Connect with us

Magazin

Jesmo li sami u svemiru?

Objavljeno

- datum

Procjenjuje se da postoji 100 milijardi planeta u Mliječnoj stazi, jednoj od tisuća milijardi galaksija. Znamo da na jednom planetu, Zemlji, život postoji, no trebalo bi postojati milijuni naseljivih planeta sličnih Zemlji samo u našoj galaksiji koji su sposobni razviti život. To dovodi do pitanja – gdje su svi? 

To je problem koji je dugo mučio astrofizičare i ne postoji jasan odgovor. To je pitanje poznato kao Fermijev paradoks, kojeg je postavio talijanski astronom Enrico Fermi 1950. godine. Ako je život tako obilan, kaže, zašto još nismo otkrili ništa?

Postoje brojna moguća rješenja, neka vjerojatnija od drugih. Pogledajmo neka od njih.

1. Svemir je jednostavno prevelik

Prvo rješenje, i vjerojatno najpopularnije, odnosi se na ogromne udaljenosti svemira. S obzirom da naseljeni planeti naše galaksije mogu biti udaljeni tisuće svjetlosnih godina, to čini dvosmjernu komunikaciju putem elektromagnetske radijacije, jedini zasad poznati način komunikacije, nemogućnom. Za galaksije izvan Mliječnog sustava koje su udaljene milijunima svjetlosnih godina, taj scenarij još je i više nemoguć. Moguće je da su udaljenosti jednostavno prevelike za komunikaciju kroz prostor-vrijeme.

2. Nismo dovoljno ustrajno tražili

Moguće je da nismo dovoljno ustrajno tražili. Dosad se većina potrage za izvanzemaljskom inteligencijom (eng. search for extraterrestrial intelligence, SETI) oslanja na nekoliko teleskopa diljem svijeta – Institut SETI je proveo većinu tih istraživanja dosad, no ništa nije pronađeno.

Ove godine najavljen je 100 milijuna dolara vrijedan projekt „Breakthrough Listen”, kojeg financira ruski milijarder Juri Milner i koji će dosad najsustavnije tražiti izvanzemaljske signale. Koristit će dva najmoćnija radioteleskopa na svijetu, Opservatorij Green Bank u Zapadnoj Virginiji i Opservatorij Parkes u Australiji, kako bi pregledali milijun zvijezdi najbližih Zemlji, te najbližih sto galaksija u potrazi za signalima koji su namjerno ili slučajno poslani u našem smjeru. To je naša najbolja šansa da nešto pronađemo.

Možete pogledati i prvi od dva izvrsna videa koji objašnjavaju Fermijev paradoks „The Fermi Paradox – Where Are All The Aliens”:

3. Veliki filter

Ako se ne pronađe ništa nakon 10 godina, koliko će projekt „Breakthrough Listen” trajati, onda stvari postaju kompliciranije. Još jedno rješenje Fermijevog paradoksa sugerira da postoji Veliki filter u svemiru, kod kojeg inteligentan život staje kroz samouništenje ili zbog drugih razloga. Moguće je da smo prva vrsta koja je prošla filter, ili ga tek trebamo doseći – a sve su ostale inteligentne civilizacije uništene.

4. Nismo dovoljno razvijeni

Neki smatraju da je moguće da postoje drugi oblici komuniciranja za koje još ne znamo – možda izvanzemaljske civilizacije čekaju da dosegnemo određenu razinu tehnološke zrelosti prije nego što nas kontaktiraju. To bi moglo biti rješenje i dok ne nađemo te druge oblike komunikacije, ne možemo ništa učiniti.

5. Sami smo

Zadnje rješenje Fermijevog paradoksa je ujedno i najstrašnije – možda smo sami u ovom svemiru.

Uzmite u obzir da ne znamo kako je započeo višestanični život na ovom planetu, na koji je način iz jednostaničnog prešao u višestanični, u složene organizme. Također, nismo sigurni kako je uopće život došao do ovog planeta, odakle je došla voda i još mnogo toga. I što je s uvjetima koji su doveli do evolucije čovjeka?

Naš planet orbitira na točnoj udaljenosti od Sunca, zoni naseljivosti, gdje su temperature dovoljno umjerene da bi mogli živjeti. Morali smo pričekati da dinosauri nestanu kako bi sisavci dobili priliku na ovom planetu. Sada je ljudska civilizacija stara samo nekoliko tisuća godina, što je samo mali dio 13,8 milijardi starog svemira. Moguće je da je Zemlja jedina kozmička šala koja je dozvolila razvijanje inteligentnog života.

8Bge0f1

Jesmo li sami ili smo jedni od mnogih? (Image credits: NASA/JPL-Caltech)

Mnogi znanstvenici odbijaju povjerovati da je peto rješenje točno. Umjesto toga, smatra se da ćemo pronaći neki oblik mikrobiološkog života u Sunčevom sustavu tijekom sljedećih nekoliko desetljeća, što će biti ili prije ili poslije izvanzemaljskog signala iz svemira. No, nema smisla u nijekanju da je pomalo zabrinjavajuće što još nismo ništa pronašli.

Sve dok ne pronađemo dokaz koji upućuje na suprotno, sami smo u cijelom svemiru. Jedini smo primjer svjesnog života u svemiru za kojeg znamo, što čini Zemlju i čovječanstvo nevjerojatno posebnom, te bismo trebali činiti sve što je u našoj moći da očuvamo ovaj fascinantni i usamljeni, životom naseljeni planet na kojem jesmo.

Kao što je sir Arthur Clarke jednom rekao: „Postoje dvije mogućnosti – ili smo sami u svemiru ili nismo. Obje su jednako zastrašujuće.”

Izvor: znanost.geek.hr

Komentari

Oglasi
Komentari

Magazin

BBC svijetu predstavio dalmatinsku fjaku

Objavljeno

- datum

NA NASLOVNICI BBC-ja danas je osvanuo tekst o dalmatinskoj fjaki – “sublimnom stanju uma koje karakterizira težnja ni za čime.”

Autorica teksta Kristin Vuković, Amerikanka s korijenima iz Karlovca, nakon nekoliko posjeta Dalmaciji upoznala se s konceptom fjake, no priznaje da joj je trebalo neko vrijeme da ga shvati.

Prvi s fjakom se susrela još 2004. godine kad je u Dubrovniku, puno prije Igre prijestolja, učila hrvatski jezik. Čekala je prijatelja koji je kasnio, a konobar joj je rekao kako ga je valjda “uhvatila fjaka” – prenosi index.hr.

Nakon toga zainteresirala se za koncept, a lokalci su joj objasnili da je fjaka nešto što se ne može naučiti, već je čovjek mora iskusiti sam.

Napominje u tekstu autorica i kako fjaka, kao i brojne druge riječi, dolazi iz talijanskog jezika, od fiacca (umor), no dodaje kako je riječ o potpuno drugačijem značenju s obzirom na to kako “fjaka nije lijenost već uzvišeno stanje uma.”

O tome je pisao i hrvatski pjesnik Jakša Fiamengo koji je fjaku objasnio kao specifično stanje uma i tijela u kojem osoba izgubi smisao za vrijeme; “kad si nigdje i svugdje, kad lebdiš između svega i ničega”.

Tijekom godina i brojnih posjeta Hrvatskoj, autorica kaže kako je naučila cijeniti sporiji način života u Dalmaciji. U Dubrovniku se naposljetku i vjenčala odnosno “predala fjaki pod čarolijom snažnog dalmatinskog sunca”.

 

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Magazin

Ponašanje muškaraca i žena je biološki definirano

Objavljeno

- datum

U forsiranju iluzorne jednakosti i promicanju rodne neutralnosti, u određenim društvenim krugovima, posebno na Zapadu, postalo je popularno odgajati djecu na „rodno neutralan“ način; poticanje da se igraju sa rodno neutralnim igračkama, oblačeći ih u rodno neutralnu odjeću, pa čak u nekim slučajevima, neotkrivanje djetetovog spola pri rođenju.

No, znanstvena realnost jest ta da je uzaludno promatrati i tretirati djecu kao prazne kalupe bez predodređenih i urođenih karakteristika.

Mnoštvo istraživanja pokazalo je da su dječje preferencije urođene, a ne uvjetovane okolinom ili odgojem.

Većina djevojčica gravitira prema društveno zanimljivim igračkama, poput lutaka, koje pomažu u razvoju društvenih i govornih sposobnosti. Većina dječaka gravitira prema igračkama koje su mehanički zanimljive, poput automobila, koje doprinose razvoju snalaženja u prostoru.

Nedavna studija pokazala je da se te preferencije pojavljuju već sa devet mjeseci starosti, prije nego djeca uopće počinju biti svijesna rodnih razlika, što se događa sa oko 18 mjeseci.

Vrijedno je spomenuti istraživanje koje se bavilo djevojčicama koje su u majčinoj utrobi bili izložene visokim razinama testosterona, u slučajevima kongenitalne hiperplazije. Te djevojčice, za razliku od ostalih vršnjakinja, pokazuju veći interes za igračke tipične za dječake, čak i kad ih roditelji nagovaraju da se igraju s igračkama za djevojčice. To dovoljno govori o važnosti hormona u razvoju rodnih preferencija i razlika u ponašanju među spolovima.

Neurološka istraživanja ukazala su na razlike u mozgu među spolovima. Meta-analiza 126 istraživanja otkrilo je da muškraci imaju volumno veći mozak od žena. Muškarci imaju bolju povezanost moždanih stanica između prednjeg i stražnjeg dijela mogza, dok žene imaju bolju povezanost između dviju moždanih polutki.

Znanstvenici su analizom utvrdili da je u prosječno 73 posto slučajeva moguće točno odrediti jeli mozak muški ili ženski. (Tribun.hr)

 

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Magazin

Pokušati ponovno znači maknuti se sebi s puta!

Objavljeno

- datum

Do promjene života ne dijele nas uvijek neka fascinantna i drugačija saznanja, gigantski napori, promjene naših najtvrđih navika, do promjene života ponekad nas dijeli samo jedan udah i odluka da ćemo pokušati ponovo.

Pokušati ponovno, lako je to reći ali nije lako ostvariti. Pokušati ponovno znači zaboraviti na poraze koje smo prošli i dati sebi šansu da se drugačije misli, drugačije osjeća, i da se drugačiji čini – piše M. Žuvela na Savjetniku uspjeha.

Pokušati ponovno ne znači očekivati nastavak puta bez prepreka i poteškoća, to znači dublje i ozbiljnije računati na njih. Jer to što se trenutno suočavate s teškoćama u životu ne mora biti nikakav znak da radite pogrešne stvari već to može biti znak da radite prave stvari. Pokušati ponovno znači prestati se žaliti za stvari koje možete svladati i bez da oko njih stvorite neku nepotrebnu dramu koja vam ništa dobra ne može donijeti.

Pokušati ponovno znači maknuti se sebi s puta. Ponekad smo sami sebi najveće zapreke da idemo naprijed, da rastemo, da širimo granice svoga svijeta, a onda kada prepoznamo lice najveće zapreke znamo što trebamo učiniti, promijeniti stav i krenuti dalje. Pokušati ponovno znači prihvatiti lekcije koje ne bismo htjeli, jer život nas ne uči uvijek s knjigama i predavanjima, već povredama, ranama i ožiljcima koje dobivamo.

Prekratak je život da bismo ga odlučili provesti u predajama i odustajanjima, prekratak da ga gledamo kao neku tragediju, a možemo se dobro nasmijati sebi i svim problemima koje imamo, možemo ga iskoristiti da pokušamo ponovno u onome što je pošlo u krivo, a ostalo nije na nama. U konačnici život ne prestaje kada dođe trenutak našeg posljednjeg izdaha, život prestaje kada pomislimo da nemamo više snage da pokušamo ponovno.

Mario Žuvela

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Facebook

Popularno