Connect with us

Tvrtko Dolić

Ivicu Todorića razotkrila je Crkva u Hrvata

Objavljeno

- datum

 TKO JE TOLIKO KVALITETNO INFORMIRAO BOŽU PETROVA?    Kako je Božo Petrov kao tradicionalno neupućeni predsjednik Hrvatskog sabora prvi doznao za kolaps Agrokora? Lex Agrokor je ozakonjeni nastavak privatizacijske pljačke – na bubanj idu Konzum, Mercator i proizvodni brandovi svjetske razine. Razina otpisa ovisi o snazi vjerovnika ili kupca, sve u negativnom smislu.

Priznajem, kriv sam! Jedan sam od onih koji su prigušivali istinu o Agrokoru. Uredništvo tjednika 7dnevno imalo je opaka saznanja o stanju u Agrokoru, a osobno sam branio taj kontaminirani a ipak jedini kanal do Javnosti, barem na razini tiskanih medija.

Naime, Agrokor i Todorić kontrolirali su Tisak, a on je kontrolirao distribuciju tiskovina, pa sam bio mišljenja da je bolje zaobići Todorića, nego od njega dobiti vruću povratnu pljusku, odnosno sabotažu distribucije 7dnevno, što bi donijelo šutnju i o svim ostalim problemima. Tisak nije mogao izbaciti iz igre tiskovine poput Jutarnjeg i Večernjaka, ali je za tjednik 7dnevno sužena distribucija i bez većeg zamjeranja Todoriću, jer je korporacija Agrokor umrežena na skoro sve sustave u zemlji. Za probu sam redovno kupovao oba primjerka 7dnevno u susjednom špeceraju, ali nije bilo načina da stigne i treći primjerak, dok se u slijedećem najbližem dućanu nepotrebno ponuda povećavala, čime je generirana veća remitenda, što je opet dovelo do slabijeg financijskog rezultata i povlačenja nekih uglednih komentatora, koji opet nisu mogli razumjeti diktat novca, pa su znale pasti teške riječi, s obje strane. Podzemlje je toliko umreženo, da kada pišete o nekom konkretnom kriminalu, zamjerite se baš svima.

Nije strašna visina, nego pad

Gajio sam nadu da će se pad Ivice Todorića odvijati poput božanske drame na Olimpu, već zbog budućih književničkih i filmskih ostvarenja na tu temu. Ništa od toga. Nigdje niti traga bilo kakvom sustavu vrijednosti. Lokalni bogovi naglo su se posakrivali. Svima nama ponuđen je Ivica Anti-Orion, pun ljudskih mana. Bog je postao čovjek! A Isusu niti traga. Posuđivao je novce i od samog sebe! I tako rješavao pojedine dugove samom sebi! Todorić tvrdi da je 650 milijuna kuna otišlo EBRD-u, za isplatu njihovog udjela, kada su izašli iz vlasništva. Začkoljica je u tome što je Todorić udjele EBRD-a otkupio za sebe. Kako kaže, pozajmicu od 192 milujana kuna proslijedio je za kamate PIK toggle kreditorima. Na početku krize Agrokor, u ožujku ove godine, Todorić je svome koncernu Agrokor prodao dionice Mercatora za 40 milijuna eura. Lex Agrokor sve više se prezentira kao velika farsa, dogovorena s Gazdom, “našim” stvarnim premijerom. Na žalost svih nas, pad Agrokora bit će predmet beskrajnog istraživanja dubokog kriminala, pravog bezdana. Da parafraziram Nietzchea, nakon što je Ivica Todorić umislio da je Bog, sam Stvoritelj je umro, zaprepašten svojim (ne)ljudskim proizvodima u strukturama Agrokora i “hrvatske” države. U najgorem trenutku, prepušteni smo sebi. A ono, država je posve korumpirana – svi smo potencijalno lopovi, samo što neki od nas nisu ugrabili pravu priliku. Pojavile su se teze da su dubioze Agrokora nastale zbog kupovanja skupog donjeg rublja. Istina, bilo je obiteljske bahatosti, putovanja na Ibizu, zaposjedanja hrvatskih dvoraca, helikopterskih kava, turističke okupacije otoka, našeg provincijskog preseravanja svih vrsta. Sve je to odnijelo milijarde kuna, ali se zaobilazi ono važnije: Agrokor je bio nepresušan bankomat za “hrvatsku” elitu, na razini društvenog ugovora, kakvi su kod nas uobičajeni. To nije moglo promijeniti niti istražno povjerenstvo Sabora iz 1996. godine, koje je ustanovilo da država pogoduje Agrokoru. Sve je to bilo jedan isti kupleraj. U Agrokoru su se kvalitetno uhljebljivali državni dužnosnici, nakon isteka mandata. Primjerice, uvezani su kao zaposlenici ili preko njihovih poduzeća ili projekata: Zdravko Marić, Branko Mikša, Damir Kuštrak, Željko Rohatinski, Marijan Benko, Davorin Mlakar, Nikica Valentić, Vlado Čović, Ninoslav Pavić, Ivan Granić (Vetel).  Dnevno novinstvo proziva akademika Zvonku Kusića kao suvlasnika poliklinike Aviva (?). Na razini kreditiranja i pozajmica imamo brojne banke i slične financijske kuće. Glede političara, pristizali su ili su se vraćali oni koji nisu sebi osigurali novu kraljevsku dužnost, u nekom javnom poduzeću, državnoj ili društvenoj ustanovi. Zanimljivo, uhljebi HNS-a radije su zaposjedali javna poduzeća. HDZ je došao na vlast s obećanjem da će potisnuti HNS-ove kadrove u javnim poduzećima, da bi na kraju koalirao s HNS-om i otvorio novi priliv HNS-ovih uhljeba. HNS-ovci su u svibnju tražili ostavku ministra Zdravka Marića, a danas su njegova tjelesna straža. Zanimljivo, sve u sjeni lex Agrokora. Koje se podzemlje i koji kriminalci kriju iza više od tisuću Agrokorovih repo-ugovora, to ne zna niti Ivica Todorić. Tko je sve upetljan u kriminal Agrokora? Tko nije? Šefovi državnih tijela za borbu protiv korupcije šute kao zaliveni. Hrvatski branitlej Stevo Cuklej zbog toga je u Saboru, za vrijeme rasprave o Agrokoru i saborskom povjerenstvu za Agrokor, prozvao Željka Jovanovića, koji je šutke pregledavao mobitel, kao da ga se sve to ne tiče. Cijela država šuti o tome da su pripreme za prodaju pojedinih segmenata Agrokora pokrenute prije šest godina, tri godine prije preuzimanja Mercatora, i prije pokušaja Agrokora da sa srbijanskim Delta Maxijem Miroslava Miškovića izgradi najsnažniju maloprodajnu korporaciju u središnjoj i istočnoj Europi, što je sličilo na korporacijsku obnovu Jugoslavije. Koliko je Jamnice popila Pivovarna Laško, tada najveći dioničar slovenskog Mercatora?

Frizeraj ide dalje  

Što je s bilo kakvim izvješćem za 2017. godinu, za prva tri kvartala ove godine? Dajte nam grube procjene! Svi znamo da je 2016. bila katastrofa, a evo je protekla skoro sva 2017. Koja će najvjerojatnije biti još gora. Guverner HNB-a Boris Vujčić izjavio je da su stanje u Agrokoru znali baš svi, od Vlade RH do dobavljača, banaka i vjerovnika. Eto, svi su znali sve, svi osim HNB-a, koji je bio dužan nešto poduzeti protiv financijskog i ekonomskog potkopavanja RH. Kao i za slučaj Franak, Vujčić nas uvjerava da je on uporozoravao na stanje u Agrokoru. Vjerojatno je savjetovao svoju obitelj na obiteljskom okupljanju. Da je bilo drukčije, “neovisni K plus guverner” brzo bi pao. Znate, kada banda opljačka banku, onda bankar i njegova ekipa u istu pljačku skrivaju sve svoje dubioze. Kriminal bivših vlada, i ove sadašnje, kao i kriminal svih ostalih institucija, uključujući sve postave HNB-a, sve se to skriva u aferu Agrokor. Može se reći da je bezobrazno da obitelj Todorić postane smokvin list za svu tu bandu. Najnovije (revidirano, konsolidirano) frizirano izvješće ne razotkriva kriminalne radnje Ivice Todorića i ekipe, nego više ukazuje na propuste revizorskih kuća glede prezentiranja poslovanja Agrokora u prethodnim godinama. Dakle, revizorska tvrtka ukazuje na propuste prethodnih revizija. Kako nas revizorski ceh uvjerava, u svome najnovije revidiranom izvješću, ukupna imovina Agrokora (Agrokor grupa, uključujući Agrokor dd i povezana društva) iznosi 41,75 milijardi kuna, što je 10 milijardi kuna manja nego u prethodno friziranom izvješću za 2015. Postoji li neki veliki kantar za tako velike sustave, uvučene u sve pore našeg ekonomskog i/ili finacijskog života? Važemo li Hrvatsku? I, koliko je stanje zemlje lošije od stanja Agrokora? Kako procijeniti vrijednost Leda i Jamnice. Jer, nisu u pitanju samo vrijednost pogona i nekretnina, i stanje računa, kao i radna i stručna sposobnost zaposlenika u proizvodnji, nego i vrijednost izgrađenih brandova, koji su svjetska razina. Coca Cola ne procjenjuje Jamnicu na temelju bilance Jamnice. Dobavljači Agrokora prijete blokadom Agrokora ako ne budu namireni 85 posto! Tko je tu lud? Sve te njihove proizvode preplatili smo 85 posto. Prema istom frizeraju, ukupne obveze na kraju 2016. iznosile su 56,28 milijardi kuna. Sve prezentirano bankarski, nakon pljačke. Na kraju 2016. evidentiran je gubitak kapitala na razini 14,5 milijardi kuna. Prema najnovijem revizorskom izvješću, kapital Agrokora smanjen je za 2015. i 2016. za nešto više od 22 milijarde kuna. Konsolidirani gubitak za 2016. iznosi 11,04 milijardi kuna, dok je u 2015. na razini 3,6 milijardi kuna. Ranija uprava je za 2015. iskazala konsolidiranu neto dobit 1,17 milijardi kuna. Reklo bi se: da se plati veći porez, ali ne za dobro našeg proračuna, nego samo zato da se podijele visoki bonusi. Istovremeno je strana konkurencija iskazivala gubitak, i tako izbjegavala plaćanje poreza. Uz neograničeno besplatno kreditiranje. 

Razotkrivanje se kanalizira u novu pljačku

Znamo da je Agrokor bio sistemski uzidan, kao koncern koji država mora svako malo spašavati, što zbog velikog broja zaposlenih, što zbog Agrokorove prisutnosti u svim segmentima našeg poslovanja. Kada nije bilo druge pomoći, Agrokor je preuzimao državne rezerve u drugoj polovici isteka roka valjanosti. Prisjetimo se da je Agrokor ulazio u sve što je uključivalo protok novca, a posebno gotovine. Kupljen je Tisak, a u maloprodaji Konzuma i u marketima Superkonzuma mogli ste plaćati svoje račune, čime je Todorić provocirao sustave kojima je bio dužan velike novce. Sve što nam se danas servira zapravo je bacanje prašine u oči opljačkanoj naciji. Prisjetimo se kako smo za Dukat govorili da je dobro ako je u vlasništvu Hrvata Luke Rajića, pa je glatko prodan francuskoj korporaciji, a cijena Dukatovog maslaca od 250 grama dostigla je u maloprodaji 25 kuna, blago nama. Nakon što su dionice naših brandova pale, američki fondovi preuzimaju velike količine. Ante Ramljak priznaje da se sastao s predstavnicima fonda Knighthead 30. ožujka, dakle prije donošenja lex Agrokora. Ramljak je postao vladin povjerenik za Agrokor nadnevka 10. travnja 2017, da bi tri dana kasnije predložio fond Knighthead za predstavnika vlasnika obveznica u privremenom vjerovničkom vijeću. Ops! Goranko Fižulić postavlja nezgodno pitanje: ako je KHCM kupio obveznice prije početka rada izvanredne uprave Agrokor, kako su predstavnici KHCM-a mogli izjaviti da su svoju odluku o ulaganju donijeli nakon “mnogobrojnih susreta s gospodinom Ramljakom i njegovim timom”, kao i s ključnim članovima Vlade. Zanimljivo je da KHCM 31. prosinca 2016. nije imao niti jednu obveznicu Agrokora, a danas je predstavnik većine vlasnika obveznica. Koje je zadaće Martina Dalić preuzela od MMF-a? Za razliku od Rajića, koji je naše prodao strancima, Todorić je kupovao inozemne kompanije, i opako stradao! Što ako je Agrokor srušen strogo na toj razini? Raspad Agrokora počeo je s prekomjernim širenjem jedne korporacije iz zemlje snage RH. Država više nije mogla podnijeti novi veći “regionski” Agrokor. Na razini obavještajnog uplitanja, preuzet je isisani slovenski Mercator, da bi sveukupno promašena politika Agrokora, Vlade RH i Europske komisije, pokrenula ekspanziju u Srbiju i BiH. Možete zamisliti koje su tržište Srbija i Republika Srpska za jednu ustašku korporaciju. Što se dogodilo nakon što su problemi Agrokora postali poznati svima, izuzimajući nas obične porezne obveznike?

(1) Crkva ruši lažne idole. Iza projekta Mosta stoji Crkva u Hrvata, pa je ta stara majka moderne Hrvatske povela brigu o svome djetetu, pa i o tome u kakvo je društvo upala ta lakomislena i povodljiva Croatia. Crkva u Hrvata prirodno je uvezana na Rim, zapravo na Vatikan, koji ima svoju komunikaciju i svoja saznanja na svjetskoj razini. Banke i kapital Katoličke crkve imaju svoje financijske linije interesa i svoj financijski utjecaj, a kada Petrov nasljednik ide na odbacivanje svog pomalo poremećenog djeteta, našem Petrovu sa svojim informacijama i savjetima priskaču svećenici hrvatske nacionalnosti, rasuti svuda po svijetu. Problem je u tome što je zlo neiskorjenjivo, pa uvijek pronađe nove puteve za svoje ciljeve. Crkva se protivila privatizaciji banaka, onakvoj kakva je provedena, pa je banda blokirala Vatikan kroz prodaju naše dvije najjače banke talijanskim bankama. Kao, Talijani su naši. Crkva je svojevremeno spriječila privatizaciju naših voda, pa je banda našla načina da preuzme skoro sve naše brandove i punionice pitke vode. Iza prodaje HEP-a vrebala je privatizacija mnogih naših vodnih resursa. Crkva je prepoznala novog “neoliberala” Todorića već prilikom sukoba oko neradne nedjelje. Crkva je preko Bože Petrova obustavila zasipanje Todorića s našim novcima, da bi Vrag i vragovi prepoznali priliku i uskočili u novu koaliciju.

(2) Todorić je umislio da je sam Gospodin. Istovremeno je držao da je Božo Petrov uobičajen hrvatski političar. Najgluplji ateist, lažni vjernik, iskreni žderonja, lopina od glave do pete. Najslađe je poslužiti se s posuđenom karticom. “Krajem 2016. pokušao sam o tome razgovorati sa Zdravkom Marićem, ali on je rekao da je (glede Agrokora) sve uredno” – izjavio je Petrov. U siječnju su to potvrdili i drugi predstavnici Vlade. Nakon toga je HBOR dao više od 300 milijuna kuna Agrokoru, navodno za izvoz. I sada dolazi taj famozni sastanak “na kojemu smo bili Ivica Todorić, Ivan Crnjac, Martina Dalić, Zdravko Marić, Andrej Plenković i ja”. Slijedila je power point prezentacija Agrokora. Todorić je tražio pomoć države u iznosu 1,5 milijarde kuna, a usprotivio se samo Petrov. Dva tjedna nakon tog sastanka, Petrov je prepoznao što se događa, i podigao kaznenu prijavu.

(3) Todorić je zaista Bog. Znate, Ivica Todorić ili onaj tko stoji iza njega, izbacio je Most iz vladajuće koalicije, i još je nova koalicija HDZ + HNS + manjine provučena kroz iglene uši. Ovakvo bolesno natezanje do saborske većine mogli su opstruirati trojica zagrebačkih ugostitelja, da im se htjelo to provesti. Nameće se zaključak da su Andrej Plenković i ekipa ostali na vlasti jer tajno idu za ciljevima Ivice Todorića. Tužakanje između Ivice Todorića i Martine Dalić može biti dogovoreni spin. Dobavljači su se odrekli dijela svojih potraživanja, dok Sberbank kreće za nas opasnim putem da svojih 1,1 milijardi eura namakne od države, koja kroz lex Agrokor nije privatizirala tu korporaciju, ali je praktično stala iza nje, kao i iza takvog modela državnog intervencionizma. Može li država pomoći Agrokorovim dobavljačima, a ignorirati Sberbank. Trgovački sud ipak će odlučivati o zakonitosti kreditnog modela roll up, na temelju tužbe Sberbank. Bojim se da je sudac Mislav Kolakušić ponovno u pravu. Zar zaista netko u ovoj zemlji vjeruje da su Agrokor i svi ti uvezani dobavljači ušli u toliki minus a da silne milijarde nisu iznesene na tajne račune u financijskim oazama. Todorići su živjeli kraljevski, ali niti to ne može opravdati tolike dubioze. Kao da su neki postupci Vlade RH u svezi Agrokora namjerno provedeni protuzakonito i protuustavno, da bi Ivica Todorić ponovno uskrsnuo kao Orion i zagrabio iz naše pokradene blagajne, ako treba uz novo zaduživanje Hrvatske i svih nas.

NEJASNA ULOGA PRVIH SURADNIKA ANDREJA PLENKOVIĆA

Jesu li Zdravko Marić i Martina Dalić u sukobu interesa?

Zdravko Marić više se našao u sukobu pameti. Imamo konflikt da je isti došao u Ministarstvo financija na temelju preporuke da je u Agrokoru obavio velik posao na razini financija, a danas se brani da to nije istina, da nije imao nikakve veze s finacijskim izvješćima Agrokora, odnosno da o financijama nema pojma, što je najvjerojatnija istina, teško nama. Možemo zaključiti da su država i Agrokor izmjenjivali kadrove, neovisno o stvarnoj sposobnosti pojedinaca. Lakši slučaj Martine Dalić postao je teži. Naime, posrednik u poslovima između Vlade Čovića (vlasnik Zagreb-Montaže) i Ivice Todorića (vlasnik Agrokora) bio je Nexus fond, kojeg vežemo uz Borislava Škegru. Postoji opravdana sumnja da je Todorić gubitaša Kozmo prebacio fondu Nexus kako bi sakrio gubitke Agrokora. A ministrica gospodarstva Martina Dalić, bivša ministrica financija u vladi Jadranke Kosor, bila je u Nadzornom odboru Partner banke, zajedno s Borislavom Škegrom, čime je započeta njena karijera na toj razini. Ne mora to ništa značiti, ali je u ovakvom društvu indikator određene umreženosti. Tko je preporučio Martinu Dalić Jadranki Kosor? Kada odstranite više frizerskih naslaga, saznate da Borislav Škegro nije prisvojio samo bocu viskija, nego je na vanjskom tajnom računu držao ogromne novčane kumulacije ove zemlje, da se “državi” nađu za crne dane, kako reče. Državno odvjetništvo nikada nije istražilo taj slučaj. Todorić i Zagreb-Montaža sagradili su centar Dalmare. Godine 2014. našli su se u dokapitalizaciji Dalekovoda. Revizorska kuća Baker Tilly, koja je načinila sporno revidirano izvješće za Agrokor, načinila je tada i izvješće za Zagreb-Montažu. Izronio je i Nikica Valentić, s kreditom Agrokora u stotinama milijuna kuna, a to znači da su na svoje došli svi dečki, zna se koji.

 

ZAGONETNO PRESVLAČENJE TODORIĆEVIH

Može li donje rublje pojesti tolike milijarde?

Svako je izvješće na svoj način konsolidirano, revidirano i frizirano. Prema ovome najnovijem, koje je Martina Dalić označila kao početno stanje (?), odnosno prema kaznenoj prijavi Ante Ramljaka, Ivica Todorić i obitelj, uključujući članove Uprave i nadzornih odbora,   oštetili su Agrokor za 7,8 milijardi kuna, što je na razini ulaganja Sberbank. Gotovo 2,3 milijarde kuna, prikazanih kao troškovi izlaska Agrokorovih tvrtki na burzu, potrošili su članovi obitelji Todorić za svoje privatne potrebe. Nejasni su ti troškovi donjeg rublja. Dakle, nije se prao samo novac. Todorići su tako često presvlačili da nije bilo vremena za bilo što kreativno. Sve se to kod nas može prikazati pod kampanje IPO-a. Druga stavka Ramljakove prijave odnosi se na 1,6 milijardi kuna pozajmica fizičkim osobama i poduzećima, koji su u poslovnim knjigama Agrokora pogrešno prikazani kao depoziti – 650 milijuna kuna Ivici Todoriću. Treća stavka Ramljakove prijave odnosi se na pozajmice koje je uzimao Agrokor od drugih, koje je knjižio kao svoj kapital. Tu je milijarda kuna pozajmljena od Adrisa, dok je 2,9 milijardi kuna pozajmljeno od poslovnih banaka.

SUDAC MISLAV KOLAKUŠIĆ

Stečaj Agrokora bio je bolja opcija od ovakvog lex Agrokora

Sudac Mislav Kolakušić ovih je dana kategoričan: “Osnivanje saborskog povjerenstva je ključno, jer će nam dati odgovore koje nećemo dobiti u kaznenom postupku: tko je i zašto dijelio hrvatsko blago za 0 kuna ili ispod cijene? Jeli za Agrokor pisan Zakon o najnižoj plaći 2.600 kuna, iako u Ustavu piše da svatko zaposlen u Hrvatskoj mora imati plaću koja mu omogućava dostojanstven život.” Problem je u tome što izuzimajući profesora Ivana Lovrinovića, u saborskom povjerenstvu imamo osobe koje su obnašale vlast i već propustile intervenirati u milenijskim zloporabama Agrokora. Lovrinović je podvukao da ga izbor u saborsko povjerenstvo neće spriječiti da iznese punu istinu o Agrokoru. Isto tako, naglasio je sudjelovanje Mosta u dvije “K plus vlade RH”, što treba uzeti uvjetno, jer su dužnosnici Mosta ušli u njima nepoznatu kaljužu. Ipak su reagirali prvi. Osobno želim naglasiti da se povjerenstvo Sabora ne treba baviti točnošću izvješća i bilanci, nego pripadnom mrežom na razini financijskog inženjeringa. Imamo isprepletonost politike i podzemlja. Slično se pitamo za Zakon o roku plaćanja, koji je postavljen na 60 dana, a onda je dodano da može biti drukčije, sve do godinu dana. “Kako je moguće da Porezna uprava kod ugostitelja pronalazi svaku lipu, a u slučaju Agrokora promakne 30 milijardi kuna?” Kolakušić je bio za to da se provede posve regularan stečaj Agrokora. Gradimo zaštitne mehanizme protiv određenih zloporaba, a onda ih ne primjenjujemo. Tako se ne gradi država, nego proizvodi nered. Tko će sve to platiti? Jesmo li sigurni da “spašeni” proizvođači nisu kroz lex Agrokor prevalili i one dubioze koje proizilaze iz njihovog lošeg poslovanja? Pa i mogućeg kriminala u tim poduzećima? Zašto su posve ignorirani mali dioničari i kuda to vodi glede povjerenja u tržište dionica i kapitala? Hoće li država obeštetiti male i sve druge investitore, koji su investirali na temelju friziranih izvješća Agrokora? Od malih dioničara do investitora razine Sberbank, i njegove 1,1 milijarde eura. 

>> (VIDEO) IZVRSNI KOLAKUŠIĆ O NALAZU REVIZIJE: Gubitak Agrokor grupe 11 mlrd, obveze 56 mlrd kuna

Tvrtko Dolić  

Komentari

Komentari

Tvrtko Dolić

Mirovinski fondovi postali su održivi – Srbi žive sve kraće

Objavljeno

- datum

OČEKIVANO TRAJANJE ŽIVOTA    Vijest da Srbi žive kraće od Hrvata unijela je krhku nadu u Lijepu našu. Manageri osiguravajućih društava zadovoljno trljaju ruke. Zbog stanja u našem zdravstvu pada i životni vijek Hrvata. U sjeni besmislene obrane od agresije kratko živućih Srbijanaca zavladali su mirovinci i drugi dugovječni paraziti. I još se dobna granica za redovno umirovljenje pomiče na 67 godina.

Raspada se mirovinski koncept međugeneracijske solidarnosti, koji se sveo na to da mladi rade za društvene parazite i da nešto sitno dobiju potrošeni starci. Utopio se u koncept solidarnosti sa stranim bankama, na svim razinama. Glavni je problem u tome što interese osiguranika i/ili umirovljenika zastupaju oni kojima paše da osiguranici izdvajaju što više i da nakon umirovljenja umru što prije, posebno ako nemaju nasljednika. Na fondove Drugog stupa nalijepila se cijela vojska raznoraznih uhljeba, što pojačava dojam da smo zemlja u kojoj najbolje žive oni koji ne rade baš ništa. Sva obvezna davanja na (bruto) plaću i iz plaće trebamo ukinuti.

Neočekivani prekid života

U moru sumnjivih demografskih pojmova imamo i to famozno “očekivano trajanje života”, koje je na svoj način besmisleno. Uzima se umjesto značajno nižeg prosjeka života, koji je konkretan pokazatelj stanja u naciji i državi. Očekivano trajanje života nekog pojedinca definira se kao broj godina koje može očekivati da će doživjeti uz trenutne razine smrtnosti. Dakle, tko vam budi nadu u dulji život? Fidel Castro! Realan je samo pojam neočekivanog prekida života. Zapravo smo za Castra i slične njemu očekivali tranzicijski prekid života, slično onome što je  doživio Nicolae Ceausescu. Tko nije želio da Tito doživi pad komunizma i onda umre kao što je umro Ceausescu? Mirovina je danas besmislica, a opet bi bilo dobro da diktatori, svi političari i svi ostali nametnici što prije odu u mirovinu. Kada je ugušio hrvatske djevojčice u Hudoj jami, pedofil Tito nije bio pijani mladić. Imao je 53 godine! Koja smo mi nacija kada takvog Tita nismo živog zazidali u nekom iscrpljenom rudokopu i pustili da se tako uguši. A kada je Tito ugušio Hrvatsko proljeće, trebao je biti u mirovini 10-15 godina. Imamo svu silu malih diktatora. Osim postojeće nakazne podjele rada, gazi nas ili potapa dugovječni ubojica u terencu ili na jahti, koji nakon toga hladno odlazi na kavu. U svibnju 1945. bila je dopuštena eutanazija, što su mnogi Hrvati iskoristili. U Zagrebu je prošle godine očekivano trajanje života postavljeno na 79,6 godina, za potrebe ciljanog obmanjivanja nacije, zbog podizanja dobne granice za umirovljenje na 67 godina, što je iznad realnijeg pokazatelja prosjeka života. Imamo paradoks karakterističan za sve lažne pokazatelje u RH: povećala se smrtnost mladih i povećalo se očekivano trajanje života. Tko tu koga? Krasno je kako nas banda farba. Znate, izvan granica Hrvatske, iz perspektive naših susjeda, očekivano trajanje života u Hrvata u Hrvatskoj ne prelazi 10 godina. Nisam siguran da nam dug život žele svi ti domaći društveni paraziti, iako smo grana na kojoj sjede.

Morituri mirovinski koncept

(1) Da to još jedanput naglasim, privatan i obvezan !! mirovinski stup je drveno željezo, tranzicijski paradoks, kanal za pljačku hrvatske nacije i svih državljana RH. (2) Fondovima smrtonosnog Drugog mirovinskog stupa upravljaju osiguravajuća društva četiri “naše” najveće banke u stranom vlasništvu: Zaba, PBZ, Erste, Raiffeisen. (3) Iz naših bruto plaća 5% posto, 5-6 milijardi kuna godišnje, prelijeva se u fondove osiguravajućih društava četiri spomenute strane banke. Ta ozakonjena krađa naših plaća traje dugih 16 godina, a nešto povrata dobilo je nekoliko prijevremenih umirovljenika – takvima se pripremaju visoki penali za prijevremeno umirovljenje. (4) Kumulacije u državni Prvi stup smanjene su za četvrtinu, pa je tako taj državni stup još teže namirivao mirovine. (5) Država se zbog toga skupo zaduživala kod spomenutih banaka, koje su praktično našu štednju pretvarale u državne obveznice i na njih ubirale visoke prinose. (6) Na štetu osiguranika i umirovljenika, banke su na mirovinske fondove prevaljivale svoje loše portfelje. Samo na Ledu mirovinski fondovi izgubili su 500 milijuna kuna. (7) U posljednjih 10 godina osiguravajuća društva su na temelju “usluga” naplatila 4 milijarde kuna. (8) Dominatan je zajednički interes banaka, njihovih osiguravajućih društava i svih tih parazita i uhljeba koji žive kraljevski na mirovinskim kumulacijama, i taj je interes posve suprotan interesima osiguranika i umirovljenika. (9) Paraziti žele da osiguranik u mirovinu ide što kasnije – dobna granica za umirovljenje povišena je na 67 godina. (10) Kada umre vlasnik bilo kojeg računa ili štednje, kumulacije se ne smiju dirati do konačnog rješenja o nasljeđivanju, čak niti uz raniju punomoć, čak niti onda ako je opunomoćenik ujedno i nasljednik. (11) Svi mirovinci, uključujući i neke bivše i sadašnje ministre, traže da se izdvajanje u Drugi mirovinski stup poveća na štetu izdvajanja u državni Prvi stup, koji praktično namiruje sve mirovine i namirivat će ih i u budućnosti. (12) Paraziti Drugog stupa (nisu to sami kombinirani osiguranici oba obvezna stup) traže proračunski dodatak 27% za sve vrste mirovina, a za to ne postoji zakonska osnova. (13) Proračunski dodatak na mirovinu uveden je isključivo za osiguranike samo državnog Prvog mirovinskog stupa, kao naknada za smanjeno punjenje Prvog stupa i pod obrazloženjem da se tako korigira prelazak na izračun mirovine na temelju cijelog radnog staža – dodatak je trebao iznositi minimalno 33,33%. (14) Mirovinci traže da se Drugi stup izuzme od obveze usklađivanja mirovina i plaća. U tome smislu proslavili su se i neki ministri – “stručnjaci” drže da treba usklađivati prosječnu plaću i prosječnu mirovinu. Dakle, ne da se vaša osobna mirovina uskladi s porastom plaća, nego da stagnira, a da se usklađuju prosjeci. (15) Nitko u ovoj državi ne poduzima ništa da se obustavi ubijanje nacije i proračuna kroz povećanu i neadekvatnu potrošnju i konzumaciju lijekova, koja je interes farmaceutske industrije i uvoznog lobija. Mirovinci su shvatili koliko je prekomjerno konzumiranje lijekova i sveukupno pogrešno liječenje umirovljenika značajno za održivost mirovinskih fondova. (16) Jako zanimljivo: ako u našu verziju zdravstva upumpamo više novca, mirovinski fondovi praznit će se sporije.

Idioti slave odlazak u mirovinu

Još uvijek vlada glupi narodni običaj da “sretnik” slavi svoj odlazak u mirovinu, kao da se ženi. Svakome tko doživi mirovinu trebamo čestitati na tome herojskom činu, ali se to ne treba odnositi na samu mirovinu i sastavljanje kraja s krajem u vrijeme kada ne(sretniku) padaju sve životne funkcije. Mnoge policijske priče počinju tako što neki policajac upada u opasnu situaciju na dan umirovljenja. Kao, toliko je čekao tu “predivnu” mirovinu, i sada riskira da izgubi glavu, odnosno da umre u pogonu. Štedio je za svoju osobnu Noinu lađu za put oko svijeta. Ukrca se posve pokretan, u dobroj kondiciji, a izađe iz svoje brodice u kolicima, kada shvaća da se ukrcao kao brodolomac. Stvorena je posve neprihvatljiva fama o nekim pojmovima iz našeg života, odnosno s kraja života. Mirovinci i brojni naši “stručnjaci” za mirovinski sustav govore o mirovinama kao da su one i starost nešto dobro. Stvorena je pozitivna klima o nečemu što je realno osuda na smrt. Mirovina označava kraj radnog vijeka, totalni raspad obrambenog mehanizma, i “očekivano brz odlazak” na onaj svijet, uz ribičiju i bez ribičije.

Mirovina može biti efikasno oružje

Kako svemu u životu prilazim pozitivno i afirmativno, došao sam na ideju kako provesti famozno Konačno rješenje za Srbe u Hrvatskoj, što bi donijelo kvalitetne promjene u cijelom svijetu. Srbina jednostavno nakon punoljetnosti trebamo poslati u prijevremenu mirovinu. Tako bi odlazio na onaj svijet baš u vrijeme kada radišni Srbin osniva obitelj. Osim što bismo tako preduhitrili novu četničku paradržavu u Hrvatskoj, izbjegli bismo udes da nam Srbi ponovno šefuju. Jeftinije je sve Srbe i sve Hrvate držati na proračunu, nego im dopustiti da nas duplo zaduže. Kao što to vrijedi za političare, tako je pametno profesionalne Srbe, sve profesionalne manjince, i sve te drugove i udrugare poslati u mirovinu već zbog toga da svojim “radom” ne proizvode ogromne troškove i velike gubitke. Kada se Hrvatska oporavlja? Prilikom primopredaje vlasti, kada političari nemaju priliku nanijeti nam neku štetu. Isto tako, suprotno svim predrasudama, Hrvatska je imala jako pozitivno ozračje upravo za pobune Srba u Hrvatskoj, kada su se izdvojili u zasebnu paradržavu i tamo proizvodili gubitke, vukući u ponor i samo Otadžbinu. Hrvate je tada ispunjavalo najveće zajedništvo. I još nas je obuzeo taj kristjanski poremećaj praštanja. Dobro, hrvatski lopovi ugrabili su svoju priliku, ali danas kradu još više u protuhrvatskom ozračju. Srbi nisu daleko odmakli u civilizaciji, a Hrvati su na svoj način anticivilizacijski determinirana etnička skupina – najbolje nam je kada imamo bezvlašće. Od moje ljubavi prema manjinama u Hrvatskoj veći je samo moj otpor prema obrnutoj diskriminaciji, koju trebamo svesti na umirovljenje manjinaca.

Srbima agresija više ne donosi dug život

U svezi braniteljskog paradoksa besmisla branitelja nakon što postanu branitelji i obrane zemlju, postavlja se slično pitanje ispravnog odnosa Hrvata prema naciji koja se potvrdila kroz bezbroj agresija na svoje susjedstvo. Agresija Srbije na susjedne zemlje u takozvanim Balkanskim ratovima, srpsko ubojstvo (tada našeg) Ferdinanda u Sarajevu iliti srbijanska agresija na Hrvatsku i Austrougarsku, poznata i kao Veliki rat, pa srbijansko ubojstvo Stjepana Radića, izlazak Srbije iz pakta s Hitlerom, četničko i orjunaško divljanje u hrvatskim zemljama, i sveukupni širi Drugi svjetski rat protiv Hrvatske, agresija Srbije 90-ih na RH i BiH, sve su to započeli Srbi, a otraga je bila financijska mafija poput one u našem mirovinskom sustavu. Hrvatska država isplaćuje mirovine i potvrđenim četnicima. Jeli to normalno i civilizacijski prihvatljivo? Zašto se mirovinci nisu pobrinuli da takvi odapnu ranije, tijekom umirovljenja u nekoj kaznionici? Kako se sustavno umanjuje odgovornost Nijemaca za Drugi svjetski rat protiv Hrvata i velika stradanja u tom ratu ne samo Hrvata, ispada da je Holokaust bio pozitivna mirovinska reforma! Smaknuto je jako puno židovskih umirovljenika, koji su opterećivali državne blagajne širom svijeta. Židovi žive dugo, kao da su loši ljudi, i svi imaju visoke mirovine. I još suspendiraju ekonomiju, potrošnju i život tako da velike svote stave negdje na stranu, da im se nađu po stare dane. Adolf Hitler, agent osiguravajućih društava, jednostavno je umirovljene cioniste upućivao za Izrael. Oni koji nisu mogli podnijeti dugi put, izlazili bi iz vlaka u Bosanskoj Gradišci. Jasenovac je voljom Nijemaca postao starački dom, koji je zajedno s Židovima trebao preuzimati njihove mirovine, ali se to nije događalo, pa se tako nametnuo problem održivosti mirovinskog sustava u NDH, kao i same takve države.

Pogodilo me to za Srbe

Eto, i mene osobno razdiru neke boleštine. Primjerice, želim nadživjeti Milorada Pupovca, ako mi računicu ne pokvari neki nesretan slučaj ili iznenadna opaka bolest. Milorad je odmrznut 1955. u jednom glečeru na Kajmakčalanu, kao osoba rođena i formirana prije nego što su nastale nacije. Otopio se u našem svijetu s toljagom u rukama. Zbog posve pragmatičnih razloga i etnobiznisa izjasnio se kao Srbin, što je na ovome prostoru manje više oznaka za one bez većeg civilizacijskog sadržaja. Na vijest da Srbi prosječno “žive” samo 40 godina, otišao sam do svoje sobe za cendranje i plakao kao ljuta godina. Znate, Milorad je samo prividno Srbin, pa će se njegovo vrijeme oduljiti. Ako dođe do nove agresije Srbije na Hrvatsku i BiH, nemojte slučajno Srbe progoniti i ne daj Bože ubijati, jer će ionako odapeti za godinu dvije. Slično Pupovcu, Aleksandar Vučić doživjet će 50 godina jer je posrbljeni Hrvat iz Bugojna. Kada kaže da su svi njegovi pobijeni, postavlja se pitanje kako je začet i rođen – njegovi su zapravo bili Hrvati, što opet za Hrvate nije nikakav kompliment. Najveći broj današnjih Srba neće niti dočekati mirovinu. Što se to dogodilo sa Srbima? Hrana je kod njih relativno dobra, nađe se i knjaza, pa i vina, padne gemišt ili špricer i taj okrepljujući Mrš na Drinu. Tko ne bi poželio živjeti u Srbiji na tri mora? Pad životnog vijeka u Hrvata i Srba dekriptira se kao loša zdravstvena skrb, a zapravo je obrnuto – pretjerano šopanje s “lijekovima” dovodi do pada imuniteta i zdravlja.

Vječiti umirovljenici Manolić i Mesić

Loši ljudi žive dulje, a Hrvati žive dulje od Srba. Kada su se u ljudskoj civilizaciji pojavile prve mirovine? Kakvo je bilo očekivano trajanje života u antička vremena? Noa je živio stoljećima mimo sva očekivanja. U vrijeme kada je dobna granica za umirovljenje bila 40 godina. Noi su se život i mirovina otegli na 950 godina. Abraham se rodio na kraju Noinog života i ušao u mirovinu prije nego što je Noa umro. Pogledajte te partizanske metuzaleme Josipa Manolića i Stipu Mesića. Toliko danas žive samo pedofili. Odsutnost savjesti produljava životni vijek. Obojica su poput štakora bježali s broda koji tone, i penjali se na neki drugi, da i njega izbuše. Manola je ranih 40-ih prošlog stoljeća mudro otišao u onu postrojbu kojoj je mirovinska otimačina bila ideja vodilja. Manola je hladno odvezao Alojzija Stepinca u mirovinu u Lepoglavi. Istresao je našeg mučenika i blaženika pred ulazom u kaznionicu kao vreću krumpira, bez zaustavljanja. Očekivao je da će komunjarske zatvorske strukture postupiti po obrascu umirovljenja na našem Križnom putu, ali se to slučajno nije dogodilo, pa je na istog radišnog Manolu pala zadaća trovanja tadašnjeg zagrebačkog nadbiskupa. Kada je izdao državu da se osveti Franji Tuđmanu, genetski partizan Stipe Mesić imao je točno 67 godina. Zapravo je tada trebao biti u mirovini dvije godine. Zašto hrvatski mirovinci nisu prstom mrdnuli da ubrzaju odlazak tri Josipa: Manolića, Boljkovca i Perkovića? Dok normalni ljudi u mirovini brzo odu na onaj svijet, loši ljudi tada živnu. Manolić i Mesić su u svojim uredima bivšeg premijera i bivšeg predsjednika formirali paradržavne linije djelovanja. Ulazili su i izlazili petokolonaši, printali su se Tuđmanovi transkripti i sav drugi protuhrvatski materijal, vodile su se tajne operacije. Znamo zašto mirovinci žele da dugo rade oni s visokim plaćama, ali zašto nitko ne poduzima ništa kada takvi odu u visoka umirovljenja isključivo na temelju državnog Prvog stupa? Jeste li ikada čuli nekog mirovinca ili podržavatelja triper koncepta privatnog i obveznog mirovinskog stupa, da prosvjeduje protiv partizanskih mirovina za one rođene za Drugog svjetskog rata i nakon njega?

Spas za sve je eutanazija zaposlenih

Nakon što je svima nama postalo jasno da mirovinski sustav oslonjen samo na državni Prvi stup nije održiv, najavljena javna rasprava o mirovinskoj reformi preusmjerena je na dvojbu o eutanaziji. Kako je dobna letvica za umirovljenje podignuta previsoko, na 67 godina, mijenja se i naš odnos prema mirovini, koja se svodi na nekoliko najgorih godina na kraju života. Primanja padaju na trećinu, slijedi kućni pritvor i izolacija unutar obitelji, odnosno potomaka i kopiladi, koji sve teže podnose te čangrizave starkelje, njihov zastarjeli sustav vrijednosti, prevladani način života, i zastrašujuće teme iz svih tih ratova i pogroma od strane velikosrba i orjunaša. Uđete u nečiji boravak, a kućni umirovljenik za televizorom pojačava ton do daske, vrti te svoje dokumentarce i s obožavanjem bulji u sve te guštere i zmijurine. Nije znao da se u ljudskom organizmu ne obnavljaju samo slušne stanice, pa je odabrao starost i mirovinu. Vjerovao je da je mirovina nešto ugodno. Ako trenutno nema neke emisije o prirodi, brzo pronalazi neki putopis ili neku povijesnu laž. Zar nije bolje dopustiti eutanazijuu, da se nesretnik zaputi na Nebesa još dok može s Petrom normalno razgovarati, bez cvikera i slušnih aparata. Nakon što je dobna granica podignuta na nedostižnih 67 godina, među osiguranicima se javljaju inicijative za obveznom eutanazijom nakon odlaska u “mirovinu”, uz ukidanje svih izdvajanja u mirovinske fondove, što se treba preseliti u neoporezivi dio bruto plaće – ovdje vas vreba mentalno okoštali Zdravko Rolex, kod kojega se ne obnavljaju niti moždane stanice – njegova je namjera da porez iz plaće sjedne na što veći oporezivi iznos, osim za one s jako visokim plaćama. Osjećate se zdravo i ne želite otići s 67 godina? OK, jednostavno radite na crno, uživajte na crno, živite na crno, bez ikakvih izdvajanja za ovu pljačkašku državu i sve te njene parazitske skupine. Spas nisu mirovina i smrt, nego da jednostavno nestanete unutar ove i ovakve države. Nemate OIB, adresu, mirovinu niti mirovinska izdvajanja, niti komunalne račune. Zar to nije raj na zemlji?

Zagrepčani su poluživi zombiji

Zagreb znači zagrob. Grad umirovljenika. Depresija je dominatna bolest u Zagrebu – lani se dogodilo 120 samoubojstava. U populaciji od 15 do 24 godina imali smo čak 7 samoubojstava. Taj poremećaj nije vodeći u hospitaliziranju, jer se jako malo političara prepoznaju kao poremećene osobe, pa ne traže odgovarajuću medicinsku pomoć. Utješno za mirovince i sve nas, prevladavaju samoubojstva u populaciji iznad 40 godina. Različiti odlasci mladih, zbog bolesti i potrage za poslom i boljim životom, dovode do toga da su Hrvati stara nacija, a Zagrepčani još stariji. Umirovljenici. Oronuli Agram-šetači klipšu okolo i šire stravu. Uz depresiju i opću klimu beznađa dominiraju kronične masovne nezarazne bolesti: one  dišnog sustava, pa bolesti mišićno-koštanog i vezivnog tkiva, kardiovaskularne bolesti, bolesti probavnog sustava, maligne bolesti a među njima karcinomi pluća i debelog crijeva. Kao faktori rizika i razlozi takvih oboljenja navode se nepravilna prehrana, nikotin i konzumiranje duhana pušenjem iliti spaljivanjem. Zašto Zagrepčani ne žvaču taj prokleti duhan, da tako smanje unos katrana? Kao što su to radili na Sandžaku, od kuda su doselili. Tu je i “prekomjerna konzumacija alkohola”, što je po meni jako sumnjiv pojam. Trebamo pod hitno uvesti pojam “očekivane konzumacije alkohola”. Smrtonosnije narkotike za sada nitko ne spominje, nije pristojno. Po novome, trgovina narkoticima ulazi u BDP, pa će uskoro nadrogirana Vlada RH izaći s novim “boljim” pokazateljima. Istovremeno država progoni uzgajivače marihuane, koja je lijek. Ako polazim od sebe, najveći problem je nedovoljna tjelesna aktivnost. Nužna je promjena stila života bez velikih novčanih ulaganja, što pomaže da se beznađe svede na manju mjeru. Nemojte gledati Gnjevnik, niti čitati okupirana dnevna novinska glasila.

Tvrtko Dolić   foto: wildcard

* Mišljenja iznesena u ovom tekstu osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju stavove redakcije portala Croative.net

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Tvrtko Dolić

Rasklimana Sveta stolica

Objavljeno

- datum

 ZLOSTAVLJANJE DJECE U PENNSYLVANIJI     Reže li papa granu na kojoj sjedi? Na nedopustiva zastranjivanja svećenika oglasio se isprikom i napadom na klerikalizam, čime otvara problem koncepta Katoličke crkve. Kada odlaze u svećenike mladi trebaju taj osjećaj misije i pripadnosti odabranima. Karel Wojtyla direktno je pozvan – čuo je da sam Bog izgovara njegovo ime.

Kako sam se odlučio za kritiku Katoličke crkve u ovo vrijeme antikatoličkih križarskih ratova zapadnih sila, evangelika, protestanata, judaista i islamista? Nije to laka odluka, jer je pravilo da Rim ruše barbari. Papa Franjo napada klerikalizam u smislu umišljenosti svećenika da su nešto posebno od drugih vjernika, a zapravo su samo ljudi – zastranjivanja i poremećenost time nužno ulaze u svećeničke redove. Papa me pomalo podsjeća na našeg nogometnog izbornika Zlatka Dalića i njegovo pozivanje na poniznost. Koja vražja poniznost? Stisni se kao klerik, stisni se kao čovjek – bolje da te nema. Zar nije vrijeme da se katolici ponovno usprave i otvoreno traže svoj dio svijeta i svoj dio života. Naravno da unutar katoličkog svećenstva ima opakih likova, ali je to posve normalno, jer svećenici ne dolaze po Duhu svetom, poput Isusa, nego ih “novače” među ljudima. Možemo reći da niti Duh sveti ne može Demiurgu preoteti svaku barabu, a nisam nešto siguran da se puno potrudio oko mene osobno. Isus je pretjerao s tim svojim preuzimanjem grijeha baš za svakoga. Ima tako pokvarenih ljudi da ih Duh sveti ne želi pridobiti na svoju stranu. Pape su zbog seksualnog zlostavljanja od strane katoličkog svećenstva danas izloženi svuda u svijetu, što je prirodno, jer se Katolička crkva proširila sve tamo do Patagonije. Crkveni raskol iz XI stoljeća može se gledati i kao podjela grijeha, u prošlosti i u budućnosti. Kada su se sjeverne europske nacije odvojile od griješnog Rima, bilo je zadovoljstva i na strani Svete stolice, koja se riješila griješnika na sjeveru. Katolička crkva naprosto se otimala za svoju prisutnost u tri Amerike, da bi na kraju dobila samo veći prostor za pospremanje.

Zlostavljanja od strane vjernika

Nakon zastranjivanja pojedinih katoličkih svećenika u Irskoj i Chileu, pod povećalom je kler u američkoj državi Pennsylvaniji. Kako priznaje sam papa Franjo, u posljednjih 70 godina, tamo su najmanje tisuću maloljetnih osoba bile žrtve seksualnog zlostavljanja od strane katoličkog svećenstva. To je zaista jezovito i otvara pitanje što poduzeti da neko pastoralno djelovanje ne preuzme sve deformacije društva iz kojeg dolazi i društva u koje ulazi. U svezi napada pape Franje na kler, javlja se strah koliko će nova doktrina da su svećenici samo ljudi dovesti do toga da svećenici lakše prihvate ljudske slabosti. Da se prestanu odupirati svojim ljudskim manama. S druge strane, u podsvijesti nekog svećenika njegova “uzvišena pastoralna misija” može biti izgovor za toleranciju prema vlastitom zastranjivanju. Bojim se da papa ulazi u jako riskantnu reformu, koja nameće određen doktrinarne prilagodbe. Mladi ljudi ulaze u kler zbog tog osjećaja posebnosti. Kako provesti “novačenje” mladih svećenika? Kao sjemeništarci najčešće su seksulano usmjereni na starije od sebe, kao i svi drugi njihovi vršnjaci, a što će im donijeti starenje, to nitko ne može predvidjeti. Pojave poput pedofilije ruše cijeli koncept Crkve. Jer, Bog je stvorio čovjeka na svoju sliku.

Misterij Trojstva

Mistična tajna Univerzuma: Otac, Sin i Duh sveti. Tko je Otac? Jer ako slijedimo Pavla, onda je Isus fantazam, emanacija Duha svetog. Grubo rečeno, Isus nije sin Božji, nije stvoren poput čovjeka u kojega Duh sveti ulazi (ili ne ulazi) po njegovom rađanju ili kasnije, nego nam prvotno dolazi iz same ishodišne duhovne plerome, koja u spletu okolnosti tadašnjeg rimskog imperija ulazi u odraslog sina Marije od Kafarnauma. Marija je rodila Sina Božjeg, a paraklit Isus je viša razina, jer nam širi Objavu Duha svetog kao njegova emanacija. Isus je pozvao na pobunu protiv očeva i Oca. Kao što reče provokativni darvinist Richard Dawkins, starozavjetni Jahve je najsurovije biće u Univerzumu – ljubomoran, sitničav, nepravedan, zlopamtilo, osvetoljubiv, krvoločan, ženomrzac, homofob, rasist, djecoubojica, sadomazohist, pakosni silnik. Duboke su to vode i opasno je u njih zaroniti, jer onaj koji stvara materijalni svijet, galaksije, crne rupe i raspade cijelih kozmičkih staza, zasigurno nije biće koje će dopustiti da kao sićušno stvorenje na Zemlji važem njegov značaj u odnosu na Duh sveti iliti Apsolut. Time se vraćamo na problem prapočetka. Kako je pokrenut ovakav Univerzum? Ako hipotetički odstranimo Stvoritelja, Bože mi oprosti na ovakvoj izjavi, onda duhovna pleroma ne emanira, a Duh sveti utapa se u ništavilo Kozmosa. Dobro prepoznajemo kroz svijest o zlu ili neprihvatljivom. Važno je shvatiti da Duh sveti nije rezerviran za svećenike, nego ulazi u čovjeka, i samo takvi ljudi trebaju ulaziti u svećeničke redove. A čovjek nije kreiran niti stvoren kao savršeno biće. Licenca i dizajn (savršenog) čovjeka trebali bi dolaziti iz duhovne plerome, ali se bojim da Stvoritelj unosi svoje korekcije. Poremećenost poput pedofilije može sustići svakog čovjeka, a klerik je na kraju samo čovjek.

Zlostavljanje vjere

Pojedinačno zlostavljanje od strane nekog svećenika prema drugoj osobi je kraj civilizacije, a događa se i zlostavljanje prema nekoj religiji ili konfesiji od strane drugih kolektiviteta i pojedinih diktatora. Večernjakov novinar Hassan Haidar Diab piše o tome kako je u Njemačkoj ovih dana jezidsku azilanticu Ashawk Haji Hamid presreo starkelja Abu Humam iz ISIL-a, koji je tu mladu djevojku zatočio, silovao i mučio. Ashawk je bila u grupi jezidskih djevojčica koje je ISIL u kolovozu 2014. oteo u Mosulu. Pripadnici ISIL-a dijelili su međusobno djevojčice kao seksualno roblje i preprodavali – Ashawk je na tržnici za 100 dolara kupio isilovac kojemu je uspjela pobjeći. Izbjeglu Ashawk neće rado prihvatiti u svojoj blizini niti jedna tuđa religija. Njemačka policija nije uhitila Abu Hamama, najvjerojatnije zato što su zapadne sile kreirale ISIL. Religijsko zlostavljanje često je generirano izvan religijskih skupina. Jesu li vladajuće strukture u Pennsylvanji takve i toliko pakosne da im paše zlostavljanje djece katolika? Kada SAD, Izrael i priljepci ovladaju arapskim resursima, ISIL će jednostavno nestati, kao što je ispario i Osama Bin Laden. Hrvati su doživjeli istovremeni pogrom i klera i laika. Na kraju Drugog svjetskog rata nad Hrvatima je proveden genocid. Partizani i komunjare ubili su 515 katoličkih svećenika. Posao iz svibnja 1945. nastavlja se danas drugim sredstvima. Ubojice se nikada nisu pokajale za svoj zločin. Naprotiv, od strane antifa i drugih protuhrvatskih skupina generirana je nevjerojatna mržnja prema Katoličkoj crkvi a napose prema Crkvi u Hrvata. Kod nas najprije moramo prepoznati opći okvir zlostavljanja i progona katolika, pa tek onda provjeriti koji svećenici prelaze civilizacijsku granicu svoje pastoralne misije. Ne dajte da vas zavara pedofilija, koja je poremećenost, ali ne isključivo starijeg svećenstva u Katoličkoj crkvi. U suzbijanju i progonu Katoličke crkve koordinirano djeluju velike zapadne sile, anglikanci, protestanti, raznorazni jahvisti, pravoslavci i antife, a ne trebamo smetnuti s uma činjenicu da je Turska vodila dugi rat protiv Katoličke crkve, što se vidi i na karti hrvatskih zemalja.

Pedofilije ima svuda, pa i među svećenstvom

Pravo im budi. Neke loše slike o sebi šalje nam sama Crkva. Isus i apostoli bili su mladi ljudi, koji su propovijedali duboke društvene promjene, pobunu protiv očeva i Oca. “Tko se hrvao sa svijetom postao je velik tako što je svijet savladao, tko se borio sa samim sobom veći je jer je samog sebe nadvisio, a onaj tko se s Bogom bori veći je od svih.” – napisao je to Otac egzistenicalizma Søren Kierkegaard u svome djelu “Strah i drhtanje”, u kojemu na svoj način promatra psihološke pojmove u biblijskim “koordinatnom” sustavu. Već tijekom prvih stoljeća, kristjanstvo su preuzeli starci. Gašenje Crkve kao vojne sile stvorilo je dokolicu za različita zastranjivanja, uključujući pedofiliju. Crkveni dvori potisnule su spavaonice za križarske redove. Zašto je za Crkvu loše da svećenik ima svoju obitelj i nešto milodara preusmjeri u kućni proračun? Da ne spava u uškopljenoj vojarni. Celibat uništava Katoličku crkvu. Prva briga Crkve trebala bi biti obitelj, a sami katolički svećenici nisu obiteljski ljudi, u smislu da se žene i imaju djecu, što je u ostalim kristjanskim konfesijama dopušteno. Izgovaraju se da je njihova obitelj Crkva. Oni su posebni, a to može značiti svašta, od snažnog poziva vjere i žrtve za druge do sklonosti prema suprotnom spolu samo u smislu izrabljivanja. Najznačajniji apostoli Petar i Pavao bili su oženjeni. Kako su najviši katolički svećenici metuzalemi u raspadanju, neprijatelji Katoličke crkve u prvi plan dovode pedofiliju, koja se u “novačenju” mladih ne može predvidjeti. Naravno da među svećenstvom ima pedofila. Pedofilija je danas jedini dokaz da su katolički svećenici ljudi.

Inkvizicija i Križarski ratovi

Danas propaganda protiv katolika ide obrnutim povijesnim redoslijedom: pedofilija, Inkvizicija, Križarski ratovi. U svezi stvaranja neraspoloženja prema Katoličkoj crkvi, antife rado naglase Inkviziciju. Znate, nije to bilo ništa posebno – sve velike svjetske religije imaju slične sustave borbe protiv nutarnje hereze. S bulom “Ad extirpanda” pape Inocenta IV. iz 1252. pokrenuto je uspostavljanje reda u tadašnjem divljanju lokalnih “pravovjernika”. Nakon uvođenja Inkvizicije, smanjio se broj žrtava vjerskog discipliniranja. U brojnim slučajevima, Inkvizicija je spriječila narodna i vjerska smaknuća bez suda. Znate, vjerski fanatici morali su se u svojim prokazivanjima obratiti Inkviziciji, dolazilo je do istrage neugodne za sve strane, pa su zagriženi pravovjerci i pravoslavci odustajali od progona. Svećenstvo se počelo bojati “unutarnje kontrole” – nije lako pozvati strašne suce zbog bilo koga, ako ste se sami ogriješili o vjerske norme i sve ljudske zakone, pa vam se svaka istraga može obiti o glavu. Istina, Crkva je s discipliniranjem heliocentričnog dominikanca Giordana Bruna prešla dopustivu granicu, ali ne prema civilu, nego prema svome svećeniku. Što se veli, Bruno nije znao prezentirati svoja znanstvena saznanja politički mudro, na uspravnici prihvatljiv način. Zar nije isusovac Nikola Kopernik prezentirao svoj heliocentrični sustav skoro stoljeće ranije? Svaki problem od prije pola milenija, u kojemu se i svećenici i laici nisu mogli snaći, promatra se kroz povećalo današnje znanosti. Kristjanstvo je formalno pokrenulo Križarske ratove za oslobađanje Isusovog groba, a zapravo su se vodili ratovi za ovladavanje Putom svile i strateškim pozicijama, koje su preuzeli kalifati. Teutonski križarski red protegao se do Poljske, Litve i Novgoroda – ishodišno je osnovan u Palestini, u famoznoj luci Akra. Poraz famozne Crociate u Palestini doveo je do pokušaja ovladavanja svijetom morskim rutama izvan Mediterana. Bilo to pravo antifama ili ne, “nazadna” Katolička crkva promijenila je svijet i vrijeme.

Raspad jedinstvene Crkve i kriza papinstva

Razveselila me antifa “pamet” Jurice Pavičića. Veli da smo za vladavine Partije imali fotografije hrvatskih policajaca kako pomažu sirijskoj djevojčici da uđe u vlak, a danas kada je po Pavičiću na vlasti Crkva (!?) isti naglašava da hrvatski policajci pljačkaju migrante. Posve suprotno, naši problemi dolaze od toga što Crkva ne vlada, što Isusa razapinju svaki dan. Besposlen pop kobile krsti! Vjerski ratovi plamte na sve strane, a katolički svećenici mašu s grančicama mira. Dojam je da se Katolička crkva kroz raznorazne isprike najgorem ološu udaljila od reformi Grgura VII. Mi smo Talijanima prvi susjedi, Italija je domaćin katoličkom Pontifikatu iliti Mostu, Hrvati su uglavnom katolici, a u Hrvatskoj dominiraju komplementarne skupine. Vojne zrakoplove nismo trebali kupiti od Izraela, nego dobiti gratis od Svete stolice. Nekada su pape predvodili vojne pohode, a danas se ponašaju kao čelnici protuhrvatskih udruga. U svojoj dugoj povijesti, Katolička crkva pokušavala je ovladati istokom. To su zlatne godine Hrvata, koji su najprije u ime Bizanta, a nakon 9. stoljeća u ime Rima, širili kristjanstvo na sjeveroistok Europe. Tako veliko širenje nije mogla održati niti jedna religija, niti jedna vojna sila. Presudilo je Hegelovo pravilo u morfologiji civilizacija. Crkva se počela raspadati iznutra, kroz nekoliko različitih crkvenih raskola. U antička vremena, ekonomski interesi presvlačili su se u sukobe oko divinizacije Isusa i prirode njegove pojave. Odvajali su se gnostici, arijevci, manijevci, nestorijanci i more drugih kristjanskih pravaca. Rađanje islama i kalifata potisnulo je Bizant, da bi odvajanje Hrvatske od Bizanta u vrijeme Branimira označilo prevagu Rima, što za kristjanstvo nije dobro završilo. Da je Bizant ostao kristjanski dominantan, Carigrad bi teže pao u turske ruke. U vrijeme Križarskih ratova i u širem razdoblju “širenja riječi Božje i ovladavanja svjetskom ekonomijom”, odvojile su se zasebne nakupine pravoslavaca, protestanata, evangelika, i more drugih kristjanskih konfesija. Sve bi to bilo prihvatljivo da je Katolička crkva još uvijek snažna vojna asocijacija. Ovako, skoro sve europske katoličke zemlje uvučene su u NATO, u kojemu kolo vode evangelici, protestanti, judejci, pa i Turci.

Previše Talijana

Papa Franjo je Jorge Mario Bergoglio iz Argentine, ali talijanskog rodoslovnog podrijetla. Italija je u Velikom ratu bila na pobjedničkoj strani, a papa Benedikt XV. stolovao je od 1914. do 1922. Rođen je u Genovi kao Giacomo della Chiesa. Godine 1914. on je na liniji tada rastućih jehovaca – najavljuje dolazak Isusovog kraljevstva mira, a ono izbija Prvi svjetski rat. Svjedoci Jehove su se zbog svoje pogrešne “vremenske” prognoze skoro posve raspali, a višemilenijska Katolička crkva nekako preživljava. Italija i papa Talijan dopustili su formiranje prve Jugoslavije – gledali su da zagrabe što više “austrougarske” i hrvatske obale, a kako će Hrvati i ostali katolici u svemu tome proći, nikoga nije zanimalo. “Papa mira” iliti “papa nečinjenja” za života je dobio spomenik u Istanbulu – “Dobročinitelju naroda bez obzira na narodnost i vjeru”. Benedikt XV hladno je promatrao rađanje fašizma, šaljući na sve strane svoje plemenite poruke. Njegov nasljednik bio je Pio XI. – Talijan Ambrogio Damiano Achille Ratti. Nekako mu je promaklo ubojstvo hrvatskih zastupnika u beogradskom parlamentu. U prvim danima takozvane Šestojanuarske diktature, Pio XI ne ustaje u obranu nacija porobljenih u Jugoslaviji, nego s Mussolinijem uglavljuje Lateranske sporazume. Slijedeći papa Pio XII bio je Eugenio Pacelli iz rimske plemićke loze. Dolazi 1939. u paketu s Drugim svjetskim ratom. Pri zaposjedanju Svete stolice, naglasio je da Crkva ne osuđuje niti jedan oblik vladavine, ali nije priznao NDH – Mussolini je imao namjeru obnoviti Rimsko carstvo sve do Sirmiuma. Pio XII slabo je pratio komunističko suđenje Alojziju Stepincu i Crkvi u Hrvata, pa ne pokreće Stepinčevu kanonizaiju niti nakon što je naš mučenik otrovan u kućnom pritvoru. Stepinca je negdje zametnuo i slijedeći papa Pavao VI, ponovno Talijan, Giovanni Battista Montini, koji je bez srama primio Tita, najvećeg zločinca u povijesti ljudskog roda. Pali anđeo priznaje superiornost Stvoritelja, a njegov namjesnik na zemlji priznaje ravnopravnost Palog anđela! Stepinac je proglašen blaženim tek kada Svetu stolicu preuzima papa koji nije Talijan – Poljak  Karol Wojtyła iliti Ivana Pavao II. Slijedeći papa Benedikt XVI, seriozni Nijemac Joseph Ratzinger ostao je distanciran, a novi aktualni papa Franjo, Argentinac talijanskog podrijetla, pojavio se kao gitarist iz posljednjeg “Mad Maxa”, i za našeg mučenika Stepinca formirao komisiju, u koju je ušlo i pravoslavno srpsko svećenstvo, takozvani klir, što je poniženje za sve Hrvate, pa i za sve katolike – upravo se SPC kompromitirala za vrijeme Drugog svjetskog rata, pa i u agresiji Srbije na Hrvatsku i BiH krajem prošlog stoljeća.

Maćehinski odnos papa prema Hrvatima

Pedofilija je poremećaj koji nema blage veze s Crkvom i treba se suzbijati na širem planu. Više me brine pedofilski odnos Svete stolice i snažnijih europskim nacija prema Hrvatima i sličnim narodima. Kako objasniti maćehinski odnos papa talijanske narodnosti? Ne samo da je blaženi Alojzije Stepinac zatočen i usmrćen od komunističkih struktura, bio je pretjerano suzdržan prema Anti Paveliću, veliki protivnik Hitlerovih rasnih zakona, i još je izrekao tvrdo NE Titovom zahtjevu da se Crkva u Hrvata hijerarhijski odvoji od Rima, odnosno od Svete stolice i papinstva. Čak u vrijeme otpora prema Beču i Pešti, Stepinac je bio skloniji Jugoslaviji nego preživljavanju Habsburške monarhije. Bio je solunski dragovoljac. Bilo je za očekivati da će se svaki papa počevši od Pia XII pokloniti Stepincu i njegovom istinskom mučeništvu, ali je to izostalo. Na neki način niti jedan papa 20. stoljeća nije dostojan da kanonizira Stepinca, pa je u tome smislu kolebao i Ivan Pavao II. Eto, Karol Wojtyla kanoniziran je prije Stepinca. Prisjetimo se i tog nevjerojatnog rata vatikanskih struktura protiv ukazanja Marije Majke u Međugorju. Nije sve u tome da Rim izbjegava priznati bogojavljenje za života vidjelica i/ili vidioca zato da ne potisnu papu u smislu prenošenja Božjih zapovijedi i Božje milosti. Zapadnoeuropske nacije protive se rađanju novih katoličkih svetišta, jer Lurd, Fatima i slična mjesta Gospina ukazanja donose velike novce. Koliko je taj biznis zapadnoeuropski kanaliziran pokazuje i redovan odlazak časnika HV-a u Lurd, što je na svoj način smiješno. Čak je i veliki Goethe rekao kako voli doći u Mariju Bistricu, gdje se osjeti da pripada Europi. Na kraju je Sveta stolica oduzima franjevcima svetište u Međugorju, nakon nekoliko pokušaja da se prisutnost Gospe preseli u Italiju preko suza na kipu donesenom iz Međugorja. Posebno je znakovit slučaj Dajla. Naime, porečko-pulskog biskupa Ivana Milovana je Benedikt XVI. posebnim dekretom suspendirao na jednu minutu. Vrijeme je zaustavljeno samo zato da zamjenski biskup potpiše sporazum o predaji crkvenog posjeda u Dajli talijanskim benediktincima. Rim sa svojim novim suđenjem Stepincu afirmira Tita, onoga istog Tita koji je Stepinca osudio, zatočio i usmrtio zbog njegove lojalnosti prema Svetoj stolici.

SVIJET JE BISER

Fenomen Jezida i Jarsana

Radi razumjevanja šireg konteksta nasilja prema Ashawk Haji Hamid i Jezidima, ovdje ću napomenuti neke manje poznate činjenice o naciji / religiji Jezida. Danas žive podno obronaka iranskog Zagrosa i jugoistočno od mističnog edenskog jezera Van, uključujući Nimrud i pokrajinu Ninive, koja se smjestila na istočnoj strani Tigrisa, uz pritoku Khosr. Jezidi poštuju Palog anđela, koji je više Stvoritelj nego Duh sveti. Kreator Haq iliti Istina, najprije je stvorio svijet kao biser. Prije nego se razmahao Stvoritelj i počeo nabacivati stvari, odnosno sve materijalno, Kreator je pozvao u egzistenciju sedam anđela, sedam misterija, kojima je na čelu Malek Taus – Paun, sunce vjere, iluminacija samog Kreatora. Ljudi su dobri i zli, ali ne na sliku Kreatora nego su izraz karaktera samoga Pauna, koji je prilikom iskazivanja svoje tamne strane izgubio milost Kreatora. Pokajničke suze Palog anđela ugasile su vatru njegove paklene tamnice. Paun se vratio na tron ovoga svijeta. Na nesreću Jezida, drugo ime Pauna je Šejtan, što je u Kuranu naziv za Sotonu. Islam progoni Jezide, a islamisti drže da je u odnosu na Jezide sve dopušteno.  Danas je teško pronaći naciju ili religiju koja se prema Jezidima postavila korektno – mislim na one koji su s Jezidima došli u kontakt. Slično Jezidima, njima susjedni Jarsani vjeruju da se Univerzum dijeli na unutarnji (batini) i vanjski (zahiri). Imaju svoje zasebne zakone. Ljudi pripadaju samo vanjskom svijetu, a njihove živote vode pravila unutarnjeg svijeta. Kao i kod Jezida, božanska esencija pojavljuje se u vanjskom svijetu kao transmigracija duha. I Jarsani i Jezidi vjeruju u reinkarnaciju nakon smrti. Kod Jezida sedam svetih bića periodično reinkarniraju u ljudskom obličju – koasasa. Kod Jezida i Jarsana možemo prepoznati utjecaje susjednih religija. Religija Jezida sadrži neke odrednice sufizma. U jezidskoj “Knjizi iluminacije” nalazimo da je Paun bio prisutan kada je Noin potomak Nimrod (Nimrud) gurnuo Abrahama u vatru. Svijet je biser, a Jezidi su dragulj civilizacije. Isto tako, doktrinarni sukobi, hereze, indulgencija, simonija i raskoli, sve to čini veličanstvenu povijest kristjanstva i Crkve.

Tvrtko Dolić

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Tvrtko Dolić

ŠIRENJE NEISTINA ZNANSTVENIKA MIROVINA: Danijel Nestić i ekipa nas obmanjuju

Objavljeno

- datum

 Živimo u vrijeme kada se baš svašta proglašava znanošću. Imamo znanstvenike ovrha, harača, otpada, ološa, i svega nečega, sve nama za vratom, o našem trošku. U ovome tekstu ukazujem na širenje neistina pod imidžom “znanstvenika mirovina”, na što se svodi javna rasprava o najavljenoj mirovinskoj reformi.

Zamislite da netko s imidžom znanstvenika uporno zastupa ideju da najvišu invalidninu dobijamo svi, uključujući i posve zdrave osobe. Prvo što pomislim za takvoga je da ima diplomu našeg slavnog doktora Pepe, pokoj mu plemenitoj duši, jer je za male novce mnoge spasio od najtežeg rada na cestama i u rudnicima. Nešto slično u svezi mirovina pokušava Danijel Nestić s Ekonomskog instituta zarez Zagreb, ali nitko ne zove hitnu niti zabranjuje da se interesne skupine nazivaju institutima. Na Okruglom stolu u Saboru na temu zamrzavanja privatnog Drugog mirovinskog stupa kao obveznog, zastupnici tog promašenog koncepta Mirando Mrsić, Silvano Hrelja, Velimir Šonje i Danijel Nestić pozvali su na vjeru, dok su profesor Ivan Lovrinović i prisutni znanstvenici iznijeli konkretne argumente za zamrzavanje Drugog mirovinskog stupa kao obveznog. Zbog toga sebi pridržavam pravo da glede konkretnog ekonomskog problema naših mirovina povremeno koristim religiozne kvalifikacije. Kako istinske znanstvenike prepoznati u tome moru krivotvorenih i slično stečenih diploma i znanstvenih statusa? Potrebito je uvesti pravilo da budući ekonomist najprije završi studij matematike, pa tek onda nastavi postdiplomski studij ekonomije. Kod nas studij ekonomije upisuju oni koji se ne snalaze u elementarnoj matematici.

Sacred Games

Ovih smo dana mogli pogledati izvrsnu indijsku televizijsku seriju “Sacred Games” u distribuciji Netflixa. Glavni negativac Ganesh Gaitonde, glumi ga Nawazuddin Siddiqui, uzdigao se kao kralj otpada i smeća u Mumbaiu (do 1995. Bombay). Indijsko financijsko središte Mumbai danas je dom za 60 tisuća milijunera i stotinjak bilijunera. Plemeniti Zapad je mnogoljudnoj indijskoj naciji nametnuo sterilizaciju, ali se u Indiji, za razliku od Hrvatske, život pokazao jačim od stranog interesa. I Hrvati su sterilizirani, samo ne znamo kako je to farmaceutska industrija provela. Kao i u Hrvatskoj, u indijskoj republici Maharashtri prisutna je duboka religioznost, ali i duboko ukorijenjena korupcija hrvatskog karaktera, koja prožima sve pore života, pa tako ljudskog smeća nalazimo u izobilju i u Hrvatskoj i u Indiji. Iznad smetlišta Bombaya nicali su veliki trgovački i poslovni centri, kao i nova stambena naselja. Smeće i gradovi idu jedni uz druge, i šire se jedni preko drugih. Hrvati još uvijek skupo sahranjuju svoj mrtve na grobljima, a rodbina plaća održavanje upokojišta. Kuda s našim umirovljenicima nakon što se izdvajanje u Drugi mirovinski stup poveća? Na Jakuševac? U Mumbaiu i skoro svima današnjim metropolama, sve se svodi na izrabljivanje drugoga, kapital je novi bitak, a glavno ontološko pitanje je kako drugima preoteti njihove novce, odnosno naklonost Božju. Nakon što sam odgledao tu zanimljivu seriju, zapitao sam se jesu li danas starije osobe i/ili umirovljenici zapravo ljudski otpad. Mlad zlikovac je upotrebljiv, ali što učiniti sa skoro nepokretnom starkeljom čak i ako je moralno plemenit? Teško onome tko u starosti dopadne bolnice ili staračkog doma. Već drugi dan dobije na poklon bakteriju mrsa, koja mu otvara rane po tijelu, pa nesretnik napušta ovaj svijet zatočen u nezaustavljivo vlastito raspadanje. Nama ostaje pogađati tko u tome više pridonosi? Bolničko osoblje, koje se tako rješava osoba kojima je svaki dan gore, ili možda upravljačke strukture mirovinskih fondova tako rješavaju umirovljenike i štite mirovinske kumulacije? “Sacred Games” pokazuje da su civilizacijsko smeće sve društvene strukture, da je civilizacija na svoj način smetlište. A najveće smeće zapravo su političari i sve visoko plaćene osobe. Nekada bi u svojoj lijenosti i izležavanju pokrenuli mrsu, ali danas rekreacijski trče, plivaju, a zgodne mlade maserke dodatno im održavaju cirkulaciju i zdravlje kože. I još plemenito trepću očima kao dobri ljudi. Takvi su kod nas uveli ovakav Drugi mirovinski stup kao privatan i obvezan – kod nas se 5% iz naših bruto plaća, oko 5-6 milijardi kuna godišnje, preusmjerava u fondove stranih banaka (Zaba, PBZ, Erste, Raiffeisen) i njihovih osiguravajućih društava, da bi se na cijeli taj sustav otimanja našeg novca nalijepilo mnoštvo tromijih uhljeba, parazita i svakog drugog ljudskog smeća.

Invalidninu za sve!

Danas su jako na cijeni znanstvenici odvoza, klasificiranja i deponiranja otpada i smeća. Takozvani znanstvenici Jakuševca. Otraga su lokalni kriminalci i lokalna “samouprava”. I ta znanost uvažava filozofske znanstvene korijene, pa se uredno razvlači sve do Platona, koji je pojmovno postavio državu civilizacijski ispod razine RH, Zagreba i Jakuševca, jer nije pronašao ideju ili pojam za smeće. Platon nije prepoznao da su najveće smeće ljudi, a među njima oni koji propovijedaju patnju u mladosti i uživanje u starosti, danas u mirovini. Kod nas se sve preklopilo na najgori način, pa nas i kreditne agencije drže u statusu smeće ili tu negdje. Da danas uskrsne u Lijepoj našoj, Platon bi bio iznenađen količinom smeća među političarima, uhljebima politike, takozvanim managerima i svim tim samozvanim analitičarima. Iako nije bio veliki financijaš, zasigurno bi bio zaprepašten s našim privatiziranim mirovinskim sustavom, s obveznim privatnim !! mirovinskim stupom, a posebno s ljudskim smećem koje se nalijepilo na mirovinske fondove. Nema te filozofije i te pameti koju ova zemlja, njeni političari, i njeni “znanstvenici” nisu opovrgli kroz već neiskorjenjivu korupciju. Provizija, mito i interes podzemlja pokreću baš sve. Dok Milan Bandić i ekipa grade fontane, u mnogim zagrebačkim domovima za većih padalina iz začepljene kanalizacije šikljaju kontaminirani vodoskoci. Zagreb se povremeno pretvara u ogromnu kontaminiranu fontanu.

 

O kakvim se vražjim sjenama radi u ovoj modernoj Platonovoj pećini nazvanoj Hrvatska? I kroz lex Agrokor naš veliki gubitaš pretvoren je u fontanu. Fondovi privatnog Drugog mirovinskog stupa zapravo su kontaminirane fontane, koje naše novce razlijevaju na sve strane. U drugim državama banda pere svoje crne novce, a kod nas se čist novac pretvara u prljavi. Samo na mešetarenjima oko Leda šikljalo je iz kontaminiranih fontana Drugog mirovinskog stupa naših pola milijarde kuna, koji se zapravo nisu razlili svima nama okolo, nego su cisternama odveženi u bazene kriminalaca i/ili financijske oligarhije. Među obmanutim “štedišama” Drugog stupa (svi zaposleni) zavladala je panika. Raspad koncepta obveznog i privatnog !! mirovinskog stupa doveo je do ovogodišnjeg prvotnog prijedloga ministra Marka Pavića da se  “štedišama” otvori slobodan povratak u daleko pouzdaniji i sigurniji državni (prvi) stup, u koji bi se većina vratila i ako neće dobiti proračunski dodatak 27%. Kao što svi znamo, Andrej Plenković instaliran je od stranog interesa, pa je hladno išamarao našeg Pavu Equalizera. Tako se ipak nastavlja naše suicidno punjenje bankarskih fondova iz naših bruto plaća, a umirovljenici će dobiti priliku da se posve vrate u državni Prvi stup tek prilikom umirovljenja – banke i njihova osiguravajuća društva i dalje raspolažu sa stotinjak naših milijardi, a imat će jako male obveze prema umirovljenicima. Banke i njihova osiguravajuća društva zapravo traže da sve njihove obveze prema umirovljenicima preuzme proračun. Monstruzno, jezovito, demonski! Da je Platon u svoje vrijeme imao nekakvu najavu Plenkovića, njegov svijet ideja bio bi potpun. Naravno, banke žele više nego što im Plenković i Pavić “velikodušno” nude. I takvo obično civilizacijsko smeće i drumsko razbojstvo, pod znanost i nešto dobro za sve nas podmeće nam njihov vodeći “znanstvenik mirovina”.

Javna rasprava kao diktat financijske mafije

Javna rasprava o mirovinskoj reformi svodi se na to da Danijel Nestić, Frenki Laušić, Gojko Drljača, Ljubica Gatarić, Davorko Vidović, Mirando Mrsić i Silvano Hrelja u dnevnim tiskovinama svako malo objave istu konstrukciju o opravdanosti koncepta privatnog i obveznog !! mirovinskog stupa, koji je već na formacijskoj razini drveno željezo, sabotaža tranzicije. Riječ je o instrumentu stranog interesa i privatizacijske pljačke, sve uz blagoslov Svjetske banke i svjetske korupcije. Okupacija je tako duboko ugrađena u sve poluge društvenog sustava da nasuprot njihovom obmanjivanju ostajemo moja malenkost i 7Dnevno skoro posve sami, ako izuzmemo povremeno objektivno očitovanje profesora Ivana Lovrinovića, kada mu se ukaže bilo kakva prilika, dodajte tome zahtjev sindikata da se Drugi mirovinski stup ukine, i to bi bila ta javna rasprava, u kojoj redovno pobjeđuju oni koji kontroliraju dnevne tiskovine i glavne televizijske programe. Pokradenim zaposlenicima iliti osiguranicima preostaje da se organiziraju po ugledu na udrugu Franak. Što se čeka? Frankeri su bili manji dio populacije, a mirovkeri smo svi mi. Zanimljivo, kao i u slučaju kredita s valutnom klauzulom, tako i u slučaju fondova Drugog mirovinskog stupa, banke i njihovi trubači žele da se obveze banaka prevale na socijalnu državu. Umirovljenici su pokradeni, oni su sirotinja, pa im stoga treba pomoći socijalna država a ne one banke koje su s fondovima preuzele i određene obveze. Profesor Lovrinović upozorava nas da su u posljednjih 10 godina osiguravajuća društva naplatila 4 milijarde kuna na temelju upravljačkih usluga, možete zamisliti kakvih. Među onima koji promiču ovakav privatan i obvezan !! mirovinski stup ima i onih koji ga podržavaju samo zato što znaju da je za Hrvatsku najgore zlo. Kod nas su solidno plaćeni novinari i analitičari koji prepoznaju zlo kao korijenski hrvatsko. Ne vjerujem da je Nestić jedan od takvih, ali se moramo zapitati čije boje brani. Za potrebe razumijevanja kampanje svih onih koji kraljevski žive na konto Drugog mirovinskog stupa, spomenut ću nekoliko posljednjih istupa Danijela Nestića.

Nestić uporno ponavlja jednu istu neistinu

(1) Nadnevka 28. srpnja Danijel Nestić izjavio je za Jutarnji list da Ministarstvo rada namjerava ukinuti dodatak od 27 posto za Drugi mirovinski stup.(*) Riječ je o direktnom i bezobraznom obmanjivanju nacije – vlada ne ukida mirovinski dodatak 27% za Drugi stup, jer za one koji odlaze u kombiniranu mirovinu Prvog stupa i Drugog stupa takav mirovinski dodatak nije niti predviđen, niti zakonski, niti kao bilo koja druga mogućnost. Zapravo je takav stup nametnut pod obećanjem da će njegovim korisnicima donijeti deblji dodatak na mirovinu. Nestić se ne može vaditi na to kako je bio neupućen, jer su mirovine i privatni mirovinski fondovi ta visoka “znanost” kojoj se Nestić “posvetio”.

(2) Nova zvijezda stranog interesa Frenki Laušić 7. kolovoza u Jutarnjem listu prezentira “mišljenje Danijela Nestića o prijedlogu mirovinske reforme”. Kao znanstveni rad!! Vjerovali ili ne, “znanstvenik Nestić je zasukao rukave”, pa je preko noći osvanulo znanstveno nedjelo. Bankarima je malo što god da im ponudite. Bankarima i ekipi ne paše niti veleizdajnički prijedlog Andreja Plenkovića, da mirovinske “štediše” dobiju mogućnost povratka u državni Prvi stup tek prilikom umirovljenja, čime bi stekli pravo na mirovinski dodatak 27% iz proračuna. Što predlažu Nestić i ekipa? Pa, da mirovinski dodatak dobiju svi, a da “štednja” ostane u fondovima Drugog stupa, valjda za novo prevaljivanje loših portfelja banaka na mirovinske osiguranike. Znate, nije to konsenzus – onaj tko posjeduje veliku količinu državnih obveznica ima mogućnost reketirenja države.

(3) Nakon što su se u tiskanom izdanju 7Dnevno i na pripadnom portalu 7dnevno.hr pojavili moji tekstovi koji razotkrivaju Nestićeve prijedloge kao neutemeljene, protuzakonite i nepravedne, u tekstu Frenkija Laušića u Jutarnjem listu od subote 11. kolovoza, pojavljuje se Nestićeva pokajnička korekcija: osiguranici Drugog stupa “u skladu s postojećim zakonskim rješenjima nemaju pravo na dodatak 27% na dio mirovine iz Prvog stupa”. Čini se da Nestić i Laušić priznaju sijanje konkretne laži, ali zapravo tako pripremaju novu obmanu kroz slično novo priznanje unaprijed: Plenković – Pavić mirovinska reforma koštat će nas dodatnih milijardu kuna godišnje, a Nestić – Laušić prijedlog ide za novim proračunskim troškom 3 milijarde kuna godišnje, ali je po njima to sitnica, jer će u budućnosti mirovine biti veće, prosječno 20 eura!!! Dakle, trebamo svake godine u fondove Drugog mirovinskog stupa krcati oko 10 milijardi kuna, što direktno iz bruto plaće, što kroz (danas protuzakonite) proračunske naknade da bi nekoliko osiguranika koji će doživjeti mirovinu tamo neke 2045. dobilo 20 eura više, ali i to kroz neutemeljenu naknadu iz proračuna. Kao, nema veze što bi fiskalni i proračunski minus zbog Drugog stupa konvergirao prema 15-20 milijardi kuna godišnje, bitno je spasiti tog jadnika u 2045. godini, koji će najvjerojatnije predati zahtjev za eutanazijom. Ima se! Ideja smeća je ta da se fondovi banaka pune povećano, a da država preuzme sve obveze prema umirovljenicima. Nečastivi ne bi mogao smisliti bolji način da umirovi i pokopa naciju.

(4) Zajedničko u svim posljednjim nastupima Danijela Nestića: Drugi mirovinski stup nije u stanju vratiti umirovljenicima onoliko koliko su njegovi kreatori obećavali. Naravno da je tako, jer su upravljačke strukture fondova Drugog stupa pojele ili prokockale supstancu, zajedno sa cijelom vojskom plaćenika, od političara do “znanstvenika” i raznoraznih uhljeba. Nestić je izmislio novi paradoks: oni mirovinski osiguranici koji su korisnici isključivo državnog Prvog stupa prolaze bolje, ali eto, nije dobro da se provede dekonstrukcija Drugog stupa. Dakle, nije u pitanju interes osiguranika, nego interes parazita koji su se nalijepili na Drugi stup, na tuđu štednju, koja je od takvih već prilično pokradena. Nestić uporno ponavlja da će Drugi stup biti besmislen ako Plenković provede svoju reformu u korist banaka i njihovih osiguravajućih društava. A da objasni u čemu bi bio smisao privatnog Drugog stupa ako će kumulacije pripasti fondovima banaka, a država iliti svi mi moramo priskočiti s 27% dodatka, čime bi zapravo pokrili redovne obveze banaka. Naravno da je tako, da je Drugi stup u svakom slučaju besmislen, kao privatan i obvezan – sve su ga zemlje ukinule, sve osim Hrvatske, u kojoj financijska mafija i raznorazno ljudsko smeće nesmetano provode što ih je volja. Zar nije reciklirani premijer Plenković naglasio da može što hoće?

Objašnjenje invalidnosti formacije

Nitko ne prima mirovinski dodatak 27% iliti “odštetu za komunizam i lažnu tranziciju” zato što se za to slučajno odlučio. Riječ je o funkcionalnom dodatku na mirovinu, za koji se morala postaviti određena vremenska i dobna granica, ali smisao nije u tome da su se neki odlučili strogo za državni Prvi stup, a drugi za kombiniranu “štednju”. Dodatak je uveden pod obrazloženjem da je takav naknada starijim zaposlenicima zbog prelaska na izračun mirovine na temelju cjelokupnog staža – prethodno se apliciralo 10 najboljih godina. Istovremeno je daleko od očiju Javnosti takva mirovinska naknada pokrila “invalidninu” za formacijsko maltretiranje i pljačku starijih u dvije formacije, kao i odštetu za smanjeno kumuliranje državnog prvog stupa nakon “reforme” iz 2002. Zapravo to nije teror dvije formacije – ista banda vlada već 73 godine. Čak i da Drugi stup nije uveden, mlađi zaposlenici ne bi imali pravo na “formacijsku” odštetu i onu za promjenu izračuna mirovine. Istina, kao i oni stariji, mlađi zaposlenici rade u lošim uvjetima, a najtragičnije je to stacioniranje, prividna stabilnost, koja ipak ne daje pravo mladima da traže naknadu rezerviranu za one koji su radili u komunizmu i u prvim godinama “tranzicije”. Mladima apliciranje cijelog radnog staža u izračunu mirovina ne donosi onolike gubitke kao onima koji su 80-ih i 90-ih radili za 100 – 200 njemačkih maraka. Zapravo je mirovinski dodatakt 27% uveden i kao naknada starijima za komunjarsku mirovinsku “reformu” iz 2002. Tada je četvrtina mirovinskih izdvajanja prebačena iz državnog fonda u novosnovani privatni Drugi stup pod kontrolom stranih banaka i njihovih osiguravajućih društava. Kumuliranje državnog Prvog stupa reducirano je za četvrtinu, pa je naknada korisnicima samo Prvog stupa trebala biti trećina mirovine posve oslonjene na državni Prvi stup – proračunski dodatak 33,33%, koji je zajedno s formacijskom odštetom trebao narasti na 50%. Kao što sam naglasio, problem je u tome što ekonomiju upisuju učenici kojima nije išla matematika. Mirovinski dodatak do 27% tek je polovica onoga što su stariji umirovljenici trebali dobiti kao pravedan dodatak.

Pravednik Pavić prešao je na stranu Tame

Kao u filmskom serijalu Zvjezdani ratovi, Marko Pavić najedanput se pojavio s kacigom Dartha Vadera. Valljda mu je Andrej Plenković spalio lice, nakon što je pokušao pomoći ekonomiju ove zemlje. Pavić je prešao na stranu Zla. Naizmjenično obmanjivanje Javnosti glede smrtonosnog Drugog mirovinskog stupa dolazi iz iste interesne skupine, koja se razbacuje s visokim kumulacijama tog “privatnog i obveznog” stupa. Ljubica Gatarić nazvala je to oštrom kritikom Banskih dvora. Bože, kako je sve to providno, a obmane idu dalje. Gatarić ne vidi problem u tome što mlađima po postojećim zakonima ne pripada mirovinski dodatak 27%, da bi taj dodatak praktično davali sami sebi, iz svog džepa, odnosno proračuna, uz dvostruko veći trošak jer to država ne može financirati bez novog skupog zaduživanja. Gatarić smeta što bi se nakon izmjena zakona proračunski mirovinski dodatak 27% uvjetovao prenošenjem “štednje” u državni Prvi stup. Kao, to bi dovelo do pražnjenja Drugog stupa. Dobro, a zar se Drugi stup neće prazniti i ako ništa ne mijenjamo, već kroz samu isplatu mirovina? Praktično, banke i njihova osiguravajuća društva posjedovat će našu “štednju” dugi niz godina, sve do trenutka umirovljenja, kada državni Prvi stup preuzima prljave poslove. Drugi stup neće se isprazniti jer je izdvajanje u njega obvezno i zaposlenici će ga puniti, svatko od njih do svog trenutka umirovljenja, kada bi se izjasnio želi li ostati korisnik Drugog stupa. Što je s visokim prinosima fondova Drugog stupa, s kojima se hvale banke, njihova osiguravajuća društva i likovi poput Danijela Nestića.

Kako se financiraju takozvani instituti?

Ne vodi Danijel Nestić svoju kampanju za povećavanjem izdvajanja u Drugi mirovinski stup samo zbog svog osobnog interesa, zabrinut za svoju osobnu mirovinu. Jedan ugledni znanstvenik, ako ga tako možemo nazvati, pohvalio se da u ekonomske analize i rasprave ulazi hladno i objektivno jer se davno obogatio. “Gospodine, kako ste se obogatili?” – priupitao je voditelj televizijske emisije u kojoj se “znanstvenik” odao. Nije odgovorio, nego je brzo prešao na drugu temu. Isto tako, jasno je da poduzeće Ekonomski institut zarez Zagreb ne bi dopustilo Danijelu Nestiću da se hobistički bavi “znanošću privatnog i obveznog”, da ga njegovo poduzeće za to plaća, a da samo poduzeće pri tome i oko toga ne ubire veću korist od samog Nestića. Javnosti je u negativnom sjećanju stara postava IGH, koji su vodili političari koje želimo zaboraviti već zbog našeg mentalnog zdravlja. Ovdje dolazimo do pitanja kako se financiraju poduzeća poput EIZ-a? Posebno kada se zaposlenici i suradnici tog poduzeća priklanjaju uz financijsku oligarhiju i nasuprot interesu nacije i malog čovjeka. Primjerice, EIZ je zakazao glede slučaja Franak, na svim razinama te tragedije. Kada su frankerima oduzimani stanovi zbog jezovito naraslih rata, EIZ je provodio kampanju za snižavanjem cijena stanova, što je pogodovalo kreditorima. Evo je “hrvatski” fašistički Ovršni zakon zvijer svjetskih razmjera, o kojoj trube svi najpoznatiji globalni instituti, ali domaći EIZ nema što reći. Korektno je da Željko Lovrinčević s EIZ-a savjetuje da treba istražiti koji su ugovori Uljanika namjerno sklopljeni s unaprijed očekivanim gubitkom, ali bi bilo dobro da se istraži i kakvi su “znanstveni” radovi sami po sebi očekivani gubitak u fondovima Drugog mirovinskog stupa.

Projekcije

Za ono što je vidljivo i kumicama na placu, Nestić slaže tabele i grafikone, čime pokušava ostaviti dojam znanstvenika. Zamislite da ne kažem kako su većini umirovljenih njihove mirovine nepodnošljivo male, nego napišem da su 0,496322 x primjerenost. Sva akademska elita požurila bi da mi se pokloni kao najvećem znanstveniku. Od kuda sam potegao takvu preciznost? Iz dostupnih podataka! Nestić je kao zagledan u našu budućnost, pa daje svoje projekcije adekvatnosti mirovina u odnosu na plaće za 2045. Mirovinski dodatak 27% nije planiran za 2045. nego je posljedica 1945. Nestić je posve previdio blijedo-žutu krivulju u svome grafikonu – Kineze i jeftiniju radnu snagu od Kineza. Pelješki most zapravo uvozimo iz Kine. Mirovine će 2045. biti adekvatne jer će presuditi kineska i slična radna snaga, koja će pojeftiniti rad. Zapravo, nisu problem mirovine, nego uništavanje današnjih zaposlenika u RH. Zaposlenici će ostvariti veću sigurnost za svoju starost ako se obvezna mirovinska izdvajanja ukinu. Paraziti mirovinskih fondova ne dopuštaju povećanje bruto plaća jer to zakonski nameće povećanje / adekvatnost mirovina. Povećanje bruto plaća dovelo bi do povećanog punjenja mirovinskih fondova, ali oni to ne mogu pojmiti. Ne mogu to shvatiti niti ministri koji se strogo bave povećanjem neto plaća. Jer, na kraju, nije problem adekvatnost mirovina, nego zaposlenost i adekvatnost plaća u odnosu na troškove života. Mirovinski fondovi postajat će sve tanji i zbog pojačanog iseljavanja. Glede toga preračunali su se i “instituti” i banke. Povećavanje stopa izdvajanja u mirovinske fondove ne može promijeniti trendove. To što Nestić i ekipa traže još više za banke i sve te uhljebe mirovinskih fondova, ne znači da je prijedlog Plenkovića i Pavića prihvatljiv. Riječ je o teškom kriminalu, koji odstranjuje sve zapreke novoj i većoj pljački nacije. Naime, sadašnji zakon ne dopušta mirovinski dodatak 27% za buduće umirovljenike, pa su se minsitri i financijska mafija okupili, dumali, i ubacila u igru sve političare isve medije pod svojom kontrolom – isti dodatak dobit će svi prilikom umirovljenja. Zaista, zašto onda Drugi mirovinski stup ostaje obvezan? Drugi stup je obvezan, a fondovi tog stupa nemaju nikakve obveze! Ne proizvode nikakav dodatak svojim korisnicima, a hvale se da su “štednju” osiguranika dobro investirali i zaradili desetke milijardi. Zapravo je riječ o visokim prinosima na državne obveznice, što je opet isisavanje supstance svih nas. Strani interes provodi svoje, dok se na našim mirovinskim kumulacijama carski provode najgori društveni paraziti! To je ta društvena integracija, na razini RH i na razini EU.

 

(*) Potpuna izjava Danijela Nestića, onako kako istu u Jutarnjem listu od 28. srpnja prenosi Frenki Laušić: “Ono što bih predložio vladajućoj koaliciji je, pak, da odustane od povećanja doprinosa za zdravstvo, ali da za jedan posto poveća ulaganja u drugi mirovinski stup, no uz uvjet da Ministarstvo rada odustane od ukidanja dodatka od 27 posto za drugi stup te da pronađe model da ga se isplaćuje i za članove drugog mirovinskog stupa”. A da svih 20% mirovinskih izdavajanja iz naših bruto plaća i svih 17,2 doprinosa na plaće jednostavno prepustimo bankama, bez ikakve obveze prema umirovljenicima? To je ta financijska stabilnost RH, koja je u ostatku svijeta predmet ismijavanja.

Tvrtko Dolić

 

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Facebook

Popularno