Connect with us

Magazin

ISPOVIJEST TITOVA DOKTORA KOJI MU JE ISKLJUČIO APARATE PRED SMRT: Pred kraj je…

Objavljeno

- datum

Dr. Predrag Lalević (87), kirurg i anesteziolog koji je u 16 godina s predsjednikom SFRJ Josipom Brozom bio na 106 putovanja u inozemstvu, detaljno opisuje posljednja četiri mjeseca njegova života u bolnici u Ljubljani, te kako je došlo do odluke da ga isključe s respiratora. Snima Matija Koković i fotografije iz privatnog albuma Predraga Lalevića.

 

Dogodilo se u Kliničkom centru u Ljubljani, u nedjelju, 4. svibnja 1980., navlas prije 34 proljeća. Anesteziolog i kirurg prof. dr . Predrag Lalević – jedan od specijalista u brojnome konzilijumu, koji se četiri mjeseca grčevito borio za život maršala Josipa Broza Tita, doživotnoga predsjednika SFRJ, i jedine ličnosti odlikovane tri puta najvišim ratnim odličjem, Ordenom narodnoga heroja, a koji je za tri tjedna trebao dočekati 88. godinu – izveo je čin po kojemu će biti zasvagda spominjan u povijesti negdašnje države.

“U prijepodnevnim satima počela je hemodijaliza. Međutim, poslije izvjesnog vremena, došlo je do pada krvnog tlaka koji se nije popravljao, pa je morala biti prekinuta. Svi članovi konzilija, dežurni osobni liječnici, te najbolje i najstručnije medicinske sestre koje su njegovale predsjednika, okupili su se oko kreveta. Tito se lagano gasio. Respirator je normalno radio, ali su se na EKG-u zapažale promjene koje su ukazivale na skori kraj. Konačno, u 15.05 sati EKG je pokazao ravnu liniju – znak da je srce prestalo kucati. U punoj tišini proveli smo pokraj kreveta još 15-ak minuta, a onda sam pogledao profesora Bogdana Brecelja – najstarijega u konziliju, koji je za dva dana trebao zakoračiti u sedamdeset i četvrtu – pokazujući mu aparate koji su i dalje zvučnim signalima pokazivali da rade, na što je on kimnuo glavom. Bio je to znak da ih isključim. Isključio sam respirator, EKG monitor, pejsmejker i elektronsku pumpu za ubrizgavanje lijekova u venu. Potom smo napustili sobu i pošli da sastavimo završni izvještaj o predsjednikovu liječenju i smrti”, i danas se živo sjeća 87. godišnji specijalist.

Kako ste doživjeli trenutak dok ste isključivali sprave koje su održavale Tita na životu i time mu ga prekinuli?

“Doživio sam ga kao poraz, onako kao što svaki liječnik doživi smrt pacijenta, ma kako on bezizgledno bolovao. Unatoč nadljudskim naporima, koje sam s ostalim kolegama uložio skrbeći nad predsjednikom, vrlo često po dvadeset jedan sat dnevno, dakle uz jedva tri sata sna!” odgovorio je prof. dr. Lalević.

Dr. Lalević je bio u Titovoj pratnji i u ožujku 1971. kada ga je primio papa Pavao VI.

Preporuka nekih kolega

Rodio 1927. u Peći, na Kosovu, a preci su mu iz Crne Gore, iz plemena Vasojevića. Diplomu Medicinskog fakulteta zaslužio je 1951. u Beogradu, u rekordnome roku, dok još nije bio proslavio dvadeset četvrtu. U međuvremenu je počeo raditi na kirurškom odjelu bolnice “Dr. Dragiša Mišović”. Nakon što je 1953. specijalizirao na beogradskoj Vojno-medicinskoj akademiji, dvije godine proveo je na sveučilištu u danskom Kopenhagenu, a stavio je točku na i, usavršavajući se, isto dvije godine, kao stipendist u globalno glasovitoj američkoj klinici Mayo.

U svibnju 1964., dok je u 36. godini vodio jedan od odjela u “Dragiši Mišoviću”, Lalevića je zatekao poziv da se javi u Kabinet predsjednika Republike. Izvijestili su ga kako je, na preporuku “pojedinih kolega”, izabran za člana tima liječnika koji će pratiti druga Tita na inozemnim putovanjima. Lalević nikada nije pouzdano dokučio tko su bili ti “pojedini kolege”. Suho su mu odgovorili da ih, takoreći, svakodnevno viđa i ni slova više od toga. Mogao je tek nagađati, ali je na tome i ostao. Tek bio je načistu kako su prije izbora višestruko provjeravali sve o njemu, njegovoj stručnosti i obitelji. Poslije se sastao s ađutantom predsjednika, generalom Lukom Božovićem. “Pitao me koje listove čitam? Politiku i NIN, odgovorio sam.” Na to će general: “Pred polazak na put, recite ženi neka kupuje te novine i sačuva vam ih do povratka. I nakon što ih budete pročitali, sve što je u njima napisano – samo to ste vidjeli i čuli. Ništa nemojte bilježiti, osim službenih zapisa o predsjednikovu zdravstvenome stanju!”

“Božovićev naputak sam ispoštovao”, kaže Predrag Lalević i nastavlja: “Uoči svakoga od mojih 106 putovanja s predsjednikom, na svim kontinentima s izuzetkom Australije, tijekom 16 godina, od 1964. do 1979., iz Kabineta smo dobivali omotnicu s naznakom: Strogo povjerljivo.”

Što se u njima nalazilo?

“Više dana unaprijed, obavještavali su me o predstojećem odlasku, naveli bi tko su članovi službene delegacije i osobne Titove pratnje, potom imena ljudi iz tehničkih službi, novinara i snimatelja, te posada dvaju zrakoplova, takozvanih jedinice i dvojke. Dakako, uz pregršt detalja o geografskome položaju i ustavnom ustrojstvu zemlje u koju polazimo, najbitnijih povijesnih nadnevaka, i klimi. Posavjetovali su nas i o tome kakvu odjeću i obuću trebamo ponijeti, a bio je i program sa satnicom o svakome danu boravka, smještaju, ceremonijalima dočeka i ispraćaja. Poslali su i bedž po kojemu će nas prepoznavati osiguranje… Osim hrpe snimaka i suvenira, s putovanja, koja sam u šali zvao turizmom na najvišoj razini, sačuvao sam i jelovnike svečanih ručkova i večera.”

Vaša putovanja s Titom, sve do odlaska, bila su pomno čuvana državna tajna…

“Nikome nisam smio zaustiti ni slova do objave polaska. Događalo se da mi najbliži prijatelj telefonira i prijekorno kaže: – Putuješ s Titom u Japan, a ništa mi ne govoriš… Na to se, tobož, začudim i upitam ga: – Otkud ti takva ideja? A taj će: – Pa upravo su javili na televiziji! Tek tada mu priznam: Ako su javili, onda putujem!”

Opstali ste u Titovoj blizini dugih 16 godina…

“To su me često pitali, jer su se mnogi kolege zadržali jedva godinu, dvije. Uvjeren sam da sam taj posao prihvatio kao radno mjesto. Umjesto da budem u bolničkoj dvorani za operacije, ja sam u predsjednikovoj pratnji. I tu predstavljam sama sebe. Čak me je i supruga Ljubica, nakon drugoga putovanja, pitala jesam li doista bio tamo, jer me nije vidjela na televiziji…”

Je li bilo ljubomore među liječnicima zbog vašega povlaštenog položaja?

“Je, kad spominjete ljubomoru, u to me uvjerila priča koju mi je ispričao njegov posljednji ađutant, admiral Zvonko Kostič…”

Onaj s fotografije koja je obišla svijet, dok na sprovodu, ispred grobnice u Kući cvijeća, posljednji put salutira svom vrhovnom komandantu?

“Da, to je bio admiral Kostić koji je jednom bio prenio predsjedniku mišljenja nekih navodnih drugova koji su smatrali kako profesor Lalević više nije potreban da prati predsjednika stoga što je u ekipu njegovih osobnih liječnika došao i anesteziolog, pa sam tako postao suvišan. Tito mu je na to uzvratio kako ga to ne zanima budući da je profesor Lalević mnoge godine uz njega, rekao je da sam napisao knjigu o anesteziji i stoga što me je dobro upoznao želi da i dalje ostanem s njim. Tu predsjednikovu pohvalu primio sam s rezervom, sumnjajući u istinitost razgovora koji mi je prepričao admiral Kostić. No nakon nekoliko dana isto mi je doslovce prenijela maserka Darijana Grbić, koja je to čula iz neposredne blizine.”

Sa suprugum Ljubicom u Titovoj pratnji bio je dio jugoslavenske elite

Mučnina zbog Gertrude

Maserke, sestre Darijana i Radojka Grbić, govorilo se…

“Naslućujem što želite čuti od mene. Dugo se po revolveraškim listovima, a i po nekim kvaziistraživačkim knjigama beskrupuloznih pisaca provlačio ružan trač da je predsjednik bio više nego intiman s maserkama Darijanom i Radojkom i da je zbog njih njegova supruga Jovanka dobivala napade ljubomore. Neprimjerena izmišljotina prema čovjeku respektabilnih godina kakav je bio Tito. Jednako kao što je prije toga prokuljala laž, na koju su nasjeli i neki ozbiljni inozemni listovi, da će se predsjednik oženiti splitskom opernom pjevačicom Gertrudom Munitić. Ne mogu drugo reći nego da mi je od takvih podlih i zluradih gadosti bilo mučno.”

Vratimo se putovanjima s predsjednikom Titom…

“Ona su me lišavala da dugo budem daleko od obitelji. Gotovo nijedan zimski školski raspust nisam proveo sa svoje dvije kćerke zato što je predsjednik tada, po pravilu, odlazio u tople krajeve. Ali s druge strane bio sam višestruko nagrađen. Najprije zbog toga jer su godine provedene uz predsjednika za me bile ravne najvećem stručnom priznanju. Potom i zato što sam više puta obišao svijet. Bio sam deset puta u SSSR-u, devet puta u Egiptu, osam u Rumunjskoj, pet u Alžiru, po četiri u Indiji i Njemačkoj, dva u SAD-u… Boravio sam u etiopskom, iranskom i japanskom carskom dvorcu, na svim europskim kraljevskim dvorcima i još u nekima diljem svijeta. Bio sam iznad polarnoga kruga, ali i podno Ekvatora…”

Je li bilo i dramatičnih medicinskih zahvata?

“Osim trovanja hranom u Egiptu 1964. i Titove upale pluća godinu dana potom u Bugarskoj, moja 16-godišnja skrb o njegovu zdravlju protekla je bez teškoća. Ali posljednja četiri mjeseca života i njegovo liječenje u Ljubljani debelo su naplatili višegodišnju privilegiju udobnih putovanja. Svakodnevno uz njega kad je radni dan trajao 16, a povremeno i 40 sati, za mene koji sam se mučio s hipofunkcijom štitne žlijezde, bilo je uistinu iscrpljujućei. Za uobičajenu nadoknadu hormona, ranije sam danomice uzimao 200 mikrograma tiroksina, ali u Ljubljani sam povećao dozu na 300 mikrograma. Svejedno, i dalje sam bio u hipofunkciji. Da se posvema oporavim nakon predsjednikova upokojenja, trebalo mi je šest mjeseci.”

Taj dio razgovora s Lalevićem naveo nas je na temu o početku Titova kraja.

“Zbog šećerne bolesti, a nju smo skrivali od javnosti, predsjednikovo zdravlje se pogoršavalo. Zato smo mu u terapiju ubacili i inzulin. Povremeno mu je popuštao srčani mišić i slabila funkcija bubrega. Tegobe nisu zaustavljale Tita da bude aktivan cijele 1979. i tada posjeti Kuvajt, Irak, Siriju, Jordan, SSSR, Alžir, Libiju, Maltu i Kubu, gdje je u Havani bio upriličen skup nesvrstanih zemalja, i na kraju Rumunjsku, posljednju državu u kojoj je bio. Najviše je patio od reumatičnih bolova u nogama, zbog kojih se, dok je hodao, podupirao štapom. Na dočeku 1980. godine u vojnom lovištu u Karađorđevu postalo je očito da mu je kretanje bolno, pa smo stoga odlučili da Tito smjesta ode u ljubljanski Klinički centar, gdje je stalno išao na redovite kontrole. Ljubljanski profesor Miro Košak me pozvao 2. siječnja navečer i rekao da moramo otići Titu u Ljubljanu. Rekao mi je neka pripremim sve što će mi biti potrebno. I još da sutra ujutro dođem u zračnu luku u Batajnici. Jako uznemiren požurio sam u bolnicu da skupim sve što je trebalo za snimanje arterija. Takva intervencija, napose kod loših arterija, zna biti bolna pa sam uzeo i lijekove u ampulama.”

Izvor: jutarnji.hr

 

Komentari

Oglasi
Komentari

Magazin

Svjetski poznata pjevačica razbjesnila Srbe, oni joj uzvratili: “Karijera ti je gotova!”

Objavljeno

- datum

POPULARNA pjevačica Rita Ora, čija su dva hita bila na vrhu glazbene ljestvice u Britaniji, najavila je dolazak na proslavu 10. obljetnice nezavisnosti Kosova 17. veljače, što je razbjesnilo mnoge u Srbiji koji su to doživjeli kao uvredu. 

Rita Ora stiže na Kosovo! Mlada je pjevačica kosovskih je korijena te se raduje danima koji su pred njezinim narodom. Na društvenim mrežama napisala je kako je jako uzbuđena što će nazočiti desetoj godišnjici proglašenja Republike Kosovo.

“Vrlo sam uzbuđena što ću vam se pridružiti na Kosovu na proslavi 10. godišnjice nezavisnosti, 17. veljače. Za tu prigodu dizajnirala sam i duksicu koju ćete moći kupiti kao uspomenu na noć koju ćemo provesti zajedno. Vidimo se uskoro”, napisala je Rita na svom Twitteru. 

 

Britanska je pjevačica, spisateljica tekstova i glumica Rita Ora  rođena je 1990. u Prištini kao Rita Sahatçiu Ora, a s roditeljima se preselila u London kada joj je bila godina dana.
Glazbenu karijeru započela je 2007. godine kada je gostovala na pjesmi “Awkward”, pjevača Craiga Davida. Godine 2009. prijavila se na emisiju Eurovision: Your Country Needs You koja traži pjevača koji će nastupati za Ujedinjeno Kraljevstvo na Euroviziji. 

Poslije toga, reper Jay Z joj je ponudio ugovor za njegovu diskografsku kuću Roc Nation kojeg je potpisala. Debitantski studijski album Ora objavila je 2012. godine. Album je proizveo dva hit singla, “How We Do (Party)” i “R.I.P.”, koji su dosegli vrh UK ljestvice.

 


U Londonu je odrasla i ondje živi , no očito nije zaboravila svoje korijene.

Mnogi su joj ljudi iz Srbije poručili da je dobrodošla u Srbiju, a bilo je i uvreda na njezin račun, budući da je Kosovo za Srbiju itekako osjetljiva tema.

 

 

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Magazin

KAKAV SRETNIK: Kopao u svom dvorištu i naišao na najneverovatnije otkriće! (FOTO)

Objavljeno

- datum

Obično se kaže da trebate probati nešto prije nego što kupite, ali kada je riječ o novim kućama, to baš i nije opcija – a mnoštvo novih vlasnika dočekano je sa neprijatnim iznenađenjem kao rezultat tome.

Ponekad, ta mala iznenađenja mogu biti sjajna. Barem se to desilo ovom momku!

Kada je gledao arhitektonske planove svoje nove kuće, otkrio je da se nešto krije ispod njegovog imanja, nešto veliko. Zgrabio je lopatu i počeo je kopati.

Kada je udario u metal, znao je da je nešto pronašao. Bilo je to pravo tajno skrovište u njegovom dvorištu i to ne malo. Kuća je sazidana tokom 60-ih godina, a planovi za skrovište predani su zajedno sa planovima za kuću. PRAVO JE ČUDO, DA JE PREŽIVJELA:  Bilo je vrijeme da se skine poklopac. Zapitao se što će pronaći unutra? Bilo je dosta fekalija na dnu.

Ovo je vjerovatno mjesto odakle zrak ulazi. Kada bi se ovaj prolaz urušio, tko god da je bio unutra umro bi od gušenja. Ipak, sklonište je bilo u dobrom stanju i izgledalo je kao šteta da propadne.

Raščišćavanje je zahtjevalo dosta truda. Ipak, već je izgledalo mnogo bolje. Uz pomoć prijatelja, bilo je vrijeme da se sredi i ulaz.

Željeli su da budu sigurni da će im trajati vječno. I stare zarđale stepenice morale su se ukloniti. Nakon što je očistio prostor shvatio je da je dobio još jednu veliku prostoriju u okviru domaćinstva koja sada zaista djeluje prekrasno!

Izvor: Kurir.rs

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Magazin

HUMOR ILI CINIZAM Soros optužio Facebook i Google za manipuliranje i obmanu

Objavljeno

- datum

Neočekivane mudrosti čovjeka koji je svoje bogatstvo izgradio na manipulacijama i obmanama.

George Soros, koji je kroz mnoge manipulacije i obmane stekao milijarde, optužio je tvrtke koje stoje iza društvenih mreža za stvaranje „prepreka inovacijama,“ zbog činjenice da su postale previše moćne te bi zbog toga trebale biti srušene – prenosi riječi samozvanog filantropa Tribun.hr.

Dok često puta igraju „inovativnu i oslobađajuću ulogu,“ tvrtke obmanjuju korisnike „manipuliranjem njihove pozornosti“ i „namjernim razvijanjem ovisnosti“ njihovim uslugama, napisao je Soros na stranici Project Syndicate.

Prema njegovim tvrdnjama, Facebook i Google posebno, dvije su tvrtke koje stvaraju profit time što njihovi korisnici ostaju dugo vremena na njihovim stranicama. Soros smatra kako bi se društvene mreže trebale „strožije regulirati“ s ciljem „očuvanja kompetencije, inovacije te poštenog i otvorenog pristupa.“

„Postoje sličnosti između internet platformi i kockarnica. Kasina su razvila tehnologije da ulove mušterije do te mjere da prokockaju sav svoj novac, čak i novac koji nemaju,“ tvrdi „filantrop“ Soros.

Soros je u konačnici zaključio kako bi ovakve monopolističke IT tehnologije mogle oformiti savez s autoritativnim državama što bi „moglo rezultirati mrežom totalitarne kontrole kakvu niti George Orwell nije mogao zamisliti.“

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Facebook

Popularno