Connect with us

Društvo

Kompromis s antifa – bez kompromisa s braniteljima

Objavljeno

- datum

Plenkovićeva izjava o prosvjedima ide u trenutku dok njegova vlada hapsi hrvatske ratne veterane.

„Postići ćemo kompromis, reforma obrazovanja ide dalje i učinit ću sve da ta tema više ne iznosi prosvjed na ulice. Mislim da je to krajnje nepotrebno i nelogično jer se oko toga svi slažemo” izjavio je predsjednik vlade Plenković u Dnevniku HRT-a.

Malo koja rečenica u dosadašnjoj političkoj karijeri Andreja Plenkovića tako zorno, jasno i precizno odslikava supstancu njegovoga političkog pojma „stabilnost“, njegovoga pojma „mainstream“, njegove kadrovske politike, njegovoga odguravanja iz fokusa javnosti tzv. identitetskih politika, prvenstveno u ministarstvu kulture i obrazovanja i znanosti, zbog kojih pod svaku cijenu i želi izbjeći opstanak tih sporenja u javnome fokusu.

Vrlo upozoravajuća Plenkovićeva izjava?

Malo što tako točno odslikava njegovo kadroviranje na HRT-u i u HINA-i, ali i baca posebno, vrlo,vrlo upozoravajuće svijetlo na stvarne namjere njegovih politika prema braniteljima.

To ćemo detaljno elaborirati u razradi takve politike – stabilnosti i nekonfliktnosti.

Svi prosvjedi antifa udruga su žestoko antagonizirani protiv gotovo svakoga elementa hrvatskog nacionalnog identiteta, hrvatske tradicije, baštine, hrvatskih simbola, svi su izrazito neskloni simbolici i baštini oslobodilačkog domovinskog rata, njegovim protagonistima, junacima ali i žrtvama, svi su izrazito skloni simbolici i ostavštini bivšega jugoslavenskoga komunističkoga režima, te danas svim mogućim zahtjevima globalističkih lijevo-liberalnih organizacija s dubokim udarima na samu antropološku i civilizacijsku esenciju čovjeka.

Naime, prilično je dugo poznato da su prosvjedni potencijali antifa nevladinog sektora na lakom okidaču zbog majčinskog odnosa državnih politika, da je to dobro organizirana struktura, sa stotinama skupo plaćenih profesionalaca koji raspolažu vrtoglavim iznosima i izvrsnom međunarodnom strukturiranošću, prvenstveno u okviru tzv. europskog mainstreama, koji je odavno premrežio ne samo europske nevladine federacije, nego i prema objavljenim provaljenim podatcima iz Sorošovoga Otvorenoga društva, na posredan ili neposredan način drži na uzici i oko tristo zastupnika Europskoga parlamenta među kojima sve navodne liberale i ljevičare iz Hrvatske, te nebrojene, neidentificirane administrativne skupine u samim vijećima i administrativno- paradržavnim tijelima Europske unije.

Na taj način se multiplicira antifa prosvjedni potencijal, pogotovo za nekoga tko silno i egzistencijalno drži do politika europskoga mainstreama, kao Plenković.

HRT kao stožerna točka te parastrukture

Te skupine su do sada više puta dokazale da u Hrvatskoj raspolažu vrhunskom infrastrukturom, umreženošću s medijima, a iako je dolaskom Zlatka Hasanbegovića na čelo ministarstva kulture i ukidanjem povjerenstva za financiranje tzv. neprofitnih, a sve redom antifa i lijevo-liberalnih globalističkih paramedija i oglasnika, pozornost usmjerena na skupinu od pedesetak takvih navodnih medija, činjenica je da je već godinama ključni instrument u rukama te strukture – HRT.

Tu leži prosvjedni okidač i garancija lakoga propagandnoga aktiviranja prosvjednoga potencijala, a najbolji pokazatelj takvoga ponašanja je bilo propagandno najavljivanja prosvjednog skupa GOOD inicijative uz pedesetak antifa udruga nazad dva mjeseca na Tomislavcu u Zagrebu, koji je HRT uredno tri-četiri dana najavljivao s preciznim uputama o svemu što se planira raditi.

Koga zanima, ili tko je zaboravio neka pogleda informativne emisije, „Hrvatsku u živo“, a pogotovo javljanje reportera iz dopisništava tijekom događanja.

Banalnije propagande je teško moguće zamisliti.

Ono što naime svatko tko hoće organizirati bilo kakvu akciju, bilo kakav prosvjed, inicijativu, peticiju, bilo što, mora platiti, angažirati velike ljudske i svake druge resurse, pri čemu je nedostatak svih tih resursa golemoj većini nezadovoljnika u Hrvatskoj realna zaprjeka u iskazivanju svojih civilnih prosvjeda i nezadovoljstava, profesionalnim antifama je osigurala – država. Skupine od stotinjak profesionalaca u više od stotinu i pedeset udruga, koje su kadrovski potpuno isprepletene pri čemu se isti ljudi nalaze na svim popisima utemeljitelja, članova izvršnih i nadzornih organa i tijela, samo u različitim ulogama, imaju na dlanu. Tako ćete recimo opskurnu pojavu koja se odaziva na Bojana Genov, naći u emisiji HRT o ženskim pravima gdje promiče pobačaj kao ženstvenost i hvali se prijateljicom koja je uradila šest abortusa uz nijemoga voditelja emisije, Genov ćete sresti na prosvjednom skupu za otoke zbog državnih koncesija, ali ćete na nju nabasati i u Srbu gdje u ime prava žena i ženske mreže – veliča pokolj nad hrvatskim narodom.

Državni resursi za parapolitičko usmjeravanje državne politike prosvjedima

Besplatno i moćno reklamiranje ali i informacijsko varanje, pri čemu se naročito manipulativno koristi tako emitirana i prikazana moć i navodna važnost tih struktura, s obzirom na to da HRT služi kao manje više jedini službeni izbor informacija stotinama tisuća mahom starijih ljudi koji se ne koriste internetom i alternativnim izvorima informacija; silan je alat u rukama te strukture.

HRT ističem prvenstveno i u ovome kontekstu, jer je ovih dana bilo podosta javne prašine zbog teških novinarskih, uredničkih i koncepcijskih propusta, zbog kojih bi se kad se već Plenković boji prosvjeda konačno trebao zamisliti jer je u ovakvoj atmosferi potrebna šibica za nekontrolirani požar upravo pred tom medijskom institucijom; jer upravo ta televizija služi kao razglasni propagandni zvučnik putem svojih mnogobrojnih emisija s višestruko kompromitiranim urednicima i novinarima koji se i ne trude više skrivati svoju propagandističku i aktivističku ulogu, tim prosvjednim potencijalima i skupinama.

Ne pada im na pamet da bi se to moglo vratiti kao bumerang!

Sve razlike nestaju pred jedinstvenim ciljem – slabljenjem Hrvatske

Bitno je naglasiti ovdje da su baš svi njihovi prosvjedi, a tu govorim da ne bi bilo zabune o grupaciji tzv. antifa udruga, vrlo uniformni, svi su žestoko antagonizirani protiv gotovo svakoga elementa hrvatskog nacionalnog identiteta, hrvatske tradicije, baštine, hrvatskih simbola, svi su izrazito neskloni simbolici i baštini oslobodilačkog domovinskog rata, njegovim protagonistima, junacima ali i žrtvama, svi su izrazito skloni simbolici i ostavštini bivšega jugoslavenskoga komunističkoga režima, te danas svim mogućim zahtjevima globalističkih lijevo-liberalnih organizacija s dubokim udarima na samu antropološku i civilizacijsku esenciju čovjeka.

Ukratko, opredijeljeni su svemu što na bilo koji način može oslabiti temeljni identitetski karakter hrvatskoga naroda i njegove državnosti, makar se pojedinačne aktivnosti tih grupacija u nekim elementima programski i sadržajno izravno suprotstavljale jedan drugoj!

Sve ih, i jedino, ujedinjuje slabljenje Hrvatske.

Tu izuzetka nema.

Takva koordiniranost i usklađenost ciljeva, te medijska uniformnost u pretežitim medijima, pogotovo na HRT-u bi svakoga normalnoga u zemlji moralo odavno jako zabrinjavati.

Ali, gledajući aktualne politike, stječe se sasvim suprotan dojam.

Uznemirujući kontekst Plenkovićeve poruke

Plenković je rečenicu iz uvoda izgovorio u tijeku dubinskih rasprava o samim esencijalnim pitanjima hrvatske budućnosti, pri čemu se očito vidi da je odlučan sa svojim stranačkim apologetima prevariti još jednom, i to strateški, hrvatski narod i usprkos glupastim i utoliko uvredljivim i bezobraznim objašnjenjima Dubravke Šuica, nametnuti neprirodan, nakazan i neznanstven genderizam u Hrvatskoj; izgovorio je svoju riješenost spriječiti prosvjede kompromisima usprkos dubinskim neslaganjima oko strategije obrazovanja i znanosti, te pogotvo oko izrade novoga obrazovnoga uputnika, koga su antife nazvale – kurikulumom, iako je i u toj formi ispravnije reći – kurikul.

Ni Plenkoviću, ni medijima pod državnom kontrolom sakrivenim pod idiotsku platformu navodnih javnih servisa, ne pada na pamet ni pomisliti postaviti pitanje – o kakvim to vi crnim strategijama obrazovanja govorite kad nemamo kao država i zemlja nikakve sveukupne strategije razvoja, usklađene, jasne, precizno definirane i vrednovane, nemamo pojma kakav to primjerice proizvod hoćemo ponuditi svijetu, a stvaramo navodno znanje za njegovu proizvodnju!?

Zaboga zar je to pitanje toliko složeno postaviti?

Zašto je Plenković istakao strah od, očito, antifa prosvjeda i u kojemu kontekstu?

Nužnost lomljenja kralježnice narodu

Prije svega, jer pod svaku cijenu želi javno zatvoriti svaku raspravu i polemiku oko dubinskih identitetskih politika. Tako se može nesmetano nastaviti esencijalno preusmjeravanje Hrvatske, modifikacija nacionalnoga identiteta, stvaranja idealne podloge za vječnost oligarhijskog i virtualnog mainstreama i zadržavanja postojećega poretka pozicija moći u zemlji, koji se najsnažnije ciljano usmjerava na kulturu i obrazovanje radi generiranja stalne reprodukcije invalidnoga društvenoga duha i strateškoga opstanka aktualnih struktura moći.

Zbog toga Plenković i njegovi apologeti toliko inzistiraju na gospodarskim pitanjima i statistikama, ističući ih, kao zapravo jedini smisao postojanja hrvatske države.

Traumatiziranom narodu je to uz medijsku potporu gore spomenutoga HRT-a i ostatka kontroliranih medija relativno lako prodati.

A totalno je pogrješno.

Plenkovićeva izjava o prosvjedima ide u trenutku dok njegova vlada hapsi hrvatske ratne veterane koji se ne mogu, a i kako bi zaboga, odreći svojih ratnih obilježja pod kojima su umirali i obranili ovu zemlju i narod od srpske agresije, u trenutku dok se protiv Marka Perkovića Thompsona pokreće istraga zbog, kako su to nazvali u izjavi za HINA-u iz policije – isticanja neprimjerenih simbola, tekstova, slika ili crteža, kao i izvođenja ili reproduciranje pjesama, skladbi ili tekstova koji remete javni red i mir.

Svakoga koga je Marko Perković Thompson uznemirio svojim koncertom u Slunju jednostavno – Hrvatska mora strateški držati uznemirenim!

Baš svakoga.

Marko Ljubić/Projekt Velebit

Komentari

Komentari

Društvo

STRAHOVITI ĆE BITI POSLJEDNJI DANI…

Objavljeno

- datum

Leonard Ravenhill:  NEĆE BITI PONOVNOG SASLUŠANJA, A ŠTO JE JOŠ GORE, NEĆE BITI  PONOVLJENOG SUĐENJA

Posljednji dan će biti strahovit. Jeste li razmišljali kako ćete proći dok budete stajali ondje? Vi i ja stajat ćemo ondje sami onoga dana i bit će nam suđeno za svaki vid našega života: za molitvu, za novac, za govor, za rad. Još uvijek vjerujem u veličanstvenost vječnog suda s Kraljem kraljeva, Gospodarom gospodarâ i Sucem sudaca.

Vidite, tamo neće biti mogućnosti za novo saslušanje, a što je još gore, neće biti mogućnosti za ponovljeno suđenje. Jer, kažem ponovno, to je završni sud. Nekima će Bog reći: “Dođite, blagoslovljeni”, a drugima: “Odstupite od mene.” Na kraju krajeva, nije jednostavno biti kršćanin. To je veličanstvena stvar!

Trebali bismo živjeti svoj život svjesni vječnosti i spremni da nam se život bilo kad prekine. Ako biste morali stati pred Gospodina ovog trena, biste li voljeli da vašu životnu priču pročitaju milijuni u vječnosti? Nijedan izgnanik pakla neće biti ondje. Neće li to biti divno? Ili? Ili mislite da ćete se malo postidjeti kad čujete kako je Bog upotrebljavao Davida Brainerda, Johna Wesleya ili neku malu pralju koja je imala život posredovanja?

Ne postoji preteško breme ili preteška situacija za onoga koga ljubite. Ako vas nadzire i motivira ljubav i ako vam snagu daje ljubav, sve će biti u redu kad budete ondje stajali, jer ako išta postoji u vezi s ljubavi, to je poslušnost. Moramo postati ljudi koji su kršteni poslušnošću. Moramo biti potpuno podložni volji Božjoj ne brinući se za ljudsko mišljenje i ne tražeći da više potrošimo na sebe. Moramo biti u stanju reći: “O Bože, želim da ovaj moj život proslavi tebe i da ne budem posramljen o tvome dolasku, kao što kaže Ivan” (1 Iv 2,28), kad stanem u tvoju strahovitu nazočnost.

 

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Društvo

ANGELA MERKEL PADA u slijedeća 24 sata, zajedno sa Seehoferom!?

Objavljeno

- datum

Horst Seehofer, Angela Merkel i Martin Schulz

Počne li ministar Seehofer odbijati migranate s njemačkih granica, kancelarka Merkel mogla bi biti primorana da ga smijeni

Politička sudbina njemačke kancelarke Angele Merkel ovoga vikenda visi o koncu, a njezina tek tri mjeseca stara vlada mogla bi se urušiti u sljedeća 24 sata ako njezin ministar unutarnjih poslova i predsjednik sestrinske bavarske stranke odluči sutra početi, unatoč protivljenju Angele Merkel, primjenjivati novi plan odbijanja migranata s njemačkih granica, a Merkel ga, kako prognoziraju njemački politički analitičari, bude zbog toga primorana smijeniti.

Dogodi li se to, Merkel bi izgubila većinu u parlamentu i otvorila bi se nužnost novih izbora, na kojima, prognoziraju njemački analitičari, Merkel više ne bi mogla biti kandidatkinja za novi mandat.

Nitko ne popušta

Nijedna strana zasad ne popušta u klinču koji je izbio kada je ministar Seehofer (CSU) odlučio početi provoditi novi plan prema kojemu bi njemačka policija na granicama odbijala tražitelje azila koji su već registrirani u drugim državama članicama EU kroz koje su prošli na putu do Njemačke, a kancelarka Merkel (CDU) odbila podržati taj plan, apelirajući na to da treba pričekati da se na razini EU dogovori zajedničko rješenje, odnosno reforma azilantske politike.

Seehofer pokazuje namjeru da počne s primjenom plana možda već sutra, a svi njemački mediji izvještavaju o dramatičnoj političkoj krizi koja se odvijala tijekom vikenda. Ne pronađe li se kompromis, bavarska stranka CSU mogla bi se razići od sestrinske CDU. Prema istraživanju javnog mnijenja koje je objavio dnevni list Die Welt, većina Nijemaca sklonija je Seehoferovoj politici odbijanja tražitelja azila na granicama (48,7 posto) nego Merkelinoj politici (32,2 %) nastavka otvorenih vrata u iščekivanju europskog rješenja, oko kojeg se države članice EU već dvije godine ne uspijevaju dogovoriti. Daljnjih 17,1 posto ne vjeruje nijednom od njih dvoje kad je riječ o pitanju migrantske politike, a samo 1,6 posto vjeruje oboma.

Gledajući samo među ispitanicima koji su glasači unije CDU-CSU-a, 54,2 posto je uz Seehofera, a 38,6 uz Merkel. Birači zelenih u najvećem postotku vjeruju Merkel na ovom pitanju (75,9), kao i birači socijaldemokratskog SPD-a (57,8), dok su birači oporbene, krajnje desnice AfD (75,6 posto) više uz Seehofera. Može li Merkel ići u konfrontaciju na pitanju na kojem ne uživa natpolovičnu podršku ni među biračima svoje stranke? Ili će se prikloniti brojkama i političkom pritisku CSU-a, pa pristati na Seehoferov plan? I jedno i drugo je moguće. No, upućeni izvori kažu da Seehofer djeluje vrlo smireno i uvjeren je da će pobijediti kancelarku jer su brojke na njegovoj strani.

Ne želimo biti hotspot

Sve se to događa u vikendu u kojem je i austrijski kancelar Sebastian Kurz, koji želi iskoristiti austrijsko predsjedanje Vijećem EU od 1. srpnja do kraja godine za borbu protiv ilegalnih migracija i jačanje vanjskih granica Unije, na konferenciji Europa Forum u austrijskom Wachau ugostio hrvatskog premijera Andreja Plenkovića, premijera Crne Gore Duška Markovića i premijerku Srbije Anu Brnabić.

Brnabić je rekla da Srbija očekuje da će uskoro imati mješovite granične patrole i s Hrvatskom, kao što ima sa svim drugim susjednim zemljama. Iz hrvatskih izvora može se čuti da RH nema nikakav problem s time da to počne što prije, ali nakon što Srbija počne primjenjivati skraćeni postupak readmisije migranata. Hrvatskoj je u interesu da, kako god završila politička drama u Njemačkoj, ne postane migrantski “hotspot” Europe.(24sata)

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Društvo

Višnja Starešina: Kim Jong-un u zapadnom, Andrej u istočnom zagrljaju

Objavljeno

- datum

Da odmah razjasnim: nije mi niti najskrivenija namjera uspoređivati ekonomski razvoj, model političkog upravljanja ili stanje ljudskih prava u Hrvatskoj i Sjevernoj Koreji. Jer to je ipak neusporedivo. Barem zasada.

Iako, nije isključeno da će se za dvadesetak godina moći uspoređivati gospodarska razvijenost Hrvatske i Sjeverne Koreje.

Uostalom, sjećate li se kako nas je vrijeđalo kad su nas prije trideset godina uspoređivali s Češkom, Poljskom ili Mađarskom? S kojima je danas Hrvatska gospodarski neusporediva. A prije samo deset godina ljutilo nas je kada nas se razvojno uspoređivalo s Rumunjskom ili Bugarskom. S kojima smo danas još uvijek djelomično usporedivi u razvoju, a iznimno usporedivi u modelu upravljanja, kojim dominira politička korupcija i klijentelizam.

Osobito mi nije namjera uspoređivati Hrvatsku sa Sjevernom Korejom kad je riječ o ljudskim pravima. Iako, još i danas će mnogim stvarnim upravljačima Hrvatskom oko zasuziti kada se prisjete kakav je velebni doček prije četrdesetak godina priredio sjevernokorejski Veliki vođa Kim Il-sung, djed današnjeg Vrhovnog vođe Kim Jong-una, “našem” Maršalu Titu.

No osim potvrđivanja ideološko-političkog bratstva, Tito je tada donio sjevernokorejskom Velikom vođi i ponudu za suradnju tadašnjeg američkog predsjednika Jimmyja Cartera – da postane ” nešto između”, po uzoru na Titovu Jugoslaviju. Veliki vođa nije bio spreman. Ili se, stiješnjen između dviju komunističkih supersila, Kine i Sovjetskog Saveza, nije usudio prihvatiti tu ponudu.

Neproglašeni rat

Ostalo je povijest neprepoznatih procesa i propuštenih prilika. Rezultat: Rusija, kao glavna sljednica Sovjetskog Saveza, i Kina otvorile su se i transformirale, ubiru političke i ekonomske profite od svojeg zapadnog otvaranja. Komunistička Sjeverna Koreja ostala je njihova moneta za potkusurivanje sa Zapadom, prije svega sa SAD-om.

Neovisno o svojim problematičnim osobinama i sklonostima, Kim Jong-un već je po svojoj poziciji Vrhovnog vođe Sjeverne Koreje morao postati antizapadno strašilo, glavni remetilački faktor na Dalekom istoku. Lutak kojim upravljaju kineski i ruski interesi. A Sjeverna Koreja morala je ostati posljednja država-logor, zarobljena u komunističkoj revoluciji, dosljedno bez budućnosti.

A sada dolazimo do usporedivih sličnosti i razlika današnje Hrvatske i današnje Sjeverne Koreje. A to je usporedivost u prepoznavanju svjetskih geopolitičkih procesa i prepoznavanja vlastitih prilika u njima. Kim Jong-un prepoznao je oboje.

Prepoznao je da američki predsjednik Trump u bliskoj suradnji s američkom “dubokom” državom temeljito mijenja međunarodne odnose i načine vođenja svjetske politike i da se kroz te promjene stvara novi svjetski poredak.

Prepoznao je to kao priliku da se izvuče iz pozicije kinesko-ruske marionete, da Sjevernu Koreju izvuče iz pozicije njihova taoca. Prvi veliki simbolični korak napravio je ovih dana na samitu s američkim predsjednikom Trumpom u Singapuru. Ali pripreme su očito bile duge, strukturirane i sveobuhvatne.

U novom neproglašenom ratu Istoka i Zapada, i Hrvatska se ponovno našla u opasnosti da zbog političkih interesa istočnjačkih sila na Balkanu (Rusija, Turska) i političkih interesa istočnih susjeda (Srbi, Bošnjaci) ponovno bude vraćena u beogradski, moskovski, stambolski zagrljaj. Ali našla se i u prilici da se odlijepi od balkanskog zaleđa i ponovno se snažnije integrira u srednju Europu, da zajedno sa srodnim srednjoeuropskim državama sudjeluje u reformi EU-a, da ponovno postane strateški partner SAD-a u ovom dijelu svijeta.

Klijentelističke mreže

Došavši na čelo Vlade, Andrej Plenković imao je otvorena vrata za takav zaokret, ali i prepreku u naslijeđenoj klijentelističkoj mreži ispletenoj iz ostataka komunističke duboke države i novih nadarenih i umreženih dječaka, kojima su istočni modeli djelovanja i poslovanja uvijek bliži i srcu i džepu.

Imao je otvorenu platformu Inicijative triju mora, koju je promovirala predsjednica Grabar-Kitarović, s nizom energetskih i infrastrukturnih projekata, uključujući i LNG na Krku, priliku da rješavanje slučaja Agrokor pretvori u početak restrukturiranja gospodarstva na zdravim osnovama i početak vladavine prava, imao je priliku ukloniti žilet-žicu s hrvatskih zapadnih granica (Slovenija, Mađarska). I imao je priliku pokrenuti optimizam čineći sve to…

Ali Andrej Plenković prepustio se struji klijentelističkih mreža. I danas imamo: potpunu opstrukciju projekata inicijative Triju mora, obmanu da se Vlada trudi oko realizacije plutajućeg LNG terminala, rusko preuzimanje energetskog sektora u Hrvatskoj, Agrokor koji klizi u rusko vlasništvo, još čvršću žilet-žicu na hrvatskim zapadnim granicama od one koju je u naslijeđe ostavio Zoran Milanović, sve prazniju Slavoniju, Dalmatinsku zagoru i Liku, migrantski val pred vratima. I premijera koji vjeruje da je svemu kriva naša indoktrinacija pesimizmom.

Iz gotovo nemoguće pozicije, prijeteći ne tako davno Americi svojim raketama, Kim je odlučio ipak povesti Sjevernu Koreju u zapadni zagrljaj. Iz izazovne, ali i povlaštene pozicije, pjevajući bruxelleske pjesmice, Andrej vraća Hrvatsku u istočni zagrljaj. To je danas ključna razlika između Hrvatske i Sjeverne Koreje.

Višnja Starešina/SlobodnaDalmacija

 

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Facebook

Popularno