Connect with us

Magazin

ISPOVIJEST TITOVA DOKTORA KOJI MU JE ISKLJUČIO APARATE PRED SMRT: Pred kraj je…

Objavljeno

- datum

Dr. Predrag Lalević (87), kirurg i anesteziolog koji je u 16 godina s predsjednikom SFRJ Josipom Brozom bio na 106 putovanja u inozemstvu, detaljno opisuje posljednja četiri mjeseca njegova života u bolnici u Ljubljani, te kako je došlo do odluke da ga isključe s respiratora. Snima Matija Koković i fotografije iz privatnog albuma Predraga Lalevića.

 

Dogodilo se u Kliničkom centru u Ljubljani, u nedjelju, 4. svibnja 1980., navlas prije 34 proljeća. Anesteziolog i kirurg prof. dr . Predrag Lalević – jedan od specijalista u brojnome konzilijumu, koji se četiri mjeseca grčevito borio za život maršala Josipa Broza Tita, doživotnoga predsjednika SFRJ, i jedine ličnosti odlikovane tri puta najvišim ratnim odličjem, Ordenom narodnoga heroja, a koji je za tri tjedna trebao dočekati 88. godinu – izveo je čin po kojemu će biti zasvagda spominjan u povijesti negdašnje države.

“U prijepodnevnim satima počela je hemodijaliza. Međutim, poslije izvjesnog vremena, došlo je do pada krvnog tlaka koji se nije popravljao, pa je morala biti prekinuta. Svi članovi konzilija, dežurni osobni liječnici, te najbolje i najstručnije medicinske sestre koje su njegovale predsjednika, okupili su se oko kreveta. Tito se lagano gasio. Respirator je normalno radio, ali su se na EKG-u zapažale promjene koje su ukazivale na skori kraj. Konačno, u 15.05 sati EKG je pokazao ravnu liniju – znak da je srce prestalo kucati. U punoj tišini proveli smo pokraj kreveta još 15-ak minuta, a onda sam pogledao profesora Bogdana Brecelja – najstarijega u konziliju, koji je za dva dana trebao zakoračiti u sedamdeset i četvrtu – pokazujući mu aparate koji su i dalje zvučnim signalima pokazivali da rade, na što je on kimnuo glavom. Bio je to znak da ih isključim. Isključio sam respirator, EKG monitor, pejsmejker i elektronsku pumpu za ubrizgavanje lijekova u venu. Potom smo napustili sobu i pošli da sastavimo završni izvještaj o predsjednikovu liječenju i smrti”, i danas se živo sjeća 87. godišnji specijalist.

Kako ste doživjeli trenutak dok ste isključivali sprave koje su održavale Tita na životu i time mu ga prekinuli?

“Doživio sam ga kao poraz, onako kao što svaki liječnik doživi smrt pacijenta, ma kako on bezizgledno bolovao. Unatoč nadljudskim naporima, koje sam s ostalim kolegama uložio skrbeći nad predsjednikom, vrlo često po dvadeset jedan sat dnevno, dakle uz jedva tri sata sna!” odgovorio je prof. dr. Lalević.

Dr. Lalević je bio u Titovoj pratnji i u ožujku 1971. kada ga je primio papa Pavao VI.

Preporuka nekih kolega

Rodio 1927. u Peći, na Kosovu, a preci su mu iz Crne Gore, iz plemena Vasojevića. Diplomu Medicinskog fakulteta zaslužio je 1951. u Beogradu, u rekordnome roku, dok još nije bio proslavio dvadeset četvrtu. U međuvremenu je počeo raditi na kirurškom odjelu bolnice “Dr. Dragiša Mišović”. Nakon što je 1953. specijalizirao na beogradskoj Vojno-medicinskoj akademiji, dvije godine proveo je na sveučilištu u danskom Kopenhagenu, a stavio je točku na i, usavršavajući se, isto dvije godine, kao stipendist u globalno glasovitoj američkoj klinici Mayo.

U svibnju 1964., dok je u 36. godini vodio jedan od odjela u “Dragiši Mišoviću”, Lalevića je zatekao poziv da se javi u Kabinet predsjednika Republike. Izvijestili su ga kako je, na preporuku “pojedinih kolega”, izabran za člana tima liječnika koji će pratiti druga Tita na inozemnim putovanjima. Lalević nikada nije pouzdano dokučio tko su bili ti “pojedini kolege”. Suho su mu odgovorili da ih, takoreći, svakodnevno viđa i ni slova više od toga. Mogao je tek nagađati, ali je na tome i ostao. Tek bio je načistu kako su prije izbora višestruko provjeravali sve o njemu, njegovoj stručnosti i obitelji. Poslije se sastao s ađutantom predsjednika, generalom Lukom Božovićem. “Pitao me koje listove čitam? Politiku i NIN, odgovorio sam.” Na to će general: “Pred polazak na put, recite ženi neka kupuje te novine i sačuva vam ih do povratka. I nakon što ih budete pročitali, sve što je u njima napisano – samo to ste vidjeli i čuli. Ništa nemojte bilježiti, osim službenih zapisa o predsjednikovu zdravstvenome stanju!”

“Božovićev naputak sam ispoštovao”, kaže Predrag Lalević i nastavlja: “Uoči svakoga od mojih 106 putovanja s predsjednikom, na svim kontinentima s izuzetkom Australije, tijekom 16 godina, od 1964. do 1979., iz Kabineta smo dobivali omotnicu s naznakom: Strogo povjerljivo.”

Što se u njima nalazilo?

“Više dana unaprijed, obavještavali su me o predstojećem odlasku, naveli bi tko su članovi službene delegacije i osobne Titove pratnje, potom imena ljudi iz tehničkih službi, novinara i snimatelja, te posada dvaju zrakoplova, takozvanih jedinice i dvojke. Dakako, uz pregršt detalja o geografskome položaju i ustavnom ustrojstvu zemlje u koju polazimo, najbitnijih povijesnih nadnevaka, i klimi. Posavjetovali su nas i o tome kakvu odjeću i obuću trebamo ponijeti, a bio je i program sa satnicom o svakome danu boravka, smještaju, ceremonijalima dočeka i ispraćaja. Poslali su i bedž po kojemu će nas prepoznavati osiguranje… Osim hrpe snimaka i suvenira, s putovanja, koja sam u šali zvao turizmom na najvišoj razini, sačuvao sam i jelovnike svečanih ručkova i večera.”

Vaša putovanja s Titom, sve do odlaska, bila su pomno čuvana državna tajna…

“Nikome nisam smio zaustiti ni slova do objave polaska. Događalo se da mi najbliži prijatelj telefonira i prijekorno kaže: – Putuješ s Titom u Japan, a ništa mi ne govoriš… Na to se, tobož, začudim i upitam ga: – Otkud ti takva ideja? A taj će: – Pa upravo su javili na televiziji! Tek tada mu priznam: Ako su javili, onda putujem!”

Opstali ste u Titovoj blizini dugih 16 godina…

“To su me često pitali, jer su se mnogi kolege zadržali jedva godinu, dvije. Uvjeren sam da sam taj posao prihvatio kao radno mjesto. Umjesto da budem u bolničkoj dvorani za operacije, ja sam u predsjednikovoj pratnji. I tu predstavljam sama sebe. Čak me je i supruga Ljubica, nakon drugoga putovanja, pitala jesam li doista bio tamo, jer me nije vidjela na televiziji…”

Je li bilo ljubomore među liječnicima zbog vašega povlaštenog položaja?

“Je, kad spominjete ljubomoru, u to me uvjerila priča koju mi je ispričao njegov posljednji ađutant, admiral Zvonko Kostič…”

Onaj s fotografije koja je obišla svijet, dok na sprovodu, ispred grobnice u Kući cvijeća, posljednji put salutira svom vrhovnom komandantu?

“Da, to je bio admiral Kostić koji je jednom bio prenio predsjedniku mišljenja nekih navodnih drugova koji su smatrali kako profesor Lalević više nije potreban da prati predsjednika stoga što je u ekipu njegovih osobnih liječnika došao i anesteziolog, pa sam tako postao suvišan. Tito mu je na to uzvratio kako ga to ne zanima budući da je profesor Lalević mnoge godine uz njega, rekao je da sam napisao knjigu o anesteziji i stoga što me je dobro upoznao želi da i dalje ostanem s njim. Tu predsjednikovu pohvalu primio sam s rezervom, sumnjajući u istinitost razgovora koji mi je prepričao admiral Kostić. No nakon nekoliko dana isto mi je doslovce prenijela maserka Darijana Grbić, koja je to čula iz neposredne blizine.”

Sa suprugum Ljubicom u Titovoj pratnji bio je dio jugoslavenske elite

Mučnina zbog Gertrude

Maserke, sestre Darijana i Radojka Grbić, govorilo se…

“Naslućujem što želite čuti od mene. Dugo se po revolveraškim listovima, a i po nekim kvaziistraživačkim knjigama beskrupuloznih pisaca provlačio ružan trač da je predsjednik bio više nego intiman s maserkama Darijanom i Radojkom i da je zbog njih njegova supruga Jovanka dobivala napade ljubomore. Neprimjerena izmišljotina prema čovjeku respektabilnih godina kakav je bio Tito. Jednako kao što je prije toga prokuljala laž, na koju su nasjeli i neki ozbiljni inozemni listovi, da će se predsjednik oženiti splitskom opernom pjevačicom Gertrudom Munitić. Ne mogu drugo reći nego da mi je od takvih podlih i zluradih gadosti bilo mučno.”

Vratimo se putovanjima s predsjednikom Titom…

“Ona su me lišavala da dugo budem daleko od obitelji. Gotovo nijedan zimski školski raspust nisam proveo sa svoje dvije kćerke zato što je predsjednik tada, po pravilu, odlazio u tople krajeve. Ali s druge strane bio sam višestruko nagrađen. Najprije zbog toga jer su godine provedene uz predsjednika za me bile ravne najvećem stručnom priznanju. Potom i zato što sam više puta obišao svijet. Bio sam deset puta u SSSR-u, devet puta u Egiptu, osam u Rumunjskoj, pet u Alžiru, po četiri u Indiji i Njemačkoj, dva u SAD-u… Boravio sam u etiopskom, iranskom i japanskom carskom dvorcu, na svim europskim kraljevskim dvorcima i još u nekima diljem svijeta. Bio sam iznad polarnoga kruga, ali i podno Ekvatora…”

Je li bilo i dramatičnih medicinskih zahvata?

“Osim trovanja hranom u Egiptu 1964. i Titove upale pluća godinu dana potom u Bugarskoj, moja 16-godišnja skrb o njegovu zdravlju protekla je bez teškoća. Ali posljednja četiri mjeseca života i njegovo liječenje u Ljubljani debelo su naplatili višegodišnju privilegiju udobnih putovanja. Svakodnevno uz njega kad je radni dan trajao 16, a povremeno i 40 sati, za mene koji sam se mučio s hipofunkcijom štitne žlijezde, bilo je uistinu iscrpljujućei. Za uobičajenu nadoknadu hormona, ranije sam danomice uzimao 200 mikrograma tiroksina, ali u Ljubljani sam povećao dozu na 300 mikrograma. Svejedno, i dalje sam bio u hipofunkciji. Da se posvema oporavim nakon predsjednikova upokojenja, trebalo mi je šest mjeseci.”

Taj dio razgovora s Lalevićem naveo nas je na temu o početku Titova kraja.

“Zbog šećerne bolesti, a nju smo skrivali od javnosti, predsjednikovo zdravlje se pogoršavalo. Zato smo mu u terapiju ubacili i inzulin. Povremeno mu je popuštao srčani mišić i slabila funkcija bubrega. Tegobe nisu zaustavljale Tita da bude aktivan cijele 1979. i tada posjeti Kuvajt, Irak, Siriju, Jordan, SSSR, Alžir, Libiju, Maltu i Kubu, gdje je u Havani bio upriličen skup nesvrstanih zemalja, i na kraju Rumunjsku, posljednju državu u kojoj je bio. Najviše je patio od reumatičnih bolova u nogama, zbog kojih se, dok je hodao, podupirao štapom. Na dočeku 1980. godine u vojnom lovištu u Karađorđevu postalo je očito da mu je kretanje bolno, pa smo stoga odlučili da Tito smjesta ode u ljubljanski Klinički centar, gdje je stalno išao na redovite kontrole. Ljubljanski profesor Miro Košak me pozvao 2. siječnja navečer i rekao da moramo otići Titu u Ljubljanu. Rekao mi je neka pripremim sve što će mi biti potrebno. I još da sutra ujutro dođem u zračnu luku u Batajnici. Jako uznemiren požurio sam u bolnicu da skupim sve što je trebalo za snimanje arterija. Takva intervencija, napose kod loših arterija, zna biti bolna pa sam uzeo i lijekove u ampulama.”

Izvor: jutarnji.hr

 

Komentari

Oglasi
Komentari

Magazin

SENZACIONALNA TVRDNJA O PUTOVANJU KROZ VRIJEME: Vanzemaljci su u Veliku piramidu ugradili i ovaj NEVJEROJATAN PODATAK

Objavljeno

- datum

Drevne piramide u Gizi su mogli napraviti napredni vanzemaljski posjetitelji, navodi se u šokantnim novim tvrdnjama istraživača. Teoretičari zavjere već desetljećima tvrde da je izgradnja ovih drevnih čuda daleko iznad sredstava ranih Egipćana – tako da su oni morali imati pomoć sa strane.

Istraživači vjeruju da su vanzemaljci ostavili vitalne tragove u dizajnu piramida koji dokazuju da naši preci nisu mogli izgraditi ove neobične inženjerske pothvate.

Također, stručnjaci tvrde da istina leži iza jedne stvari – koordinate.

Brzina svjetlosti je 299.792.458 metara u sekundi, a geografske koordinate za Veliku piramidu su 29,9792458ON.
Međutim, ljudi nisu mogli mjeriti brzinu svjetlosti tom preciznošću sve do 1950., tisuće godina nakon podizanja piramida.

Teorija je da je putovanje brzinom svjetlosti jedini način za putovanje kroz vrijeme, a vjernici tvrde su se “napredni vanzemaljci” mogli vratiti na Zemlju iz budućnosti kako bi izgradili spomenike.

YouTube istraživač Manu Shafizadeh je rekao: “Je li moguće da su oni koji su postavili veliku piramidu na platou u Gizi imali nagovještaj brzine svjetlosti do stupnja točnosti koji nije moguć bez visokotehnološke opreme?”

Jedan od njegovih pratioca je rekao: “Brzina svjetlosti u metričnom sustavu se pojavljuje u dizajnu i lokaciji Velike piramide, kada se decimalna točka sklizne duž vrijednosti.”

“Vanzemaljci su izabrali ovu lokaciju s razlogom. Ovu upečatljivu sličnost je teško prihvatiti kao slučajnost. ”

“Nema sumnje da je ovaj matematički inteligentni dizajn povezan sa zvjezdanim znanjem svog graditelja.”

Vjernici teorije drevnih izvanzemaljaca tvrde da su oni također pomogli izgraditi Stonehenge u Wiltshireu u Velikoj Britaniji te da su ostali drevni spomenici također povezani s kozmosom.

Oni su ove hipotetske napredne posjetitelje nazvali “drevnim astronautima.”

>Ova teorija sugerira da su ih naši preci pomiješali s bogovima i prikazali ih na slikama u njihovim drevnim umjetničkim djelima, za koje se danas kažu da su slike stranaca i letećih tanjura.

Oni su navodno posjetili Zemlju prije nekoliko tisuća godina, proučavali različita plemena i greškom su smatrani bogovima.

Jedna internet stranica teorija zavjere, outerworlds.com, posvećuje čitav jedan odjeljak tvrdnji da su “vanzemaljci izgradili piramide.”

Teorija kaže da je to zbog toga što se dvije imaginarne dijagonalne linije protežu od piramida na obje strane delte rijeke Nil. Drevni Egipćani nisu to mogli to znati kada su ih gradili, da budu tako točni u njihovom pozicioniranju.

Sa njihovim preciznim mjerenjima i poravnanjima sa nebeskim tijelima i magnetskim sjeverom, već dugo se tvrdi da naši preci od prije otprilike 4.600 godina nisu bili u mogućnosti fizički izgraditi drevne piramide u Gizi.

Teorija kaže:

“One koje su navodno izgrađene da se tu smjeste posmrtni ostaci mrtvih faraona?”

“Što ste mislili da su ih izgradili Egipćani? Pa, griješite. ”

“Gradili su ih vanzemaljci!”

“Evo što se zapravo dogodilo: Par vanzemaljaca, leteći dovoljno visoko nad Zemljom da mogu vidjeti gdje je porijeklo delte Nila, lako su vidjeli kakvu orijentaciju bi piramida trebala imati kako bi se dijagonale nalazile na te dvije linije.”

Outerworld.com također kaže da je velika piramida ravna gotovo jednaka magnetnom sjevernom polu.

Kaže se: “Kako su Egipćani mogli izgraditi svoju piramidu koja se ravna točno s magnetskim sjevernim polom, a da nemaju čak ni kompas?”

“Ti vanzemaljci, obogaćeni svojim znanjem i tehnologijom, došli su i upotrijebili svoje kompase, sletjeli na Zemlju i pronašli pravi magnetski sjeverni i južni pol. Zatim su oni izgradili piramide. ”

Međutim, to je ogroman skok od misterije oko toga kako su izgrađene, do toga da se kaže da su to bili vanzemaljci.

Potpuno suprotno od ovih teorija, ancientaliensdebunked.com tvrdi da su sve izgradili ljudi i navodno postoji obilje dokaza da su ljudi mogli izgraditi piramide u vrijeme kada nam povijest govori da su izgrađene.

U članku o piramidama, ova stranica kaže da tzv. nedovršeni obelisk ima 1.000 tona, a izrađen je od granita, ali je odbačen na pola puta jer su se pukotine razvile.

Kaže se: “Ovaj kamen, jer je nedovršen, daje nam izravan uvid u to kako su sjekli i oblikovali granit, kao i drugo kamenje.”

“Nakon što je kamenje bilo grubo oblikovano udaranjem, počeli bi ih polirati brusilicama.”

“U drevnom Egiptu je pronađeno mnogo vrsta bruslice kamenja, ili sredstava za poliranje.”

“Oko 85 posto kamena korištenog u izgradnji piramida je relativno mekan pješčenjaka koji je iskopan na samom mjestu.”

Na site-u se također navodi kako postoje dokazi da su za pomicanje kamenja korištenjem drvenih sanjki s konopcima napravljenim od papirusa.

Dodaje se: “Ja se nadam da će većina nas vidjeti da su ove tehnike konstrukcije unutar znanja čovječanstva da nešto zamisle i ostvare bez intervencije vanzemaljaca.”

Izvor: ekskluzivno.net

 

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Magazin

SNIMKA KOJU JE POLICIJA OBJAVILA NA PETAK 13. LEDI KRV U ŽILAMA: Vrata garaže su se otvorila, a ono što je uslijedilo gledat ćete u NEVJERICI

Objavljeno

- datum

Policija u Australiji objavila ne snimku sa sigurnosnih kamera koje su postavljene na parkingu.

Zabilježeno je nešto potpuno neobično u jednoj od garaža koja čini se duže vrijeme nije korištena – prenosi Exkluzivno.net.

Naime, kada su se vrata garaže podigla u jednom trenutku se pojavila metla koja je počela da se pokreće sama od sebe. Mnogi su zaključili da se na ovom mjestu vjerovatno nalazi duh.

Ovaj čudan incident se dogodio oko 5:30 sati u četvrtak 12. travnja, a policija je video objavila na svom Facebook profilu u petak 13. travnja.

– Neposredno prije zore, na praznom parkingu počinje da se otvara garaža koja godinama nije korištena. Kada su se vrata otvorila do pola, pojavila se metla i počela je da se kreće – stoji u videu.

Pogledajte video:

 

Izvor: novi.ba

 

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Magazin

Odlazak dragog prijatelja Zdravog Razuma

Objavljeno

- datum

Evo jedan zgodan prilog sa fb statusa don Kaćunka – Odlazak dragog prijatelja Zdravog Razuma.

– Danas žalimo odlazak voljenog prijatelja Zdravog Razuma – Nitko ne zna točno koliko je bio star s obzirom da je njegov rodni list davno zagubljen u birokratskoj crvenoj traci. On će biti zapamćen po tome što se držao dragocjenih lekcija:
– znati kad se skloniti s kiše,
– zašto onaj tko rano rani dvije sreće grabi,
– život nije uvijek fer,
– možda sam ja kriv.
Zdrav Razum je živio po jednostavnim ekonomskim pravilima i oprobanim strategijama:
– ne troši više nego što zarađuješ,
– odrasli, a ne djeca, vode stvari.
Njegovo zdravlje je počelo naglo propadati kad su uvedene dobro zamišljene ali preopterećujuće regulative.
Izvještaji:
– o šestogodišnjem dječaku optuženom za seksualno uznemiravanje zato što je poljubio djevojčicu,
– o tinejdžerima suspendiranima u školi jer su koristili Mouthwash poslije ručka,
– o učitelju koji je otpušten jer je kaznio neodgojenog učenika,
samo su pogoršali njegovo stanje.
Zdrav Razum je izgubio tlo pod nogama kad su roditelji napali nastavnike jer rade posao koji su oni propustili u discipliniranju svoje neodgojene djece.

Propao je još više otkad škole moraju dobiti roditeljski pristanak da bi djeci dali losion za sunčanje ili aspirin, ali se istovremeno ne smije obavijestiti roditelje ako je učenica trudna i želi abortirati.

Zdrav Razum je izgubio želju za životom kad je crkva postala biznis, a kriminalci počeli dobivati bolji tretman od svojih žrtava.

Zdrav Razum je prebijen kad je postalo kažnjivo da se branite od provalnika u vlastitom stanu, i još vas provalnik može tužiti za napad.

Zdrav Razum se konačno odrekao želje za životom kad je jedna žena propustila shvatiti da je kava koja se puši vruća, prolila ju u krilo i bez problema dobila golemu odštetu.

Zdrav Razum će biti ispraćen od roditelja Istine i Povjerenja, supruge Diskrecije, kćeri Odgovornosti i sina Logike.

Iza njega ostaju njegova 4 polubrata:
– Znam svoja prava,
– Hoću odmah,
– Netko drugi je kriv,
– Ja sam žrtva.

Na ispraćaju nije bilo mnogo svijeta, jer rijetki su shvatili da je otišao.

Ako ga se ti još sjećaš, proslijedi ovu vijest, a ako ne, pridruži se većini, ne radi ništa i samo gledaj TV.

Nepoznati autor | OrthodoxEngland.org

Ivan R. Johnny

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Facebook

Popularno