Connect with us

Tvrtko Dolić

Kolaps Agrokora je konačan slom monetarne politike HNB-a

Objavljeno

- datum

 KREIRANJE KAOSA ZA POTREBE NOVE PRIVATIZACIJSKE PLJAČKE    Tek što se nacija oporavila od besramnog pokušaja vlade da proda HEP, imamo nastavak rasprodaje Hrvatske, ovaj put upakirane u krizu Agrokora. Trenutno je glavna meta Jamnica, koja je založena tijekom Agrokorovog preuzimanja Mercatora.

U prvom tromjesečju ove godine Ledo je ostvario rekordne rezultate. Prihodi su otišli na spašavanje Jamnice. Prije nekoliko godina, Crkva u Hrvata spriječila je prodaju naših voda Amerikancima, pa je nedavno dio naših voda zamalo prodao premijer Andrej Plenković, skriveno u privatizaciju HEP-a, da bi i iza ove afere Agromor dotekle naše zamućene vode. Ivica Todorić kupio je Jamnicu i Kiseljak, a neke druge naše punionice vode već su u stranom vlasništvu. Godinama je otvorena ponuda Coca Cole za našu Jamnicu. Iza sloma Agrokora valja se nešto jako opako. Fondovi su poznati lešinari, koji zasigurno već znaju koje će svjetske asocijacije preuzeti našu ekonomiju. Znate, na glasine da je Zdrako Marić izvanbračni sin Ivice Todorića, u Agrokoru uzvraćaju sličnom zezancijom: Andrej Plenković, Martina Dalić i Boris Vujčić su izvanbračna djeca Borislava Škegre. Ako izuzmemo Dalićku, sličnost je nevjerojatna.

Faktoring asocijacija HNB

Boris Vujčić uporno govori o našem financijskom sustavu kao stabilnom, a vidimo da je proglašen moratorij na sve financijske obveze gigantskog Agrokora. Zvuči nevjerojatno da su se izdavale mjenice (bez ili s pokrićem) u milijardama kuna. Banke su preko dobavljača prikriveno financirale Agrokor, čime su prikrivale svoju veliku izloženost prema Agrokoru, koja se već popela na 10 milijardi kuna (za sada, prema dostupnim saznanjima). Guverner HNB-a neko je vrijeme blefirao s izjavama da sve to nije u njegovoj nadležnosti, ali ne može nikoga prevariti: faktoring društva poslovnih banaka morao je kontrolirati HNB-a. Guverner i ekipa mijenjaju svoje “iskaze” i pokajnički retrogradno prepoznaju uočene nepravilnosti u poslovanju banaka kao kriptiranu dijagnozu crnog tržišta mjenica. Prisjetimo se da je u slučaju Franak guverner Vujčić tvrdio da je upozorio klijente banaka na rizik kredita s valutnom klauzulom u švicarskom franku, a danas tvrdi da je upozoravao “naše” poslovne banke na izloženost Agrokoru. A iz banaka dolaze glasine da je Vujčić savjetovao da se pomogne Agrokoru, svim sredstvima. Kome vjerovati u tom međusobnom prevaljivanju krivice između potvrđenih muljatora? U Agrokoru se udomio bivši guverner HNB-a Željko Rohatinski, i najvjerojatnije lobirao da se Agrokoru “pomogne”. Dakle, po svemu sudeći, HNB nije pravilno izmjerio niti procijenio dubioze Agrokora. HNB je uočio neke nepravilnosti u poslovanju banaka, ali u njegovim izvješćima od 2012. na ovamo nije obuhvaćene crno finaciranje Agrokora od strane dobavljača uz posredovanje faktoring društava poslovnih banaka. Nije HNB tu da upozorava na nepravilnosti, nego da ih ne dopusti ili sankcionira ako se dogode. Ovako se dogodilo da je Agrokorov dug “domaćim” poslovnim bankama dvostruko veći od prikazane sume kredita. Ponovno se pitamo što je konkretna funkcija “naše” središnje banke?

Uz svu tu konfuznu kakafoniju “ekonomskih analitičara” glede Agrokora i Agromora, na veliku odgovornost HNB-a prvi su ukazali saborski zastupnici Miro Bulj i profesor Ivan Lovrinović. Možemo tvrditi da je Božo Petrov ekonomski nepismen, da se dodvorava naciji prije lokalnih izbora, ali je on osobno kazneno prijavio Ivicu Todorića i upravu Aghrokora. I tvrdo ustrajava na tome da se slučaj Agromor kriminalistički istraži. Prijava Petrova je implicitno i prijava protiv institucija kojima je prijava upućena: gdje ste bili do sada i koja je vaša funkcija? HNB je prozvan i od Nikole Grmoje, koji je za Borisa Vujčića izjavio da je instrument jedne privatne banke. Nakon što su isplivali jezivi iznosi crnog finacijskog tržišta, možemo zaključiti da se provodi namjerno potapanje zemlje i da u tome desetljećima sudjeluju glavni regulatori: Vlada RH i HNB, kao i sve institucije zadužene za borbu protiv organiziranog kriminala, kao i najveće stranke. Sve je skriveno samo za nas. Naime, bonitetna agencija Moody’s je u posljednja tri mjeseca tri puta snizila kreditni rejting Agrokora. Glede izgubljenosti naše vlade u prostoru, vremenu, politici i ekonomije, dovoljno je reći kako je Moody’s potvrdio promišljanje suca Mislava Kolakušića: lex Agrokor povećao je vjerojatnost stečaja! Nakon izglasavanja lex Agrokora u Hrvatskom saboru, dionice Agrokorovih zdravih poduzeća nastavile su svoj pad. Glede HNB-a, profesor Ivan Lovrinović uporno tvrdi da je HNB zapravo Titanic mjenjačnica. HNB praktično šverca i posluje na crno, a politika te “naše” središnje nacionalne banke je uvozničko-rentijerska ekonomija, uz zaštitu kapitala inozemnih matica banaka, sve pod krinkom financijske stabilnosti, koja se ovih dana razliva po parketu, bez svijesti o tome što se dogodilo, nakon završnog nokauta. Regresne mjenice nisu dug dobavljača prema financijskim institucijama nego dug Agrokora prema bankama. Izdavanje mjenica bez pokrića je primarna emisija novca, odnosno pljačkaški upad u naš monetarni sustav. HNB to nije prepoznao ili nije htio vidjeti. Nisu to nepravilnosti, nego kriminal, posebno ako se zna da za faktoring sve mjenice moraju imati pokriće u robama i uslugama.

Regresne mjenice

HNB je odgovoran za nevjerojatnu poplavu mjenica bez pokrića. Agrokor je na kraju rujna 2016. imao kratkoročne obveze prema dobavljačima u iznosu 16 milijardi kuna, od ukupno 25 milijardi kuna kratkoročnih obveza koje je Agrokor trebao podmiriti u godinu dana. Vjerojatno je taj dug do danas značajno narastao, jer mnogi dobavljači unatrag tri mjeseca nisu zaprimili nikakve uplate za novo isporučenu robu. Ne mogu to egzaktno potvrditi, ali se nameće procijena da od ovih 16-20 milijardi kuna duga prema dobavljačima oko 4-5 milijardi kuna otpada na mjenice bez pokrića. To praktično znači da paradržavni Agrokor provodi vlastitu primarnu emisiju novca, koji se prao poput mafijaškog, preko faktoring društava i različitih fondova. Dobavljači su nakon toga konkretnim novcem, odnosno robom, kreditirali Agrokor i nakon toga mu zaračunali kamate. U prijevodu, banke i njihova faktoring društva kreditirali su Agrokor zaobilaznim putem, preko dobavljača, a podloga su virtualni vrijednosni papiri bez pokrića u robama i uslugama, danas potvrđeni kao bezvrijedni jer ih imatelji ne mogu naplatiti. Profesor Ivan Lovrinović naglasio je u Hrvatskom saboru da je Agrokor umjesto HNB-a emitirao novac i da to predstavlja eklatantan udar na naš monetarni sustav. Kako su pravi podaci i dalje zamračeni, procjenjuje se da je na naplatu stiglo oko 10 milijardi kuna mjenica s pokrićem ili bez pokrića, što je izazvalo paniku, jer sada banke i faktoring društva traže naplatu od dobavljača, umjesto od Agrokora. Direktnim uključivanjem duga prema Agrokoru banke bi potvrdile da su više izložene prema Agrokoru nego što su to službeno prikazale.

Hrvatski financijski sustav je toksičan. Nakon jasno iskazanih separatističkih zahtjeva paradržave HNB, naš “liberalni financijski sustav” visi na zakonskoj intervenciji države. Oluja se prirodno nameće. Financijski sustav je godinama izgrađivan kroz monopol banaka i uvezanih poslovnih i političkih elita. Zašto danas Vujčić ne piše kritike na lex Agrokor, kao što ih je svojevremeno pisao na Zakon o konverziji kredita s valutnom klauzulom u švicarskom franku, kada se raspao mit o stručnosti čelnih ljudi HNB-a. Naime, njihova su se predviđanja pokazala kao potpuno promašena i destabilizirajuća. Naprotiv, konverziju je trebalo provesti, i bilo bi bolje da smo sve kredite s valutnom klauzulom konvertirali u kunske, kako je predlagao profesor Ivan Lovrinović, da se zemlja može vratiti normalnoj tečajnoj politici. Ili uvesti euro! Prije dolaska Unije više brzina! A ako uvedemo euro, kako će HNB provoditi svoj šverc gigantskih razmjera? Fiksni i precijenjeni tečaj kune pogoduje razvoju stranih gospodarstava. S takvom politkom tečaja kune hrvatski su proizvođači pogurnuti prema Konzumu, koji je davao veće marže nego drugi strani lanci, oni koji su u većoj mjeri uvozili jeftiniju robu iz svojih domicilnih zemalja. Može se reći da je Agrokor usisao nekonkurentnost domaćih proizvođača. U novonastaloj situaciji Konzum će zasigurno spuštati nabavne cijene ili nabavljati jeftinije strane proizvode, pa će njegovi današnji veliki dobavljači ponovno stradati.

Začepljeni prodajni cjevovodi

Agrokor su zavili u crno i skupi izvori financiranja, odnosno visoki kamatnjaci. HNB se odrekao politike utjecaja na kamatne stope, osim u negativnom smislu, primjerice kroz podizanje eskontne stope. Agrokoru konkurentni prodajni lanci poput Lidla i Kauflanda financirali su svoj rast iz čistog kapitala, ili vrlo povoljnih izvora financiranja, koji ne traže kamatu veću od 1 posto, pogotovo u ovoj fazi izrazito labave monetarne politike u matičnim zemljama tih stranih lanaca. I laicima je jasno da Agrokor nije mogao s takvom cijenom kapitala pratiti konkurenciju. Primjerice, prema konsolidiranom izvješću za 2015. godinu, Agrokor je morao platiti 2,8 milijardi kamata, dok za prvih 9 mjeseci 2016. iznose skoro 2 milijarde kuna uz trend preko 3 milijarde kuna, na 36 milijardi kuna prometa u prvih 9 mjeseci 2016. To znači da je Agrokor poslovao samo da plati kamatu, a glavnica je ostala za vratom u cijelosti. S takvim kamatnim opterećenjem nije održiv niti jedan biznis. U svezi toga potrebito je naglasiti i nesnalaženje Ivice Todorića, kao i njegovih savjetnika, jer je Agrokor investirao u poslove s dugim periodom povrata (poljoprivreda) kroz kredite s rokom do 5 godina, što možemo prepoznati u Agrokorovoj izrazito loše strukturiranoj bilanci, koja nam pokazuje da se na kratkoročne obveze odnosi skoro 50 posto ukupnih izvora financiranja, a od toga na dobavljače oko 30 posto ukupnih izvora. Takva bilanca nezabilježena je u povijesti poslovanja – dugotrajna imovina financirana je iz kratkoročnih obveza, i to prema dobavljačima. A ti isti dobavljači kreditirali su Agrokorov rast, što je bilo pogrešno, jer je pala Agrokorova veleprodajna i maloprodajna propusnost, koju je Agrokor pokušao ponovno uspostaviti svojim regionalnim širenjem. Agrokorova prodajna propusnost pala je zbog niza negativnih faktora, na koje Agrookor nije mogao utjecati, a kao glavne krivce možemo imenovati sve postave HNB-a i sve vlade RH. Skupi krediti nisu uništili samo Agrokor, nego i njegove potrošače, koje su sustigle i zvjerske ovrhe, i još su rijeke mladih (potencijalnih kupaca Agrokora) odnijele budućnost ove zemlje, što je dodatno srušilo očekivanu Agrokorovu prodajnu propusnost. A pad prodajne propusnosti dovodi do toga da Agrokorovi dobavljači bacaju hranu. To koda nas nije reguliranje tržišta, nego najgori pad. Suludo preuzimanje slovenskog Mercatora donijelo je nova skupa zaduženja i nove ogromne troškove a nije povećalo prodajnu propusnost.       

Postavlja se i pitanje pozicije ministra Zdravka Marića, koja je kompromitirana. Prvo, jer je godinama bio izvršni direktor za strategiju i tržišta kapitala u Agrokoru, a upravo je u tome Agrokor bio najranjiviji. Nije moguće da Zdravko Marić nije znao znao za situaciju u kojoj se nalazi Agrokor. Drugo, da li se ministra financija glede njegove takve funkcije može izuzeti u ovoj situaciji? On bi trebao biti najvažnija uloga u cijelome procesu ovog državnog intervencionizma u Agrokoru. Dakle, u ovome trenutku, ministar finacija ne kontrolira financije, na distanci je i guverner HNB-a, a otraga su finacijski mađioničari razine i namjera Borislava Škegre. Podjetit ću vas kako se Škegro hvalio kako je kao ministar financija izvukao određenu financijsku kumulaciju izvan zemlje, držao istu negdje ili nekako skrivenu, i onda je tu rezervu vratio u zemlju, kada je Hrvatska bačena na koljena. Što se tu sve radilo i što se sve radi, ne možemo niti zamisliti. Treće, navodno je Zdravko Marić odmah po dolasku u Vladu predložio izmjene Zakona o faktoringu, koje su omogućile određenim faktoring društvima da drže Agrokorov dug (oko 7 milijardi kuna) i da se prolongira usklađivanje s Zakonom, čime je Zdravko Marić pogodovao Agrokoru. Četvrto, država donosi poseban zakon za samo jednu tvrtku, dok Porezna uprava iracionalno blokira tvrtke po osnovi poreznih dugovanja. Što napraviti? Pozvati SDP-ovca Borisa Lalovca da preuzme ministarstvo financija u vladi HDZ-a i Mosta? Kriza Agrokora nije samo promašaj tajkuna Ivice Todorića, nego totalni pad vođenja hrvatske ekonomske i monetarne politike unazad 20 godina. S padom Agrokora izlazi na vidjelo daleko šire ukorijenjena nekompetencija, u svim područjima naše ekonomije i našeg života, na svim razinama.

Nameće se jedno istražno pitanje na razini organiziranog kriminala, odnosno finacijskog kartela: zašto HNB nije reagirao na pojavu mjenica bez pokrića? Jer je po funkciji dužan nadgledati poslovanje banaka. Kako to da regulator nije primijetio da poslovne banke i faktoring društva iskupljuju golemu količinu mjenica od dobavljača za koje nema realnog pokrića u robama i uslugama? Ako HNB nije uočio kriminal, to je težak propust regulatora. Boris Vujčić izgubio je svaki kredibilitet za vođenje HNB-a, jer je njegova opjevana financijska stabilnost prazna i ružna proza. Crni scenarij još uvijek nam prijeti: cikličke ovrhe, otpisi potraživanja, urušavanje bankarskih plasmana prema poduzetnicima i stanovništvu, otpis kapitala u bilancama banaka – “stabilan financijski sektor” već se strmoglavio. I s aktivacijom lex Agrokora, veoma je izgledno da će mali i srednji dobavljači doživjeti propast, jer oni jednostavno ne mogu za godinu dana odgoditi naplatu starih potraživanja, a kamoli preživjeti otpis. S druge strane, poslovne banke neće zamrznuti svoja potraživanja prema tim  i takvim dobavljačima Agrokora. Naprotiv, banke aktiviraju regresno pravo na mjenicama za robu koju su dobavljači realno isporučili.

Profesor Drago Jakovčević s EFZG-a, potvrđeni financijski stručnjak, nedavno je u u jednoj televizijskoj emisiji upitao jednog od vodećih ljudi HNB-a zašto se kunski dio javnog duga ne refinancira kod HNB-a jer pri tome nikako ne može doći do inflacije. Ovaj ga je neko vrijeme nijemo gledao, a onda govorio o nekakvim zakonskim preprekama. Kad treba provesti nešto pozitivno, problem su zakonske prepreke, a kada treba provesti krađu, zakonske prepreke postaju zanemarive. Naravno da paradržavni i tuđinski HNB ne želi refinacirati javni dug, jer onda banke ne bi imale prostora skupo kreditirati državu, i još bi morale spustiti kamatnjake i kreditirati stanovništvo i poduzeća, da ne govorimo kako bi kroz refinaciranje kunskog dijela duga proračun postigao visoke  uštede.

U Agrokoru i u Hrvatskoj slijedi bitka pet povjereničkih linija

Od šest povjerenika niti jedan ne štiti radnike i proizvođače. Antonio Alvarez i Martina Dalić zastupaju banke, Ante Ramljak i Martina Dalić predstavljaju Borislava Škegru, Zdravko Marić je klonirani Ivica Todorić, a Andrej Plenković već se uhodao kao namjesnik Unije, zadužen da Agrokor i Hrvatsku odvede u kolaps. Zasebno stoje HNB i guverner Boris Vujčić, koji brane interes stranog kapitala. Nije to objavljeno, ali je Hrvatska praktično bankrotirala. Prirodno tome, srušio se i nešto manji Agrokor, sa svojim kracima u svim dijelovima našeg ekonomskog i društvenog života. Čini se da je Ivica Todorić totalni idiot, financijski nepismena osoba, a on zapravo nije imao šanse. Izjava Rajka Dondura o poreznim malverzacijama u Vindiji potvrđuje naše sumnje da su skoro sve “zdrave” tvrtke u zemlji zapravo prevarantske, bilo da uspješno posluju na utaji poreza, bilo da grabe u predstečajnim i sličnim manipulacijama, bilo da dobivaju poslove mimo stvarnog natječaja.

Idemo redom ukazati na škare koje režu Agrokor. (1) Smrtonosna uloga HNB-a prikazana je u uvodnom dijelu ovog teksta. Ivica Todorić izdavao je mjenice bez pokrića, što je otvorena krađa. Financijski špekulanti i faktoring posrednici uzeli su svoj dio harača i značajno povisili sveukupno zaduženje Agrokora i uvezanih sustava. (2) S tim svim u svezi, svoje su odradili krediti s visokim kamatama. Ratna ugroza, sam rat, tranzicija kao privatizacijska pljačka, uz suludo uništavanje poduzeća, da postanu jeftinija u pretvorbi, totalno nesnalaženje nacionalnih lidera, kako u vojnom pogledu i vanjskoj politici, tako i u ekonomiji, sumnjiva trgovina oružjem, divljanje pete kolone i preskupog civilnog društva, sve je to srušilo rejting zemlje, tako da su Agrokor kao i njegove potplaćene potrošače pojele visoke kamate. (3) Uvozni lobi snažno je podrivao Agrokor zbog njegove proizvodnje i njegovog okretanja domaćim proizvođačima. (4) Ne trebamo previdjeti niti skupo uhljebljivanje dužnosnika i političara, kao i njihove rodbine. Kod nas dijete političara ili dužnosnika može računati na dobro plaćeno mjesto i pristojan automobil u Agrokoru ili sličnom sustavu, uključujući javna poduzeća. (5) Tu je i preskupi kraljevski život obitelji Todorić i uvezane elite. Može li opstati sustav koji treba podnijeti dnevne odlaske zrakoplovom u Dubrovnik ili Opatiju, na kavu? Znate, zabrinula me i kraljevska proslava rođendana Emila Tedeschija, vlasnika Atlantic Grupe. Zanimljivo, glede Agrokora tvrtka Atlantic nije izložena. Eto smo pronašli još jednog izvanbračnog sina Ivice Todorića. Kao i vodstvo HNB-a, članovi Vlade RH ponašaju se kao da nemaju nikakve veze s kolapsom Agrokora, a ono su obje glavne stranke HDZ i SDP (zajedno s prirepcima) učinile sve da prodube krizu.

JURICA PAVIČIĆ:

Branitelji, gdje su vam sada plinske boce?

Povjerenik Vlade RH za Agrokor je Ante Ramljak, dragovoljac Domovinskog rata. Znao sam da ima ozbiljnu mrlju u svome uspješnom životpisu. Koliko to hrvatske branitelje pridobija za lex Agrokor? Jurica Pavičić, novinar Zornjaka, provocira branitelje i pita ih gdje su im sada plinske boce. Istina, branitelji u svezi krize Agrokora i naše sveukupne ekonomije šute kao zaliveni. Prepoznaju agresiju tek kada ugledaju tuđe tenkove. Naši najveći domoljubi vjerovali su da brane Hrvatsku, a zapravo su položili svoj život za jugoslavenske tajkune. Prirodno tome, preživjeli branitelji evoluirali su u skromne interesne skupine, međusobno snažno podijeljene, uz podmuklo asistiranje glavnih stranaka. Braniteljski se držao i tihi Ramljak, a onda je na godišnjem odmoru saznao da je povjerenik Vlade RH za Agrokor. Na uvodnoj presici izgledao je kao protuzakonito i na silu privedena nevina osoba, koja mora osramotiti naciju za spas svoje djece. Ante Ramljak praktično je kidnapiran. Od tada ga vidimo u društvu Martine Dalić, koja po drugi put igra šminkersku ulogu ministrice u Vladi RH. Stockholmski sindrom nije uočen. Svi branitelji sporo shvaćaju svoju novu društvenu ulogu – oni su danas potrošači Konzuma, odnosno Agrokora, a sutra nekog stranog maloprodajnog lanca.

 

FONDOVI II. MIROVINSKOG STUPA

Tko će umirovljenicima namirti proizvedenu štetu?

Koliko se da prepoznati po tekstovima glavnih dnevnih tiskovina u zemlji, na temu Agrokora, gubici II. mirovinskog stupa zabranjena su tema. O tome šuti kao zaliven i Velimir Šonje, koji je na sva usta hvalio (mirovinsku) “reformu i restrukturiranje”, kako se danas zove pljačka nacije. Utihnuo je i Mirando Mrsić, da ne kvari izborne mogućnosti SDP-a, pa i njegov koalicijski partener Silvano Hrelja, šef lijeve stranke umirovljenika, žestoki pobornik II. mirovinskog stupa. Osobno sam davno najavio da će se na ovaj i slične načine isprazniti fondovi II. mirovinskog stupa. Možda su mirovinski fondovi u vlasništvu banaka na vrijeme došli do nekih klasificiranih informacija? Živi bili pa vidjeli! Što bi se dogodilo da je Vlada pokrenula poravnanja u okvirima postojećih zakona?

 

SUDAC MISLAV KOLKAŠIĆ:

Lex Agrokor krši Ustav RH

Sudac Mislav Kolakušić mišljenja je da treba pokrenuti stečajne postupke baš zbog lex Agrokora, koji će generirati novu konfuziju i na kraju odvesti Agrokor i cijelu Hrvatsku u gori stečaj od ovoga koji se danas nameće. Kolakušić naglašava da u pisanju lex Agrokora nisu konzultirani niti ekonomski niti pravni znanstvenici. “Zakon su napisale potpuno anonimne osobe” – izjavio je Kolakušić u Nu2 na HTV1. Moje je osobno mišljenje da su “stručnjaci” konzultirani, ali u dvorima Ivice Todorića, gdje je najvjerojatnije napisan prvi draft zakona o Agrokoru, možda već prilikom dolaska Andreja Plenkovića na čelo HDZ-a. Kako reče Kolakušić, suci bi trebali prijaviti Ustavnom sudu neustavnost lex Agrokora, i to je individualna odgovornost svakog suca. “Ako vi meni dugujete 200 kuna i vi napišite da mi ih ne trebate vratiti – to je krađa!” Kolakušić je upozorio kako se uz ovakav zakon zadržava pravo vlasništva, a u stečaju bi vlasništvo trebalo prestati. Iako je Ivica Todorić deklarativno predao Agrokor državi, vlasništva će se odreći tek prepisivanjem dionica u državno vlasništvo. “Reakcija burze i odgovornih osoba bila je katastrofalna. Jer, kada se vidjelo da ide zakon koji će napraviti velike poremećaje, moralo se obustaviti trgovanje dionicama.” – kaže nam Kolakušić. Glede Antonija Alvareza, Kolakušić reče da njegova funkcija nekakvog “izvršnog direktora restrukturiranja Agrokora” nije jasna. Ovdje bih dodao da Alvarezova koncepcija integracije svih sudionika i svih problema neće kod nas donijeti promjene na bolje, jer je ta integracija praktično već provedena na prilično ružan način. Komentirajući njemački zakon o stečaju, kojeg je Hrvatska “prepisala”, Kolakušić reče da kada se stečaj dogodi, vlasnik mora odgovarati svom svojom imovinom. Vidimo da Ivica Todorić neće izgubiti svu svoju imovinu, nego samo imovinu u Agrokoru. Todorić je odustao od predstečajnog restrukturiranja jer u svojim velikim skladištima nema dovoljno robe da puni maloprodaju 6 mjeseci, a skoro svi prehrambeni proizvodi praktično dnevno prolaze kroz markete, jer imaju kratak rok uporabe. Kolakušić je još jedanput naglasio da je ovršni zakon uništio poštene i male ljude u Hrvatskoj, temeljem nepostojećih troškova, da bi nekolicina predatora zaradili. Ovršni zakon zapravo je uništio maloprodajne kupce Agrokora, posredno i Agrokor i njegove velike dobavljače.

Tvrtko Dolić

Komentari

Komentari

Tvrtko Dolić

Drugi mirovinski stup kao privatan i obvezan je drveno željezo i neprekidna privatizacijska pljačka

Objavljeno

- datum

 PAD KRHKE NADE – MARKO PAVIĆ UZMIČE PRED HARANGOM PARAZITA     U dubokoj boli i s velikom tugom javljam vam da je ministar Marko Pavić kakvom smo se nadali naglo preminuo. Dotukla ga samilost prema stranačkim uhljebima. Na ovakav smrtonosan privatni i obvezni Drugi mirovinski stup naslanjaju se hranidbeni lanci SDP-a, a HDZ mora slušati banke koje je prodao.

Ovih su dana bivši ministri iz redova SDP-a iskazali nevjerojatno neznanje, ispod razine djeteta predškolskog odgoja. Jesu li zaista toliko glupi? Imate dojam da potrošeni političar po stare dane postaje dijete, a zapravo se iza te maske skriva nezajažljiva pohlepa i najcrnji lopovluk. HDZ je hladno čekao da lijeva haranga odradi ono što njemu i stranim bankama paše. Postojeći mirovinski sustav toliko je neodrživ da ga neće spasiti niti povećanje dobne granice za redovno umirovljenje na 67 godina.

Poraženi Marko Pavić prelazi na plan B

U svojoj prvoj najavi mirovinske reforme, ministar Marko Pavić otvorio je mogućnost da se osiguranik koji doživi mirovinu izjasni hoće li prihvatiti kombiniranu mirovinu po Prvom stupu i Drugom stupu, ili će svoju “štednju” prebaciti u Prvi stup i tako ostvariti zakonsko pravo na proračunski dodatak 27%. Riječ je o dodatku koji je uveden zbog smanjenog punjenja državnog Prvog mirovinskog stupa, ali je u postojećim zakonima to drukčije prikazano, kao naknada za prelazak na izračun mirovina na temelju cijelog radnog staža, da se tako s jednom naknadom pokriju dva problema. Činilo se da će uslijediti dekonstrukcija privatnog Drugog stupa kao obveznog, ali nade nema – uplašeni pokrenutom harangom mirovinskih parazita, premijer Andrej Plenković i ministar Pavić brzo su prešli na plan B: Drugi stup ostaje obvezan, samo osiguranici imaju pravo prilikom umirovljenja prenijeti svoju štednju u Prvi stup, i tako ostvariti pravo na proračunski dodatak 27%. Prevedeno, sve je to jedna bezobrazna muljaža – naknadu će dobiti svi umirovljenici. Naši novci bankama, a naknada dolazi iz proračuna, na teret svih nas. To znači da se najavljena reforma u korist osiguranika i države pretvara u reformu za potrebe stranih banaka – njihova osiguravajuća društva i dalje će raspolagati s mirovinskom štednjom nekog osiguranika sve dok ne ode u mirovinu – “prljavi” posao s umirovljenikom na razini Drugog stupa prebacivao se na neko društvo, a sada ga preuzima država i dodaje proračunskih 27%. Ima se! U Drugom stupu ostat će samo oni s najvišim primanjima, kojima prelazak u Prvi stup ne paše – mreža će imati svoj zaseban radni i umirovljenički raj. Naravno, naši novci i dalje će odlaziti u fondove banaka, a država će se i dalje skupo zaduživati kod tih banaka, za isti iznos. To je udruženi zločinački pothvat, koji će potrajati sve do sloma ove i ovakve SRH/RH. I, što je to nečija štednja u Drugom stupu? Ono što je uplatio? U obveznicama države? Prinosi su i tako potrošeni i/ili prokockani. Usprkos njegovim početnim dobrim namjerama, ministar Pavić brzo je upao u žrvanj interesnih skupina. Na jednoj je strani SDP-ov hranidbeni lanac, koji završava u stranim bankama i njihovim osiguravajućim društvima, a HDZ je te iste banke prodao, i na tome izgradio svoje hranidbene lance. Tu je i snažno jugoslavensko obavještajno-kriminalno podzemlje, koje isisava supstancu RH. Ministar Pavić prešao je na stranu Tame.

Jesu li komunjare i demonokršćani retardirani ili su samo lopovi?

Komunizam je bio veliko zlo. Mnogim je narodima podario genocid, a svima koje je zahvatio donio je dugo i mukotrpno umiranje, da bi formacijski krahirao zato što su se glupi komesari petljali u ekonomiju. Glede namjere ministra Pavića da privatni Drugi mirovinski stup obustavi kao obvezan, podigla se cijela vojska lijevih parazita i šire mreže uhljeba. Možda je ukazivanje na takvu namjeru bilo njegov blef, da primiri one koji znaju svu istinu o Drugom stupu? Teško je odvagnuti tko je blentaviji – novinar Jutarnjeg lista, voditelj neke polemike na HTV, neki bivši ili sadašnji ministar, aktualni premijer, saborski zastupnik SDP-a, ili neki samozvani analitičar. Nekoliko smo puta imali žalosnu i smiješnu situaciju da SDP-ovac ostrašćeno traži povećavanje izdvajanja u Drugi stup, viče o tome u televizijskom studiju ili u sabornici, a onda ostane preneražen s objašnjenjem da svako povećavanje izdvajanja u Drugi stup povlači za sobom smanjivanje izdvajanja u Prvi stup. Zna to dobro ministar Pavić, ali mu se očigledno fućka za sve. Bitna je fotelja! Ako povećamo izdvajanje u privatni Drugi stup na 10 posto, u Prvi stup odlazi isto toliko, a taj  državni stup cijelo vrijeme namiruje sve mirovine! Što, kako to, nisam znao, oprostite, imam poziv – komunjara se ugrize za jezik, zbriše i drugi dan dolazi nam s nekom svojom novom glupošću. Dakle, Pavić planira usporeno punjenje Prvog stupa kompenzirati s prenesenom štednjom. Krajnje je vrijeme da uvedemo za ministre obvezan tečaj elementarne matematike. Bojim se da ministar Pavić i ekipa nisu modelirali takav balans, i da će biti velikih iznenađenja. A to opet znači da će se zaduživanje države zbog mirovina nastaviti i vjerojatno dramatično povećati.

I Marko Pavić vidi samo polovicu slike

Jednom sam renomiranom političaru pokušao prikazati širu sliku naših plaća. Na bruto plaću sjeda 20% posto doprinosa, koje uplaćuje poslodavac. Iz bruto plaće mirovinci grabe 20%, a onda sjedaju porezi, blaže rečeno četvrtina porezne osnovice. Ako zbog jasnije slike za bruto plaću postavimo 100 kuna, to znači da poduzeće zapravo izdvaja 120 kuna, da 55 kuna odlazi državi, u doprinose, Prvi stup i poreze, a 5 kuna odlazi u mirovinske fondove pod kontrolom stranih banaka. Nije vam uzeto pola, kako vas uvjeravaju, nego imamo odnos 1:1 prema zaposleniku, što je put u pakao. Ako se ovakvo izdvajanje 15% iz bruto plaće u Prvi stup zadrži, a na toliko podigne izdvajanje u Drugi stup, onda neto zaposlenika konvergira prema 50 kuna, što daje smrtonosni omjer 1,2:1 u korist izrabljivača. Dodajte isti omjer zaposlenih i umirovljenika, pa je posve jasno da RH funkcionira kao beskrajno napuhavanje dugova. Sve sam to komunjari krasno objasnio, a on to ne može proniknuti, pa zaguljeno kaže: Ja sam ipak za to da se proračunski dodatak 27% dodijeli svim umirovljenicima, uključujući one koji će ići u kombiniranu mirovinu po oba obvezna stupa, prvom i drugom. Ali zašto opterećuješ državu i za dug banaka, odnosno opet sve nas? Tko smeta fondovima da povećaju mirovine svojim članovima? Fondovi su ubirali visoke prinose, banke su prevaljivale na fondove svoje loše portfelje, pa neka sada banke pomognu svojoj kravi muzari, barem s jednim obrokom trule slame. Na našu žalost, i premijer Andrej Plenković nema blage veze o ekonomiji, pa su mu banke lako upakirale svoj interes. Zašto na čelo ove države stalno dolaze nakaze kojima je gospodarstvo njihova osobna lisnica?

Što je to privatni i obvezni Drugi mirovinski stup?

Nije kvaka u rednim brojevima. Da ne dođe do zabune, taj bi se stup trebao zvati u skladu s njegovim nutarnjim konfliktom: Obvezni privatni mirovinski fondovi. Nije riječ o štednji, kako nas obmanjuju, jer je smisao štednje u tome da se u svakom trenutku može podignuti, oročenu štednju da ne spominjemo. Idejno je to monstrum Svjetske banke za tranzicijske zemlje i naivnu sirotinju takvih zemalja, za potrebe jačanja privatnog financijskog sektora. Zapravo je tako financijski sektor umrtvljen, jer je navikao da ga država beskrajno zalijeva. Kapitalističke banke vratile su se na “vitalnost” komunističkih banaka – čemu investicije i kreditiranje investicija kada svake godine sjedaju naše milijarde kuna, bez ikakvog rada i rizika? U mirovinskoj reformi bivše Partije iz 2002. postavljeno je da 5% posto iz naših bruto plaća, 5-6 milijardi kuna godišnje, odlazi u privatne fondove četiri strane banke: Zaba, PBZ, Erste i Raiffeisen, koje su dodale svoja osiguravajuća društva, a ona su u posljednjih 10 godina isisala 4 milijarde mirovinskih kuna na ime upravljačkih “usluga”. Dugih 16 godina u te su se fondove slivale milijarde naših kuna, bez ikakvog povrata osiguranicima. Od prošle godine dogodila su se neka prijevremena umirovljena komibiniranih osiguranika oba obvezna stupa, ali se pokazalo da su tih nekoliko kombiniranih mirovina nepodnošljiv teret pokradenim fondovima Drugog stupa, odnosno njihovim parazitima, koji su navikli da nove uplate sjedaju a da se obveze prolongiraju za buduće vrijeme. Fondovi Drugog stupa zakonski su dužni namiriti četvrtinu mirovine, a cijela je reforma prihvaćena uz obećanje da će fondovi pametno investirati i osiguranicima vratiti dvostruko, 2 x 27%.

Država i državni Prvi mirovinski stup podmiruju sve

Kao što je to bilo uobičajeno i u prošlom stoljeću, sve mirovine u posljednjih 16 godina namirivao je državni Prvi stup, a za to su se vrijeme fondovi Drugog stupa nesmetano punili, bez obveza. Gdje se pojavio problem? Pa, uplate u državni Prvi stup smanjene su s 20% na 15% iz bruto plaće – četvrtina je preusmjerena u privatne fondove Drugog stupa. Kumuliranje u državnom Prvom stupu dramatično je smanjeno, za četvrtinu, pa je zbog niskog “vodostaja” zaustavljeno redovno usklađivanje mirovina s rastom prosječne plaće. Mirovinska reforma SDP-a nije bila samo komunjarska pljačka, nego i SDP-ov Trojanski konj za slučaj povratka HDZ-a na vlast. Nakon nekoliko godina glavinjanja i smrtonosnog zaduživanja zemlje zbog SDP-ove promašene reforme, vlada Ive Sanadera prepoznala je SDP-ovu podvalu, i nakon toga odlučila pomoći izigranim umirovljenicima: zakonski je uveden proračunski dodatak osiguranicima samo Prvog stupa, za otuđenu četvrtinu izdvajanja u kumulacije koje zaista namiruju mirovine, preračunato 27%, a kako je to prikazano u postojećim zakonima, to je druga priča.

Filozofija Miranda Mrsića i Davorka Vidovića

Obojica su imali prste u SDP-ovom dizajniranju ovakvog privatnog i obveznog Drugog mirovinskog stupa. Marksist ili nešto slično Davorko Vidović bio je ministar rada i socijalne skrbi u vladi Ivice Račana, dok je hematolog Mirando Mrsić bio ministar rada i mirovinskog sustava u vladi Zorana Milanovića. Možete samo zamisliti koliko su stranačkih uhljeba nalijepili na fondove Drugog mirovinskog stupa. Dodajte tome prijatelje, rodijake, kumove i cijelu mrežu i svu tu umreženost, horizontalno i vertikalno. Davorko Vidović diplomirao je filozofiju i sociologiju, pa možete pretpostaviti koliko se kuži u ekonomiju. A i ta filozofija na komunističkim i postkomunističkim fakultetima uvijek je bila presvučeni marksizam. Čast izuzecima, odnosno istinskim znanstvenicima, zagrebački Filozofski fakultet i Fakultet političkih znanosti još uvijek su regrutni centri za protuhrvatski intelektualizam. U Otvorenom HTV1 od ponedjeljka, Davorko Vidović držao se kao da smo u Rusiji a on osobno sam Putin, uz neukusno vrijeđanje aktualnog ministra Marka Pavića – kao, Pavić primitivno upada takvoj veličini u riječ, a zapravo nitko nije mogao ništa reći da Vidović ne prekine njegovo izlaganje svojim ubacivanjem, ubacivanjem ničega. Višnja Fortuna, predsjednica Matice umirovljenika Hrvatske, upitala je prisutne zašto su sve države ukinule ili zamrznule ovakav obvezan Drugi mirovinski stup, sve zemlje osim Hrvatske, uz napomenu da je Češka odbacila bilo kakvu mogućnost da ga uvede. A ono, Davorko Vidović najedanput šuti. Nikome ne upada u riječ. Niti da bekne! Ali, eto oni, Vidović i Mrsić i njihovi trubači, najedanput su pametniji od cijelog svijeta. Da spasi Vidovića i ekipu, voditelj Mislav Togonal žurno je prešao na drugu temu. Što se tu ima analizirati i propitkivati – sve je dobro proučila i nametnula Svjetska banka!

MIROVINSKA PETLJANIJA

Kategorije pljačke privatnih mirovinskih fondova

Privatni mirovinski fondovi namjerno su zakomplicirani, tako da se parazitske upravljačke strukture namnože i da se ta privatizacijska pljačka zamagli. Svim kategorijama fondova dopušteno je ulaganje u vrijednosne papire i instrumente tržišta novca izdavatelja RH ili neke članice OECD-a, koji obuhvaća i EU. Oni osiguranici Drugog stupa kojima je do mirovine bilo ostalo manje od 5 godina, automatski su postali članovi nekog fonda kategorije C. Imamo 4 važnije odrednice. (c1) Preuzeta je obveza investiranja 70% uplata u državne obveznice i trezorske zapise. (c2) U korporativne obveznice i komercijalne zapise dopušteno je uložiti najviše 10% uplata. (c3) Najmanje 90% uplata mora biti uloženo u imovinu kojom se trguje ili imovinu koja se namiruje u kunama. (c4) Ulaganje u izvedenice dopušteno je isključivo radi postizanja valutne usklađenosti.

 

Oni osiguranici kojima je do mirovine ostalo 5 godina i više, a nisu se odlučili za za neki ponuđeni model, automatski su postali korisnici privatnog fonda kategorije B. Imamo 4 važnije odrednice. (b1) Najmanje 50% neto vrijednosti imovine takvog mirovinskog fonda mora biti uloženo u državne obveznice i trezorske zapise, a najviše 35% u dionice. (b2) U korporativne obveznice i komercijalne zapise dopušteno je uložiti najviše 30% uplata. (3b) Najmanje 60% uplata mora se uložiti u imovinu kojom se trguje ili koja se namiruje u kunama. (4b) Korištenje izvedenica dopušteno je samo za potrebe efikasnog upravljanja i zaštite vrijednosti imovine fonda – takva formulacija otvara prostor za muljaže.

 

Mlađim osiguranicima Drugog stupa, kojima je do umirovljenja preostalo najmanje 10 godina, namijenjeni su fondovi kategorije A. Imamo 5 važnijih odrednica. (1a) Najviše 55% uplata moglo se uložiti u dionice. (2a) U korporativne obveznice i komercijalne zapise najviše 50%. (3a) U državne obveznice i trezorske zapise najmanje 30% uplata. (4a) Najmanje 40% u imovinu kojom se trguje ili koja se namiruje u kunama. (5a) Kao i za kategoriju B, dopušteno je korištenje izvedenica za potrebe efikasnog upravljanja i zaštite vrijednosti imovine fonda.

 

Ta nevjerojatna petljanija otežala je kontrolu aplikacija i gomilanje parazita. Zakonski su ugrađeni visoki prinosi na državne obveznice, što stvara privid uspješnog upravljanja fondovima. Prevedeno, umjesto da namiri mirovine, država je dala svoje i naše novce bankama, za te naše novce plaćala visoke prinose, da bi se kod istih banaka zaduživala da nadomjesti reformski proizveden manjak u državnom Prvom stupu, pa onda skupo reprogramirala takva zaduženja. Nema tog četnika koji bi osmislio bolji plan za rušenje hrvatske države i za demografski kolaps. Samo na dionicama Leda fondovi su stradali oko 500 milijuna kuna. Samo za prošlu 2017. osiguravajuća društva naplatila su 370 milijuna za upravljačke usluge!

 

 

Tvrtko Dolić

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Tvrtko Dolić

Furio Radin, Jurica Pavičić i Ante Tomić stalno su u zaleđu

Objavljeno

- datum

 ONI KOJI NAM BROJE KRVNA ZRNCA NEKA PROVJERE SVOJA   Što reći u ovo vrijeme prebiranja krvnih zrnaca u Hrvata? Pa, izuzimajući hrvatski sport, Hrvatska je jedinstvena po tome što je vode osobe koje nisu Hrvati i ne pristaju biti Hrvati niti na političkoj razini. Cijelo vrijeme vise u zaleđu, i još se podsmjehuju kako nam propadne svaka šansa za zgoditak.

Neoprezan istup Furia Radina u Hrvatskom saboru iznenadio je mnoge koji su ga veličali kao civiliziranog Europejca. “Gospodine Podolnjak, možda bi bio jedan Srbin više da vi niste promijenili nacionalnost” – izjavio je Radin. Dnevno novinstvo fokusiralo se samo na takvu pojavu, osuđujući “prljavi govor u Saboru”. Radin drži da će Hrvatska biti bolje mjesto za život ako u njoj živi više Srba. Nije se izjasnio o potrebi Italije da više Hrvata i više Srba žive tamo.

Koja su krvna zrnca napala Podolnjaka?

Furio Radin slovi kao zastupnik talijanske manjine u Hrvatskoj, ali to nemojte uzimati doslovno. Kako u Saboru stoje odnosi, on je broker mandata, koji u svome portfelju drži samo taj jedan mandat talijanske manjine, ali s njim uspješno trguje, bez da ga novom kupcu zaista prepušta. Na parlamentarnim izborima osvojio je dvostruko više glasova od omraženog predsjednika Sabora Gordana Jandrokovića, svih 1676 glasova! Zli jezici reći će da se tako mali broj glasova može gledati kao povijesno NE Radinu od strane talijanske manjine. Nemam nikakva saznanja jeli Radin etnobiznismen i koliko se potvrdio u tome smislu. Spomenuti istup Radina protiv Podolnjaka pokazuje da Radin nije čist, da ima poneko zrnce sa strane, uključujući Hrvate i manjince – Srbe, Rome i druge. Ako je promijenio prezime iz Radić u Radin, onda možemo govoriti i o seljačkim primjesama. Sjećam se da je u jednoj izbornoj utrci Damir Kajin predbacio Furiu Radinu da ne zna talijanski. Kada je Ivo Josipović napao koncepciju etnobiznisa, njegov savjetnik Siniša Tatalović predložio je da treba ukinuti posebnu izbornu jedinicu za manjine, i da njihovim predstavnicima treba oduzeti pravo glasovanja što se tiče proračuna i izglasavanja povjerenja vladi. Usprotivio se Furio Radin s izjavom da bi tada predstavnici manjina bili samo zastupnici za otpad. Radin je bio aktivan u obilježavanju 50. obljetnice pobjede antifašističke koalicije u Europi i u svijetu. Kontroverze je izazvala navodna Radinova najava posjete Gianfranca Finija, “reformiranog fašiste”, nadnevka 21. rujna 2010. godine, na 90. obljetnicu Mussolinijevog posjeta Puli. Moja je osobna želja da se Furio Radin kao budući presvučeni profesionalni Hrvat u talijanskoj Istri bori za prava hrvatske manjine u Grande Italiji. Nešto se pitam, koliko se možemo veseliti dolasku bilo kojeg naroda? Nisu svi Talijani poštenjačine poput Furia Radina. Eto, u Međugorje su najprije pristigli pobožni Talijani. Gospa je na svim svojim kipovima u Italiji pustila suzu radosnicu. I, kako ta hodočasnička bajka završava? Pa, specijalni papski izaslanik Henryk Hoser izjavio je kako u Međugorje prodire napuljska mafija. Naravno da će se i naša Gospa skloniti u Irsku.

Čija je Istra?

Koliko je Radin iskren u svojim ostalim nastupima? Imamo fenomen da Talijan često proziva Hrvate za fašizam. A posebno Ustaški pokret, koji je u Italiji pronašao utočište, prije rata i nakon rata, da bi u NDH dogurao do treće razine vlasti na zahtjev Talijana. Imamo jedan još zagonetniji fenomen da zastupnik talijanske manjine u Hrvatskoj veliča oslobađanje Istre od Talijana. Možete li zamisliti tu scenu: Talijani ponovno okupiraju Istru, a suprotstavlja im se samo jedan čovjek, Furio Radin, koji kaže: ovo je Hrvatska! Malo morgen! Bojim se da su Hrvati ta jedina nacija kojoj možete prodavati jojca pod bubrege. Vidite, za razliku od Talijana Furia Radina, osobno sam za to da cijela RH uđe u sastav Italije, pod uvjetom da Talijani neće dekroatizirati Lijepu našu. Što bi nam falilo da smo posljednjih 73 godine živjeli u katoličkoj Italiji, uživajući najbolji kapitalizam, da se Bandito i Fiume natječu u Seria A, da papa bude stalno tu, među nama, bez ikakve potrebe da nam dolazi u posjetu svakih pedeset godina. I da se Furio Radin kao profesionalni Hrvat u Italiji bori za naša nacionalna prava.

Svako zlo za neko dobro – ako Talijani namjeravaju okupirati našu Istru, najprije moraju anektirati “slovensko” primorje. Da parafraziram Slavenku Drakulić, možemo reći da je Island po svome karakteru eskimski, ali kako je to Istra po svome karakteru hrvatska? Takozvano “partizansko oslobađanje Istre” mnogim je Talijanima u Istri donijelo smaknuća i progone, a ostalima daleko lošiji život nego da je Istra pripala Italiji. Svima je nama poznato što se sve događalo za partizanskog pohoda na Trst, u jeku kampanje protiv talijanskog karaktera Trsta. Jeste li ikada čuli da neki zastupnik talijanske manjine u Istri progovori o sustavnom poslijeratnom slabljenju hrvatskog i talijanskog karaktera Istre? O potiskivanju katoličkog karaktera Istre. Nakon niza pokolja nad Hrvatima i Talijanima Istre, partizani su zasuli Istru sa srpskim krvnim zrncima. Istrijani su se znali opako potsklizati kada bi nabasali na neko srpsko zrno. Pod izgovorom moguće kapitalističke kontrarevolucije, u Istri su nicali garnizoni JNA. U njih su stizali oficiri JNA srpske nacionalnosti, a takvi su najčešće umirovljeni u gradovima Istre, Kvarnera i Dalmacije. Zašto Radin šuti o svemu tome?

Posebna su kost u grlu ustaše. Za vrijeme talijanske okupacije ustaše nisu imali pravo ulaska u Istru, a nakon pada Mussolinijeve Italije, Istra je vojno i upravno postala njemački distrikt. Kako pored fašista i nacista u Istri posijati strah od ustaša? Na njih i Hrvate prevaliti talijanske i njemačke zločine! Žrtve talijanskih fašista, njemačkih nacista i srpskih četnika, od Trsta do Zemuna, vode se kao žrtve ustaša i Hrvata. Nađe se i onih inteligentnijih antifašista koji tvrde da su “posao iz svibnja 1945.” obavili ustaše. Pobili su civile, i tek onda se predali, pa su pravedni partizani po kratkom postupku osvetili hrvatske civile. To možemo iskoristit kao podlogu za kvalitetan antiratni film?

Sindrom Subašić

Ovih dana nije samo Furio Radin posvećen prebrojavanju krvnih zrnaca hrvatskih zastupnika i hrvatskih reprezentativaca. Svima nama postalo je očigledno da su europske reprezentacije krcate s naturaliziranim strancima sa svih kontinenata. I to nikoga ne smeta. Čak je i repka Rusije u svojim redovima imala Brazilca, izvrsnog Fernandesa, koji je veleizdajnički promašio penal, dok ga je na golu sa svojim slavenskim krvnim zrncima ometao Danijel Subašić. Imali smo i neobičnu situaciju da reprezentativci Švicarske Xhaka i Shaqiri rukama interpretiraju krila dvoglavog albanskog orla, kada zabiju Srbiji. Jesu li prošli kao Vukojević i Vida? Srbi u Stutgartu pjevali su “Ubij Hrvata da Šiptar nema brata!” Što god da se dogodi, Srbima su meta Hrvati. U pokušajima da prekinu pobjednički niz Vatrenih na Mirovojki u Rusiji, da unesu razdor u našu repku, beogradski tabloidi prebrojavali su krvna zrnca oca hrvatskog vratara Danijela Subašića. Onog Subašića koji je od 10 penala u dva raspleta obranio čak polovicu. Frane Šarić u Večernjaku je napisao da Srbijanci iskazuju jal zbog svog neuspjeha na Mirovojki. Jutarnji list od subote objavio je čak dva teksta o diskriminaciji Srba u Hrvatskoj. Nasuprot iznesenim tezama, nitko od Hrvata nije protiv toga da se hrvatska genska baza obogati susjednim Srbima, Romima, i sličnim manjinama, ali pod uvjetom da takvi kao državljani i stanovnici ove zemlje nose potrebitu dozu domoljublja, da se osjećaju bilo Hrvatima bilo političkim Hrvatima. Majka AG Matoša bila je Mađarica Ersebeth Orovecz iz Kaćmara. Nakon Matošovog vremena, posve normalnog u tome smislu, zavladala je druga matrica – jedno jedino srpsko krvno zrnce u dugoj hrvatskoj genezi od dva milenija, pretvara Hrvata u ne-Hrvata. Belgijanci drže da su srpski geni kvalitetni i da bi takvi kvalitetno proširili belgijsku gensku bazu, ali kada neki Hrvat ili Hrvatica uđu u brak sa Srpkinjom ili sa Srbinom, onda se traži bezuvjetno prosrpsko priklanjanje cijele obitelji. Sudeći po njegovim kvalitetnim obranama, Danijel Subašić povukao je kvalitetne gene iz svih rodoslovnih linija njegovog obiteljskog stabla, i to je sva istina.

Kontrolno mjerenje Jurice Pavičića

Slavni pisac dosadnih knjiga ponovno nas pokušava prikazati idiotima, kojima je izbrisano pamćenje na jedan represivni komunistički i velikosrpski režim. Uvjerava nas da se za Tita nije vodilo računa tko je tko. I da je on, Jurica Pavičić odrastao u takvom svijetu. Pavičić je poput djeteta koje kaka i gleda vas u oči. Kako je onda funkcionirao nacionalni ključ u izboru dužnosnika? Pavičić nam zapravo želi reći da prilikom obavljanja “posla iz svibnja 1945. godine” egzekutori nisu uopće znali da su žrtve Hrvati. Jurica Pavičić presvlači svoj potrošeni titoizam za novo vrijeme.

“Najednom smo se probudili u svijetu u kojem se moj gimnazijski profesor Ognjen Ignjatović, za kojeg blagog pojma nisam imao da je Srbin, odselio iz stana u uglovnici na Rivi, pa u Kninu postao krajinski ministar. Probudili smo se u svijetu u kojem su te višegradski srpski militanti zbog ‘znanja’ o tvom podrijetlu mogli u Štrpcima izvesti iz crnogorskog vlaka i likvidirati. Probudili smo se u svijetu u kojem su te zbog tog ‘znanja’ merčepovci mogli odvesti u zagrebački Paviljon 21 ili te muž književnice Bjelobrajdić mogao iz tvog splitskog stana odvesti u Loru, a da ti se potom zagubi trag. Glava se u to doba gubila zbog tih pučkih ‘znanja’, a glava se gubila čak i onda kad bi ta ‘znanja’ bila pogrešna. Mirnom žrnovničkom građaninu Đorđu Gašpareviću nije pomoglo to što je doista bio arijevski Hrvat, kad je netko bolje ‘znao’ da on – pošto je Đorđe – jamačno mora biti Srbin. Zbog tog pogrešnog ‘znanja’ građanin je Gašparević završio mrtav na deponiju.” – tako nam Jurica Pavičić reinterpretira agresiju Srbije na RH i BiH. Slavenka Drakulić to je nazvala “ratom muškaraca protiv žena”. Ni Pavičić, niti Drakulić, niti Ante Tomić nisu prepoznali četničku agresiju na Hrvatsku. Po Pavičiću, četnik nije koljač nego “srpski militant”.

“Ovotjedni hrvatski nacionalni junak – Danijel Subašić – rastao je u vremenima kad se taj i takav svijet stvarao. Vratar hrvatske nogometne reprezentacije imao je šest godina kad je taj svijet prevladao. Imao je sedam godina kad su oni koji su ‘točno znali’ tko je tko u njegovu gradu Zadru u jednoj noći porazbijali desetke srpskih lokala i dućana, dakako – zato što su ‘točno znali’ da su srpski. U tom vremenu, u toj zemlji i u tom gradu hrvatski je nacionalni junak odrastao kao jedan od onih za koje se, eto, ‘nije moglo znati’, ali se ipak ‘znalo’ ‘tko je tko’. Odrastao je kao dijete pravoslavca iz Zagrada kod Benkovca, koji se, da stvari budu čišće, zvao Jovo. Ali, odrastao je i od majke katolkinje koja, da stvari budu zamršenije, nosi ime koje može i ne mora biti ‘naše’ – Boja.” Pavičić ne zna tko je Srbin a tko Hrvat, ali dobro zna koja se imena pojavljuju i kod Hrvata i kod Srba. Trkelja nam tako Pavičić, a nešto se pitam kako to da nije proniknuo da je Ognjen Srbin, kada se sam Pavičić toliko kuži u podrijetlo imena. Dijete rođeno u mješovitom braku u Njemačkoj nužno postaje Nijemac. Zašto je u Hrvatskoj nedopustivo da netko bude Hrvat čak i kada mu je majka Hrvatica?

Jurica Pavičić zapliće se u vlastite nebuloze. Nitko u RH nije prebrojavao Danijelova krvna zrnca, niti je hrvatski izbornik provodio bilo kakvu diskriminaciju. Doma je morao Nikola Kalinić, i ne zbog svog hrvatskog i srpskog imena, nego zbog neprimjereno iskazane taštine. Doma je morao i jedan Ognjen, koji je jamačno Hrvat, Srbin ili Ukrajinac. Uznemiravanje Subašića došlo je iz Srbije, u okvirima Labradora, a ako Jurica Pavičić i Ante Tomić ne pripadaju toj protuhrvatskoj bandi, neka konačno prestanu sramotiti hrvatsku naciju. Nitko ih ne čita zato što su pametni, nego da proniknemo što nam neprijatelj kuha. Kada se već upušta u takvo vaganje, zašto je tajna etničko podrijetlo samog Jurice Pavičića, “odraslog u titoizmu”, kako sam priznaje. Pavičić napominje da je “Subašić dijelio svlačionicu s ustašoidnim zemljakom iz Pridrage, Joeom Šimunićem. A što da nije znao braniti?” Pa, da nije znao braniti, ne bi ga kupio jedan Monaco. A da Zdravko Mamić ili neki drugi trgovac talentima nije kvalitetno “udao” Modrića, Rakitića i Subašića, ti se nadareni dečki ne bi usavršili u najboljim klubovima svijeta, pa tako hrvatska repka ne bi prošla niti prvi krug Mirovojke. Svijet tako stoji! Pavičić treba objasniti zašto je asimilacija normalna pojava, osim kada je riječ o kroatiziranju stanovnika Lijepe naše? Zašto bi Hrvati uzdizali “pola Srbina koji se cijeli osjeća Hrvatom” ako nije nadaren poput Jurice Pavičića? Bilo bi korektno da Pavičić ovih dana ostavi na miru žalujućeg Josipa Šimunića, kojemu je preminula njegova trogodišnja kćer Luciana.

Kante Tomić

Ante Tomić u svojim tekstovima skoro redovno spomene gnjev, prkos, tugu, očaj, i drame tipa “teški kamen lomi mu rebra”, jer se tako želi predstaviti kao tihi europski egzistencijalist iz Poskokove drage. Nakon što je dobio navijačku kantu dreka ravno na tintaru, Anti Tomiću je sve sranje, pa tako vidi i nacionalizam, osim srpskog i/ili jugoslavenskog. Za njega je svaki kolektivni sport nacionalizam, a napose navijanje za svoju repku. To je jedini razlog zašto navija protiv Hrvatske. Možete zamisliti koliko ga iritira okupljanje hrvatske nacije i većine stanovnika ove zemlje uz Vatrene. Kuda god krene, nabasa na šahovnicu! Užas! Naravno, po Tomiću, slično Pavičiću, mali Danijel nije upamtio agresiju Srbije i posrbljene JNA na RH i BiH, nego bi trebao plakati za onima koji su prešli u takozvanu RSK na dužnosničke pozicije. Što reći o tome nesretnom vremenu, kada su mnogi liječnici srpske nacionalnosti napustili bolnice u našim najvećim gradovima i otišli k svojima, onima koje su osjećali kao svoje i svojtu. Tada smo saznali tko su oni. Kao i Pavičić, Tomić je iznenađen što u vrijeme agresije Srbije na RH i BiH nismo blagonaklono gledali na Srbe. Baš je nekako neobično da Sarajevljani nisu obožavali vrhunske snajperiste s Pala. Gedžu Shootera! I još Tomić reče kako je Danijela Subašića stiglo sve ono što “je inače trebalo dopasti Slobodana Miloševića i Ratka Mladića samo da su ih naši uhvatili”. Beskrajan bezobrazluk pomiješan s manjkom inteligencije! Danijel Subašić ima svako pravo da se osjeti i osjeća Hrvatom i katolikom, da bude jedan od nas koji živimo u Lijepoj našoj, prepoznajemo karakter predivne zemlje, koju nam mnogi žele preoteti. Ante Tomić prepoznao je hrvatski nacionalizam u sadržaju koji mu se izlio na glavu. Njemu nije pomogla niti konkretna asimiliacija srodne supstance. U kojem se pravcu asimilacija odvijala?

Tvrtko Dolić

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Tvrtko Dolić

Judaist Hrvoje Klasić jednom obožavao partizana Franju Tuđmana

Objavljeno

- datum

 DEJAN JOVIĆ, HRVOJE KLASIĆ I TVRTKO JAKOVINA PONIŠTAVAJU HRVATSKU DRŽAVNOST    Nevjerojatno je da hrvatska država plaća cijelu vojsku osporavatelja hrvatske državnopravne povijesti i hrvatskog nacionalnog prava na nezavisnu državu. Plaćamo i sve te protuhrvatske rezerviste i parazite u društvenim institucijama i društvenim projektima. Hrvati financiraju krivotvorine protiv Hrvata.

Kakav se osjećam kada netko poput Hrvoja Klasića reciklira moje spoznaje iz ranih 90-ih i ranije? Malo živnem, a onda pročitam štivo i najčešće prepoznam da takvi nisu razumjeli baš ništa o čemu sam pisao. S drugim oružjem nastavljaju “posao iz svibnja 1945.”

Završni ukop kralja Tomislava

Izostanak lustracije opakih “komunjarskih putnika kroz povijest” Franje Tuđmana, Josipa Manolića, Stipe Mesića i njihove udbaške posade samo je jedan problem u tome smislu. Jednako su opaki i opasni “povjesničari” poput Ive Goldsteina, Tvrtka Jakovine i Hrvoja Klasića, koji su osobe snažne nutarnje razapetosti – istovremeno su titoisti i judaisti. Goldstein je navodno bizantolog. Zanimljivo, ne bave se temama koje su formalno specijalizirali, pa niti judaizmom, nego su strogo posvećeni NDH i prevaljivanju njemačke odgovornosti za Holokaust na ustaše i Hrvate. Židov Ivo Goldstein u hrvatskom veleposlanstvu u Parizu nije istaknuo kip ili fotografiju Jehove ili Davida, jer je takvo idolopoklonstvo kod Židova vjerski zabranjeno, pa je istaknuo Tita, valjda kao simbol Demiurga – Tito je prvak masovnog zločina. Jakovina se znanstveno uspinjao na tekstovima tipa “Socijalizam na američkoj pšenici”, da prevari Hrvate glede njegove misije, ali se ove godine sve razbistrilo, zapravo zamutilo – Tvrtko Jakovina zajedno s Dejanom Jovićem ušao je u projekt poništavanja hrvatske državnopravne povijesti. Po njima je Avnoj autentičan, a Zavnoh izmišljotina. Idu toliko daleko da osporavaju hrvatskog kralja Tomislava. Nakon toga su nešto utihnuli, jer ne mogu objasniti vremensku petlju: prva Jugoslavija formirana je nakon Prvog svjetsko rata na temeljima Avnoja koji se dogodio tek u Drugom svjetskom ratu ili nakon njega! Kao prigovor protiv mene osobno, u smislu da pogrešno interpretiram Franju Tuđmana, uzima se za mene zaista neugodna činjenica da Hrvoje Klasić ima slično mišljenje o Tuđmanu. Klasić i Jakovina su od onih “povjesničara” koji se dokumentacijski oslanjaju na krivotvorene partijske zapisnike. Za njih su partijski zapisnici jedina istina, a sve ostalo su izmišljotine. To je opasno već zbog činjenice da su obojica kao takvi dobili pristup komunističkim arhivima, da su imali na raspolaganju pisaće strojeve i papir iz tog vremena, pa su mogli proizvesti različite krivotvorine i tako pronaći “dokaze” za svoje “blistave povijesne procjene”, na granici poremećenosti.

Tito je supstancijalno preživio u ubojstvima

“Trebamo li na socijalističko razdoblje gledati kao isključivo negativno iskustvo ili na ponešto možemo biti i ponosni? I, jesu li hrvatski političari toliko uspješni da nemaju što naučiti od Josipa Broza Tita? ” – pita nas Klasić. Zašto našu spoznajnu domenu ograničava na Tita. Ima tu još zločinaca: Staljin, Hitler, Musolini, Mladić, … Naravno da su “hrvatski” političari puno toga naučili od Tita. Događala su se politička ubojstva i nakon Tita, a Klasić u prvi plan dovodi Josipa Reihl-Kira, Milana Levara, Milana Krivokuću, Ljubicu Solar, pa i obitelj Zec. Glede jezovitih smaknuća najvećih hrvatskih domoljuba od strane “hrvatske” države, Klasić spominje samo Antu Paradžika, kojega piše s “đ” – Parađik. Kao da kažete da je Krvoje Klasić titoistićko džubre. Komunjarska đukela? Omaklo mu se. Imate li vi dojam da bi upravo Krvoje postupio poput Tudžmana u njegovim velikim pogreškama: lažna pomirba, amnestija za četničke koljače, priznavanje Republike Srpske u BiH, i tome slično? Ovih smo dana čuli kako osoba koju Klasić jako poštuje izjavi: “Izgleda da u svibnju 1945. posao nije obavljen temeljito”. Povijest nas uči da nije problem što je Tudžman s Miločevićem pregovarao o podjeli BjH, nego što je izigran uz nevjerojatne žrtve na hrvatskoj strani – Srbi su ogradili svoje, a Hrvati su stjerani k Božnjacima, da se unutar istog kantona razbukta mržnja između katolika i muslimana, na zadovoljstvo pravoslavaca, protestanata i ostalih nekatoličkih kršćanskih konfesija, a zasebna je tragedija činjenica da su bosanski muslimani podrijetlom Hrvati, i da danas u sarajevskoj Zetri isti ne vijore hrvatske zastave, nego turske i u nazočnosti sultana Erdogana.

Prijeki Tuđman

“Da ste 1943. ili 1945. godine pred Tuđmana stavili skupinu ustaša, gotovo je sigurno da bi oni okončali po kratkom postupku. Siguran sam da 1945. godine, kad se tim ljudima često presuđivalo po kratkom postupku, Tuđman nije dizao glas i borio se za njihova prava. Prema Klasiću, Tuđman je postao svjestan da ne može postati predsjednik ako uvažava samo svoju prošlost, pa je postao oportun. Bio je svjestan da mora dobiti podršku s onima protiv kojih je ratovao. Ovdje ću dodati da Klasić trkelja kao da je do pomirbe zaista došlo. Koliko pamtim, vanjska jugoslavenska agentura odglumila je ustaše, i to su Franjo Tuđman, Josip Manolić i Gojko Šušak dobro znali. Kada su se Manolić i Šušak posvađali u prisutnosti Tuđmana, Šušak je optužio Manolića da je bio sovjetski agent, a Manolić istog Šuška da je bio 20. čovjek Bugojanske grupe, onaj koji je “Bugojance” izdao. Najveće borce za Hrvatsku Tuđman i ekipa dali su smaknuti.

Tuđmanova krivotvorina

U stvaranju fame o hrvatskim komunistima i hrvatskim partizanima, Franjo Tuđman izmislio je Titov brzojav Vladi Janiću Capi, kao zapovjedniku Prvog partizanskog odreda – navodno je Capo Tuđmanu bio nadređen u beogradskom Generalštabu JNA. Adresa? Dostaviti u šumu Brezovica! “Sisački komunisti 22. lipnja ujutro (!) nakon što su čuli vijest da je Hitler napao Staljina, znali su da će se u skladu s tim odnos ustaša prema njima promijeniti i da im slijedi hapšenje. Zato organizirano odlaze u šumu pokraj Siska” – uvjerava nas vremenski prvoborac Klasić, koji oprezno korigira providnu komunjarsku obmanu, pa kaže da odred nije osnovan u šumi Brezovica. Tako gradi svoju uvjerljivost. Ako tvrdi da je odred formiran drugdje, onda nitko ne dovodi u sumnju njegovo postojanje. “Na tu su lokaciju otišli nakon što protiv grupe mjesec dana poslije osnivanja kreće velika ustaška ofenziva pa se cijela jedinica prebacila u šumu Brezovica” – veli nam Klasić. Mjesec dana kasnije! Znate, ako je Hitler napao Staljina, onda je Staljin postojao, umuje Klasić, pa tako ustaški napad na Prvi partizanski odred potvrđuje da je taj odred postojao. Neki je partizanski odred zaista bio prvi. Kako pronaći dokaze da su ustaše napale partizane u Brezovici? To je jednostavno – otvorite polemiku o tome jeli ustaše u napadu na partizane vodio Ante Moškov ili neki drugi ustaški zapovjednik. A sama ta rasprava podrazumijeva da se ustaški napad dogodio. Dodatna rasprava o tome jesu li ustaše upotrijebili vojne zrakoplove podrazumjeva da se napad ustaša na partizane zaista dogodio. Eto, tako se gradi revizija stvarne povijesti.

Problem prvoboračke nediscipline

Kako nam svjedoči prvoborac Klasić, Tito je za početak ustanka odredio 4. srpnja, pa je apsurdno da su njegovi pokrenuli ustanak već 22. lipnja. Otprilike, tko može kontrolirati bandite, kako su tada zvali “dečke i cure iz Siska”, kako ih Klasić vidi. Dakle, dogodilo se da nedisciplinirani Capo, onaj isti koji ignorira Tita i njegovu zapovijed, postane veliki titoist i velika faca u Generalštabu JNA. A svi znamo, da bi Tile banditu Capi odrezao jojca da je Capo bilo kada opstruirao balkanskog Maršala ili sovjetskog Velikog brata. Ovdje ću napomenuti da je bilo pokušaja da se na prosvjede u Beogradu na 27. ožujka projiciraju kumunistički “dečki i cure”, ali je takve pokušaje odbacio Vladimir Bakarić i javno izjavio da nitko od komunista nije sudjelovao, jer nisu znali kuda to vodi. Sreća naša da je Capo sve znao, čak prije nego što su informacije o Hitlerovom napadu stigle do famoznog Kobe, druga Staljina. Konstrukcija ide dalje, pa Klasić i ekipa danas upućuju čestitku jednonog Tileta drugu Capi za njegov rođendan, “prvom partizanu Jugoslavije”. Tito je bio plemenita osoba. Umirao je, a imao je samo jednu grižnju savjesti – zanemarenog prvoborca Capu. Godine 1991. pokojnog Cape sjetio se i Franjo Tuđman. Prema Klasiću, Tuđman je pohvalio ulogu Partije i Capino poštenje. Nitko nije pakovao drugu Tuđmanu. Povijesno polupismeni Klasić tvrdi da je NDH osnovana na rasnim zakonima, što je velika glupost, ispod razine predškolskog odgoja. Naime, kao i RH glede pridruživanja EU, bilo kako osnovana i nastala NDH morala je proći pristupne pregovore za pridruživanje eurozoni rasnih zakona. Poglavnik Ante Pavelić i ekipa morali su dokazati da je NDH civilizacijski dorasla uvođenju uzvišenih rasnih zakona.

Klasićev demografski oporavak

Apelira na povratak Srba koji su našu zemlju napustili svojevoljno ili pod pritiskom. Kao, Srbima je svejedno jesu li nezaposleni. Mogu raditi kao povjesničari, jer su za tu znanstvenu disciplinu genetski nadareni. Mišljenja sam da su Srbi u RH radno i civilizacijski kompatibilni, jer će uskoro svi zaposleni u RH biti političari. Mene je razveselila Klasićeva tvrdnja o demografskom potopu od strane ustaša, koji su za vrijeme “posla iz svibnja 1945. godine” koristili civile kao živi štit, prilikom svog povlačenja prema Austriji, pa su tako partizani ni krivi ni dužni ispali zločinci. Partizane su napose zbunljivali ustaše djevojčice, a Klasić upozorava na presvučene čuvare iz Jasenovca, za koje znamo da su bili kažnjenici raspoređeni na takve dužnosti. “U Bleiburgu nisu ubijani Hrvati, nego neprijatelji države” – tvrdi nam Klasić. Jeste li razumjeli koliko je Klasić doslovce glup? Neprijatelji koje države? Tada SRH i druga Jugoslavija nisu postojali.

“Veliki dio katoličkog svećenstva aktivno je podržavao Ustaški pokret. I to ne samo do 1945. godine, nego i godinama kasnije. Nažalost, kako vidimo, neki i dan danas. Znajući što se događalo za vrijeme NDH mislim da je u sagledavanju odnosa novih vlasti prema Crkvi nezanemariv i aspekt ponašanja dijela katoličkog svećenstva tijekom rata.” – poji nam Klasić. Zaboravio je napomenuti da su partizani smaknuli 663 katolička svećenika, među njima 88 bogoslova i sjemeništaraca, i 31 časnu sestru! Ne, o čemu pričam, časnim sestrama omogućeno je da rade u bolnicama, da peru drugove i brinu o njihovoj stolici! Koje li časti! Klasić se čudi što nas smetaju Titovi zločini. Napominje da je Churchill zapovjedio brisanje 60 tisuća ljudi u Dresdenu. Truman je zapovjedio bacanje atomske bombe! Ispovjednik Klasić tvrdi da jugoslavenski političari nisu ništa znali o političkim ubojstvima Hrvata diljem svijeta. Kako to može znati? Kako može tvrditi da SDP nije skrivao dokumente CK SKH? Strah me Labradora, ali u slučaju Hrvoja Klasića prije svega imamo posla s jednim velikim šarlatanom.

JUGOSLAVENSKI I VELIKOSRPSKI OKVIR DEJANA JOVIĆA

Hrvati su trebali rat

Dejan Jović nastavlja svoj “znanstveni” rat protiv bilo kakve nezavisne hrvatske države, o trošku te države, na grbači svima nama, trujući našu djecu na fakultetima koji ga podržavaju. 

“Mit je da svaki narod želi svoju državu” – kaže nam Jović. Za primjer navodi Škote i njihov referendum, a znamo da nije obuhvatio samo Škote, da svi stanovnici Škotske nisu etnički Škoti, pa niti katolici. Jović tvrdi da niti Franjo Tuđman nije želio nezavisnu Hrvatsku. Iskazao je nezadovoljstvo u odnosu na Slovence, kada su gurali i Hrvatsku u pravcu nezavisnosti. Samostalnu RH Jović vidi kao ideju HDZ-a. Tvrdi da je samo 11% stanovnika SRH htjelo samostalnu državu. Kao, rat je bio potreban da bi se nezavisna Hrvatska priznala. Mržnja, time i mržnja Srba prema Hrvatima, proizvedena je s tim ratom! Jović napominje da je u predsjedništvu Jugoslavije jedino Stipe Mesić glasovao protiv povlačenja JNA iz Slovenije. Jović tvrdi da su Srbi htjeli Jugoslaviju a ne Veliku Srbiju.

Naravno, prema Joviću, hrvatski branitelji su nonsens, kao i naziv Domovinski rat. “Ne možete braniti nešto što ne postoji! Što su “branitelji” branili: granice Socijalističke RH, odnosno prvotne Narodne RH? “Branitelji” imaju materijalne koristi od svega toga, mirovine, prednosti pri zapošljavanju i drugo.” Jović napominje da “branitelji” zajedno s članovima obitelji čine oko 1,8 milijuna ljudi, a to je polovica biračkog tijela u RH. 

 

ZAŠTO TITOISTI ULAZE U MOJ PROSTOR?

Klasić je kompilirio neke moje prigovore Tuđmanu

Prepoznaje “glorificiranje Tuđmana u javnom prostoru”. Slušamo o Tuđmanu kao “ocu hrvatske države”.  A bilo bi “zanimljivo čuti zašto se mladi Franjo odlučio učlaniti u jugoslavenski orijentiranu Komunističku partiju a ne u najjaču hrvatsku nacionalnu stranku HSS? Zašto se kao Hrvat priključuje Titovim partizanima, a ne Pavelićevim ustašama? Ili barem hrvatskim domobranima. Zašto unatoč svemu što se događalo nakon Bleiburga, nakon politički montiranih procesa Hebrangu i Stepincu, te nakon rigidnog obračuna s  “neprijateljima” na Golom otoku nije odlučio vratiti partijsku knjižicu već naprotiv nastavlja godinama na posao odlaziti s crvenom zvijezdom petokrakom “na čelu”? Klasić kaže da bi bilo zanimljivo čuti čime se točno bavio mladi Tuđman u Generalštabu u Beogradu i kako je doživio priznanje da s nepunih 40 godina postane general JNA? Zašto je baš on postao predsjednik najjugoslavenskijeg nogometnog kluba, beogradskog Partizana. Tuđman je s Miloševićem kuhao puno toga, a sve je ostalo tajna. “Danas kada se većina građana Hrvatske i ekonomskih stručnjaka slaže da su pretvorba i privatizacija iz 1990-ih najčešće bili sinonimi za pljačku, bilo bi zanimljivo istražiti što je sve najmoćniji čovjek Hrvatske poduzeo da to spriječi, a odgovorne dovede pred lice pravde” – kaže nam Klasić. Problem je što Klasić sve negativno kod Franje Tuđmana prezentira kao maksime.

Tvrtko Dolić

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Facebook

Popularno