Connect with us

Društvo

Ivan Lovrinović: GUVERNERU, NE DRŽITE MI LEKCIJU DOK RAZARATE OVU ZEMLJU!

Objavljeno

- datum

Odgovor na intervju Borisa Vujčića u tjedniku ”Globus”.Iskreno žalim i osjećam se pomalo neugodno kao sveučilišni profesor i zastupnik u Hrvatskom Saboru da sam prisiljen hrvatskoj javnosti pokazivati kako guverner Hrvatske narodne banke ne poznaje temeljne računovodstveno-financijske kategorije (kapital, kapitalni račun, prihodi, rashodi, pozitivne i negativne tečajne ratlike i financijski rezultat poslovanja HNB-e).

Budući da se guverner HNB-e Boris Vujčić u svom intervjuu tjedniku “Globus” poslužio metodom javnog blaćenja i sramoćenja usmjerenog na rušenje mog ugleda i ljudskog dostojanstva na osobnoj razini, dobar kućni odgoj i potreba za civiliziranim komuniciranjem nameću mi obvezu da mu, istine radi, adekvatno odgovorim.

Guverneru HNB-a moram priznati i odati priznanje na otvorenosti i iskrenosti kad izjavljuje da; “Centralni bankari mogu napraviti više štete nego dobra…Nema tog ministra koji može toliko naštetiti gospodarstvu kao loš centralni bankar”, jer smo upravo mi u Republici Hrvatskoj svjedoci koliko je štete hrvatskom gospodarstvu u proteklih cca 22 godine učinila HNB, ustanova kojoj je upravo Vujčić na čelu (što u funkciji zamjenika guvernera, a što u funkciji guvernera HNB – više od 16 godina). To je nažalost najtočnija i najvrjednija konstatacija guvernera u odgovoru na brojna pitanja novinara u cijelom predmetnom intervjuu.

Da podsjetim čitatelje. Vujčić se obrusio na mene zbog moje ideje da se oko 10 mlrd kuna s kapitalskog računa HNB-a koje predstavljaju višak rezervi i dobiti transferira njihovom vlasniku – državi, odnosno Republici Hrvatskoj čime bi se mogao otkupiti udio MOL-a u INI, ili riješiti mnogi drugi problemi. Guverner Vujčić navodi da je to nemoguće i da ja ne razumijem osnove središnjeg bankarstva. On smatra da je novac koji se nalazi na tom računu sapunica, odnosno da je riječ o obračunskim kategorijama. U nastavku ću se koristiti što razumljivijim izrazima kako bi neekonomisti mogli jasno razumjeti o čemu se radi.

A sada prijeđimo na meritum stvari; kada guverner govoreći o financijskom poslovanju HNB-a kaže:”nerealiziranim pozitivnim tečajnim razlikama, odnosno neto rezultatu s osnova usklađivanja vrijednosti bilance stanja s promjenama tečaja” dakle, po guverneru Vujčiću pri tome se radi o: “isključivo o obračunskim nerealiziranim kategorijama čija namjera je pokrivanje općih rizika djelovanja HNB-a putem uključivanja istih u kapital, a ne realiziranoj dobiti koju je netko zaradio, temeljem zakonskih odredbi zadržao, pa je stoga potrebna omogućiti isplatu vlasniku”.

Guverneru HNB, jeste li svjesni činjenice da ste prethodnim riječima u predmetnom intervjuu novinaru Globusa govoreći o deviznom poslovanju i tečajnim razlikama u HNB pokazali drastično neznanje koristeći termine poput: “nerealizirane pozitivne tečajne razlike…s osnova usklađivanja vrijednosti bilance stanja s promjenom tečaja”. To su potpuno nepoznati izrazi u financijsko-računovodstvenoj terminologiji Republike Hrvatske i Europske Unije.

Usudio bih se pretpostaviti da ste možda krivo informirani, financijski neupućeni ili su Vas možda zavarale okolnosti da se takav sličan izričaj nalazi nažalost i u sada važećem Zakonu o HNB-i koji je također pogrešan i protivan domaćim računovodstvenim propisima kao i odredbama Međunarodnog računovodstvenog standarda br.21 (MRS 21- Učinci promjene tečaja stranih valuta) kao i Međunarodnog standarda financijskog izvješćivanja (radi čega bi trebalo donijeti novi Zakon o HNB budući da je u koliziji sa više od 10 hrvatskih Zakona te više Uredbi EU).

Gospodine guverneru, materija o računovodstvu s deviznom komponentom poslovanja uključujući i problematiku tečajnih razlika danas se izučava na barem 10-ak fakulteta i visokih škola ekonomskog usmjerenja u RH te smatram da postoji razlog da HNB kao središnja banka RH treba nešto učiniti kako bi se ubuduće izbjeglo ovakvo javno sramoćenje Vas kao guvernera i HNB-a kao institucije.

Uzimam si slobodu skrenuti Vam pozornost na sljedeće činjenice o poslovnim promjenama koje proizlaze s osnova deviznog poslovanja i nastanka tečajnih razlika u radu bilo koje financijske institucije pa tako i Hrvatske narodne banke.

Prema Međunarodnim računovodstvenim standardima (MRS-ovima) prihodi su povećanja neke ekonomske koristi tijekom obračunskog razdoblja u obliku priljeva ili povećanja sredstava ili smanjenja obveza što za posljedicu ima povećanje kapitala.
Hrvatska narodna banka može ostvarivati prihode od:
– kamata i drugih prihoda na devizna sredstva deponirana u inozemstvu
– kamata na odobrene kredite i druge plasmane i potraživanja
– naknade za obavljanje usluga iz područja svoje odgovornosti i ovlasti predviđenih zakonom (obavljanje supervizije, platnog prometa…)
– od ostatka realiziranih pozitivnih tečajnih razlika nakon pokrića realiziranih negativnih tečajnih razlika
– emisijske dobiti, odnosno monetarnih prihoda
– kupovine i/ili prodaje vrijednosnih papira
– ostalih prihoda koje ostvari svojim poslovanjem

Dakle, prihodi HNB od tih financijskih aktivnosti odnosno pozitivnih tečajnih razlika imaju isti računovodstveni tretman kao i svi drugi tzv. poslovni prihodi HNB-e kao i izvanredni prihodi HNB-a.
Prema MRS-ovima rashodi su smanjenja ekonomskih koristi kroz obračunska razdoblja u obliku odljeva ili smanjenja sredstava što ima za posljedicu smanjenje kapitala.
Rashodi HNB-e podmiruju se iz ostvarenih prihoda HNB-e i to:
– rashodi za materijalne troškove poslovanja i plaće zaposlenika HNB te troškovi amortizacije
– troškovi izrade, čuvanja i distribucije novčanica i kovanog novca
– kamate za troškove po inozemnim kreditima
– kamate na sredstva koja se drže na računima HNB
– rashodi s osnova nepokrivenih realiziranih negativnih tečajnih razlika nakon pokrića iz realiziranih pozitivnih tečajnih razlika
– kamate i drugi troškovi po vrijednosnim papirima
– rashodi po osnovi plaćanja poreza, naknada i drugih zakonskih propisanih rashoda
– ostalih rashoda koje HNB ima u svojem poslovanju

Dakle, rashodi HNB-e od tzv. financijskih aktivnosti odnosno negativnih tećajnih razlika imaju isti računovodstveni tretman kao i svi drugi tzv. poslovni rashodi HNB (troškovi poslovanja) i tzv. izvanredni rashodi HNB (npr. revalorizacija neke imovine na nižu vrijednost.

Glede pitanja vezanih za devizno poslovanje najvažniji je lex specialis “Zakon o deviznom poslovanju” koji propisuje da se sva potraživanja i obveze prema inozemstvu trebaju svesti na kunsku protuvrijednost prema srednjem tečaju na dan utvrđivanja bilance (npr. 31.12. tekuće godine) te po svim navedenim stavkama utvrditi i proknjižiti pozitivne i negativne tečajne razlike.
Kada se radi o inozemnim sredstvima plaćanja sva knjiženja na kontima glavne knjige provode se u domaćoj, odnosno fukcionalnoj valuti. Sve naplate iz inozemstva (kada se dominantno odnose na naplate po kamatama na plasirana devizna sredstva međunarodnih rezervi likvidnosti RH koje su po zakonu povjerene HNB-u, a povezane su s knjiženjem tečajnih razlika.

Tečajna razlika je razlika koja nastaje zbog promjene tečaja valute u kunskoj protuvrijednosti na dan podmirenja ili na datum bilance u odnosu na protuvrijednost po kojoj su prethodno devizna sredstva bila proknjižena u glavnoj knjizi. Jasnije rečeno tečajne razlike su iznosi koji proizilaze iz promjene tečaja domaće valute u odnosu na stranu/e u odnosu na prethodno razdoblje.
Tečajne razlike mogu biti pozitivne i negativne. Ako se radi o aktivnom kontu, tj. u slučaju porasta tečaja kune, knjiži se povećanje stanja na kontu za iznos tečajnih razlika, a protustavka je prihod od tečajnih razlika, koji je realan, a ne neka obračunska računovodstvena kategorija.
U slučaju pasivnog konta rezultat je isti samo što je riječ o smanjenju obveza u domaćoj valuti.

Negativne tečajne razlike pojavljuju se također na aktivnom i pasivnom kontu i povećavaju obvezu domaćeg subjekta u kunama prema inozemstvu. Njihova protustavka je trošak-rashod negativne tečajne razlike.

Za priznavanje tečajnih razlika potrebno je uzeti odredbu sadržanu u Međunarodnom računovodstvenom standardu (MRS 21, točka 28) gdje se ističe: “Tečajne razlike proizašle iz podmirivanja monetarnih stavki ili izvještavanja o monetarnim stavkama po tečajevima različitim od onih po kojima su bile početno priznate tijekom razdoblja ili prikazane u prošlim financijskim izvještajima, trebaju se priznati u dobit ili gubitak razdoblja u kojem nastaju, osim kako je opisano u točki 32”.
Dakle, pozitivne tečajne razlike priznaju se kao prihod razdoblja kad su utvrđene, a negativne tečajne razlike priznaju se kao rashod razdoblja kada su nastale.
MRS 21 točka 28 govori o priznavanju tečajnih razlika u pojedinim obračunskim razdobljima:
Tečajne razlike priznaju se i evidentiraju prema srednjem tečaju HNB (čl. 45 ZDP) za iskazivanje potraživanja i obveza prema inozemstvu i to:
1) podmirenjem transakcija
2) usklađivanjem stanja (najčešće na datum bilance stanja odnosno izvještaja o financijskom položaju na kraju razdoblja

Efekti promjena tečajeva stranih valuta u cijelosti se iskazuju kao prihodi ili rashodi obračunskog razdoblja u kojem su nastali. Prema tome, porast tečaja strane valute podrazumijeva pozitivne tečajne razlike za devizna potraživanja, a negativne tečajne razlike za devizne obaveze

Dakle, tu nema govora o obračunskim kategorijama već o dobitku ili gubitku kao razlici između ukupnih prihoda i rashoda. Sve kada bih i prihvatio Vaš izraz “nerealizirane tečajne razlike” i tečajne razlike kao “obračunska kategorija” to znači da ste upravo iz tih obračunskih kategorija, u manjoj ili većoj mjeri isplačivali novac u državni proračun svome vlasniku – Republici Hrvatskoj.
Jasno je u kojoj ste se mjeri zapleli u područje monetarne statistike, politike i analize. Meni je to i razumljivo za Vas koji ste stručnjak za demografiju i tržište rada čime ste se stalno i bavili na Fakultetu.

Rizik tečajnih razlika s osnova prihoda od kamata na plasirana devizna sredstva u inozemstvo (najčešće je tu riječ o deviznim pričuvama) ili rashoda s osnova kamata na uzete devizne kredite u inozemstvu smanjuje se ili nastoji izbjeći pomoću transakcija sa (unaprijed) ugovorenim zaštitnim deviznim tečajem (koji je tretiran u MRS-u 39). Tome uostalom služe i financijske izvedenice.

Najčešće situacije u kojima se koriste ugovoreni ili zaštitni devizni tečajevi jesu: zaštita pozicija neto imovine i neto obaveza, zaštita obveza u stranoj valuti te zaštita ulaganja u vrijednosne papire u inozemstvu (to je najčešća varijanta ulaganja međunarodnih deviznih pričuva RH).

Dobro je ovom prilikom podsjetiti da je HNB 2008. i 2013.g. sam kreirao i predložio zakone o samom sebi Hrvatskom Saboru. To je neviđeno.
Stoga nije niti čudno što se u pasivi bilance HNB-a nalazi i stavka pod nazivom “Kapitalski račun” na kojem se sada nalazi nešto više od 16 milijardi kuna. Taj “kapitalski račun” je koktel u koji je strpano puno toga; od kapitala, dobiti, “realizirane” i “nerealizirane” tečajne razlike… Uređene središnje banke u svojim bilancama posebno izdvajaju kapital, rezervacije, dobit itd. No, kada puno toga natrpate u jednu stavku, kao što ste Vi učinili, onda sve možete objasniti i sve zamutiti. I “kapitalski račun” je jedan od niza razloga za promjenu Zakona o HNB-u koji je u ovakvom izdanju neodrživ, netransparentan, suprotan praksi ECB-a i uređenih središnjih banaka.

HNB kao središnja banka kojoj su povjerene međunarodne devizne pričuve RH na žalost nema dovoljno kompetencija niti stručnih kapaciteta da zaštiti ulaganje deviznih pričuva RH u inozemstvu Zbog toga je stalno suočen s rizicima koje ne može dovoljno kontrolirati u svom poslovanju i ostvario je najniži povrat na plasirana sredstva iz međunarodnih deviznih pričuva od skoro svih susjednih i tranzicijskih zemalja.

Meni je uistinu žao da nikada niste imali priliku djelovati kao guverner, već samo kao direktor najveće mjenjačnice u zemlji, jer ste I Vi aktivno djelovali u tom smjeru. Hrvatska narodna banka tek treba postati središnja banka u funkciji razvoja hrvatskog gospodarstva i društva.
Dosadašnji model funkcioniranja HNB-a je postavljen na tekve temelje koji onemogućavaju korištenje kune kao domaće valute, a u sebi ima ugrađene mehanizme prorecesijskog djelovanja, slabljenja konkurentnosti i razvoja dužničkog ropstva.

Na kraju da spomenem već poznatu misao:
SREDIŠNJA BANKA JE PREVAŽNA INSTITUCIJA DA BI SE PREPUSTILA SAMO SREDIŠNJIM BANKARIMA

Izvor: preuzeto sa službene facebook stranice Ivana Lovrinovića

Komentari

Oglasi
Komentari

Društvo

SMRTONOSNA VLADAVINA OLIGARHIJE

Objavljeno

- datum

Oligarhijska vladavina je prema Aristotelu označena kao izopačeni oblik vladavine. Pripadnike oligarhije nije briga za sposobnost, inteligencije, poštenje, racionalnost, sposobnost samožrtvovanja ili za opće dobro. Oni su perverzni, deformirani i uništavaju vladajući sustav radi svojih trenutačnih interesa, stavljajući svoju kratkoročnu dobit ispred budućnosti.

„Pravi oblici vladanja su oni u kojima jedan, malobrojni ili mnogi vladaju tako da im je cilj opći interes, ali oblici vladavina u kojoj se vlada prema privatnom interesu bilo jednoga, malobrojnih ili mnogih je izopačenost,“ tako piše Aristotel.

Klasičar,  Peter L.P. Simpson naziva ove izopačenosti „oligarhskom sofisterijom ili izvrtanjem“ što znači da kad oligarhija jednom dođe i zauzme vlast racionalni, smisleni odgovori na društvene, gospodarske i političke probleme se zanemaruju da bi se podhranjivalo nazasitnu pohlepu. Zadnji stupanj svake civilizacije obilježava oligarhijska perverzija koja izjeda strukturu države.

Ovi zli oblici vladanja imaju zajednička obilježja kojih je najveći broj već Aristotel dobro shvatio.

Oligarsi, kako o njima govore oni koji ih opisuju, urušavaju državnu administraciu, povećavaju deficit i opseg i snagu zakonske prisile, vojske, da bi zaštitili svoje globalne poslovne interese i osigurali unutarnju društvenu kontrolu. Puste da atrofiraju oni dijelovi države koji služe općem dobru u ime deregulacije (ukidanjem zakona) i štednje. Oni dijelovi kojima oligarhija uvećava svoju moć su nacionalna sigurnost, ekonomski rast i red i zakon.

Na primjer: oligarhija odgaja svoju djecu u privatnim školama i kupuje im pristup na elitna sveučilišta /To  je način na koji je osrednji student kao Jared Kushner otišao na Harvard, a Donald Trump na Universitiy of Pennsylvania). Tako oni ne vide potrebe za dobro javno obrazovanje najšireg sloja stanovništva.

Oligarsi si mogu platiti najskuplje odvjetnike da za njih i njihove obitelji riješe sukobe sa zakonom. U njihovim očima nema potrebe da zakonsko predstavljanje siromašnih. Ako oligarh ne putuje privatnim mlaznjakom, autobusom ili vlakom dopuštaju si privilegij da oštete putnike u „ekonomskoj“ klasi. Oni ne koriste podzemne željeznice, autobuse, vlakove i oni režu fondove za njihovo održavanje i poboljšanje njihovih usluga. Oligarsi imaju privatne klinike i privatne liječnike tako da ne moraju plaćati za javno zdravstvo i Medicare (Osiguranje).

Oligarsi mrze tisak ako osvijetli njihovu korupciju i laži. Zato oni pokupuju kontrolne sustave informacija i guraju svoje kritičare na margine društva. To će ubrzati ukidanjem neutralnosti mreže.

Oligarsi ne ljetuju na javnim plažama ni u javnim parkovima. Oni posjeduju svoju vlastitu zemlju i nekretnine  u kojima je nama pristup zabranjen. Oni ne vide razloga za održavanje javnih parkova i zaštitu zemlje koja nije u njihovom vlasništvu. Oni tu zemlju daju drugim oligarsima da iz nje izvlače profit. Oligarsi cinično gledaju na zakone kao na mehanizme ozakonjenja svojih prevara i pljačke. Oni se koriste svojim lobistima u državnom zakonodavstvu da ishode zakone kojima povećavaju svoju zaštitu i bogatstvo izbjegavanjem poreza i drugih obveza. Oligarsi ne dopuštaju slobodne i pravedne izbore. Oni koriste prekrajanje izbornih okruga i financijske doprinose u kampanji da osiguraju da drugi oligarsi budu izabrani na određene položaje uvijek iznova. Mnogi vladaju bez oporbe.

Oligarsi protiv radnika, zaštite okoliša, kulture …

Oligarsi gledaju na zaštitu okoliša  ili na zaštitu radnika kao na zapreku za postizanje profita i ukidaju ih. Oligarsi prenose industriju u Meksiko ili Kinu radi uvećanja svog bogatstva dok osiromašuju američkog radnika i ostavljaju američke gradove u ruševinama. Oligarsi su malograđani. Oni su gluhi, glupi i slijepi za velika umjetnička djela. Uživaju u spektaklima, patriotskom kiču i zabavi za razbibrigu. Oni preziru umjetnike i intelektualce koji promiču vrline i samokritičnost jer je to u opreci spram volje za moć, želje za slavom i bogatstvom. Oligarsi uvijek zameću rat protiv kulture napadajući je kao elitističku, nevažnu i nemoralnu i  režu joj financijsku potporu. Na sve socijalne službe i institucije kao i programe za rješavanje stambenih problema, javnih parkova, hrane za starije, za projekte infrastrukture, soijalne sigurnosti i blagostanja, oligarsi gledaju kao na bacanje novca ili isti bivaju predani oligarsima na upravljanje da mogu od njih ubirati profit dok ih ne unište.

Oligarski i njihova djeca ne služe vojsku

Oligarsi koji ne služe vojsku i osiguravaju svoju djecu od služenja u vojsci predstavljaju se kao veliki domoljubi. Oni napadaju one koji su protiv njih kao antiamerikance, izdajice i agente stranih sila. Oni koriste patriotski riječnik da usmjere mržnju prema onima koji ih kritiziraju i na taj način opravdavaju vlastite zločine. Oni svijet gledaju u crno – bijelom i  dijele ga na one koji su im lojalni i na one koji su im neprijatelji. Ovo svoje uvjerenje i sustav vjere prenose i na vanjske poslove. Diplomacija se napušta i nju zamjenjuju okrutne prijetnje i korištenje sile bez kriterija kao najprihvatljiviji oblik odnosa svojstvenih despotima.

Najbogatiji 1% američkih obitelji kontrolira 40% nacionalnog bogatstva

Ovo je mala rasprava koja pokazuje da živimo u oligarhijskoj državi. Najbogatiji 1% američkih obitelji kontrolira 40% nacionalnog bogatstva, a ista je statistika gledana globalno. Najbogatiji 1% svijetskog stanovništva posjeduje gotovo polovicu ukupnog svjetskog bogatstva. Ovo se  bogatstvo prevodi u političku moć. Politolozi Martin Gilens s Princetona i Benjamin Page sa Sjeverozapadnog /sveučilišta/ su nakon ispitivanja razlika u javnom mnijenju grupa svrstanih prema dohotku zaključili: U Sjedinjenim Državama rezultati pokazuju da većina ne upravlja, bar ne u mjeri da bi određivala ishod aktualne politike. Kada se većina građana ne slaže s ekonomskom elitom i / ili s organiziranim interesima građani su uglavnom  gubitnici. Čak što više, kad znatna većina Amerikanaca želi političke promjene uglavnom ih ne postiže.

Oligarhijska nobuzdana pljačka vodi u raspad sustava

Oligarsi ubrzavaju socijalni, politički i gospodarski kolaps. Njihova nekontrolirana pljačka vodi do raspada sustava. Odbijanje zaštite prirodnih izvora ili gospodarskog mehanizma koji izdržava državu znači da je siromaštvo postalo mjera a svijet prirode je postao otrovna pustinja. Temeljne institucije više ne rade. Infrastruktura postaje nepouzdana. Voda, zrak i tlo su zagađeni. Stanovništvo je ostavljeno neobrazovano, bez vještina, osiromašeno, potlaćeno od organa unutrašnje sigurnosti i ostavljeno je da očajava. Moguće je da država bankrotira. Oligarsi na to odgovaraju stalnim pogoršanjem sileći radnike da rade sve više za manju plaću i gurajući ih u razarajuće ratove u uzaludnom pokušaju da uspostave zlatno doba. Oni također ustrajavaju, bez obzira kako je to loše, na obilatom hedonističkom životnom stilu. Oni i dalje uzimaju iz državnih izvora, iz ekosustava  i od stanovništva za svoje samoubojstvene zahtijeve. Od nastalog kaosa oni bježe u svoje utvrde, moderne verzije Versaillesa ili Zabranjenog grada. Oni potpuno gube vezu sa stvarnošću. Na kraju su ili oboreni s vlasti ili uništavaju samu državu. Nema nijedne institucije u Sjedinjenim Državama Amerike koja se može demokratizirati kao što nema ni unutarnjih mehanizama koji bi spriječili silazak u barbarizam.

„Politička uloga korporativne moći, korupcija predstavničkih i političkih procesa putem industrije lobiranja, širenje izvršne vlasti na štetu ustavnih ograničenja i degradacija političkog dijaloga koja se provodi u medijima usađene su u sustav i nisu u stanju utjecati na njega,“ napisao je politički filozof Sheldon Wolin u „Democracy Incorporated: Managed Democracy and the Specter of Inverted Totalitarianisme“ – (Inkorporirana demokracija: Upravljana demokracija i spektar obrnutog totalitarizma).“

„Sustav će ostati na mjestu čak ako demokratska stranka  dobije većinu, i ako se to dogodi, sustav će postaviti stroža ogranićenja za nedobrodošle promjene. U konačnoj analizi toliko hvaljena stabilnost i konzervativizam američkog sustava nema nikakvih ideala i do neporecivih činjenica je potpuno zahvaćen korupcijam i doprinosima koji daju moćni korporativni donatori. Ako se od kandidata za biranog sudca traži bar milion dolara i  ako je domoljublje  ono što ispovjedaju oni koji  ne podliježu regrutaciji, onda je običnom  građaninu ostalo jedino pravo na služenje. U takvim prilikama je zapravo čin loše vjere  zahtijevati od politike ovakve kakva je da na čudotvoran način može izliječiti zla koja su bitna /usađena/ u njenom postojanju.“

Što duže nama vladaju oligarsi predviđanja postaju smrtonosnija posebno ako oligarsi odbiju voditi računa o klimatskim promjenama i najvećim egzistencijalnim krizama čovječanstva. Oligarsi imaju mnogo mehanizama, uključujući kompletan nadzor, da nas održe na čekanju. Oni se neće prezati od ničega da održe svoju perverznu vlast. Povijest se ne mora ponavljati ali će odjekivati. I ako ne prepoznamo jeku, a onda ni pobunu, tirani će nas satjerati u klaonicu i okončati i svoju egzistenciju.

Autor: Chris Hedge/Informationclearinghouse   Izabrala i s engl. prevela prof. Kornelija Pejčinović

Chris Hedges je proveo gotovo dvije decenije kao inozemni dopisnik u Središnjoj Americi, na Srednjem istoku, na Balkanu. Izvještavao je iz više od 50 zemalja za The Christian Science Monitor, National Public Radio, The Dallas Morning News i za New York Times za koji je bio inozemni dopisnik 15 godina.

 

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Društvo

ŠOKANTNE TVRDNJE: Imamo dokaze da je Clinton predložio, a Izetbegović dopustio pokolj u Srebrenici!

Objavljeno

- datum

Da je rat u Bosni i Hercegovini unaprijed planiran i dogovoren, još jedan video koji smo odlučili podijeliti s vama to najbolje dokazuje. Alija Izetbegović se pravio naivan i nikada ništa nije znao … Ovi ljudi su založeni da bi Alijin sin bio najbogatiji čovjek u državi, da bi podijelili Bosnu i Hercegovinu i trgovali teritorijama.

Hakija Meholjić, ratni zapovjednik policije Srebrenice, otvoreno govori tko je i što je bio Alija Izetbegović. Koliko je vrijedio život Bosanca i Hercegovca za Aliju i kako je nagovarao Srebreničane da pristanu da budu zaklani.

Očito je Alija našao drugog partnera u Oriću pošto nijedan častan čovjek ne može sa ovakvim zlikovcima poput Alije i Clintona imati posla.

Poslušajte iskreni govor Hakije koji je bio uveden u sve dok ga nisu iz SDA proglasili izdajnikom. Ibran Mustafić, jedan od osnivača SDA stranke, koji je uvidio na vrijeme što smjera Alija Izetbegović i progovorio glasno o tome.

Ibran Mustafić tvrdi: Srebrenica je dogovoreni genocid, Alija je sve znao! “Srebrenica je apsolutno dogovoreni genocid. Za kompletan razvoj događaja u Srebrenici Alija Izetbegović je znao prije nego što se dogodio”, rekao je član Organizacijskoga odbora za obilježavanje 11. srpnja u Srebrenici Ibran Mustafić.

Donosimo ovaj intervju u kojem Mustafić izražava vrlo kontroverzne tvrdnje.

* Vi ste nedavno ukazali na komercijalizaciju srebreničke tragedije i manipuliranje bošnjačkim žrtvama i njihovim obiteljima. Tko se bavi ovim nemoralnim poslovima?

MUSTAFIC: To nije samo slučaj s žrtvama Srebrenice. Svaka politička stranka ima svoju vlastitu udrugu. Ovo je mreža politike, kriminala i pranja novca, ali nitko ne vidi pravu žrtvu i žrtve. U pitanju je samo osobni interes grupe ljudi koji se motaju oko udruženja žrtava i žive od toga, i to nikad bolje u životu.

* Koju skupinu ljudi mislite?

MUSTAFIC: Znate, sve ide od središta. Imate one koji su pod nadzorom nekih drugih ljudi. Između ostalih, Haris Silajdžić upravlja na daljinski svojim udrugama i takav je princip na cijelom prostoru BiH, samo što je ovdje najizraženiji, jer je u Srebrenici najkrupniji zalogaj.

* Je li istina da političke stranke pokušavaju preuzeti kontrolu Organizacijskog odbora za obilježavanje 11. srpnja u Potočarima?

MUSTAFIĆ: Sastanak u četvrtak se, nažalost, pretvorio u predizbornu kampanju i ne zna se kakav će biti konačni ishod. Poslije svega što sam čuo i vidio zaključio sam da je mnogim ljudima stalo da dođe do incidenata i mislim da ova izborna godina neće proći bez teških incidenata. Imamo vampire koji hrane ljudsku krv i, nažalost, proteže se do tzv. udruženja.

* Zašto tako zovu?

MUSTAFIĆ: Ima dosta žena koje nisu prije rata vidjele ni Zvornik, a sada se bave politikom po svijetu.

* Koje udruge mislite?

MUSTAFIĆ: Mislim na četiri, pet osoba iz Srebrenice i znat ćete koje su, jer su na svim televizijama. Poznato je koje žene predstavljaju majke Srebrenice.

* Vi ste Srebrenica, ali ne živite u Srebrenici. Bili ste među osnivačima SDA, koji ovdje sada drži krajeve u svojim rukama. Što je SDA dao Srebrenici?

MUSTAFIĆ: Kad je u pitanju SDA, moram odgovoriti protupitanjem: A što možete očekivati ​​od političke stranke koja je izravno umiješana u genocid nad narodom Srebrenice?

* Možeš li argumentirati takve optužbe?

MUSTAFIC: Srebrenica je apsolutno dogovoreni genocid. Za potpuni razvoj događaja u Srebrenici, Alija Izetbegović je znao prije nego što se to dogodilo. I iz tog razloga, najveća glupost bi bila tražiti spas od onih koji su vas odvukli u odvajanje. Ali ne samo SDA da je na vlasti u Srebrenici. Nedavna smjena predsjednika Skupštine općine potvrđuje da su ovdje u stvari SDA i SDS u koaliciji, koju nisu prekinuli od vremena kada su jedni bili na Palama, a drugi u Sarajevu.

* U knjizi “Planirani kaos”, otkrili ste neke činjenice koje su šokirale javnost. Koji je bio vaš cilj?

MUSTAFIĆ: Znam da je borba za istinu najopasniji posao na svijetu, ali od istine ne odustajem. Znam da svaki rat ima “ratne pse”. No, tragedija je da ratni psi postaju poslijeratni psi koji se drže na dugotrajnoj matrici.

* Hoćete li se vratiti u politiku?

MUSTAFIĆ: Iako sam skoro 15 godina na burzi rada, još nisam prodao dušu i obraz. No, politika se može riješiti samo onima koji su izišli iz rata s ogromnim bogatstvom. Uvijek sam u politici, ali nisam u kartelima “cosa nostra”, jer su njihova vrata zatvorena za poštene ljude.

* U ratu se niste slagali sa zapovjednikom Armije BiH u Srebrenici Naserom Orićem. Kontaktirate li se s njim i što mislite o poslijeratnim angažmanima?

MUSTAFIĆ: Naser Orić je genetski orijentiran kriminalu i njegova najveća želja je da bude glavni “bos” kad su u pitanju kriminalne radnje i to mu je pošlo za rukom.

 

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Društvo

ŠOKANTNE TVRDNJE AMERIČKIH MEDIJA: Ovaj čovjek kroji sudbinu zemalja bivše Jugoslavije…

Objavljeno

- datum

Politički magazin “American Spectator” analizirao je način na koji su milijarder George Soros i njegova Fondacija za otvoreno društvo postupno preuzeli institucije američke vanjske politike na Balkanu.

Magazin upozorava da diplomati SAD nastavljaju da se ponašaju u 2017. godini kao da je ovo deveta godina mandata bivšeg predsjednika Baracka Obame, iako je novi predsjednik Donald Trump kritizirao intervencionističku politiku Washingtona.
U tekstu se naglašava da je ljevičarska orijentacija američke politike posebno apsurdna u BiH, gdje postoje tri etničke grupe sa snažnim vjerskim identitetom.

“Umjesto da daje nepristrane savjete, Veleposlanstvo SAD u Sarajevu redovito se ponaša nametljivo prema liderima u ovoj zemlji i njenim građanima i promovira nova prava seksualnih manjina dok istovremeno igra opasnu igru ​​favoriziranja muslimanske zajednice nad Hrvatima i Srbima, na štetu svih”, navodi se u tekstu.

“Spectator” napominje da je, kao rezultat politike SAD i Europe, radikalni islam dobio utočište u BiH, Hrvati se potiskuju, a Srbi su u sve jačem savezu s Rusijom.

U analizi se upozorava da je Trumpova administracija, uz potencijalno tragične posljedice, dala “dodatni kisik propaloj vanjskoj politici” zadržavanjem Obaminih diplomata.
Takva indiferentnost prema ovom turbulentnom mjestu nije mudra, naročito kada džihadistički teroristi, koji sada dolaze iz Iraka i Sirije, pokušavaju uklopiti u postojeća sigurna utočišta u BiH, na pragu Europe, piše američki magazin.

U tekstu se navodi da se podrivanje Dejtonskog sporazuma vrši od početka dvije tisućitih godina, kada je američka administracija posvetila skoro svu svoju pažnju Afganistanu, Iraku i Bliskom istoku.

“Spectator” napominje da je politika Obamine administracije, pod snažnim utjecajem Soroša i njegove Fondacije, otvoreno antagonirala Hrvate i Srbe i promovirala viziju Bošnjaka o unitarnoj državi koja je u suprotnosti s decentraliziranim uređenjem iz Daytona.

Veleposlanstvo SAD podržava brojne programe kojima se kritiziraju BiH i konzervativne tradicije njena tri naroda. U tekstu se posebno ukazuje na programe kojima je Obamina administracija podržavala prava LGTB zajednice u BiH.

“Veleposlanstvo SAD je u višestrukim konfliktima kada je riječ o reprezentaciji, obrazovanju i ravnopravnom tretmanu tri naroda, umjesto da ih umiruje, a osobito od dolaska aktualnog veleposlanika Maureen Cormack”, ocjenjuje američki politički magazin.

Ured visokog predstavnika u BiH opisana je kao “neka vrsta vanjskog diktatora s ovlastima da zaobilazi parlament, smjenjuje javne dužnosnike i negira sudske odluke”.

“Zalaganje za unitarni, centralizirani sustav (s nacionalnim obrazovnim programom) ide u korist Bošnjaka, koji su najbrojniji narod u BiH. To bi bilo poput zalaganja za ukidanje prava država i lokalnog obrazovanja u SAD u korist centraliziranog sustava kojim se upravlja iz Washingtona “, piše “Spectator”.

Izvor: Balkanuživo 

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Facebook

Popularno