Connect with us

Tvrtko Dolić

Kolaps Agrokora je konačan slom monetarne politike HNB-a

Objavljeno

- datum

 KREIRANJE KAOSA ZA POTREBE NOVE PRIVATIZACIJSKE PLJAČKE    Tek što se nacija oporavila od besramnog pokušaja vlade da proda HEP, imamo nastavak rasprodaje Hrvatske, ovaj put upakirane u krizu Agrokora. Trenutno je glavna meta Jamnica, koja je založena tijekom Agrokorovog preuzimanja Mercatora.

U prvom tromjesečju ove godine Ledo je ostvario rekordne rezultate. Prihodi su otišli na spašavanje Jamnice. Prije nekoliko godina, Crkva u Hrvata spriječila je prodaju naših voda Amerikancima, pa je nedavno dio naših voda zamalo prodao premijer Andrej Plenković, skriveno u privatizaciju HEP-a, da bi i iza ove afere Agromor dotekle naše zamućene vode. Ivica Todorić kupio je Jamnicu i Kiseljak, a neke druge naše punionice vode već su u stranom vlasništvu. Godinama je otvorena ponuda Coca Cole za našu Jamnicu. Iza sloma Agrokora valja se nešto jako opako. Fondovi su poznati lešinari, koji zasigurno već znaju koje će svjetske asocijacije preuzeti našu ekonomiju. Znate, na glasine da je Zdrako Marić izvanbračni sin Ivice Todorića, u Agrokoru uzvraćaju sličnom zezancijom: Andrej Plenković, Martina Dalić i Boris Vujčić su izvanbračna djeca Borislava Škegre. Ako izuzmemo Dalićku, sličnost je nevjerojatna.

Faktoring asocijacija HNB

Boris Vujčić uporno govori o našem financijskom sustavu kao stabilnom, a vidimo da je proglašen moratorij na sve financijske obveze gigantskog Agrokora. Zvuči nevjerojatno da su se izdavale mjenice (bez ili s pokrićem) u milijardama kuna. Banke su preko dobavljača prikriveno financirale Agrokor, čime su prikrivale svoju veliku izloženost prema Agrokoru, koja se već popela na 10 milijardi kuna (za sada, prema dostupnim saznanjima). Guverner HNB-a neko je vrijeme blefirao s izjavama da sve to nije u njegovoj nadležnosti, ali ne može nikoga prevariti: faktoring društva poslovnih banaka morao je kontrolirati HNB-a. Guverner i ekipa mijenjaju svoje “iskaze” i pokajnički retrogradno prepoznaju uočene nepravilnosti u poslovanju banaka kao kriptiranu dijagnozu crnog tržišta mjenica. Prisjetimo se da je u slučaju Franak guverner Vujčić tvrdio da je upozorio klijente banaka na rizik kredita s valutnom klauzulom u švicarskom franku, a danas tvrdi da je upozoravao “naše” poslovne banke na izloženost Agrokoru. A iz banaka dolaze glasine da je Vujčić savjetovao da se pomogne Agrokoru, svim sredstvima. Kome vjerovati u tom međusobnom prevaljivanju krivice između potvrđenih muljatora? U Agrokoru se udomio bivši guverner HNB-a Željko Rohatinski, i najvjerojatnije lobirao da se Agrokoru “pomogne”. Dakle, po svemu sudeći, HNB nije pravilno izmjerio niti procijenio dubioze Agrokora. HNB je uočio neke nepravilnosti u poslovanju banaka, ali u njegovim izvješćima od 2012. na ovamo nije obuhvaćene crno finaciranje Agrokora od strane dobavljača uz posredovanje faktoring društava poslovnih banaka. Nije HNB tu da upozorava na nepravilnosti, nego da ih ne dopusti ili sankcionira ako se dogode. Ovako se dogodilo da je Agrokorov dug “domaćim” poslovnim bankama dvostruko veći od prikazane sume kredita. Ponovno se pitamo što je konkretna funkcija “naše” središnje banke?

Uz svu tu konfuznu kakafoniju “ekonomskih analitičara” glede Agrokora i Agromora, na veliku odgovornost HNB-a prvi su ukazali saborski zastupnici Miro Bulj i profesor Ivan Lovrinović. Možemo tvrditi da je Božo Petrov ekonomski nepismen, da se dodvorava naciji prije lokalnih izbora, ali je on osobno kazneno prijavio Ivicu Todorića i upravu Aghrokora. I tvrdo ustrajava na tome da se slučaj Agromor kriminalistički istraži. Prijava Petrova je implicitno i prijava protiv institucija kojima je prijava upućena: gdje ste bili do sada i koja je vaša funkcija? HNB je prozvan i od Nikole Grmoje, koji je za Borisa Vujčića izjavio da je instrument jedne privatne banke. Nakon što su isplivali jezivi iznosi crnog finacijskog tržišta, možemo zaključiti da se provodi namjerno potapanje zemlje i da u tome desetljećima sudjeluju glavni regulatori: Vlada RH i HNB, kao i sve institucije zadužene za borbu protiv organiziranog kriminala, kao i najveće stranke. Sve je skriveno samo za nas. Naime, bonitetna agencija Moody’s je u posljednja tri mjeseca tri puta snizila kreditni rejting Agrokora. Glede izgubljenosti naše vlade u prostoru, vremenu, politici i ekonomije, dovoljno je reći kako je Moody’s potvrdio promišljanje suca Mislava Kolakušića: lex Agrokor povećao je vjerojatnost stečaja! Nakon izglasavanja lex Agrokora u Hrvatskom saboru, dionice Agrokorovih zdravih poduzeća nastavile su svoj pad. Glede HNB-a, profesor Ivan Lovrinović uporno tvrdi da je HNB zapravo Titanic mjenjačnica. HNB praktično šverca i posluje na crno, a politika te “naše” središnje nacionalne banke je uvozničko-rentijerska ekonomija, uz zaštitu kapitala inozemnih matica banaka, sve pod krinkom financijske stabilnosti, koja se ovih dana razliva po parketu, bez svijesti o tome što se dogodilo, nakon završnog nokauta. Regresne mjenice nisu dug dobavljača prema financijskim institucijama nego dug Agrokora prema bankama. Izdavanje mjenica bez pokrića je primarna emisija novca, odnosno pljačkaški upad u naš monetarni sustav. HNB to nije prepoznao ili nije htio vidjeti. Nisu to nepravilnosti, nego kriminal, posebno ako se zna da za faktoring sve mjenice moraju imati pokriće u robama i uslugama.

Regresne mjenice

HNB je odgovoran za nevjerojatnu poplavu mjenica bez pokrića. Agrokor je na kraju rujna 2016. imao kratkoročne obveze prema dobavljačima u iznosu 16 milijardi kuna, od ukupno 25 milijardi kuna kratkoročnih obveza koje je Agrokor trebao podmiriti u godinu dana. Vjerojatno je taj dug do danas značajno narastao, jer mnogi dobavljači unatrag tri mjeseca nisu zaprimili nikakve uplate za novo isporučenu robu. Ne mogu to egzaktno potvrditi, ali se nameće procijena da od ovih 16-20 milijardi kuna duga prema dobavljačima oko 4-5 milijardi kuna otpada na mjenice bez pokrića. To praktično znači da paradržavni Agrokor provodi vlastitu primarnu emisiju novca, koji se prao poput mafijaškog, preko faktoring društava i različitih fondova. Dobavljači su nakon toga konkretnim novcem, odnosno robom, kreditirali Agrokor i nakon toga mu zaračunali kamate. U prijevodu, banke i njihova faktoring društva kreditirali su Agrokor zaobilaznim putem, preko dobavljača, a podloga su virtualni vrijednosni papiri bez pokrića u robama i uslugama, danas potvrđeni kao bezvrijedni jer ih imatelji ne mogu naplatiti. Profesor Ivan Lovrinović naglasio je u Hrvatskom saboru da je Agrokor umjesto HNB-a emitirao novac i da to predstavlja eklatantan udar na naš monetarni sustav. Kako su pravi podaci i dalje zamračeni, procjenjuje se da je na naplatu stiglo oko 10 milijardi kuna mjenica s pokrićem ili bez pokrića, što je izazvalo paniku, jer sada banke i faktoring društva traže naplatu od dobavljača, umjesto od Agrokora. Direktnim uključivanjem duga prema Agrokoru banke bi potvrdile da su više izložene prema Agrokoru nego što su to službeno prikazale.

Hrvatski financijski sustav je toksičan. Nakon jasno iskazanih separatističkih zahtjeva paradržave HNB, naš “liberalni financijski sustav” visi na zakonskoj intervenciji države. Oluja se prirodno nameće. Financijski sustav je godinama izgrađivan kroz monopol banaka i uvezanih poslovnih i političkih elita. Zašto danas Vujčić ne piše kritike na lex Agrokor, kao što ih je svojevremeno pisao na Zakon o konverziji kredita s valutnom klauzulom u švicarskom franku, kada se raspao mit o stručnosti čelnih ljudi HNB-a. Naime, njihova su se predviđanja pokazala kao potpuno promašena i destabilizirajuća. Naprotiv, konverziju je trebalo provesti, i bilo bi bolje da smo sve kredite s valutnom klauzulom konvertirali u kunske, kako je predlagao profesor Ivan Lovrinović, da se zemlja može vratiti normalnoj tečajnoj politici. Ili uvesti euro! Prije dolaska Unije više brzina! A ako uvedemo euro, kako će HNB provoditi svoj šverc gigantskih razmjera? Fiksni i precijenjeni tečaj kune pogoduje razvoju stranih gospodarstava. S takvom politkom tečaja kune hrvatski su proizvođači pogurnuti prema Konzumu, koji je davao veće marže nego drugi strani lanci, oni koji su u većoj mjeri uvozili jeftiniju robu iz svojih domicilnih zemalja. Može se reći da je Agrokor usisao nekonkurentnost domaćih proizvođača. U novonastaloj situaciji Konzum će zasigurno spuštati nabavne cijene ili nabavljati jeftinije strane proizvode, pa će njegovi današnji veliki dobavljači ponovno stradati.

Začepljeni prodajni cjevovodi

Agrokor su zavili u crno i skupi izvori financiranja, odnosno visoki kamatnjaci. HNB se odrekao politike utjecaja na kamatne stope, osim u negativnom smislu, primjerice kroz podizanje eskontne stope. Agrokoru konkurentni prodajni lanci poput Lidla i Kauflanda financirali su svoj rast iz čistog kapitala, ili vrlo povoljnih izvora financiranja, koji ne traže kamatu veću od 1 posto, pogotovo u ovoj fazi izrazito labave monetarne politike u matičnim zemljama tih stranih lanaca. I laicima je jasno da Agrokor nije mogao s takvom cijenom kapitala pratiti konkurenciju. Primjerice, prema konsolidiranom izvješću za 2015. godinu, Agrokor je morao platiti 2,8 milijardi kamata, dok za prvih 9 mjeseci 2016. iznose skoro 2 milijarde kuna uz trend preko 3 milijarde kuna, na 36 milijardi kuna prometa u prvih 9 mjeseci 2016. To znači da je Agrokor poslovao samo da plati kamatu, a glavnica je ostala za vratom u cijelosti. S takvim kamatnim opterećenjem nije održiv niti jedan biznis. U svezi toga potrebito je naglasiti i nesnalaženje Ivice Todorića, kao i njegovih savjetnika, jer je Agrokor investirao u poslove s dugim periodom povrata (poljoprivreda) kroz kredite s rokom do 5 godina, što možemo prepoznati u Agrokorovoj izrazito loše strukturiranoj bilanci, koja nam pokazuje da se na kratkoročne obveze odnosi skoro 50 posto ukupnih izvora financiranja, a od toga na dobavljače oko 30 posto ukupnih izvora. Takva bilanca nezabilježena je u povijesti poslovanja – dugotrajna imovina financirana je iz kratkoročnih obveza, i to prema dobavljačima. A ti isti dobavljači kreditirali su Agrokorov rast, što je bilo pogrešno, jer je pala Agrokorova veleprodajna i maloprodajna propusnost, koju je Agrokor pokušao ponovno uspostaviti svojim regionalnim širenjem. Agrokorova prodajna propusnost pala je zbog niza negativnih faktora, na koje Agrookor nije mogao utjecati, a kao glavne krivce možemo imenovati sve postave HNB-a i sve vlade RH. Skupi krediti nisu uništili samo Agrokor, nego i njegove potrošače, koje su sustigle i zvjerske ovrhe, i još su rijeke mladih (potencijalnih kupaca Agrokora) odnijele budućnost ove zemlje, što je dodatno srušilo očekivanu Agrokorovu prodajnu propusnost. A pad prodajne propusnosti dovodi do toga da Agrokorovi dobavljači bacaju hranu. To koda nas nije reguliranje tržišta, nego najgori pad. Suludo preuzimanje slovenskog Mercatora donijelo je nova skupa zaduženja i nove ogromne troškove a nije povećalo prodajnu propusnost.       

Postavlja se i pitanje pozicije ministra Zdravka Marića, koja je kompromitirana. Prvo, jer je godinama bio izvršni direktor za strategiju i tržišta kapitala u Agrokoru, a upravo je u tome Agrokor bio najranjiviji. Nije moguće da Zdravko Marić nije znao znao za situaciju u kojoj se nalazi Agrokor. Drugo, da li se ministra financija glede njegove takve funkcije može izuzeti u ovoj situaciji? On bi trebao biti najvažnija uloga u cijelome procesu ovog državnog intervencionizma u Agrokoru. Dakle, u ovome trenutku, ministar finacija ne kontrolira financije, na distanci je i guverner HNB-a, a otraga su finacijski mađioničari razine i namjera Borislava Škegre. Podjetit ću vas kako se Škegro hvalio kako je kao ministar financija izvukao određenu financijsku kumulaciju izvan zemlje, držao istu negdje ili nekako skrivenu, i onda je tu rezervu vratio u zemlju, kada je Hrvatska bačena na koljena. Što se tu sve radilo i što se sve radi, ne možemo niti zamisliti. Treće, navodno je Zdravko Marić odmah po dolasku u Vladu predložio izmjene Zakona o faktoringu, koje su omogućile određenim faktoring društvima da drže Agrokorov dug (oko 7 milijardi kuna) i da se prolongira usklađivanje s Zakonom, čime je Zdravko Marić pogodovao Agrokoru. Četvrto, država donosi poseban zakon za samo jednu tvrtku, dok Porezna uprava iracionalno blokira tvrtke po osnovi poreznih dugovanja. Što napraviti? Pozvati SDP-ovca Borisa Lalovca da preuzme ministarstvo financija u vladi HDZ-a i Mosta? Kriza Agrokora nije samo promašaj tajkuna Ivice Todorića, nego totalni pad vođenja hrvatske ekonomske i monetarne politike unazad 20 godina. S padom Agrokora izlazi na vidjelo daleko šire ukorijenjena nekompetencija, u svim područjima naše ekonomije i našeg života, na svim razinama.

Nameće se jedno istražno pitanje na razini organiziranog kriminala, odnosno finacijskog kartela: zašto HNB nije reagirao na pojavu mjenica bez pokrića? Jer je po funkciji dužan nadgledati poslovanje banaka. Kako to da regulator nije primijetio da poslovne banke i faktoring društva iskupljuju golemu količinu mjenica od dobavljača za koje nema realnog pokrića u robama i uslugama? Ako HNB nije uočio kriminal, to je težak propust regulatora. Boris Vujčić izgubio je svaki kredibilitet za vođenje HNB-a, jer je njegova opjevana financijska stabilnost prazna i ružna proza. Crni scenarij još uvijek nam prijeti: cikličke ovrhe, otpisi potraživanja, urušavanje bankarskih plasmana prema poduzetnicima i stanovništvu, otpis kapitala u bilancama banaka – “stabilan financijski sektor” već se strmoglavio. I s aktivacijom lex Agrokora, veoma je izgledno da će mali i srednji dobavljači doživjeti propast, jer oni jednostavno ne mogu za godinu dana odgoditi naplatu starih potraživanja, a kamoli preživjeti otpis. S druge strane, poslovne banke neće zamrznuti svoja potraživanja prema tim  i takvim dobavljačima Agrokora. Naprotiv, banke aktiviraju regresno pravo na mjenicama za robu koju su dobavljači realno isporučili.

Profesor Drago Jakovčević s EFZG-a, potvrđeni financijski stručnjak, nedavno je u u jednoj televizijskoj emisiji upitao jednog od vodećih ljudi HNB-a zašto se kunski dio javnog duga ne refinancira kod HNB-a jer pri tome nikako ne može doći do inflacije. Ovaj ga je neko vrijeme nijemo gledao, a onda govorio o nekakvim zakonskim preprekama. Kad treba provesti nešto pozitivno, problem su zakonske prepreke, a kada treba provesti krađu, zakonske prepreke postaju zanemarive. Naravno da paradržavni i tuđinski HNB ne želi refinacirati javni dug, jer onda banke ne bi imale prostora skupo kreditirati državu, i još bi morale spustiti kamatnjake i kreditirati stanovništvo i poduzeća, da ne govorimo kako bi kroz refinaciranje kunskog dijela duga proračun postigao visoke  uštede.

U Agrokoru i u Hrvatskoj slijedi bitka pet povjereničkih linija

Od šest povjerenika niti jedan ne štiti radnike i proizvođače. Antonio Alvarez i Martina Dalić zastupaju banke, Ante Ramljak i Martina Dalić predstavljaju Borislava Škegru, Zdravko Marić je klonirani Ivica Todorić, a Andrej Plenković već se uhodao kao namjesnik Unije, zadužen da Agrokor i Hrvatsku odvede u kolaps. Zasebno stoje HNB i guverner Boris Vujčić, koji brane interes stranog kapitala. Nije to objavljeno, ali je Hrvatska praktično bankrotirala. Prirodno tome, srušio se i nešto manji Agrokor, sa svojim kracima u svim dijelovima našeg ekonomskog i društvenog života. Čini se da je Ivica Todorić totalni idiot, financijski nepismena osoba, a on zapravo nije imao šanse. Izjava Rajka Dondura o poreznim malverzacijama u Vindiji potvrđuje naše sumnje da su skoro sve “zdrave” tvrtke u zemlji zapravo prevarantske, bilo da uspješno posluju na utaji poreza, bilo da grabe u predstečajnim i sličnim manipulacijama, bilo da dobivaju poslove mimo stvarnog natječaja.

Idemo redom ukazati na škare koje režu Agrokor. (1) Smrtonosna uloga HNB-a prikazana je u uvodnom dijelu ovog teksta. Ivica Todorić izdavao je mjenice bez pokrića, što je otvorena krađa. Financijski špekulanti i faktoring posrednici uzeli su svoj dio harača i značajno povisili sveukupno zaduženje Agrokora i uvezanih sustava. (2) S tim svim u svezi, svoje su odradili krediti s visokim kamatama. Ratna ugroza, sam rat, tranzicija kao privatizacijska pljačka, uz suludo uništavanje poduzeća, da postanu jeftinija u pretvorbi, totalno nesnalaženje nacionalnih lidera, kako u vojnom pogledu i vanjskoj politici, tako i u ekonomiji, sumnjiva trgovina oružjem, divljanje pete kolone i preskupog civilnog društva, sve je to srušilo rejting zemlje, tako da su Agrokor kao i njegove potplaćene potrošače pojele visoke kamate. (3) Uvozni lobi snažno je podrivao Agrokor zbog njegove proizvodnje i njegovog okretanja domaćim proizvođačima. (4) Ne trebamo previdjeti niti skupo uhljebljivanje dužnosnika i političara, kao i njihove rodbine. Kod nas dijete političara ili dužnosnika može računati na dobro plaćeno mjesto i pristojan automobil u Agrokoru ili sličnom sustavu, uključujući javna poduzeća. (5) Tu je i preskupi kraljevski život obitelji Todorić i uvezane elite. Može li opstati sustav koji treba podnijeti dnevne odlaske zrakoplovom u Dubrovnik ili Opatiju, na kavu? Znate, zabrinula me i kraljevska proslava rođendana Emila Tedeschija, vlasnika Atlantic Grupe. Zanimljivo, glede Agrokora tvrtka Atlantic nije izložena. Eto smo pronašli još jednog izvanbračnog sina Ivice Todorića. Kao i vodstvo HNB-a, članovi Vlade RH ponašaju se kao da nemaju nikakve veze s kolapsom Agrokora, a ono su obje glavne stranke HDZ i SDP (zajedno s prirepcima) učinile sve da prodube krizu.

JURICA PAVIČIĆ:

Branitelji, gdje su vam sada plinske boce?

Povjerenik Vlade RH za Agrokor je Ante Ramljak, dragovoljac Domovinskog rata. Znao sam da ima ozbiljnu mrlju u svome uspješnom životpisu. Koliko to hrvatske branitelje pridobija za lex Agrokor? Jurica Pavičić, novinar Zornjaka, provocira branitelje i pita ih gdje su im sada plinske boce. Istina, branitelji u svezi krize Agrokora i naše sveukupne ekonomije šute kao zaliveni. Prepoznaju agresiju tek kada ugledaju tuđe tenkove. Naši najveći domoljubi vjerovali su da brane Hrvatsku, a zapravo su položili svoj život za jugoslavenske tajkune. Prirodno tome, preživjeli branitelji evoluirali su u skromne interesne skupine, međusobno snažno podijeljene, uz podmuklo asistiranje glavnih stranaka. Braniteljski se držao i tihi Ramljak, a onda je na godišnjem odmoru saznao da je povjerenik Vlade RH za Agrokor. Na uvodnoj presici izgledao je kao protuzakonito i na silu privedena nevina osoba, koja mora osramotiti naciju za spas svoje djece. Ante Ramljak praktično je kidnapiran. Od tada ga vidimo u društvu Martine Dalić, koja po drugi put igra šminkersku ulogu ministrice u Vladi RH. Stockholmski sindrom nije uočen. Svi branitelji sporo shvaćaju svoju novu društvenu ulogu – oni su danas potrošači Konzuma, odnosno Agrokora, a sutra nekog stranog maloprodajnog lanca.

 

FONDOVI II. MIROVINSKOG STUPA

Tko će umirovljenicima namirti proizvedenu štetu?

Koliko se da prepoznati po tekstovima glavnih dnevnih tiskovina u zemlji, na temu Agrokora, gubici II. mirovinskog stupa zabranjena su tema. O tome šuti kao zaliven i Velimir Šonje, koji je na sva usta hvalio (mirovinsku) “reformu i restrukturiranje”, kako se danas zove pljačka nacije. Utihnuo je i Mirando Mrsić, da ne kvari izborne mogućnosti SDP-a, pa i njegov koalicijski partener Silvano Hrelja, šef lijeve stranke umirovljenika, žestoki pobornik II. mirovinskog stupa. Osobno sam davno najavio da će se na ovaj i slične načine isprazniti fondovi II. mirovinskog stupa. Možda su mirovinski fondovi u vlasništvu banaka na vrijeme došli do nekih klasificiranih informacija? Živi bili pa vidjeli! Što bi se dogodilo da je Vlada pokrenula poravnanja u okvirima postojećih zakona?

 

SUDAC MISLAV KOLKAŠIĆ:

Lex Agrokor krši Ustav RH

Sudac Mislav Kolakušić mišljenja je da treba pokrenuti stečajne postupke baš zbog lex Agrokora, koji će generirati novu konfuziju i na kraju odvesti Agrokor i cijelu Hrvatsku u gori stečaj od ovoga koji se danas nameće. Kolakušić naglašava da u pisanju lex Agrokora nisu konzultirani niti ekonomski niti pravni znanstvenici. “Zakon su napisale potpuno anonimne osobe” – izjavio je Kolakušić u Nu2 na HTV1. Moje je osobno mišljenje da su “stručnjaci” konzultirani, ali u dvorima Ivice Todorića, gdje je najvjerojatnije napisan prvi draft zakona o Agrokoru, možda već prilikom dolaska Andreja Plenkovića na čelo HDZ-a. Kako reče Kolakušić, suci bi trebali prijaviti Ustavnom sudu neustavnost lex Agrokora, i to je individualna odgovornost svakog suca. “Ako vi meni dugujete 200 kuna i vi napišite da mi ih ne trebate vratiti – to je krađa!” Kolakušić je upozorio kako se uz ovakav zakon zadržava pravo vlasništva, a u stečaju bi vlasništvo trebalo prestati. Iako je Ivica Todorić deklarativno predao Agrokor državi, vlasništva će se odreći tek prepisivanjem dionica u državno vlasništvo. “Reakcija burze i odgovornih osoba bila je katastrofalna. Jer, kada se vidjelo da ide zakon koji će napraviti velike poremećaje, moralo se obustaviti trgovanje dionicama.” – kaže nam Kolakušić. Glede Antonija Alvareza, Kolakušić reče da njegova funkcija nekakvog “izvršnog direktora restrukturiranja Agrokora” nije jasna. Ovdje bih dodao da Alvarezova koncepcija integracije svih sudionika i svih problema neće kod nas donijeti promjene na bolje, jer je ta integracija praktično već provedena na prilično ružan način. Komentirajući njemački zakon o stečaju, kojeg je Hrvatska “prepisala”, Kolakušić reče da kada se stečaj dogodi, vlasnik mora odgovarati svom svojom imovinom. Vidimo da Ivica Todorić neće izgubiti svu svoju imovinu, nego samo imovinu u Agrokoru. Todorić je odustao od predstečajnog restrukturiranja jer u svojim velikim skladištima nema dovoljno robe da puni maloprodaju 6 mjeseci, a skoro svi prehrambeni proizvodi praktično dnevno prolaze kroz markete, jer imaju kratak rok uporabe. Kolakušić je još jedanput naglasio da je ovršni zakon uništio poštene i male ljude u Hrvatskoj, temeljem nepostojećih troškova, da bi nekolicina predatora zaradili. Ovršni zakon zapravo je uništio maloprodajne kupce Agrokora, posredno i Agrokor i njegove velike dobavljače.

Tvrtko Dolić

Komentari

Oglasi
Komentari

Tvrtko Dolić

Ante Ramljak ostaje neformalni povjerenik za Agrokor

Objavljeno

- datum

 ZAŠTO OSTAVKU NE DAJE MARTINA DALIĆ?    Sve bilo je predstava. Lopovluk se nesmetano nastavlja. Premijer Andrej Plenković jasno je naglasio da će Izvanrednu upravu Agrokora i dalje voditi Ante Ramljak, i nakon njegove neopozive ostavke na dužnost Izvanrednog povjerenika Vlade RH za Agrokor. Nesmjenjivost Ramljaka je programirana – nije imenovan njegov zamjenik.

Kako u nekoliko rečenica prezentirati aferu Agrokor? Pa, Agrokor nije niti započeo restrukturiranje. Posve je očigledno da to vrh RH ne zna provesti. U Vladi RH nema jednog jedinog čovjeka koji zna nešto o ekonomiji ili zdravoj monetarnoj i finacijskoj politici. Imamo grijeh nečinjenja u vrhu RH, uz prepuštanje cijelog prostora domaćim i stranim kriminalcima,  najgorem finacijskom inženjeringu i privatizacijskoj pljačku. Ante Ramljak, Martina Dalić i Andrej Plenković pridržavali su i pridržavaju kaos. Prihodi Agrokora padaju, Agrokor se spušta na slabiju tržišnu poziciju, nije imenovano stalno vjerovničko vijeće, dok su predloženi nacrt nagodbe i razvrstavanje vjerovnika u skupine puni nepravilnosti, i još su posve neusklađeni čak i sa smjerom privatizacijske pljačke kakva se nazire. Ministrica gospodarstva Martina Dalić priznala je pred saborskim Odborom za gospodarstvo da je ona autor lex Agrokora. A onda izjavila kako ne zna što bi mijenjala u tom zakonu. Krcatom nejasnim, protuustavnim i diskriminarajućim odredbama. Na istom ispitivanju bila je šaptačica Anti Ramljaku, do neukusa. Cijelo vrijeme u Javnosti se govori da su vjerovnici nezadovoljni s ostavkom Ante Ramljaka. Naravno da je tako, jer članove privremenog vjerovničkog vijeća imenuje sam Ramljak, dok ih sud samo potvrđuje (čl. 31. st. 2. ZPIUTD). Roll up kreditom nepotrebno se zadužio koncern Agrokor i pogodovao roll up kreditorima (Knighthead CM). Premijer Andrej Plenković mora objasniti zašto je dopustio roll up kredit, koji je omogućio lešinarskim fondovima ostvarivanje ekstra zarade na koncernu u stečaju, kredit koji je zadužio koncern za milijardu eura, a za ulaganje u obrtna sredstva bilo je dovoljno 250 milijuna eura. Činjenica je da se kroz račune za savjetničke usluge iz Agrokora u privatne džepove izvlače milijuni, a nama je ostalo pogađati koliko se novca prelijeva osobno Plenkoviću i kolektivno HDZ-u. Znakovito je da Plenković novi rok za nagodbu Agrokora s njegovim vjerovnicima postavlja i kao granicu za svođenje HDZ-ovih dugova na nulu. Prva zadaća novog izvanrednog povjerenika treba biti pokretanje ništetnosti roll up ugovora i  posljedično roll up kredita. Bez poništavanja roll up ugovora, nagodba će za domaće dobavljače i male dioničare biti pogubna, time i za cjelokupno hrvatsko gospodarstvo.

 

Dakle, to je za ne vjerovati. Ante Ramljak ne odlazi zbog afere Savjetnici, odnosno strvinarske pljačke mrtvaca, nego je prividno jedini problem datum kada se Ramljak odjavio od bivšeg poslodavca Texo Management. Što se veli, umiljato janje dvije majke doji. Sveti Ante istovremeno je prisutan u mnogim poduzećima. Još nevjerojatnije, Ramljak ne odlazi iz Izvanredne uprave Agrokora, koju će neformalno voditi sve dok drukčije ne odluči onaj tko ga stvarno postavio za šefa Agrokora, a ta osoba ili ta moć nije raspjevani Andrej Plenković, koji ne odgovara na jednostavno pitanje Mislava Bage: “Gospodine predsjedniče, da Ramljak nije podnio ostavku, biste li ga Vi smijenili?” Nije to Plenkovićeva govornička sposobnost izbjegavanja neugodnog pitanja, nego nepoštivanje sugovornika i hrvatske Javnosti. Ramljak je taktički pogriješio kada je najavio odgađanje nagodbe s vjerovnicima za srpanj, čime je izgubio mogućnost da se brani kako će njegov odlazak s pozicije povjernika vlade prolongirati nagodbu Agrokora i vjerovnika. Ramljak je razotkrio da brojne tužbe i parnice usporavaju formiranje stalnog vjerovničkog vijeće, a možemo računati i na nutarnje sukobe u zacrtanim skupinama vjerovnika glede odabira predstavnika u stalnom Vjerovničkom vijeću. Ruskom Sberbanku, najvećem vjerovniku, tražbine je osporio Ramljak, dok je Adris grupa osporila tražbine vjerovnika koji sudjeluju u roll up kreditu za dijelove tražbina koji su podmireni tim kreditom. Javnost je zaprepaštena izjavom guvernera HNB-a Borisa Vujčića: “Kada se ništa ne bi naplatilo ne samo od duga Agrokora nego od cijele grupe povezanih poduzeća, hrvatski bankarski sustav bi i dalje imao ono što mi zovemo kapitalnu adekvatnost od 23,6 posto”. Ima se! Moš si mislit! Nakon ostavke Ante Ramljaka naglo su skočile dionice ruskog Sberbank, za 4,5 posto. Kao što će pasti, nakon što postane jasno da Ramljak odlazi iz Agrokora samo formalno, za potrebe novog obmanjivanja već sluđene Javnosti.

Tko će ubirati lemuzinu za Svetog Antu?

Andrej Plenković u svakom slučaju ne odlučuje tko će naslijediti Antu Ramljaka na čelu Agrokora, jer prema ugovoru sklopljenom s Ramljakom, kreditori trebaju potvrditi novog povjerenika za Agrokor. U protivnom, cijeli kredit od 1,06 milijardi eura dolazi na naplatu odjednom. Ramljakova nasljednika moraju potvrditi i financijske institucije uključene u rol up kredit. Plenković glumata suverena, on “može što hoće”, a zapravo poslušno provodi tuđu volju. Božo Petrov traži ostavku Martine Dalić, a jednako se izjasnio i Ivan Sinčić. Zagrebačka burza obustavila je trgovanje dionicama poduzeća iz koncerna Agrokor. Nego, zašto se vjerovnici Agrokora zadovoljno cerekaju? Pa, vjerojatno se dogodio efekt uvećavanja štete, poznat nakon pljačke banke, kada bankar na pljačkaše prevaljuje sve svoje dubioze. Kaže se da je nesretan onaj bankar koji nikada nije opljačkan. Nakon što je koncern Agrokor u posljednjih godinu dana više puta dodatno opljačkan, ipak slijedi stečaj. Krasno je biti povjerenik Vlade RH za bilo što. Nakon što postane vidljiv najgori kriminal, izađete pred kamere, pokajnički kažete da ste pogriješili, i nikome ništa.

 

Nova banda je u samo pola godine pokrala više od onoga što su svi Todorići zamračili ili potrošili u tri desetljeća “samostalne” Hrvatske. Agrokor je već desetljećima prevelik da bi ga se samo tako rušilo. Nisu Andrej Plenković i Martina Dalić pravednici među Hrvatima, nego su rušenje Agrokora proveli kao trenutno jedini mogući oblik nastavka privatizacijske pljačke. Kao što je HDZ ranih 90-ih namjerno pljačkao i uništavao naša poduzeća, čak i zbog toga da ih pojeftini u privatizaciji, tako su Plenković i Dalić u svega godinu dana upropastili naše najzdravije brandove, kojima najvjerojatnije već znaju sretne kupce. Možete li zamisliti da se Andrej Plenković kao šef Vlade RH i prvi operativac ove zemlje gradi kao da o savjetničkim muljažama nije imao pojma. Kao, kradi ti Ramljak za sve nas, uramljuj to pranje novca, pa ako te razotkriju, odlaziš samo ti, slobodan i bogat. Zapravo, odlaziš samo formalno. Mlaka reakcija nekih vjerovnika na aferu Savjetnici, ukazuje na vjerojatnost da se pljačka Agrokora prelijeva u šire ramove, i da se kroz lex Agrokor i sve njegove afere najvjerojatnije namiruju sve strane, da se novac dijeli vertikalno i horizontalno.

Najveći grijeh Ante Ramljaka

Nije to direktno pogodovanje bivšoj firmi, na granici kriminala, nego je to u potpunosti kompromitiran i potpuno pogrešno vođen postupak Ante Ramljaka i Izvanredne uprave, pogotovo u dijelu roll up kredita, koji je također kriminal. Agrokor nije spašen, nego uništen, on je u postupku likvidacije, samo to nitko javno neće reći i to možemo gledati kao dodatni grijeh Ramljaka, Dalić i Plenkovića. Isti nas stalno obmanjuju kako je Agrokor oživio, kako dobro posluje, kako se stabiliziralo stanje, i da su za sve to zaslužni Izvanredna uprava Agrokora i Vlada RH, odnosno donošenje lex Agrokora. Zakonski proglasiti moratorij na sve dospjele obveze, onemogućiti bilo kojeg vjerovnika da pokrene naplatu duga, i u tim uvjetima voditit koncern, to oni zovu uspješno poslovanje. Preuzeti koncern koji ima godišnji prihod 6,5 miljardi eura, i proglasiti moratorij na sve obveze! Naravno da se u takvom slučaju svi pitamo čemu služe više od 140 savjetnika, koje Agrokor plaća pola milijarde kuna. Zar postojeći management Agrokora ipak nije kompetentniji za voditi koncern od Alix Partnersa, Texo Managementa (Ante Ramljak i Tomislav Matić) i Vlade RH. Najveća je glupost reći da je zbog lex Agrokora spašena turistička sezona. Pa zar bi domaći stanovnici i turisti prestali kupovati prehrambene proizvode da je Agrokor zatvorio svoje prodavaonice? Osim što je lex Agrokor izrazito loše napisan zakon, pun nejasnih, protuustavnih i diskriminarajućih odredbi, on je za cilj imao preuzimanje koncerna Agrokor od strane  lešinarskih fondova i određenih domaćih interesnih skupina.

Glavni krimeni

Ante Ramljak, Martina Dalić i njihov pokrovitelj Andrej Plenković proizveli su u postupanju Izvanredne uprave niz katastrofalnih pogrešaka i taj je proces u potpunosti kompromitiran. I to je razlog zašto bi svi oni trebali odstupiti sa svojih dužnosti. Nabrojat ću sve njihove veće krimene. (1) Plaćanje starih potraživanja nakon otvaranja postupanja Izvanredne uprave. Podsjetimo se, donošenjem lex Agrokora proglašen je moratorij na sve dospjele Agrokorove obveze, odnosno 10. travnja 2017. godine je početak Agrokorove apokalipse, Agrokorov sudnji dan. Niti jedan vjerovnik nije mogao pokrenuti ovrhu nakon otvaranja postupka Izvanredne uprave. Usprkos tome, Božji plan je izigran – Ramljak i Izvanredna uprava počeli su plaćati stare dugove i to na potpuno netransparentan način, i mimo svih pozitivnih zakonskih propisa RH. Još uvijek ne znamo kome su sve plaćana stara potraživanja i u kojem iznosu, potraživanja nastala prije 10. travnja 2017. godine. S time se vjerovnike u potpunosti stavlja u neravnopravan položaj. Nekima nije plaćen dug, a nekima je plaćen, u vrijeme kada je proglašen moratorij na sve obveze. Da tragičan cirkus bude potpun, Ramljak nije vjerovnicima osporio tražbine za dijelove tražbina koji su već plaćeni. Da ponovim: takvi su prijavili puni iznos tražbine, neko potraživanje im je već plaćeno, a Ramljak je ipak priznao puni iznos tražbine. Što možemo iz toga iščitati?

 

(2) Na temelju roll up kredita i roll up ugovora godinama će se voditi mnogi sudski sporovi. Ne samo da je određene vjerovnike stavio u neravnopravan položaj, nego je lešinarskim fondovima omogućio ekstra zaradu i potpuno preuzimanje kompanije. Vrlo jednostavno, lešinarski fondovi kupovali su dug po diskontu (nisu bili imatelji obveznica – duga prije  2017.), a onda im se putem roll up modela priznao puni iznos starog duga, odnosno naplatili su puni iznos potraživanja. Osim lešinarskih fondova, u tome su sudjelovale određene poslovne banke i veći domaći dobavljači. Roll up kredit je u potpunosti promijenio strukturu vjerovnika i iznos tražbina prije otvaranja postupka Izvanredne uprave i kasnije, jer je u igru uveo lešinarske fondove. Ne samo da su određeni vjerovnici u potpunosti namirili stari iznos potraživanja, nego su još pri tome zaradili i preuzeli koncern. Osim toga, koncern je zadužen za dodatnu milijuradu eura, iako su mu potrebe bile na razini 200-300 milijuna eura, za ulaganja u obrtna sredstva. Roll up kredit ima status super senioriteta, odnosno on se mora vratiti. Da stvar bude tragičnija, roll up ugovor ima takve odredbe koje taj ugovor stavljaju iznad zakona i ustava RH. Naime, roll up kreditori mogu zatražiti da roll up kredit dođe na naplatu ako dođe do smjene vladinog povjerenika Ramljaka i prekida ugovora s konzultantima Alix Partnersa. Nadalje, Knighthead mora imati posebnu skupinu u nagodbi i člana Vjerovničkog vijeća, i što je najgore, treba dati suglasnost na konačni tekst nagodbe.

 

(3) Razvrstavanje vjerovnika u skupine i proces nagodbe. Tu se također nije ništa napravilo. Vjerovnici su nakaradno razvrstani u skupine, a roll up kreditori imaju dvije skupine. Kolika je vrijednost koncerna i tko će to odrediti? Pa da onda vjerovnici znaju koje vrijednosti ulaze u nagodbu, odnosno koliko trebaju otpisati. Stalno se govori da je vjerovničko vijeće zadovoljno procesom nagodbe, da su isti zadovoljni radom izvanrednog povjerenika Ramljaka. Ali, koje vjerovničko vijeće. Privremeno ili stalno? Jer tu ima velikih razlika. U javnosti se govori o vjerovničkom vijeću i vjerovnicima u smislu kako su zadovoljni s radom Izvanredne uprave. Ali, riječ je o Privremenom vjerovničkom vijeću, koje je imenovao sam Izvanredni povjerenik i gdje su tri člana (od 5) pod njegovom apsolutnom kontrolom. Dok stalno Vjerovničko vijeće, koje ima manjkavosti, ali ima veći legitimitet i mora dati suglasnot na tekst nagodbe, nije niti osnovano, niti će se to dogoditi u dogledno vrijeme. Još uvijek nije jasna ta opijenost Vlade RH da će izbjeći namirivanje Sberbank i drugih ruskih banaka. Ruse uporno ignoriraju, kao da nisu Agrokoru dali 9 milijardi kuna čistog novca. Kako je Izvanredni povjerenik mogao glede otpisa vezati vjerovnike za određene kompanije unutar koncerna Agrokor, a postupak Izvanredne uprave aplicira se na cijeli koncern. Tako bi dobavljači Konzuma morali pristati na veće otpise, a dobavljači PIK Vrbovca ili Zvijezde bi otpisali manje potraživanja. 

 

(4) Agrokor gubi prihode, tržišnu poziciju, restrukturiranje se odgađa, nema investicija, gubi se tržišna utakmica, prihodi padaju. Agrokor se troškovno ne može nositi s konkurencijom. I to je proces koji nije započet s Izvanrednom upravom, koji je uz visoke kamate, financiranje dugotrajne imovine kratkoročnim obvezama, manjak kapitala, glavni krivac zašto je Agrokor kolapsirao. Niti jedan biznis ne može biti profitabilan s kamatama koje je Todorić plaćao, toga su danas svi svjesni. No, to ne izuzima Ivicu Toodrića od krivice za poslovni neuspjeh. Vrlo jednostavno, nije trebao ulaziti u toliku ekspanziju uz tako skupe kredite. Kaufland, Lidl i ostala konkurencija investiraju uz kamatu 1 posto  i minimalno 50 posto vlastitog kapitala. Agrokor je preuzimao na sebe svu nekonkurentnost hrvatskog gospodarstva. Zato većina dobavljača želi ući u Konzum, ali je to promašeno nastojanje, jer će se dugovi opet nagomilati. Cijelo hrvatsko gospodarstvo treba postati konkurentnije, a to je moguće postići jedino ako pojeftini financiranje, odnosno ako se smanje kamatne stope, a kuna devalvira za oko 5 do 10 posto godišnje, tiho, postupno. Naravno da se to neće dogoditi jer su HNB i cijeli naš “stabilni financijski sustav” jedna velika laž, pa će RH svako malo imati novi Agrokor. Lex Agrokor sve više se potvrđuje kao udruženi zločinački pothvat.  

Tvrtko Dolić

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Tvrtko Dolić

Roll up nagodba ruši Agrokor i hrvatsko gospodarstvo

Objavljeno

- datum

  SAVJETNICI SAVJETNIKA MJESEČNO NAPLATE MILIJUN KUNA    Osim nekoliko neovisnih ekonomskih analitičara (Fižulić, Bošković i Grubišić), nitko objektivno a kamoli kritički nije propitkivao rad Izvanredne uprave Agrokora i sve posljedice, koje mogu biti pogubne po hrvatsko gospodarstvo, koje ionako jedva da postoji. Novi odnos medija i sveukupne Javnosti prema lex Agrokoru kao besramnoj privatizacijskoj pljački promijenila je vijest da ekipa pljačka mrtvaca i to pere preko konzultantskih tvrtki koje broje jednog do dva zaposlenika.

Ukratko

Izvanredna uprava poduzima sve kako bi o nagodbi odlučivalo privremeno vjerovničko vijeće, koje nema nikakav legitimitet. Izvanredni povjerenik podijelio je vjerovnike u 5 skupina, od čega 2 skupine (2 člana) pripadaju roll up kreditorima. Razvrstavanje vjerovnika u skupine temelji se na uzvodnim jamstvima (3 člana) koja su bila temelj predloženog starog nacrta nagodbe i koja su sada osporena od strane trgovačkog suda. Druga skupina vjerovnika (Knighthead) postoji iako su im potraživanja osporena, i po lex Agrokoru takvi ne mogu niti imenovati predstavnika, jer im je iznos utvrđenih tražbina nula. Kako je sud dopustio imenovanje skupine vjerovnika kojima su tražbine osporene? I, ti vjerovnici ne mogu imenovati svog predstavnika! Adris grupa i Alca osporavaju tražbine po modelu roll up kroz naglašavanje posve jasne činjenice: Kako netko tko nema tražbine (stara potraživanja pretvorena u nova, i dio duga je već isplaćen) može imati pravo glasa u vjerovničkom vijeću i odlučivati o nagodbi? Izvanredna uprava sa svojim postupcima zanemaruje manjinske dioničare, kao da nisu vlasnici 40 posto Agrokora i kao da ih nema više od 15.000 (uglavnom domaći poduzetnici). Sve suprotno od rješenja za talijanski Parmalat, koje je bilo okvir za donošenja lex Agrokora. Obrazloženje Vlade RH prilikom donošenja lex Agrokora bilo je da bi nekontrolirani kolaps Agrokora prouzročio lančanu reakciju kakva može ugroziti cijeli gospodarski sustav RH. Potezi Izvanredne uprave Agrokora i Vlade RH poslije donošenja lex Agrokora daleko su od zaštite dobavljača i hrvatskog gospodarstva. U praksi se provelo suprotno – pogodovanje lešinarskim fondovima (roll up) i savjetnicima (njih 141), koje je Agrokor angažirao i koje na kraju plaćaju vjerovnici. Tvrtka Texo Management, u kojoj je bio zaposlenik i Ante Ramljak, prije imenovanja na poziciju Vladinog povjerenika za Agrokor, sklopila je s firmom AlixPartners, kao savjetnikom za restrukturiranje Agrokora, ugovor na temelju kojega za svoje “savjetovanje savjetnika” tjedno naplaćuje oko 250 tisuća kuna, odnosno oko milijun kuna mjesečno. Što onda radi izvanredna uprava, management i pravna služba Agrokora? Potpredsjednica vlade Martina Dalić lukavo ubacuje građevinski termin podizvođača radova, da običnom pranju novca i privatizacijskoj pljački pridoda štih proizvodnje. Andrej Plenković, Martina Dalić i Ante Ramljak i cijela ta opaka ekipa otvoreno pljuju naciji u lice, i tu ništa ne možemo promijeniti, jer i ako odu, odgovarajući protuhrvatski centri moći ponovno će instalirati svoje namjesnike.

Prazna skupina je svjetska i kozmička crna rupa 

Zašto je tome tako? Sve razotkriva roll up vjerovničko vijeće Ante Ramljaka, koje bi trebalo brojati 5 članova (od toga 2 roll up kreditori). Glavne ovlasti vjerovničkog vijeća su te što u ime vjerovnika sudjeluje u sastavljanju i pripremi nacrta nagodbe, te daje suglasnost izvanrednom povjereniku na konačni tekst nagodbe. Iako mu je lex Agrokor dopustio da sam određuje broj skupina (bez potvrde vjerovnika), Ramljak je predložio samo 5 skupina, iako je mogao predložiti 9 skupina, koje bi zasigurno pravednije zastupale različite interese vjerovnika. Time se ponovo vraćamo na razloge donošenje lex Agrokora. Ako je to zaštita gospodarstva (dobavljača), kako onda isti zauzimaju jednu i to zadnju E skupinu, odnosno dobavljači (mali i veliki) predstavljaju samo petinu članova vjerovničkog vijeća. Prvu skupinu (A) zauzimaju vjerovnici s razlučnim pravima, tj. osigurani nekretninama, dionicama (financijske institucije i par domaćih gospodarstvenika koji imaju najjača osiguranja). Drugu skupinu (B) predstavljaju imatelji obveznica (Knighthead) iako su im tražbine osporene (prazna grupa). Treću skupinu (C) predstavljaju vjerovnici čije su tražbine osigurane jamstvima, ali samo za one koji su sudjelovali u roll up kreditu (opet roll up kreditori). Četvrtu skupinu (D) čine oni vjerovnici koji nisu sudjelovali u roll up kreditu (financijske institucije sa slabijim kolateralima). Petu i posljednju (E) skupinu predstavljaju dobavljači i država koji nemaju nikakva osiguranja naplate, a imaju preko 50% utvrđenih tražbina.

Kako je moguće da sud prihvati skupinu (B), odnosno Knighthead, kada je vrijednost njegovih tražbina nula – sve su mu tražbine osporili Adris i Alca. Lex Agrokor je tu sasvim jasan: “O članovima vjerovničkog vijeća izjašnjavaju se samo vjerovnici utvrđenih tražbina (čl. 30. st.1. ZPIUTD). To su one tražbine koje je priznao izvanredni povjerenik a nije osporio nitko od drugih vjerovnika (čl. 33. st.1. ZPIUTD).” Stoga potpuno nevjerojatno zvuči izjava Ante Rmljaka: “Vjerovnici koji će imati pravo birati članove vjerovničkog vijeća su vjerovnici čije su tražbine utvrđene, kao i vjerovnici kojima će osporavanje njihovih tražbina biti otklonjeno.” Naime, sasvim je jasno da to nigdje ne stoji u lex Agrokoru, što je sutkinja Nevenka Siladi Ristić potvrdila. Odredbe lex Agrokora su posve jasne: U roku od pet dana od objave rješenja iz članka 33. stavka 3. spomenutog zakona, izvanredni povjerenik će objavom u Narodnim novinama pozvati vjerovnike, čije su tražbine utvrđene, da u roku od 30 dana obavijeste izvanrednog povjerenika i sud o članovima vjerovničkog vijeća. Znači, da to još jedanput naglasimo, predstavnike vjerovnika mogu imenovati samo oni kojima su tražbine utvrđene. No, o tekstu nagodbe će odlučivati skupina koja nema utvrđene tražbine i koja ne može izabrati svoga predstavnika. Gdje je tu načelo zakonitosti, a kamoli pravde?

 

Kako su se kreirale vjerovničke skupine, ako A-D imaju manje od 50 posto utvrđenih tražbina, a imaju 4 glasa u vjerovničkom vijeću? Kako je kreirana skupina C, za roll-up kreditore po osnovi tražbina izvan modela roll up? Sud je utvrdio 31 milijardu kuna tražbina (bez roll up kreditora i Sberbank). Kako je nutarnji dug involviranih subjekata oko 10 milijardi kuna, dolazimo do toga da je oko 21 milijarda kuna neosporenih tražbina. To znači da vjerovnici u skupinama A-D imaju manje od 50 posto ukupnih tražbina (roll-up kreditorima je tražbina osporena), dok posljednja E skupina (dobavljači) ima preko 50% ukupno utvrđenih tražbina, a samo jednog člana vjerovničkog vijeća. Lex Agrokor dopušta izvanrednom povjerenika imenovanje člana vjerovničkog vijeća, ako ta skupina ne imenuje predstavnika u propisanome roku (čl. 30. st. 8. ZPIUTD). S obzirom da je skupine B prazna, po lex Agrokoru istu može imenovati izvanredni povjerenik. Iako su toj grupi sve tražbine osporene.

Adris grupa traži pošteniju igru

Nadalje, kod razvrstavanje vjerovnika u skupine, presudni faktor postaju roll-up kreditori, koji u pravilu ne bi trebali niti sudjelovati kod razvrstavanje vjerovnika u skupine, jer je to postupak koji je pokrenut nakon otvaranja “rješenja” Izvanredne uprave Agrokora, odnosno rezultat je poteza Izvanredne uprave, a ne poteza “stare” uprave, čime se pogoršava ekonomski položaj postojećih vjerovnika, onih koji su imali potraživanja do postavljanja i otvaranja procedure Izvanredne uprave Agrokora. Adris grupa i Alca su osporili tražbine po osnovi roll up kredita. Zašto? Kao što sam već naglasio, iznos starih potraživanja na dan 10. travnja je roll up kreditorima već podmiren putem roll up ugovora, pa se postavlja legitimno pitanje kako oni na temelju već podmirenih potraživanja mogu sudjelovati u vjerovničkom vijeću i imati pravo glasa prilikom izglasavanja nagodbe? Dakle, dio vjerovnika je već isplaćen, ali će ipak sudjelovati u vjerovničkom vijeću sa stanjem potraživanja na dan 10. travnja, koje ne odgovora stvarnom stanju, jer im je izvanredni povjerenik roll-up kreditom omogućio da ta stara tražbina postane nova sa statusom super-senioriteta. Osim toga, Agrokor je već otkupio oko 260 milijuna eura obveznica po nominalnoj vrijednosti od roll up kreditora i oni su svoje tražbine djelomično naplatili po osnovi starog duga. Isto tako, Adris grupa, osporava potraživanje NY Bank of Mellon – 4,6 milijardi kuna, banke skrbnika za obvezničare, što je vidljivo iz rješenja Trgovačkog suda: “Osporavatelj osporava aktivnu legitimaciju vjerovnika te ističe da skrbnik ne može biti vjerovnik.” Adris grupa osporava tu tražbinu jer su ostali dobavljači morali prijavljivati svoja potraživanja pod punim imenom tvrtke, uz upisivanje adrese tvrtke, dok su se ovdje stvarni vlasnici sakrili iza banke skrbnika. Ovdje će imatelji obveznica koji su kupovali obveznice po niskim diskontima, zahvaljujući modelu roll up isplatiti dug u cijelosti, po nominali, pri tome ostvariti ekstra špekulativnu zaradu i uvećati sve to za kamatu od 4 posto. Također, Adris grupa, osporava ostale tražbine putem modela roll up. Zagrebačkoj banci 2,39 milijardi kuna, a Erste banci 239 milijuna kuna. Kao razlog osporavanja navodi se činjenica da su spomenutim bankama tražbine djelomično podmirene (za Javnost u nepoznatom iznosu). Tragično je da su nekim vjerovnicima tražbine već plaćene, a još tragičnije da su to financijske institucije, i da iste imaju po osnovi već plaćenih tražbina pravo glasa u vjerovničkom vijeću i sudjelovanje u izglasavanju nagodbe.

Pomor manjinskih dioničara poprima razmjere genocida

Imamo katastrofalan tretman Izvanredne uprave Agrokora prema 15 tisuća manjinskih dioničara, koji prema podacima Udruge manjinskih dioničara imaju oko 40 posto vlasništva u kompanijama iz sustava Agrokor listanim na Zagrebačkoj burzi (napominjem da osobno nemam dionice niti Agrokora niti bilo koje druge kompanije, niti sam po bilo kojoj osnovi vezan za Agrokor, prije i poslije otvaranja aplikacija izvanredne uprave). Među njima su i obvezni mirovinski fondovi, koji bi kao i svi manjinski dioničari, po zadnjem nacrtu nagodbe, morali otpisati uloge. Tome su dovedene u pitanje buduće mirovine svih vas. Za Izvanrednu upravu Agrokora, manjinski dioničari kao da niti ne postoje, čak je i izvanredni povjerenik Ante Ramljak izjavljivao da će isti u procesu nagodbe u potpunosti izgubiti svoje udjele. Kod slučaja Parmalat, koji je bio osnova za lex Agrokor, oni su itekako bili pod zaštitom izvanrednog povjerenika. Zašto? Jer se time štiti domaće gospodarstvo, jer među takvima ima puno domaćih gospodarstvenika koji će u svojim bilancama morati otpisati uloge. Vrlo je vjerojatno da će neki manjinski dioničari smanjiti svoje investicije, a neki možda otići u predstečaj / stečaj. Zar smisao lex Agrokora nije zaštita domaćeg gospodarstva? Zar manjinski dioničari nisu u pravilu domaći poduzetnici, pa i privatni fizički investitori, koji će morati otpisati uloge i budući raspoloživi dohodak? Da li je donošenje lex Agrokora bilo na trasi zaštite domaćeg gospodarstva ili prije razvlaštenje svih dioničara koncerna Agrokor?

Prema lex Agrokoru, postupanje Izvanredne uprave Agrokora ne ograničava se samo na dužnika, nego se provodi i nad svim povezanim trgovačkim društvima, neovisno o tome da li nad tim društvima postoji stečajni ili predstečajni razlog. Temeljem odredaba lex Agrokora, povezana i ovisna društva su društva sa sjedištem u RH osnovana sukladno zakonodavstvu RH, u kojima Dužnik drži najmanje 25 posto udjela (čl. 5. st. 2. ZPIUTD). To znači, da iako Agrokor d.d. nema većinsko vlasništvo nad određenim društvom, takvo društvo ipak dolazi pod udar Izvanredne uprave Agrokora, odnosno iz njegove se imovine namiruju vjerovnici koji nisu stvarni vjerovnici tog ovisnog društva. Primjerice, Agrokor u tvrtki Ledo d.d. ima manje od 50 posto vlasništva, a Ledo d.d. je prepušten postupku izvanredne uprave! Kroz lex Agrokor su se u potpunosti razvlastili preostali dioničari (imatelji udjela). Oni nemaju nikakva prava na donošenje odluka (iako po ZTD-u to imaju). Sva prava su otvaranjem postupka Izvanredne uprave Agrokora prenesene na izvanrednog povjerenika. Ali, nisu manjinski dioničari potpisali aktiviranje lex Agrokora, nego Ivica Todorić. Osim toga, roll up kreditom zabranjuje se svim ovisnim društvima Agrokora osporavanje jamstava i odbijene su posebne revizije. Što je neviđeni pravni udar. Jer, ne smije se zabraniti prijavljivanje nezakonitih radnji nekakvim ugovorom. Martina Dalić se često poziva na talijanski Parmalat, no tamo je izvanredni povjerenik dokazao da su banke svjesno pribavljale jamstva, a uprave društva ih davale, iako je jasno kako nisu imali valjanu protučinidbu za izdana jamstva. Odnosno, u talijanskom slučaju je izvanredni povjerenik poduzeo sve kako bi se jamstva osporila, dok je kod nas sve obrnuto – izvanredni povjerenik sve pokušava kako bi jamstva učinio postojećima i legalnim, jer su uzvodna jamstva i temelj predloženog nacrta nagodbe.

Krizu Agrokora kreirala je moćnija banda

Odredbe ZTD-a (čl. 501., st. 1.) sasvim su jasne: “Potakne li vladajuće društvo ovisno društvo, s kojim nema ugovor o vođenju poslova društva, da poduzme pravne poslove ili radnje, odnosno da propusti takve radnje na svoju štetu, a da štetu stvarno ne nadoknadi do kraja poslovne godine niti dadne ovisnome društvu pravni zahtjev da mu se šteta nadoknadi, vladajuće društvo mora ovisnome društvu nadoknaditi svu štetu koja iz toga proizađe. Zahtjev za naknadu štete mogu pojedinačno postaviti i dioničari i članovi društva bez obzira na štetu koja im je prouzročena štetom počinjenom društvu.” Tako je Ledo d.d. dalo jamstvo za Agrokorova zaduženja u ukupnom iznosu od 18,9 milijardi kuna, Jamnica d.d. 27 milijarde kuna, i tome slično, odnosno iste su tvrtke davale nekoliko desetaka puta više od vrijednosti njihove imovine, a kamoli kapitala ili prihoda. Sva ta jamstva su dana bez pristanka skupštine društva i sama društva nisu imali gotovo nikakvu ekonomsku korist od danih jamstava (osim plasmana kroz Konzum), što zaslužuje da se takva jamstva barem minimalno ospore od strane  izvanrednog povjerenika. Svi znamo kako je postupio Ante Ramljak. No ono što nije učinio izvanredni povjerenik, napravio je sud i osporio dana jamstva (Rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu – utvrđene i osporene tražbine St-1138/2017-1855 od 15.01.2018), i za sada takva jamstva nisu niti postojeća. Zašto je to bitno? Jer su temelj nacrta nagodbe upravo uzvodna jamstva koja su izvanrednom povjereniku poslužila da sve kompanije prikaže kao insolventne i time bi se prenijela sva imovina i poslovanje u novi holding, dok bi se kapital otpisao. To je temelj starog nacrta nagodbe. Sve to nije spriječilo Antu Ramljaka da podijeli vjerovnike u tri grupe na temelju tih zasada nepostojećih jamstava (skupina B, C i D), što ne odgovora onome što je sud utvrdio. Time je Ramljak direktno pogodovao vjerovnicima koji imaju jamstva (sveukupno 3 glasa u vjerovničkome vijeću), a od toga 2 pripadaju roll up kreditorima. Tako, primjerice, u Ledo d.d. Agrokor drži manje od 50 posto vlasništva, i ako se jamstva dana Agrokoru d.d. proglase nezakonitim (dana bez pristanka skupštine, nema valjane protučinidbe), nema nikakvih razloga da je Ledo d.d. u postupku izvanredne uprave. Postupkom Izvanredne uprave Agrokora, sva imovina je prenesena na istu upravu, i postojeći dioničari su u pravilu razvlašteni.

Pomalo nevjerojatno zvuči podatak da će o tekstu nagodbe odlučivati vjerovnici s oko 31 milijardi kuna utvrđenih tražbina (s među kompanijskim potraživanjima), dok je početni iznos prijavljenih tražbina bio 58 milijardi kuna. Revizori su procijenili imovinu Agrokora na oko 42 milijarde kuna. Ispada da je kapital 11 milijardi kuna. A to znači da niti vjerovnici niti bilo koji dioničari ne bi trebali otpisivati ništa. Lex Agrokor daje mogućnost da privremeno vjerovničko vijeće izglasa konačni tekst nagodbe ako se vjerovničko vijeće ne osnuje (čl. 31. st. 5. i 6. ZPIUTD). Da li će se ići toliko daleko u ovako kompromitiranom postupku, tek je za vidjeti u tjednima koji slijede.

Tvrtko Dolić 

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Tvrtko Dolić

Hrvatska treba postaviti izložbu o logorima smrti u Srbiji

Objavljeno

- datum

 CIJELA SRBIJA BILA JE I OSTALA VELIKI LOGOR ZA NE-SRBE  Nedopustivo je da Njemačka, Italija i Srbija svoju odgovornost za Holokaust prevaljuju na Hrvate i Poljake. Dok Beograd u institucije UN-a usađuje svoju laž o 700 tisuća žrtava ustaškog režima u Jasenovcu, Zagreb smanjuje broj ubijenih Židova u Srbiji na 15 tisuća. Zašto Vlada RH ne organizira svjetske izložbe o srbijanskom pokolju Židova?

Pa i izložbe o beogradskoj segregaciji Židova za vrijeme prve Jugoslavije, kada su provedena konkretna ubojstva i konkretni progoni Židova. Srbi i Srbijanci pokrenuli su ili dali povod za skoro sve ratove u Europi, od stoljeća u kojemu su kreirani, nakon prelaska Branimira unutar rimskog feudalnog stabla. Uvijek bi stradali susjedni narodi, a Srbi su se uspješno prikazivali kao nevine žrtve.

U ovome tekstu napose naglašavam srpske i srbijanske krivotvorine na razini kartografije, kojima prebacuju svoje zločine na Hrvate. Naime, NDH je gubila dijelove Dalmacije i sve zacrtano preko Drine i preko Dunava, ali je geografska i politička karta NDH ostala na maksimalnim pretenzijama, ali za protuhrvatske ciljeve. Tako su Srbi i Srbijanci uspjeli logore smrti u Srbiji pripisati NDH i ustaškom režimu, kako se popularno zvala tek treća razina vlasti u hrvatskim zemljama. Ako se Srbija zaobilazi na viktimološkoj razini zato što je bila okupirana od ustaša (laž), onda pogotovo trebamo zaobići NDH, koja je bila peterostruko okupirana: njemački nacisti, talijanski fašisti, srpski i srbijanski četnici, orjunaši i sovjetska agentura.

Pravorijek Igora Vukića

Beograd ponovo gura mit o Jasenovcu da se ne bi govorilo o Srebrenici, Vukovaru, Prijedoru ili Škabrnji – izjavio je u Bujici na Z1 Igor Vukić, tajnik Društva za istraživanje trostrukog logora Jasenovac. Razotkrio je Ivicu Dačića, Malog Slobu, a napose njegove laži izrečene u New Yorku. Još živući stariji Vukići iste loze svjedoče da Jasenovac nije bio logor smrti, i da su u njemu kao djeca Kozare i Podkozarja, srpske nacionalnosti, dobili svu potrebitu medicinsku i drugu njegu. Igor Vukić traži od hrvatske diplomacije i hrvatskih političara da se “manje bave pisanjem prosvjednih nota, a više promoviranjem istine, neovisnih istraživanja i znanstveno utemeljenih činjenica”. Jasenovac je bio jugoslavenski determiniran, na polovici pruge od Zagreba do Beograda, gdje ga zacrtao Edmund Glaise-Horstenau, u vrijeme kada je taj austrijski osobenjak pokušavao obnoviti Jugoslaviju. Na istom mjestu funkcionirao je i partizanski i komunistički logor smrti, formiran uglavnom za Hrvate. “U New Yorku je Dačić trebao objaviti dopis SS-ovca dr. Haralda Turnera, šefa odgovarajuće civilne administracije Srbije, koji je u dopisu svome šefu Himmleru u kolovozu 1942. napisao da je Beograd prvi grad u Europi koji je postao Judenfrei, te da je Srbija među rijetkim zemljama koje su riješile židovsko pitanje” – ponovno je naglasio u Večernjaku od nedjelje Davor Ivanković. Napominjem da je tada Jasenovac tek pušten u pogon, zajedno sa svojim proizvodnim manufakturama, nakon gradnje nasipa uz Savu, u proljeće 1942. “Da su Vučić i Dačić u New Yorku organizirali izložbu o pogromu Židova u Srbiji, a ne u NDH, to bi imalo smisla” – kaže Ivanković.  U Večernjaku se na istu temu oglasio i Marinko Jurasić. Podsjeća nas na monstruoznu izjavu Miljenka Jergovića: “U nacističkim logorima ljudi su ubijani birokratski i industrijski, a ustaše su ubijali svojim rukama – strasno”. Eto, samo su strastveni Hrvati ostavljali svoj dom i odlazili u ilegalu, protiv jugoslavenskog terora. “Taj emotivni i neorganizovani pristup jedan je od razloga što nisu uspjeli ostvariti svoj cilj istrebljena Srba u svojoj državi” – pojio je Dačić. A ono, Srbi uopće nisu bili obuhvaćeni Hitlerovim rasnim zakonima. “Vučić, Dačić, Nikolić i Šešelj tako su strasno podržavali velikosrpsku politiku Slobodana Miloševića, a danas se pretvaraju u umilne svjetske viktimologe” – upozorava Jurasić. I Ivanković i Jurasić kažu poneku pametnu, u prilično skučenom novinarskom prostoru, ali nekako imam dojam da Vukić pogađa u sridu.

Glavne obmane          

(1) Prva podlost u srpskoj i srbijanskoj igri brojkama nikada nije prezentirana hrvatskoj Javnosti. Naime, broj Srba stradalih u JNA izražava se u milijunima već i zbog toga što je broj Židova na prostoru NDH na desetcima tisuća, pa je onda nekakav milijunski zločin ustaškog režima više srbomor nego holokaust. Nema veze niti to što Srbi nisu bili obuhvaćeni rasnim zakonima. Obrazac je isti: Srbi su žrtve Simeona, žrtve Turaka, svih tih balkanskih ratova, Velikog rata, Drugog svjetskog, na kraju i obrambenog Domovinskog rata, u kojemu Srbi i Srbijanci ne mogu izbjeći kvalifikaciju agresora – pobijena su i/ili spaljena hrvatska i muslimanska sela, prognano hrvatsko i muslimansko stanovništvo, razoreni su cijeli gradovi. Sve te ratove Srbi su pokrenuli ili su za njih dali povod, a danas se prezentiraju kao mirotvorci i nevine žrtve. Nisu se Srbi 1389. borili na Kosovu polju protiv Turaka, nego pod zastavom Turaka i protiv hrvatskog katoličkog kraljevstva. Lazar Hrebljanović morao se pojaviti na Kosovu polju u okvirima feudalnog prava i feudalnih obveza, kao vazal bosanskog i hrvatskog kralja Tvrtka Kotromanića, koji se u Mileševu krunio i za kralja Hrebljanovićima.

(2) Granice država značajno su se mijenjale tijekom Drugog svjetskog rata. NDH je uz Jadran naprosto pulzirala, sukladno širenju i padu Italije, sukladno ambicijama Hitlerovog osobnog izaslanika Edmunda Glaise-Horstenaua da obnovi Jugoslaviju, pa je tako pulzirala i Srbija. Što se ono veli, sve je bilo prolazno, pa je Poljska nakon Drugog svjetskog rata pomjerena za oko stotinu kilometara na zapad – Auschwitz zbog toga mnogi vode kao poljski logor smrti. NDH se u skoro svim geografskim i političkim kartama pojavljuje s istim granicama, uz naglašavanje distrikta Vuke, koji se upisivao prošireno, sve do Beograda, u skladu s ambicijama Ustaškog pokreta da oslobodi Zemun. Zašto je to tako? Pa, NDH je smišljeno razvučena na Srbiju na tragu viktimološkog obmanjivanja za potrebe prikrivanja pokolja Židova od strane Srbijanaca. Na temelju lažne kartografije, srbijanski logori smrti pripisani su NDH, pa se otišlo korak dalje: oko 10 tisuća Židova pobijenih u samom Beogradu za travanjskog rata i nakon njega, pripisani su u žrtve ustaškog režima. I dodani na četnički popis žrtava Jasenovca.

(3) Hitlerovi rasni zakoni nisu obuhvaćali Srbe. Naprotiv, Austrijanac Glaise-Horstenau cijenio je Srbe i prezirao Hrvate, bilo to Hrvatima pravo ili ne. Nisu stradali Srbi, nego Hrvati, kako u Srbiji, tako i na teritoriju NDH, koji je bio peterostruko okupiran: njemački nacisti, talijanski fašisti, srpski i srbijanski četnici, orjunaši i sovjetska agentura.

(4) U svezi intervencije Igora Vukića spomenute u (1), potrebito je naglasiti da nam veliku štetu čine podmetanja stranih namjesnika. Reakcija vrha RH je da nakon svega predsjednica Kolinda Grabar Kitarović poziva Aleksandra Vučića u posjetu RH, pa premijer Andrej Plenković ostaje domoljubno pošteđen, jer taj poziv mora pozdraviti. Nije to nikakav sukob dva brda. Moralo je to ići tim redom, jer je Vučić predsjednik u Srbiji, a svi znamo da je svejedno što o tome osobno misle predsjednica Kolinda ili premijer Plenković, koji moraju izvršavati naloge svjetskih centara moći, istih onih koji daju zaštitu krivotvorinama poput srbijanske posljednje u prostorijama UN-a u New Yorku. Marinko Jurasić napominje da je Srbin i Srbijanac Vuk Jeremić u sjedištu UN-a organizirao proslavu pravoslavne Nove godine uz taktove Marša na Drinu, koji su puštani i kao poticaj srpskim i srbijanskim silovateljima, za vrijeme agresije na RH i BiH.           

Fenomen Holokausta

“Mi nismo kao oni” – tako glasi odgovor uškopljene Vlade RH na krivotvoriteljsku srbijansku izložbu o Holokaustu, priređenu 27 siječnja ove 2018. u prostorijama UN-a u New Yorku, koja u međunarodne institucije i svjetsku povijest ponovno usađuje laž o 700 tisuća žrtava ustaškog režima samo u Jasenovcu. Zbog takvog odnosa prema stranim krivotvorinama, imamo slovensku ugrozu u Savudrijskoj vali. Hrvati su tako postali krivotvoritelji suprotnog predznaka – broj ubijenih Židova od strane Srba i srbijanskog fašističkog režima Hrvati “korektno” svode na 15 tisuća. Eto, nađe se i Hrvata koji misle da je Srbija mala ako je pobila malo Židova. I Beograd i Zagreb, kao i većina pripadnih “povjesničara”, ignoriraju neoborivu činjenicu da je na prostoru prve Jugoslavije najviše Židova pobijeno u Srbiji. Nije to posljedica srbijanske i svetosavske sklonosti agresiji i zatiranju drugoga i drukčijeg, koliko rezultat tragičnog progona Židova iz Njemačke. Bugarsko i tursko zatvaranje njemačkog iseljavanja Židova u Palestinu dovelo je do velike koncentracije prognanih Židova u Srbiji, koja je imala čak 10 sabirni logora, od kojih su tri bili logori smrti. Mladi i radno sposobni Židovi vraćeni su u radne logore Njemačke, pa i u proizvodne manufakture Jasenovca, dok su stariji, nemoćni i bolesni Židovi ostavljeni da umru u logorima Srbije. Pa ipak, odgovornost za Holokaust ne može se prevaliti niti na Srbe i Srbijance. Naime, većinu Židova u Srbiji nisu pobili Srbi i/ili Srbijanci, nego glad i smrtonosne epidemije tog vremena, koje su zahvaćale i partizanske i četničke formacije. 

Za Holokaust su prije svih odgovorni Nijemci, odnosno njemački nacisti, ali niti oni nisu izumili progon Židova, da se tako izrazim. Od židovskog sužanjstva u Babilonu do rimskog razaranja Jeruzalema i protjerivanja Judejaca iz Judeje, pa sve do njemačkog nacističkog pohoda na imovinu Židova, mržnja prema Židovima bila je sredstvo ekonomske prevlasti i političke i vjerske dominacije. Zlato španjolskih konkvistadora protjeralo je Sefarde iz Španjolske. Iako to Židovi zanemaruju, Holokaust je najprije pokrenut u Sovjetskom Savezu, gdje su Židovi stradali kao klasni neprijatelj. Nakon toga u prvoj Jugoslaviji, u kojoj su Srbi uspostavljali dominaciju u financijama. U prvoj je Jugoslaviji velikosrpska oligarhija zakonski uokvirila segregaciju prema Židovima, pa i konkretne progone Židova, otvarajući put nekakvom srpskom kapitalu u okupiranim zemljama. U Zagreb su sinkrono stigli izbjegli Židovi i srpski kapital. To je ono nikad dovoljno razjašnjeno vrijeme kada se brojni Židovi priključuju Ustaškom pokretu, koje otvara prijepor izvornog karaktera te borbe protiv srpske dominacije, odnosno velikosrpske tiranije. Velikosrpsko ubijanje Židova pokrenuto je mjesecima prije njemačkog vojnog napada na Jugoslaviju, prije raspada pakta Berlina i Beograda. Pa ipak, najveći broj Židova u Srbiji stradao je od gladi i bolesti, što vrijedi i za susjednu NDH, što vrijedi i za Mađarsku i Poljsku.

U Srbiji progon “jevreja i ćifuta” ima svoju dugu povijest. NDH nije imala nikakve svoje razloge za progon Židova, jer su i Židovi bili izloženi snažnoj diskriminaciji u prvoj Jugoslaviji, napose kada je srpski kapital odlučio nastupiti u Zagrebu bez židovske konkurencije. Mnogi Židovi pridružili su se Ustaškom pokretu. Mnogi Židovi ušli su u strukture NDH. Nitko u NDH nije odvodio Srbe u logore, osim kada su bili pripadnici zarobljenih četničkih i/ili partizanskih formacija. U Jasenovac su prebacivani i kriminalci srspke nacionalnosti, kao i oni hrvatske nacionalnosti. Promašeno je srpsko i srbijansko pozivanje na Franju Tuđmana, u smislu da trebamo prihvatiti Tuđmanovu procjenu o 60 do 70 tisuća ubijenih u Jasenovcu, kao nekakav minimum za početno razumijevanje između Hrvata i Srba, odnosno Hrvata u odnosu na Srbe. Mišljenja sam da su i Tuđmanu podvaljene krivotvorene geografske i političke karte NDH, kao druge velikosrpske krivotvorine. Židovi ubijeni u Beogradu nikako se ne mogu pripisati Jasenovcu. Čak i ako to dopustimo, ne mogu se ubrojiti u žrtve Hrvata.    

Tvrtko Dolić

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Facebook

Popularno