Connect with us

Povijest

U Kini pronašli 5000 godina stare kosture divova!?

Objavljeno

- datum

Ljudi kojima su kosturi pripadali po svim zaključcima bili su neobično visoki i snažni

Arheolozi su u istočnoj Kini pronašli vrlo neobične kosture stare 5000 godina, a potvrdili su kako je sasvim sigurno da se radi o ljudskim ostacima.

Naime, ono što ih je zbunilo kod kostura je da su svi visoki preko 180 centimetara, dok je jedan kostur dug čak 190 centimetara – iako bi prema svim znanjima o ljudskoj povijesti trebali bii znatno niži. Primjerice, danas je prosječna visina muškarca u Kini tek 167 centimetara, s time da su u posljednjim desetljećima narasli za nekoliko centimetara.

>> (VIDEO) SAD priznaju: Na tisuće kostura divova uništeni kako bi se sačuvala teorija evolucije

Prema mjerenjima kostura pronađenih u grobnicama provincije Shandong, visina pronađenih ostataka samo je procjena sudeći po njihovoj strukturi kostiju. Da je riječ o živim ljudima, za pretpostaviti bi bilo da su viši od 1,9 metara, prenosi Independent.

– Iako to nije osobita visina za današnje standarde zapadnjaka, za ono vrijeme jenevjerojatna – smatra voditelj tima istraživača sa Sveučilišta Shandong, Fang Hui.

Slavni filozof Konfucije, koji je rođen u provinciji Shandong, navodno je također bio visok 190 cm.

Zemljom su hodali divovi od 3 metra?

>> (VIDEO) PRONAŠLI SMO NEFILE

Priče o divovima oduvijek su prisutne u ljudskoj mašti i legendama. No, mnogi vjeruju da su oni zaista i postojali. Među njima su i braća Jim i Bill Vieira koji su život posvetili istraživanju tih fenomena, a o njihovoj je potrazi History Channel snimio i dokumentarni serijal.

Prikaz divova koji su živjeli na Zemlji | Author: screenshot
SCREENSHOT

Divovi se pojavljuju u grčkim i rimskim legendama o Titanima i Kiklopima, pojavljuju se u Bibliji (priča o Davidu i Golijatu), ali i u relativno nedavnim novinskim zapisima starim stotinjak ili više godina. Na ovaj ili onaj način, divovi su prisutni u legendama potpuno nepovezanih civilizacija na gotovo svim kontinentima kugle zemaljske.

Bili su kanibali?

Jim i Bill Vieira svoje su pak istraživanje odlučili ograničiti na teritorij SAD- a nakon što su naišli na prastaru kolekciju članaka uglednih američkih novina upravo o – divovima. U njima se spominju pronalasci velikih kostiju i kostura ljudi koji su bili visoki između 215 i 365 centimetara .

Istraživači spominju lubanje koje su na glavu prosječne osobe mogle stati poput kacige i čeljusti s po dva reda zubiju . Također, indijanske legende spominju divovski klasu aristokrata, ali i sukobe s ‘divovskim kanibalima.’

Pitanje je, naravno, ako su divovi postojali i ako su pronađene njihove kosti,gdje su fizički dokazi ? Braća Vieira tvrde da su one bile smještene u nekoliko američkih muzeja, o čemu je postojala i evidencija . Tko stoji iza sakrivanja eventualnih dokaza i zbog čega, samo je jedno od pitanja na koje je pokušao odgovoriti serijal History Channela.

Izvor: express.hr

Komentari

Oglasi
Komentari

Povijest

Dokument koji je 1971. najavio srpsku agresiju na Hrvatsku!

Objavljeno

- datum

O autoru dokumenta se nagađa, njegova papirnata kopija ne postoji, već samo foto-elaborat

U arhivi bivše Službe državne sigurnosti SRH, koji se čuva u zagrebačkom Državnom arhivu na Marulićevom trgu, Express.hr je pronašao rijedak, a čini se dosad i potpuno nepoznat dokument: sasvim dobro uščuvani Prijedlog o formiranju autonome pokrajine Krajine u sastavu SR Hrvatske. Kuriozitet je da je napisan 1. svibnja 1971. U jeku pokušaja političke demokratizacije tadašnje Hrvatske, procesa koji je poznatiji kao Hrvatsko proljeće i koji je završio izrazitom državnom represijom te gušenjem demokratskih i nacionalnih reformi.

Njegov autor(i) je nepoznat. U potpisu stoji Odbor za formiranje autonomne oblasti Krajine u sastavu Republike Hrvatske. Mada postoje neke indicije tko bi mogao biti autor. Spominje se partizanski general Rade Bulat, hrvatski Srbin koji je preminuo 2013. U arhivu, štoviše, nema ni papirnate kopije tog političkog pamfleta o potrebi ozbiljnog širenja političkih prava Srba u Hrvatskoj već samo foto-elaborat.

Fotografije 13 stranica spomenutog dokumenta. Kada smo pitali neke od osoba upućenih u rad bivše službe zašto je to tako dobili smo dva moguća objašnjenja: prvo, da se original negdje zametnuo, a druga, da je pribavljen posebnim operativnim metodama rada UDBE.  Prijedlog je upućen predsjedniku SFRJ (tada Josip Broz Tito), Saveznoj skupštini SFRJ u Beogradu, Saboru SR Hrvatske (na nekoliko mjesta u dokumentu doslovno stoji HrvaCke), Komisiji za ustavne promjene u Beogradu i, konačno, Skupštini SR Srbije.

U uvodu se objašnjava zašto se uopće podnose ovakav prijedlog. “Sadašnje ustavne reforme pružaju mogućnost svim narodima i narodnostima da učestvuju u izgradnji svojega Ustava u cilju sigurnije , ravnopravne slobode i prava naših naroda”. Suština je pak sljedeća: traži se, u sastavu Socijalističke Republike Hrvatske (piše Hrvacke), osnivanje-formiranje AUTONOMNA POKRAJINA ‘KRAJINA’ na teritoriju nekadašnje Vojne Krajine.

Zatim da se u novom ustavu (misli se na tadašnji Ustav SFRJ koji je prolazio kroz ozbiljnu rekonstrukciju) odrede mjesto, ulogu, prava, dužnosti i obaveze novo-formirane AUTONOMNE POKRAJINE u sastavu Republike Hrvatske, sa svim pravima i dužnostima kako to imaju Autonomne pokrajine Kosovo i Vojvodina u sastavu Socijalističke Republike Srbije.

Određen je i teritorij koji bi, prema prijedlogu autora, zapasala ta ‘autonomna pokrajina Krajina’: Slavonija, Banija, Kordun, Lika, Kninska Krajina i dijelovi Dalmacije. Tamo gdje pretežno živi srpski živalj koji je, nastavlja se u dokumentu, “uvijek bio kamen smutnje pojedinih vlada, partija, političara koji su se svađali, preko leđa tog siromašnog naroda.”  Za razumijevanje prijedloga hrvatskih Srba potrebno je ukratko podsjetiti na politički te društveni moment u tadašnjoj SFRJ i Hrvatskoj početkom 70-ih godina prošlog stoljeća.

Republička vlast u Zagrebu, od famozne X. sjednice Centralnog komiteta Saveza komunista Hrvatske iz 1970., udaljavala se od jugoslavenskog unitarizma i centralizma. Počeo je i nacionalni preporod koji je činio nervoznim tvrdokorne komuniste, ali i samog Tita.

U početku takva je politika hrvatskih lidera, Savke Dabčević Kučar i Mike Tripala, dobila je snažnu i široku podršku. Pa čak i Tita. No, otpori iz Beograda su jačali. Jedan od argumenta bio je da Hrvatska gradi nacionalnu državu. Istodobno, Srbi u Hrvatskoj, uz asistenciju Beograda, počinju s kampanjom protiv hrvatskog partijskog establišmenta. Kako se klatno počelo prebacivati na stranu unitarista i tvrdolinijaša situacija se usložnjavala.

U takvu je svrhu i lansiran “prijedlog” o osnivanju autonomske srpske pokrajine u Hrvatskoj. Veliki dio početka dokumeneta izravni je obračun sa Savkom Dapčević Kučar. Polemiziranje s njezinim tezama o dominaciji Srba u tadašnjoj federalnoj vojsci (u JNA je zaista bila dominantna srpska komponenta), policiji i tajnim službama (isto tako).  Jedna od rečenica koja jasno ocrtava karakter ovog dokumenta ovako glasi:

“Poznata je činjenica da je revoluciju i tegobe rata (u Hrvatskoj op.a), u najtežim danima rata, podnio srpski živalj od 1941. do IX. 1943. do kapitulacije Italije i tek tada je počelo masovno mobilisanje hrvatskih masa u partizane….kad su Srbi ginuli na frontovima Jugoslavije onda nije bilo Savke Dapčević da upita te ratnike koje su nacionalnosti…”

Ostale teze vrte se oko povijesnih falsifikata o tome kako su Hrvati u Drugom svjetskom ratu masovno podržavali NDH i Pavelića, da se ta vremena vraćaju s pokazivanjem divljih-ustaških grbova, uvođenju u javni prostor ubojstva Stjepana Radića u beogradskoj skupštini, diskriminaciji Srba kod zapošljavanja, pjevanju ustaških pjesama na trgovima i javnim mjestima, politički nepoćudnih scena iz filma ‘Kad čuješ zvona’…

Okej, ma koliko ovakva argumentacija za stvaranje ustavnog okvira o autonomiji Srba u Hrvatskoj bila neozbiljna i redikulozna nakane su bile sasvim ozbiljne i opasne za tadašnju Hrvatsku.

Na gotovo istim stajalištima počela je i pobuna hrvatskih Srba 1991., točno dvadeset godina od pisanja ovog pamfleta. Koja je nakon nekoliko mjeseci, uz podršku Miloševića i odmetnute JNA, prerasla u agresiju i okupaciju istih onih područja sa srpskim stanovništvom za koje se tražila autonomija.

Izvor: www.express.hr

 

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Povijest

IMAMO NOVI DOKAZ: Jasenovac je najveća podvala u povijesti!

Objavljeno

- datum

Na mrežnom jasenovačkom popisu nalazi se Pavao Löw, rođen 1910. godine u Zagrebu, otac Alfred, prema navedenim podacima ubijen od ustaša u logoru Jasenovac, ali autori popisa nisu napisali godinu smrti jer je nema niti u izvornim podacima. Pavao Löw je jedna od navodnih žrtava kojima kao izvor podataka nije naveden potpuno diskreditirani fantomski komunistički popis žrtava iz 1964. godine. U ovom slučaju radi se o podacima koje je prikupila istraživačica Melita Švob u knjizi objavljenoj u Zagrebu 2004. godine. Međutim, na mrežnom jasenovačkom popisu se ne slučajno nalazi i Pavao Läw, rođen 1910. u Zagrebu, otac Alfred, prema navedenim podacima ubijen od ustaša 1942. godine u logoru Jasenovac. U napomeni je kao izvor podataka za Pavla Läwa naveden komunistički popis iz 1964. godine. Dva Pavla, Läw i Löw, prema podacima iz dvaju različitih izvora imaju oca istog imena, iz istog su grada, stradali su u istom logoru na isti način, jedina razlika su dva različita njemačka preglasa. Znači ista osoba je upisana dva puta i to ne zbog šlampavosti ili nepažnje, jer se količina svih navedenih, a i još nenavedenih „pogrešaka“ u jasenovačkom popisu ne može objasniti samo neznanjem i nesposobnošću, već tu mora biti uključena i zloba, a sve s namjerom da se što više umnoži broj navodnih žrtava u nedostatku pravih kako bi se i dalje održavale komunističke laži.

Na suđenju Dinku Šakiću, jednom od zapovjednika logora Jasenovac, u optužnici se u iskazu svjedoka Tibora Lovrenčića spominje bijeg dvojice Židova iz logora Jasenovac u jesen 1943. godine pri čemu je spomenuto da je jedan od bjegunaca bio nogometaš Lew. Na mrežnoj stranici http://www.reprezentacija.rs/index.php/home/1235 nalaze se podaci o Pavlu Löwu tj. Pavlu Levakoviću, nekadašnjem igraču nogometne reprezentacije Kraljevine Jugoslavije iz 1930-ih godina. Na toj mrežnoj stranici nalazi se dosta opširan životopis pa se tako može saznati da je prema tim podacima Pavao Löw/Pavle Levaković rođen u Zagrebu 1910. godine, a umro je 01.01.1986. u Dubrovniku. Igrajući za HŠK Concordia iz Zagreba osvojio je dva prvenstva tadašnje Jugoslavije, a 1933. godine je tri puta nastupio za državnu reprezentaciju. Krajem lipnja 1941. godine odveden je u logor Slano na Pagu, a zatim u Jasenovac iz kojega je pobjegao u rujnu 1943. godine. Ti podaci podudarni su u nekim detaljima s iskazom svjedoka sa suđenja Dinku Šakiću. Na istoj srpskoj mrežnoj stranici navodi se da su mu u logorima Jasenovac i Stara Gradiška stradali otac Alfred, majka Malvina i sestra Elza. Pavao Löw je nakon Drugog svjetskog rata promijenio ime u Pavle Levaković. Preselio se u Beograd i kratko vrijeme bio je čelnik nogometnog kluba komunističke vojske FK Partizan. Kao major tzv. JNA radio je u poslijeratnoj „Komisiji za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača“ pa je dobrim dijelom „zaslužan“ za članke o lažnim jasenovačkim žrtvama. Usponi i padovi poslijeratne karijere Pavla Löwa/Pavla Levakovića vremenski su podudarni s karijerom i sudbinom Aleksandra Rankovića, jugoslavenskog komunističkog Himmlera, pa čak i u detalju da su obojica zbog zdravstvenih razloga „preseljeni“ u Dubrovnik gdje su dočekali kraj životnog puta. Pavao Löw/Pavle Levaković nije bio nepoznata osoba u Kraljevini Jugoslaviji, a niti kasnije za vrijeme Titova komunističkog režima. To znači da se za njega uz malo truda moralo znati, premda nije bio ni blizu nogometnom umijeću i ostalim ljudskim kvalitetama legendarnog Ice Hitreca, vjerojatno najboljeg hrvatskog predratnog nogometaša koji je iznenada umro u 36. godini života poratne 1946. godine u Zagrebu, u vrijeme crvenih levijatana kada su stotine tisuća Hrvata iznenada umirale, a drugi mijenjali kapute, stanove, imena i povijest.

jasenovac jasenovački popis žrtava ndh ustaše

Na temelju iznesenoga je vidljivo da djelatnici Javne ustanove Spomen-područje Jasenovac (JUSP) velikim dijelom i u nedostatku stvarnih žrtava na popis slijepo stavljaju koga god stignu. Izgleda da im je već sama činjenica da je netko bio u Jasenovcu dovoljna da odmah zaključe da je tamo i ubijen. Slučaj Pavla Läwa/Löwa/Levakovića i kako god da se još zvao je vrlo znakovit jer je kao poslijeratni major i čovjek od velikog povjerenja vrhuške obavještajnog miljea komunističkog režima i sam sudjelovao u izradi popisa žrtava Drugog svjetskog rata, a njegovo ime se dva puta nalazi na tom popisu. To nije slučajno i možemo zamisliti da je možda iskoristio promjenu imena da vlastito odbačeno ime stavi na popis jasenovačkih žrtava. Druga pojava njegovog imena na jasenovačkom popisu jednim dijelom je vezana uz „sposobnosti“ istraživačice Melite Švob. Jasenovački popis mora se temeljiti na znanstvenim principima pomoću kojih se anuliraju nesposobnost, neznanje i unutarnji demoni istraživača, a to je posao autora popisa. Je li sve ovo opet dokaz krajnje nesposobnosti autora popisa? Što god da je, samo dodatno pokazuje krajnju nevjerodostojnost cijelog jasenovačkog popisa.

Kao što se može i očekivati, prema srpskim izvorima svi članovi uže obitelji Pavla Löwa alias Pavla Levakovića stradali su u Jasenovcu ili Staroj Gradiški, ali za sada se njihova imena ne nalaze na mrežnom jasenovačkom popisu. Podaci su očito još uvijek nedovoljno uvjerljivi čak i za jasenovačke kustose – treba dati vremena da sazriju ili podaci ili vrijeme. Prema podacima u digitalnom arhivu Yad Vashema iz srpskog pamfleta „Spisak žrtava rata“ Alfred Löw je rođen 1874. godine u Zagrebu, otac Benko, stradao je 1942. godine u logoru, ali ne piše u kojem. Majka Pavla Löwa Malvina je prema tim podacima rođena 1907. godine, a stradala je 1942. godine u Đakovu. Taj podatak dijelom potvrđuje popis žrtava iz Đakova na kojem se nalazi Malvina Löw-Hartman, ali rođena 1878. godine što je primjerenije s obzirom na godinu rođenja muža Alfreda. Koliko su pouzdani podaci iz srpskog „Spiska“ tj. iz komunističkog popisa iz 1964. godine vidi se iz podatka da je kći Elza Löw rođena 1906. godine pa ispada da je godinu dana starija od svoje majke. Prema podacima iz „Spiska“ i Elza Löw je stradala u Đakovu 1942. godine, ali njezino ime se ne nalazi na popisu žrtava logora Đakovo dostupnom u elektroničkom obliku na adresi http://elmundosefarad.wikidot.com/spisak-zrtava-fasistickog-terora-logora-dakovo. Iz navedenih podataka vidi se da je sudbina ostalih članova obitelji Pavla Löwa potpuno nepoznata uz izuzetak majke Malvine, ali kod nje su kontradiktorni identifikacijski podaci.

JASENOVAČKI DVOJČEKI

Ako se ime jednog od kreatora inicijalnog popisa jasenovačkih žrtava nalazi dva puta na jasenovačkom popisu premda je umro prirodnom smrću preko 30 godina od završetka Drugog svjetskog rata, a podaci o njegovoj užoj obitelji su nepouzdani, dvojbeni i kotradiktorni, onda se postavlja pitanje koliko mogu biti vjerodostojni podaci o ostalim žrtvama s jasenovačkog popisa. Već je prije u više navrata spomenuto da u mrežnom jasenovačkom popisu postoje mnogi umnogostručeni potpuno jednaki zapisi gdje je svaki podatak uključujući i napomenu jednak. Primjerice, dva puta se navodi Rajko Stanković, sin Bože, rođen u Hrgama 1914. godine s potpuno istom sudbinom i napomenom. Kod „obojice“ Rajka Stankovića u napomenama piše da je nepoznato mjesto stradanja, a s obzirom na to da je selo Hrge nedaleko od poznatog četničkog uporišta Vozuće spominjanog u nekim prethodim člancima u sličnom kontekstu, izgledno je da se radi o još jednom četnikopartizanu zalutalom na jasenovački popis. U nekim slučajevima su svi podaci isti, ali je napomena drukčija. Tako se Arona Funka, sina Marka, rođenog u Iloku 1931. godine navodi dva puta i to svaki put s drukčijim izvorom – u jednom od njih se opet radi o Meliti Švob. Što se tiče Melite Švob, u mrežnom jasenovačkom popisu su na temelju njezinih podataka umnožene i cijele obitelji. Podaci istraživanja Melite Švob u slučaju obitelji Funk, pa i Krishaber koja ovdje nije posebno izdvojena, nemaju potvrdu relevantnih izvora koji nisu povezani s jugokomunističkim i srpskim uradcima. Sličan je slučaj i s obitelji Mayschloss odnosno Neuschloss iz Iloka – Gabriel, Joakim, Johana, Lea i Marijana se nalaze dva puta u mrežnom jasenovačkom popisu sa svim podacima jednakima uz razliku u prezimenu. Međutim, u napomenama danima za njihove zapise s prezimenom Neuschloss se spominje da je alternativni oblik Majšlos. Ne umnažaju se znači samo pojedine osobe, nego i cijele obitelji. Zapanjujuća je razina bezobrazluka pri manipulaciji podacima pa ne bi začudilo ni da je napisano Mayerling. To naravno nije jedini slučaj takvog umnažanja, takvih primjera ima još vrlo mnogo. Ako se tako gleda podudaranje u imenu, očevu imenu, godini i mjestu rođenja, ali uz postojanje manje razlike u prezimenu, u mrežnom jasenovačkom popisu postoje ovi duplikati: Zdenko Bichler i Zdenko Büchler, Milica Dragojević i Milica Dragojlović, Samuel Hochberg i Samuel Kochberg, Zvonko Hiochsinger i Zvonko Hochsinger, Milenka Čaklija i Milenka Čekrlija, Miladin Kokić i Miladin Rokić, Petra Đuričić i Petra Đurić, Jovanka Dekić i Jovanka Đekić, Vladimir Kičera i Vladimir Kučera, Josip Sachs i Josip Sacks, Estera Sibler i Estera Silber, Milan Cessler i Milan Sessler, Mile Teodorović i Mile Todorović, Franjo Lictenstein i Franjo Lichtenstein, Mara Vrabac i Mara Vrebac. Svi ovi dvojčeki ili blizanci kao da su iz laboratorija nekog šumskog doktora Mengelea. Osim dvojčeka na jasenovačkom popisu se mogu naći i trojčeki kao primjerice Hugo Flesch, Hugo Ilesch i Hugo Plesch. Kod njih čak i u napomenama piše da je Plesch u stvari Ilesch, a Ilesch je Flesch. Samo treba znati i htjeti čitati. U velikom broju ovih slučajeva kao izvori podataka navedeni su već čuvena Melita Švob i komunistički projekt Dotršćina s početka 1980-ih s podacima o „ubijenim žrtvama fašističkog terora i antifašistima grada Zagreba“. To sve govori o njihovoj pouzdanosti. Još jedan primjer trojki su Avdo Odobaka, Avdo Ondabaka i Avdo Ondobaka. Kod Avde Ondobake treba napomenuti da je on prema podacima iz jasenovačkog popisa iz Fazlagića Kule, a s obzirom na povijest te hrvatske kule u istočnoj Hercegovini veća je vjerojatnost dobiti na lutriji nego da je netko iz tog mjesta bio logoraš u Jasenovcu. Opet treba naglasiti: umnoženih osoba s potpuno istim podacima ima mnogo više i kad bi se samo njih uklonilo, jasenovački popis bi se već značajno smanjio. Ponekad je na prvi mah teško uočiti sve te sitne razlike, ali to je dio udbaških postulata: sve skoro potpuno slično, a ipak malo različito.

LAŽOKRAK

Pavao Löw je znači još jedan primjer poznate osobe za koju se pouzdano zna da je umrla nakon rata. Može li se osim ovakvih osoba poznatim smatrati i nekoga čiji je razgovor snimljen i javno dostupan na Internetu? Primjerice, na adresi https://www.youtube.com/watch?v=S5lRwT63as0dostupan je razgovor iz 2012. godine sa Stojanom Ražokrakom rođenim 1939. godine u selu Jablancu na Savi između Jasenovca i Stare Gradiške. Vjerovali ili ne, na mrežnom jasenovačkom popisu se također nalaze podaci za jednog Stojana Ražokraka rođenog 1939. godine u Jablancu i navodno ubijenog od ustaša u Staroj Gradiški 1942. godine. U napomenama se čak spominje da je nestao, no ipak ga se navodi kao žrtvu. U spomenutom razgovoru se može čuti i kako to da je nestao – naime, nakon rata ga je kao pretpostavljeno siroče udomila hrvatska obitelj i on je odrastao u Zagrebu. Obitelj mu nije krila da je posvojen te je nakon mnogo godina uspio pronaći svoju biološku majku. Znači Hrvati su ga odgojili i brinuli se o njemu, a djelatnici JUSP-a suprotno tome navode da su ga Hrvati ubili i to kao trogodišnjaka. Koliko pokvaren, podmukao i pun mržnje mora biti netko tko tako laže i izokreće dobra djela izmišljajući zla? Nema dijela jasenovačkog popisa do kojeg ne dopiru kraci laži.

NEOPROSTIVO

Na kanalu gdje je dostupan razgovor sa Stojanom Ražokrakom nalaze se i razgovori s mnogim drugim osobama koji mogu dati dodatne podatke o nekim nepravilnostima u mrežnom jasenovačkom popisu. Danica Praštalo djevojački Budimir rođena je 1933. godine u selu Aginci kod Bosanske Dubice. U jasenovačkom popisu nalazi se Danica Praštalo iz Donje Dragotine kod Prijedora, otac Pero, rođena navodno 1908.* koincidentno baš iste godine kao i majka Danice Praštalo rođ. Budimir, u napomenama jasenovačkog popisa navodi se i 1910. kao godina rođenja, a i godina smrti je problematična jer se uz nepouzdano određenu 1944. navodi i 1942. Prema vlastitom kazivanju otac Danice Praštalo je Miloš Budimir. Jedan Miloš Budimir se nalazi na jasenovačkom popisu, rođen 1892. u selu Aginci kod Bosanske Dubice i prema tim podacima mogao bi odgovarati ocu Danice Praštalo, jedini problem je da se prema najstarijim podacima iz 1964. zove Mićo. Majka Anđa rodom iz sela Vlaškovci navodno je bila deportirana u Njemačku i preživjela je rat, ali jedna Anđa Budimirrođena 1892. iste godine kao i Miloš Budimir, bez navedenog imena oca iz Gornje Slabinje kod Bosanske Kostajnice, znači iz mjesta nedaleko Bosanske Dubice, navodno je stradala 1942. godine u Jasenovcu, a zanimljivo je da piše da je Srbin, znači muško pa to stvara sumnju da su podaci preuzeti od nekog drugog i modificirani. U svojim iskazima Danica Praštalo rođena 1933. godine spominje da se njenoj najmlađoj sestri Ljubici rođenoj 1940. godine nakon Drugog svjetskog rata izgubio svaki trag, međutim jedna Ljuba Budimir nalazi se na jasenovačkom popisu, ime oca nije navedeno, rodom je iz sela Veliko Dvorište kod Bosanske Dubice, rođena je 1921. godine. Izvor podataka je već nekoliko puta u prethodnim člancima po neuvjerljivosti i krivim podacima spominjanja monografija bosanskodubičkog kraja. Po godinama i lokaciji ova Ljuba Budimir ne odgovara, ali u brojnim drugim slučajevima to nije bio problem da se živi ili stradali negdje drugdje s dijelom modificiranim podacima nađu na jasenovačkom popisu. Danica Praštalo spominje i svoju polusestru Persu rođenu 1924. koja je preživjela rat i u doba izjave živjela je u selu Lebane kod Leskovca u južnoj Srbiji. U jasenovačkom popisu je Persa Budimir iz sela Aginci kod Bosanske Dubice, rođena 1919. ili prema napomenama 1914. godine, stradala 1942. godine u Jasenovcu ili Staroj Gradiški, a prema napomenama ime oca je možda Marko. Puno nepouzdanih i kontradiktornih podataka uobičajenih pokazatelja manipulacije podacima, ali ostaje činjenica da su obje istog imena i iz istog malog sela. Danica Praštalo spominje i brata Milorada rođenog 1934. godine, a u jasenovačkom popisu se nalazi Milorad Mećava rođen 1934. godine kao i brat Danice Praštalo, rodom iz sela Vlaškovci kao i njena majka, ime oca navedenog u jasenovačkom popisu je Nikola i to je uz prezime jedini podatak po kojem se razlikuje od brata Danice Praštalo, a takva sitnica do sada nije bila problem tvorcima jasenovačkih popisa.

Korištenjem javno dostupnih podataka u ovom članku je pronađena nova poznata osoba koja se istovremeno navodi kao lažna žrtva Jasenovca, a i sama je sudjelovala u stvaranju popisa. Nadalje, spomenut je jedan video snimljen 2012. godine u kojem o svojem ratnom djetinjstvu govori čovjek kojeg su Hrvati nakon Drugog svjetskog rata othranili, ali JUSP ipak navodi da su ga ubili kao trogodišnjaka. Treba reći da na usluzi YouTube ima još sličnih svjedočanstava u kojima govore navodne žrtve Jasenovca. Koji god način umjetnog i lažnog povećanja navodnih žrtava nekome padne na pamet, velika je vjerojatnost da je taj način već primijenjen na jasenovačkom popisu: kopiranje žrtava drugih logora, popisivanje preživjelih osoba, umnažanje istih osoba bez ikakve promjene ili s minimalnim promjenama, izmišljanje osoba, itd. Jasenovački popis je toliko napunjen lažima da ih se može naći na zaista previše mjesta: pregledom elektroničkih enciklopedija, leksikona, tražilica grobova, židovskih dokumenata, komunističkih knjiga, srpskih mrežnih stranica, novinskih napisa, znanstvenih radova, računanjem jednostavnih statistika, zdravim razumom. Tih laži je toliko mnogo da skoro pa iskaču same od sebe kamo god da se malo bolje zaviri. Postavlja se pitanje zašto održavatelji mrežnog jasenovačkog popisa ne reagiraju, zašto ne isprave pogreške i ne maknu lažne žrtve s popisa? Barem su tri moguća odgovora: nesposobni su, oportunisti su ili su neprijateljski nastrojeni prema istini odnosno podržavaju laž. Što se tiče nesposobnosti, toga ima svugdje pa se ne treba čuditi ako je to slučaj i s JUSP-om. Oportunisti možda čak i uviđaju da je cijeli popis jedna masovna prevara, ali se boje svrstati na stranu istine i djelovati jer bi tako mogli ugrozili svoje radno mjesto. Oni koji s druge strane aktivno i svjesno podržavaju laž su daleko najopasniji i nakon što istina na kraju neminovno prevlada i postane opće poznata, takvi će ispasti najgorima od triju navedenih grupa. A u međuvremenu se za daljnju objavu već spremaju imena novih lažnih žrtava koja će samo još dalje prokazivati masovnu prevaru mrežnog jasenovačkog popisa i njegovih održavatelja.

Autori: M. Koić i Nikola Banić/sloboda.hr

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Povijest

EKSKLUZIVNI DOKUMENTI: Dokaz da HVO nije srušio Stari most u Mostaru

Objavljeno

- datum

HRsvijet kao prvi portal objavljuje dokumentirane dokaze, da Stari most u Mostaru nisu srušili pripadnici hrvatske vojske. Dokumente koje ćemo donijeti na ovim stranicama je pripremio general Slobodan Praljak i koristio ih je u svojoj obrani u Haagu. Od srca zahvaljujemo gospodi Franji Paviću i Stjepanu Mažaru iz Hrvatskog svjetskog kongresa Njemačke, koji su nam dolje prikazane dokaze poslali i dozvolili da ih objavimo.

Predsjedatelj Haaškog sudskoga vijeća, sudac Jean-Claude Antonetti, tijekom suđenja ovoga tjedna rekao je da nije dokazano da su snage Hrvatskog vijeća obrane (HVO) srušile Stari most u Mostaru, niti je dokazano tko je i kako naredio da se on sruši.  Tužiteljstvo i dalje tvrdi da su mostarski Stari most, tenkovskim projektilom srušile snage HVO-a. Objavljujemo ekskluzivno dokaze koji tu optužbu pobijaju:

(kliknite na svaki pojedini dokument kako bi uvećali sliku)

 

Stranica 1

Stranica 2

Stranica 3

Stranica 4

Sranica 5

Stranica 6

Stranica 7

Stranica 8

Stranica 9

Stranica 10

Stranica 11

Stranica 12

Stranica 13

 

Izvor: HRSvijet

 

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Facebook

Popularno