Connect with us

Tvrtko Dolić

Kolaps Agrokora je konačan slom monetarne politike HNB-a

Objavljeno

- datum

 KREIRANJE KAOSA ZA POTREBE NOVE PRIVATIZACIJSKE PLJAČKE    Tek što se nacija oporavila od besramnog pokušaja vlade da proda HEP, imamo nastavak rasprodaje Hrvatske, ovaj put upakirane u krizu Agrokora. Trenutno je glavna meta Jamnica, koja je založena tijekom Agrokorovog preuzimanja Mercatora.

U prvom tromjesečju ove godine Ledo je ostvario rekordne rezultate. Prihodi su otišli na spašavanje Jamnice. Prije nekoliko godina, Crkva u Hrvata spriječila je prodaju naših voda Amerikancima, pa je nedavno dio naših voda zamalo prodao premijer Andrej Plenković, skriveno u privatizaciju HEP-a, da bi i iza ove afere Agromor dotekle naše zamućene vode. Ivica Todorić kupio je Jamnicu i Kiseljak, a neke druge naše punionice vode već su u stranom vlasništvu. Godinama je otvorena ponuda Coca Cole za našu Jamnicu. Iza sloma Agrokora valja se nešto jako opako. Fondovi su poznati lešinari, koji zasigurno već znaju koje će svjetske asocijacije preuzeti našu ekonomiju. Znate, na glasine da je Zdrako Marić izvanbračni sin Ivice Todorića, u Agrokoru uzvraćaju sličnom zezancijom: Andrej Plenković, Martina Dalić i Boris Vujčić su izvanbračna djeca Borislava Škegre. Ako izuzmemo Dalićku, sličnost je nevjerojatna.

Faktoring asocijacija HNB

Boris Vujčić uporno govori o našem financijskom sustavu kao stabilnom, a vidimo da je proglašen moratorij na sve financijske obveze gigantskog Agrokora. Zvuči nevjerojatno da su se izdavale mjenice (bez ili s pokrićem) u milijardama kuna. Banke su preko dobavljača prikriveno financirale Agrokor, čime su prikrivale svoju veliku izloženost prema Agrokoru, koja se već popela na 10 milijardi kuna (za sada, prema dostupnim saznanjima). Guverner HNB-a neko je vrijeme blefirao s izjavama da sve to nije u njegovoj nadležnosti, ali ne može nikoga prevariti: faktoring društva poslovnih banaka morao je kontrolirati HNB-a. Guverner i ekipa mijenjaju svoje “iskaze” i pokajnički retrogradno prepoznaju uočene nepravilnosti u poslovanju banaka kao kriptiranu dijagnozu crnog tržišta mjenica. Prisjetimo se da je u slučaju Franak guverner Vujčić tvrdio da je upozorio klijente banaka na rizik kredita s valutnom klauzulom u švicarskom franku, a danas tvrdi da je upozoravao “naše” poslovne banke na izloženost Agrokoru. A iz banaka dolaze glasine da je Vujčić savjetovao da se pomogne Agrokoru, svim sredstvima. Kome vjerovati u tom međusobnom prevaljivanju krivice između potvrđenih muljatora? U Agrokoru se udomio bivši guverner HNB-a Željko Rohatinski, i najvjerojatnije lobirao da se Agrokoru “pomogne”. Dakle, po svemu sudeći, HNB nije pravilno izmjerio niti procijenio dubioze Agrokora. HNB je uočio neke nepravilnosti u poslovanju banaka, ali u njegovim izvješćima od 2012. na ovamo nije obuhvaćene crno finaciranje Agrokora od strane dobavljača uz posredovanje faktoring društava poslovnih banaka. Nije HNB tu da upozorava na nepravilnosti, nego da ih ne dopusti ili sankcionira ako se dogode. Ovako se dogodilo da je Agrokorov dug “domaćim” poslovnim bankama dvostruko veći od prikazane sume kredita. Ponovno se pitamo što je konkretna funkcija “naše” središnje banke?

Uz svu tu konfuznu kakafoniju “ekonomskih analitičara” glede Agrokora i Agromora, na veliku odgovornost HNB-a prvi su ukazali saborski zastupnici Miro Bulj i profesor Ivan Lovrinović. Možemo tvrditi da je Božo Petrov ekonomski nepismen, da se dodvorava naciji prije lokalnih izbora, ali je on osobno kazneno prijavio Ivicu Todorića i upravu Aghrokora. I tvrdo ustrajava na tome da se slučaj Agromor kriminalistički istraži. Prijava Petrova je implicitno i prijava protiv institucija kojima je prijava upućena: gdje ste bili do sada i koja je vaša funkcija? HNB je prozvan i od Nikole Grmoje, koji je za Borisa Vujčića izjavio da je instrument jedne privatne banke. Nakon što su isplivali jezivi iznosi crnog finacijskog tržišta, možemo zaključiti da se provodi namjerno potapanje zemlje i da u tome desetljećima sudjeluju glavni regulatori: Vlada RH i HNB, kao i sve institucije zadužene za borbu protiv organiziranog kriminala, kao i najveće stranke. Sve je skriveno samo za nas. Naime, bonitetna agencija Moody’s je u posljednja tri mjeseca tri puta snizila kreditni rejting Agrokora. Glede izgubljenosti naše vlade u prostoru, vremenu, politici i ekonomije, dovoljno je reći kako je Moody’s potvrdio promišljanje suca Mislava Kolakušića: lex Agrokor povećao je vjerojatnost stečaja! Nakon izglasavanja lex Agrokora u Hrvatskom saboru, dionice Agrokorovih zdravih poduzeća nastavile su svoj pad. Glede HNB-a, profesor Ivan Lovrinović uporno tvrdi da je HNB zapravo Titanic mjenjačnica. HNB praktično šverca i posluje na crno, a politika te “naše” središnje nacionalne banke je uvozničko-rentijerska ekonomija, uz zaštitu kapitala inozemnih matica banaka, sve pod krinkom financijske stabilnosti, koja se ovih dana razliva po parketu, bez svijesti o tome što se dogodilo, nakon završnog nokauta. Regresne mjenice nisu dug dobavljača prema financijskim institucijama nego dug Agrokora prema bankama. Izdavanje mjenica bez pokrića je primarna emisija novca, odnosno pljačkaški upad u naš monetarni sustav. HNB to nije prepoznao ili nije htio vidjeti. Nisu to nepravilnosti, nego kriminal, posebno ako se zna da za faktoring sve mjenice moraju imati pokriće u robama i uslugama.

Regresne mjenice

HNB je odgovoran za nevjerojatnu poplavu mjenica bez pokrića. Agrokor je na kraju rujna 2016. imao kratkoročne obveze prema dobavljačima u iznosu 16 milijardi kuna, od ukupno 25 milijardi kuna kratkoročnih obveza koje je Agrokor trebao podmiriti u godinu dana. Vjerojatno je taj dug do danas značajno narastao, jer mnogi dobavljači unatrag tri mjeseca nisu zaprimili nikakve uplate za novo isporučenu robu. Ne mogu to egzaktno potvrditi, ali se nameće procijena da od ovih 16-20 milijardi kuna duga prema dobavljačima oko 4-5 milijardi kuna otpada na mjenice bez pokrića. To praktično znači da paradržavni Agrokor provodi vlastitu primarnu emisiju novca, koji se prao poput mafijaškog, preko faktoring društava i različitih fondova. Dobavljači su nakon toga konkretnim novcem, odnosno robom, kreditirali Agrokor i nakon toga mu zaračunali kamate. U prijevodu, banke i njihova faktoring društva kreditirali su Agrokor zaobilaznim putem, preko dobavljača, a podloga su virtualni vrijednosni papiri bez pokrića u robama i uslugama, danas potvrđeni kao bezvrijedni jer ih imatelji ne mogu naplatiti. Profesor Ivan Lovrinović naglasio je u Hrvatskom saboru da je Agrokor umjesto HNB-a emitirao novac i da to predstavlja eklatantan udar na naš monetarni sustav. Kako su pravi podaci i dalje zamračeni, procjenjuje se da je na naplatu stiglo oko 10 milijardi kuna mjenica s pokrićem ili bez pokrića, što je izazvalo paniku, jer sada banke i faktoring društva traže naplatu od dobavljača, umjesto od Agrokora. Direktnim uključivanjem duga prema Agrokoru banke bi potvrdile da su više izložene prema Agrokoru nego što su to službeno prikazale.

Hrvatski financijski sustav je toksičan. Nakon jasno iskazanih separatističkih zahtjeva paradržave HNB, naš “liberalni financijski sustav” visi na zakonskoj intervenciji države. Oluja se prirodno nameće. Financijski sustav je godinama izgrađivan kroz monopol banaka i uvezanih poslovnih i političkih elita. Zašto danas Vujčić ne piše kritike na lex Agrokor, kao što ih je svojevremeno pisao na Zakon o konverziji kredita s valutnom klauzulom u švicarskom franku, kada se raspao mit o stručnosti čelnih ljudi HNB-a. Naime, njihova su se predviđanja pokazala kao potpuno promašena i destabilizirajuća. Naprotiv, konverziju je trebalo provesti, i bilo bi bolje da smo sve kredite s valutnom klauzulom konvertirali u kunske, kako je predlagao profesor Ivan Lovrinović, da se zemlja može vratiti normalnoj tečajnoj politici. Ili uvesti euro! Prije dolaska Unije više brzina! A ako uvedemo euro, kako će HNB provoditi svoj šverc gigantskih razmjera? Fiksni i precijenjeni tečaj kune pogoduje razvoju stranih gospodarstava. S takvom politkom tečaja kune hrvatski su proizvođači pogurnuti prema Konzumu, koji je davao veće marže nego drugi strani lanci, oni koji su u većoj mjeri uvozili jeftiniju robu iz svojih domicilnih zemalja. Može se reći da je Agrokor usisao nekonkurentnost domaćih proizvođača. U novonastaloj situaciji Konzum će zasigurno spuštati nabavne cijene ili nabavljati jeftinije strane proizvode, pa će njegovi današnji veliki dobavljači ponovno stradati.

Začepljeni prodajni cjevovodi

Agrokor su zavili u crno i skupi izvori financiranja, odnosno visoki kamatnjaci. HNB se odrekao politike utjecaja na kamatne stope, osim u negativnom smislu, primjerice kroz podizanje eskontne stope. Agrokoru konkurentni prodajni lanci poput Lidla i Kauflanda financirali su svoj rast iz čistog kapitala, ili vrlo povoljnih izvora financiranja, koji ne traže kamatu veću od 1 posto, pogotovo u ovoj fazi izrazito labave monetarne politike u matičnim zemljama tih stranih lanaca. I laicima je jasno da Agrokor nije mogao s takvom cijenom kapitala pratiti konkurenciju. Primjerice, prema konsolidiranom izvješću za 2015. godinu, Agrokor je morao platiti 2,8 milijardi kamata, dok za prvih 9 mjeseci 2016. iznose skoro 2 milijarde kuna uz trend preko 3 milijarde kuna, na 36 milijardi kuna prometa u prvih 9 mjeseci 2016. To znači da je Agrokor poslovao samo da plati kamatu, a glavnica je ostala za vratom u cijelosti. S takvim kamatnim opterećenjem nije održiv niti jedan biznis. U svezi toga potrebito je naglasiti i nesnalaženje Ivice Todorića, kao i njegovih savjetnika, jer je Agrokor investirao u poslove s dugim periodom povrata (poljoprivreda) kroz kredite s rokom do 5 godina, što možemo prepoznati u Agrokorovoj izrazito loše strukturiranoj bilanci, koja nam pokazuje da se na kratkoročne obveze odnosi skoro 50 posto ukupnih izvora financiranja, a od toga na dobavljače oko 30 posto ukupnih izvora. Takva bilanca nezabilježena je u povijesti poslovanja – dugotrajna imovina financirana je iz kratkoročnih obveza, i to prema dobavljačima. A ti isti dobavljači kreditirali su Agrokorov rast, što je bilo pogrešno, jer je pala Agrokorova veleprodajna i maloprodajna propusnost, koju je Agrokor pokušao ponovno uspostaviti svojim regionalnim širenjem. Agrokorova prodajna propusnost pala je zbog niza negativnih faktora, na koje Agrookor nije mogao utjecati, a kao glavne krivce možemo imenovati sve postave HNB-a i sve vlade RH. Skupi krediti nisu uništili samo Agrokor, nego i njegove potrošače, koje su sustigle i zvjerske ovrhe, i još su rijeke mladih (potencijalnih kupaca Agrokora) odnijele budućnost ove zemlje, što je dodatno srušilo očekivanu Agrokorovu prodajnu propusnost. A pad prodajne propusnosti dovodi do toga da Agrokorovi dobavljači bacaju hranu. To koda nas nije reguliranje tržišta, nego najgori pad. Suludo preuzimanje slovenskog Mercatora donijelo je nova skupa zaduženja i nove ogromne troškove a nije povećalo prodajnu propusnost.       

Postavlja se i pitanje pozicije ministra Zdravka Marića, koja je kompromitirana. Prvo, jer je godinama bio izvršni direktor za strategiju i tržišta kapitala u Agrokoru, a upravo je u tome Agrokor bio najranjiviji. Nije moguće da Zdravko Marić nije znao znao za situaciju u kojoj se nalazi Agrokor. Drugo, da li se ministra financija glede njegove takve funkcije može izuzeti u ovoj situaciji? On bi trebao biti najvažnija uloga u cijelome procesu ovog državnog intervencionizma u Agrokoru. Dakle, u ovome trenutku, ministar finacija ne kontrolira financije, na distanci je i guverner HNB-a, a otraga su finacijski mađioničari razine i namjera Borislava Škegre. Podjetit ću vas kako se Škegro hvalio kako je kao ministar financija izvukao određenu financijsku kumulaciju izvan zemlje, držao istu negdje ili nekako skrivenu, i onda je tu rezervu vratio u zemlju, kada je Hrvatska bačena na koljena. Što se tu sve radilo i što se sve radi, ne možemo niti zamisliti. Treće, navodno je Zdravko Marić odmah po dolasku u Vladu predložio izmjene Zakona o faktoringu, koje su omogućile određenim faktoring društvima da drže Agrokorov dug (oko 7 milijardi kuna) i da se prolongira usklađivanje s Zakonom, čime je Zdravko Marić pogodovao Agrokoru. Četvrto, država donosi poseban zakon za samo jednu tvrtku, dok Porezna uprava iracionalno blokira tvrtke po osnovi poreznih dugovanja. Što napraviti? Pozvati SDP-ovca Borisa Lalovca da preuzme ministarstvo financija u vladi HDZ-a i Mosta? Kriza Agrokora nije samo promašaj tajkuna Ivice Todorića, nego totalni pad vođenja hrvatske ekonomske i monetarne politike unazad 20 godina. S padom Agrokora izlazi na vidjelo daleko šire ukorijenjena nekompetencija, u svim područjima naše ekonomije i našeg života, na svim razinama.

Nameće se jedno istražno pitanje na razini organiziranog kriminala, odnosno finacijskog kartela: zašto HNB nije reagirao na pojavu mjenica bez pokrića? Jer je po funkciji dužan nadgledati poslovanje banaka. Kako to da regulator nije primijetio da poslovne banke i faktoring društva iskupljuju golemu količinu mjenica od dobavljača za koje nema realnog pokrića u robama i uslugama? Ako HNB nije uočio kriminal, to je težak propust regulatora. Boris Vujčić izgubio je svaki kredibilitet za vođenje HNB-a, jer je njegova opjevana financijska stabilnost prazna i ružna proza. Crni scenarij još uvijek nam prijeti: cikličke ovrhe, otpisi potraživanja, urušavanje bankarskih plasmana prema poduzetnicima i stanovništvu, otpis kapitala u bilancama banaka – “stabilan financijski sektor” već se strmoglavio. I s aktivacijom lex Agrokora, veoma je izgledno da će mali i srednji dobavljači doživjeti propast, jer oni jednostavno ne mogu za godinu dana odgoditi naplatu starih potraživanja, a kamoli preživjeti otpis. S druge strane, poslovne banke neće zamrznuti svoja potraživanja prema tim  i takvim dobavljačima Agrokora. Naprotiv, banke aktiviraju regresno pravo na mjenicama za robu koju su dobavljači realno isporučili.

Profesor Drago Jakovčević s EFZG-a, potvrđeni financijski stručnjak, nedavno je u u jednoj televizijskoj emisiji upitao jednog od vodećih ljudi HNB-a zašto se kunski dio javnog duga ne refinancira kod HNB-a jer pri tome nikako ne može doći do inflacije. Ovaj ga je neko vrijeme nijemo gledao, a onda govorio o nekakvim zakonskim preprekama. Kad treba provesti nešto pozitivno, problem su zakonske prepreke, a kada treba provesti krađu, zakonske prepreke postaju zanemarive. Naravno da paradržavni i tuđinski HNB ne želi refinacirati javni dug, jer onda banke ne bi imale prostora skupo kreditirati državu, i još bi morale spustiti kamatnjake i kreditirati stanovništvo i poduzeća, da ne govorimo kako bi kroz refinaciranje kunskog dijela duga proračun postigao visoke  uštede.

U Agrokoru i u Hrvatskoj slijedi bitka pet povjereničkih linija

Od šest povjerenika niti jedan ne štiti radnike i proizvođače. Antonio Alvarez i Martina Dalić zastupaju banke, Ante Ramljak i Martina Dalić predstavljaju Borislava Škegru, Zdravko Marić je klonirani Ivica Todorić, a Andrej Plenković već se uhodao kao namjesnik Unije, zadužen da Agrokor i Hrvatsku odvede u kolaps. Zasebno stoje HNB i guverner Boris Vujčić, koji brane interes stranog kapitala. Nije to objavljeno, ali je Hrvatska praktično bankrotirala. Prirodno tome, srušio se i nešto manji Agrokor, sa svojim kracima u svim dijelovima našeg ekonomskog i društvenog života. Čini se da je Ivica Todorić totalni idiot, financijski nepismena osoba, a on zapravo nije imao šanse. Izjava Rajka Dondura o poreznim malverzacijama u Vindiji potvrđuje naše sumnje da su skoro sve “zdrave” tvrtke u zemlji zapravo prevarantske, bilo da uspješno posluju na utaji poreza, bilo da grabe u predstečajnim i sličnim manipulacijama, bilo da dobivaju poslove mimo stvarnog natječaja.

Idemo redom ukazati na škare koje režu Agrokor. (1) Smrtonosna uloga HNB-a prikazana je u uvodnom dijelu ovog teksta. Ivica Todorić izdavao je mjenice bez pokrića, što je otvorena krađa. Financijski špekulanti i faktoring posrednici uzeli su svoj dio harača i značajno povisili sveukupno zaduženje Agrokora i uvezanih sustava. (2) S tim svim u svezi, svoje su odradili krediti s visokim kamatama. Ratna ugroza, sam rat, tranzicija kao privatizacijska pljačka, uz suludo uništavanje poduzeća, da postanu jeftinija u pretvorbi, totalno nesnalaženje nacionalnih lidera, kako u vojnom pogledu i vanjskoj politici, tako i u ekonomiji, sumnjiva trgovina oružjem, divljanje pete kolone i preskupog civilnog društva, sve je to srušilo rejting zemlje, tako da su Agrokor kao i njegove potplaćene potrošače pojele visoke kamate. (3) Uvozni lobi snažno je podrivao Agrokor zbog njegove proizvodnje i njegovog okretanja domaćim proizvođačima. (4) Ne trebamo previdjeti niti skupo uhljebljivanje dužnosnika i političara, kao i njihove rodbine. Kod nas dijete političara ili dužnosnika može računati na dobro plaćeno mjesto i pristojan automobil u Agrokoru ili sličnom sustavu, uključujući javna poduzeća. (5) Tu je i preskupi kraljevski život obitelji Todorić i uvezane elite. Može li opstati sustav koji treba podnijeti dnevne odlaske zrakoplovom u Dubrovnik ili Opatiju, na kavu? Znate, zabrinula me i kraljevska proslava rođendana Emila Tedeschija, vlasnika Atlantic Grupe. Zanimljivo, glede Agrokora tvrtka Atlantic nije izložena. Eto smo pronašli još jednog izvanbračnog sina Ivice Todorića. Kao i vodstvo HNB-a, članovi Vlade RH ponašaju se kao da nemaju nikakve veze s kolapsom Agrokora, a ono su obje glavne stranke HDZ i SDP (zajedno s prirepcima) učinile sve da prodube krizu.

JURICA PAVIČIĆ:

Branitelji, gdje su vam sada plinske boce?

Povjerenik Vlade RH za Agrokor je Ante Ramljak, dragovoljac Domovinskog rata. Znao sam da ima ozbiljnu mrlju u svome uspješnom životpisu. Koliko to hrvatske branitelje pridobija za lex Agrokor? Jurica Pavičić, novinar Zornjaka, provocira branitelje i pita ih gdje su im sada plinske boce. Istina, branitelji u svezi krize Agrokora i naše sveukupne ekonomije šute kao zaliveni. Prepoznaju agresiju tek kada ugledaju tuđe tenkove. Naši najveći domoljubi vjerovali su da brane Hrvatsku, a zapravo su položili svoj život za jugoslavenske tajkune. Prirodno tome, preživjeli branitelji evoluirali su u skromne interesne skupine, međusobno snažno podijeljene, uz podmuklo asistiranje glavnih stranaka. Braniteljski se držao i tihi Ramljak, a onda je na godišnjem odmoru saznao da je povjerenik Vlade RH za Agrokor. Na uvodnoj presici izgledao je kao protuzakonito i na silu privedena nevina osoba, koja mora osramotiti naciju za spas svoje djece. Ante Ramljak praktično je kidnapiran. Od tada ga vidimo u društvu Martine Dalić, koja po drugi put igra šminkersku ulogu ministrice u Vladi RH. Stockholmski sindrom nije uočen. Svi branitelji sporo shvaćaju svoju novu društvenu ulogu – oni su danas potrošači Konzuma, odnosno Agrokora, a sutra nekog stranog maloprodajnog lanca.

 

FONDOVI II. MIROVINSKOG STUPA

Tko će umirovljenicima namirti proizvedenu štetu?

Koliko se da prepoznati po tekstovima glavnih dnevnih tiskovina u zemlji, na temu Agrokora, gubici II. mirovinskog stupa zabranjena su tema. O tome šuti kao zaliven i Velimir Šonje, koji je na sva usta hvalio (mirovinsku) “reformu i restrukturiranje”, kako se danas zove pljačka nacije. Utihnuo je i Mirando Mrsić, da ne kvari izborne mogućnosti SDP-a, pa i njegov koalicijski partener Silvano Hrelja, šef lijeve stranke umirovljenika, žestoki pobornik II. mirovinskog stupa. Osobno sam davno najavio da će se na ovaj i slične načine isprazniti fondovi II. mirovinskog stupa. Možda su mirovinski fondovi u vlasništvu banaka na vrijeme došli do nekih klasificiranih informacija? Živi bili pa vidjeli! Što bi se dogodilo da je Vlada pokrenula poravnanja u okvirima postojećih zakona?

 

SUDAC MISLAV KOLKAŠIĆ:

Lex Agrokor krši Ustav RH

Sudac Mislav Kolakušić mišljenja je da treba pokrenuti stečajne postupke baš zbog lex Agrokora, koji će generirati novu konfuziju i na kraju odvesti Agrokor i cijelu Hrvatsku u gori stečaj od ovoga koji se danas nameće. Kolakušić naglašava da u pisanju lex Agrokora nisu konzultirani niti ekonomski niti pravni znanstvenici. “Zakon su napisale potpuno anonimne osobe” – izjavio je Kolakušić u Nu2 na HTV1. Moje je osobno mišljenje da su “stručnjaci” konzultirani, ali u dvorima Ivice Todorića, gdje je najvjerojatnije napisan prvi draft zakona o Agrokoru, možda već prilikom dolaska Andreja Plenkovića na čelo HDZ-a. Kako reče Kolakušić, suci bi trebali prijaviti Ustavnom sudu neustavnost lex Agrokora, i to je individualna odgovornost svakog suca. “Ako vi meni dugujete 200 kuna i vi napišite da mi ih ne trebate vratiti – to je krađa!” Kolakušić je upozorio kako se uz ovakav zakon zadržava pravo vlasništva, a u stečaju bi vlasništvo trebalo prestati. Iako je Ivica Todorić deklarativno predao Agrokor državi, vlasništva će se odreći tek prepisivanjem dionica u državno vlasništvo. “Reakcija burze i odgovornih osoba bila je katastrofalna. Jer, kada se vidjelo da ide zakon koji će napraviti velike poremećaje, moralo se obustaviti trgovanje dionicama.” – kaže nam Kolakušić. Glede Antonija Alvareza, Kolakušić reče da njegova funkcija nekakvog “izvršnog direktora restrukturiranja Agrokora” nije jasna. Ovdje bih dodao da Alvarezova koncepcija integracije svih sudionika i svih problema neće kod nas donijeti promjene na bolje, jer je ta integracija praktično već provedena na prilično ružan način. Komentirajući njemački zakon o stečaju, kojeg je Hrvatska “prepisala”, Kolakušić reče da kada se stečaj dogodi, vlasnik mora odgovarati svom svojom imovinom. Vidimo da Ivica Todorić neće izgubiti svu svoju imovinu, nego samo imovinu u Agrokoru. Todorić je odustao od predstečajnog restrukturiranja jer u svojim velikim skladištima nema dovoljno robe da puni maloprodaju 6 mjeseci, a skoro svi prehrambeni proizvodi praktično dnevno prolaze kroz markete, jer imaju kratak rok uporabe. Kolakušić je još jedanput naglasio da je ovršni zakon uništio poštene i male ljude u Hrvatskoj, temeljem nepostojećih troškova, da bi nekolicina predatora zaradili. Ovršni zakon zapravo je uništio maloprodajne kupce Agrokora, posredno i Agrokor i njegove velike dobavljače.

Tvrtko Dolić

Komentari

Oglasi
Komentari

Tvrtko Dolić

Naš nacionalni identitet odredio je Branimir

Objavljeno

- datum

 U POTRAZI ZA IZVORNOM BOŽJOM ČESTICOM    Svaka Hrvatska novije povijesti bila je pseudomorfoza, hrvatski državnopravni okvir za nešto sadržajno protuhrvatsko. Starčević, Radić i Pavelić bili su hrvatski domoljubi, Broz je bio zločinac, a Tuđman prazno ništa. Svi su oni pogrešno uzdignuti na razinu hrvatskog identiteta.

Jedna drevna nacija mora se držati svog izvornog nacionalnog određenja, ili će nestati. Našu nacionalnu i vjersku supstancu davno je ograničio Branimir, koji je 879. preselio u rimsko feudalno stablo. Bio je to naš prvi ulazak u neku europsku uniju, naš prvi takav promašaj.Moramo se vratiti izvornom hrvatskom jeziku iz vremena prije Doseljenja. Korienski pravopis čini naš jezik jednostavnim i strancima lakšim za učenje. Pogreška je odstranjivanje helenskih i latinskih riječi, koje su mjera kulture jezika. Novost je govor mržnje, koji napadaju osobe iz kojih mržnja i govor mržnje naprosto isijavaju. Otvorena mržnja prema Hrvatima i prema svemu hrvatskom financira se iz državnog proračuna, a u tom smislu prilično su izdašni i fondovi Unije.

Naš slavni Dolazak konačno se pretočio u tragičan Odlazak. U stoljeću sedmom na Jadran je stigao snažan hrvatski kolektivitet, a danas uzmičemo jedan po jedan, kao pojedinci bez nacionalnog identiteta, odbacujući oružje kao na Bleiburgu, prepušteni surovom neprijatelju na milost. Nestao je i naš čuveni hrvatski prkos – neki narcisoid lanuo je da imamo svoju nacionalnu državu. Dramatično iseljavanje Hrvata iz Hrvatske nije posljedica nezaposlenosti, nego više poremećaj identiteta u psihozi beznađa i predatorske privatizacijske pljačke. Strašno je da su Hrvati u Irskoj kompatibilna populacija, a to nisu u Hrvatskoj.

Nacije su bivši robovi i barbari

Nazivi najvećih europskih nacija pravi su kupus. Francuzi su dobili ime po germanskom plemenu. Skoro sve današnje europske nacije rođene su u društvenom konfliktu ropstva i/ili potlačenosti. U jednoj nevjerojatnoj civlizacijskoj pseudomorfozi, barbari europskog sjevera popunili su okvire antičkih kultura. Kirov proglas o oslobađanju porobljenih plemena je religijska izmišljotina. Veliki Kir nije nikoga oslobodio, nego je premještao zarobljena i potlačena plemena za potrebe lakše kontrole nad carstvom. Kir nije tako oslobađao plemena, nego je tako porobljavao cijele teritorije, i to je radio uspješno, jer je uspostavio najveći imperij u ljudskoj povijesti. Kir nije osvojio samo Babilon, nego i cijele kozmose tog vremena: Mediju i Lidiju. Dakle, Kir nije oslobodio Judejce i Hrvate, nego je neka podređena plemena iz Perzije preselio u bazen Babilona, a odatle u Judeju, Galileju, u kaspijski bazen, i na obale Crnog mora. Za potrebe prava na zemlju doseljenih plemena, kreirane su legende o povratku iz ropstva. Na Sorboni je prije pedeset godina prihvaćena teza da su Hrvate iz Perzije potisnuli sukobi Alana i Skita u 8. i 7. stoljeću prije Isusa, ali se to može odnositi na samo manji dio hrvatske populacije u Perziji. U svakom slučaju, Hrvati su kao narod oblikovani u perzijskom sužanjstvu ili pod perzijskom dominacijom. Upisani smo u Darijevom punjenju proračuna. Nama je porez posve normalna pojava? Ili smo se povukli u pustoš Sjevera da izbjegnemo carske namete? Osjećaj potlačenosti snažio je hrvatski nacionalni identitet i za obje Jugoslavije.

Formirani u krilu drevnih civilizacija, Židovi i Hrvati danas predstavljaju najstarije živuće narode. U našem susjedstvu imamo posla s mlađim robljem, koje je zbog toga dramatično agresivnije, opako, strvinarsko. Starčevićevo Sclavoserbi zapravo se rascijepilo. Bizant je nakon odlaska Branimira u krilo Rima otvorio prostor Bugarima, da bi na kraju kreirao naciju Serva – Serba, koja se prirodno širila u širokom antičkom lovištu na robove. Poučeni takvim porastom srpske populacije, naši zapadni susjedi odabrali su srodan naziv Sclava – Slovenaca. Družine bez identiteta i obitelji, koje nisu pripadale nikuda, kao i nacionalno i plemenski neopredijeljeni tog vremena, prilazili su Srbima i/ili Slovencima. Sclavenci su se oblikovali kao interesna skupina. Otimali su talijansko, čak i prema Trstu, danas nadiru u Savudrijskoj vali, a sutra će svojatati cijelu Istru i Kvarner. Nedostaje nekakav oblik slovenskog svetosavlja, ali su već vidljive odgovarajuće promjene u slovenskoj “katoličkoj” konfesiji. Ime Rastko u Sloveniji je često. Kao i mnogim drugim europskim narodima bez antičkog korijenja, Slovencima paše da se narodi naguravaju u okvirima Staljinove državotvornosti, a to Hrvati ne smiju dopustiti. To je posve nedopustivo i na razini Zapadne civilizacije.

Spas je povratak Branimiru

Na što će sličiti buduća “hrvatska” država i ova Lijepa naša nakon što u našu povijest uđu svi ti nikakvi predsjednici, svi ti jalovi premijeri, bezvezni ministri, Jandrokovići i Jovići, svi ti generali desetari, i svi ti iskvareni društveni arbitri nečega i ničega? Ovo nije država, nego fukara i vukofukarija na svim razinama. Glavni su Hrvati predatori, od

Tomislavovo Hrvatsko Kraljevstvo i velike pobjede protiv Ugara, na Dravi 925., i Bugara, u bosanskim planinama 927.

onih grabežjivaca iz stepe, prije prvog porobljavanja. Use, nase i podase. Stoka! Kao i posljednjih stoljeća, presudno je obnoviti održiv koncept nacije, na neupitnim dražavnopravnim temeljima. Jako je važno odbaciti svaki novi kult ličnosti, bez obzira jeli riječ o Josipu Brozu ili Franji Tuđmanu, pa i kada su u ponudi istinske novovjeke nacionalne veličine i/ili mučenici: Ante Starčević, Stjepan Radić i Ante Pavelić – ustaša protiv prve Jugoslavije. Svaki novi kult ličnosti pridodaje se na planu poništavanja temeljnog bića nacije. Svi ti likovi ne izlaze na razinu svjetske povijesti, pa su na svoj način u funkciji potiskivanja najstarije nacije u Europi.

Za razliku od takvih, bili oni mučenici ili ne, naš kralj Branimir bio je prvi protagonist svog vremena. Odlučivao je o tome koje će rimsko carstvo postati vodeće, pomjerao je granice imperija, odlučivao je o našoj sudbini na razini milenija. Nije branio svoj osobni status kralja u bizantskoj feudalnoj hijerarhiji, nego je učinio osobnu žrtvu i odrekao se bizantske krune da bi Hrvati zadržali svoj dio Jadrana i svoje jadranske otoke. Vrijeme će pokazati da je pogriješio, jer je Bizant odgovorio otvaranjem većeg prostora Bugarima, pa je uskoro Simeon ugrozio i sam Carigrad. Bizant je pokušao uspostaviti ravnotežu kroz kreiranje sclavenske rase, da bi na rubovima imperija na svoje došli i oni koji ništa nemaju – Nemanjići. To je za Hrvate i Bugare proizvelo dalekosežne negativne posljedice. U takvim budalaštinama nazirao se konačni kraj najmoćnije antičke civilizacije. Da Branimir nije prirastao uz feudalno stablo Rima, Crkva u Hrvata ostala bi neovisna o Rimu, pa bi Hrvati nakon dolaska Turaka uživali vjersku toleranciju. Hrvatsko plemstvo u Bosni, uključujući sve veće posjednike, ne bi konvertiralo na islam da sačuva posjede. Isto tako, hrvatska populacija i hrvatska kultura izbjegli bi negativne učinke celibata. Gledano u širini vremena, Branimir je pogriješio, ali je determinirao naše nacionalne i vjerske odrednice. To je fakat i to ne možemo poništiti. I, nije to sve skupa moj nekakav osobni odabir, ili nekakav kapric u odnosu na novovjeke političke nakaze, što mi mnogi predbacuju. Zapitajte se zašto Srbi ne dopuštaju na svojoj nacionalnoj razini bilo kakvo izjednačavanje sa Siledžijom Dušanom i Svjatim Savom. Draža i svi ti Karađorđevići i Obrenovići, kao i Sloba, tvorac Republike Srpske u BiH, svi su oni Druga liga istok. Pokušajte Engleze navesti da temelj njihove nacije postane Winston Churchill, bez obzira koliko je osobno pridonio padu Adolfa Hitlera i nacističke Njemačke.

PETA KOLONA OSPORAVA HRVATSKE KRALJEVE

Krešimir Petković prozvao Dejana Jovića

Nakon što je Dejan Jović kao glavni urednik časopisa Politička misao dao prostor njemačkom politologu i političaru Thomasu Bicklu i njegovom veličanju sporazuma Drnovšek – Račan, ostavku u uredništvu tog časopisa podnio je Krešimir Petković, docent na Fakultetu političkih znanosti. “Pozdravljam pluralizam, slobodu izražavanja različitih političkih stajališta, ali upozoravam i na problem krivotvorina koje dobivaju akademsku legitimaciju i kao takve se reproduciraju u političkim sukobima pa i u različitim pravnima arenama” – izjavio je Petković. Već sam ukazivao na evidentno protuhrvatsko djelovanje Dejana Jovića, koje provodi o našem trošku, kvalitetno uhljebljen na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti. Jović sustavno potkopava hrvatsku državnopravnu ostavštinu. U posljednje vrijeme negira i pravni značaj Zavnoha, ali ne u smislu redukcije Hrvatske do Une, nego na planu poništavanja bilo kakve pravne osnove za postojanje hrvatske države. Hrvatski kraljevi su izmišljotina, sugerira nam Dejan – u tome smislu dobio je potporu i Tvrtka Jakovine. Siledžija Dušan bio je car, a Tomislav niti kralj. S nestrpljenjem očekujem Jovićevu reinterpretaciju Hrvatsko-ugarske nagodbe. Zanimljivo, Dejan Jović i Tvrtko Jakovina podržavaju kult Franje Tuđmana i samu ideju da se hrvatska državnost oslanja na Tuđmana. Jer, ako je Tuđman tvorac Hrvatske, onda ona prethodno nije postojala, pa zapravo nema nikakvo državnopravno utemeljenje.

Tvrtko Dolić

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Tvrtko Dolić

Nemoćna Hrvatska poigrava se s moćnom Rusijom

Objavljeno

- datum

 OPAKA OBAVJEŠTAJNA IGRA AGROKOR     Rusima nije priznat roll up model za kredit od 100 milijuna eura danih u veljači 2017. koji su tada spasili Agrokor. Od izvanredne uprave Agrokora dobili su odbijenicu pod obrazloženjem da to nije u skladu s lex Agrokorom, da bi se isti model ponudio lešinarskim fondovima, koji su otkupljivali dug po diskontu.

Nova strategija izvanredne uprave je likvidacija Agrokora i osnivanje nove kompanije – holdinga u vlasništvu vjerovnika. Posljedica je pad vrijednosti dionica vlasnika. Upitna je konkurentnost novog holdinga, kojim bi upravljali vjerovnici – u tome imaju različite interese. Strategija je usvojena, ali nagodba o visini otpisa nije poznata. Restrukturiranje biznisa kasni – članice koncerna već su izgubile na vrijednosti svojih brandova. Diskriminacijski postupci Vlade RH i izvanredne uprave Agrokora, odnosno Andreja Plenkovića, Martine Dalić i Ante Ramljaka, usmjereni su prema najvećem pojedinačnom vjerovniku Agrokora, ruskom Sberbank, u većinskom vlasništvu uvijek opakog i sveprisutnog Kremlja.

To je nedopustivo poigravanje s moćnom ruskom državom, s nacionalnim interesima Hrvata i Hrvatske, pa i s međunarodnim pravom i načelima pravde. Podsjetimo, ruski Sberbank je kreditirao Agrokor s 8,5 milijardi kuna. Riječ je o čistom kapitalu, bez ikakvog financijskog inženjeringa, i to u vrijeme kada je Agrokoru bilo teško doći do kapitala. Pomalo čudi da su Rusi posudili novac, a da se nisu kvalitetno osigurali. Rusi su držali da je nemoguće da se dogodi ovakva situacija s Agrokorom i da je Agrokor “to big to fail”. Prvo otvoreno izazivanje Rusa je donošenje ovakvog lex Agrokora. Nakon što je lex Agrokor nametnut, na platformi današnje zapadne proturuske politike, na razini Hladnog rata, Rusi nisu pristali na poistovjećivanje s zapadnim lešinarskim hedge fondovima putem roll up kredita. Prema riječima prvog zamjenika Sberbanka, Maksima Poletajeva, Rusi su zahtijevali da se iznos zadnjeg kredita od 100 milijuna eura, plasiranog Agrokoru u veljači 2017. za stabiliziranje poslovanja, prizna po roll up modelu. Dobili su odbijenicu da to nije u skladu s lex Agrokorom. Poslije je izvanredna uprava ponudila takve uvjete svima, uključujući i lešinarske fondove, koji su kupovali dug po diskontu. Zar arogancija i komocija mogu ići toliko daleko da hrvatska država izigrava rusku državu na tako proziran način? Zar zaista netko misli da se Rusi neće osvetiti za klasičnu prijevaru? Ili netko RH namješta za šamar koji neće preživjeti? Varaju se svi oni koji drže da će na ovome prostoru niknuti Zapadna Srbija, Istočna Italija, ili Južna Slovenija, ili sve te tri pretenzije naših predatorskih susjeda, za slučaj da RH bankrotira, ili se reducira u još uže okvire, kroz nekakav najnoviji Avnoj. Nakon svega, Rusi su ponovno poniženi. Naime, uslijedio je šamar Rusima od strane izvanredne uprave Agrokora, koja je protivno svim pravnim normama osporila tražbine Sberbanka u vrijednosti od 8,5 milijardi kuna, sve pod izlikom da su za iste tražbine pokrenuti sudski postupci izvan RH. Znači, osporen je čisti novac koji je jedna financijska institucija posudila drugom privatnom poduzeću. Kako to postavlja izvanredna uprava Agrokora, ispada da ruski Sberbank nije Agrokoru posudio novac. To su nedopustive pravno – financijske akrobacije, koje će RH skupo platiti.

Šutnja je rolling up      

Zanimljivo je kako u mainstream medijima ne postoji kritički osvrt na procese koje vodi izvanredna uprava Agrokora. Prestalo je i prenošenje zanimljivih informacija koje objavljuju Ivica Todorić i njegov tim na Todorićevom blogu. Zavladala je ona ista šutnja, kakvu smo imali glede Agrokora u prethodnim godinama i prethodnim desetljećima. Šutnja političkih, medijskih, gospodarstvenih i akademskih elita. Šutnja onih elita koje su dovele Agrokor u ovo stanje. Posljedica je to i prikrivenog financijskog interesa glavnih medija, jer je Agrokor ostao dužan mnogim medijskim kućama, pa su zasigurno pred nagodbu mediji ucjenjeni da podrže rad izvanredne uprave i Vlade RH, a zauzvrat će namiriti svoja potraživanja prema Agrokoru. Tu je i onaj razotkriveni financijski lobi, upravo onaj koji stoji iza lex Agrokora i roll up kredita. Kako vrijeme prolazi, postaje razvidno da je lex Agrokor pisan za financijske centre moći, a ne za domaće dobavljače i naše gospodarstvo u cjelini, kako to Vlada RH želi prikazivati. Involvirani su i oni naši financijski i/ili gospodarstveni subjekti koji vide svoj interes u preuzimanju tvrtki iz koncerna Agrokor.

I prije objave roll up kredita upozoravao sam da je taj model duboko protivan i samom lex Agrokoru, da je sam po sebi kriminal. Tim su potezom hedge fondovi i financijske institucije, na čelu s Knighthead Capitalom, ostvarili enormne zarade, sve na koncernu Agrokor koji je praktično u stečaju, kupujući obveznice po diskontu. Da još bude gore, Knighthead Capital nije financirao Agrokorov dug prije 2017. godine, nije držao dolar duga. A sada se pojavljuje kao glavni imatelj obveznica i kao član privremenog vjerovničkog, a i budućeg stalnog vijeća. Za manje upućene napominjem da su hedge fondovi kupovali Agrokorov dug po diskontu, odnosno nešto što je bilo 100 kuna po nominali, vrijedilo je samo 30 kn, zbog pada cijena obveznica. Kasnije su ti isti putem roll up modela dali 100 kuna novog kredita, a priznaje im se dug po nominali, odnosno 100 kuna za onih ranije plasiranih 30 kuna. Znači, zarada je 70 kuna, bez kamata, čista špekulativna dobit. Besramna pljačka koncerna koji je praktično u stečaju. Da sve bude tragično smiješno, pravni zastupnik Knighthead Capitala na početnim sjednicama privremenog vjerovničkog vijeća je Tin Dolički, upravo onaj koji je sudjelovao u pisanju lex Agrokora. I još se pojavljuje kao Ramljakov pravni savjetnik. Kako netko može biti predstavnik vjerovnika i istovremeno biti pravni savjetnik dužnika? Pojavljivati se pred javnošću kada treba braniti roll up model? Zar to nije sukob interesa? Gdje je Dalija Orešković, koja je radi beznačajne stvari presudila Tomislavu Karamarku, da bi se ispostavilo kako je isti Karamarko u pitanju Ina – MOL bio u pravu. Kao, Ramljak nije dužnosnik! Kako to nije, ako je imenovan od strane Vlade RH? Zašto Dalija Oreškovića nije predložila izmjenu / dopunu Zakona o sprječavanju sukoba interesa? Objavom roll up kredita sve je rečeno. Sasvim je jasno kako su centri moći na čelu s Knightheadom preuzeli kompaniju. Vlada RH nakon toga nema nikakvu kontrolu. Odredbe ugovora da kredit dolazi na naplatu ako se smijeni izvanredni povjerenik šokirale su naciju, ali je i to brzo isprano kroz medije i gurnuto pod tepih. Roll up kredit iznosi 1,06 milijardu eura i ima status najstarije tražbine, što znači da financijeri ne samo da su zaradili na roll up modelu, nego taj kredit ima super seniority status, odnosno status prvenstva naplate. I da po okončanju nagodbe, može doći na naplatu.

EBITDA za 2018.

Svima je jasno da je izvanredna uprava priznala 41,2 milijarde kuna tražbina, a 16,5 milijardi osporila, od toga prema Sberbank 8,5 milijarde, dok je prema revidiranom financijskom izvješću za 2016. godinu imovina koncerna Agrokor iznosila 41,7 milijardi (izrazito smanjenu čudnim postupcima revizora). Ako se navedeni podaci uzmu u obzir, sasvim je jasno da postoji dovoljno imovine kako bi svi vjerovnici naplatili svoja potraživanja, i da bi vlasniku ostalo 0,5 milijardi kuna imovine. Stvarno je nepojmljivo da danas dolaze prijedlozi da većina dobavljača i financijera trebala otpisati i do 70 posto dugova Agrokora. Na temelju čega? Ili je izvanredna uprava krivotvorila brojke kojima sada tereti bivšu upravu? Ako uključimo iznos od 8,5 milijardi kuna Sberbanka, koji je neosnovano osporen, a u ovih 41 milijarde kuna priznatih tražbina su i potraživanja unutar grupacije, što nije stvaran dug, dolazi se do zaključka da je stvaran dug na razini 41 – 42 milijarde kuna. Dodajmo tome, da izvanredna uprava nije ugovorila 1 milijardu eura novog duga koji ima status prvenstva naplate, stvarne tražbine bile bi na razini od oko 38 milijardi kuna. Po projekcijama objavljenim u jednim dnevnim novinama dolazi se do iznosa od 19 milijardi kuna za namirenje vjerovnicima, a kao uporište se uzela EBITDA za 2018. godinu (operativna dobit, bez poreza amortizacije i kamata). Nevjerojatno! Tek je kraj 2017. godine i uopće je teško predvidjeti EBITDA za 2017. godinu (biti će sigurno lošija od 2016. godine), a kamoli za 2018. godinu. Takve projekcije ne znače ništa, jer je gotovo nemoguće u ovome trenutku procijeniti vrijednost Agrokora, nakon svih tih muljaža lex Agrokora i izvanredne uprave Agrokora, a pogotovo ne na osnovi nekakvih budućih projekcija, da bi se ipak na temelju toga predlagali otpisi. U svojim ranijim tekstovima naglasio sam da nije dobro pred samu nagodbu umanjivati vrijednost Agrokora, što se stalno provodi. Time se nekome omogućava da preuzme kompaniju u što boljem stanju, jer će vjerovnici trebati više otpisati. Osim toga, veoma je jasno navedeno kolika je konsolidirana imovina koncerna, a kolike su priznate obveze i koliko ostaje dobavljačima za namirenje imovine. To znači da se niti jedan vjerovnik ne bi trebao odreći niti kune duga, naravno, ako je vjerovati prezentiranim podacima, onima koje su predočili revizori i izvanredna uprava Agrokora. U početku nije bilo za vjerovati Ivici Todoriću, s obzirom na pogreške i možebitna kaznena djela, koje je radio prilikom vođenja koncerna, ali ispada da Agrokoru uopće nisu prijetili znatni financijski potresi, već je kolaps  pokrenut u sprezi domaćih i stranih financijskih centara moći. Svakako je Agrokoru neminovno trebao svježi kapital, ali on bi puno lakše došao prije izbijanja krize Agrokora, nego sada, kada će godinama trajati sudski postupci, a znamo da nitko ne želi uložiti u društvo koje je u sudskim postupcima. Sasvim je sigurno da su nakon lex Agrokora pred Agrokorom i cijelom zemljom još teži dani.

Tajna veza

Ovih dana je osnovana takozvana Udruga dobavljača Agrokora, koja bi se trebala sastojati od najvećih dobavljača Agrokora. Član privremenog vjerovničkog vijeća (a i budućeg) od strane skupine “velikih dobavljača” je Marica Vidaković, prokuristica Kraša, iako je Kraš imao samo 27 milijuna kuna potraživanja prema Agrokoru, a dijelom su Krašu njegova potraživanja namirena (iako je moratorij na sve obveze). Ramljak je savjetovao Kraš prije nego što je postao izvanrednim povjerenikom za Agrokor. Primjerice, Adris grupa ima 1,2 milijarde kuna potraživanja, pa nije postala članom privremenog vjerovničkog vijeća. Tako, od 5 članova privremenog vjerovničkog vijeća, 3 su pod kontrolom Ramljaka: spomenuta Marica Vidaković, kao predstavnik velikih dobavljača, Matija Brlošić, predstavnik malih dobavljača, i Knighthead Capital, predstavnik imatelja obveznica. Još su tu predstavnici neosiguranih vjerovnika, Sberbank, i predstavnik osiguranih vjerovnika, Zagrebačka banka. Nikako nije jasno na koji je način imenovan ovakav sastav privremenog vjerovničkog vijeća, koji je odobrio sporan roll up kredit. Po kojoj matematici, po kojem statusu tražbina? Jer, mali dobavljači imaju jedan glas, koliko i veliki dobavljači, iako im je iznos tražbina nemjerljiv. Tako su izjednačeni Knighthead Capital i Sberbank, iako potonji ima znatno veći iznos kredita i kreditirao je koncern kada je to bilo potrebno.

Ono što je problematično kod vjerovničkog vijeća je netransparentnost, nejasnost u odredbama, i izostanak sudstva u svemu tome. Izvanredni povjerenik utvrđuje broj članova i razvrstava vjerovnike u skupine. Sudstvo je uključeno koliko da sve potvrdi, bez ikakvog suvislog objašnjenja. Također, za potrebe sastavljanja vjerovničkog vijeća vjerovnici će se razvrstati u posebne skupine s obzirom na različiti pravni položaj svake skupine. To je izrazito nejasna odredba i daje sumnjivu arbitrarnost u sastavu vjerovničkog vijeća, koje mora dati suglasnost na konačni nacrt nagodbe (čl. 19. st. 2). U biti, to je uvod u razvrstavanje vjerovnika u one koji imaju jača jamstva i one koji imaju slabija, što opet pogoduje Knightheadu i ostalima koji imaju status najjače tražbine, a ne i najveći iznos. Također, ako neka skupina ne imenuje člana, učinit će to izvanredni povjerenik za nju. Sudstvo to samo potvrđuje (čl. 30. st. 8.).

Neprihvatljiv udar na banke

Udruga dobavljača Agrokora je najavila da je njihov prijedlog da otpis potraživanja dobavljačima roba i usluga bude 15 posto, dobavljačima koji su imali financijske aranžmane 30 posto, a bankama 70 posto. Nevjerojatno je da udruga dobavljača ne govori samo o tome koliko bi se dobavljačima trebalo otpisati, nego i o tome koliko otpisati bankama. Naime, udruga dobavljača ne predstavlja banke, odnosno u njihovom članstvu nema financijskih institucija. Koliko znam, banke predstavlja Hrvatska udruga banaka (HUB). Drugo, i još problematičnije, zašto bi se dobavljačima koji su financirali Agrokor mjenicama bez pokrića i/ili čistim pozajmicama otpisalo 30 posto, dok bi se bankama koje su redovnim kanalima financirale Agrokor otpisalo 70 posto? Napominjem da ovdje objektivno promatram odnose – često sam kritizirao poslovne banke, pogotovo u slučaju Franak, u određivanju kamatnih stopa, vezivanju kunske štednje uz valutnu klauzulu, i tome slično. Naravno da velika krivica leži u regulatoru HNB-u, koji je hajdučiju dopustio, a banke iskorištavaju regulatornu osnovu radi svojih interesa, sasvim legitimno. Ali, ovdje ne vidim nikakvu razliku između srednjih i velikih dobavljača i poslovnih banaka, jer banke su Agrokoru posuđivale novac kako bi isti rješavao obveze prema dobavljačima. Svi su sudjelovali u tome i ne vidim nikakvu potrebu da se postavlja razlika u tretmanu dobavljača u odnosu na tretman poslovnih banaka, kada je otpis u pitanju, pogotovo ako su svim malim dobavljačima riješeni dugovi. Štoviše, sasvim je jasno kako poslovne banke imaju puno jaču pravnu poziciju jer je njihov dug puno bolje osiguran i banke imaju vrijedne kolaterale.          

Budućnost Agrokora nije nikako dobra. Na konsolidiranju poslovanja (smanjenje zaposlenika, smanjenje lokacija, bolje marže) operativno se ne radi jer su trenutačno svi orijentirani na nagodbu, a i ona se gura pod tepih kroz pravu poplavu novih afera i novih promašaja Vlade RH. Moramo biti svjesni činjenice da je Agrokor na sebe preuzimao svu nekonkurentnost hrvatskog gospodarstva, jer nakon procesa nagodbe involvirani dobavljači teško će moći konkurirati stranim dobavljačima. I kada se nagodba završi, u kojem god obliku koncern ostao, i dalje će veliki problem ostati pritisak strane konkurencije u maloprodaji, skupi izvori financiranja i sva sila pravnih procesa, koji će se sigurno dogoditi nakon procesa nagodbe, a koji su i sada u tijeku, a tu su i neriješeni vlasnički odnosi. Bojim se da najteži dani dani za Agrokor i za hrvatsko gospodarstvo tek slijede.

Tvrtko Dolić/croative.net

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Tvrtko Dolić

Herojski čin Slobodana Praljka – Plenković mora podnijeti ostavku

Objavljeno

- datum

 LOCIRATI, IDENTIFICIRATI, UHITITI, TRANSFERIRATI, OSUDITI BEZ DOKAZA    To nije samoubojstvo, nego uznesenje, koje ne vodi u pakao, nego otvara Vrata raja. Zločinački pothvat je srpska i srbijanska agresija, kao i ovakav haaški Tribunal. Sudac Agius, predsjedavajući Žalbenog vijeća, nije izrazio žaljenje zbog Praljkove smrti, nego je sudnicu proglasio “mjestom zločina” i u drugoj prostoriji hladno potvrdio prvostupanjske presude.

“Slobodan Praljak nije ratni zločinac. S prijezirom odbacujem ovakvu presudu” – uzvratio je pravednik i mučenik Praljak na zločinačku presudu i popio otrov. Haaški Tribunal i skoro sva međunarodna sudišta potvrdili su se kao najgora farsa. Zanimljivo, Vesna Pusić ostaje uz svoju tezu o agresiji RH na BiH. Kako spominje Višnja Starešina, Pusić je u svojoj kampanji za tajnicu UN-a priložila svoju knjigu u kojoj agresiju RH potvrđuje. Dakle, imamo u RH osobe koje nisu pripadale Udbi a djeluju protiv interesa nacije. “Hrvati su jako čudan narod. Imaju više izdajica nego cijela Europa zajedno. Francuzi svojim izdajicama poskidaju glave giljotinom, Englezi ih povješaju po podrumima, Srbi ih jednostavno pokolju, a Hrvati ih njeguju ko najveće nacionalno bogatstvo” (AG Matoš)

Nakon što je Origen proveo svoju žrtvu tijela, Tertulijan je mudro uzvratio žrtvom duha. Fašistička sudnica u kojoj je osuđen Slobodan Praljak zaista je bila mjesto zločina, ali mjesto zločina haaških sudaca. Sud nije za vrijeme suđenja osigurao vozilo hitne pomoći! Slobodan Praljak položio je svoj život za Hrvatsku. Ruka mu je zadrhtala dok je ispijao otrov. Teška je to odluka, velika žrtva. Praljak je svojim sokratovskim činom poništio haaško krivotvorenje povijesti. Preokrenuo je naš nacionalni odnos prema rušenju Starog mosta u Mostaru, kojim se prenosila najprije srpska a onda i muslimanska agresija na zapadni Mostar, pretežito naseljen Hrvatima. I Žalbeno vijeće označilo je Stari most kao legitiman vojni cilj. Šestorici Hrvata iz BiH sudilo se za rušenje nekoliko kuća u vrijeme kada su se nad prostorima u kojima su Hrvati činili većinu izredale pravoslavna i muslimanska agresija. Armija BiH široko je išla na Hrvate i hrvatske zemlje, i tako kompenzirala sve što su bosanski muslimani izgubili svojim pasivnim odnosom prema srpskoj i srbijanskoj agresiji. Što smo mogli očekivati nakon što je korumpirani HDZ rasformirao Saborsko povjerenstvo za Agrokor? HDZ je od prvog dana svog osnivanja uronjen u privatizacijsku pljačku i nikome u toj interesnoj skupini ne pada na pamet da se primi dužnosti koju je preuzeo. Vlada je vjerojatno znala kako je Tribunal odlučio, ali nije izvijestila predsjednicu RH, koja je na vijest o Praljkovom samoubojstvu prekinula svoju posjetu Islandu. Dan prije tragičnog cirkusa u Haagu, HDZ je u Saboru pokrenuo raspravu o novom Zakonu o braniteljima. I još je u Šeksovom(?) prijedlogu tog zakona brisana prisutnost četničkih paradržavnih milicija iz BiH. Umjesto da lobira u korist Hrvata iz BiH, time u korist svih Hrvata, Vlada RH gledala je kako dodatno rasteretiti Srbiju, neposredno prije izricanja sramotnog očitovanja Žalbenog vijeća haaškog Tribunala. Vrijeme je da Andrej Plenković podnese neopozivu ostavku. Sam njegov ostanak na vlasti praktično je proglašavanje diktature.

Tko je izručio Slobodana Praljka?

Jeli Vladimir Šeks izmislio termin “udruženog zločinačkog pothvata”, koji je religijska glupost, posve izvan pravne struke. Najprije se konstatira postojanje nekog “udruženog zločinačkog pothvata”, a onda sud ne treba dokazati nečiju pripadnost tom udruživanje, nego optuženi moraju dokazati da nisu pripadnici tog pothvata. Haaški Tribunal potvrdio se kao politički sud, koji ignorira pravo i pravdu. U takvoj klimi trebamo pronaći religiozan izraz i za ono što je Praljak učinio svome fizičkom tijelu. Dakle, nakon uznesenja Slobodana Praljka, ateist Andrej Plenković hladno je izašao pred medije i držao se kao da se nije dogodilo ništa strašno. Kao, on mora biti pripravan i na ono najgore. Analizirao je događaje kao da je slovenski novinar, koji je slučajno navratio u Zagreb. Zar nacija nije ponižena preko svake mjere? Riječ je o sustavnom ubijanju hrvatske nacionalne ideje. Je li Andrej Plenković tjednima ranije saznao za odluku Žalbenog vijeća, pa je odlučio žrtvovati svog glavnog savjetnika Vladimira Šeksa? Koji je pogrešno presložio naše pravosuđe i na razne načine pridonio da haaška trakavica kompromitira Hrvate i Hrvatsku. Ili možda Plenković misli da je dovoljno osnažio da ne mora dijeliti vlast s jednim Šeksom? U svakom slučaju, Plenković uvodi svoju osobnu diktaturu, kako to naglašava Branimir Bunjac. Tome je pridonijela i konačna haaška presuda hrvatskoj Šestorki, Herceg-Bosni i RH, koja može pokrenuti nacionalnu pobunu protiv struktura koje nisu učinile ništa u svim tim nacionalnim arbitražama. Tragedija Slobodana Praljka u određenoj je mjeri pomogla Plenkoviću, jer može okrenuti nezadovoljstvo nacije prema Haagu, Sarajevu i Beogradu. Prema kazivanju kompetentne Višnje Starešine, Beograd je na početku milenija uspio iz svih optužnica izbaciti tvrdnje o agresiji Srbije, dok je administracija RH propustila spriječiti takvu sabotažu, za dvojca Račan – Mesić. Poput dvojice pijanih budala, nabacivali su se s Tuđmanovim transkriptima, prodavali Inu, zaduživali zemlju u gradnji autocesta, izbacivali domoljube iz državne administracije. Slično se nastavilo nakon povratka HDZ-a na vlast, kada se i Ivo Sanader posvetio detuđmanizaciji, a svijet je ulazio u ekonomsku katastrofu.

Tko je ono izručivao Hrvate haaškom Tribunalu? Kao, trebamo Tuđmana, a ono je brzo otišao zbog bolesti. Većini Hrvata Franjo Tuđman podvaljen je kao spretan i pronicljiv Ludlumov lik Jason Bourne, koji uspješno bježi od Udbe, prelazi granice uz pomoć krivotvorene putovnice ili u prtljažniku nekog vozila, i još se vraća ocarinjen. Koji brzo naslućuje gdje leži najbliži samokres, koji nije bio ružan nego je to bio njegov “scary view”. Koji je u Ozni prošao obuku u borilačkim vještinama, i rastura KGB-ovce i svoje oznovce poput Charlize Theron u “Atomic Blonde”. A ono, kada se pojavila mogućnost da Slobi pravi društvo u Haagu, haaškim psima nabacivao je svoje podređene. Naš Profesor bio je onaj tajnoviti pravi autor jedne od dvije krivotvorene Tuđmanove putovnice, koje nisu viđene na graničnim prijelazima, nego su poslužile kao krinka za “progonjenog Tuđmana”, koji je zapravo putovao pod blagoslovom Udbe i s posve regularnom putovnicom, sve u okvirima dalekosežnih velikosrpskih projekata. Tuđman je dvadesetak godina prije osamostaljenja SRH, kao nametnuti glavni jugoslavenski disident, komotno putovao diljem kugle zemaljske, pa je tako 70-ih išao na instrukcije Carlu Bildtu, koji će 90-ih pridonijeti velikosrpskom prekrajanju Jugoslavije. Već 60-ih godina prošlog stoljeća programirane su Republika Srpska u BiH i ovakva lažna Republika Hrvatska. 

Sve bugojanske grupe

Nije baš jasno zašto upravo “udbaški Jutarnji list” ovih dana kompromitira “Kolegu udbaša” Vladimira Šeksa, ali nam svima može biti na korist i na veliko zadovoljstvo da pucaju i te neraskidive udbaške veze. Kod nas su moguće samo takve lustracije. Objavljena udbaško – lopovska saga Šeks – Bagarić razotkrila je nevjerojatne krivotvoriteljske razmjere tranzicije SRH/RH. Bilo kako bilo, olakšanje je da Vladimir Šeks neće obrazlagati ovakav kraj i krah haaškog Tribunala. U svemu što je u ovoj zemlji vezano za naše korumpirano sudstvo, Šeks ima svoje prste, pa i u krivom odnosu RH prema Tribunalu i drugim međunarodnim arbitražama. Šeksovo normiranje RH je takva brljotina da pravniku mozak stane – sve je usklađeno za potreba kriminala. Hrvatskim zemljama ovih dana posebno odzvanja Šeksovo: “Locirati, identificirati, uhititi, transferirati!”

Kada sam jednom prilikom navratio kod svog šogora na Rebru, bio je u velikom poslu. Cijeli kat i cijelu bolnicu uzbunila je briga za jako važnog pacijenta. Medicinske sestre trčale su na sve strane, a najpoznatiji profesori medicine tog vremena okupili su se na hospitalizaciji uvaženog “doktora PS”. Naravno da sam prepoznao zemu i toplo se s pozdravio s “velikim svjetskim medicanarom”, kako je zemo “dokumentacijski” podržao svoj status pacijenta na Rebru. Bio je to glavom i bradom Profesor, najveći krivotvoritelj bivše Jugoslavije, a možda i šire. Podnošljiv cvjetni kukolj u časnoj lozi S, drag čovjek i dobar prijatelj, uvijek spreman na razlamanje kruha. Znao je financirati nogometaške bijele i plave noći. Profesor je na svoj način bio najveći kadrovik SRH/RH, pa i šire. Skoro da nije bilo dužnosnika koji kod njega nije “završio” barem neki tečaj, ako ništa drugo onda neki strani jezik, da se otvori diplomatska karijera. Znate, objektivno gledano, Profesor je pomagao talentiranim i zainteresiranim osobama da uče i da se izgrađuju na nekom poslu koji bi im se svidio, pa se Vladimir Šeks tako razvio u pravog pravnika. Između Kolege i Profesora razvilo se veliko prijateljstvo. Profesor je na svoj način uspostavljao nacionalnu ravnotežu, jer su sa istoka zemlje pristizali “stručnjaci” sa zabačenih učilišta, koji su grabili radna mjesta i stanove, u Zagrebu i drugim hrvatskim gradovima. 

Zanimljivo, Profesor nije bio iz Bugojna, ali ga na neki način dužila i bugojanska policija, jer je imao svoju Bugojansku grupu, odnosno svoju skupinu “trgovačkih putnika” na području Bugojna, koja je plasirala Profesorove diplome i radne kvalifikacije. A zasebnoj “Srpskoj bugojanskoj grupi” pripadao je Aleksandar Vučić. Možda je i Aco Vučić bio Profesorov “stipendist”? U tekstu Željka Petrušića spominje se da Kolega Šeks nije mogao putovati u Njemačku. Stoga je te 1974. sam Profesor otputovao u Njemačku i osobno dostavio krivotvorinu o komunističkom progonu oca Zlatka Bagarića, za potrebe njegovog uspona u hijerarhiji hrvatske emigracije. Hrvatska Šestorka je stradala i zato što su Šeks i ekipa cijelo vrijeme imali druge prioritete i svoje privatne igre, sve na štetu nacije.  

HIBRIDNA NESPOSOBNOST

Zašto Ante Nazor nije znao beknuti?

Zato što Andrej Plenković ne zna voditi hibridni rat protiv hibridnog rata, u kojemu je najvjerojatnije jedan od glavnih protagonista na drugoj strani, onoj koja pokušava razgraditi hrvatsku nacionalnu ideju. Naravno da je Plenković tog jutra izricanja haaške konačne presude hrvatskoj Šestorki iz BiH znao kako će ona glasiti, ali nije s tom informacijom kupio Antu Nazora, da proročki zablista, nego je pustio da se Nazor ispričava kako je više znanstvenik nego prognozer. A isti Nazor uvijek korektno brani stavove Vlade RH. Kod nas je razvijena politička i životna praksa da podatke o događajima koji dolaze dobija samo ona strana koja mrzi sve hrvatsko.

 

PRAVI GLAS

Branimir Bunjac je savjest nacije

U jutro izricanja presude hrvatskoj Šestorki iz BiH i Praljkove žrtve tijela, Branimir Bunjac ukazao je na pokušaj uvođenja diktature od strane Andreja Plenkovića, kojega “smetaju uvrede u Hrvatskom saboru”. Koje li narcisoidnosti! “To je jako važna osoba” – našalio se Bunjac. Spomenuo je i Gordana Jandrokovića, koji postaje sudac, koji će izricati kazne na razini 10 tisuća kuna. Prema izjavi Bunjca, isforsirana je rasprava o novom Zakonu za branitelje, koji je prekrojio doušnik Udbe. Bunjac je za saborskom govornicom rukom podigao Ustav RH i izjavio: “Ovaj ustav donijela je Udba, ali još uvijek važi, i garantira nam slobodu govora i izražavanja. Ako želim hodati na trepavicama, to je moje osobno pravo.” Branko Bačić, predstavnik kluba zastupnika HDZ-a, svejedno je uporno branio ukidanje slobode govora u samom Hrvatskom saboru.

 

 

 

SRBIJA POSJEDUJE KOPIJE NAŠIH OSJETLJIVIH ARHIVA

Kolegu Vladimira Šeksa razotkrio je Beograd

Na izjavu srbijanske premijerke Ane Brnabić početkom kolovoza da ne razumije kako netko može slaviti Oluju, Vladimir Šeks je odgovorio kako su Vučić, Vulin i mali Sloba bili ratni huškači i kolovođe. “Oni bi se trebali ispričati srpskom narodu u Hrvatskoj jer su im oni nanijeli najveće zlo” – izjavio je Šeks. U rujnu je srbijanski predsjednik Aleksanadar Vučić izjavio da prijedlog našeg novog Zakona o braniteljima spominje Srbiju kao agresora i da to otvara Pandorinu kutiju, jer će Srbija odgovoriti s 500 zakona o tome šta je napravljeno Srbima u Jasenovcu ili Oluji. Naglasio je da se u Beogradu priprema Deklaracija o zaštiti Srba, koja će biti u skladu sa svim međunarodnim pravnim normama i neće ugrožavati ničiji teritorijalni integritet ili suverenitet. “Smatra li netko da nije potrebna kada u Hrvatskoj živi 186 tisuća Srba a svega 55 tisuća kaže da govori srpskim jezikom, kada je ćirilica ugrožena i u samoj Srbiji” – izjavio je Aco. Vladimir Šeks burno je reagirao na Vučićeve izjave: “Pa što će nama jedan četnik nešto propisivati?” Sa svojim zaokretom od pomiritelja u prznicu, Šeks je pokrenuo svoj pad. Istina o Šeksu nije procurila iz Hrvatskog državnog arhiva, gdje Šeksa i ekipu najvjerojatnije štiti Dinko Čutura, recenzent knjige Vladimira Šeksa. Udba i dalje kontrolira sav život u RH, i to neće prestati s padom Vladimira Šeksa, niti sa odlaskom tijela Slobodana Praljka.    

Tvrtko Dolić 

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Facebook

Popularno