Connect with us

Društvo

Ivan Lovrinović: GUVERNERU, NE DRŽITE MI LEKCIJU DOK RAZARATE OVU ZEMLJU!

Objavljeno

- datum

Odgovor na intervju Borisa Vujčića u tjedniku ”Globus”.Iskreno žalim i osjećam se pomalo neugodno kao sveučilišni profesor i zastupnik u Hrvatskom Saboru da sam prisiljen hrvatskoj javnosti pokazivati kako guverner Hrvatske narodne banke ne poznaje temeljne računovodstveno-financijske kategorije (kapital, kapitalni račun, prihodi, rashodi, pozitivne i negativne tečajne ratlike i financijski rezultat poslovanja HNB-e).

Budući da se guverner HNB-e Boris Vujčić u svom intervjuu tjedniku “Globus” poslužio metodom javnog blaćenja i sramoćenja usmjerenog na rušenje mog ugleda i ljudskog dostojanstva na osobnoj razini, dobar kućni odgoj i potreba za civiliziranim komuniciranjem nameću mi obvezu da mu, istine radi, adekvatno odgovorim.

Guverneru HNB-a moram priznati i odati priznanje na otvorenosti i iskrenosti kad izjavljuje da; “Centralni bankari mogu napraviti više štete nego dobra…Nema tog ministra koji može toliko naštetiti gospodarstvu kao loš centralni bankar”, jer smo upravo mi u Republici Hrvatskoj svjedoci koliko je štete hrvatskom gospodarstvu u proteklih cca 22 godine učinila HNB, ustanova kojoj je upravo Vujčić na čelu (što u funkciji zamjenika guvernera, a što u funkciji guvernera HNB – više od 16 godina). To je nažalost najtočnija i najvrjednija konstatacija guvernera u odgovoru na brojna pitanja novinara u cijelom predmetnom intervjuu.

Da podsjetim čitatelje. Vujčić se obrusio na mene zbog moje ideje da se oko 10 mlrd kuna s kapitalskog računa HNB-a koje predstavljaju višak rezervi i dobiti transferira njihovom vlasniku – državi, odnosno Republici Hrvatskoj čime bi se mogao otkupiti udio MOL-a u INI, ili riješiti mnogi drugi problemi. Guverner Vujčić navodi da je to nemoguće i da ja ne razumijem osnove središnjeg bankarstva. On smatra da je novac koji se nalazi na tom računu sapunica, odnosno da je riječ o obračunskim kategorijama. U nastavku ću se koristiti što razumljivijim izrazima kako bi neekonomisti mogli jasno razumjeti o čemu se radi.

A sada prijeđimo na meritum stvari; kada guverner govoreći o financijskom poslovanju HNB-a kaže:”nerealiziranim pozitivnim tečajnim razlikama, odnosno neto rezultatu s osnova usklađivanja vrijednosti bilance stanja s promjenama tečaja” dakle, po guverneru Vujčiću pri tome se radi o: “isključivo o obračunskim nerealiziranim kategorijama čija namjera je pokrivanje općih rizika djelovanja HNB-a putem uključivanja istih u kapital, a ne realiziranoj dobiti koju je netko zaradio, temeljem zakonskih odredbi zadržao, pa je stoga potrebna omogućiti isplatu vlasniku”.

Guverneru HNB, jeste li svjesni činjenice da ste prethodnim riječima u predmetnom intervjuu novinaru Globusa govoreći o deviznom poslovanju i tečajnim razlikama u HNB pokazali drastično neznanje koristeći termine poput: “nerealizirane pozitivne tečajne razlike…s osnova usklađivanja vrijednosti bilance stanja s promjenom tečaja”. To su potpuno nepoznati izrazi u financijsko-računovodstvenoj terminologiji Republike Hrvatske i Europske Unije.

Usudio bih se pretpostaviti da ste možda krivo informirani, financijski neupućeni ili su Vas možda zavarale okolnosti da se takav sličan izričaj nalazi nažalost i u sada važećem Zakonu o HNB-i koji je također pogrešan i protivan domaćim računovodstvenim propisima kao i odredbama Međunarodnog računovodstvenog standarda br.21 (MRS 21- Učinci promjene tečaja stranih valuta) kao i Međunarodnog standarda financijskog izvješćivanja (radi čega bi trebalo donijeti novi Zakon o HNB budući da je u koliziji sa više od 10 hrvatskih Zakona te više Uredbi EU).

Gospodine guverneru, materija o računovodstvu s deviznom komponentom poslovanja uključujući i problematiku tečajnih razlika danas se izučava na barem 10-ak fakulteta i visokih škola ekonomskog usmjerenja u RH te smatram da postoji razlog da HNB kao središnja banka RH treba nešto učiniti kako bi se ubuduće izbjeglo ovakvo javno sramoćenje Vas kao guvernera i HNB-a kao institucije.

Uzimam si slobodu skrenuti Vam pozornost na sljedeće činjenice o poslovnim promjenama koje proizlaze s osnova deviznog poslovanja i nastanka tečajnih razlika u radu bilo koje financijske institucije pa tako i Hrvatske narodne banke.

Prema Međunarodnim računovodstvenim standardima (MRS-ovima) prihodi su povećanja neke ekonomske koristi tijekom obračunskog razdoblja u obliku priljeva ili povećanja sredstava ili smanjenja obveza što za posljedicu ima povećanje kapitala.
Hrvatska narodna banka može ostvarivati prihode od:
– kamata i drugih prihoda na devizna sredstva deponirana u inozemstvu
– kamata na odobrene kredite i druge plasmane i potraživanja
– naknade za obavljanje usluga iz područja svoje odgovornosti i ovlasti predviđenih zakonom (obavljanje supervizije, platnog prometa…)
– od ostatka realiziranih pozitivnih tečajnih razlika nakon pokrića realiziranih negativnih tečajnih razlika
– emisijske dobiti, odnosno monetarnih prihoda
– kupovine i/ili prodaje vrijednosnih papira
– ostalih prihoda koje ostvari svojim poslovanjem

Dakle, prihodi HNB od tih financijskih aktivnosti odnosno pozitivnih tečajnih razlika imaju isti računovodstveni tretman kao i svi drugi tzv. poslovni prihodi HNB-e kao i izvanredni prihodi HNB-a.
Prema MRS-ovima rashodi su smanjenja ekonomskih koristi kroz obračunska razdoblja u obliku odljeva ili smanjenja sredstava što ima za posljedicu smanjenje kapitala.
Rashodi HNB-e podmiruju se iz ostvarenih prihoda HNB-e i to:
– rashodi za materijalne troškove poslovanja i plaće zaposlenika HNB te troškovi amortizacije
– troškovi izrade, čuvanja i distribucije novčanica i kovanog novca
– kamate za troškove po inozemnim kreditima
– kamate na sredstva koja se drže na računima HNB
– rashodi s osnova nepokrivenih realiziranih negativnih tečajnih razlika nakon pokrića iz realiziranih pozitivnih tečajnih razlika
– kamate i drugi troškovi po vrijednosnim papirima
– rashodi po osnovi plaćanja poreza, naknada i drugih zakonskih propisanih rashoda
– ostalih rashoda koje HNB ima u svojem poslovanju

Dakle, rashodi HNB-e od tzv. financijskih aktivnosti odnosno negativnih tećajnih razlika imaju isti računovodstveni tretman kao i svi drugi tzv. poslovni rashodi HNB (troškovi poslovanja) i tzv. izvanredni rashodi HNB (npr. revalorizacija neke imovine na nižu vrijednost.

Glede pitanja vezanih za devizno poslovanje najvažniji je lex specialis “Zakon o deviznom poslovanju” koji propisuje da se sva potraživanja i obveze prema inozemstvu trebaju svesti na kunsku protuvrijednost prema srednjem tečaju na dan utvrđivanja bilance (npr. 31.12. tekuće godine) te po svim navedenim stavkama utvrditi i proknjižiti pozitivne i negativne tečajne razlike.
Kada se radi o inozemnim sredstvima plaćanja sva knjiženja na kontima glavne knjige provode se u domaćoj, odnosno fukcionalnoj valuti. Sve naplate iz inozemstva (kada se dominantno odnose na naplate po kamatama na plasirana devizna sredstva međunarodnih rezervi likvidnosti RH koje su po zakonu povjerene HNB-u, a povezane su s knjiženjem tečajnih razlika.

Tečajna razlika je razlika koja nastaje zbog promjene tečaja valute u kunskoj protuvrijednosti na dan podmirenja ili na datum bilance u odnosu na protuvrijednost po kojoj su prethodno devizna sredstva bila proknjižena u glavnoj knjizi. Jasnije rečeno tečajne razlike su iznosi koji proizilaze iz promjene tečaja domaće valute u odnosu na stranu/e u odnosu na prethodno razdoblje.
Tečajne razlike mogu biti pozitivne i negativne. Ako se radi o aktivnom kontu, tj. u slučaju porasta tečaja kune, knjiži se povećanje stanja na kontu za iznos tečajnih razlika, a protustavka je prihod od tečajnih razlika, koji je realan, a ne neka obračunska računovodstvena kategorija.
U slučaju pasivnog konta rezultat je isti samo što je riječ o smanjenju obveza u domaćoj valuti.

Negativne tečajne razlike pojavljuju se također na aktivnom i pasivnom kontu i povećavaju obvezu domaćeg subjekta u kunama prema inozemstvu. Njihova protustavka je trošak-rashod negativne tečajne razlike.

Za priznavanje tečajnih razlika potrebno je uzeti odredbu sadržanu u Međunarodnom računovodstvenom standardu (MRS 21, točka 28) gdje se ističe: “Tečajne razlike proizašle iz podmirivanja monetarnih stavki ili izvještavanja o monetarnim stavkama po tečajevima različitim od onih po kojima su bile početno priznate tijekom razdoblja ili prikazane u prošlim financijskim izvještajima, trebaju se priznati u dobit ili gubitak razdoblja u kojem nastaju, osim kako je opisano u točki 32”.
Dakle, pozitivne tečajne razlike priznaju se kao prihod razdoblja kad su utvrđene, a negativne tečajne razlike priznaju se kao rashod razdoblja kada su nastale.
MRS 21 točka 28 govori o priznavanju tečajnih razlika u pojedinim obračunskim razdobljima:
Tečajne razlike priznaju se i evidentiraju prema srednjem tečaju HNB (čl. 45 ZDP) za iskazivanje potraživanja i obveza prema inozemstvu i to:
1) podmirenjem transakcija
2) usklađivanjem stanja (najčešće na datum bilance stanja odnosno izvještaja o financijskom položaju na kraju razdoblja

Efekti promjena tečajeva stranih valuta u cijelosti se iskazuju kao prihodi ili rashodi obračunskog razdoblja u kojem su nastali. Prema tome, porast tečaja strane valute podrazumijeva pozitivne tečajne razlike za devizna potraživanja, a negativne tečajne razlike za devizne obaveze

Dakle, tu nema govora o obračunskim kategorijama već o dobitku ili gubitku kao razlici između ukupnih prihoda i rashoda. Sve kada bih i prihvatio Vaš izraz “nerealizirane tečajne razlike” i tečajne razlike kao “obračunska kategorija” to znači da ste upravo iz tih obračunskih kategorija, u manjoj ili većoj mjeri isplačivali novac u državni proračun svome vlasniku – Republici Hrvatskoj.
Jasno je u kojoj ste se mjeri zapleli u područje monetarne statistike, politike i analize. Meni je to i razumljivo za Vas koji ste stručnjak za demografiju i tržište rada čime ste se stalno i bavili na Fakultetu.

Rizik tečajnih razlika s osnova prihoda od kamata na plasirana devizna sredstva u inozemstvo (najčešće je tu riječ o deviznim pričuvama) ili rashoda s osnova kamata na uzete devizne kredite u inozemstvu smanjuje se ili nastoji izbjeći pomoću transakcija sa (unaprijed) ugovorenim zaštitnim deviznim tečajem (koji je tretiran u MRS-u 39). Tome uostalom služe i financijske izvedenice.

Najčešće situacije u kojima se koriste ugovoreni ili zaštitni devizni tečajevi jesu: zaštita pozicija neto imovine i neto obaveza, zaštita obveza u stranoj valuti te zaštita ulaganja u vrijednosne papire u inozemstvu (to je najčešća varijanta ulaganja međunarodnih deviznih pričuva RH).

Dobro je ovom prilikom podsjetiti da je HNB 2008. i 2013.g. sam kreirao i predložio zakone o samom sebi Hrvatskom Saboru. To je neviđeno.
Stoga nije niti čudno što se u pasivi bilance HNB-a nalazi i stavka pod nazivom “Kapitalski račun” na kojem se sada nalazi nešto više od 16 milijardi kuna. Taj “kapitalski račun” je koktel u koji je strpano puno toga; od kapitala, dobiti, “realizirane” i “nerealizirane” tečajne razlike… Uređene središnje banke u svojim bilancama posebno izdvajaju kapital, rezervacije, dobit itd. No, kada puno toga natrpate u jednu stavku, kao što ste Vi učinili, onda sve možete objasniti i sve zamutiti. I “kapitalski račun” je jedan od niza razloga za promjenu Zakona o HNB-u koji je u ovakvom izdanju neodrživ, netransparentan, suprotan praksi ECB-a i uređenih središnjih banaka.

HNB kao središnja banka kojoj su povjerene međunarodne devizne pričuve RH na žalost nema dovoljno kompetencija niti stručnih kapaciteta da zaštiti ulaganje deviznih pričuva RH u inozemstvu Zbog toga je stalno suočen s rizicima koje ne može dovoljno kontrolirati u svom poslovanju i ostvario je najniži povrat na plasirana sredstva iz međunarodnih deviznih pričuva od skoro svih susjednih i tranzicijskih zemalja.

Meni je uistinu žao da nikada niste imali priliku djelovati kao guverner, već samo kao direktor najveće mjenjačnice u zemlji, jer ste I Vi aktivno djelovali u tom smjeru. Hrvatska narodna banka tek treba postati središnja banka u funkciji razvoja hrvatskog gospodarstva i društva.
Dosadašnji model funkcioniranja HNB-a je postavljen na tekve temelje koji onemogućavaju korištenje kune kao domaće valute, a u sebi ima ugrađene mehanizme prorecesijskog djelovanja, slabljenja konkurentnosti i razvoja dužničkog ropstva.

Na kraju da spomenem već poznatu misao:
SREDIŠNJA BANKA JE PREVAŽNA INSTITUCIJA DA BI SE PREPUSTILA SAMO SREDIŠNJIM BANKARIMA

Izvor: preuzeto sa službene facebook stranice Ivana Lovrinovića

Komentari

Komentari

Društvo

GUŽVA OKO KNJIGE Višnje Starešine: Kako je KOS upravljao procesima pred Haaškim sudom?

Objavljeno

- datum

Knjiga “Hrvati pod KOS-ovim krilom: Završni račun Haaškoga suda”, autorice novinarke i publicistkinje Višnje Starešine, predstavljana je u ponedjeljak u Zagrebu, u izdanju AvidMedie i Hrvatskog katoličkog sveučilišta.

Autorica u knjizi nastoji, kako i sam naslov kaže, dati završni račun i prikazati rezultate rada Haaškog suda te je knjiga svojevrsni vodič kroz politički motivirane optužnice, montirane procese i nepravedne presude Haaškog suda, istaknuto je na predstavljanju knjige u prepunoj dvorani Hrvatskog katoličkog sveučilišta. Također, kroz analizu suđenja s kojih je kao novinarka izvještavala, te presuda kao i sjećanja sudionika, publicistkinja Starešina prikazuje Haaški sud kao arenu za djelovanje obavještajnih službi koje su preko njega vodile ‘rat poslije rata’, ocijenjeno je.

“To je knjiga o Haaškom sudu i rezultatima toga suda za hrvatski narod u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, ali ona istodobno otvara i dublju dimenziju vezanu za način funkcioniranja bivše Jugoslavije i struktura koje su nastavile djelovati i nakon raspada SFRJ, koje su bile vrlo aktivne i na haaškim procesima i koje očito i dalje imaju jasne političke ciljeve”, rekao je govoreći o knjizi HDZ-ov saborski zastupnik Davor Ivo Stier.

Zagreb, 12.12.2017. – Predstavljanje knjige Višnje Starešine “Hrvatski pod KOS-ovim krilom: Završni račun Haaškog suda”.Na fotografiji Davor Ivo Stier,povjesničar Robin Harris, Višnja Starešina,rektor HKS-a Željko Tanjić.
foto HINA/ Admir BULJUBAŠIĆ/ abu

“Svjedoci smo kako i 2017. godine postoje pokušaji da se Hrvatsku denuncira kao fašističku, a Domovinski rat prikaže kao građanski rat. To redovito čine čelnici Republike Srbije, ali su ti glasovi postali javni i vrlo glasni i u Hrvatskoj, pogotovo nakon posljednje presude Haaškog suda. Štoviše, bilo kakvo javno protivljenje takvim kvalifikacijama o fašizaciji Hrvatske i građanskog rata snažno se medijski osuđuje kao retrogradno, nacionalističko, a u tim se optužbama sve češće koristi i optužba za klerofašizam, omiljena sintagma iz prošlog sustava koja je očito ponovno u trendu”, istaknuo je Stier.

Dodaje kako, gledajući formalno, KOS (Kontraobavještajna služba bivše JNA) više ne postoji, no zato je njegov posljednji šef general Aleksandar Vasiljević, jedan od ključnih protagonista ove knjige koji je, među ostalim, 1991. potpisao odluku o osnivanju logora u Srbiji za ratne zarobljenike te imao jednu od ključnih uloga tijekom suđenja Slobodanu Miloševiću.

U prikazu rada Haaškog suda Starešina ide u srž stvari, izbjegavajući klišee koji su prisutni kako kod onih koji opravdavaju rad suda tako i kod onih koji ga osporavaju. Ako bih u jednoj rečenici morao sažeti smisao ove knjige rekao bih da ona rasvjetljuje što ti klišei zamagljuju. Autorica tako demantira kliše o učinkovitom sudu koji je podigao optužnice protiv 161 osobe s različitih strana, jer dokazuje kako nisu suđeni, a čak ni procesuirani oni najodgovorniji za rat i ratne zločine u Hrvatskoj i BiH”, zaključio je Stier.

Ocijenio je također da nakon posljednje presude šestorici bosansko-hercegovačkih Hrvata “ponovno na vidjelo dolazi i pitanje djelovanja ili nedjelovanja Hrvatske kao države”.

Knjiga, ističe Stier, “pokazuje nedostatak sustava u odnosu Republike Hrvatske prema Haaškom sudu, nedostatak državne politike nakon predsjednika Franje Tuđmana i na razne blokade na koje su naišli oni koji su pokušali vratiti takvu politiku, barem u nekoj formi”.

Rektor Hrvatskog katoličkog sveučilišta Željko Tanjić naglasio je kako je knjiga napisana iz pera novinarke, publicistkinje te scenaristice i redateljice dokumentarnih filmova, koja je puno više od toga i koja već godinama traga za istinom o događanjima u novijoj hrvatskoj povijesti, posebice u Domovinskom ratu.

“U tome je hrabra, neumorna, jasna, argumentirana i rekao bih iznimno oštroumna”, ocijenio je.

“Višnji Starešini, koja nije povjesničar po zvanju, ne mogu promaknuti bitni elementi koji omogućavaju pronalazak ključa koji otvara prava vrata razumijevanja naše stvarnosti… Sve podatke koje znamo i koji su nam dostupni, autorica slaže u mozaik. Ne radi se tu o nikakvoj teoriji zavjere i jeftinom publicističkom triku, nego o ozbiljnom istraživanju koje pred nas stavlja mnoge očite činjenice koje mnogi nisu htjeli, a i danas ne žele vidjeti ili još gore, koje mnogi žele zataškati i učiniti da ih prekrije prašina”, rekao je Tanjić.

Autorica Višnja Starešina kazala je na predstavljanju kako joj se prilikom pisanja knjige stalno “ukazivala ‘ptica KOS’ koju nikako nije mogla izbjeći”- kada je, među ostalim, pokušavala pronaći odgovore na pitanja “kako je ‘ptica KOS’ upravljala procesima pred Haaškim sudom i koliko je bila presudna, zašto su optužnice pisane kao da ih je pisao vojni tužitelj JNA, ili zašto je posljednja presuda suda izgledala kao da ju je donio vojni sud bivše JNA po boljševičkom pravu kolektivizirane krivnje”.

Naglasila je kako je posljednjih 3000 znakova uvršteno u knjigu nakon posljednje presude Haaškog suda, 29. studenoga, koja je obilježila rad tog suda kao i samoubojstvo generala Praljka prilikom izricanja osuđujuće presude u haškoj sudnici.

“Sve se to ne bi moglo dogoditi da su hrvatske institucije funkcionirale kao institucije jedne suvremene države, da ova ‘ptica’ u njih nije ugrađivana od početka i da u njima ne blokira procese do današnjeg dana, te tim procesima gura Hrvatsku u jugoslavenske okvire ili dopušta drugima da je ondje odvuku, pa i preko suđenja za ratne zločine. Ne ukloni li se ta ‘ptica’ iz sustava i ne počne li hrvatsko državno vodstvo pitanje suđenja za ratne zločine – čija se arena sada seli u BiH – tretirati kao prvorazredno političko i sigurnosno pitanje, neugodna će iznenađenja tek uslijediti”, zaključno je istaknula Višnja Starešina.

O knjizi je govorio i britanski povjesničar Robin Harris, a na predstavljanju je, uz veliko broj predstavnika hrvatskoga javnog života, bio i potpredsjednik Vlade i ministar obrane Damir Krstičević, dr. Željka Markić, Davorka Budimir i brojni drugi.

 
Izvor: Hina/hk

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Društvo

DONOSIMO DOKUMENTE: Ovi su ljudi bili odgovorni za ratne zarobljenike 1945. godine

Objavljeno

- datum

Ovi su ljudi bili odgovorni za ratne zarobljenike 1945. godine.

DOKUMENTI!

Izvor: Službena stranica Romana Leljaka

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Društvo

Praljak je isprao presumpciju grijeha naroda koju mu je nametnuo “u šarmantnoj pozi moderni poganac kojeg najmio stranac, da nam metne lanac…”

Objavljeno

- datum

Svim tim crvenim, zelenim i žutim, pogancima, koji ni čašu vode ne bi za svoj narod popili, poručujem: nećete nas zaustaviti, niste ni prije. 

Urednica mi je dala zadatak. “Napiši osvrt na komemoraciju u Lisinskom. Ti si Hercegovac, ti nisi bio tamo samo na radnom zadatku”, rekla je. Nisam siguran da ću pronaći riječi kojima bi mogao opisati ono što sam osjećao tada jer Slobodan Praljak nije samo veliki general. On je prije svega ljudina, simbol slobodnog Hrvata u BiH. On je ono što bi mnogi od nas htjeli biti. Rekao je jedan prijatelj: “Praljak je posljednji aristokrat, renesansni ratnik. Pjesnik, filozof. Čovjek koji danas ratuje jer mora, sutra neprijatelju daje ruku pomirenja i pomoći jer želi”.

No, ono što me iznenadilo na komemoraciji bili su pogledi generala. Iz djetinjstva ostala mi je slika hrvatskih generala kao mrkih, namrgođenih osoba. Ne znam, takav bi general trebao biti.

Na komemoraciji generali su sjedili jedan uz drugog. Svi s osmjehom i suzama u očima. I nije to bio osmijeh, kako je zlobno primijetio jedan kolega, jer su u središtu pozornosti opet.

Kao da generali ne bi u središte medijske pozornosti mogli s puno manje troška i truda doći. Sjetimo se samo admirala Loše i njegove nespretne izjave u našem portalu  i kakvu je medijsku pozornost dobila. Ma kako nepotrebno po mom mišljenju bila.

Ne. bio je to osmijeh zbog pobjede. Još jedne nevjerojatne i velike pobjede koju su ponovno ostvarili ti sada, neka se ne naljute, starci, umirovljenici.  Njihove su pobjede razlog zbog kojih danas živimo svoj na svome, a koje takvi zlobnici vole ponižavati i ponižavaju jer liječe svoje sitne frustracije i jed koji nose sa sobom.

Kao i neki političari koji su jedva dočekali moment da mogu po televizijama i medijima oduzimati odličja osobama zbog kojih danas imaju priliku sjediti u Hrvatskom saboru. Ponizuju jer sami nisu htjeli izvršiti građansku i domoljubnu dužnost kad su mogli. Ali kao što Anto Kovačević voli često kazati: “puno više političara i novinara je izgubilo Jugoslaviju, nego dobilo Hrvatsku”.

U jednom trenutku, sad uopće ni ne znam kojem, počeo sam plakat na komemoraciji. Je li govorio Sopta ili Vitez, ne znam. Nije to bio toliko plač koliko par suza. Nisam odgojen da plačem u javnosti. I nije to bilo iz tuge, te suze su istekle onaj dan kad je Praljak uzeo sebi život. Bilo je to iz, kako je general Šiljeg rekao, a u nedostatku mojih riječi koristim njegove, zbog osjećaja uzvišenosti.

Da, komemoracija je bila uzvišena jer je simbol pobjede čina jednog čovjeka koji je žrtvovao svoj život kako bi nevinost jednog naroda živjela.

Svojom žrtvom Praljak je isprao presumpciju grijeha jednog naroda koju nam je nametnuo “u šarmantnoj pozi moderni poganac kojeg najmio stranac, da nam metne lanac.Taj klatež, što o pravdi blebeće koji za korist tuđu laže, kleveće.”

Kojeg nam je nametnuo i još pokušava nametnuti nekakav madrac koji bi htio postati mudrac i njima slični sitni ljudi koji poradi osjećaja superiornosti kojeg bezrazložno imaju, žele nametati istine i pravde za nešto što su jedino na televiziji gledali.

“Slobodan Praljak nije ratni zločinac. S prijezirom odbacujem vašu presudu” je rečenica koju treba ponavljati svim tim pogancima, madracima, zlobnicima, koji ne znaju koji i koliki prkos je narodu Herceg Bosne, iz kojeg je potekao i Praljak, omogućio preživljavanje stoljećima u neprijateljskom okruženju.

Zahvaljujući tom prkosu izrasli smo na kamenu i prehranili se korovom. I onda kad smo tisućljetni san, kojeg su nam babe i majke mlijekom prenijele dosanjali, da živimo slobodni u svojoj domovini, na svom kamenu, napokon i doživjeli, našle su se sitne duše, još sitniji ljudi, frustrirani, nesposobni osjetiti pripadnost i sreću zbog te pripadnosti, taj san nam pokušavaju sada oduzet.

Njima je ta rečenica oduzela sve. Jer tom rečenicom i tim činom njima je oduzeta ta njihova lažna superiornost, a nama koji ostajemo, upalila je zaspalu vatru da se borimo jače. Da stanemo jedan uz drugog više. Praljak je napravio čin kojeg su stari Rimljani ‘devotio’. Kad je vojska bila umorna i kada je posustajala na bojnom polju zapovjednik bi se oprostio od vojnika i prijatelja i naoružan bi se bacio u najveću bitku pokušavši vratiti vojnicima hrabrost i samopouzdanje. 

E pa s tim osjećajima, isprepletenim, ponosno i nepokolebljivo izašao je jedan Hercegovac iz te dvorane. Sa suzom u oku i nadom na srcu kako će jednog dana doći slobodan na svoje.

A onima koji su pokušali i pokušavaju, tim crvenim, zelenim i žutim modernim pogancima, koji ni čašu vode ne bi za svoj narod popili, poručujem: nećete, niste ni prije. 

Autor  Marijan Opačak/direktno.hr

Komentari

Pročitajte cijeli članak
Najave

Facebook

Popularno

Copyright © 2017 Croative.net.