Connect with us

Tvrtko Dolić

Istina Diane Obexer postala je krivotvorina Jasenovca

Objavljeno

- datum

 KARTOTEKU SPAŠENE DJECE PREZENTIRAJU KAO EVIDENCIJU ŽRTAVA   Nasuprot Austrijancu Adolfu Hitleru kao apstrakciji zla, imamo Austrijanku Dianu Obexer kao izvor dobra. Potpunoj personifikaciji skrbi odgovara totalna nebriga sustava. Dianini stenogramski zapisi zasigurno su dokumentacijski dragulj, a objavljeni “prijevod” lako može biti tendenciozan literarni uradak.

Kartoteke i fotografije spašene kozaračke djece već 70 godine koriste se kao dokumentacija Jasenovca o smaknutoj djeci. Dakle, i ono pozitivno u NDH koristi se za podgrijavanje velikosrpskog mita o Jasenovcu kao logoru smrti. Besramne krivotvorine takozvanog “Jasenovac Research Instituta” u New Yorku i lažni popis žrtava Spomen područja Jasenovac u Hrvatskoj, sa oko 60 tisuća upisanih imena, nisu izdržali test vremena. Popis je toliko nabacan, da su dodani i oni partizani koji su poginuli u borbama u Dalmaciji, pa i neki poginuli pripadnici ustaških postrojbi. “Evidencije ubijene djece u Jasenovcu” zapravo su kartoteke spašene djece, koje su načinjene prilikom prihvata i udomljivanja napuštene i izbjegle kozaračke djece.

Protuhrvatska propaganda dugo je prikazivala tu djecu kao žrtve ustaškog režima, a zapravo su nesretnici prošli pakao unutar četničkog terora i partizanske terorističke strategije. Četnici i partizani počinili bi zločine i tako uznemirili naselja i cijele teritorije. U svibnju 1942. četnici i partizani pobili su muslimane i katolike Prijedora. Nakon intervencije njemačkih formacija, kukavice su se razbježale na sve strane, ostavljajući svoje obitelji na milost neprijatelju.      

Dianina unuka psihologinja Silivija Szabo načinila je selekciju i prijevod stenogramskih dnevničkih zapisa svoje bake Diane Obexer Budisavljević, još u godinama raspada Jugoslavije, da bi Hrvatski državni zavod tek 2003. objavio “Dnevnik Diane Budisavljević”. Sve je to na svoj način uvrnuto i pokazatelj velikog defekta u svijesti nacije. Zašto uvijek dobivao nečiju interpretaciju, umjesto originala. Historiografija i Javnost hitno trebaju fotokopije originalnih Dianinih stenogramskih zapisa, zapravo samo onih zapisa koji će proći znanstvenu provjeru autentičnosti. Ta dokumentacija pripada hrvatskoj povijesti i hrvatskoj državi, pa se treba pohraniti u Hrvatskom državnom arhivu. Ozna je oduzela Diani kartoteku spašene i udomljene kozaračke djece, s više od 12 tisuća upisanih osoba. Riječ je o tiskanim karticama veličine 12 x 9 centimetara. Diana je izvještaj o svome humanitarnom radu za vrijeme NDH predala Uličnom odboru AFŽ-a. Eto, što je život. Oznaši su prikrili bilo kakvu državnu skrb za vrijeme NDH, a danas se trude dokazati da je sva ta skrb osobno djelo Diane Budisavljević, što vuče na dobar holivudski scenarij tipa “Dianina lista”, ali nema uporište u onome što se zaista dogodilo. Novinar Dragoje Lukić i sam je bio kozaračko dijete, a najpoznatije je Božidarka Frajt.

Novi protuhrvatki redizajn

Možete li zamisliti šok oznaškog predatora kada mu je Diana rekla kako je sudjelovala u ustaškom spašavanju napuštene i izbjegle kozaračke djece, uglavnom srpske nacionalnosti. Ono, cenjena usta cenjenog druga ostala su razjapljena do poda, nekih pola sata. On je baš to jutro zajedno s drugovima pobio nekoliko napuštene djece hrvatske nacionalnosti, da malo zatre ustaško sjeme. A hrvatska djeca ostala su napuštena jer je dan ranije povješao njihove roditelje. Malo se toga promijenilo od tih nesretnih dana. Isti su oznaši kao eskadroni pomirenja i smrti 90-tih hladno smaknuli najveće hrvatske domoljube. U okvirima današnje mimikrije velikosrpskog djelovanja, “hrvatska” policija uhitila je u Kninu na sam Dan pobjede sedam hrvatskih branitelja iz redova HOS-a, jer su izgovorili svoje ratne pozive i pozdrave, i isticali druge simbole HOS-a u vrijeme obrambenog Domovinskog rata, odnosno agresije Srbije na RH i BiH. Branitelj izgovara poziv “Za dom”, a onda ostali odgovaraju da su “Spremni”, što se uobičajeno knjiži kao “Za dom spremni”. Sve je to na svoj način lingvistička razina, odnosno civilizacijski izraz okrenutosti Hrvata domu i obitelji. Valjda HOS-ovci griješe što ne kažu da su “Za Domovinu spremni”. Ima i heraldike, jer Srbi bolje znaju od ustaša s kojim poljem počinje hrvatski grb, crvenim ili bijelim. Srbi se bave hrvatskom poviješću od svog dolaska u hrvatske zemlje. Čudi me da se HOS-ovci nisu dosjetili svoje simbole zapisivati stenogramski, da tako jednostavno izraze svoju ilegalu u zemlji koju su obranili. Hrvatsku danas doslovce isrpljuju svi ti profesionalni društveni nametnici, koji ne proizvode ništa konkretno, koji ne poznaju ekonomiju i bježe od svakog konkretnog rada, koji su na stalnom i dobro plaćenom dežurstvu glede njima odvratnih hrvatskih nacionalnih simbola. Tako je cijela Hrvatska pretvorena u jedan veliki logor, u kojemu se čuvari Jugoslavije prezentiraju kao zaštitnici civilizacijskih vrijednosti, pa ako nekom od tih kretena logorska uprava obustavi financiranje, isti idiot prepoznaje fašizaciju okupacije, kao da je drukčija okupacija moguća. Svoje velikosrpske mitove o hrvatskoj genocidnosti podmeću pod znanost.

Moramo se zapitati zašto je ovih dana pokrenuta prava histerija obožavanja humanitarke Diane Obexer? Istina, žena je bila predivna. Svojom sveukupnom pojavom kilometrima iznad današnjih filmskih ljepotica. Ali, te nesretne 1941. napunila je pedeset godina, pa su joj preostale humanitarne uloge. Bit će da su u pitanju drugi odnosi. Naime, u tijeku je pokušaj da se iz naše svijesti i našeg pamćenja izbriše humanitarna akcija spašavanja kozaračke djece, koja je daleko šira civilizacijska vrijednost od pojedinačnog doprinosa Diane, koji je bio zaista velik i zaslužuje našu duboku zahvalnost. Ali ne po cijenu izokretanja činjenica, onako po volji druga iz Ozne. Naime, spašavanje kozaračke djece dogodilo se uz dopuštenje i sudjelovanje struktura NDH, što mnogima para uši, ali su to fakti. Profesionalnim antifašistima i sličnim nametnicima to je nepodnošljivo, neprihvatljivo. To ne mogu podnijeti niti mnogi relativno umjereni Srbi, jer su se navikli na tezu kako su Hrvati genocidni, a Srbi žrtve. Izokretanje onoga što se dogodilo u NDH i istočno od Drine, odnosno na prostoru prve Jugoslavije, donosilo je Srbima rukovodeće pozicije, različite privilegije, i sve druge prednosti žestoke obrnute diskriminacije u SRH/RH i šire. Postavljena je jednostavna shema: sve u NDH bilo je zlo – pozitivno je dolazilo od pojedinaca i protivnika hrvatske nacionalne ideje. Glede humanitarnog djelovanja Diane Obexer Budisavljević u NDH, naši neprijatelji slijede metodologiju Ozne, uz neke nove aplikacije:

(1) Kartoteka spašene kozaračke djece ostaje evidencija djece “smaknute” u Jasenovcu.

(2) U prvi plan dolazi objavljena redakcija Dianinih dnevničkih zapisa. Dianina unuka Silvija Szabo bila je profesorica na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, pa je morala voditi računa da duh “prijevoda” ostane u okvirima partijski dopuštenog, što se preklapalo sa srpskim i velikosrpskim potrebama.

(3) “Prijevod” je promoviran u znanstveni dokaz “autonomnog hrvatskog fašizma”.

(4) Imamo propust Jeronimovog tipa: prevođenje po smislu i besmislu, a ne po sadržaju.

(5) “Prijevod” je posve izvan okvira stenogramskih zapisa.

(6) Dodana je prekomjerna naracije, uz niz tendecioznih konstatacija i preocjena.

(7) “Prijevod” na svoj način opravdava komunističko suđenje nadbiskupu Alojziju Stepincu, jer ostavlja dojam da naš pokojni kardinal tada nije učinio dovoljno, što je glavni prigovor srpskog svećenstva na obnovljenom (vatikanskom) suđenju već proglašenom blaženiku. U “prijevodu” stoji da se nadbiskup Stepinac u spašavanje i udomljivanje srpske djece uključio tek u siječnju 1943. Nalazimo kako je u prethodne dvije godine ostao suzdržan i da je davao prazna obećanja! “Različiti moji razgovori u Ministarstvu udružbe i kod nadbiskupa bili su svi bez rezultata. Veća zgrada koja bi poslužila kao karantena nije stavljena na raspolaganje. Neka si pomognemo kako znamo ili neka djecu ostavimo u logoru.” A na drugom mjestu “prijevoda” isplivao je Dianin zapis kako je uz podršku Alojzija Stepinca pokrenuto udomljivanje preko crkvenih organizacija, pa je dom pronašlo više od 5000 pravoslavne djece, od kojih su se neka vratila svojim biološkim roditeljima. Korištena je i Jeronimska dvorana na današnjem Trgu kralja Tomislava.

(8) Kako se stenogramski zapisuje “Minstarstvo udružbe” na njemačkom jeziku?

(9) Imamo postupak implicitnog podmetanja sumnjive teze pod neoborivu istinu: “ili neka djecu ostavimo u logoru”. A nisu bila u logoru, nego tamo gdje su se pojavili, na putu od Potkozarja i s Banije, pa je dio smješten u nekoj zgradi, a ostatak na susjednu poljanu. Diana zapravo nikada nije posjetila logor Jasenovac, a kamoli da je iz Jasenovca odvodila djecu. Izuzimajući važnije proizvodne pogone i kažnjenike, Jasenovac je praktično bio starački dom unutar tadašnje obvezujuće rasne segregacije. Starački dom jako loše kvalitete, u kojemu su nesretnici posve prepušteni zakonu godina i staračkih bolesti, pa i onih zaraznih. Nijemci su provodili selekciju. Zdrave i radno sposobne upućivali su u Njemačku, na težak fizički rad ili na prljave poslove. Tu sudbinu izbjegli su upravo oni koji su proizvodili nered, zarobljeni pripadnici teritorijalnih milicija, uključujući sovjetsku agenturu, odnosno takozvane partizane. Udomljivanje djece koja su tako ostala bez roditelja, kao i udomljivanje drukčije napuštene djece, provodilo se po postavljenoj špranci, koju je nametnuo Vjekoslav Luburić, vjerojatno na zahtjev Ante Pavelića, i uz realno prevaljivanje brige i posla na Crkvu u Hrvata.

(10) Diana je zapravo posjetila bolnice u Loborgradu i Staroj Gradišci!

Objavljena redakcija Dianinih zapisa ima i svoje simpatične filmske krajnosti. Pojedinac pobjeđuje sistem, pa i jalove humanitarne institucije i organizacije. Diana tako postaje jedan jedini Pokretač u njenom jednom jedinom Univerzumu humanosti. Apsolut! Znamo da su takvi filmovi prekrasni, da redovno imaju predivnu antiratnu poruku, ali nemaju nikakvo uporište u realnosti. Nemoguće je da samo jedna osoba toliko doprinese. Spašavanje desetak tisuća djece u NDH, u samo jednoj humanitarnoj akciji, nije se moglo provesti bez sudjelovanja države, bez obzira kakva je bila. Sama činjenica da “prijevod” Silvije Szabo ide manje realnim putem, ruši vjerodostojnost objavljenog teksta. Saznajemo da se socijalna skrb NDH angažirala samo uz jake veze, Židovska bogoštovna općina u Zagrebu brinula je samo za svoje, i tome slično. Zar nije u Staru Gradišku zajedno s Dianom putovalo desetak medicinskih sestara Hrvatskog crvenog križa? Crveni križ je u Jasenovcu provodio svoj nadzor. Ne tako davno, imali smo priliku gledati kako srbijanski agresor ne dopušta ničiji nadzor u svojim logorima. Prema “prijevodu”, Caritas Zagrebačke nadbiskupije svodio se na vrh: ravnatelj Stjepan Dumić i msg. Pavao Jesih. A na sačuvanim fotografijama prihvata kozaračke djece vide se brojne časne sestre, kao i one najmlađe, koje se tek školuju za tu dužnost. Kao u nekoj kazališnoj predstavi, cijele podsustave personificiraju Kamilo Bresler, Marko Vidaković, Đuro Vukosavljević, Ivanka Džakula, Dragica Habazin, Jana Koch, Tatjana Marinić, Vera Černe, Branko Dragišić i Ljubica Becić. To je predivno – ako trebate neki resor, jednostavno imenujte osobu koja je personifikacija tog resora. Doprinos Diane Budisavljević je velik, ali ipak zanemariv u odnosu na ono što su postigli Crveni križ, Caritas, Crkva u Hrvata i nadbiskup Alojzije Stepinac, koji su se angažirali u spašavanju kozaračke djece, ali i u brojnim drugim humanitarnim akcijama i civilizacijskim zadaćama. Nešto se pitam, Diana nije spašavala hrvatsku djecu, ali se na hrvatsku djecu nije usredotočio niti Alojzije Stepinac! Koji je kao jugoslavenski orjentirani katolički svećenik mogao imati određeno nepovjerenje prema Austrijanki Diani Obexer. Prilikom svakog susreta s Dianom, nadbiskup se pitao jeli tu Austrijanku poslao Gestapo, da ga ta predivna žena ispovjedi.

U lingvističkom nasilju antifašista, izbjeglički zbjegovi za Drugog svjetskog rata, ovakvi kakve smo danas upoznali na migracijskim rutama s Bliskog istoka, uz modernu žilet žicu, postaju nacistički logori, a poljana na koju stižu napuštena djeca postaje dječji logor. Tako su nazvani i dječji domovi, i slične institucije skrbi, u kojima niti danas nema potrebite predanosti resora i osoblja. Kao što danas napušteno dijete ne dobiva potrebitu skrb, njegu i pravo na šansu, naravno da napuštenom djetetu nije bilo dobro niti u nekom domu za djecu u ratnom paklu u NDH i šire. Osim njemačkih specijalnih eskadrona smrti, djecu su odnosili pothranjenost i zarazne bolesti, najčešće difterija i tifus, pa i visoka temperatura. Uz sve to, cijela nacija i cijela Lijepa naša bila je izložena četverostrukoj okupaciji: njemački nacisti, talijanski fašisti, srpski četnici, i sovjetska (ruska) agentura. U tako proizvedenom ludilu, kakvo nikada nije zabilježeno, ništa nije moglo normalno funkcionirati. Prirodno sveopćoj iščašenosti državnih resora, civilnih organizacija, i političkih uvjerenja, snažna peta kolona orjunaša među Hrvatima, formirana za velikosrpske prve Jugoslavije, seljakala je između četničkih i “partizanskih” formacija, a Hrvata četnika našlo se i za Domovinskog rata. Dodajte tome korupciju prve Jugoslavije, koja se kao i 90-tih prelila i u vladajuće strukture i u teritorijalne pljačkaške horde, uključujući kanale crne trgovine tog vremena.

Nijemci su bolji ljudi

Mene osobno najviše je zasmetala činjenica da objavljena redakcija zapisa Diane Budisavljević prikazuje naciste boljim ljudima u odnosu na Hrvate i Srbe. One naciste koji su proveli Holokaust, koji su pokrenuli progone Židova godinama prije uspostave NDH, zapravo prije njemačke okupacije hrvatskih zemalja. One Nijemce koji su cijela jedna strana u dva svjetska rata. Diana 13. kolovoza bilježi da je otišla majoru Kneheu i tražila da se dopusti privatno udomljivanje djece smještene u prekrcanim domovima jer postoji opasnost da ih ustaše opet odvedu u logore. “Za progonjene pripadnike pravoslavne vjere nije u Zagrebu postojala nikakva akcija pomoći. Moji prijedlozi nekim gospođama iz pravoslavnih krugova da se organizira takva pomoć nisu naišli na interes” – stoji u objavljenoj redakciji zapisa Diane Budisavljević.

Što znači Dianina naknadna izjava, vjerojatno dodana u “prijevodu”, da je za logore saznala u prvim danima rata. Zar to ne bi trebalo biti vidljivo u samim dnevničkim zapisima? U toj “informaciji” lako je prepoznati metodologiju implicitnog podmetanja. Eto, kada su ustaše 10. travnja 1941. godine, na sam Usrks, stigli u Zagreb, nakon pada “snažne” Jugoslavije u svega nekoliko dana, nitko nije slavio pad jugoslavenske i velikosrpske tiranije, nitko nije blagovao posvećenu hranu, nitko nije otišao na misu, niti se poklonio uznesenju Isusa i hrvatske države, nego su ustaše na sve strane formirali logore. Nastrani neki katolici. A uz takve našlo se i dosta Židova, koji su ušli u Ustaški pokret zbog ozakonjene protužidovske segregacije u prvoj Jugoslaviji. Jedini domaći logor u tim danima činili su sluđeni Hrvati i Židovi Ustaškog pokreta, a posebno zaprepašteni Židovi, jer su preko noći morali uspostaviti državni servis za talijanske fašiste i njemačke naciste, i postaviti osnovne normative pripadne “države”, uključujući rasne zakone protiv Židova. Jasenovac je pokrenut kao kompleksna proizvodna topologija, koja je zapošljavala lokalno stanovništvo i kažnjenike. Profunkcionirao je kao sabirni logor tek krajem proljeća 1942. Nakon što je izgrađena brana na Savi.

Vjerovali ili ne, Renata Rašović spominje Jablanac kao logor. Time je nesvjesno žestoko uvrijedila neke počinitelje pokolja u Prijedoru. Mnoge je zaintrigirala tvrdnja “kako je neobično teško bilo osigurati smještaj za djecu”. Pa, dajte danas u ovome prokletom antifašističkom Zagrebu, udomite samo stotinjak djece. Hrvatske nacionalnosti! Mnogi naglašavaju da je suprug Austrijanke Diane Obexer Julije Budisavljević bio pravoslavac, i da je zahvaljujući svojoj stručnosti zadržao poziciju profesora na Medicinskom fakultetu u Zagrebu. Baš me zanima kako su prošli stručnjaci Medicinskog fakulteta, hrvatske nacionalnosti, kada su 1945. sveučilišne i školske pozicije verificirali “partizani” i komunisti. Svi su udžbenici išli na lomaču, uključujući neke autore. Posebno je fantastična, neuvjerljiva i tendeciozna priča kako su liječnici Medicinskog fakulteta tajno liječili pristigle nesretnike. Nije to više bilo spašavanje, nego zavjera spašavanja.

 

REOKUPACIJA JASENOVCA

Frtalj istine Nataše Mataušić

Ravnateljica Spomen područja Jasenovac je Nataša Jovičić, dok je Nataša Mataušić muzejska savjetnica u Povijesnom muzeju i predsjednica Upravnog vijeća Spomen-područja Jasenovac. Koliko su Nataše pridonijele tome da u Hrvatskoj službeno preživi velikosrpska teza da su prosječno svakog dana 1942. ustaše u Jasenovcu usmrtili 150 – 200 zatočenika? Svecom, petkom, subotom, nedjeljom, radnim danom, pa i na rođendan poglavnika. Čak 12 Srebrenica samo 1942. godine! Svaki mjesec nova Srebrenica. I još bosanski muslimani tvrde da su u prošlom ratu loše prošli. Sa samo jednom Srebrenicom u pet godina agresije! Povjesničarka Nataša Mataušić objavila je o Jasenovcu fotomonografiju, u koju je nesvjesno uvrstila mnoge opake krivotvorine, pa ja danas nesretna što je njena znanstvena razina dovedena u pitanje. Svoj doktorski rad objavit će pod naslovom “Diana Budisavljević i akcija spašavanja djece žrtava ustaškog terora”. Dakle, ostaje na svome zacrtanom pravcu. Već sam naslov vuče na implicitno podmetanje. “Vjerojatno su svi prije mene izbjegavali tu tešku temu” – izjavila je. Isuse, pa osobno sam napisao više tekstova na temu Diane Obexer, godinama prije nego što se oglasila Nataša Mataušić. Napominje da je Oskar Schindler spasio 1500 Židova iz nacističkog logora, da je Eva Sendlerova spasila oko 2500 Židova iz varšavskog geta, i da je Diana Budisavljević osobno iz logora izvukla 7500 djece! Prošverca jedno dijete, pa sutradan petero djece, pa treći dan dvoje, i tako prođe rat, a nacisti i ustaše blentavo bleje i nikako da ukopčaju kako ih Diana pravi budalama. Osjetite li kuda Nataša Mataušić smjera: Diana nije pomagala djeci izbjegloj s Kozare, iz Podkozarja i Bnaije, nego djeci koju su ustaše zatvorili u logore! Dianine posjete bolnicama Lobrograda i Stare Gradiške zakriljuju sve ostalo. 

Koliko se zna, Silvija Szabo posjetila je jasenovački muzej i šokirala se kada je tamo pronašla kartoteku i fotografije spašene kozaračke djece kao evidenciju djece smaknute u logoru Jasenovac. Albumi spašene kozaračke djece prebačeni su u Jasenovac iz Više škole za socijalne radnike, gdje su skrivani u potkrovlju. Diana zapravo nije mogla izvesti bilo koga iz bilo kojeg logora. Navodno je sudjelovala u premještanju djece iz bolnice/doma u Loborgradu i iz dječje bolnice u Staroj Gradišci. Na razini intervencije Crvenog križa, sklonjenia su pothranjena djeca, kao i ona koja nisu bila zahvaćena smrtonosnim epidemijama, kojima s enitko nije usudio ući u sobe, pa niti Diana i ekipa. Transport sa 700 djece iz Stare Gradiške stigao je u Zagreb 11. srpnja 1942. “Prijevod” daje naslutiti da su ta djeca tajno izliječena na Medicinskom fakultetu. Meni to nekako vuče na znanstvenu fantastiku, bez obzira kako je kotirao kirurg i profesor Julije Budisavljević. Saznajemo da je Vjekoslav Luburić upitao “što imaju brinuti o srpskoj djeci – zašto ne brinu o katoličkoj i muslimanskoj djeci koja su također gladna”? Vjerujem da bi Diana odgovorila da je za takve brinulo ustaško minstarstvo skrbi. Takvu mogućnost Partija nije dala niti naslutiti, kao što je ne dopuštaju niti današnji samozvani društveni arbitri. Svejedno, Nataša Mataušić ustrajava: “Diana je osobno iz Jasenovca i okolnih logora izvukla oko 7500 djece. Ona je osobno išla sa sestrama i liječnicima Crvenog križa i najprije bi tu djecu popisala i odvela u Zagreb ili Sisak, gdje su bili smještani u neke ustanove ili kod obitelji. To možemo sa sigurnošću reći. Ona je imala evidentirano 12500 djece. To su bili oni koji su prošli kroz Zagreb. Recimo, iz Beograda u dva navrata oko 500 djece, koja odlaze na oporavak u Švicarsku – nisu sa Kozare, već su iz drugih ratom zahvaćenih područja.” Vidite, kako se to krasno dozira. Ponovno imamo niz implicitnih podmetanja. Glavnina kozaračke djece nije vidjela Jasenovac, nego su se gladna i već bolesna djeca pojavila na ekonomijama Jasenovca, južno od Zagreba, gdje su nahranjeni, i gdje su primili prvu medicinsku pomoć, a nakon toga udomljeni u obiteljima Zagreba, Jastrebarskog i Siska. U samom sabirnom i radnom logoru Jasenovac pojavile su se obitelji koje su od Podkozarja skrenule na sjever i na sjeveroistok.  

Nataša Mataušić dala je intervju srbijanskoj internet stranici www.slobodnaevropa.org. Propustila je naglasiti da se u nekim potresnim svjedočanstvima radi o djeci u dječjoj bolnici u Staroj Gradišci. “Sobe bez ikakvog namještaja. Bile su tu samo noćne posude, a na podu su sjedila ili ležala neopisivo mršava mala djeca. Svakom se djetetu već mogla nazrijeti smrt u očima. Što s njima učiniti? Liječnik je kazao da je tu svaka pomoć već prekasna. Vođa transporta je odlučio da svako dijete koje se nekako može povesti povedemo i tako pokušamo pomoći. Učinjen je izbor. Djeca su postavljena na noge i ono koje se još nekako moglo držati, bilo je predviđeno za transport. Djeca koja su se rušila, koja više nisu imala nimalo snage, morala su ostati. I stvarno je većina tih jadnih bića umrla još tijekom dana. U jednu sobu u kojoj je vladala difterija, i već su sva djeca bila na smrt bolesna, nismo ni ulazili, kako ne bismo i druge zarazili… Pogledala sam što je s mojim malim bolesnicima. Opet su neki umrli. Tada su došli logoraši koji su trebali odnijeti jadna mrtva tjelešca. Iako je krpa pokrivala mali teret, neka ručica, neka nožica mršava do kostiju visila je i tako su prolazili kraj žena na livadi. Prolazili su među njima, uzduž čitavog reda žena.”

 

DIANA OBEXER

Žena koja je razotkrila komunistički fašizam

Rođena je 15. siječnja 1891. u Innsbrucku, u trgovačkoj obitelji Obexer. Njena majka Anna bila je Amerikanka njemačkog podrijetla. Navodno je Dianino djetinjstvo ispunjavala glazba Richarda Wagnera. Ulazak bogova u Valhallu! Bila je predodređena za neku višu misiju. Diana je završila srednju školu i tečaj za njegovateljice u lokalnoj bolnici, gdje je upoznala liječnika Julija Budisavljevića, asistenta na kirurgiji, podrijetlom iz Hrvatske. Vjenčali su se ratne 1917. Dvije godine kasnije preselili su u Zagreb. Julije je postao profesor kirurgije na tek utemeljenom Medicinskom fakultetu. Dobili su kćeri Ilseu i Jelku, koje su pomagale u humanitarnom radu i na pripremanju druženja na kojima se prikupljala humanitarna pomoć. Diana je zajedno sa suprugom pripadala zagrebačkoj eliti. Svoj stenogramski dnevnik vodila je od 23. listopada 1941. do 7. veljače 1947. Na njemačkom jeziku. Ozna je oduzela evidencije djece u njenom posjedu. Danas je zasluženu pohvalu Diani Budisavljević teško zadržati na visokoj civilizacijskoj razini, jer se u svezi Diane, njene osobne misije, kao i svezi cijele široke operacije spašavanja kozaračke djece, poveo snažan protuhrvatski psihološki rat. Uporno ponavljane laži, eksplicitno i implicitno, u svim prigodama, postupno se ugrađuje u znanost. Onoga tko ukaže na očigledan prijepor, profesionalni antifašisti jednostavno proglase revizionistom. A Diana više nema, da tu protuhrvatsku kampanju prekine. Prvi fašistički udar na one civilizacijske vrijednosti koje nisu fašističke uveden je na svjetskoj razini kroz sam pojam antifašizma, koji sadrži svoj nutarnji pojmovni konflikt. Antifašizam je suprotni pol istog fašizma. Preostaje nam mjeriti jeli hladnije na Arktiku ili na Antarktiku, ako bilo koji led preživimo. Kao što to ponavljam već pedeset godina, prihvatljiva je maksima ne biti fašist, a sve ostalo je fašizam, uključujući antifašizam i komunizam. Diana Obexer bila je u svojoj mladosti njemački nacionalist, ali nije bila fašist. Kada je u Loborgradu pokrenula humanitarnu akciju koja je po njoj dobila ime, bila je to razumna zrela žena u pedesetoj.

DIANINA LISTA

Nije Logor nego Lobor

“Oblaci mutni, uzburkani oblaci, a nadesno, prama Ivančici, na puškomet pored glavne ceste,

velika gospodska kuća u aristokratskoj savršenosti, žuti ponosni dvor pod zavjetrinom brda

i u tišini mirnih, intimnih, nepomičnih borova. To je Lobor, kuća starih Keglevića.” (A. G. Matoš, iz putopisa “Oko Lobora”, 1907.)

Neki labardorovci postavljaju tezu da je evidencija Jasenovca autentična, i da se Diana Budisavljević zapravo bavila djecom Loborgrada. Naime, prvi zapis Diane Budisavljević u objavljenom Dnevniku otkriva nam da je od svoje krojačice Židovke saznala za logor Loborgrad, dvorac u blizini Zagreba, pod kontrolom Volksdeutschera. Diana sa šogoricom odlazi u Židovsku općinu raspitati se o detaljima. Željela je dati novčani prilog za pomoć zatočenicama u logoru Loborgrad, no ubrzo je shvatila da nema kome dati novac. Službenik Židovske bogoštovne općine Robert Stein zamolio je Dianu da organizira pomoć za pravoslavce, jer je Židovska općina mogla pomagati samo Židovima. Zašto je to tako? Dopuštenje da osobno ode u Loborgrad i dostavi pomoć tražila je i od Alojzija Stepinca i do Andrije Artukovića. Zar je Stepinac bio ovlašten za takva dopuštenja? U veljači 1942. Diana dobiva dopuštenje da posjeti Loborgrad. Da objektivno pezentiramo odnos eu koje ulazi, moramo pogledati, ako je moguće, što je u to vrijeme Jasenovac. Svatko ima svoje evidencije, a moja osobna pokazuje da je tada Jasenovac veliko radilište i gradilište, koje prati uprava, smještena u jednu privatnu kuću – glavna preokupacija je nabavka materijala i hrane. Utvrđuje se nasip uz Savu, obnavljaju se lokalne manufakture. Dianu to nije moglo zanimati. U logoru su samo kažnjenici i ratni zarobljenici, uz nekolicinu poznatijih protivnika. Podijeljeni su na muški i ženski dio. Djece nema! Od oko 800 vojnika dodijeljenih cijeloj topologiji logora, uključujući ekonomije južno od Zagreba, čak 600 njih bili su angažirani na ratištima, u borbama. Logorska uprava strijeljala je 10 čuvara zbog prekoračenja dužnosti. Zanimljivo, u Zagrebu se do veljače 1942. broj Židova smanjio, a broj Srba povećao! Mnogim Srbima Zagreb je bio sigurniji od “slobodnog” teritorija, pa se tako našlo Srba koji su spas potražili i našli u samom Jasenovcu.

Redateljica Dana Budisavljević, navodno rođaka Julija Budisavljevića i/ili Jovanke Budisavljević, priprema film “Dianina lista”, s Almom Pricom u naslovnoj “ulozi”. U svezi tog projekta spominje istraživanje provedeno zajedno s povjesničarima Natašom Mataušić i Silvestar Miletom, koji je vrhunski filmski kritičar. Navodno je bio uključen i Srđan Grbić. Sudeći po referentnim izjavama Mataušić i Milete, ponovno ćemo za naše novce dobiti nešto za druge. Film neće financirati Branko Lustig, producent “Schindlerove liste”, nego svi mi, pa bi bio red da dobijemo na uvid scenarij. Ako bude pameti, redateljica Dana Budisavljević može dramaturški iskoristiti herojsku bitku pojedinačne osobe protiv sistema, ali ako će snimiti dokumentarac, bolje da ide drugim putem, za onom mogućom istinom.

Tvrtko Dolić

Komentari

Komentari

Tvrtko Dolić

Tragičan kraj postupka Izvanredne uprave Agrokora

Objavljeno

- datum

 NAGODBA POVJERENIKA SA SAMIM SOBOM      Tijekom cijelog postupka Izvanredne uprave Agrokora samo je Adris grupa bila dosljedna u svojim stavovima, načelima i postupcima. Ne samo da je odnijela moralnu pobjedu, bit će i veliki dobitnik, jer ima razorne argumente da sudskim putem naplatiti štetu koja je toj korporaciji nanesena.

Tragičan kraj postupka Izvanredne uprave AgrokoraKojeg li iznenađenja! Privremeno vjerovničko vjeće suglasno je sa svojom odlukom! Ukratko: Vlada RH preuzela je privremeno upravljanje Agrokorom, račun ispostavila svima nama, i onda Agrokor izručila strancima, zadržavajući smrtonosni roll up kredit na domaćem holdingu. I cijela nacija to slavi! Finacijski vjerovnici (uglavnom strane i “domaće” banke) vlasnici su nove Grupe Agrokor, firewall je njihova inozemno pozicionirana Zaklada, koja je vlasnik krovnog ino Holdinga I, meni nepoznate registracije i lokacije, a on je vlasnik nizozemskog Holdinga II, koji preuzima granični dug u iznosu 80 milijuna eura, koji je opet vlasnik domaćeg Hrvatskog holdinga, a on je na kraju hrandibenog lanca, opterećen i s roll up kreditom. Tko je pravi vlasnik novog Agrokora, tko je na vrhu hranidbenog lanca, iza kojeg oceana? Tvrtke koje vrijede manje od svojih dugova transformiraju se u nove očišćene od dugova, nije rečeno kako. Navodno je 78 tvrtki registrirano izvan Hrvatske. Utakmica nije gotova, nije niti počela, jer su igrači tek istrčali na teren i pokazali svoje dresove.

Raskopavanje

“Upitna je zakonitost cijelog postupka, a vrijeme će pokazati koliko je ovakva nagodba u hrvatskom nacionalnom interesu” – izjavili su u Adris grupi. Po apliciranom Entity Priority Modelu, Adris grupi pripada 1,4 posto vlasništva u novom Agrokoru. Adris grupa naplatit će kredit u iznosu 23 milijuna eura u cjelosti, a za drugi kredit od 137 milijuna eura jednostavno su konstatirani loši kolaterali i on će se naplatiti samo 15 posto. Roll up kredit prolongiran je za godinu dana uz jezovite kamate – 8 posto plus Euribor do kraja godine, uz dodatnu jednokratnu naknadu 2 posto, sveukpno 10 posto, a u 2019. ide vrtoglavo od 11 posto (10 posto kamata plus 1 posto naknada) i povećava se svaki mjesec za 0,5 posto, da bi u rujnu 2019. kamata dostigla 14 posto. Lanci sreće bili su kamilica za lex Agrokor i nagodbu postignutu kroz opstrukciju tog prijekog suda. Sukladno EPM modelu, vlasnici nove Grupe Agrokor bit će financijski vjerovnici, u postocima: Sberbank 39,2 Imatelji obveznica 25 VTB bank 7,5 Zaba 2,9 BNB Paribas 2,9 PBZ 2,4 Splitska banka 2,4. Ostali financijski vjerovnici svaki ispod 2 posto. Knighthead službeno samo 0,5 posto, a neslužbeno 12 posto. “Domaće” banke imale su velike otpise, a posebno RBA, koji je naplatio samo 11 posto od 171 milijuna eura. Domaće banke naplatit će se kroz 12,3 posto ukupnog kapitala u novoj Grupi Agrokor. Dobavljači su naplatili 4,2 milijarde kuna duga od prijavljenih 7,3 milijarde kuna, uz obećanje da će biti namireno još 70 milijuna eura graničnog duga, ovisno o uspješnom poslovanju nove Grupe Agrokor. Tu je i dekret “CK” glede plasmana njihovih proizvoda u sve maloprodajne lance Konzuma – detalji nisu razjašnjeni. Najbolje je prošla Zagrebačka pivovara sa stopom naplate 83 posto. Sporni Franck na kraju ima 77 posto naplate i 1,3 posto novog Agrokora, čime je naplatio 28 milijuna eura – prihvaćeno je da Agrokor danas vrijedi 2,8 milijardi eura, što se umanjuje za 1,06 milijardi eura roll up kredita i za kredit s kojim će se isplatiti razlučni vjerovnici – ta dva kredita kao obveze raspodijelit će se između domaćeg i nizozemskog holdinga, na štetu domaćeg. Nizozemski hoding preuzima isplatu dobavljača i Sberbanka, koji će povući dodatnih 60 milijuna eura u 4 godine. Glede tvrtki Alca i Agram Grupa, u tijeku je postupak tehničkog usklađivanja postignutog dogovora. Jeli takvo rješenje modelirano? Bojim se da imamo papazjaniju koja nije zabilježena nigdje u svijetu.

Lex Agrokor ruši lex Agrokor

Zanimljivo, za novi Agrokor psotojeći lex Agrokor ili neki budući neće biti primjenjiv, jer inozemne razine vlasti sele u Nizozemsku i dalje od Nizozemske. To je osnovni smisao lex Agrokora. Da se na Agrokor ne mogu primijeniti nikakvi naši stari, novi i prijeki zakoni i sudovi. Premijer Andrej Plenković naprosto zrači. Ispunio je još jednu svoju zadaću. Možemo li se toplo nadati da će novi krajnji vlasnik jednog dana potpisati da “naša” vlada može preuzeti taj novi Agrokor, nakon što iz novog i starog Agrokora izvuče milijarde? Marijana Ivanov prezentirala je surovu stranu kapitalizma – vjerovnik preuzima propalo poduzeće a dioničari gube. Tko investira, preuzima rizik. Osim kada stranac investira u Hrvatskoj – tada hrvatska država garantira dobit. Toga nema nigdje u svijetu. Problem je i u tome što lex Agrokor odgađa stečaj, pa nije jasno trebaju li se dioničari namirivati rezidualno. I što je tu rezidulano? Latinska riječ reziduum označava ostatak, a u matematici i finacijskom inženjeringu to je ostatak reda, to su oni koji se nisu namirili. U tome “reziduumu”, koji je zapravo veliki nered i veliki kupus, jedan je dan Agrokor vrijedan koliko i njegovi dugovi, drugi je dan 2 puta zaduženiji, pa onda iznredna uprava i Nagodba pretpostave da vrijedi 2,8 milijardi eura, umanjeno za kredite, uključujući roll up kredit, pa se onda pojavi objektivna dinamička procjena da je Agrokor mogao preživjeti s injekcijom od 100 milijuna eura, i svašta nešto, pa se pojave teorije zavjere o ucijenjenom Ivici Todoriću, koji je bandi prepustio zdravu korporaciju i zdrave brandove, a dioničari zapravo imaju svako zakonsko pravo u svakom trenutku dobiti pouzdane podatke o stanju korporacije u koju su ulagali. Dioničari preuzimaju rizik, ali glede svog ulaganja, ne i rizik u odnosu na protuustavne zakone i državne intervencije. Ako svi trebamo glumiti da je vlada spasila Agrokor, da će novi Agrokor biti investicijski hit, onda nije red da se suprotno ponašaju samo njegovi dioničari, i mirno prihvate gubitke i poraz, njih i cijele nacije.

Stalno privremeno vijeće

Dogodilo se upravo ono što sam više puta najavljivao. U podsvijesti sam gajio nadu da se postupak Izvanredne uprave Agrokora neće pretvoriti u takvu pravnu lakrdiju. Naime, suglasnost izvanrednom povjereniku na tekst roll up nagodbe dalo je privremeno vjerovničko vijeće, koje zapravo nije tijelo izvanredne uprave (čl. 9. lex Agrokora). Posve izvan bilo kakvih pravnih normi, pravednosti, poštenja, gledano i mimo neustavnog lex Agrokora. Dakle, suglasnost izvanrednom povjereniku dalo je privremeno vjerovničko vijeće, koje je birano od strane samog izvanrednog povjerenika – na sastav tog vijeća vjerovnici nisu imali nikakav utjecaj. Imali smo diskrecijski odabir vjerovnika od samog izvanrednog povjerenika, pa možemo reći da se izvanredni povjerenik nagodio sam sa sobom. Tko je ovlastio Maricu Vidaković i Matiju Brlošića da predstavlja domaće vjerovnike? Kako to da je glavnu ulogu kod domaćih dobavljača imala predstavnica Kraša, koji je imao neznatno potraživanje u odnosu na druge vjerovnike? Dok je Adris grupa imala milijardu kuna potraživanja, pedeseterostruko u odnosu na Kraš? Zašto je privremeno vjerovničko vijeće sastavljeno od samo 5 članova? Gotovo 15 mjeseci nakon početka postupka izvanredne uprave, izvanredni povjerenik nije ispunio svoju zakonsku obvezu, u smislu uspostave stalnog vjerovničkog vijeća, koje bi potvrđeno od Trgovačkog suda legitimno predstavljalo interese vjerovnika i dalo suglasnost izvanrednom povjereniku na tekst nagodbe. Imamo nevjerojatnu situaciju da je tekst roll up nagodbe u okviru lex Agrokora donijelo tijelo koje to po lex Agrokoru nije. Čl. 31. st. 5. lex Agrokora propisuje: “Privremeno vjerovničko vijeće ima ista prava, ovlasti i obveze određene ovim Zakonom za vjerovničko vijeće te preuzima i vrši funkciju vjerovničkog vijeća sve dok vjerovničko vijeće nije uredno osnovano sukladno odredbi članka 30. ovoga Zakona.” Znači, čak i neustavni lex Agrokor propisuje da vjerovničko vijeće mora biti osnovano – upotrijebljen je termin “sve dok” a ne “ako”. Za što su povjerenik, ekipa, i svi ti konzultanti primali plaću. I naplatili stotine milijuna za opstrukciju zakona kojega su sami sastavili?

Ruka ruku mije

Nije u tome sav problem. Privremeno vjerovničko vijeće, koje nije predviđeno kao tijelo u postupku Izvanredne uprave Agrokora, diskrecijski je plaćalo stara potraživanja, pretvaralo “stari” dug u “granični” odabranim vjerovnicima, i dalo suglasnost izvanrednom povjereniku na kriminalni roll up ugovor, na kraju suglasnost i na tekst nagodbe. Izvanredna uprava dva mjeseca nije dostavila Trgovačkom sudu popis plaćenih tražbina, pod izgovorom da ručno prikupljaju podatke. Ručno prikupljaju podatke! Što bi to trebalo značiti? Ruka ruku mije? Time je Izvanredna uprava sama sebi skakala u usta, jer ako nema ažurne podatke, po kojim je kriterijima plaćala stara potraživanja? Naravno da je izvanredna uprava imala podatke, jer su lako dostupni. Dakle, imamo nevjerojatnu situaciju da izvanredna uprava otvoreno laže hrvatsku Javnost, ali i sudstvo, što je tragikomično, ali bi ipak trebalo biti i zakonski sankcionirano. Ovako, Martina Dalić treba se vratiti na svoju funkciju u Vladi RH.

Krivi model nagodbe

Nacrt nagodbe temelji se na nakaradnom EPM-u koji je sve solventne kompanije učinio bezvrijednim, preko toga i kapital većinskog dioničara i manjinskih dioničara. Dioničarima je  oteta privatna imovina, pa i svima nama preko mirovinskih fondova. Što su mirovinski fondovi učinili da zaštite našu imovinu? Baš ništa, kao i uvijek – otraga su upravljačke strukture mirovinskih fondova, uronjeni u premreženu domaću financijsku elitu. Zašto je EPM nakaradniji nego što smo mogli zamisliti? Pa, tražbine su imale zaloge nad dionicama koje su učinjene bezvrijednim. U prijevodu, tražbine koje su imale zaloge na dionicama, što je inače prvoklasni kolateral, takve tražbine moraju pretrpjeti najveće otpise. Upravo je i to jedan od razloga zašto Adris Grupa nije prihvatila ponuđeni model nagodbe, nego je zahtijevala da se nagodba provede na pošten i pravičan način. Sberbank prilikom plasiranja kredita nije imao gotovo nikakve kolaterale, da bi na kraju puno bolje prošao od Adris grupe, koja je imala prvoklasne kolaterale. Sberbank će naplatiti 52 posto tražbina, dok će Adris naplatiti 25 posto, Erste 24 posto, RBA 11 posto, iako je jasno da imaju jače ili jednake kolaterale u odnosu na Sberbank. Trebamo imati na umu i privilegiranje određenih vjerovnika, poput Atlantic Grupe, kojoj je mimo sve pravne norme dug od 50 milijuna pretvoren u “granični”, i još je takav dug podmiren. Naravno da su glavni mediji poslušno prešutjeli te nezakonite radnje.

Adris grupa i svi objektivni stručnjaci upozoravaju na pogodovanje roll up kreditorima (Knighthead), odnosno na otkup tražbina obveznica koje su isplaćene u razmjeru 1:1, bez ikakvih otpisa, za iznose od preko 200 milijuna eura. To je pogodovanje određenom vjerovniku, ako se Knighthead uopće može nazvati vjerovnikom. Nakon što je Agrokor likvidacijski procijenjen na 21 milijardu kuna, uz sve te silne otpise vjerovnika, uz činjenicu da su dioničari izgubili cijeli kapital, Agrokor na kraju izlazi s 1,06 milijardi duga po osnovi roll up kredita s kamatom 8 posto, efektivno 10 posto (u listopadu 2019. do 14 posto), 600 milijuna eura treba isplatiti razlučnim vjerovnicima, sve pod teretom brojnih sudskih sporova. I sve to uz dopuštenje nezakonitog i nelegitimnog privremenog vjerovničkog vijeća koje je birao sam izvanredni povjerenik.

Tvrtko Dolić     foto: REUTERS/Antonio Bronic ANTONIO BRONIC

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Tvrtko Dolić

Pohvala Kolindi Grabar Kitarović za obvezan dječji dohodak

Objavljeno

- datum

 POKRET OSTANKA PREDSJEDNICE NA PANTOVČAKU      Nadali smo se obveznom osobnom dohotku za sve, li za demografski i ekonomski oporavak zemlje dovoljno je uvesti univerzalnu naknadu za svako dijete u visini 20 posto prosječne plaće, ne nužno počevši od drugog djeteta, kako zagovara akcijski plan KGK. Naravno, u tomu slučaju u izračunu plaće suvišne porezne olakšice za djecu.

Inicijativu predsjednice Kolinde Grabar Kitarović ocjenjujem kao pozitivnu, uz nekoliko
prigovora koje ću odmah naglasiti. Povećanje plaća u državnoj administraciji i javnom
sektoru zakonski je vezano za povećanje mirovina, pa je potrebita dekonstrukcija privatnog II.
mirovinskog stupa kao obveznog. Ili barem njegovo zamrzavanje. Tako su mnoge zemlje
izašle iz ekonomske krize. Smanjenje troška rada i povećanje plaća ne idu zajedno. Koje
parafiskalne namete ukinuti? Na prezentaciji je uz predsjednicu Kolindu sjedio Marko Jurčić,
koji je tijekom izrade akcijskog plana preselio na radno mjesto savjetnika predsjednika HGK
Luke Barilovića. Iz Vlade RH stigla je reakcija da predsjednica Kolinda Grabar Kitarović širi
defetizam i tako potiče iseljavanje iz Hrvatske. Istina je suprotna, jer je stanje duboke
ekonomske i društvene krize dodatno sumorno zbog stalne vladine proizvodnje lažnih
pokazatelja ekonomskog i društvenog oporavka. U poplavi lažnih pokazatelja i dimnih
zavjesa potkrao se Registar zaposlenih u javnom sektoru, načinjen pod nadzorom ministra
Lovre Kuščevića, koji je planetarno poznat kao dvorski mjerač aplauza. Država zapošljava
prosječno pet stranačkih uhljeba na dan. U vrijeme kada industrijska proizvodnja pada!
Nacija treba jaču dozu optimizma, predsjednica Kolinda Grabar Kitarović formalno je
zadužena da dijeli pohvale i odličja, izgledala je čarobno, ostavila je dojam osobe koja je
dobro upućena u temu koju prezentira, demografija je ključ opstanka nacije, ali ovdje ne
mogu nastaviti u tome tonu, jer je moja društvena obveza ukazivati na propuste. Zanimljivo je
da Andrej Plenković objektivno blistav nastup predsjednice Kolinde vidi kao sijanje
defetizma i kao poticaj iseljavanju. Istina je suprotna, jer je stanje duboke ekonomske i
društvene krize dodatno sumorno zbog stalne vladine proizvodnje lažnih pokazatelja
ekonomskog oporavka, što svi prepoznajemo, što jako iritira svaku dobronamjernu osobu u
ovoj zemlji. Ima u svemu tome moje zluradosti: premijer Andrej Plenković gledao je da svoje
najnovije poteze pojavno uskladi s zahtjevima Pokreta ostanka, jer Most vidi kao najveću
izbornu konkurenciju (predsjednica je podržala Most), a onda je predsjednica Kolinda
objavila posve drukčiji akcijski plan za demografsku obnovu, pa sada Plenković i ekipa
provode noći u domišljanju kako sakriti ono što je očigledno svima nama. Plenkovića je
zasmetala i prodika predsjednice o klijentelizmu, s kojom se predsjednica priklonila Davoru
Ivi Stieru. Država zapošljava prosječno pet stranačkih uhljeba na dan! U vrijeme kada
industrijska proizvodnja pada! Što reći našim najvišim dužnosnicima? Bog vas ubio blentave,
više činovnika poskupljuje državu i nameće veće poreze. Plenković je sretan što stiže novih
dvije tisuće pojedinačnih uplata poreza iz plaće, a zapravo to znači odlazak 2000 plaća iz
proračuna, uz minimalne povrate. Što slijedi? Potpuno prebacivanje članstva, simaptizera i
klijenata HDZ-a i HNS-a u državnu administraciju i smanjivanje poreznih davanja iz plaće?
Osobno sam mišljenja da Lijepa naša Kolinda neće ostvariti još jedan mandat na Pantovčaku
ili tu negdje, jer njena podrška vertikali Baltik – Jadran u sferi prodaje i isporuke nafte i plina,
ulazi u projekt poništavanja Lijepe naše. Podrška LNG terminalu ne postavlja rute za europske turiste prema Jadranu, nego za tankere i LNG brodove iz najzagađenijih luka. A sama je rodom nedaleko Krka.

Organizacijski propusti

Svoje prve zamjerke ne adresiram na Dalmoše u ekipi predsjednice Kolinde, nego na
Slavonce ili tu negdje, one jedine koji nisu napustili RH i samo zato što su se dobro uhljebili u
hrvatskim institucijama. (1) Svi smo znali da će susret Donalda Trumpa i Kim Jong-una
danima zagušiti svjetske mreže, uključujući naše medije, da će bilo kakav sporazum o
sjevernokorejskom nuklearnom programu dobiti atribut povijesnog događaja, pa je
predsjednica svoju "hitnu prezentaciju" ipak trebala odgoditi za slijedeći tjedan, kad ju je već
odgađala pune tri godine. O tome je Mate Radeljić, savjetnik predsjednice za unutarnju
politiku, morao voditi računa, tim više što je njegova karijera vezana za odnose s Javnošću i
za medije. Kao i Marko Jurčić, Radeljić je nakupio nešto staža i kao savjetnik u HGK. (2)
Svaka čast kompetentnom demografu Anđelku Akrapu, ali je ekipa akcijskog plana KGK
trebala obuhvatiti više potvrđenih demografa i više potvrđenih ekonomista. (3) Marko Jurčić
znao je svojevremeno u ime predsjednice RH pozdraviti okupljanja frankera, i baš ona na
kojima je kreativno istupao profesor Ivan Lovrinović, ali vidimo da isti Lovrinović nije
prezentiran kao dio tima, iako su demografija i ekonomija sijamski blizanci. Znači li to da
predsjednica RH mora voditi računa o interesima krupnog kapitala? Jeli cijeli njen akcijski
plan samo predizborni spin?

Gordijski čvor kriminala poznat kao II. mirovinski stup

Tvrdnja: Marko Jurčić nije u stanju razriješiti gordijski čvor kriminala u našem gospodarstvu.
Dokaz: Predlaže povećanje plaća, bez da ukazuje na probleme u aplikaciji takve želje. Lijepo
je za čuti, ali je posve isprazno, jer je povećanje plaća u državnoj administraciji i javnom
sektoru zakonski uvezano na povećanje mirovina, što opet znači da je cijeli akcijski plan
predsjednice Kolinde mrtvo slovo na papiru ako ne podrazumijeva dekonstrukciju privatnog
II. mirovinskog stupa kao obveznog. Kako u akcijskom planu KGK nisu spomenuti niti
dekonstrukcija niti zamrzavanje ovakvog II. mirovinsokog stupa, jasno je da u izradi
akcijskog plana nisu sudjelovali profesori poput Ivan Lovrinovića i Drage Jakovčevića, a
vjerojatno niti drugi ekonomisti njihove razine. I premijer Plenković, i predsjednica Kolinda, i
saborski šef sale Jandroković, hladno promatraju kako banke i njihova osiguravajuća
(mirovinska) društva zapetljavaju vlasnički status mirovinskih fondova za potrebe
onemogućavanja dekonstrukcije II. mirovinskog stupa. Ovdje ukazujem na opasnost da
akcijski plan KGK zaobiđe neprekidnu privatizacijsku pljačku, pa i danas jako raširenu krađu
od lopova, koju onda namirujemo svi mi.

Djeca su nacija

Uvođenje univerzalne naknade za djecu prirodno nameće ukidanje poreznih olakšica za djecu
u izračunu neto plaće. Svi sadašnji pokazatelji zasnivaju se na takvoj neto plaći, koja je
osnovica za izračun mirovine. Djeca su donosila višu plaću, ne i veću mirovinu, jer se izračun
mirovine oslanja na bruto plaću. Zanima me kako aktivisti Ureda predsjednice RH misle
nadomjestiti takav efekt glede prosječne neto plaće. Osim toga, to praktično znači da će neto
plaće padati, a ne rasti. Ukidanje poreznih olakšica neće povećati plaće. Plaće će formalno
pasti (ako zanemarimo neto dodatak za djecu), pa gazde strvinarskih privatnih mirovinskih

fondova mogu odahnuti – mirovine neće rasti. I, sve je to interes krupnog i/ili okrupnjenog
kapitala. Uključujući privatne mirovinske fondove u vlasništvu banaka. Ne tako davno,
Andrej Plenković, Zdravko Marić, Martina Dalić i ekipa u prethodnim su poreznim
korekcijama (krivo nazvanim reformom) pogodovali onima s visokim plaćama. Teško je
povjerovati da će iste i/ili jednako socijalno neosjetljive osobe dopustiti porezne izmjene u
kojima bi profitirala i sirotinja – ako se ukinu porezne olakšice, smanjivanje poreza iz plaće
donijet će korist i onima koji su s olakšicama za djecu poništavali cjelokupno porezno
izdvajanje. Pomislite na bijes "uspješnih" Hrvata na samu pomisao da sirotinja prođe bolje.

Smanjenje troška rada

Smanjenje troška rada i povećanje plaća ne idu zajedno. Jedan od problem u svezi naših
dužnosnika je taj da podatke o njima možete dobiti samo na kapaljku. Primjerice, Marko
Jurčić po svome prezimenu može biti rođak jednog od trojice dužnosnika koji su prodali našu
Inu za siću i jedan bombon. Zašto me to toliko brine? Pa, dan nakon prezentacije akcijskog
plana KGK, Ljubo Jurčić je izjavio kako su demografski problem i Ovršni zakon posljedice a
ne uzroci naših problema, suprotno izjavi demografa Stjepana Šterca da Hrvatsku namjerno i
sustavno prazne od Hrvata. Ljubo Jurčić koristio je izraze "previše malo" i “previše premalo” što je za mene osobno malo previše. Marko Jurčić je još kao savjetnik predsjednice Kolinde
za ekonomiju isticao značaj smanjenja troška rada u smislu jačanja konkurentnosti. Zapravo je
to koncept Europske komisije, koja onako predatorski dopušta svako smanjenje plaća. Dragi
naši Balkanci, smanjite plaće, a monetarno olakšanje ostaje rezervirano za Europejce
Njemačke i Francuske! Kao, dobit ćemo besplatne kredite kada uvedemo euro. Malo morgen!
Akcijski plan KGK ne daje popis parafiskalnih nameta koje treba ukinuti. Marko Jurčić je
prešao u HGK i najedanput se ne spominje ukidanje članarine za HGK kao obvezne. A
upravo su članarine poput one za HGK opravdanje i brana za sve ostale parafiskalne namete.

Ovrhe vratiti na staro

Predsjednica i njena ekipa predlažu povratak ovršnih postupaka u nadležnost sudova.
Isključiti iz postupka javne bilježnike i Finu, ograničiti zatezne kamate u smislu da ne
premašuju glavnicu, i još pridodati institut zastare. Što sa onima koje je ovaj fašistički Ovršni
zakon već učinio beskućnicima? Predsjednica je na početku svog mandata ukazala na glavne
probleme, a nakon tri godine upada u nepriliku da objasni što je riješila. Dojam je da nije
trebala čekati da se Vlada RH prestane baviti samom sobom i sa svojim izbornim
protivnicima. Bojim se da protiv ovakve vlade ne pomaže akcijski plan, niti bilo kakav
aktivizam. Moj je prijedlog da predsjednica iskoristi ustavne ovlasti i vojsku. To što se
ministar Damir Krstičević pojavljuje kao vrhovni zapovjednik HV-a i u vojnoj odori, to je
opstrukcija demokracije, na granici državnog udara. Da se na kraju izrazim pomalo
seksistički, iako sam s godinama pogurnut u srednji rod. Želim predsjednici dug i jednako
dobar život, dug drugi ženski mandat, i njen izgled Lijepe naše.

Trebamo Mjere ostanka

U opticaju su dva proširena naziva: Most ostanka u politici i Pokret ostanka na Pantovčaku.
Konkretan Program ostanka Hrvata još uvijek čekamo. Kako se kod nas shvaćaju strukturne
reforme, spas je zatvaranje granica. Mostov Pokret ostanka za sada je samo očitovanje te
stranke o našem velikom problemu, a nas zanima koje će konkretne mjere Most poduzeti ako

dođe na vlast. Koliko Most radi na konzistentnom programu oporavka zemlje i nacije?
Pobrojat ću Mostove demografske inicijative. (1) Delimitiranje roditeljskih naknada za drugih
6 mjeseci rodiljnog, za blizance, treće, te svako slijedeće dijete do 3 godine života. (2) Rad na
pola radnog vremena do 10. godine života djeteta – alternativa mjeri za majke odgojateljice,
koje tako odlaze s tržišta rada. (3) Uvođenje dječjeg doplatka za djecu iz obitelji s 4 i više
djece neovisno o imovinskom cenzusu. (4) Prijedlog strategije predškolskog odgoja i
obrazovanja – regulacija radnog vremena vrtića sukladno potrebama roditelja. (5) Financiranje
prijevoza učenika i sufinanciranje udžbenika vratiti na nacionalnu razinu – izjednačavanje svih
krajeva RH u pristupu besplatnom obrazovanju, alokacija sredstava i izmjena zakona. U
odnosu na iznesene prijedloge predsjednice Kolinde, Most nam nudi razblaženu kamilicu,
čime nesvjesno otvara veći prostor za Živi zid, što je na svoj način u redu, jer se bez snažnog
Živog zida Most neće vratiti u neku buduću vladajuću koaliciju.

Tko je sve bio prisluškivan?

Jeli Zdravko Mamić neki dan osuđen na višegodišnju robiju za potrebe neutraliziranja
predsjednice Kolinde, koja je uporno tražila tematsku sjednicu s Vladom RH, glede očajnog
stanja u zemlji i u naciji, na svim razinama? Da vas podsjetim, predsjednica je na početku
svog mandata svoj kraljevski Roćkas proslavila u vili nogometaškog špekulanta Zdravka
Mamića, gdje je navodno netko prisluškivan. Hoće li nepravomoćno osuđeni Mamić
progovoriti što se krilo iza činjenica da podjetinjena predsjednica Kolinda svoj rođendan ne
proslavlja u Mc Donaldsu, nego u Mc Mamiću. Tko je bio kolateralna žrtva? Ona sama ili
Zdravko Mamić, ili oboje? Ili možda Dragan Lozančić, tadašnji šef SOA-e, koji je nakon
izbijanja afere smijenjen. Bio je to cirkus svjetskih razmjera. Zdravko Mamić dobio je
otvorenu poruku da je nadziran i sniman, pa nije jasno kako je kasnije počinio tolike propuste
tijekom sudskog procesuiranja zbog sumnjivih nogometnih transfera. Za potrebe rušenja
Zdravka Mamića istraživan je i nedodirljivi nogometni mag Luka Modrić. Iz redova vladajuće
stranke dolaze pokušaji sijanja razdora između predsjednice Kolinde i stvarnog šampiona
Mamića, u smislu da je Veliki mešter sračunato navukao predsjednicu na pogrešku, ali je
istovremeno slučajno kasirana od Tomislava Karamarka, pa je tako osuđena na tri godine
nečinjenja. Prava je istina da Zapovjednica Glavnog stana ima male ovlasti i da lakše može
provesti državni udar nego neku ekonomsku ili demografsku mjeru. Predsjednica Kolinda
prethodno je bila na visokoj dužnosti u asocijaciji NATO, dok je Lozančić slovio kao
američki igrač, da bi ga zamijenio Daniel Markić, koji slovi kao francuski igrač zbog glupe i
sramotne činjenice da je rođen u Parizu. I Lozančić i Markić na svoj način pripadaju
demografskoj skupini useljenika, koja je u RH opako pustila korijenje, koja se ne da potjerati
u Irsku jer su za takve "slučajne" povratnike rezervirane vodeće obavještajne pozicije. Ako je
zaista prisluškivana, malo je glupo da predsjednica nešto predlaže premijeru i Vladi RH, jer je
pročitana redovno i svaki dan. Andrej Plenković odmahnuo je rukom i izjavio: “Sve mi je to
poznato”

Tvrtko Dolić

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Tvrtko Dolić

Koga farbaju dvojica njemačkih Alexandera?

Objavljeno

- datum

Divlji povjesničari Alexander Gauland i Alexander Korb

 BESRAMNO PREVALJIVANJE HOLOKAUSTA NA HRVATE     Lider njemačkog AfD-a Alexander Gauland reče da su nacisti “ptičji drek” u odnosu na tisuću godina velike njemačke povijesti. Njemački povjesničar Alexander Korb mišljenja je da su dva milenija veličanstvene hrvatske povijesti zanemariva u odnosu na NDH.

Ukratko: Nevjerojatna je ta predanost i posvećenost s kojom prikriveni njemački nacisti zajedno s pragmatičnim Židovima i protukatoličkom alijansom prevaljuju na Hrvate i Poljake odgovornost Nijemaca za Holokaust.

Židovima to paše, jer žele obvezati cijeli svijet, jer žele cijelom svijetu nametnuti restituciju, pa i svoje arbitriranje u svim pitanjima. Tu je i sva sila parazita diljem svijeta, koji trebaju što širu disperziju odgovornosti za Holokaust da mogu kraljevski živjeti kao profesionalni antifašisti. Tu je i problem onih koji su pisali novinske tekstove i knjige o autonomnom hrvatskom fašizmu. U ponedjeljak se dogodio neukusan napad novinara Zvonimira Despota na našeg povijesnog detektiva Igora Vukića, na našeg famoznog vremenskog putnika. Strašno je da Despot arbitrira, a zapravo ne zna što je to bio radni logor u Trećem Reichu. Imamo niz kampanja da se Hitler, Staljin i Tito svedu na “ptičji drek”, ali to ne prolazi kod dobronamjernih osoba, jer su bili najveći zločinci u povijesti ljudske vrste. Za nas je pozitivno što Alexander Gualand prihvaća njemačku odgovornost za Hitlerovih 12 godina terora i smrti, u Trećem Reichu i šire.  Alexander Gauland žestoko kritizira politiku Angele Merkel. Gauland je prebjegao iz DDR-a, a Merkel je pad Berlinskog zida dočekala kao glasnogovornica DDR-a. Njemačku ovih dana trese afera putovanja lidera AfD-a u Rusiju, o trošku Rusa. AfD je od Crvene glasnogovornice prozvan kao prudužena ruka Vladimira Putina. Alexander Korb na Jasenovac prevaljuje 130 tisuća žrtava, ali ne prezentira kako je do te brojke došao. Najprije su Britanci neposredno nakon rata napuhali broj žrtava u Jasenovcu na 20 tisuća, a kada takva kampanja krene, konvergira prema 20 milijuna, da bi zapela na 2 milijuna, kao da smo mi Hrvati najnesposobnija nacija na ovome svijetu. Odluka o formiranju Radnog logora Jasenovac donesena je 20. siječnja 1942. na nacističkoj Konferenciji u Wannseeu, tematski okrenutoj židovskom pitanju i iskorištavanju Židova kao radne snage. Da nije tragično, bilo bi zabavno gledati kako naši neprijatelji antidatiraju formiranje Radnog logora Jasenovac u 1941. Korb obnavlja udbaški termin “divlji ustaša”. Rezerviran je za Hrvata izvan ustaške postrojbe ili ustaške administracije. Svaki je Hrvat na svoj način “divlji ustaša” iliti “protoustaša”. Ako mene pitate, Hrvatsku su 90-ih od srbijanske agresije zajednički obranili “civilizirane ustaše” i “divlje ustaše”.  Neosporno je da su četnici i partizani bili divlji pa je to nepotrebno naglašavati, ali gdje su se zametnuli “divlji nacisti”, oni dobri Nijemci, koji su znali instinktivno zatući prolaznika kojega prepoznaju kao Židova? Kod Nijemaca imamo civilizacijski defekt: civilizirani nacisti i civilizirani narod. Koji su bili gori? Robert Bajruši iz Jutarnjeg lista posvađan je s elementarnom logikom. Predlaže reviziju mita o Jasenovcu bez sudjelovanja revizionista! Činjenica da isti Robert Bajruši reklamira Alexandera Korba na svoj način diskreditira obojicu.

Ptičji drek Treći Reich

Alexander Gauland zajedno s Jörg Meuthen vodi njemački AfD. Prebjegao je iz DDR-a u Zapadnu Njemačku 1959. godine, nakon mature. Najvjerojatnije nije ubačen kao istočnonjemački i/ili sovjetski agent, jer jedini iz vrha AfD-a nije umiješan u aferu koja trenutno trese Njemačku: putovanja lidera AfD-a na različita okupljanja u Rusiji, o trošku domaćina, u najskupljim hotelima. Frauke Petry je kao supredsjednica ranije napustila AfD upravo zbog stavova Gaulanda, koji je izjavio da Njemačka može biti ponosna na učinke vojnika Wehrmachta, ali je i ona letjela na sve strane. U Marburgu je Gauland studirao povijest, političke znanosti i pravo. Dugih 40 godina bio je utjecajan pripadnik CDU, koji napušta 2013. Kako nam prenosi “The Time of Israel” i mnoge druge tiskovine, kao i sva sila internetskih portala, Alexander Gauland izjavio je da Nijemci moraju preuzeti odgovornost za 12 godina vladavine Adolfa Hitlera, ali da je ta nacistička era “ptičji drek (Vogelschiss) u više od tisuću godina velike njemačke povijesti”. Reče da je veličanstvena njemačka povijest trajala dulje od tih 12 godina. Poentirao je Annegret Kramp-Karrenbauer, glavni tajnik Angele Merkel: “50 milijuna žrtava rata, Holocaust i svjetski rat samo su ptičji drek?” Nemojte nasjesti na “pokajničke” izjave Nijemaca, jer su i danas uglavnom nacisti. Skočili su na Gaulanda zato što prihvaća njemačku odgovornost za sve ono što se događalo unutar Trećeg Reicha, pa i šire. Nijemci su veliki egoisti, pa znaju da Gaulandova savjest na njemačkoj strani povećava troškove restitucije za Židove, i da za nekoliko punta spušta Njemačku na planu svjetske raspodjele utjecaja. Nijemci i Židovi žele da za Auschwitz i Jasenovac kesu odriješe Poljaci i Hrvati. Ne samo da otvore blagajne i lisnice, nego da do kraja svijeta dopuste Židovima, Amerima, Britancima, i ostalim priljepcima, da u Poljskoj i Hrvatskoj provode što ih volja, nakon što su tim nacijama nametnuli kolektivnu krivnju za zločine drugih.

Gigantska NDH Alexandera Korba

Njemački povjesničar Alexander Korb sukladno gradi jednu drugu nacističku istinu: dva milenija veličanstvene hrvatske povijesti posve su zanemariva u odnosu na četiri godine NDH. Obje teze obojice Alexandera posve su promašene. (1) Hitler i nacisti bili su svjetska razina povijesti, jedna od strana u Drugom svjetskom ratu, koji je iza sebe ostavilo stotine milijuna ubijenih i raseljenih, uključujući milijune direktno smaknutih Židova, ili odvedenih u smrt kroz logore i progone. (2) Bez obzira što su bili ustanici i ustaše protiv prve Jugoslavije i njene segregacije prema nesrpskoj populaciji, Pavelić i ustaše nisu bili svjetska razina povijesti, dok je to (primjerice) naš veličanstveni Branimir bio. Bili su to svi naši vladari narodne krvi. Branimir je u svome vremenu slavljen kao spasitelj Rima! Niti Ante Starčević, niti Stjepan Radić, niti sve kasnije političke pojave nisu bili svjetska razina povijesti, da ne spominjem posve suvišne prispodobe poput Ivice Račana, Stipe Mesića, Josipa Manolića i Ive Josipovića. Naravno da je Josip Broz izašao na svjetsku razinu, ali samo kao najveći zločinac u povijesti ljudske vrste, na svoj način gori od Hitlera i Staljina. Nitko prije njega nije uspio smaknuti toliko nesretnika u samo tjedan – dva krvoločnog ubijanja s hladnim oružjem. Streljivo se šparalo za pohod na Trst, pa “posao iz svibnja 1945.” nije obavljen temeljito. Svi su komunistički lideri izašli na svjetsku razinu, od Lenjina, Staljina i Tita do Castra i mnogih drugih, to je jedna od karakteristika komunizma, a ne nekakva povijest uspona sposobne osobe, to je deformacija povijesti i civilizacije, koju su jako skupo platili Hrvati, Poljaci i druge nacije kojima je oružjem nametnut zločinački komunizam, kakav smo jedva preživjeli, ako smo ga uopće preživjeli. Prava je šteta da gigantska NDH Alexandera Korba nije okupirala Gaulandov ptičji drek od Trećeg Reicha, ali tu ima naše poslovične lijenosti – stalno propuštamo povijesne prilike. Primjerice, BiH se naprosto zavukla u RH tražeći zaklon i sigurnost, a otuđeni Hrvati nikako da prigrle svoju majku.

Partizanska zasjeda Zvonimira Despota za Igora Vukića

Kao što je Franjo Tuđman za komunizma sve istine dotakao samo jedan promil, da ne izgubi glavu, da mu njegovi “ne pakuju”, tako se i novinar Večernjaka Zvonimir Despot u svojim knjigama približavao istini koliko su vrijeme i urednici dopuštali, pa danas ima veći problem sa svojim tekstovima nego s tuđim. Vjerovali ili ne, Despot je napao Igora Vukića, tog nevjerojatnog Poirota naše prošlosti, koji nepogrešivo razotkriva ubojice, kao i sve ono što vas navodi na krivi trag. Otprilike, što taj Vukić ima pisati o tome kako su njegovi doživjeli Jasenovac, u kojemu su kao Srbi dobili potrebitu medicinsku pomoći i drugu skrb, kada je on, Zvonimir Despot, prihvatio sramotnu tezu Franje Tuđmana o 60-70 tisuća ubijenih u Jasenovcu. Toliko ubijenih prije nego što su tamo partizani proveli svoj poratni genocid, uglavnom nad Hrvatima! Među ostalim, Despot je napisao i ovo: “Kad netko kraj svih mogućih istraživanja, činjenica i svega ostalog objavi knjigu pod naslovom ‘Radni logor Jasenovac’, onda je sasvim jasno da je autor krajnje tendenciozan, da je već naslovom zadao tezu koju pokušava braniti u knjizi i da sve doslovce svodi na ‘ptičji drek’ od Koncentracijskog logora Jasenovac. Što bi se on mučio zločinima, sustavom zatvaranja i ubijanja… To je netko izmislio. To su nam uvalili oni tamo u Beogradu. Kako ova  ‘istraživanja’ idu dalje, mogli bismo jednog dana dobiti i knjigu pod naslovom ‘Turistički resort Jasenovac’. Jer bi autor mogao zaključiti da se onamo išlo na odmor, nešto se radilo, malo su se zatvorenici između sebe znali potući zbog cigareta ili alkohola, mjesecima su se kave ispijale, možda je zimi bilo malo prehladno pa se netko i smrznuo, neki su se utopili u Savi jer nisu bili plivači… I došli bi do toga da je Jasenovac zapravo bio ustaški turistički eksperiment.” Despot se zalaže za revizionizam koji će biti utemeljen na činjenicama i dokumentima, a Igor Vukić je upravo taj koji ide za istinom na temelju dokumenata i izjava svjedoka. Zamislite tu Despotovu “nacionalno odgovornu pamet” – napada  akademika Josipa Pečarića i biskupa Vladu Košića. Vukića je u Saboru u srijedu žestoko kritizirao i Milorad Pupovac, koji bez srama svima nama nameće svoju osobnu istinu o Domovinskom ratu, što je izazvalo prosvjed Steve Culeja. Pupovac bi kao manjinski zastupnik trebao nastupati u ime svih Srba u Hrvatskoj, ali je to sve više upitno, jer se postavlja pitanje tko zastupa velik broj Srba u Hrvatskoj koji su se priključili obrani Hrvatske od srbijanske agresije, koji ne podržavaju teze Milorada Pupovca. Čije mišljenje ova država treba poštivati u većoj mjeri?

Da više čita nego što piše, Despot bi znao što je to bio radni logor u Trećem Reichu i da se mogao uspostaviti samo na zahtjev nacista, i da je zapovijed za formiranjem Radnog logora Jasenovac inicirao najviši vrh Trećeg Reicha 20. siječnja 1942. na famoznoj Konferenciji u Wannseeu, tematski okrenutoj židovskom pitanju i iskorištavanju Židova kao radne snage. Nije Adolf Eichmann bio dizajner Konačnog rješenja, koje mu pripisuju. Istina, u partijskom zapisniku te komunjarske sjednice stoji da se protivio preseljavanju Židova, ali se to krivo interpretira. Eichmann nije želio da transporti Židova opterećuju željezničku mrežu, koju je trebao za transport trupa, vojne opreme i svega drugog. Zbog toga su topologiji logora dodani povremeno popunjeni kampovi uz glavne pruge, za privremeno “oslobađanje” vlakova za potrebe hitnog transporta vojnika i vojne opreme. Tek nakon te sjednice, u proljeće 1942. počinju pripreme za Radni logor Jasenovac, pa tako lokalno stanovništvo pomaže u gradnji nasipa uz Savu. O tome postoji pisana dokumentacija. Vukići zapravo nisu bili u Radnom logoru Jasenovac. Nakon partizanskog i četničkog pokolja nad katolicima i muslimanima Prijedora, Potkozarja i Kozare, uslijedila je njemačka intervencija u tome području, pa se Vukići sklanjaju u kamp za radnike i kažnjenike angažirane na uspostavi Radnog logora Jasenovac, koji je u svojoj široj topologiji obuhvatio lokalne manufakture i neke ekonomije južno od Zagreba. Prostor spavaonica za radnike i za kažnjenike osuđene ili posuđene na rad, pretvoren je u prihvatni centar za sve izbjeglice Potkozarja i Kozare – četničke i partizanske junačine ostavili su žene i djecu na milost neprijatelju. Na njihovu sreću, djeca su se pojavila uglavnom južno od Zagreba, pa su dobila pomoć ustaških institucija, Caritasa i Crvenog križa – većina djece udomljena su u zagrebačkim obiteljima. Značajan doprinos dugujemo Diani Budisavljević, našoj humanitarki austrijskog podrijetla. Već slijedeće godine dogodio se pad Italije, pa se može reći da Kord zapravo godinu dana Radnog logora Jasenovac uzdiže iznad dva milenija veličanstvene hrvatske povijesti. Jasenovac je bio mit sve dok ga nisu preuzeli antifašisti i pretvorili u jezovit logor smrti. Teze Igora Vukića krenule su kao korektna obiteljska predaja, ali su danas potkrijepljene s dokumentacijom i znanstvenim istraživanjima, čime je isti znanstveni istraživač zadužio hrvatsku naciju. Zvonimir Despot je od onih novinara koji pažljivo grade svoj kult velikog desničara, koji takvo svoje izdanje i izdavanje naplaćuju. Danas su žestoki tuđmanovci, jer se to danas nosi i u “bivšoj” Partiji, gdje žale što nad Hrvatima nije provedeno Konačno rješenje. Naravno, kada isplivaju najosjetljiviji dokumenti o lažnoj Tuđmanovoj pomirbi, Despot će tvrditi da je prvi prepoznao Franju Tuđmana kao šefa Labradora u SRH/RH.

Korbačov

Alexander Korb pridodaje se rafinirano, tako da sa svojim lukavim tezama često prevari i one koji uvažavaju Ustaški pokret kao oslobodilački. Kada vam Nijemac izjavi “da bi se svačije srce trebalo slomiti zbog toga što je postojalo mjesto u hrvatskoj povijesti u kojemu je tolika količina ljudi izgubila život”, onda je posve jasno kuda taj smjera. Jer, svim je ljudima nepovratno slomljeno srce već zbog toga što se dogodilo u logorima smrti Auschwitz, Dachau, Treblinka i tisućama drugih mjesta na kojima su njemački nacisti ubijali Židove, Rome, pa i Srbe, pa i Hrvate. Njemački povjesničar Alexander Korb predavač je na Katedri za modernu europsku povijest na engleskom Sveučilištu u Leicesteru i zamjenik direktora na Stanley Burton Centre for Holocaust and Genocide Studies. Autor je knjige “Im Schatten des Weltkriegs: Massengewalt der Ustaša gegen Serben, Juden und Roma in Kroatien 1941-1945”, pa uskoro u našim knjižarama možete očekivati naslov “U sjeni svjetskoga rata: masovno nasilje ustaša protiv Srba, Židova i Roma u Hrvatskoj”, koji će Hrvatima prezentirati misiju Alexandera Korba. Boravio je Hrvatskoj godinu dana – 2000. se pridružio “Antiratnoj kampanji”, vjerojatno pogađate kojoj i kakvoj.

Koliko se zna, prva je Jugoslavija ušla u pakt s Hitlerom. Kako je posvjedočio sam Vladimir Bakarić, u svojoj znamenitoj ispovijedi pred TV kamerama, britanska mreža provela je u Jugoslaviji državni udar, pa su uslijedili Travanjski rat i njemačko bombardiranje Beograda, slom Jugoslavije u samo nekoliko dana, uključujući brzu okupaciju od strane njemačkih i talijanskih formacija. Korb je previdio nešto sitno, okupaciju: “NDH nije bila takozvana, kako se opisuje, nego stvarno nezavisna država”. Nema više one tvrdnje da NDH nije bila niti nezavisna, niti država niti Hrvatska – gradi se novi projekt hrvatske krivnje. Korb previđa i pokolj hrvatskih zastupnika u beogradskom parlamentu i razloge nastanka Ustaškog pokreta, koji je tako nazvan na matrici ustanka protiv velikosprske represije. Zar nisu mnogi Židovi ušli u Ustaški pokret zbog srpske, srbijanske i jugoslavenske segregacije prema Židovima? Ne, Korb ide zacrtanim stazama: “Politički cilj ustaškog režima bilo je uništenje manjina koje su živjele u NDH i stvaranje etnički homogene hrvatske države”, a onda ipak govori o njemačkoj okupaciji, o talijanskoj okupaciji, o jako složenoj situaciji na prostoru NDH. Po Korbu, ne trebamo slijediti događaje, nego kronologiju događaja, a svi dobro znamo tko je kronologije sastavljao. Gdje su se zagubili Velebitski ustanak i njegovo gušenje u krvi. Kako nam Bajruši interpretira Korba, izjavio je da prihvaćena “kronologija pokazuje kako su najprije ustaše počinili masakre nad Srbima u nekim dijelovima države i takvi njihovi postupci izazvali su reakcije i oružani otpor srpskog stanovništva. Kako se širio otpor Srba, jačala je i paranoja kod ustaša te se često događalo da su lokalne ustaške postrojbe kretale u akcije odmazde nad srpskim stanovništvom, i to bez toga da su dobile zapovijed iz Zagreba. Od početka je ideja vlasti u NDH bilo protjerivanje Srba i kako je jačao otpor srpskog stanovništva, tako se pojačavalo ustaško nasilje nad pravoslavnim stanovništvom.” Veliko je pitanje jeli Korb zaista to tako formulirao ili ga tako reinterpretira Bajruši. Prema Korbu, to ipak nije bio genocid, jer “nema dokaza da je postojao master-plan za sustavnu likvidaciju srpskog stanovništva u toj državi”. Ali su po Korbu likvidacije Srba poprimile razmjere genocida. “Istodobno dok su lokalne ustaške postrojbe ubijale po srpskim selima, u domobranstvu su se zgražali nad tim zločinima, a u vladi u Zagrebu se razmišljalo o preseljenju Srba u Srbiju. Drugim riječima, u trenutku kada je uspostavljena NDH, ustaški režim nije imao koncept što napraviti sa Srbima, a kasniji zločini u velikoj su mjeri bili posljedica eskalacije oružanog sukoba unutar države.” Korbov biser: “Ustaše su napadali Srbe i Rome, a četnici Muslimane, dok partizani nisu sudjelovali u takvoj vrsti nasilja”. Nema veze što su četnici i partizani 1942. zajedno poklali Prijedor i okolna mjesta. Korb previđa okupaciju kada je ona bila najžešća, pa tako ubacuje svoju tezu o građanskom ratu u NDH. I, sve te ideje pokupio je u RH kada su na vlast došli Ivica Račan i Stipe Mesić. Sve laži o nekakvom građanskom ratu u RH 90-ih, Korb projicira u našu prošlost 40-ih. I može biti uvjerljiv, jer su mjesto radnje i odnosi skoro isti. Ne može napraviti neku veću pogrešku. Zagreb je tu gdje je bio i za NDH. Pun sovjetske i britanske agenture, kao i za NDH.

Korb nema blage veze o Jasenovcu

Iako je odluka o osnivanju Radnog logora Jasenovac donešena početkom 1942., iako je prošlo pola godine dok isti logor nije pušten u (proizvodni) pogon, Korb sve pomiče za godinu dana: “Jasenovac je osnovan u kolovozu 1941., a prvi ustaški masakri dogodili su se još u travnju i u tih nekoliko mjeseci već su počinjeni brojni užasni zločini. Jasenovac nije bio početak, ali je case study ustaških zločina.” Korb odbija poistovjećivanje Jasenovca i Auschwitza, uz ovakvo obrazloženje: “Jasenovac je bio mjesto smrti za mnoge ljude i nije bio radni logor, bio je puno više od toga, bio je puno gori od toga. Jasenovac je imao nekoliko svrha. Ponekad je bio logor u kojem se odvijao genocid, na primjer 1942. Romi su deportirani u Jasenovac i tamo odmah ubijeni (!) Kada se radi o genocidu počinjenom spram Roma, Nijemci u tome nisu igrali ulogu (!) Naravno, jednim je dijelom Jasenovac služio i kao radni logor, tu su bile tvornice, projekti, rijeka Sava, nasipi. No, ni to ga ne čini boljim jer su mnogi zatvorenici umrli tijekom prisilnog rada. Za zatvorenike je bila velika mogućnost umiranja tijekom prisilnog rada zbog loših uvjeta. Isto tako, Jasenovac je bio tip logora u kojem se situacija ponekad znala izmaknuti kontroli. Broj umrlih zatvorenika bio je nevjerojatno velik, ponekad ne kao dio plana administracije logora, nego zbog nedostatka kontrole. Primjera radi, u prosincu 1941. Sava se izlila, dogodila se poplava i logor je uglavnom poplavljen. Tijekom toga umro je velik broj zatvorenika. Ne kažem da zatvorenike nisu usmrtili ustaše, nego rijeka Sava, no istodobno je to bio neplanirani događaj koji je doveo do pogoršanja situacije u samom logoru, tako da su ponekad i vanjski čimbenici pridonosili eskalaciji situacije i broju usmrćenih zatvorenika u logoru. Naravno, ustaše su ti koji su odlučili deportirati te ljude u Jasenovac te ih tamo držati jer je to bio ustaški logor.” – tako nam Korba interpretira Bajruši, a obojica bi trebala znati da Jasenovac kao izbjeglički centar, sabirni logor i radni logor nije profunkcionirao sve do ljeta 1942. Poplava iz 1941. nije se dogodila u logoru, jer logor tada nije postojao.

Brojevi, brojalice i plaćene narikače

“Kada se radi o stručnjacima, među koje ubrajam i svoje kolege u Beogradu … broj žrtava je nešto veći od 100.000 ljudi u Jasenovcu, mišljenja se razlikuju u tome radi li se o broju od 130.000 ili više, ali to je konsenzus stručnjaka… I prema nadbiskupu Alojziju Stepincu, Jasenovac je tamna mrlja na hrvatskoj povijesti.” – poji nam Korb ili to Bajruši stavlja Korbu u usta. Zašto je Stepinac morao znati da je zapovijed o osnivanju Radnog logora Jasenovac došla iz Berlina? Nije bio poštar! “Sve studije treba objediniti” – kaže nam Korb. A po Korbu, Bajrušiju i takvima, vjerodostojne su samo one studije koje za Jasenovac konstatiraju desetke tisuća ubijenih, pa vi dekriptirajte smisao i zadaću međunarodne komisije za Jasenovac. Jeste li proniknuli tu bizantsku lukavost jednog Nijemca ili tu negdje. Jeste li razumjeli smisao međunarodne komisije za Jasenovac? Koliko god studija objedinite u jednu studiju, ako je samo u jednoj Jasenovac označen kao logor smrti, to se prenosi i u objedinjenu studiju. Ako u smješavanju podataka dođete do prosjeka od 100 ubijenih u Jasenovcu, to je opet logor smrti. Korb ne samo da predlaže Ivu Goldsteina u takvu komisiju, nego drži da bi trebao biti predsjedavajući te komisije, što je mišljenje i hrvatske predsjednice Kolinde Grabar Kitarović. Sve dok predsjednica ne shvati da će Ivo Goldstein i domaći Židovi podržati drugog kandidata za novi mandat na Pantovčaku. Čak se niti Ivi Goldsteinu ne sviđa takva ideja. Korb posve iskreće odnose unutar Unije, ili možda ne prati situaciju, nego ide u okvirima davno zacrtane antikatoličke matrice. Suprotno tezama Korba, Poljska i Mađarska su nacionalno osviještene zemlje, a u Hrvatskoj je na vlasti udbaško – liberalna postava. Kako dopustiti reviziju prošlosti nekome tko se ne snalazi u sadašnjosti? Sramotno je glede broja ubijenih u Jasenovcu uzimati procjene Vladimira Žerjavića i Franje Tuđmana, koje se plasiraju kao primjereno umanjivanje pretjeranih srpskih statistika, a zapravo potvrđuju Jasenovac kao industriju smrti. Osobno sam se zanimao za jasenovačke popise i u dostupnim fragmetnima prepoznao mnoge krivotvorine. Nadajmo se da će digitalizacija svih popisa i cijele povijesne građe olakšati prepoznavanje krivotvorina.

Divlje ustaše

Rasprave o tome tko je počinio zločine, “civilizirane ustaše institucija i postrojbi NDH” ili “divlje ustaše”, odnosno hrvatski narod, imaju za funkciju da se izbjegne postavljanje ključnog pitanja: jeli se zločin uopće dogodio? Ukazom Ante Pavelića od 21. kolovoza 1941. ustašku odoru imaju pravo nositi pripadnici Poglavnikove tjelesne bojne, Ustaške nadzorne službe, Ustaške vojnice, 13. jurišne satnije sveučilištaraca, i djelatnici u službi u Ustaškom pokretu. Zanimljivo, oni koji glede Holokausta prevaljuju odgovornost Nijemaca i Talijana na Hrvate i Poljake, ne žele da se krivnja utrpa samo ustašama – zločinci su svi Hrvati. Hrvat izvan ustaških institucija i ustaških postrojbi postaje “divlji ustaša”, što je na svoj način referenca na “ustašku zmiju u hrvatskom srcu”. Čak je i Ivica Račan rekao da smo za Beograd svi mi ustaše. Korb brani jednu perfidnu igru. Naime, sve institucionalno, njemačko, talijansko i ustaško, uključujući njemačke i talijanske postrojbe, uključujući i ustaše, uključujući i četnike i partizane, nije počinilo nikakve zločine, nego su zločine počinili “divlje ustaše”, odnosno Hrvati izvan institucija i regularnih postrojbi. To je ta lukavost osviještenog Nijemca, koji vas postrance tapše po ramenu, jer je Pavelić ostao s Hitlerom do njegovog kraja, a kada se okrenete, onda vam Nijemac poput četnika zarije nožinu u leđa. U današnjim zločinačkim kampanjama za preotimanjem hrvatskih nacionalnih resursa i razbijanjem hrvatske okrenutosti domu, obitelji i Domovini, najglasniji su Nijemci i Talijani. Eto, tome se pridodaje i Zvonimir Despot, koji napada hrvatsko civilizacijsko opredijeljenje “Za dom”. A za dokument koji dokazuje postojanje “divljih ustaša” uzima se presuda “divljem ustaši Hasanu Dubici” iz Vrpolja broj 313/46 od strane Okružnog suda u Banjoj Luci od 21. prosinca 1946. Naravno da se ustaše vraćaju u zemlju nakon Travanjskog rata i da tada nisu mogli počiniti zločine, pa je rezervna opcija “protoustaša” i/ili “divlji ustaša”, koji okolo ubija nevine Srbe čim je čuo njemačke bombardere u naletu prema Beogradu. “Divlji ustaša”, desetke kilometara daleko od najbližih novina, bez radija i goluba pismonoše, ima šesto čulo – nepogrešivo je pogodio čiji su to zrakoplovi i koga će bombardirati. Znate, kako to vide Korb i slični pobornici totalne disperzije Holokausta, nisu četnici i partizani poklali Ramu, što je izazvalo osvetničku reakciju Hrvata u susjedstvu, nego su nakon hrvatskih zločina izvan Rame četnici i partizani poklali Ramu. Poštedjeli su zločince u susjedstvu Rame! Partizani su Hrvatima Rame i okolice donijeli kavu i namirnice – tvrdio je Slavko Goldstein. I dobro da je to izrekao, jer je s takvom izjavom pokazao koliko možemo vjerovati njegovim ostalim konstrukcijama, a napose onima o Šaranovoj jami i Jasenovcu. Kako vrijeme prolazi, a protuhrvatske laži gube partijsku nedodirljivost, nelogičnosti teza poput Korbove sve više dolaze do izražaja.

Gdje su se zametnuli divlji nacisti?

Jesu li baš svi četnici najgori primitivci, pa nema potrebe da govorimo o “divljim četnicima”? Što je s “divljim nacistima”? A ne, Holokaust su u Trećem Reichu proveli nacisti, dok su ostali Nijemci bili pitome bubice, koje su ginule za Adolfa, ali znate, treba sve to prevaliti na divlje Hrvate i divlje Poljake. Jedno je posve sigurno: srpska klanja i srpsko divljanje nad nesrpskom populacijom u NDH pojačano je 24. lipnja 1941. godine, što se prezentira kao Vidovdanski ustanak. Vidovdanske ustaše! Dogodio bi se i da je Jugoslavija ostala u paktu s Hitlerom. Zapravo su zvjerstva Srba prema ne-Srbima krenula ranije, kada su potvrđene pripreme za pakt s Hitlerom, s početkom 1941. godine. Ekipa pretovara krivnje prepoznaje “reakciju nevinog naroda na zločine Hrvata Mije Babića i Ive Herenčića”, koji će poslužiti za tezu o “divljim ustašama”. Čak nije nužno da su počinili neki zločin, ali se zna da su nosili ustaške oznake. Svi osvetnici u odnosu na tiraniju prve Jugoslavije i velikosrpskih koljača, proglašeni su “divljim ustašama”. A opet, zašto prve “divlje ustaše” ne bi nosili ustaške oznake, ako ustaša prije toga nije počinio nikakav zločin? Imamo onu proširenu dogmu o nasljednom grijehu, koja se razvlači sve do pripadnika HOS-a u Domovinskom ratu. Jeli svaki ustaša postao zločinac čim je ušao u Ustaški pokret, ili je to postao kasnije, nakon što je neki ustaša počinio prvi ustaški zločin? Jeli nakon toga svaki Hrvat ustaša u negativnom smislu? Jeli Srbin zločinac čim se takav rodi, ili je to nakon prvog četničkog zločina? Ili je to nakon njegovog osobnog zločina? Jeste li razumjeli kuda pretovar vodi? U toj reviziji povijesti, padaju teze da su domobrani rastjerali ustaše. Dobro, a tko je to onda smaknut na Bleiburgu i na našem Križnom putu, zapravo u našem Križnom vremenu? U rujnu 1941. Ministarstvo unutarnjih poslova NDH izdaje obavijest za tisak o izvršenju smrtne kazne strijeljanjem nad Smajilom Jusićem i Ivanom Gržanićem, jer su “samovoljno ubijali grčko-istočnjake te iste pljačkali”. Ali, eto, to se ne uzima za dokaz da Ustaški pokret nije podržavao i/ili provodio zločine, nego se prezentira kao dokaz postojanja “divljih ustaša”, odnosno genocidnosti hrvatske nacije. Nije lako.

Tvrtko Dolić

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Facebook

Popularno