Connect with us

Društvo

ILIJA VINCETIĆ : LUSTRACIJA NIJE STVAR IZBORA ONA JE NUŽNOST!

Objavljeno

- datum

Zločin “memoricida” koji su nad hrvatskim narodom počinili komunisti, jedan je od najtežih zločina u povijesti. Duboko u svijest mnogih etničkih Hrvata usađene su komunističke laži i povijesne krivotvorine. Na žalost, od osamostaljenja Republike Hrvatske i demokratskih promjena u politici, na „ispravljanju“ posljedica tog zločina, se ne čini gotovo ništa.

   ………Piše Ilija Vincetić

Lustracija, (polako, ali sigurno) sve više postaje tek “krilatica”, (politička parola), sve je bliže postati ispraznica. Mali broj ljudi shvaća kako se Hrvati moraju osloboditi nametnutog tereta krivnje i objektivizirati svoju prošlost u II SR.I istodobno, raskrinkati partizanske, i ništa manje (kasnije) komunističke zločine. Mali broj nas vidi kako to neće biti moguće, sve dok se iz javnog života ne prognaju bivši i sadašnji (mentalni) komunisti, te njihova djeca i unuci. Djeca i unuci?!, upitat će se “slobodoljubivi” dio “neutralnih” etničkih Hrvata.

Pa, zaboga, “ne mogu djeca biti odgovorna za grijehe očeva” !!,  reći će mnogi.

I biti će glasni kada su u pitanju josipovići, milanovići, brozovi, leke, pusići i nebrojeni drugi. Grijesi njihovih otaca “ne smiju biti stavljeni na teret djeci”!!, čuje se vriska, liberala, naprednjaka, „lijevih“ intelektualaca, medija…! No, isti ti “istino i slobodoljupci”, prekapaju po dalekoj prošlosti svakog političkog Hrvata koji se pojavi na javnoj ili političkoj pozornici. Istražuje se rodoslovlje, (do devetog koljena), pokušava se pronaći i najmanji crimen ili pak praznina, koju se pokušava popuniti, ne vodeći računa o vjerodostojnosti i istini. Plasiraju se laži i poluistine. I gle, zaboravlja se načelo po kojemu „djeca ne mogu biti odgovorna za grijehe otaca“!! Ponovno se (istina ne u institucije vlasti, ali u javni diskurs da) uvode „ideološke komisije SKH“.

I jasno se ocrtavaju njihove „potkomisije“ koje su djelovale pod nazivima:-„ideološka“, „kadrovska“, „organizaciona“, „reviziona i komisija za historiju“, …., a od 1965. godine i mnoge druge.

Najnoviji događaji   pokazuju svu nakaznost dijela javne i većine medijske scene. Nevjerojatna je dubina kojom je u podsvijest urezana mržnja prema svemu Hrvatskom, domoljubnom, katoličkom. Usudio bih se reći kako je došlo do genetske mutacije, (kao da je nastao novi gen koji reagira na sve „što hrvatski diše“). Zato, danas, više nego ikada ranije, treba kao „uvjet svih uvjeta“, potencirati potrebu lustracije. Lustracije, bez koje neće biti nikakvih promjena na bolje u Republici Hrvatskoj.

Stoga, osjećam potrebu, po tko zna koji put, ukazati na zločin Memoricida koji se dogodio, i što je još gore, koji se događa!! I događati će se, sve dok se kod većine Hrvata ne osvijesti činjenica da djeca i unuci komunista, istim žarom, sa istim ciljevima i motivima, nastavljaju provedbu tog besprizornog zločina. Griješe svi oni koji pozivaju na zaborav, koji niječu pogibelj od tih, (nikada poraženih) snaga. Sve dok hrvati ne shvate kako je nijekanje i relativiziranje komunističkih zločina „suučesništvo“ u njima, Hrvatski narod neće imati demokratskog kapaciteta pokrenuti proces koji će voditi ka zajedništvu. Bar kada su državnost (državotvornost), nacionalni suverenitet i ostali legitimni interesi u pitanju.

  ZAŠTO JE LUSTRACIJA NUŽAN UVJET PREŽIVLJAVANJA DRŽAVE I (političkog) NARODA?

Zato što biološki, a u najvećem broju i ideološki sljednici komunističkih zločinaca i danas, u ime neke (samo njima znane, nakazne) „demokracije“ i „slobode“, (iščašeno shvaćene i pomaknute u „počinjenog zločina koji traje“), nastavljaju s provedbom „crvenog terora“, sredstvima koja su im na raspolaganju, ali sa ništa manjom mržnjom i ništa benignijim nakanama.

Zato što procesi „dehrvatizacije“ (lustracije na komunistički način), još nisu ni priznati od strane zločinaca i njihovih sljednika, niti su osviješteni i raskrinkani kod većine pripadnika Hrvatskog naroda!

Zato što, niti nakon 25 godina od samostalnosti mlade Hrvatske države ne prestaju udari na njene temelje!

Zato što nam u kulturi (posebno) visokom školstvu, medijima, dominiraju nepopravljivi antihrvati (svih etniciteta), koji svojim djelovanjem produbljuju ionako duboke podjele nikada završenog II SR!

Zato što komunistima i njihovoj djeci nije dovoljno što su nam pobili djedove, očeve, stričeve, ujake, … nego bi htjeli i nas (kojima se cjepivo „memoricida“ nije primilo) žive pokopati u njihova grobišta!

Zato što smo jedina država u Europi, u kojoj vladaju nereformirani komunisti i njihova djeca, i guraju nas cijelo stoljeće u nazad!

I još tisuću ZATO, u ovoj napaćenoj Hrvatskoj, razapetoj od juda, odnarođenih danguba, izdajica, poremećenih izdanaka moralne nakaznosti i razorenog vrijednosnog sustava, „urbane fašističke gerile“ koja sebe smješta ultralijevo od političkog centra, pod krinkom „antifašizma“!!

Nakon po Hrvatski narod i državu, tragično završenog II SR, te poslijeratnog brutalnog pokolja pripadnika Domovinske vojske, inteligencije i narodnih tribuna, uglavnom bez suda ili (još gore) u postupcima pred „prijekim sudovima“ koji su bili izrugivanje pravdi, ali i nikad utvrđenog broja pripadnika (običnog, civilnog) hrvatskog puka, pobijenog u pohodima razularene razbojničke, primitivne rulje, najveći zločin komunizma u Hrvatskoj, zločin “MEMORICIDA”, proveden u nekoliko faza, uz neviđene represalije. U prvoj fazi, započelo je, nakon brutalnih fizičkih egzekucija, (bez suda, putem presuda “prijekih sudova” (u mirnodopskim uvjetima), koje su bile izvršne odmah, bez dokaznog postupka i prava na obranu, te kasnijih (nešto civiliziranijih) montiranih komunističkih suđenja, bez prava priziva i objektivne valorizacije “dokaza”), izravnim zastrašivanjem (od najgrubljih fizičkih tortura do likvidacija svih koji su se usudili progovoriti o stravičnom zločinu) a završilo ozakonjenjem verbalnog delikta koji je u nadolazećim desetljećima, bio “živi štit” za prodor u komunističke tabue i dogme.

U drugoj fazi je provedena temeljita „dehrvatizacija“ (lustracija na komunistički način). Ono što nije fizički likvidirano, zatvoreno je ,poniženo, ucijenjeno, zastrašeno. Uvjet preživljavanja je bila potpuna šutnja i bezuvjetna suradnja sa „narodnim vlastima“.

Posebno perverzno je to, što su ini koji su osuđeni na potpunu šutnju, bili sretni da nisu odabrani za bezuvjetnu suradnju. Kao i sada, odmah nakon „oslobođenja“ otimali su roditeljima djecu, navodili ili prisiljavali sinove i kćeri da „denunciraju“ vlastite roditelje, braću i sestre. Stvarali od njih nove janjičare. Danas se zgražamo nad svjedočanstvima najbližih suradnika vođe Crvenih Kmera Pola Pota, nesvjesni da su isti takvi zločini, metodama crvenog terora izbrisani iz kolektivne svijesti hrvatskog naroda, te kroz proces obrazovanja i druge oblike indoktrinacije, provođene od strane državnih institucija i naddržavnih organizacija.

Djeci pripadnika Domovinske vojske, poglavito Ustaša, izrijekom je zabranjeno školovanje, dok je djeci „suradnika i simpatizera“, bio otežan ili onemogućen pristup srednjem i visokom sustavu obrazovanja. Djeca iz (hrvatskih) obitelji intelektualaca, (po nekoliko naraštaja unazad) prisiljena su pristup obrazovanju potražiti u inozemstvu.

Nakon fizičke likvidacije aktera, Spaljuje se sve ono što je u pisanom obliku prenosilo hrvatsku domoljubnu baštinu, zabranjuje se usmena predaja, Crkva i kler se iz javnog života progone u sakristije, vjera se ismijava i proglašava „opijumom za narod“, Najteža moguća optužba (zbog koje se nerijetko gubila glava) postaje „klerofašist“. Narod pod silnim teretom šuti. Šapatom se pronosi ona:

„I zidovi imaju uši“!!

Paralelno s tim procesom, koji se može definirati kao memoricid, i „democid“ (etnocid i kulturocid), odvija se proces besramnog stvaranja nove „intelektualne elite“. Ušljivci, odrpanci, „proleteri“ čiji je kodeks časti formiran u vječito praznom želucu, najprimitivniji krvoloci, nehrvati, preko noći postaju „stručnjaci“, visoki državni dužnosnici, profesori, suci, ….

Sinekure se dijele kao ratni plijen. Po „zaslugama“!! Organiziraju se analfabetski tečajevi za ministre, profesore…. Poneki stručni tečaj ravan je doktoratu. Činjenica da nisu likvidirani samo pripadnici Domoljubne vojske, upravljačkog i represivnog aparata, nego i ugledni umjetnici, profesori, suci, odvjetnici, trgovci…, da su ozakonjene represalije na svim razinama vlasti, upravo govori o planiranoj provedbi democida, a unutar njega etnocida i politicida.

Zbog čega Hrvati intelektualci, koji su doživjeli taj zločin, ili raspolažu saznanjima i činjenicama, koji razumiju što to znači, dopuštaju nijekanje, relativiziranje i prikrivanje zločina “DEMOCIDA”, koji je nad vlastitim narodom izvršila komunističko-partizanska vlast neposredno nakon II SR, za mene će ostati vječiti misterij? ”

“Democid” je pojam “skovan” od strane politologa Rudolpha J. Rumela, s namjerom definiranja područja masovnih zločina šireg od masovnih ubojstava pod nadzorom vlasti, a koji se naziva “genocidom”.

 “Etnocid” se definira kao: „uništavanje i pritisak na kulturu i jezik etničke skupine“, (u kojem za razliku od genocida, etnička skupina nije fizički uništena), ali jest njena kultura. Etnocidom se provodi prisilno svođenje na položaj manjine, a u drugom stupnju, dezintegracija i prisilno asimiliranje u većinski narod. Etnocidi se, (istina) na svjetskoj razini, vežu uz proces kolonijalizma i nad domorodačkim plemenima u “novootkrivenim zemljama”.

U Hrvatskoj, taj proces u prvi mah izgleda paradoksalno (zbog toga što etnocid provode pripadnici etničke manjine nad većinom, uz pomoć ideološki ostrašćene manjine, unutar većinske etničke zajednice. No, ako se poznaje komunistička doktrina prvenstva ideološkog i klasnog, u odnosu na etničko i nacionalno, stvari postaju jasnije. Tek, etnocid nad većinskim Hrvatima provodi ideologizirana manjina unutar Hrvatskog naroda, uz obilatu pomoć jedne etničke manjine.

“Politicid” se definira kao masovno ili pojedinačno ubojstvo ljudi zbog njihovih političkih stavova ili djelovanja na teritoriju neke države, od strane vršitelja vlasti, bez obzira na to radi li se o legalnoj i legitimnoj, nametnutoj (izvana) ili samoproglašenoj (nametnutoj iznutra) vlasti. Kada je u pitanju „politicid“ provođen u SR Hrvatskoj,“područje nadležnosti za likvidacije“ se proteže i izvan teritorija bivše države, na cijeli svijet.

Prošlo je 25 godina od početka krvave agresije, potpomognute unutarnjom izdajom i oružanom pobunom. Punih 20 godina od veličanstvene pobjede u obrambenom, pravednom Domovinskom ratu. No, vidi li se to u političkom, javnom, kulturnom životu Hrvatskog naroda i države?

Ne.

Stječe se dojam da smo gubitnici u ratu, da smo manjina u vlastitoj zemlji. Drsko se laže, napada i kleveće. Već 20 godina, jednog po jednog, najbolje među nama, eliminiraju „našim rukama“!!

I danas sa novom vlašću  koju obnaša koalicija HDZ-MOST  nakon četvorogodišnjeg mandata maliciozne, štetočinske vlasti, u kojemu su, na primitivan, prostački i diletantski način, u najvećem broju vladali unuci i djeca, onih koji su osmislili i provodili gore opisane zločine, i na dalje  imamo na djelu represalije.

Ovoga puta (poglavito) od strane medija koji su toliko ojačali i postali „sami sebi svrhom“, da ugrožavaju demokratske temelje države i pravni poredak. Ako “represalije” definiramo kao protupravne, nasilne postupke, koji se poduzimaju kao protumjere zbog određenih činjenja, sa ciljem da onaj prema kome se poduzimaju, odustane od tih činjenja, u našem slučaju od (legitimne) borbe za zaštitu vitalnih nacionalnih interesa, i analiziramo ponašanje (većine) medija, jasno će se ocrtati i snage i sredstva.

Jasno se vidi nazočnost onih koji su na gore opisani način, planski i organizirano, od svoje djece i unuka stvorili „crvenu aristokraciju“.

„Aristokraciju“ koja u kulminaciji svoje perverzne dekadencije, u rušilačkom nastupu uništava sve Hrvatsko.

Danas oni, braćo Hrvati i sestre Hrvatice, napadaju! Prijete!! Hoćemo li im to dopustiti? Hoćemo li zaboraviti na nužnost LUSTRACIJE?

Ne kao osvetničkog čina, nego kao civiliziranog raskida sa propalom zločinačkom ideologijom i protunarodnom diktaturom koji je provođen rukom crvenog terora!! Više nego ikada u povijesti, vidljiva je nužnost tog procesa.

Tko od nas (još uvijek) to ne vidi?

Tko od nas toliko mrzi i prezire svoj hrvatski identitet, svoje pretke, kulturu i vjeru?

Tko od nas nema pijeteta, ljudske sućuti za tolike nevine Hrvatske žrtve?

Koga su to uspjeli trajno pretvoriti u modernog janjičara?

Kome su iščupali korijene a on još vegetira?

Tko je to spreman, svojim nerazumnim izborom ugroziti budućnost svoje djece i unuka?

Hrvatskog naroda i države?

Tko je to spreman, u ime laži, prijevare i zablude, ponovno doživjeti kalvariju komunističkog terora?!!

Oni koji nisu, koji vole svoju djecu i unuke, svoj narod i domovinu, moraju ustati u ime dokidanja te tiranije, moraju „u svoje ruke“ uzeti svoj dio odgovornosti!

 

Izvor: Ilija Vincetić/ Hrvatsko nebo

Komentari

Oglasi
Komentari

Društvo

SMRTONOSNA VLADAVINA OLIGARHIJE

Objavljeno

- datum

Oligarhijska vladavina je prema Aristotelu označena kao izopačeni oblik vladavine. Pripadnike oligarhije nije briga za sposobnost, inteligencije, poštenje, racionalnost, sposobnost samožrtvovanja ili za opće dobro. Oni su perverzni, deformirani i uništavaju vladajući sustav radi svojih trenutačnih interesa, stavljajući svoju kratkoročnu dobit ispred budućnosti.

„Pravi oblici vladanja su oni u kojima jedan, malobrojni ili mnogi vladaju tako da im je cilj opći interes, ali oblici vladavina u kojoj se vlada prema privatnom interesu bilo jednoga, malobrojnih ili mnogih je izopačenost,“ tako piše Aristotel.

Klasičar,  Peter L.P. Simpson naziva ove izopačenosti „oligarhskom sofisterijom ili izvrtanjem“ što znači da kad oligarhija jednom dođe i zauzme vlast racionalni, smisleni odgovori na društvene, gospodarske i političke probleme se zanemaruju da bi se podhranjivalo nazasitnu pohlepu. Zadnji stupanj svake civilizacije obilježava oligarhijska perverzija koja izjeda strukturu države.

Ovi zli oblici vladanja imaju zajednička obilježja kojih je najveći broj već Aristotel dobro shvatio.

Oligarsi, kako o njima govore oni koji ih opisuju, urušavaju državnu administraciu, povećavaju deficit i opseg i snagu zakonske prisile, vojske, da bi zaštitili svoje globalne poslovne interese i osigurali unutarnju društvenu kontrolu. Puste da atrofiraju oni dijelovi države koji služe općem dobru u ime deregulacije (ukidanjem zakona) i štednje. Oni dijelovi kojima oligarhija uvećava svoju moć su nacionalna sigurnost, ekonomski rast i red i zakon.

Na primjer: oligarhija odgaja svoju djecu u privatnim školama i kupuje im pristup na elitna sveučilišta /To  je način na koji je osrednji student kao Jared Kushner otišao na Harvard, a Donald Trump na Universitiy of Pennsylvania). Tako oni ne vide potrebe za dobro javno obrazovanje najšireg sloja stanovništva.

Oligarsi si mogu platiti najskuplje odvjetnike da za njih i njihove obitelji riješe sukobe sa zakonom. U njihovim očima nema potrebe da zakonsko predstavljanje siromašnih. Ako oligarh ne putuje privatnim mlaznjakom, autobusom ili vlakom dopuštaju si privilegij da oštete putnike u „ekonomskoj“ klasi. Oni ne koriste podzemne željeznice, autobuse, vlakove i oni režu fondove za njihovo održavanje i poboljšanje njihovih usluga. Oligarsi imaju privatne klinike i privatne liječnike tako da ne moraju plaćati za javno zdravstvo i Medicare (Osiguranje).

Oligarsi mrze tisak ako osvijetli njihovu korupciju i laži. Zato oni pokupuju kontrolne sustave informacija i guraju svoje kritičare na margine društva. To će ubrzati ukidanjem neutralnosti mreže.

Oligarsi ne ljetuju na javnim plažama ni u javnim parkovima. Oni posjeduju svoju vlastitu zemlju i nekretnine  u kojima je nama pristup zabranjen. Oni ne vide razloga za održavanje javnih parkova i zaštitu zemlje koja nije u njihovom vlasništvu. Oni tu zemlju daju drugim oligarsima da iz nje izvlače profit. Oligarsi cinično gledaju na zakone kao na mehanizme ozakonjenja svojih prevara i pljačke. Oni se koriste svojim lobistima u državnom zakonodavstvu da ishode zakone kojima povećavaju svoju zaštitu i bogatstvo izbjegavanjem poreza i drugih obveza. Oligarsi ne dopuštaju slobodne i pravedne izbore. Oni koriste prekrajanje izbornih okruga i financijske doprinose u kampanji da osiguraju da drugi oligarsi budu izabrani na određene položaje uvijek iznova. Mnogi vladaju bez oporbe.

Oligarsi protiv radnika, zaštite okoliša, kulture …

Oligarsi gledaju na zaštitu okoliša  ili na zaštitu radnika kao na zapreku za postizanje profita i ukidaju ih. Oligarsi prenose industriju u Meksiko ili Kinu radi uvećanja svog bogatstva dok osiromašuju američkog radnika i ostavljaju američke gradove u ruševinama. Oligarsi su malograđani. Oni su gluhi, glupi i slijepi za velika umjetnička djela. Uživaju u spektaklima, patriotskom kiču i zabavi za razbibrigu. Oni preziru umjetnike i intelektualce koji promiču vrline i samokritičnost jer je to u opreci spram volje za moć, želje za slavom i bogatstvom. Oligarsi uvijek zameću rat protiv kulture napadajući je kao elitističku, nevažnu i nemoralnu i  režu joj financijsku potporu. Na sve socijalne službe i institucije kao i programe za rješavanje stambenih problema, javnih parkova, hrane za starije, za projekte infrastrukture, soijalne sigurnosti i blagostanja, oligarsi gledaju kao na bacanje novca ili isti bivaju predani oligarsima na upravljanje da mogu od njih ubirati profit dok ih ne unište.

Oligarski i njihova djeca ne služe vojsku

Oligarsi koji ne služe vojsku i osiguravaju svoju djecu od služenja u vojsci predstavljaju se kao veliki domoljubi. Oni napadaju one koji su protiv njih kao antiamerikance, izdajice i agente stranih sila. Oni koriste patriotski riječnik da usmjere mržnju prema onima koji ih kritiziraju i na taj način opravdavaju vlastite zločine. Oni svijet gledaju u crno – bijelom i  dijele ga na one koji su im lojalni i na one koji su im neprijatelji. Ovo svoje uvjerenje i sustav vjere prenose i na vanjske poslove. Diplomacija se napušta i nju zamjenjuju okrutne prijetnje i korištenje sile bez kriterija kao najprihvatljiviji oblik odnosa svojstvenih despotima.

Najbogatiji 1% američkih obitelji kontrolira 40% nacionalnog bogatstva

Ovo je mala rasprava koja pokazuje da živimo u oligarhijskoj državi. Najbogatiji 1% američkih obitelji kontrolira 40% nacionalnog bogatstva, a ista je statistika gledana globalno. Najbogatiji 1% svijetskog stanovništva posjeduje gotovo polovicu ukupnog svjetskog bogatstva. Ovo se  bogatstvo prevodi u političku moć. Politolozi Martin Gilens s Princetona i Benjamin Page sa Sjeverozapadnog /sveučilišta/ su nakon ispitivanja razlika u javnom mnijenju grupa svrstanih prema dohotku zaključili: U Sjedinjenim Državama rezultati pokazuju da većina ne upravlja, bar ne u mjeri da bi određivala ishod aktualne politike. Kada se većina građana ne slaže s ekonomskom elitom i / ili s organiziranim interesima građani su uglavnom  gubitnici. Čak što više, kad znatna većina Amerikanaca želi političke promjene uglavnom ih ne postiže.

Oligarhijska nobuzdana pljačka vodi u raspad sustava

Oligarsi ubrzavaju socijalni, politički i gospodarski kolaps. Njihova nekontrolirana pljačka vodi do raspada sustava. Odbijanje zaštite prirodnih izvora ili gospodarskog mehanizma koji izdržava državu znači da je siromaštvo postalo mjera a svijet prirode je postao otrovna pustinja. Temeljne institucije više ne rade. Infrastruktura postaje nepouzdana. Voda, zrak i tlo su zagađeni. Stanovništvo je ostavljeno neobrazovano, bez vještina, osiromašeno, potlaćeno od organa unutrašnje sigurnosti i ostavljeno je da očajava. Moguće je da država bankrotira. Oligarsi na to odgovaraju stalnim pogoršanjem sileći radnike da rade sve više za manju plaću i gurajući ih u razarajuće ratove u uzaludnom pokušaju da uspostave zlatno doba. Oni također ustrajavaju, bez obzira kako je to loše, na obilatom hedonističkom životnom stilu. Oni i dalje uzimaju iz državnih izvora, iz ekosustava  i od stanovništva za svoje samoubojstvene zahtijeve. Od nastalog kaosa oni bježe u svoje utvrde, moderne verzije Versaillesa ili Zabranjenog grada. Oni potpuno gube vezu sa stvarnošću. Na kraju su ili oboreni s vlasti ili uništavaju samu državu. Nema nijedne institucije u Sjedinjenim Državama Amerike koja se može demokratizirati kao što nema ni unutarnjih mehanizama koji bi spriječili silazak u barbarizam.

„Politička uloga korporativne moći, korupcija predstavničkih i političkih procesa putem industrije lobiranja, širenje izvršne vlasti na štetu ustavnih ograničenja i degradacija političkog dijaloga koja se provodi u medijima usađene su u sustav i nisu u stanju utjecati na njega,“ napisao je politički filozof Sheldon Wolin u „Democracy Incorporated: Managed Democracy and the Specter of Inverted Totalitarianisme“ – (Inkorporirana demokracija: Upravljana demokracija i spektar obrnutog totalitarizma).“

„Sustav će ostati na mjestu čak ako demokratska stranka  dobije većinu, i ako se to dogodi, sustav će postaviti stroža ogranićenja za nedobrodošle promjene. U konačnoj analizi toliko hvaljena stabilnost i konzervativizam američkog sustava nema nikakvih ideala i do neporecivih činjenica je potpuno zahvaćen korupcijam i doprinosima koji daju moćni korporativni donatori. Ako se od kandidata za biranog sudca traži bar milion dolara i  ako je domoljublje  ono što ispovjedaju oni koji  ne podliježu regrutaciji, onda je običnom  građaninu ostalo jedino pravo na služenje. U takvim prilikama je zapravo čin loše vjere  zahtijevati od politike ovakve kakva je da na čudotvoran način može izliječiti zla koja su bitna /usađena/ u njenom postojanju.“

Što duže nama vladaju oligarsi predviđanja postaju smrtonosnija posebno ako oligarsi odbiju voditi računa o klimatskim promjenama i najvećim egzistencijalnim krizama čovječanstva. Oligarsi imaju mnogo mehanizama, uključujući kompletan nadzor, da nas održe na čekanju. Oni se neće prezati od ničega da održe svoju perverznu vlast. Povijest se ne mora ponavljati ali će odjekivati. I ako ne prepoznamo jeku, a onda ni pobunu, tirani će nas satjerati u klaonicu i okončati i svoju egzistenciju.

Autor: Chris Hedge/Informationclearinghouse   Izabrala i s engl. prevela prof. Kornelija Pejčinović

Chris Hedges je proveo gotovo dvije decenije kao inozemni dopisnik u Središnjoj Americi, na Srednjem istoku, na Balkanu. Izvještavao je iz više od 50 zemalja za The Christian Science Monitor, National Public Radio, The Dallas Morning News i za New York Times za koji je bio inozemni dopisnik 15 godina.

 

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Društvo

ŠOKANTNE TVRDNJE: Imamo dokaze da je Clinton predložio, a Izetbegović dopustio pokolj u Srebrenici!

Objavljeno

- datum

Da je rat u Bosni i Hercegovini unaprijed planiran i dogovoren, još jedan video koji smo odlučili podijeliti s vama to najbolje dokazuje. Alija Izetbegović se pravio naivan i nikada ništa nije znao … Ovi ljudi su založeni da bi Alijin sin bio najbogatiji čovjek u državi, da bi podijelili Bosnu i Hercegovinu i trgovali teritorijama.

Hakija Meholjić, ratni zapovjednik policije Srebrenice, otvoreno govori tko je i što je bio Alija Izetbegović. Koliko je vrijedio život Bosanca i Hercegovca za Aliju i kako je nagovarao Srebreničane da pristanu da budu zaklani.

Očito je Alija našao drugog partnera u Oriću pošto nijedan častan čovjek ne može sa ovakvim zlikovcima poput Alije i Clintona imati posla.

Poslušajte iskreni govor Hakije koji je bio uveden u sve dok ga nisu iz SDA proglasili izdajnikom. Ibran Mustafić, jedan od osnivača SDA stranke, koji je uvidio na vrijeme što smjera Alija Izetbegović i progovorio glasno o tome.

Ibran Mustafić tvrdi: Srebrenica je dogovoreni genocid, Alija je sve znao! “Srebrenica je apsolutno dogovoreni genocid. Za kompletan razvoj događaja u Srebrenici Alija Izetbegović je znao prije nego što se dogodio”, rekao je član Organizacijskoga odbora za obilježavanje 11. srpnja u Srebrenici Ibran Mustafić.

Donosimo ovaj intervju u kojem Mustafić izražava vrlo kontroverzne tvrdnje.

* Vi ste nedavno ukazali na komercijalizaciju srebreničke tragedije i manipuliranje bošnjačkim žrtvama i njihovim obiteljima. Tko se bavi ovim nemoralnim poslovima?

MUSTAFIC: To nije samo slučaj s žrtvama Srebrenice. Svaka politička stranka ima svoju vlastitu udrugu. Ovo je mreža politike, kriminala i pranja novca, ali nitko ne vidi pravu žrtvu i žrtve. U pitanju je samo osobni interes grupe ljudi koji se motaju oko udruženja žrtava i žive od toga, i to nikad bolje u životu.

* Koju skupinu ljudi mislite?

MUSTAFIC: Znate, sve ide od središta. Imate one koji su pod nadzorom nekih drugih ljudi. Između ostalih, Haris Silajdžić upravlja na daljinski svojim udrugama i takav je princip na cijelom prostoru BiH, samo što je ovdje najizraženiji, jer je u Srebrenici najkrupniji zalogaj.

* Je li istina da političke stranke pokušavaju preuzeti kontrolu Organizacijskog odbora za obilježavanje 11. srpnja u Potočarima?

MUSTAFIĆ: Sastanak u četvrtak se, nažalost, pretvorio u predizbornu kampanju i ne zna se kakav će biti konačni ishod. Poslije svega što sam čuo i vidio zaključio sam da je mnogim ljudima stalo da dođe do incidenata i mislim da ova izborna godina neće proći bez teških incidenata. Imamo vampire koji hrane ljudsku krv i, nažalost, proteže se do tzv. udruženja.

* Zašto tako zovu?

MUSTAFIĆ: Ima dosta žena koje nisu prije rata vidjele ni Zvornik, a sada se bave politikom po svijetu.

* Koje udruge mislite?

MUSTAFIĆ: Mislim na četiri, pet osoba iz Srebrenice i znat ćete koje su, jer su na svim televizijama. Poznato je koje žene predstavljaju majke Srebrenice.

* Vi ste Srebrenica, ali ne živite u Srebrenici. Bili ste među osnivačima SDA, koji ovdje sada drži krajeve u svojim rukama. Što je SDA dao Srebrenici?

MUSTAFIĆ: Kad je u pitanju SDA, moram odgovoriti protupitanjem: A što možete očekivati ​​od političke stranke koja je izravno umiješana u genocid nad narodom Srebrenice?

* Možeš li argumentirati takve optužbe?

MUSTAFIC: Srebrenica je apsolutno dogovoreni genocid. Za potpuni razvoj događaja u Srebrenici, Alija Izetbegović je znao prije nego što se to dogodilo. I iz tog razloga, najveća glupost bi bila tražiti spas od onih koji su vas odvukli u odvajanje. Ali ne samo SDA da je na vlasti u Srebrenici. Nedavna smjena predsjednika Skupštine općine potvrđuje da su ovdje u stvari SDA i SDS u koaliciji, koju nisu prekinuli od vremena kada su jedni bili na Palama, a drugi u Sarajevu.

* U knjizi “Planirani kaos”, otkrili ste neke činjenice koje su šokirale javnost. Koji je bio vaš cilj?

MUSTAFIĆ: Znam da je borba za istinu najopasniji posao na svijetu, ali od istine ne odustajem. Znam da svaki rat ima “ratne pse”. No, tragedija je da ratni psi postaju poslijeratni psi koji se drže na dugotrajnoj matrici.

* Hoćete li se vratiti u politiku?

MUSTAFIĆ: Iako sam skoro 15 godina na burzi rada, još nisam prodao dušu i obraz. No, politika se može riješiti samo onima koji su izišli iz rata s ogromnim bogatstvom. Uvijek sam u politici, ali nisam u kartelima “cosa nostra”, jer su njihova vrata zatvorena za poštene ljude.

* U ratu se niste slagali sa zapovjednikom Armije BiH u Srebrenici Naserom Orićem. Kontaktirate li se s njim i što mislite o poslijeratnim angažmanima?

MUSTAFIĆ: Naser Orić je genetski orijentiran kriminalu i njegova najveća želja je da bude glavni “bos” kad su u pitanju kriminalne radnje i to mu je pošlo za rukom.

 

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Društvo

ŠOKANTNE TVRDNJE AMERIČKIH MEDIJA: Ovaj čovjek kroji sudbinu zemalja bivše Jugoslavije…

Objavljeno

- datum

Politički magazin “American Spectator” analizirao je način na koji su milijarder George Soros i njegova Fondacija za otvoreno društvo postupno preuzeli institucije američke vanjske politike na Balkanu.

Magazin upozorava da diplomati SAD nastavljaju da se ponašaju u 2017. godini kao da je ovo deveta godina mandata bivšeg predsjednika Baracka Obame, iako je novi predsjednik Donald Trump kritizirao intervencionističku politiku Washingtona.
U tekstu se naglašava da je ljevičarska orijentacija američke politike posebno apsurdna u BiH, gdje postoje tri etničke grupe sa snažnim vjerskim identitetom.

“Umjesto da daje nepristrane savjete, Veleposlanstvo SAD u Sarajevu redovito se ponaša nametljivo prema liderima u ovoj zemlji i njenim građanima i promovira nova prava seksualnih manjina dok istovremeno igra opasnu igru ​​favoriziranja muslimanske zajednice nad Hrvatima i Srbima, na štetu svih”, navodi se u tekstu.

“Spectator” napominje da je, kao rezultat politike SAD i Europe, radikalni islam dobio utočište u BiH, Hrvati se potiskuju, a Srbi su u sve jačem savezu s Rusijom.

U analizi se upozorava da je Trumpova administracija, uz potencijalno tragične posljedice, dala “dodatni kisik propaloj vanjskoj politici” zadržavanjem Obaminih diplomata.
Takva indiferentnost prema ovom turbulentnom mjestu nije mudra, naročito kada džihadistički teroristi, koji sada dolaze iz Iraka i Sirije, pokušavaju uklopiti u postojeća sigurna utočišta u BiH, na pragu Europe, piše američki magazin.

U tekstu se navodi da se podrivanje Dejtonskog sporazuma vrši od početka dvije tisućitih godina, kada je američka administracija posvetila skoro svu svoju pažnju Afganistanu, Iraku i Bliskom istoku.

“Spectator” napominje da je politika Obamine administracije, pod snažnim utjecajem Soroša i njegove Fondacije, otvoreno antagonirala Hrvate i Srbe i promovirala viziju Bošnjaka o unitarnoj državi koja je u suprotnosti s decentraliziranim uređenjem iz Daytona.

Veleposlanstvo SAD podržava brojne programe kojima se kritiziraju BiH i konzervativne tradicije njena tri naroda. U tekstu se posebno ukazuje na programe kojima je Obamina administracija podržavala prava LGTB zajednice u BiH.

“Veleposlanstvo SAD je u višestrukim konfliktima kada je riječ o reprezentaciji, obrazovanju i ravnopravnom tretmanu tri naroda, umjesto da ih umiruje, a osobito od dolaska aktualnog veleposlanika Maureen Cormack”, ocjenjuje američki politički magazin.

Ured visokog predstavnika u BiH opisana je kao “neka vrsta vanjskog diktatora s ovlastima da zaobilazi parlament, smjenjuje javne dužnosnike i negira sudske odluke”.

“Zalaganje za unitarni, centralizirani sustav (s nacionalnim obrazovnim programom) ide u korist Bošnjaka, koji su najbrojniji narod u BiH. To bi bilo poput zalaganja za ukidanje prava država i lokalnog obrazovanja u SAD u korist centraliziranog sustava kojim se upravlja iz Washingtona “, piše “Spectator”.

Izvor: Balkanuživo 

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Facebook

Popularno