Connect with us

Društvo

Investicije ne dolaze jer nam susjedstvo i svijet spremaju novi rat

Objavljeno

- datum

DISKRIMINACIJA NA RAZINI IDENTITETA – TKO JE RANIJE SMETAO RUSIMA DA ULAŽU U LIJEPU NAŠU?   Investicije prate vojne vježbe, i obrnuto. Ruske investicije i ruske vojne i pravoslavne vježbe imamo u susjednoj Srbiji. Rusi su ušli u Sloveniju i Srbiju, u prostor koji je bio zatvoren jednom Staljinu. Sve to znači da će se i slijedeći rat na Balkanu voditi u Lijepoj našoj.

Otkazan je hrvatsko-ruski gospodarski forum, ali ne stoji teza da je to učinjeno zbog posjete hrvatskog premijera Andreja Plenkovića nama prijateljskoj Ukrajini. Davor Božinović, šef premijerovog kabineta, upoznao je hrvatsku Javnost s činjenicom da je isti forum otkazan mjesec dana ranije. Dodajmo, pod obrazloženjem da ruski poduzetnici nisu zainteresirani za Lijepu našu? Rusi se bune zbog naše turističke posjete Ukrajini, dok istovremeno s našim susjedima provode vojne vježbe, i to baš s onima koji su nedavno izvršili agresiju na Hrvatsku. Nešto se pitam, zašto su nedavni drugovi Srbi i Rusi postali toliko religiozni? Da parafraziram Nikolu Bjerdjajeva, komunizam je došao kao

Pravoslavni konzul na Brijunima …

Činjenica je da imamo zasebnog pravoslavnog i slavenskog konzula na Brijunima, koji “umjetnički” ne razlikuje agresora i žrtvu, da idiotski plaćamo Titovog veleposlanika u Parizu, ali nemamo svog domaćeg neprijatelja u Moskvi. Koga poslati, kada su skoro svi Hrvati najgori staljinisti.

neispunjeni dug kršćanstva, a pravoslavlje se vraća kao novi oblik slavensko-komunističke intervencije. Neka se Rusi ne prave mutavi, jer se naš Križni put dogodio u vrijeme kada je Tito bio poslušnik Moskve.  Posve nepotrebno i zloslutno, na Baltiku, u ruskom susjedstvu, uskoro će se smrzavati jedna hrvatska satnija, jer tako traži NATO. Zar već nismo napravili sličnu glupost, i tako Staljinu dali izgovor da podrži pokolj Hrvata kod Bleiburga i na našem Križnom putu? Činjenica je da imamo zasebnog pravoslavnog i slavenskog konzula na Brijunima, koji “umjetnički” ne razlikuje agresora i žrtvu, da idiotski plaćamo Titovog veleposlanika u Parizu, ali nemamo svog domaćeg neprijatelja u Moskvi. Koga poslati, kada su skoro svi Hrvati najgori staljinisti. Ako smo se zaista priklonili Zapadu, zašto onda izostaju zapadne investicije? 

Ovih je dana otišao posljednji velikan komunističke represije. Staljin, Tito, Castro – svi su ti zlotvori krepali prirodnom smrću. Stvoritelj jednako voli svu svoju djecu. Josip Manolić komotno šeta okolo u svojoj stotoj i nitko ga ne dira. Zaobilaze ga i opaki zagrebački delikventi. Kako nas komunjare putraju, Castro je preživio 638 atentata CIA-e. A zapravo su Castra zajednički instalirali Washington i Moskva, gradeći bipolarni svijet, prodajući zaštitu, svatko sa svoje strane Željezne zavjese. Američki State Department nije smaknuo Fidela Castra nego Johna Kennedyja, uspješno, iz prve. Lako je likvidiran i Che Guevara. A Castro i Tito preživjeli su tisuću atentata. Staljin nije uspio likvidirati Staljinovog Tita okruženog Staljinovom agenturom. Zanimljivo, hrvatski domoljubi Bruno Bušić, Ludvig Pavlović, Miro Barešić, Ante Paradžik i Blaž Kraljević uspješno su likvidirani u prvom pokušaju.

Slavenska ugroza 

Norbert Hofer, kandidat FPÖ na izborima u Austriji, namjerava unutar EU obnoviti Austrogursku. Što je tu novo? Pa, bune se Židovi! Da se Austrugarska nije raspala Židovi bi izbjegli Holokaust. Veliki rat kuhali su i Srbi, jer je Beč spremao pripajanje Bosne matici Hrvatskoj, pa je Crna ruka u Sarajevu izvršila atentat na habsburškog prijestolonasljednika Ferdinanda. “Višerasna Austrogarska” imala je strateški značaj i ogromne resurse, i vjerojatno bi prevladala na svjetskom planu. Obnovu Austrougarske onemogućava priklanjanje Slovenije uz Rusiju, čime se vraćamo na podcijenjene rasne fašizme poput slavenstva. 

Na svaku najavu obnove Austrougarske cure novi novci u slavistiku. Ta je “znanost” debelo iskorištena za rušenje Austrougarske, a možda pripomogne i u rasturanju EU. Slaveni i Germani su rasne kategorija i trebali bi se pisati s

Na “pravoslavnom” sinodu stratište nije Golgota nego Jasenovac. Sve izvire iz Bizanta – slavenstvo je zapišavanje tuđeg teritorija od strane pravoslavlja. Bizant se potrudio i da srpsko pleme uzdigne na razinu naroda, kao isturu prema rimskoj konfesiji. Oba ta procesa pokrenuta su kao odgovor na Branimirov prelazak u feudalno stablo Rima.

početnim malim slovom. Slaveni bi se trebali zvati sivci, a Germani plavci. Rusija je uvijek koristila slavenstvo kao pravo na uplitanje i “zaštitu” neke proklamirano slavenske nacije. Slično je redizajnirano pravoslavlje. Na “pravoslavnom” sinodu stratište nije Golgota nego Jasenovac. Sve izvire iz Bizanta – slavenstvo je zapišavanje tuđeg teritorija od strane pravoslavlja. Bizant se potrudio i da srpsko pleme uzdigne na razinu naroda, kao isturu prema rimskoj konfesiji. Oba ta procesa pokrenuta su kao odgovor na Branimirov prelazak u feudalno stablo Rima. Prvi nositelji slavenizacije bili su Bugari, narod mongolskog podrijetla.

Znamo da svi ugledniji svjetski povjesničari, od Ljudmila Hauptmana na ovamo, ne vide Hrvate kao Slavene. Naprotiv, neki od njih svrstavaju nas u komplementarne Ante. Hrvati su kao jasno oblikovan narod stigli u Dalmaciju dva stoljeća prije kreiranja Slavena. Podrijetlom možemo biti Indijci, Eskimi, Avari, Skiti, Huni i Tatari, ali Slaveni ili sivci ili sclavi nikako. Ne možete reći za Sudance da su podrijetlom crnci. To ne znači da nas u našoj povijesti nisu zadesili valovi političke i druge slavenizacije, kao i Bugare, ali nas to opet ne treba smetati da tragamo za svojim temeljnim identitetom, onim prije usađivanja “pitome slavenske duše”, koju danas servisiraju srbijanske cajke. Projekt slavenstva zasnivao se na zloporabi ljudske čežnje za pradomovinom. Tako je Nijemcima ucjepljena svijest Germana i mitski zavičajni rajski Valhall, a znanstvena razina odgovarajućeg nacizma je germanistika. Plavci i sivci ulaze u hipotetičku skupinu Proto-Indoeuropljana. Teza ovamo, hipoteza tamo. Kada se u nekoj znanstvenoj disciplini zapetljate, izmislite neku frazu, i to je onda konzistentna nauka, na razini samoukog Vuka Samotnjaka Karadžića. Dobili smo i nekakve južne sivce. Imamo i rasnu skupinu “nordijskih naroda”. Kada oštar cucak zapišava tuđi teritorij, igraju i vjetrovi i strane svijeta. Slično slavenstvu, i koncept komunizma dobio je zamah za potrebe rušenja Austrougarske. U Beču i Pešti provedene su komunističke revolucije, a kontrarevolucionarno se proslavio hrvatski ban Josip Jelačić, da bi Kreator Karl Marx prokleo sve Hrvate, i tako postavio najraniju “komunističku” matricu za Bleiburg. Ne trebamo kukati kako Hrvatske stoljećima nije bilo, jer je naša državnopravna povijest neprekidno trajala. Toliko je neiskorjenjiva da je i Udba morala prihvatiti takav okvir.

Stalna ugroza sa srpske i/ili srbijanske strane dovela je do deformacije našeg nacionalnog identiteta, u smislu da se često definiramo i predstavljamo u odnosu na naše istočne susjede. Identitet Srba strogo je oslonjen na Dušana i Rastka, uz guslanje Lazara. Slobodan Milošević na neki je način kreirao i oživotvorio Republiku Srpsku u BiH, ali Srbi i Srbijanci glatko su ga odgurnuli na razini nacionalnog identiteta. I dok Srbi tako drže svoju srednjevjekovnu (slavensku, pravoslavnu i svetosavsku) matricu, Hrvati su posljednjih stoljeća skloni tome da svoje antičko nacionalno biće redizajniraju u odnosu na Srbe, u odnosu na naciju koja je kasnila za cijeli milenij. Svoj jezik i svoje nacionalno biće moramo vratiti korijenima, hrvatskim kraljevima, odnosno Branimiru, našem jedinom Ocu Domovine unutar ove predivne Lijepe naše. Bez obzira koliko su srbijanske agresije na Hrvatsku bile surove, nakazni RH-redizajn nema budućnost. Primjerice, u nekakav RH-identitet ulazi i Stipe Mesić, posljednji predsjednik Jugoslavije i bivši predsjednik baš svega u RH. Titoisti danas kontroliraju sve značajnije pozicije, uključujući gradonačelnike od Dubrovnika do Zagreba i Rijeke. Ne pada im na pamet odstraniti ime zločinca Tita s hrvatskih trgova i ulica. Ako je Andrej Plenković nekakva narodna volja, neka odstrani Titovo ime s naših najljepših trgova. Ako je instaliran od strane Unije, zar se ista Unija nije odredila glede svakog totalitarizma?

Hrvatstvo je antički identitet

Židovi su svima nama podarili mnoge znanstvenike i kulturne kolose, ali se u njihovom dugom bitisanju nakupilo svega, pa su mudro zabranili kipove idola. Židovska matrica identiteta je ona drevna, antička, i to ne može promijeniti neka novovjeka židovska pojava. Kod Hrvata se u svega 27 godina RH pojavilo nekoliko zanimljivih znanstvenika, ali daleko više gamadi svih vrsta. Ne smijemo dopustiti da naš identitet redizajnira niti Ante Pavelić, a maksimu “Za dom i Domovinu” postavio je Branimir. Kad već spominjem Židove, ovdje ću ponovno naglasiti da je NDH bila jedina država koja je donijela ublažavajuće anekse na Hitlerove rasne zakone, ali je Pavelić u duhu hrvatskog bića morao otići dalje i

Da je Tomislav dopustio pokolj…

Vidite, kada je Simeon pokrenuo pokolj Srba, Tomislav ih je zaštitio, Hrvatska je tada iskrvarila, da bi posljednjih stoljeća isti Srbi, zapravo njihovi potomci, svim sredstvima udarali na Hrvatsku. Da je Tomislav dopustio pokolj, Srbi bi posve nestali. Pa ipak, možda su neki Srbi koji su se pridružili hrvatskim braniteljima imali pred očima taj trenutak. Slično se pitamo jeli Tuđman trebao odgoditi Oluju, pustiti da pravoslavci i muslimani u BiH iskrvare jedni protiv drugih, i onda hladno ušetao sve do Drine, kao pobjednik i veliki državnik, kojemu nitko ne bi podmetao agresiju na BiH.

posve zaštititi Židove, po cijenu da ga Hitler smijeni ili smakne. Vidite, kada je Simeon pokrenuo pokolj Srba, Tomislav ih je zaštitio, Hrvatska je tada iskrvarila, da bi posljednjih stoljeća isti Srbi, zapravo njihovi potomci, svim sredstvima udarali na Hrvatsku. Da je Tomislav dopustio pokolj, Srbi bi posve nestali. Pa ipak, možda su neki Srbi koji su se pridružili hrvatskim braniteljima imali pred očima taj trenutak. Slično se pitamo jeli Tuđman trebao odgoditi Oluju, pustiti da pravoslavci i muslimani u BiH iskrvare jedni protiv drugih, i onda hladno ušetao sve do Drine, kao pobjednik i veliki državnik, kojemu nitko ne bi podmetao agresiju na BiH. Da budem neukusan, zar nam ne bi bilo geografski bliže oplakivati poklani Bihać, umjesto da potežemo do Srebrenice? Pa ipak, osobno mi je jako drago da se prvi predsjednik RH civilizacijski potvrdio, iako u odnosu na cijeli Manolićev krug imam veliku rezervu. Kada netko spomene Antu Pavelića u bilo kojem kontekstu, ispunjava me beskrajna tuga što nije prepoznao svoj povijesni i civilizacijski trenutak, kojemu je konvergirala cijela naša povijest.

Uvijek je prevladao Ego. Stjepan Radić umire nakon ranjavanja, hipnotiziran sa svojom povijesnom ulogom, nesposoban da pozove naciju na otcjepljenje od prve Jugoslavije. Ante Starčević je u godini svoje smrti nesretno dao svoj potpis za još jednu pravašku stranku. “Antifašist” Vladko Maček nije pristao na NDH pod Hitlerom, ali je prihvatio Jugoslaviju pod Hitlerom. Niti blaženom Alojziju Stepincu nije bilo drago čuti da se njegov pastirski leno smanjuje. U skladu sa židovskim obrascom, titulu Oca Domovine na razini Lijepe naše može nositi samo naš sudbonosni Branimir, koji je opravdano zasjekao u antičko hrvatsko biće. I taj trenutak donio nam je i svoje negativne demografske posljedice. Naime, dio naroda ostao je zatočen u bizantskim okvirima, da bi ga kasnije crkveni raskol odvojio od hrvatske matice. Tomislav je nekako držao sve na okupu, Mihajlo Višević pojavljivao se ispred Crvene Hrvatske u “saveznom” splitskom parlamentu, ali bi crkveni raskol podijelio Hrvate i da je Branimir ostao lojalan Bizantu. Prilično smo se rasuli. Velik broj hrvatskih “pravoslavaca” je posrbljen, mnogi takvi postali su Crnogorci, nakon prodora Turaka naše plemstvo u BiH prešlo je na islam da sačuva posjede, da bi nam na zapadu na kraju balade formirali novu “slavensku” naciju, kada su sve labele bile već potrošene, pa su ih nazvali Slavencima ili Slovencima, svejedno. Prilično su sivi. Možemo reći da nas napadaju naši. Što se ono veli, nema natrag, iako bi bilo zanimljivo dokučiti identitet Porge, ili neki još stariji, primjerice onaj koji je vodio Hrvate kroz Palestinu i Haran u Isusovo vrijeme.

Nije lako

Možemo li Balkanske ratove i onaj Veliki gledati kao naše uludo prespavano zlatno doba? Naime, tada se ratovalo na prostoru Srbije. Domovinski rat imao je taj svoj defekt – obrana Lijepe naše provedena je uspješno, ali se nije prelila na Srbiju i takozvanu Republiku Srpsku, kao prirodan završetak jedne vojne pobjede nad opakim agresorom, koji se neće smiriti sve dok ga ne porazimo na njegovom teritoriju. Danas je teško Hrvatima objasniti da će jednog dana morati prijeći u Srbiju i pokoriti Beograd, ili Hrvatske neće biti. To su povijesne zakonitosti. Nakon što su porazili agresora i dobili Domovinski rat, Hrvati su idiotski prihvatili srpsku paradržavu u sred hrvatske Bosne. Ferdinand je ubijen i onda matiran. Zamislite da su Saveznici 1945. pristali na kraj rata koji bi se sastojao od jednostavnog povlačenja njemačke armade i nekakve Republike Njemačke u Vojvodini. Ne znači da je pomor Nijemaca u Vojvodini i Srbiji trebalo provesti, ali ne trebamo zaboraviti da je vojvođanska nacistička legija Prinz Eugen spaljivala i hrvatska i srpska i muslimanska sela ako bi netko iz njih otišao u bandite, odnosno u partizane, kako su se kasnije nakitili orjunaši i sovjetska agentura.

Pragmatični Branimir žrtvovao je bizantsku krunu da zadrži jadranske otoke. Hrvatska je postala krajnja rimska istura, pa time i rimsko kraljevstvo. Rim je širio svoj granice kontrole, pa su uskoro prve rimske isture i kraljevi dvori postali Beč, Pešta i Visoki. Trpimirovići su postali vazali mađarske i ugarske Krune sv. Stjepana, a Kotromanići novi hrvatski protagonisti. Nakon što Turci osvajaju hrvatsko istočno kraljevstvo, Hrvati više nisu započinjali niti vodili ratove, a prodori Turaka do Une i preko Une odgodili su “kršćanske” pohode na Jadran i ovu Lijepu našu. Kotromanići su prešli Drinu, ali su ipak otišli u krivom smjeru i podigli Herceg Novi kao svoju novu prijestolnicu. Da je Tvrtko Kotromanić slijedio potrebe Rima i preselio svoju prijestolnicu iz Visokog negdje dalje od Drine, dublje u Bizant, Turci bi se teže zabili u meki trbuh Hrvata. U promatranju svih tih varijanti paralelne povijesti, bilo bi zanimljivo modelirati nekakvu “bosansku” Dalmaciju sve do Carigrada. Bilo bi korektno prema svima da današnja Turska uspori obnovu svog opakog imperija, jer su Seldžuci na svoj način omeli islam i arapsku kulturu, koji su se davno integrirali u svjetsku civilizaciju, tada bez traga terora i terorizma, podarivši nam mnoge znanstvenike. Imajući pred očima sve što sam spomenuo, i puno drugoga, mogu samo ponoviti stih našeg pjesnika Juraja Jurjevića: Hvala ti Gospe da nas ima.

Tvrtko Dolić

Komentari

Oglasi
Komentari

Društvo

(VIDEO) Andrija Artuković – nepoznati zapis sa suđenja objavljen na slovenskoj televiziji

Objavljeno

- datum

Prije nekoliko dana bila je godišnjica kada je izručen (12. veljače 1986.) SFR Jugoslaviji Andrija Artuković, čovjek koji obnašao funkcije ministra vanjskih poslova, unutarnjih poslova i pravosuđa Nezavisne Države Hrvatske.

Sudjelovao je u talijansko-hrvatskim pregovorima o razgraničenju u Ljubljani i pri potpisivanju Rimskih ugovora, a pratio je Pavelića i pri posjetu Hitleru. Potpisnik je rasnih zakona. Od 1943. do kraja Drugog svjetskog rata obavljao je dužnost čuvara državnog pečata. U bivšoj Jugoslaviji osuđen je na smrt zbog ratnog zločina.

Snimke nepoznate javnosti

U videu sa suđenja Andriji Artukoviću vide se detalji koje su umnogome nepoznati javnosti, a objavljen je na slovenskoj televiziji.

Na snimkama se čuju i pitanja mladog državnog tužitelja Ante Nobila, koji je sa svega 36 godina starosti dobio jednu od najvažnijih funkcija u tom procesu.

Andrija Artuković 1945. napušta Hrvatsku i Zagreb nakon ulaska partizanskih jedinica u glavni grad Hrvatske. Prvo odlazi u Austriju, zatim u britanski logor u Austriji, a onda sa švicarskim dokumentima u Irsku, te 1948. u SAD.

U srpnju 1945. godine Državna komisija za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača proglašava ga ratnim zločincem. Vlada FNRJ 1951. postavlja zahtjev za njegovo izručenje, nakon čega dolazi do sedmogodišnjeg sudskog procesa u Los Angelesu.

Presuda je bila – odbijanje jugoslavenskog zahtjeva.

Jugoslavenske vlasti obnavljaju zahtjev za njegovim izručenjem, te je 14. studenog 1984. godine uhićen, a nakon sudskog procesa i višemjesečnog zatvora izručen jugoslavenskim vlastima 12. veljače 1986. godine, te doveden u Zagreb.

U doba deportacije bolovao je od Alzheimerove bolesti. Iz samog zrakoplova izašao je u bolesničkom krevetu.

Na suđenju u Zagrebu koje je počelo 14. travnja 1986. osuđen je na smrt, no presuda zbog njegovog zdravstvenog stanja nije izvršena. Umro je u siječnju 1988. u bolnici Kaznenog doma u Zagrebu, a grob mu je nepoznat.

Za trajanja procesa donesen je u Saboru SR Hrvatske zakon prema kojemu i onoga koji umre u tamnici čekajući izvršenje smrtne kazne treba pokopati kao da je osuda nad njime izvršena, a mjesto pokopa ostaje u tajnosti i za rodbinu. Zbog tog propisa obitelj Artuković nikada nije doznala gdje im je otac pokopan.

Štoviše, donesen je zakon kojim se odavanje te tajne smatra kažnjivim.

„Od svoje prve godine živim u Los Angelesu i američki sam državljanin. Mnogo sam puta ponovio da mi je žao svake žrtve u Drugom svjetskom ratu i da djeca ne smiju biti opterećena prošlošću svojih roditelja, ali želio bih podsjetiti gospodina Nobila da moja obitelj još ne zna gdje su posmrtni ostaci Andrije Artukovića, a čak je i predsjednik Ivo Josipović tijekom posjeta Bleiburgu rekao da ‘svatko ima pravo na grob’. Uvjeren sam da Nobilo zna što se dogodilo nakon Artukovićeve smrti 1988. u zatvorskoj bolnici u Šimunskoj ulici u Zagrebu. Postoje indicije da je kremiran jer su mi neki ljudi u Zagrebu govorili da je jugoslavenska tajna policija Udba u plastičnoj vrećici odnijela ostatke kremiranog čovjeka čiji identitet nisu smjeli otkriti. Dok sam živ, tražit ću istinu o tome i pokušati pokopati oca uz majku u hercegovačkom selu Klobuku” – kaže njegov sin, Radoslav Artuković (Večernji list, 13.11.2011.)

U srpnju 2010. objavljeno je u nekim medijima kako je UDBA Artukovića tajno pokopala u Lepoglavi, no grob Andrije Artukovića ipak je još uvijek nepoznanica za njegovu djecu i unuke.

Podsjetimo, Nezavisna Država Hrvatska (NDH), bila je država koja je postojala u okviru osovinskoga poretka tijekom II. svjetskoga rata na području dijela današnje Hrvatske, BiH i istočnog Srijema; u njoj je uspostavljen ustaški režim, a politika joj je uvelike ovisila o odlukama Njemačke i Italije kao vojno-političkih pokrovitelja; nestala je nakon vojnog poraza Njemačke u svibnju 1945. (izvor:  Enciklopedija Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža, enciklopedija.hr) Petar Horvatić/Narod.hr

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Društvo

HOP PORTAL: Ruski povjesničar Majorov znanstveno potvrđuje moćnu Veliku Hrvatsku

Objavljeno

- datum

  Pradomovina Hrvata, podrijetlo i nastanak imena Hrvat i povijest Hrvata prije dolaska na Jadran   

Najnovija otkrića i arheološki nalazi dokazuju da e pradomovina prvobitnih Arijaca bila južni Pakistan, južni Afganistan i zapadna Indija.

Ti prvobitni Arijci i Ranoarijci sebe najprije nazivaju Harahvaiti. Ta se imena u vedskim spisima rabe od godine 9000. do 1800. prije Krista.

Harahvati su u prapovijesti živjeli u zapadnoj Indiji, što zahvaća područje današnje pustinje Thar, te uglavnom uzduž nekadašnje velike rijeke Harahvaiti. Na temelju arheoloških nalaza i Rigvede   znanstvenici zaključuju da su Ranoarijci u svojoj sjeveroindijskoj Arijskoj domovini živjeli i ranije od VII – V tisućljeća prije Krista, pa se danas povijest Indoarijaca može unatrag pratiti punih devet tisuća godina. Kada je rijeka Harahvati presušila, narod Harahvati, a već tada se nazivaju i Harahvaiti ( Hrvati ), zbog suše i gladi sele na područje sjeverozapadne Mezopotamije.

Ime Hrvat u svomu temelju ima indoeuropsku sastavnicu ar, koja je i u korijenu riječi Arye (Arijac). U indoarijskomu sanskritu arya znači gospodin, plemeniti od Boga poslan, a u širem značenju: imućan, bogat, obilan. Prvobitni oblik imena Harvat(i) bio je ranoarijsko ime Sarasvat(i). To se ime u vedskim zapisima rabi od godine 3750. prije Krista. Za stanovnike Ariane Veyah ( Arijske domovine ) i kao naziv tadašnje glavne indijske rijeke, koja je protjecala kroz područje gdje su živjeli Harahvati. Najkasnije  do 2000. prije Krista ime Sarasvati preoblikovano je u ime Harahvaiti, koje je praoblik današnjega imena Hrvat (u čakavskomu Harvat, u kajkavskomu Horvat ).

>> Na ruskim zemljovidima svijeta prije velike seobe naroda u sedmom stoljeću Srba nema nigdje, dok Rusi bilježe kako su Hrvati nastanjeni diljem Europe

Zemlja Haravati u zapadnoj Indiji prva je poznata hrvatska državna tvorba u povijesti. Najstarije središte ove države bio je grad Dwarak na obali Indijskoga oceana, utemeljen oko 3000. godine prije Krista. Harahvatija ili na staroperzijskom Harauvatija, nalazila se na području današnjega Afganistana i sjevernoga Irana. Glavni grad Harahvaiti bio je izgrađen oko pet kilometara od današnjega afganistanskoga grada Kandahara.

Danas se na tom mjestu nalazi selo Harvacija, u kojemu ima pleternih uresa, sličnih onima u Istri i na otoku Krku. U doba perzijskoga kralja kraljeva Darajavauša poznatijega kao Darija I Velikoga ( 522  – 486. godine prije Krista ), ” Dobri kral Darjavuš,” kako ga i dan danas zovu starci u selima sjeverozapadne Hrvatske, Harahvaitija ulazi u perzijski savez suverenih država. U Darijevu proglasu uklesanu  stijeni brda Bagastana na 450 kilometara jugozapadno od Teherana, Harahvatija je zabilježena na tri jezika: staroperzijskomu, elamskomu i akadsko – babilonskomu. Zapisano je i ime njezina tadašnjega kralja Harauvat Vivana ( 530 – 490. prije Krista ). Za njega se u proglasu kaže da je “ban u Perziji, kralj u Harauvatiji,” Aleksandar Veliki Makedonski Harahvaitiju je zaposjeo godine 329. prije Krista. U sklopu kraljevine Parthije Harahvaitija je opstojala kao samostalna država od godine 110 – 1. prije Krista, a tada je osvaja kralj države Kušan Kaniška. Hrvatsko ime s područja Harahvaitije sačuvano je u imenu grada Kysyl – Arwat ( Crveni Hrvat ) i to u Turkmeniji ili drukčije u Turkmenistanu.

>> BRITANSKI JEZIKOSLOVAC: Hrvatski potječe od jednog od najstarijih jezika

U najstarijim azijskim pučkim predajama, legendama i mitovima Hrvatska se naziva Arvatistan, Hirvatistan i Horbatistan. Pravni sustav Harahvaitije ( Harauvatije ) i Harahvaita ( Harauvata ) utkan je u temelje Perzijskoga Carstva, koje je taj pravni sustav ostavilo u baštinu cijelomu čovječanstvu.

Kraljevstvo Huravat i njegov začetak: Predvođeni svojim vojničkim plemstvom, koje u onodobnim izvorima nazivaju marjanune i Mariani, Harahvaiti su u Mezopotamiji oko godine 1700. prije Krista utemeljili državu Huravat Ehilaku, a u prijevodu Hrvatsko kraljevstvo. Tu su državu Egipćani nazivali Naharina, Asirci i Babilonci Hanigalbat, a Hetiti i Medijci zemlja Mitani.

>> Ruski institut za molekularnu genealogiju znanstvenim dokazima srušio srbske povijesne krivotvorine

Od huravatskih kraljeva najpoznatiji je Tušrata oko godine 1400. prije Krista. Država Huravat opstojala je u sjevernoj Siriji i zapadnoj Mezopotamiji od XVI do XIV stoljeća prije Krista.  Nakon toga ušla je u sklop Hetitskoga Carstva kao savezna država. Dio Huravata je odselio u Armeniju i tamo osnovao novu državu, koja se u staroperzijskim izvorima također naziva Kraljevstvo Huravat, a u drugim izvorima Urvartu, Uruatru, Urartu, Biani i Vansko Carstvo,a u Bibliji Ararat. Armensko Kraljevstvo Huravat u VIII stoljeću prije Krista postaje vodeća sila u dijelu Azije na prostoru sjeverne Sirije, južnoga Zakavkazja i od jezera Urmija do Crnoga mora. U početku VI stoljeća prije Krista ovo kraljevtsvo ulazi u sklop iranske Harahvaitije.

Bosporsko kraljevtsvo nalazilo se na obje strane Kerckoga tjesnaca, koji se nalazi između Crnoga i Azovskoga mora. Poznata su dva vladara toga kraljevstva. To su Tiberije Julije Sauromat ( 175 – 211. po Kristu ) i njegov sin Reskuporid 220. godine po Kristu. Ovo je kraljevtsvo osnovano nakon ulaska Parta u Harahvaitiju prve godine prije Krista, kada su brojni Hrvati napustili Iransku visoravan i osnovali ovu državu. U Bosporskom su kraljevstvu, osim brojnih ranoarijanskih i iranosarmatskih Hrvata, živjeli i indoarijski Sindi, Maeoti, Roksolani, Alani i drugi indoarijci. Ime Sauromat ili Sarmat grčko – rimski je preoblik imena Hrvat. Na području Bosporskoga kraljevstva, na ušću rijeke Tanais, a to je današnji Don, u Azovsko more, pronađene su dvije mramorne spomen ploče iz II/II stoljeća nakon Krista s uklesanim imenima Horosst – os ( Horsat, Horvat ) i Horoath – os ( Horoat, Hrvat ). Na većoj ploči, koja se nalazila u jednoj državnoj zgradi u onodobnomu Tanaisu, uz ime kralja Tiberija Julija Sauromata, uklesan je i službeni naziv zgrade na kojoj se nalazila – Synodos Horouathon, što u prijevodu na današnji hrvatski jezik znači Hrvatski sabor.

>> Postoje dokazi da Hrvati nisu Slaveni, već jedini narod koji je svoje korijene sačuvao 6500 godina!

Na području Bosporskoga kraljevstva također je nađen i pehar s hrvatskim kockastim grbom i to iz II stoljeća, a nađen je uz ušće rijeke Kuban u Azoovsko more. To dokazuje da su Hrvati već tada imali svoj državni sabor i grb. Tekst na spomenutoj ploči počinje zazivom: ” Bože Svevišnji, udijeli blagoslov!” To dokazuje da su tanaiško – bosporski Hrvati bili jednobošci, vjerojatno zaratustrijanci, a možda čak i kršćani. tekst je napisan na starogrčkomu ( helenskomu ) jeziku, koji je tada bio svjetski jezik. On je bosporskim Hrvatima bio diplomatski jezik, kao što će im latinski biti nakon doselidbe u podunavsko – jadransku domovinu.

Korijeni Crvene Hrvatske – Postojala je od prvoga stoljeća na području današnje Ukrajine, pa je Ukrajinci drže ranim pravno – političkim temeljem svoje državnosti. Orosius Presbyter ukrajinske Crvene Hrvate naziva Horiti, a Zacharias Rhetor Hrwts. Vikinški putopisci nazivaju je kraljevstvo Krowataland. Ruski i poljski ljetopisci Crvene Hrvate nazivaju Russiae Carvati, Rothe Krobatthen, Horvaty. Od godine 374. kralj Crvene Hrvatske je Ukromir. Sastavnica mir u njegovu imenu u zapadnoiranskim i kurdskim govorima doslovce znači vladar, odnosno kralj.

>> Zarje Harwatye: prešućena hrvatska baština

To se može lako usporediti s imenima brojnih hrvatskih vladara: Trpimir, Branimir, Muncimir, Krešimir, Zvonimir i svi oni imaju svršetke imena uz sufiks “mir.” Nakon smrti kralja Mezamira ( 593 – 602 ) ukrajinska se Crvena Hrvatska konačno ujedinjuje sa zakarpatskom Bijelom Hrvatskom u Veliku Hrvatsku. Od Crvenih Hrvata potječu današnji ikavski Hrvati.

Korijeni Bijele Hrvatske – Prostirala se na području današnje Češke, Moravske, Poljske i Slovačke. Političko središte ove države bio je najprije grada Samobor, a od godine 190. grad Hrvat, a to je današnji Krakov.

Ime Krakov izvedeno je iz imena Hrvat, a smješten je na gornjem toku rijeke Visle. Od godine 869 – 894. Bijelom Hrvatskom zavladao je svehrvatski kralj kraljeva Sventopolk – Budimir, koji je tada pod svojom krunom ujedinio većinu hrvatskih zemalja od Karpata do Dunava. U X stoljeću Bijelom Hrvatskom vlada domaća hrvatska dinastija Slavnikovića. Na kraju X stoljeća zaposjedaju je Česi i Poljaci.

>> SANSKRIT IN CROATIA: FROM SARASVATI TO HRVATI

Nastanak Velike Hrvatske – Nastala je ujedinbom istočne ( ukrajinske ) Crvene Hrvatske i zapadne ( karpatske ) Bijele Hrvatske. Njezin prijestolni grad bio je Hrvat, odnosno današnji Krakov. Vrhunac moći dosegnula je pod carem Samom ( 623 – 658 ). Tada je obuhvaćala veći dio Karpata, Galiciju i Panoniju. Raspala se pod udarom Avara na tri hrvatske države Karantaniju, Moravsku i jadransku Bijelu Hrvatsku,a obuhvaćala je u cijelosti i današnju Bosnu i Hercegovinu. U Velikoj Hrvatskoj vladajući sloj bili su arijsko – indijski Hrvati, a radni sloj poljodjelci Vendi ili Veneti. Židovski trgovac Ibrahim – Ibn – Jaqub u svojim zapisima kaže da su pripadnici vladajućeg sloja u Velikoj Hrvatskoj bili kršćani Arijanci.

>> Harawat i Serbon

Hrvati iz Velike Hrvatske, prema znanstvenim otkrićima ruskoga znanstvenika Aleksandra Mayorova, u današnju su domovinu došli u dva zadnja velika selidbena vala od 378. – 395. i od 626 – 640 poslije hrvatsko – avarskoga rata u kojem su Avari pobjeđeni i potučeni do nogu.

Osim Bijele Hrvatske, u novoj su domovini utemeljuli i Crvenu Hrvatsku od Poljica do Makedonije. To je prostor današnje Albanije, Raške i Crne Gore. Ljetopisac iz XVI stoljeća Ivan Tomašić u svomu Kratkomu ljetopisu Hrvatskoga Kraljevstva iznosi da su kralja Zvonimira ubili ” nevirni Slovinci”, a branili ga ” virna braća Hrvati i Dalmatinci.” Ovaj Tomašićev navod dokazuje da je još u XVI stoljeću bila živa svijest o neslavenskome podrijeltu Hrvata.

Dragan Ilić/HOP portal

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Društvo

Hrvatska je uvučena u hibridni rat na Balkanu koji traje već godinama i polako eskalira. Konačni cilj – Velika Srbija u najširoj formi

Objavljeno

- datum

Milorad Dodik poveo je hibridni rat protiv Bosne i Hercegovine – zaključio je Srđan Šušnica, kulturolog iz Banje Luke u razgovoru za jednu TV postaju:

“Dodikov režim obavio je sve pripreme za hibridni rat. Stvorio je paralelne strukture, paradiplomatsku mrežu, paraobavještajnu mrežu, parapolicijsku mrežu i samo nedostaje vojska koja bi trebala biti jedinstvena, ali uskoro bi se moglo očekivati stvaranje nekakvog zaštitnog vojnog korpusa u Republici Srpskoj.”

Šušnica je procijenio da je Dodik vojnom paradom za 9. siječnja, datum koji simbolizira odcjepljenje od BiH i stvaranje genocidne paradržave, uputio najotvoreniju provokaciji Sarajevu i NATO savezu. Procjenjuje da nastavak tek slijedi.

Cilj rata – velika Srbija

Tako je, eto, novovjeka složenica hibridni rat zaživjela i u neposrednom hrvatskom susjedstvu. Cilj tog rata je odcjepljenje Republike Srpske od BiH i spajanje sa Srbijom. Ali, to nije sve. Krajnji je cilj ujedinjenje svih srpskih krajeva u jednu državu.

Nije to još jasno izgovorio Milorad Dodik, nego jedno puno zvučnije ime, ruski filozof mistik, politolog i geostrateg, po mnogima idejni vođa Vladimira Putina, Aleksandar Dugin: “Vrijeme je za veliku Srbiju, početak srpskog carskog proljeća”, napisao je Dugin u svom posljednjem tekstu posvećenom Balkanu.

“Velika Srbija treba biti stvorena i bit će stvorena. Hrvati iz Hercegovine mogu se udružiti s Hrvatskom ako to žele. Ako ne žele, ne moraju”, dotaknuo se Dugin i Hrvatske i težnji za ujedinjenjem.

Scenarij ujedinjenja svih srpskih krajeva u najširoj formi, osim dakako Republike Srpske, Kosova, obuhvaća i dijelove Makedonije i Crne Gore, dakle ujedinjenje cjelokupnog pravoslavnog življa na Balkanu.

No, nisu ruski stratezi jedini koji zagovaraju raspadanje postojećih i stvaranje novih država velike Srbije i velike Hrvatske. Nedavno objavljeni tekst bivšeg britanskog konzula iz Banje Luke u uglednom Foreign Policy na temu stvaranja balkanskih velikih država svojom nepodnošljivom lakoćom prekrajanja granica već je podigao dosta prašine i dosta brojnoj zajednici ispravljača povijesnih nepravdi legao kao budali šamar.

Peace of cake – rekli bi Amerikanci. Podijeli Bosnu na tri, Makedoniju na dva i Crnu Goru na dva dijela i dobit će se tri velike države, Srbija, Hrvatska i Albanija, nakon čega će svi živjeti dugo i sretno u miru i sreći sve do svoje smrti.

>> Terra misiones: Razgraničenje Hrvatske i Bugarske na Moravi

Steven Meyer, bivši šef CIA-e, objavio je poduži savjetodavni članak za Srbiju na temu čega se odreći na Kosovu kako bi se dobilo na drugim stranama. Sve skupa miriše na visoku kuhinju, u kojoj tradicionalno Europska unija najmanje odlučuje, a lokalne cjeline po stoljetnoj tradiciji služe kako topovsko meso.

Što je hidridni rat i čemu služi? To su prikrivene operacije uz korištenje neoznačenih snaga na teritoriju ciljane države kako bi se ta država gurnula u nefunkcionalno stanje, čime bi se postigli željeni geostrateški efekti uz potporu jake medijske kampanje.

Proklamirani cilj je sloboda i demokracija, dakako. Primjer je Ukrajina koja se našla usred hibridnog rata Amerike i NATO-a s jedne strane i s druge strane Rusije. Rat je hibridni jer ni jedna od spomenutih strana ne priznaje da ima svoje specijalne postrojbe na crtama frontovskog razgraničenja.

Rusi tvrde da je riječ o pobuni proruskog stanovništva protiv profašističkih struktura u Ukrajini, dok Amerikanci priznaju jedino da u Ukrajini imaju vojne instruktore koji pomažu regularnoj vojsci zemlje.

Rusko odvajanje Krima smatra se najboljim primjerom hibridnog rata u novije vrijeme, s „ljubaznim, zelenim ljudima” u glavnoj ulozi. Na Krimu, ključnoj strateškoj točki za kontrolu nad Crnim morem, ruski stožer je rasporedio specijalne snage koje su zauzele lokalni parlament i ključne strateške točne. Te snage koje će poslije nazvati malim zelenim nisu imale nikakve oznake, ali se po vrhunskoj opremi i gardu odmah moglo zaključiti da nisu ni pobunjenici ni rezervisti.

Rat u Ukrajini

Putin je za vikend 22. – 23. veljače 2014. u hibridnoj operaciji odcijepio Krim, a potom na brzinu organizirao referendum stanovništva o pripajanju Rusiji. Zapad je odgovorio sankcijama. Bila je to reakcija na hibridne operacije NATO-a, SAD-a, uz aktivno sudjelovanje Njemačke i Poljske koje se završile pučem i istjerivanjem legalnog proruskog predsjednika Viktora Janukoviča iz zemlje.

Victoria Nuland, američka državna podtajnica za Europu, to je i potvrdila izjavom da je u prevrat uloženo oko pet milijardi dolara.

Glavni strateški cilj operacije poduzete dok je ruski vrh pratio Zimske olimpijske igre u Sočiju bio je istjerati ruske snage s Krima, gdje su po ugovoru imale pravo ostati još 30 godina. Taj cilj nije postignut.

Hibridne operacije ne moraju nužno barem u ranijoj fazi uključivati prikrivene vojne specijalne snage. Proteklih desetljeća od pada SSSR-a, američki stratezi su se specijalizirali u takozvanim obojenim revolucijama s ciljem obaranja nepoćudnih režima i postavljanja vazalnih u svim dijelovima svijeta. Primarni cilj su sve zemlje iz sastava bivšeg sovjetskog sastava, te zemlje na Bliskom i Srednjem istoku i Balkanu.

Kazahstan, Tadžikistan, Kirgistan, Armenija, Azerbajdžan na meti su kao bivši sateliti Rusije. Sirija, Libija, Irak, Iran, pa i Turska u posljednje vrijeme od pomirenja s Rusijom cilj su kombiniranih ratnih i hibridnih operacija na istoku, Makedonija, Srbija i Republika Srpska na Balkanu. Krunski cilj je dakako Moskva.

Izazivanje prevrata u metropoli Rusije i postavljanje vazalne, prozapadne vlasti bio bi kapitalni geostrateški uspjeh u vječitom hladnom ratovanju. Nakon Rusije ostao bi još jedan kapitalac, a to je Kina. No, ruski je režim izgleda dobro proučio lekciju i pod Putinom poduzeo kontramjere. Za sve nevladine udruge (NGO) donijeli su propis da se moraju registrirati kao strane agenture i točno prijaviti svoje izvore prihoda, ili napustiti Rusiju.

>> ‘Gde je SRBIJA: Kako bi Evropa izgledala 1973. godine da su NACISTI pobedili u Drugom svetskom ratu’

Kad je Washington prigovorio Moskvi da time krši demokratska prava, Putin je kratko odgovorio: Mi smo prepisali vaš zakon o stranim NGO organizacijama.

Iz ruskih medija poručuju ne pokušavajte s obojenim revolucijama, jer naši studenti izučavaju tu tehnologiju na fakultetima. Drugim riječima, znamo kako to ide. Rusija pod Putinom počela je primjenjivati tajne operacije u zemljama od strateškog interesa, Srbiji, Makedoniji, Republici Srpskoj, Crnoj Gori.

Aleksandar Dugin, novovjeki ruski Raspućin, zalažući se za novo veliko srpsko carstvo, ili veliku Srbiju, spomenuo je dva preduvjeta koji se već ostvaruju i omogućavaju novu veliku podjelu karata. Prvi je raspad Europske unije. Dugin procjenjuje da je priča o ujedinjenom europskom carstvu gotova i da je pravi trenutak za ujedinjenje srpskih zemalja na Balkanu.

Drugi uvjet je smjena na čelu Sjedinjenih Američkih Država, odlazak Baracka Obame i dolazak Donalda Trumpa. Je li u pravu?

Teško je povjerovati da će Moskva napraviti kardinalne strateške previde. U priči o hidridnom ratovanju aktualnoj danas, iako postoji otkad je civilizacije i ratovanja jedna od ključnih poluga je islamski terorizam. Je li Europa pod udarom terorizma gurnuta u hibridni rat?

Je li Europa u hibridnom ratu u kojem se uz terorizam koriste i migracije s istoka kao sredstvo mijenjanja starih, razvijenih, demokratskih društava? Ako ćemo pitati mađarskog premijera Viktora Orbana, ili češkog predsjednika Zemana – to je to.

Mađarski stav je već poznat, ali kad je riječ o mirnim Česima, novost je da se razmišlja o zakonu koji bi građanima omogućio nošenje oružja i pucanje na teroriste na način na koji to rade građani Izraela.

Dodik – ledolomac

Već sama inicijativa pokazuje da je dio struktura uvjeren da slijedi hibridni napad korištenjem islamskog terorizma.
U svakom slučaju, zemlje sa samostalnom i razvijenom diplomatskom obavještajnom strukturom terorizam ne uzimaju kao spontanu akciju odmetnutih vjerskih fanatika, nezadovoljnih društvenom raspodjelom.

Po jednoj od definicija terorizam se koristi kao sredstvo upravljanja globalnim procesima. Na udaru nije samo EU, nego i Rusija sa svojih 20 milijuna građana islamske vjeroispovijesti i Kina sa svojom ujgurskom manjinom. Obje zemlje s terorizmom se zasad puno uspješnije nose u odnosu na Njemačku, ili Francusku.

Dok se hrvatska javnost utopljena u svoje svakodnevne banalanosti poput prepisivanja doktorske disertacije jednog ministra, ili novogodišnjeg putovanja predsjednice Kolinde Grabar u Sjedinjene Države, tek sporadično bavi najbližim susjedstvom, hibridni rat na Balkanu traje već godinama i polako eskalira.

O novoj rundi sukoba progovorila je svojevremeno i Angela Merkel procjenom da bi migrantski val mogao dovesti do rata na Balkanu, dok je sad već odlazeći američki šef diplomacije John Kerry ustvrdio da postoji tanka crvena linija koja dijeli interese sila u području.

Dva su očita mehanizma koji se u najbližem susjedstvu mogu aktivirati i međusobno sukobiti. Prvi je islamski fundamentalizam s već postavljenom strukturom islamističkih enklava bez kontrole središnje vlasti. Drugi je srpski nacionalizam pod kapom zaštitnika Rusije.

U slučaju sukoba Hrvatska kao granična NATO članica neće se moći izvući. Bit će u najmanju ruku logistička baza, ali s nepopravljivim štetama za gospodarstvo. Samo pogled na kartu pokazuje da će turizam poginuti prvi. Kad je riječ o Republici Srpskoj svi se slažu da je Dodik pod izravnim utjecajem Moskve. Bit će onako kako odredi Vladimir Putin i njegovi generali. Pritom je Dodik je u ulozi ledolomca.

Sve ono što srbijanski državni vrh ne smije i neće otvoreno reći, izreći će prvi čovjek Republike Srpske. Među ostalim, i da želi još specijalnije odnose sa Srbijom od postojećih. Tako se korak po korak uz aktivno sudjelovanje ruskih medija na srpskom polako napuhuje balon.

Hoće li eksplodirati ili će nova američka administracija utjecati na smirivanje tenzija, tek treba vidjeti.

Antun Masle /Slobodna Dalmacija foto Reuters
 

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Facebook

Popularno