Connect with us

Kultura i vjera

KAKO PREPOZNATI prisutnost zlih duhova

Objavljeno

- datum

“Ljubljeni, ne vjerujte svakom duhu, nego provjeravajte duhove jesu li od Boga. Jer su mnogi lažni proroci izišli u svijet” (1. Ivanova 4: 1).

Kako možemo raspoznati prisutnost ili djelovanje zlih duhova?

Kako možemo razlikovati njihove manifestacije od onih Duha Božjega?

Jer ovo su vremena kao u slučaju Aronovog štapa i štapova čarobnjaka – nije uvijek lako prepoznati ono što je od Boga i ono što nije. Sveto pismo, međutim, daje više metoda kojima to možemo testirati. Nema potrebe da bilo tko bude zbunjen glede ovog, ako je spreman uzeti vremena i naučiti ono što Božja riječ ima za reći o tome. Slijedimo, dakle, primjer vjernika u Bereji koji su bili u stanju prepoznati razliku između istine i zablude jer su istraživali svakodnevno Pisma: “Ovi pak bijahu plemenitiji od onih u Solunu. Oni primiše Riječ sa svom spremnošću te su danomice istraživali Pisma, je li to tako” (Djela apostolska 17:11).

Sada ćemo uzeti u obzir one testove koji su nam dani u Pismu i koji će nam pružiti potrebno znanje kojim bismo mogli biti u mogućnosti razlikovati lažne duhove od Duha Svetoga.

1. TEST – Opovrgava li duh išta od Božje Riječi?

Za prvi test, možemo se vratiti tragičnoj priči o Evi u Edenskom vrtu. Kao što je poznato, Eva je budalasto dopustila da ju prevari Sotona koji se sam utjelovio u zmiji. Da je shvatila da je to njen najveći neprijatelj, Sotona, koji je tražio njenu propast, ona bi pobjegla od njega u strahu. Tek kada se predala toj suptilnoj sugestiji, otkriva svoju strašnu pogrešku i plaća ju po nezamislivoj cijeni. Što je to što je Eva zanemarila učiniti što ju je moglo spasiti od takve tragične pogreške?

Moglo bi se istaknuti da je svoju prvu pogrešku napravila time što je bila u blizini zabranjenog stabla. Namjerno je lutala u blizini stabla spoznaje dobra i zla i tako se stavila u poziciju u kojoj je mogla postati žrtva iskušenja. Da radi nešto krivo vjerojatno je i sama shvatila jer tome svjedoči i činjenica da je posjetila to mjesto bez znanja svog muža. Mnogi su poput Eve, namjerno idu tamo gdje je napast. Oni se igraju s vatrom i imaju naivnu ideju da neće biti spaljeni. Na ovaj način ljudi se danas zabavljaju brbljajući o svim vrstama crne magije i misticizma i zato niti ne čudi činjenica da su se mnogi od njih zapleli u mrežu koju su sami spleli.

Ipak, Eva je učinila najveću pogrešku kada je dopustila sumnjama da u njeno srce posiju pitanja o istinitosti Božje Riječi. Gospodin je rekao: “U dan kad budete s njega jeli zacijelo ćete umrijeti”. Zmija je glumeći zavarala Evu. Ona nije nazvala Boga lašcem, ali je postavila pitanje “Je li Bog rekao?” Tako opasna pretpostavka trebala bi biti dovoljna da Eva pobjegne od svog neprijatelja. Đavao je lažac po prirodi i ,prije ili kasnije, iako se pojavljuje u ovčjem odijelu, otkriti će svoje pandže, uzrokovanjem sumnje na Božju Riječ. Ipak, koliko često si ljudi dopuštaju da poput Eve budu odvedeni u ozbiljnu zabludu jer su se natezali s vragom, a nisu se držali Božje Riječi!

Naveo bih primjer jednog propovjednika koji je zaveden u zabludu kroz zavodničke duhove. Ovi duhovi su mu rekli da će se dogoditi spektakularno čudo kroz ozdravljenje njegove supruge od paralize, iscjeljenje koje će privući nacionalnu pozornost. Trebalo se dogoditi u određeni dan i sat. Dogovorio je s novinarima da dođu i da svemu tome posvjedoče. Kada se ovo proročanstvo nije dogodilo, duhovi (koji su se predstavili kao anđeo Gabriel) su mu tada rekli da se čudo ne može dogoditi jer njegova supruga nije bila po volji Božjoj, da njegov brak nije svezan na Nebu i da mora otpustiti ženu pa se oženiti drugom – mlađom djevojkom i tada će njegova služba biti okrunjena uspjehom. Nesretni brat odlučio je vjerovati zavodničkom duhu više nego Božjoj Riječi. Žalosni ishod je bio da je njegova služba praktički uništena. Ovaj čovjek je trebao to prepoznati, da ako se njegova proroštva nisu ispunila najvjerojatnije je bio pod utjecajem duha zavodnika. Test pravih proroka nalazi se u Ponovljenom zakonu.

“Ako li rekneš u srcu svojemu: ‘Kako ćemo raspoznati riječ koju Gospod nije izrekao?’ Kad prorok govori u ime Gospodnje pa se ta riječ ne zbude i ne ispuni, to je riječ koju Gospod nije govorio. U drskosti je taj prorok govorio, njega se nemoj bojati” (Ponovljeni zakon 18:21-22).

Kad je saznao da se ono što je on prorokovao nije dogodilo, ovaj se službenik trebao suočio s činjenicom da je posjedovao lažnog duha i vapiti Gospodinu za izbavljenje. Umjesto toga, on je nastavio slušati laži tog duha. Zavodnički duh obično se može otkriti jer je njegova priroda laganje i davanje izjava u izravnoj suprotnosti s Božjom Riječi. Ako je osoba ipak dopustila da se snažno izloži utjecaju lažljiva duha on je u velikoj opasnosti racionaliziranja laži, umjesto da vjeruje u Božju Riječ. Često dobri kršćani mogu biti zavedeni. Njima ovakvi duhovi govore da ih je Bog počastio što im je dao “novo otkrivenje”. To može biti “objava” glede božanstva, vodenog krštenja, o “besmrtnosti tijela”, nema razlike. Ako se odluče vjerovati zavodničkim duhovima, a ne riječi Božjoj, njihova djelotvornost kao kršćanina je završila ili će se barem umanjiti. Doista, njihova vlastita duša može biti u opasnosti.

2. TEST – Krist je došao u tijelu?

“Po ovome prepoznajete Duha Božjega: svaki duh koji ispovijeda da je Isus Krist u tijelu došao, od Boga je. A svaki duh koji ne ispovijeda da je Isus Krist u tijelu došao, nije od Boga. To je duh Antikristov, a za nj ste čuli da dolazi i sad je već u svijetu” (1. Ivanova 4 2-3).

Ovaj test je možda nije toliko izravni test zlog duha, ali jeste za proroka ili učitelja pod utjecajem zavodničkog duha koji mogu uvesti neke nove doktrine ili kult. Duh koji je u pozadini iza lažne religije obično uzrokuje da vođa te religije iskrivljuje Biblijsku istinu ili istinu o Kristovu božanstvu.

Drugim riječima, to će učenje uglavnom negirati ili baciti sumnju na činjenicu da je Isus rođen od djevice, te da je Sin Božji. Islam, na primjer, priznaje da je Isus bio prorok, ali u istom smislu da je bio prorok kao i Muhamed.

U ovom poglavlju nemamo prostora ispitati razne popularne kultove u detalje, i zbog toga ih nećemo izričito spominjati. No, barem desetak kultova koji su više ili manje poznati javnosti, na neki način, spadaju u kategoriju iz 1. Ivanove 4:1-3. Ta učenja uvijek udaraju na najvitalniju točku Evanđelja – božanstvo Isusa Krista. Jedan poseban kult, na primjer, koji naglašava mentalno ozdravljenje, poriče da fizički svemir uopće postoji. Sve je duh, pa stoga ne postoji fizičko tijelo. Prema tome, ništa fizičko ne postoji, bolest, bol ili smrt nije stvarna. Takva filozofija, naravno, mora poreći da je Isus došao u tijelu, da je trpio na križu i umro, te da je ponovno uskrsnuo u proslavljenom tijelu. Veliki broj ljudi je palo u iluziji ovog kulta. Ipak, pitam se jesu su pažljivo pročitali Novi Zavjet, da jesu, nikada ne bi postali žrtva takve pogreške.

Ostali kultovi uče da je Isus iz Nazareta došao u tijelu, ali ne vjeruju da je On Krist, ključni test svih nauka je da li prihvaća temeljnu istinu da je Isus Krist. Svi učitelji koji su od Boga, bez okolišanja, učinit će to isto priznanje koje je i Petar učinio kad ga je Isus upitao: “A što vi za mene kažete, tko sam?”

“Reče im: ‘A što vi za me kažete, tko sam?’ A Šimun Petar, odgovorivši, reče: ‘Ti si Krist, Sin Boga živoga’” (Matej 16:. 15-16).

Još jedan poznati kult uči da je Isus bio samo stvoreno biće, poput drugih ljudi. Zato što je vjerno slušao zapovijedi Božje, on je postao Pomazanik Božji, te je u tom smislu bio i Sin Božji. To je također krivo. Krist nije stvoreno biće, On je vječni Božji Sin, koji je po utjelovljenju postao i Sin čovječji.

Duh iza modernizma, unitarizma, univerzalizma, new agea i masa drugih takvih religija negiraju na neki način božanstvo Isusa Krista. Gdje god postoji sumnja o tom temeljnom kamenu evanđelja, možemo biti sigurni da su zavodnički duhovi na djelu.

3. TEST – Po njihovim plodovima ćete ih poznavati

Je li moć činjenja čuda nepogrešiv test čovjekovog odnosa s Bogom?

Je li činjenica da onaj koji govori jezikom ljudi i anđela dokaz da ta osoba ima pravi duh?

Ako osoba prorokuje, je li to samo po sebi dokaz da je on u ispravnom odnosu s Bogom?

Ako je jednom bio pomazan od Boga, znači li to da ta osoba i sada ima Duha Kristova?

“Ako i jezicima ljudskim i anđeoskim govorim, a ljubavi nemam, postao sam mjed što zveči ili cimbal što ječi. Ako i dar prorokovanja imam i znam sve tajne i svu spoznaju; ako i svu vjeru imam da bih i gore premještao, a ljubavi nemam — ništa sam. Ako i sav svoj imetak razdam, ako i tijelo svoje predam da se sažeže, a ljubavi nemam — ništa mi ne koristi” (1. Korinćanima 13:1-3).

Obično bi se, božanski darovi mogli uzeti kao znaci čovjeka Božjeg. Ali oni nisu nepogrešivi znaci, jer, nažalost, onaj tko ih posjeduje je još uvijek slobodan moralno sagriješiti i zaprljati izvor iz kojeg teku ti darovi. On može popustiti pod samouzvišenjem i kako je Pavao izjavio, postati “lažni apostol”. Ljubav prema novcu može uzrokovati da griješe kao i Juda, jedan od dvanaestorice, koji je izvodio čuda, ali nažalost, na kraju je postao izdajnik i izdao svog Učitelja za trideset srebrnjaka. Samson je bio pomazan od Boga no zato što se predao tjelesnim požudama, bio je lišen svoje moći i pao u ruke neprijatelja (Suci 16: 20-21). Bileam je govorio neka od najljepših proročanstava, čak je i prorokovao dolazak Krista (Brojevi 24:17), ali zbog svoje ljubavi prema novcu, on je komercijalizirao svoj dar i na kraju je umro pod Božjom osudom (Jošua 13:22).

Isus je dao ozbiljnu opomenu u vezi tih stvari, u Mateju 7:22-23: “Mnogi će mi reći u onaj dan: ‘Gospodine, Gospodine, nismo li u tvoje ime prorokovali i u tvoje ime zloduhe izgonili i u tvoje ime mnoga silna djela činili?’ I tada ću im priznati: ‘Nikada vas nisam upoznao! Odstupite od mene, vi koji bezakonje činite!’”. Što je onda pravi test proroka Božjeg? Isus ga je dao u 19. i 20. stihu kada je rekao: “Po njihovim plodovima ćete ih poznati: ‘Svako stablo koje ne rađa dobrim plodom siječe se i baca u vatru. Stoga, po njihovim plodovima ćete ih poznati’” (Matej 7:19-20).

Kako bismo trebali suditi proroka koji tvrdi da je poslan od Boga, kao na primjer da udari štapom na zemlju i uzrokuje da se pretvori u zmiju? Sjetimo se da su vračari, kao i Mojsije i Aron imali silu za pretvaranje njihovih štapova u zmije.

Kako možemo razlikovati ono što je od đavla, kada su znakovi koji se pojavljuju jako slični?

Prije nego što odgovorimo na to pitanje, moramo postaviti jedno protupitanje: Ima li to prorok koji čini takva čudesa, ima poput Mojsija poniznost i skromnost?

“A Mojsije bijaše veoma ponizan čovjek, više no bilo koji čovjek što je bio na licu zemlje” (Brojevi 12: 3). Posreduje li on za narod poput Mojsija, koji je bio spreman dati svoj život za spas svoga naroda? Ili je poput faraonovih slugu koji tuče i ponižava narod Božji?

Dakako, ako čovjek može pokazati da su njegovi rodovi – plod Duha, tada možemo prosuditi njegove znakove, bez obzira na to što su slični vračarskima, da su od Boga.

S druge strane, ako on traži svoje samouzdizanje, poput faraona, ili se igra čarobnjaštva kao i vračari, tada moramo prosuditi da je on na sotoninoj strani.

Treba napomenuti da je Aronov štap je ostao, a štapovi vračara su pojedeni. Spiritisti su katkada sposobni materijalizirati pojedine objekte. To nije snaga Božja, ali je čarobnjaštvo. Čarobnjaštvo je često u mogućnosti izvršiti materijalizaciju, ali ona nema stalnog postojanja u prirodnom svijetu. Leteći tanjuri koji se pojavljuju i nestaju, spadaju u ovu kategoriju. Kada je Ilija učinio čudo s uljem i brašnom, ono je trajalo sve dok je trajala glad kako bi bilo dovoljno za održavanje udovice i obitelji (1. Kraljevima 17:14-16). Elizej je učinio čudo s uljem i tako se platilo dugove (2. Kraljevima 4:1-7). Kad je Krist umnožio kruhove i ribe, čak su ulomke sakupili za naknadnu uporabu (Matej 15:32-37). Faraonovi vračari su proizveli zmije sa svojim štapovima, ali su one bile uništene Božjom snagom! Spiritizam i vjersko čarobnjaštvo može proizvesti materijalizacije, ali takve materijalizacije će nestati, a to je znak čarobnjaštva. Neka Božji narod bude na oprezu!

4. TEST – Dar razlikovanja duhova

Do sada smo razmotrili testove kojima “testiramo duhove” i koje svaki kršćanin, upoznat s Božjom riječi, može koristiti. Ako se oni primjenjuju pažljivo i uz molitvu, nezamislivo je da vjernik može biti zaveden bilo kojom neprijateljskom taktikom, bez obzira kako suptilna ona bila.

Kako bi mogao prakticirati testiranje duhova vjernik ne treba više od prva tri testa. Ipak ima i onih koji su dobili posebnu službu koja ih često dovodi u kontakt sa zlim silama, tako da ih može prepoznati, pogotovo ako je prisutno više od jednog demona. Za one s takvom službom Bog je osigurao poseban dar pod nazivom “dar razlikovanja duhova”.

Ovaj dar se spominje u 1. Korinćanima 12: 7,10: “A svakomu se daje očitovanje Duha na korist… a drugomu razlučivanje duhova”.

Ovaj “dar za razlikovanje duhova” ima obično širi opseg od onog uobičajenog. Kao što postoje zli duhovi, tako postoje i dobri duhovi. Ponekad Bog dopušta svom narodu, da raspoznaje ili vidi anđeoske duhove. Prorok Elizej se jednom pomolio za svoga slugu da mu Bog otvori oči kako bi mogao vidjeti zaštitničku vojsku anđela oko njih: “Tada se Elizej pomoli i reče: ‘Gospode, molim te, otvori mu oči da vidi’. I Gospod otvori oči momku te je vidio. I gle, gora bijaše puna konja i ognjenih kola sve uokolo Elizeja” (2. Kraljevima 6:17).

Razlikovanje duhova također uključuje i razlikovanje ljudskih duhova. Ponekad je važno znati da li je prisutan prijevarni ljudski duh. Filip, evanđelist, pretpostavio je da je Šimun Vrač bio pravi vjernik i krstio ga je u vodi. No, kada je došao apostol Petar, on je razabrao da je Šimun bio čarobnjak i odjednom ga je razotkrio (Djela apostolska 8:9-23). Isus je znao da je Juda bio licemjer, iako je potonji pametno sakrio svoj pravi karakter od ostatka učenika (Matej 26:21-22). Gehazi je mislio da je prevario Elizeja glede srebra i ostalih darova. Elizej je znao sve što je njegov prijevarni sluga učinio (2. Kraljevima 5:20-27).

Dar razlikovanja duhova, vjerujem, posebno je dizajniran za otkrivanje prisutnosti demona. Ponekada će se ovi duhovi pretvarati se da su Duh Božji i pokušati se prikriti.

Poseban trik koji demoni ponekad koriste prikazan je u slučaju opsjednute djevojke koja je bila u Filipima za vrijeme Pavlovog prvog misijskog putovanja u Europi. Ova je djevojka imala vračarskog duha i kroz gatanje i proricanje donosila je svojim gospodarima veliku dobit. “Ona je slijedila apostola Pavla i vikala: ‘Ovi su ljudi sluge Boga Svevišnjega, koji pokazuju vam put spasenja’” (Djela apostolska 16:17).

Možda su neki od Pavlovih suputnika i sljedbenika pretpostavili da je djevojka imala Duha Božjega i da je ono što je govorila bilo pravo svjedočanstvo Isusa Krista. Pavao, međutim, je u jednom trenu razabrao prisutnost vračarskog duha i prepoznao je da je njeno svjedočenje bilo daleko od pozitivnoga, ono je zapravo radilo štetu i Pavla su vjerojatno poistovjećivali s onima koji se bave sličnim vračarskim djelovanjima. Kada je Pavao istjerao zlog duha, djevojka više nije bila u mogućnosti maltretirati ih niti je bila u stanju više prorokovati budućnost. Pavao i Sila bačeni su u zatvor zbog toga i Bog je morao poslati potres da ih oslobodi. Ali to je poznata biblijska priča i ne treba je ponavljati detaljno (Djela apostolska 16:16-26).

Neće svatko operirati u daru razlikovanja duhova, ipak Bog je osigurao obilje izvora tako da nitko ne mora biti prevaren ili obmanut duhovima zavođenja. Nažalost, postoji mnogo ljudi ovih dana koji ne paze na biblijska upozorenja i ne koriste testove istine koje je Bog dao. Zbog toga nije malo onih koji su uhvaćeni od strane tih lažnih duhova koji se sve više očituju u ove posljednje dane (1. Timoteju 4:1).

izvor: Riječ Života    Autor: Gordon Lindsay; iz knjige “Satan’s demon manifestations and delusions”

Komentari

Komentari

Kultura i vjera

17. studenoga sveta Elizabeta Ugarska – slijedila je put svog Gospodina od princeze do siromaštva i prezrenosti

Objavljeno

- datum

Današnja slavljenica, sveta Elizabeta Ugarska, slijedila je put svog Gospodina od princeze i kraljeve kćeri do siromašne i prezrene žene koja služi Boga i ljude, sve do same smrti.

Sveta Elizabeta je bila kćerka ugarsko-hrvatskoga kralja Andrije II. Rodila se god. 1207. u Ugarskoj. Kad su joj bile tek 4 godine, već su je zaručili za turingijskog grofa Ludovika. Vjenčanje s njim obavljeno je kad joj je bilo 14 godina, a njemu 20. Unatoč tome što su bili tako mladi, pa bi čovjek mogao reći i nespremni za brak, njihov je brak bio ipak sretan – piše Petar Horvatić u narod.hr.

Sama je Elizabeta priznala svojoj vjernoj sluškinji Isentrudi: »Ako ja toliko ljubim jedno smrtno stvorenje, koliko više moram ljubiti Gospodina, koji je besmrtan i gospodar sviju!«

I vjerna Isentruda pripovijeda o međusobnoj bračnoj ljubavi Ludovika i Elizabete ovako: »Ljubili su se divnom ljubavlju te su jedno drugo blago poticali na hvalu i službu Bogu.«

Elizabeta je nježno ljubila svoga muža, a i on nju zbog njezine ljepote, plemenitosti i dražesnosti. Iako je bila veoma lijepa, nipošto nije bila zavodljiva. Među plemićkim damama Turingije grofica Elizabeta bijaše zbog svoje jednostavnosti u odijevanju te čednosti i skromnosti u životu gotovo prezirana. Ona se na dvorcu Wartburgu nije razlikovala mnogo od sluškinja jer je i sama neprestano radila, a malo ili ništa se zabavljala. Uostalom, ona je za zabave imala malo vremena jer je već s 15 godina postala majka, rodivši prvoga sina, u 17. godini rodila je kćerku, a u 20. godini još jednu kćerku.

Slatki i pun ljubavi Elizabetin bračni život trajao je kratko. U ljetu god. 1227 g. Ludovik je pošao u križarsku vojnu. Elizabeta je tada pod srcem nosila i očekivala porod svoga trećeg djeteta. Tri mjeseca kasnije jedan joj je glasnik donio vijest da je grof Ludovik u Italiji umro.

Elizabeta je tada rekla: »Umro! A s njim je umrlo i sve moje dobro na ovome svijetu.« Postavši udovica i nezaštićena, oboriše se na nju pohlepa i zavist. Bila je potjerana s dvorca Wartburga; oduzeli su joj i djecu, a ona se njima u prilog odrekla baštine. Kao franjevačka trećoredica prihvatila je u potpunosti evanđeosko siromaštvo.

 
U jednom pismu duhovni vođa svete Elizabete Konrad Marburški, koji ju je jako dobro poznavao, ovako opisuje njezin život: “Elizabeta je smjesta započela obilovati krepostima. Tijekom svega života tješila je siromahe. A onda je započela sasvim ishranjivati gladne jer je zapovjedila da se sagradi svratište u koje je prihvatila veći broj bolesnika i nemoćnih. Svima koji bi ondje potražili milostinju, darežljivo je dijelila dobročinstvo ljubavi. To nije činila samo tu, već po svim krajevima i dokle god dopiraše vlast njezina muža. Sve je svoje zalihe iz četiri kneževine svoga muža do te mjere potrošila da je naredila da se za potrebe siromaha proda svaki ukras i sva skupocjena odjeća. Imala je običaj da dva puta na dan, jutrom i navečer, osobno obiđe sve svoje bolesnike. Osobno se brinula za one koji bijahu među njima najodvratniji. Neke je hranila, drugima prostirala, neke na svojim ramenima prenosila i obavljala mnoge druge čovječne usluge. U svemu tome volja njenog muža blage uspomene nije zatečena nezahvalnom. Potom je, nakon smrti svoga muža, krenula k najvišem savršenstvu i od mene molila uz mnoge suze da joj dopustim da prosi od vrata do vrata. Na sam Sveti petak, kad su oltari bili razotkriveni, stavila je ruke na oltar u jednoj crkvici svoga grada kamo je dovela malu braću. U prisutnosti nekih odrekla se svoje volje, svih odličja svijeta i onog što je Spasitelj savjetovao u Evanđelju da treba ostaviti. Kad je to obavila i videći da je može progutati buka svijeta i svjetska slava one zemlje u kojoj je za muževog života slavno živjela, iako sam bio protivan, otišla je u Marburg. Tu je u gradu sagradila jedno ubožište. Okupljala je bolesne i slabe, a bijedne i najprezrenije postavljala za svoj stol. Osim tih djelotvornih djela, pred Bogom svjedočim, rijetko sam kad sreo ženu koja bi više razmatrala. Neke su žene i neki redovnici u nekoliko navrata vidjeli: kad je dolazila iz osame na molitvu kako njeno lice čudesno sjaji, dok joj iz očiju prosijavaju kao sunčane zrake. Ispovjedio sam je prije smrti. Pitah je što treba učiniti s njenim imanjem i pokućstvom. Rekla je da sve, za što se već odavno tek pričinjalo da posjeduje, pripadaše siromasima. Zamolila me da im sve porazdijelim, osim jeftine tunike koju je sama nosila i u kojoj želi biti ukopana. Kad je to bilo gotovo, primila je Gospodinovo tijelo. Poslije toga, sve do večernjeg časa često je govorila o najboljem što je čula u propovijedi.

Potom je, najpobožnije, preporučivši Bogu sve koji su sjedili uza nju, izdahnula kao da je blago usnula”.

Napustila je svoje tijelo, u prve pijetlove, 17. studenoga 1231. kao u veoma smirenu snu. Malo prije toga je u svojoj maloj sobi čula preblagi pjev i nakon toga je rekla: ‘Gledajte, to je čas u koji je Djevica rodila Isusa!’ Nakon što je živjela potpuno lišena svega, kao i Krist kad je umro na križu, umrla je u istom siromaštvu u kojem se On htio roditi.

Sahranjena je u Marburgu. Samo četiri godine kasnije, Grgur Ix. priznao je njezinu svetost, uzdigavši je na čast oltara. Na njezinu se grobu nastavljanju čudesa i ozdravljaju mnogi bolesnici. Zaštitnica je franjevaca.

 

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Kultura i vjera

Znate li kako je izgledalo lice Krista u trenutku Uskrsnuća? Znanost još nema odgovor, zašto upravo ovako…

Objavljeno

- datum

Istraživanja su dovela do zapanjujućeg otkrića da je lice mrtvog čovjeka sa Torinskog platna i ono živo lice sa rupca u Monoppellu – predstavljaju istu osobu

Fr. M. Piotrowski, u časopisu Ljubite jedni druge opisuje čudo slike Svetog lica u Manoppellu za koju kaže da je među najvećim trajnim Božanskim znakovima na zemlji.

Naime, i ova je slika baš kao i Torinsko platno, slika Gospe od Guadalupske, bacila znanost na koljena pred Božjim znakom.

Zaključak svih studija bio je: Ne znamo o čemu je riječ, ovo kao da nije naslikano na Zemlji, ljudskom rukom.

Iako je velik broj katolika koji nikad nisu čuli za ovu čudesnu sliku, Padre Pio, veliki mističar i svetac, za čudo Svetog Lica iz Manoppella rekao je da je riječ ‘o najvećem čudu koje imamo na svijetu’.

– Na komadu tkanine, veličine 17 x 24 centimetara, a koji stoji na glavnom oltaru crkve u Manoppellu, nalazi se slika lica Uskrsloga Krista. Istraživanja provedena na njemu ne mogu objasniti kako je slika nastala. Digitalno skeniranje najveće rezolucije potvrđuje odsutnost ikakve boje između tkivnih vlakana. Tkivo ne pokazuje ni najmanji trag boje ili pigmenta. Njegova najupečatljivija značajka je njegova transparentnost i činjenica da se slika može vidjeti savršeno dobro s obje strane-kao fotografski slajd. Ako netko mijenja svjetlo, događaju se promjene lica kao da je živo. Ako se gleda pod jakim svjetlom, ne može se vidjeti, jer postaje prozirno. Ona ima kvalitete slike, fotografije i holograma; a ipak nije ništa od toga. Osjenjenost je tako profinjena da nadilazi sposobnosti čak i najvećih majstora. Zaključak je vrlo jednostavan: radi se o djelu koje – nije nastalo ljudskom rukom – ‘‘acheiropoietos“.

Slika je utisnuta na vrijednom komadu drevne tkanine koje je satkano od svilenih niti predenih od jedne vrste morskih dagnji. Materijal je vatrostalan kao azbest i posve neprikladan za slikanje na; to fino tkivo ne podržava ulje niti akvarel.

Istraživanja su dovela do zapanjujućeg otkrića da je lice mrtvog čovjeka sa Torinskog platna i ono živo lice sa rupca u Monoppellu – predstavljaju istu osobu! Kada se jedno platno stavi na drugo, lica savršeno-grafički odgovaraju, što je dokaz da te dvije slike predstavljaju jednu te istu osobu. Nema sumnje da se struktura i dimenzije lica utisnutog na velu i na Torinskom platnu 100% podudaraju. Tu se s pravom može govoriti o matematičkom dokazu.

Torinsko platno i rubac iz Manoppella su najveća trajna čuda na svijetu. Sa znanstvenog stajališta, niti jedan niti drugi ne bi smjeli postojati. Neobjašnjivi su! Samo je slika Gospe Guadalupske je usporediva s ovim dvama platnima.

Sve ukazuje na činjenicu da je sa rupcem koje se nalazi u Manoppellu pokriveno Isusovo lice u grobu. Stoga je to poseban “svjedok” uskrsnuća, tim više što ono nosi “snimku” Isusova lica uhvaćenu u samom trenutku kad je prešao iz smrti u život.

Pravi Bog, koji je iz ljubavi prema nama postao pravi čovjek, tako da u svojoj muci, smrti i uskrsnuću mogao otvoriti za nas put prema nebu, ostavio nam dvije izvanredne slike: jednu otisnut na pokrovu u Torinu, a druga na rupcu iz Manoppella.

Oni predstavljaju zapis o najvažnijem trenutku u ljudskoj povijesti – o onom trenutku koji je vidio konačni poraz sotone, grijeha i smrti. Postavši pravi čovjek, Božji Sin je mogao uzeti na sebe grijehe i patnje svih ljudi koji su živjeli ili će ikada živjeti. (On to može jer u Bogu nema vremena, samo  vječno: “Sada”), “Naše je boli na se uzeo…” (Iz 53, 4). Budući da je bez grijeha, On je u svojoj muci i smrti na križu uzeo na se učinke grijeha i patnje svih ljudi. Dok doživljava najveću napuštenost i patnju u trenutku smrti, on prikazuje sve nas svom Ocu nebeskom. Na taj način On je pobijedio grijeh i smrt te je dobio od Oca dar uskrslog života.

Slika Svetog Lica na rupcu u Manoppellu i otisak tijela na platnu u Torinu nastaju kao rezultat Božje intervencije u trenutku uskrsnuća. U njima imamo čudesno svjedočanstvo onog trenutka kad je Isusovo čovještvo bilo proslavljeno.

Na Torinskom platnu imamo snimak njegova mrtvog tijela na samom početku njegove proslave. Tijelo je već počelo zračiti tu tajanstvenu energiju koja je uzrokovala da se projicira na platno u obliku fotografskog negativa, s tako preciznim detaljima.

Rubac Manoppella, s druge strane, je (pozitiv) otisak Kristovog živog lica. Proces proslavljenja nije potpun, jer je lice još uvijek obilježno modricama i oteklinama. Sjaj Uskrsloga beskrajno nadilazi naše poimanje. Tek u nebu ćemo biti u stanju gledati to lice u najvećem mogućem zadovoljstvu. Lice rupca Manoppella je lice Uskrsavajućeg Krista, u trenutku Njegove prijelaza iz smrti u život, u trenutku obilježavanja transformacije osakaćena tijela  “od kog svatko lice  otklanja… (Iz 53,3).Slika na rupcu u Manoppellu je snimak lica u trenutku prije nego se “ovo raspadljivo obuče u neraspadljivost i ovo smrtno obuče u besmrtnost” (1 Kor 15,53).

Bog nam je ostavio vidljivu sliku o istinitosti njegova utjelovljenja, smrti i uskrsnuća. Po ovom znaku je jasno nam je da je uistinu postao pravi čovjek, koji je preuzeo na sebe sve naše patnje i grijeha, i da je On doista umrijeti i uskrsnuti od mrtvih kako bi nas oslobodio od grijeha i smrti i doveo nas do pune sreće u raju, piše fra M. Piotrowski, SChr.

Sv Faustina Kowalska, Dnevnik, 1784.:

Božansko lice Manoppella je bitan dokaz Isusova uskrsnuća. Ona poziva svakog od nas da se obratimo i da zauzmemo osobni odnos ljubavi s Uskrslim u svakodnevnoj molitvi, a posebno u sakramentima pokore i euharistije. Raspeti Isus doista je ustao od mrtvih i živi ​te u svom milosrđu grli svakog grešnika. On nas moli da redovito primamo sakramente ispovijedi i svete pričesti. “Kako želim spas duša! (…) Želim izliti božanski život u ljudske duše i posvetiti ih, samo ako bi bile spremne prihvatiti moje milosrđe. Najveći griješnici će postići veliku svetost, samo ako se se pouzdaju u moje milosrđe. Najveće dubine moga bića se prelijevaju od milosrđa na sve što sam stvorio. Moje je zadovoljstvo da djelujem u ljudskoj duši, da je ispunim svojom milosrđem i da je opravdam. ” (Sv Faustina, Dnevnik, 1784).

Izvor: dnevno.hr

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Kultura i vjera

(VIDEO) BRAVO! Poljaci sloganom ŽELIMO BOGA rasturili europsku oligarhiju!

Objavljeno

- datum

 EUROPSKA OLIGARHIJA NA SEDATIVIMA, DOK SIPA MRŽNJU NA ISUSA …   Poljaci su stali na trn vladarima Europe zbog jasne poruke: Isus Krist je naš jedini vladar!

Ljevičarski mediji Europe raspisali su se o desničarenju, ekstremizmu, radikalizmu, konzervatizmu i svim mogućim negativnim zvukovima bjesnila zato što je jedna slobodna zemlja na svoj Dan neovisnosti, na svoj dan slobode izašla na ulice pod sloganom: Želimo Boga!

Sama činjenica da oni žele Boga i da su u stanju okupiti se u broju 60 tisuća za Gospodina, zlatnu oligarhiju Europe dovela je do stanja bunila.

ODJEDNOM DEMOKRATI POSTAŠE OLIGARSI…

Odjednom demokrati postadoše oligarsi. Odjednom tolerantni postanu bijesni te riječima mržnje bacaju zgražanje nad slobodom. Odjednom, oni koji pričaju o slobodi zabranjuju onima koji izabiru. Boga.

Da je svaki izbor Europi poželjan osim izbora – Bog, razotkriva se upravo u ovakvim događajima, kad jedna europska zemlja jasno pokaže Europi da nije zaboravila na sebe, na svoje korijene, tradiciju, temelje društva, na svoje vjerovanje,  kako se to zahtjeva od zemalja članica.

Pravo lice totalitarne Europe koja drhti pred Gospodinom zbog svojih opačina, otkriva se upravo na primjeru Poljske, države koja koristi svaku priliku da oligarsima pokažu da ne žele novi svjetski poredak s globalnim upravljačima na čelu, već da je Isus Krist jedini kralj njihove Zemlje kojem oni odgovaraju.

Poljska je uistinu odana Isusu Kristu i nije riječ o nikakvim opasnim konzervativnim strankama koje Poljsku vode radikalizmu. Već je riječ o čistoj politici pravde po Isusu koja je milosrđe i ljubav prije svega.

Posvećenost malenima, a ne velikima, što Poljaci pokazuju kako kroz vlasti i politiku tako i kroz narod   koji jasno šalje poruku da je  protiv europske oligarhije, banaka i tlačitelja, protiv ideologije smrti i protiv lažne demokracije koja hrani i udiže laž  i ropstvo a zabranjuje slobodu – izbora.

Poljska je ove godine uspjela milijune Poljaka dovesti na granice Poljske te okružiti Poljsku molitvom Gospine krunice kako bi zaštitili zemlju od islamizacije i ostalih dijaboličnih EU projekata kojima je cilj razvodniti vjeru, stupove, i volju poljskog naroda. (U Hrvatskoj im je to uspjelo). Zato se Poljake zbog slavlja Dana Neovisnosti proziva ekstremistima, teroristima i radikalima, jer se namjerava manipulacijom dovesti ljude Europe u stanje da povjeruju da su svi oni koji vjeruju u Boga, zapravo – teroristi.

U stanje straha koje te priječi svjedočiti o svojoj vjeri, na jednak način kako se to priječilo u totalitarnim režimima. Zato je demokracija koju Europa danas plasira kao najveće političko dostignuće povijesti ništa drugo nego čisti sotonizam u kojem vukovi svijeta proždiru jaganjce. Nevine.

Zato se osuđuju i teroristima proglašavaju oni koji brane život. Oni koji provode politiku života, a ne agendu smrti. Oni koji su slobodni od svijeta i slobodni svjedočiti svoju vjeru u Isusa Krista, u milosrđe koje on predstavlja. Zato su ekstremistima prikazani oni koji ljube milosrđem, a uzdižu se vukovi koji same sebe postavljaju za idole čovječanstva.

Poljska je prošle godine pred nevjerojatnih 100 tisuća ljudi ustoličila Isusa Krista za kralja Poljske. Ove godine svijetu su poslali žestoku poruku: Mi želimo Boga, čime su se opet otvoreno suprotstavili sotonizmu Europe i pokazali se kao njezino svijetlo.

Od marša 60 tisuća ljudi pod zastavama Isusa Krista, europska oligarhija opat je zadrhtala, a to je vidljivo po izljevima bijesa u medijima njihovih struktura koji se tresu od njihova svjedočanstva pripadanja – samo Isusu Kristu.

Pogledajte i razmislite zašto Hrvati nisu ovako hrabri već dopuštamo da nas gaze i otimaju vjeru i narod, Boga i našu baštinu?!

 

Komentari

Pročitajte cijeli članak
Najave

Facebook

Popularno

Copyright © 2017 Croative.net.