Connect with us

Društvo

Komisijski otpis NDH je sramotna budalaština pete kolone

Objavljeno

- datum

 ZA DOM I DOMOVINU    Kada u nekoj zemlji vlakovi ne kasne, znate da vladaju fašisti. U tom smislu podnošljiv je i antifašizam. Civilizacijski gledano, prihvatljivo je jedino ne biti fašist. Sve drugo je zadrtost i prikriveni oblik fašizma.

U pristupnim pregovorima Srbije za ulazak u EU blokirali smo poglavlje o kulturi, koje je na svoj način besmisleno. Jer, ipak je ovo Region. Srbija je svjetski fenomen. Vlakovi kasne, a fašizam je srpska i srbijanska nacionalna tradicija. U Srbiji je fašizacija zapravo nemoguća, jer je Srbija uvijek bila fašistička. Aco Vučić drsko je nazvao Joe Bidena i upozorio ga da Srbiju svi moraju uvažavati, jer je teorijski i praktično u Ruskoj Federaciji. E onda, dragi moj Aco, ne možete u Uniju i NATO. Zašto ne, bre bedni Bidni? Slovenija je i u Ruskoj Federaciji i u Europskoj Uniji. Biden je nakon toga kratko nazvao Andreja Plenkovića, koji je u tom razgovoru prvi put čuo da je Hrvatska blokirala pristupne pregovore Srbije. Nije lako.

>> PREKINUTI PREGOVORI EU I SRBIJE zbog srbske kupovine MIG-ova i ustupanja baze u Nišu Rusima 

Mislite da je Plenković slabije informiran jer ne odlučuje o bilo čemu? Ne, naš premijer je zauzet, zapravo više obuzet osnivanjem srednjevjekovnog povjerenstva za preocjenu antičkog pozdrava “Za dom spremni”. To je direktan dokaz da ovu zemlju već 25 godina vode poremećene osobe. Umišljaju da su iznad NDH. A iznad NDH je samo glavni Kreator, dragi Bog. Infekcija kolektivne krivnje zahvatila je i neke novinare na glasu po objektivnosti, pa je morbidni Marinko Jurasić izjavio kako HOS-ov natpis “Za dom spremni” u Jasenovcu ima morbidno značenje, da asocira na masovne užase, ne baš njega osobno, ali tu neke.  Kost u grlu je HOS-ovo bezobrazno suprotstavljanje agresiji na RH i BiH, za spas doma i Domovine. Kao novinar, Jurasić bi morao prepoznati da je problem prvenstveno lingvistički. Tek nakon toga pozdrav “Za dom” možemo promatrati na simboličkoj razini, odnosno kao konkretnu značajku hrvatskog identiteta. Protiv pozdrava “Za dom spremni” oglasili su se i “kriminalci iz Ustavnog suda”. Kada bilo koga u ovoj zemlji prepoznate kao kriminalca, drugi dan postaje nedodirljivi antifašist. Možemo reći da je Vlaho Orepić preko noći pretvorio ustavne suce u gorljive antifašiste. Tako su neki dan Ivan Vrdoljak i Vesna Pusić u Hrvatskom saboru prozvani da su krimainalci, da su u državu i javna poduzeća nagurali članove HNS-a, pa su šefovi HNS-a naglo pojačali svoju antifašističku supstancu. Pusić je davno izjavila da je stranačko zapošljavanje u redu, jer ne želi glumatati sa “javnim” natječajima, a evo je neki dan antifašistički dohvatila šarafciger i skida HOS-ovu spomen ploču niže Spomen područja područja Jasenovac. Moj tata je Židov! Dobro, bio je Židov, ali Pavelićev. Vrdoljak je žestoko istupio u Hrvatskom saboru protiv prebrojavanja Srba, što može poslužiti kao direktan dokaz da HNS instalira Srbe na rukovodeće položaje. Navodno je Vrdoljak skinuo svoju smrdljivu cipelu i njome mlatio po govornici uzvikujući da Kuba nije američka i da HNS svoje instalacije neće povući. 

Drvo zaklanja šumu 

Kako god okrenete, hrvatski koncept doma i Domovine ostaje nasuprot srpskoj i srbijanskoj agresiji i Otadžbini. Mnogi su Hrvati postali beskućnici, jer je dom bio utočište i u NDH. Jasenovac je na svoj način ostao okupiran i pretvoren u srbijansko veleposlanstvo, pa Srbija ima pravo tamo nametati četnička pravila. I još je fašistička paradržava Republika Srpska poklopila susjednu Gradinu, gdje su srbijanski geolozi pronašli dodatno masovno stratište za Srbe. Nema ostataka ubijenih žrtava, jer su ih ustaše bacali u Savu. Tako su stotine tisuća srpskih tjelesa završavala u rijeci, čineći famozni jasenovački Most patnje. Naravno da je izbila poplava i da su tjelesa srpskih staraca plivala okolo, po Gradini i sve do Banja Luke. Prirodna posljedica svega bio je tifus, koji je opet doveo do toga da tifusari slično premoste Neretvu, pa je tako drug Tito pobegao mrskim Nemcima. Duše mrtvih uznemiravaju Hrvate u okolici Jasenovca, kojima je Bog kao kaznu poslao industrijsko zagađenje iz okruženja Gradine. Da je Hitler bio mudriji, u susjedstvu svojih logora gradio bi ruske rafinerije nafte. Znamo da je paradržavna Republika Srpska uspostavljena na konkretno provedenoj osveti, koju zli jezici zovu etničkim čišćenjem. Problem je tih nesretnih državnopravnih temelja, ali i nije, jer je i Republika Srpska već prilikom svog osnivanja ušla u Rusku Federaciju. Lijepa naša i njihova tako je ostala topli otok i toplo more u ledenoj sibirskoj Rusiji. 

Milorad Pupovac, profesionalni Srbin u Hrvatskoj i navodno profesor neke lingvističke discipline, bolje rečeno lingvističke razularenosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, zabrinut je da se u RH “prijeti nekome tko brani antifašizam”. Od kada su se antifašisti tako branili. Ako je zaista antifašist, neka Pupovac dohvati tandžaru i postavi zasjedu za nekog hrvatskog vojnika. Vidite, pletenice djevojčica koje su antifašisti ugušili u Hudoj jami zapravo su pokazatelj kako daleko ide žrtva iskrenih antifašista, koji za višu ideju spremno žrtvuju hrvatsku mladost. Naravno da su svi Srbi umrli u razdoblju 1941-45. bili ubijeni, a samo je Hrvatima “antifašistička” pometnja donijela i drugačije umiranje, ono zbog gladi, bolesti i nedostatka lijekova. Moje dvije sestrice otišle su u temparaturi. Lokalni partijski predator spremno je ušetao u naš dom i u tom vremenu gladi hladno oduzeo preostale točkice. Nekoliko partijskih tečajeva, i kreten je dogurao do suca. Tako smo pravosuđe 90-tih preuzeli. Moja pokojna majka pokopala je petero svoje djece. Ubijen je samo Damir, u Njemačkoj. Usprkos svemu tome i gorim sudbinama od takve, danas premijer SRH/RH ima potrebu komisijski provjeriti i karakter komunističke represije, kao i velikosrpske komunističke diktature.

>> Simbole na razini identiteta moramo zadržati

Posebno me smeta antifašistički cirkus u svezi mučki smaknute Aleksandre Zec, koja je stradala kao svjedok mafijaškog ubojstva, sve u svezi mafijaške kontrole zagrebačkih tržnica. Za potrebe obmanjivanja policije, zvjerski je usmrćena i bačena u grabu, u kvarnom pokušaju da se zločin iz koristoljublja prikaže kao seksualno i nacionalističko nasilje. Labrador je reagirao pod svojom poznatom krilaticom “Za Otadžbinu spremni” i sve propagandno podigao na razinu napada na srpsku manjinu u Hrvatskoj, što je bila velika usluga naručiteljima ubojstva. Protuhrvatska propaganda to pojedinačno ubojstvo diže na razinu etničkog čišćenja Srba, jer u protivnom ispada da su Hrvati tijekom Domovinskog rata ubijali samo srpske starice. Jeste li se ikada zapitali zašto Hrvati ubijaju samo najstarije Srbe? Javlja se dojam da Hrvati nisu ubijali Srbe, nego su svoje starce i starice ubijali baš Srbi, oni labradorovci koji su Hrvatima podvaljivali ratne zločine, ali nisu imali srca ubijati srpske curice, pa su fašistički ubijali i pacijente psihijatrijskih ustanova svih uzrasta. Nije to bilo etničko čišćenje, nego fašističko čišćenje vlastite rase.   

Naravno da nije prihvatljivo niti mafijaško ubojstvo, posebno kada je kolateralna žrtva dijete, ali se ipak ne može usporediti sa čak 400 zlostavljane i ubijene djece tijekom agresije na RH i BiH, na razini etničkog čišćenja usmjerenog protiv katolika i muslimana. Ovo je prilično poremećen Region. Kao, ubijanje hrvatske djece posve je normalna pojava. Isti orjunaši i otadžbinski predatori traže da se preimenuje Domovinski rat, iako se tako nije zvao rat u NDH. Kako preimenovati NDH? Moje je mišljenje da trebamo koristiti prihvatljiv naziv Hrvatska do Drine. Eto, svakih 50 godina orjunaši i četnici ubijaju i siluju na stotine hrvatskih djevojčica, ali o tome trebamo šutjeti, jer je u protivnom  teško podignuti jedan mafijaški obračun na razinu masovnog zločina od strane Hrvata, pa je onda teško prezentirati koliko Hrvati mrze Srbe. A to je jako potrebno da Hrvati zaista ne počnu mrziti Srbe. A Hrvati najviše mrze Srbe baš zbog toga. Moja je poruka Ustavnom sudu da su ubojstvo Mihajla Zeca naručili oni isti kriminalci koji su uveli mogućnost oslobađanja najgorih ubojica i kriminalaca kroz prepoznavanje nekakve proceduralne pogreške u pravosudnom postupku.

Istra je ključ obmane 

Naravno da Hrvatska ekonomski tone i zato što je okružena Ruskom Federacijom. Kada pogledate geografsku kartu ruske Slovenije pod svjetlom višestoljetne povezanosti Rusije i Slovenije, posebno strši neprirodan slovenski prolaz do jadranske obale, na razini Neuma i bezumlja. Razvidni su sovjetski ciljevi “partizanskog” pohoda na Trst, koji je omogućio Slovencima, sovjetima i Rusima da otmu dio jadranske obale između Italije i Hrvatske. Avnojskoj SRH priključena je Istra jer je to bio jedini način da se Slovenija, time i majka Rusija, dokopaju toplog mora. Vodite računa da se sve to dogodilo prije Titovog razilaženja sa Staljinom. “Juncktion point” Savudrijske vale zapravo je ruski. Ameri su to prepoznali, cinkali “arbitražne” nepodopštine, ali su “pametni” Hrvati na čelu svoje tajne službe smijenili Amera i instalirali Francuza, pa su Ameri digli ruke od hrvatskih budala. I još je snajka Slovenka, a slovenski zet već najavljuje zaokret u američkoj politici prema Rusiji. Hrvatska slamka spasa zapravo su nedisciplinirani slovenski tabloidi.  

Ovdje ću zamoliti Andreja Plenkovića da izvuče pouku iz pada Zorana Milanovića, koji nije odstranjen kao komunjara, nego kao svojeglava osoba. Danas je Milanović posve nepoznata osoba i sutra će to biti Plenković. Dakle, u usporedbi sa NDH, svi premijeri i predsjednici SRH/RH nisu nikakva neminovnost, niti sudbina, niti strašni suci, nego obični glupi punoglavci u glupim oplodnjama. Nasuprot njima, Hrvatska i hrvatstvo najprije su se oblikovali kroz cijeli milenij, da bi konkretno i jasno specificirana državnost trajala već treći milenij, kao fenomen na razini svjetske povijesti. Ako je Andrej Plenković zaista samosvjesni hrvatski punoglavac s jasnim hrvatskim identitetom, kako se priča, kako mu pada na pamet osnovati nekakvu drugarsku komisiju za NDH i HOS-ov pozdrav “Za dom spremni”? Pojavila se teza kako Plenković zaobilazno ide protiv Tita. Možda se to čini mudro, ali ipak to nije to. Plenković treba izravno odstraniti Tita kao najgoreg zločinca. U nedostatku streljiva za specijalni rat protiv Hrvata i Hrvatske, peta kolona je preko jugoslavenskih portala kreirala nekakav slučaj hrvatskih “čokoladica srama” proizvedenih u Srbiji od strane hrvatskog radništva. Kada će konačno Hrvati u Srbiji početi uživati tu famoznu obrnutu diskrimanciju, koja je kod nas obveza. Ovo je tlo toliko konfliktno da kao povod za Treći svjetski rat može poslužiti obična čokoladica srpske nacionalnosti.

Umišljenost 

Bili kriminalci u Ustavnom sudu i Vrhovnom sudu ili samo na položajima, više sam puta upozoravao da u jednoj duboko korumpiranoj zemlji izborni sustav mora biti inficiran. Zar nismo dugo ostali u čekaonici EU uglavnom zbog korumpiranog pravosuđa? Eto je SOA sukladno našoj demokraciji upoznala domaću Javnost sa snimkom koja kompromitira Branka Hrvatina, šefa Vrhovnog suda i pretplaćenog šefa Izbornog povjerenstva. Znate, korupcija je nužno izlazila iz strukture Jugoslavije. A takvo zlo u pravilu preživljava raspad carstva ili nekog saveza država. NDH je bila preopterećena negativnim naslijeđem prve Jugoslavije, uz to podvrgnuta rasnim zakonima Trećeg Reicha, i još vojno okupirana od strane čak četiri oružane formacije: nacisti, fašisti, sovjeti i četnici. Nisu žrtvovani Židovi i Srbi, nego ustaše, što se na kraju rata potvrdilo.

Jako je važno sagledati sveukupni tragičan trenutak NDH. Zamislite da smo 90-tih u sjevernim dijelovima RH imali prisutne nedodirljive nacističke postrojbe, da talijanski fašisti kontroliraju našu Dalmaciju i tamo štite sovjetsku agenturu, orjunaše i četnike, i da diljem Lijepe naše britanski obavještajci koordiniraju protuhrvatsko djelovanje četnika i “partizana”. U odnosu na svu nesreću i sve to zlo s kojom se suočio Ante Pavelić, možemo reći da se svi kasniji premijeri i predsjednici SRH/RH vodili delikventski dječji vrtić, uključujući i posljednju surovu i zločinačku agresiju Srba i Srbije na RH i BiH. Suprotno nametnutim predrasudama o hrvatskom autonomnom fašizmu, snažnu civilizacijsku crtu hrvatske nacionalne ideje potvrdila je i dugo skrivana činjenica da su unutar Trećeg Reicha samo Ustaški pokret i NDH proglasili ublažavajuće anekse na Hitlerove rasne zakone, i da su se Židovi Trećeg Reicha najradije sklanjali upravo u NDH, što profesionalni Židovi i profesionalni Srbi u Hrvatskoj uporno skrivaju.

Ne može se komisijski poništiti činjenica da nacistički kamp Jasenovac nije bio hrvatski proizvod, nego je geografski determiniran na polovici pruge od Zagreba do Beograda, gdje je bio predviđen i za pakta Njemačke i prve Jugoslavije, gdje bi bio podignut i da je prva Jugoslavija opstala. Naprotiv, hrvatsko nacionalno određenje supstancijalno je marijansko i bez ikakvih fašističkih primjesa, dok jugoslavenstvo i velikosrpsko svetosavlje imaju tu svoju autonomnu fašističku sadržinu. Kada danas bilo tko proziva NDH, riječ je o protuhrvatskom interesu upakiranom u antifašizam. A antifašizam je nešto poput drvenog željeza. Sve što možete u tome smislu je “ne biti fašist”, jer antifašizam nužno evoluira u veće zlo od fašizma. Apsolutizam talijanskog fašizma nije trpio konkurenciju talijanske mafije, njemački nacizam postavio se slično, dok je takozvani antifašizam usisao sve zlo ovoga svijeta, nacionalno i internacionalno.

Tvrtko Dolić

 

Komentari

Oglasi
Komentari

Društvo

TROŠKOVI PROVEDBE IK – Plenković ‘sluškinjama’ udijelio ogroman državni novac

Objavljeno

- datum

Nakon Zagreba i na  splitskoj Rivi je održan veličanstven prosvjed protiv ratifikacije Istanbulske konvencije Nije bilo uzalud. Ni slučajno. Bez obzira na to što je nakon prosvjeda IK ipak ratificirana, Hrvatska nije šapatom pala. Naprotiv.

Ovo je zajednički početak – na jednoj strani svojevrsnog „hrvatskog proljeća“ i na drugoj strani početak kraja svih onih koji su se usudili ignorirati većinsku volju hrvatskog naroda. Jednog dana bit će u Hrvatskoj jedna nova vlada i s njom referendum o ukidanju ratifikacije IK. U Zagrebu i Splitu načuli smo oluju koja se približava plenkovićizmu, komunizmu i liberalističkom ekstremizmu i sve jače se čuje. Neće hrvatskom narodu i braniteljima krojiti kapu oni koji su u punoj snazi tijekom Domovinskog rata svoje stražnjice anemično sklonili u sigurnost Bruxellesa. Neće im pomoći ni njihovi „neovisni“ mainstream mediji. Koliko su pod šapom moćnika dokazuje činjenica da ovaj put, nakon gafa na zagrebačkim prosvjedima,  anemični mediji nisu smjeli objaviti  broj prosvjednika na splitskoj Rivi. Puhali su i na hladno te su čitav dan i noć čekali na brojke Velikog Vođe i njegovog ministra policije.

Lijevo-liberalistički i anemični portali isticali su naslovnice u kojima su omalovažavali prosvjednike tvrdeći kako protiv svete IK i druga Plenkovića prosvjeduju zatucani katolibani.  Od Plenkovića i njegovih aktivista preuzeli su i etiketu „Neznalice“.

U Splitu stoka se okupila, Rulja, Krezubi, niskog čela, Zapjeniti, Mahom uvezeni bosanski katolici, Hercegovački kriminalci, Desničarski fašisti URLAJU – jednoglasno su „naprednjaci“ skičali. Nakon fingiranog sukoba oko niškorisne reinterpretativne izjave i ratifikacije ostrašćeni plenkovićevci  slave zajedno s ljevo-liberalističkim ekstremistima. Ismijavaju se protivnicima IK jer, navodno, više ne rulaju nego sada kmeče.

Udruženi u IK OOUR lijevo-liberalni i plenkovićevci su svoje ručice složno ukrižili baš kao partizani u Kozaračko kolo. Iz tog ganutljivog milovanja samo se čeka kad će ruknuti ljubavna ponuda – tko nas bre zavadi. Promatrati taj protuideološki blud između lijevo-liberalnih i plenkovićevaca ravno je Guliverovoj tragikomediji koju je doživio „nasukan“ u zemlji Liliputanaca. Nepoznanica je jesu li Liliputanci u Hrvatskoj svjesni da oni danas slave početak svojeg kraja?!

Od pune Rive na suprotnoj strani je s Matejuške tek desetak članica udruge Domine, u pratnji čak dvadesetak ushićenih ljevičarskih novinara, došlo dati podršku IK. Plenkovićevi i lijevo-liberalni mediji tih desetak IKača nazvali su „uspješnim prosvjedom“ za IK?! Ni one nisu urlale nego su uz obalu čučale i zavirivale si među noge tražeći svoj rod.

Zašto „naprednjaci“ nisu organizirali svoj prosvjed za podršku IK, da ih jednom izbrojimo, nego se obvezatno nalijepe na tuđe prosvjede?! Ne bi li okupljenu masu isprovocirali na nasilje, ili?!  Baš zato su u Splitu na prosvjednike protiv IK ti isti „naprednjaci“ bacali jaja zbog čega se i danas ostrašćeno cerekaju. Nisu to bila tek obična jaja nego Plenkovićeva – odsječena na panju respektabilnog dijela izvornog HDZ-a, apsolutne većine hrvatskog naroda i Katoličke crkve. Zato su prosvjednici bezmudića pozvali na ostavku. Prosvjedi nisu bili samo protiv IK nego puno više protiv autokratskog premijera Plenkovića.

U hramu hrvatske državotvornosti ipak je ratificirana antihrvatska i antikršćanska IK. Ratificirale su je petokraka i Plenkovićevi izdajnici. Četrnaest hadezeovih zastupnika glasovali su protiv i time su kao domoljubi ušli u hrvatsku povijest. Zastupnici koji su glasali protiv IK. Protiv ratifikacije Istanbulske konvencije glasovali su HDZ-ovi Ante Babić, Milijan Brkić, Stevo Culej, Ivan Čelić, Marija Jelkovac, Anton Kliman, Miro Kovač, Tomislav Lipoščak, Davor Lončar, Franjo Lucić, Davor Ivo Stier, Ivan Šipić, Petar Škorić i Miroslav Tuđman, Suzdržan je bio HDZ-ov Ivan Šuker. Iako su bili nazočni u Saboru HDZ-ovi zastupnici iz BiH Božo Ljubić i Željko Raguž ignorirali su prethodno njima upućene ucjene i prijetnje od strane  premijera Plenkovića i nisu glasovali za ratifikaciju. Ova časna grupa saborskih zastupnika iz HDZ-a osigurala je sjeme za sutrašnji prohrvatski HDZ, dostojan djela i doktrine utemeljitelja stranke i oca Hrvatske dr. Franje Tuđmana.

Opet je sve do HDZ-a. Hoće li demokršćani najuriti Plenkovića i njegove Njonje ili će oni najuriti njih – što direktno što indirektno budućom rekonstrukcijom vlade i smanjenjem broja ministarstava – ili će neposlušni zastupnici svoj demokršćanski rod promijeniti u njihov antihrvatski. Jedno je sigurno – demokršćanski HDZ i Plenkovićeva lijeva autokracija ne idu skupa.

Na žalost, IK-ača je prošla ali je, nakon što se magla razišla, makar sve vidi i to je prednost. Brkate babe iz ljevičarsko-liberalnih udruga zadovoljno trljaju ruke i jedva čekaju gozbu od milijardu kuna po godini. Još se mastilo na ratifikaciji nije ni osušilo a na VL-TV rodno ludilo već je počelo devastiranjem hrvatskog jezika: „Je li hrvatski jezik rodno ravnopravan?“.

Oni koji su prvo glasovali za ratifikaciju svoje pseudoznanosti u vidu rodne ideologije,  već 14. travnja 2018. ista ta egela – Plenkovićeva, Bernardićeva, Jokićeva, Pupovčeva, Srnavkina i Pusićkina – u Zagrebu i Splitu je prosvjedovala protiv pseudoznanosti pod parolom „Marš za znanost  5 do 12″. Na tom minijaturnom skupu njihovi su mediji odmah imali „preciznu“ brojku od  par tisuća okupljenih ljudi, ni slučajno par stotina. Ah da, oni „naprednjaci“ nisu urlali.

Koliko košta IK podvala – „naprednjaci“ naprijed, „nazadnjaci“ stoj

Iako zagovaratelji Istanbulske konvencije tvrde kako ona nije skupa i njenu cijenu uporno umanjuju, činjenice ih neumoljivo demantiraju.  Ranije je na Odboru za ljudska prava Sabora RH iznesen podatak kako će u slučaju stradanja žrtve život jedne žene, sa svim prethodnim i naknadnim troškovima, u prosjeku koštati državu između 300 i 500 tisuća eura.

Pored suverenističkih, političkih, ideoloških i svjetonazorskih prijepora vezanih za rodnu ideologiju u IK ovaj financijski prijepor nije problem samo za Hrvatsku, kako to ljevo-liberalistički i Plenkovićevi  mediji i apologeti naglašavaju, nego su iste prigovore iznijeli, između ostalih, i jedna super liberalna Danska i još ranije V. Britanija.

Vlada je s današnje sjednice poslala odgovor Ivanu Viliboru Sinčiću, saborskom zastupniku Živog zida, na upit o troškovima provedbe Istanbulske konvencije. U pink boju odjevene „sluškinje“ konačno su odahnule i zadovoljno trljaju ruke – „oparile“ su se samo tako.

„Nacionalnom strategijom se propisuju mjere zaštite žrtava nasilja u obitelji, a ista se u potpunosti oslanja na Konvenciju, odnosno svaka mjera Nacionalne strategije utemeljena je na jednom ili više članaka Konvencije.

Slijedom navedenoga, u državnom proračunu osigurana su financijska sredstva na pozicijama državnih tijela, za 2018. godinu u iznosu od 71.082.327,00 kuna, dok su za 2019. planirana sredstva u iznosu od 70.566.264,00 kuna. Navedeni iznosi čine zbroj financijskih sredstava već osiguranih za provedbu mjera Nacionalne strategije zaštite od nasilja u obitelji za 2018. godinu u iznosu od 69.592.327,00 kuna i 2019. godinu u iznosu od 69.076.264,00 kuna te dodatnih sredstava osiguranih za provedbu Konvencije u iznosu od 1.490.000,00 kuna za 2018. godinu i 1.490.000,00 kuna za 2019. godinu. Sva sredstva potrebna za provedbu Konvencije u narednim godinama bit će osigurana u okviru limita ukupnih rashoda nositelja provedbe.

Nadalje, temeljem provedenog postupka natječaja na programskom području koje obuhvaća prevenciju nasilja odnosno usmjereno je provedbi Nacionalne strategije zaštite od nasilja u obitelji, područje Prevencija nasilja u obitelji, mjere br. 3. financijski će se poduprijeti provođenje programa i projekata organizacija civilnoga društva koje rade na prevenciji pojave i suzbijanju različitih oblika nasilja u obitelji u okviru rada savjetovališta i svake se godine, temeljem stručne procjene imenovanih povjerenstava, izabiru najkvalitetniji projekti organizacija civilnog društva s kojima Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku sklapa ugovore.“

Ni manje ni više nego 17 tzv. civilnih udruga?! Je li se netko dosjetio kako je Hrvatska manja od SAD-a, Kanade, Njemačke …., ali nas to ne sprječava na državnoj sisi  imati više antihrvatskih džabljebaroša nego li u navedenim državama koje su teritorijalno i stanovništvom višestruko veće i brojnije?!

Politički mrtvac slavi Pirovu pobjedu

Premijer Plenković može početi sa slavljem svojeg samoubojstva iz zasjede. On je protivno volji dijela hadezeovih zastupnika u Saboru, apsolutne većine hadezeovog biračkog tijela i hrvatskog naroda, postigao veličanstvenu Pirovu pobjedu. Hrvatska je u Plenkovićevom dijelu HDZ-a umjesto dosadašnje demokršćanske stranke dobila prvu stranku lijevog centra koja – za razliku od komunističke pravne sljednice SDP-a – ne baštini komunizam i Tita, što je ipak određeni napredak.

Premijer je već sada politički mrtvac samo što on, kao pravi samoljubljivi autokrat, to ni ne zna. Ima vremena, saznat će. Najkasnije do idućih izbora. Ili će ostati predsjednik HDZ-a u oporbi, ili će on i njegovi Liliputanci biti politički smaknuti da bi HDZ mogao na izborima pobijediti. Ako Plenković nakon crvenog kartona u HDZ-u ne završi kod svojih mentora u Bruxellesu, onda mu je funkcija predsjednika stranke dostupna jedino još u SDP-u ili HNS-u. Predsjednik SDP-a Davor Bernardić jako je zabrinut, jer ni u njegovoj partiji nema mjesta za dva predsjednika istovremeno.

U suprotnom, ako Plenković ostane predsjednik HDZ-a ni prelazak u oporbu ne će ga odveć zabrinuti jer će pobjedom SDP-a s tom partijom tvoriti koaliciju u vladajućoj većini. Manje-više sve se poklapa s onim što je saborski zastupnik Hrasta Hrvoje Zekanović rekao u emisiji Večernji TV:

„Nažalost ova Vlada će ostati na vlasti. Glasači HDZ-a sigurno su razočarani i Vlada ne bi trebala imati potporu, no mislim da će se ovo nastaviti još dvije godine. Trudio sam se dok sam bio dio vladajuće većine, ali nije bilo odjeka. Hrvatska je izgubila suverenitet, gospodarski je na koljenima, a tisuće ljudi napustile su zemlju… Isto tako siguran sam da će doći i do koalicije HDZ-a i SDP-a, ona je već dogovorena“.

Filip Antunović/Kamenjar.com

 

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Društvo

U četrdeset godina u Hrvatskoj pobijeno 850 tisuća ljudi!

Objavljeno

- datum

Danas je u cijeloj Hrvatskoj dan žalosti.

Danas obilježavamo 40 godina otkako je u Hrvatskoj donesen zakon o legalizaciji pobačaja.

Danas se prisjećamo više od 850.000 života izgubljenih pomoću tog zlokobnog zakona. Više od 850.000 života kojima nije bila pružena prilika da se rode, da progovore svoje prve riječi, da krenu u školu, da se osmjehnu svojoj prvoj simpatiji, da dožive sve one lijepe strane ovog života na Zemlji.

Danas osobito molimo za sve žrtve tijekom ovih 40 godina legalnog pobačaja, a to su majke, očevi, čitave obitelji i na koncu – čitav naš narod.

Danas, više nego ikad, vapimo za prestanak pobačaja u našoj zemlji jer samo on može obnoviti njezino lice.

”Ako se ponizi moj narod na koji je prizvano Ime moje i pomoli se i potraži lice moje i okani se zlih putova, ja ću ga tada uslišati s neba i oprostiti mu grijeh i izliječit ću mu zemlju.” (2. Ljet 7, 14)

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Društvo

Dr. don Tonči Matulić na tribini “Odnos znanosti i vjere”: Sukob između vjere i znanosti je iskonstruiran

Objavljeno

- datum

Četvrti dan VIDIK festa u Nadbiskupskom sjemeništu u Splitu 19. travnja održana je vrlo zanimljiva tribina „Odnos znanosti i vjere“. Potvrda  pomno odabrane teme večeri je dolazak mnogobrojne publike u velikoj dvorani Nadbiskupskog sjemeništa.

Predsjednik HUB-a  dr. Vide Popović otvorio je tribinu zahvalivši  na pažnji svima u dvorani i  predstavivši uz riječi pohvale protagoniste večeri, prof. dr. sc. don Tonća Matulića s Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu i prof. dr. sc. Ivicu Grkovića znanstvenika i profesora na Medicinskom fakultetu u Splitu te voditeljicu programa večeri Silvanu Dragun, članicu Upravnog vijeća HUB-a. Zašto smo odabrali baš ovu temu, pitala je voditeljica programa i kazala da bez dijaloga s akademskom zajednicom naši vidici se u bitnom sužavaju i ma koliko naš aktivizam bio opravdan on može biti izmanipuliran i promašen. Zatim je istaknula da je kršćanstvo vjera logosa i podsjetivši na riječi sv. Augustina koji je kazao: ”Vjerujem da bih razumio, razumijem da bih vjerovao”. Je li religija opijum za narod i u kakvom su odnosu vjera i znanost danas, bilo je prvo pitanje upućeno gostima.

Prof. dr. don Tonči Matulić se osvrnuo na učenje Crkve o odnosu vjere i znanosti i u svom izlaganju istaknuo da je taj odnos u novije vijeme opterećen novim izazovima. „Crkvu danas neki krugovi predstavljaju kao neprijateljicu napretka i neprijateljicu znanosti. Floskula  da Crkva živi  u mračnom srednjem vijeku dolazi iz neprijateljskih odnosa prema Crkvi o nespojivosti teologije i znanosti. U vezi načina na koji spoznajemo stvarnost protivnici  vjeruju u dogmu  napretka bez granica i neograničenog ljudskog razuma. Ovakvo dogmatsko mišljenje je izgradio  neprijateljski odnos znanosti i Crkve, koja je bila na udaru silnih kritika.  Za Crkvu u temeljnom odnosu prema znanosti nema sukoba, vlada harmonija jer postoji jedna istina, a svi putovi spoznaje vode prema konačnoj Istini. To je konvergencijski model jer znanost i vjera upućuju na komplementarnost i zaslužuju da se upoznaju i da imaju partnerski dijalog . I veliki  Einstein potvrđuje  da znanost bez religije šepa, a religija bez znanosti je slijepa“.

Prof.dr. Ivica Grković koji kao medicinar, anatomičar, vjernik i katolik, nije imao dvojbe, za njega je vjera odrednica čovjekovog životnog puta, njegova odgoja, ponašanja, odnosa s kolegama, čak i odnosa prema znanosti. „Nema sukoba između znanosti i vjere već vjere i nevjere. Trebamo se odrediti u sebi , što smo i što nam  je najvažnije.  Kao vjernik i katolik sve usklađujem s  ovim određenjem i  nastojim tako probleme rješavati“. Voditeljica se podsjetila nekih velikih znanstvenika koji su bili vjernici: Newton, Ruđer Bošković, otac genetike Gregor Mendel, Max Planck, Heisenberg i dr. Zatim je ukazala na važnost razgraničenja vjere od praznovjerja i znanosti od pseudoznanosti.

Na pitanje u kakvoj su korelaciji vjera i praznovjerje don Tonči Matulić je istaknuo da znanost pomaže vjeri da se čisti od praznovjerja. „Kongregacija za nauk vjere je 22. veljače  2018. objavila je  dokument koji započinje riječima “Bogu se svidjelo“, a koji ukazuje na pojavu dvije stare hereze. U pobudnici pape Franje „Veselite se i radujte se“  u 3. poglavlju upućuje poziv na svetost svih vjernika govori o neognosticizmu i neopelagijanizmu. To nije problem samo izvan Crkve, nego se te hereze mogu pojaviti i u samoj Crkvi. S jedne strane da mi pomoću razuma možemo prodrijeti u najdublje tajne vjere. To je, rekao bih, industrija praznovjerja, a tu spadaju tehnike mentalnog, fizičkog zdravlja. Taj je element praznovjerja danas postao izuzetno raširen. To je religija za vlastite potrebe, po vlastitom ukusu. Drugi tip praznovjerja je neopelagijanizam, kada mi mislimo da možemo bez pomoći Božje milosti doći do otkupljenja. Gnosticizam racionalnog tipa  predstavlja industriju  praznovjerja , vjera za vlastite potrebe  po vlastitom ukusu. Opasnost hereze neopelagijanizma na krilima optimizma zavaramo se da nam ne treba Bog. Svjetlo vjere nam pomaže u svladvanju praznovjerja. Kršćanstvo je vjera logosa, a ne mitosa. Kršćanstvo nije bila konkurencija drugim religijama, nego se od samog početka tražio dijalog s filozofijom. Znamo da je u otačkom dobu došlo do sinteze kršćanske vjere i grčke misli. „Crkva je bila metla za praznovjerje u susretu s poganskim mentalitetom“, zaključio je svoje izlaganje don Tonči Matulić.

Dr. Ivica Grković je skrenuo pažnju na odnos znanosti i pseudoznanosti. Izrazio je ponos na Centar za medicinu koja se temelji na dokazima, osnovan u Splitu prije 20 godina.  „Što je bilo prije?  Znanja ranijih generacija su se prenosila i bila podložna pogreškama. Problem pseudostruke u medicini  je veliki problem. Postoje nebulozne konstrukcije pristupa liječenju. Ljudi čak iz struke promoviraju tehnike pseudomedicine koje se čak uopće ne baziraju na znanstveno utemeljim činjenicama“.

Na pitanje koje se odnosilo na izazove postmodernog društva koji se predstavljaju u iskrivljenoj slici svijeta i čovjeka,a očituju u fenomenu antropološkog i znanstvenog redukcionizma, don Matulić je naglasio da je danas prevladava prosvijećeni i katkada apsolutni subjektivizam. „Svaki čovjek  je posebni Božji zahvat u svojem nastajanju. Svaki čovjek je obdaren  vlastitim imunološkim sustavom, subjektivno individualne veličine. Jedinstvenost ljudskog bića upotpunjuje biološka jedinstvenost. Svaki čovjek je stvoren na sliku Božju na jedinstven način. Nema sumnje da je naša subjektivnost važna, ali se u postmodernom dobu dijelimo onako kako to naša spoznaja nalaže, budući da smo odustali od objektivne istine. U tom apsolutnom prosvijećenom subjetkivizmu promovira se ideja da je sve slobodno i sve dopušteno“. U tom kontekstu se referirao na Istanbulsku konvenciju i dodao:  „Tu smo podijeljeni, ali upravo prema spoznaji dobra i zla. Nestaje binarno shvaćanje spola u skladu s postmodernim apsolutnim subjektivizmom, a to vidimo u četvrtoj i petoj generaciji ljudskih prava. Bojim se da smo zakoračili u vrli novi svijet’. Hoćemo li graditi takav ustanopravni poredak, ne znam, ali bojim se da će nam se to razbiti jednog dana o glavu. Nadam se da ćemo se jednog dana oduprijeti takvim izazovima i zastranjenjima“.

Na pitanje kamo ide znanostveno-tehnički razvoj i koje nam izazove nosi biotehnološko stoljeće prof. Ivica Grković je istaknuo da su oni na Medicinskom fakultetu prije par godina imali prilike ugostiti jednog nobelovca koji se osvrnuo na naš kurikulum. Pitao je dekana da li se studenti pripremaju za buduće tehnološke izazove. Vi već sada možete dobiti jako puno informacija o svom molekularnom ustroju, a taj ustroj onda i predodređuje što će se s vašim organizmom događati u životu, koji su vam rizici oboljevanja i dr. Hoćemo li prije ženidbenog saveza razmijeniti infomacije o svojim proteomima da vidimo što će nam se događati s djecom? To su konkretni problemi galopirajućeg napretka tehnologije s kojom se još nismo naučili nositi. Ta tehnologija i razvitak nosi sa sobom sintagmu da sve što je tehnički i tehnološki moguće mora biti i etički prihvatljivo. „Mislim da moramo staviti kočnice na taj način razmišljanja“, zaključio je dr. Grković, nakon čega su uslijedila pitanja iz publike.

Margita Vučetić/Ivica Luetić/hu-benedikt.hr

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Facebook

Popularno