZAGREB PAO

Objavljeno

- datum

8. svibnja 1945.  Zagreb je prazan, ulice su puste. Strah od dobro poznate „pravde osloboditelja“ učinio je  svoje. Oni koji su ostali u gradu spustili su rolete i zaključali vrata bojeći se odmazde „osloboditelja“.

Jedinice JNA ulaze u grad. Jedna postrojba ulazi grad s istoka  a dvije s juga. Priča o tome kako su Zagrepčani s oduševljenjem dočekali „osloboditelje“ samo jedna od mnogih laži komunističke propagande. Do Zagrepčana pristigle su vijesti o tome što partizanske jedinice čine na putu prema Zagrebu pa su tako i mnogi obični građani Zagreba odlučili pobjeći iz grada.  Na Žalost mnogi od njih su ipak pobijeni na nekom od bezbroj stratišta u Sloveniji.

ZAŠTO SU LJUDI BJEŽALI ?

Odgovor na ovo pitanje nije teško pronaći. On je zapisan u Desetogodišnjem izvještaju Uprave KOS-a JNA za period od 1944. – 1955. godine. Prema navedenom izvješću organi OZN-e i I. Armije su na putu od Šida pa do Zagreba likvidirale oko 7000 osoba za koje navode da su bili ustaše, SS-ovci i Čerkezi. Dolaskom u Zagreb oficiri OZN-e II. Armije odmah su uhitili oko 300 takozvanih neprijateljskih agenata i ustaških funkcionera, oko 150 osoba za koje su tvrdili kako su ustaški doušnici no bilo je među njima i običnih građana. Uhapšeno je i ispitano oko 500 osoba iz građanstva od kojih je 100 navodno kasnije pušteno.

Od partizanske odmazde nisu bježali samo obični građani. U njihovim jedinicama bilo je sve više onih koji nisu željeli sudjelovati u zločinima koje su partizanske jedinice i OZN-a činili. Shvatili su kako to nije ono za što su se oni borili, a naročito kako sredstva kojima to žele postići ništa ne može opravdati. Bilo je sve više onih koji su se samo-ranjavali kako bi izašli iz jedinica te onih koji su napuštali položaje i dezertirali.  U prosincu 1944. iz VIII. Korpusa dezertiralo je oko 450 vojnika, a isti mjesec je iz dvije divizije X. korpusa dezertiralo 350 vojnika.  Iz IV. korpusa je u periodu od mjesec dana do 15. siječnja pobjeglo oko 627 vojnika. Bilo je toga i u svim drugim jedinicama. Naj zanimljivije su parole pod kojima su bježali, pa evo ih nekoliko : „Sačuvaj glavu – ne idi u borbu“; „Neću  Titu, neću Draži, idem u špilju pa me traži“; „U grm lezi dok ne dođu Englezi“.   Potpuno je jasno kako su završili oni koji su uhvaćeni pri pokušaju bijega kad su pogubljeni oni za koje se samo sumnjalo da će bježati.

Što su mogli Zagrepčani kao građani glavnog grada NDH očekivati od svog vjekovnog neprijatelja koji je  pogubio tisuće svojih vojnika.  Jasno je da su bježali i oni koji nisu bili vojnici i baš ništa nisu bili krivi, a to su starci, žene i djeca. Nažalost i oni su pogubljeni na mnogim komunističkim stratištima u Sloveniji.  Bio je to najstrašniji  poratni zločin u Europi koji je počinila JNA pod zapovjedništvom Josipa Broza Tita. Nikom od pogubljenih nije  osigurano pravično suđenje ni dokazana bilo kakva krivnja. Bili su pobijeni jednostavno zato jer su bili Hrvati.

Tito je odmah nakon ulaska vojske u Zagreb imenovao Većeslava Holjevca zapovjednikom grada Zagreba. On vrlo brzo donosi Naredbu  prema kojoj je na svakoj kući trebao staviti popis vlasnika stanova, a na vratima stana popis osoba koje stanuju u tom stanu s naglaskom onih osoba koje nisu prijavljene u Zagrebu. Na temelju tih popisa su „osloboditelji“ oslobodili mnoge od imovine i života. U njihove stanove uselili su „osloboditelji“ koji su sa sobom donijeli i svoje civilizacijske dosege. Peći su ložili parketom, a u kadama su hranili kokoši i svinje. Jasno je kako su im bili najdraži stanovi u samom centru te u najelitnijim dijelovima grada. Njihovo prisustvo te prisustvo njihovih potomaka i danas se osjeti pri izborima i skupovima na kojima se blati sve što je hrvatsko. Svog zapovjednika nagradili su podizanjem spomenika čija je kompozicija vrlo znakovita. Njegov kip stoji u vratima okrenut prema jugu. Simboliziraju li vrata njegovu naredbu o popisima, a položaj  čekanje jedinica koje s juga dolaze „osloboditi“ grad.

SUDAR DVA RAZLIČITA SVIJETA

Zagreb je pao. Bio je to armagedonski susret zapadne civilizacije i krajnjeg barbarskog primitivizma s istoka. Nije to bio stvarni antifašistički pokret već težnja uništenja hrvatske države i svega što je hrvatsko.. Da je ona bila najbolja i najpravednija na svijetu prošla bi potpuno istu kalvariju jer nije odgovarala  veliko srpskoj ideji o restauraciji Jugoslavije, ili bolje rečeno velike Srbije na čelu sa zloglasnom komunističkom partijom.

Likvidacije neistomišljenika koje su  jedinice JNA započele nakon proboja Srijemskog fronta i činile na putu prema Zagrebu bile su sve brojnije, a svojevrsnu kulminaciju dosegle su u Zagrebu i na stratištima u Sloveniji.  Bio je to najstrašniji ratni zločin u međunarodnom pravnom sustavu poznat kao genocid. Istaknuti hrvatski povjesničar dr. prof. sc. Josip Jurčević svojevremeno je izjavio kako je na području RH do tada otkriveno oko 850 prikrivenih grobišta (stratišta), a u Zagrebu i okolici oko 120 takvih lokacija. Likvidacije su započete 8. svibnja i trajale su mjesecima. U njima se po svojoj svireposti posebno istaknula lajbek policija u Šestinama. Prema izjavi pof. Ive Banca u Zagrebu je tih dana pogubljeno oko 5000 osoba. Neki tvrde da je taj broj znatno veći no to pitanje treba prepustiti novim znanstvenim istraživanjima. Sasvim sigurno je kako  se nikada neće moći utvrditi točan broj žrtava koje je zločinački komunistički režim učinio na području bivše Jugoslavije.

ZLOČIN U ZAGREBU JE PONOVNO SLAVLJEN

Šaka moralno mentalnih invalida i ove je godine slavila taj strašni zločin počinjen u Zagrebu. Funkcionira li njihov mentalni sklop na izuzetno niskoj razini pa misle kako se to njihovo „oslobađanje“ može odvojiti od monstruoznog zločina koji je pri tome počinjen? Nažalost oni se tim zločinom i diče. Mržnja i agresivnost njihovih istupa na ovakvim skupovima na određeni način govore kako je to trebalo učiniti, a i oni sami bi to učinili pa čak možda i na još možda morbidniji način.   Okupili su se na Trgu žrtava fašizma, nekadašnjem trgu N s kojeg su njihovi idoli mjesecima autobusima odvozili neistomišljenike prema Sošicama i likvidirali ih na jami Jazovki. Kroz otvor promjera oko 7o cm pobacali su u jamu stotine i stotine nevinih ljudi (staraca žena i djece). Činili su to uvijek po

Jazovka – jama u koju su bacivane žrtve

njihovom dobro poznatom obrascu: skini žrtve do gola, likvidiraj ih bez suda, baci ih u neku jamu žive ili mrtve, odaberi mjesto na kojem se žrtve ne bi našle, ako to ne možeš  mjesto zazidaj, betoniraj ili asfaltiraj.   To skrivanje žrtava ima nekoliko osnovnih razloga. Kako bi mogli svrstati sebe u pravedni antifašistički pokret monstruozni zločini (genocid) morali su biti skriveni.  Skrivajući žrtve na mjestima koja se ne bi trebala pronaći trebalo je onemogućit okupljanja rodbine i odavanje pijeteta tim nevinim žrtvama. Žrtve su skrivali na mnogim mjestima pa ako se neka jama i pronađe u njoj neće naći broj žrtava koji bi govorio o počinjenom genocidu.  Nažalost mnoga od tih stratišta ni dan danas nisu otkrivena, a ona za koje se zna nisu rasvijetljena. To sprječavaju još uvijek živi egzekutori i djeca već pokojnih monstruma.

Slavljenički takozvani „Besmrtni partizanski odred“ putem do gornjeg grada pjevao je pjesme monstruoznih egzekutora noseći pri tome razne zastave iz zloglasnog komunističkog režima, a koliko sam vidio i jednu zastavu Republike Hrvatske. Mislim da toj zastavi tamo nije bilo mjesto.

TREBA LI NAM REVIZIJA POVJESTI?

Sasvim sigurno će me opet prozvani i svi oni koji slave desetog u povijesti mega-zločinca (J.B.T.) svrstati u revizioniste povijesti. To mi je drago jer se lažna povijest treba razotkriti i zamijeniti istinom. Do te istine neka nas dovedu znanstvena istraživanja domaćih i stranih znanstvenika pa kakva god bila da bila. Dosta je bilo laganja hrvatskog naroda i međunarodne javnosti.  Nije li sramota da je još jedino Hrvatska ostala kriva za fašizam. Oni koji su bili inicijatori tog zla oslobođeni su svih optužbi. Nažalost tu neistinitu tezu o hrvatskoj fašizaciji šire maloumni  Hrvati radi vlastitog političkog probitka ne mareći što Republiku Hrvatsku blate pred cijelim svijetom. Zamislite, za tu svoju prljavu političku igru bogato su plaćeni od te iste Hrvatske.

Istina se mora saznati. Možda će se onda gospodin Ivo Goldstein, profesor povijesti s Filozofskog fakulteta u Zagrebu , prestati koristiti argumentom sile i galame (emisija Otvoreno HTV1 – 9. svibnja 2018.) i tvrditi kako u Jasenovcu nije bio svojevrsni logor nakon 1945.  Oni kojima komunistička ideološka paradigma nije sveta pronašli su u arhivama podatak kako je osobno Josip Broz Tito 21. kolovoza 1948. potpisao dokument o zatvaranju Jasenovca. No nažalost zatvorenici su još godinama dovođeni u Jasenovac na prisilni rad. S obzirom na ovu izjavu gospodina Goldsteina mogu upitno je kakvu će novu „istinu“ donijeti njegova nova knjiga o Jasenovcu.  Još je bolnija činjenica kako se na fakultetima naših sveučilišta i dalje uči ideološki osmišljena povijest, povijest koja i nadalje  treba stigmatizirati hrvatski narod kako bi reciklirani komunisti ostali na vlasti.

ŠTO SE ČEKA?

Vrijeme nezadrživo prolazi. Svjedoka iz perioda II. Svjetskog rata je sve manje. Njihovim odlaskom bit će teže realnije rasvijetliti ratna i poratna događanja. To dakako odgovara sljedbenicima partije i tzv. „Besmrtnom partizanskom odredu“. Na taj način će se i dalje slaviti komunistički zločini a stotinama tisuća nevinih hrvatskih žrtava uskratit će se pijetet. To je upravo slučaj oko pokušaja zabrane odavanja počasti nevinim žrtvama u Bleiburgu.  Što o tome mislim saznajte iz stihova moje pjesme.

 

Bleiburg

Oj livado mukom ucviljena,

nogom bolnom ugažena,

suzom smrtnom zalivena,

krvlju hrvatskom natopljena.

Oj livado tijelom povaljana,

zloćom ljudskom ukaljana,

ispod tužnog cvijeta plava,

u njedrima tvojim Hrvat spava.

Cvijeće ga mirisom mazi,

noću ga Danica pazi,

jutrom kad zora zarudi,

slavuj ga pojem budi.

Mirno spavaj, usni san,

svanuo je i tvoj dan,

nad posteljom tvojom

hrvatski se barjak vije.

Pro Croatia parati!

Zoran Čapalija – Čaplja

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Facebook

Popularno