Poveži se

Društvo

ILIJA VINCETIĆ : LUSTRACIJA NIJE STVAR IZBORA ONA JE NUŽNOST!

Objavljeno

- datum

Zločin “memoricida” koji su nad hrvatskim narodom počinili komunisti, jedan je od najtežih zločina u povijesti. Duboko u svijest mnogih etničkih Hrvata usađene su komunističke laži i povijesne krivotvorine. Na žalost, od osamostaljenja Republike Hrvatske i demokratskih promjena u politici, na „ispravljanju“ posljedica tog zločina, se ne čini gotovo ništa.

   ………Piše Ilija Vincetić

Lustracija, (polako, ali sigurno) sve više postaje tek “krilatica”, (politička parola), sve je bliže postati ispraznica. Mali broj ljudi shvaća kako se Hrvati moraju osloboditi nametnutog tereta krivnje i objektivizirati svoju prošlost u II SR.I istodobno, raskrinkati partizanske, i ništa manje (kasnije) komunističke zločine. Mali broj nas vidi kako to neće biti moguće, sve dok se iz javnog života ne prognaju bivši i sadašnji (mentalni) komunisti, te njihova djeca i unuci. Djeca i unuci?!, upitat će se “slobodoljubivi” dio “neutralnih” etničkih Hrvata.

Pa, zaboga, “ne mogu djeca biti odgovorna za grijehe očeva” !!,  reći će mnogi.

I biti će glasni kada su u pitanju josipovići, milanovići, brozovi, leke, pusići i nebrojeni drugi. Grijesi njihovih otaca “ne smiju biti stavljeni na teret djeci”!!, čuje se vriska, liberala, naprednjaka, „lijevih“ intelektualaca, medija…! No, isti ti “istino i slobodoljupci”, prekapaju po dalekoj prošlosti svakog političkog Hrvata koji se pojavi na javnoj ili političkoj pozornici. Istražuje se rodoslovlje, (do devetog koljena), pokušava se pronaći i najmanji crimen ili pak praznina, koju se pokušava popuniti, ne vodeći računa o vjerodostojnosti i istini. Plasiraju se laži i poluistine. I gle, zaboravlja se načelo po kojemu „djeca ne mogu biti odgovorna za grijehe otaca“!! Ponovno se (istina ne u institucije vlasti, ali u javni diskurs da) uvode „ideološke komisije SKH“.

I jasno se ocrtavaju njihove „potkomisije“ koje su djelovale pod nazivima:-„ideološka“, „kadrovska“, „organizaciona“, „reviziona i komisija za historiju“, …., a od 1965. godine i mnoge druge.

Najnoviji događaji   pokazuju svu nakaznost dijela javne i većine medijske scene. Nevjerojatna je dubina kojom je u podsvijest urezana mržnja prema svemu Hrvatskom, domoljubnom, katoličkom. Usudio bih se reći kako je došlo do genetske mutacije, (kao da je nastao novi gen koji reagira na sve „što hrvatski diše“). Zato, danas, više nego ikada ranije, treba kao „uvjet svih uvjeta“, potencirati potrebu lustracije. Lustracije, bez koje neće biti nikakvih promjena na bolje u Republici Hrvatskoj.

Stoga, osjećam potrebu, po tko zna koji put, ukazati na zločin Memoricida koji se dogodio, i što je još gore, koji se događa!! I događati će se, sve dok se kod većine Hrvata ne osvijesti činjenica da djeca i unuci komunista, istim žarom, sa istim ciljevima i motivima, nastavljaju provedbu tog besprizornog zločina. Griješe svi oni koji pozivaju na zaborav, koji niječu pogibelj od tih, (nikada poraženih) snaga. Sve dok hrvati ne shvate kako je nijekanje i relativiziranje komunističkih zločina „suučesništvo“ u njima, Hrvatski narod neće imati demokratskog kapaciteta pokrenuti proces koji će voditi ka zajedništvu. Bar kada su državnost (državotvornost), nacionalni suverenitet i ostali legitimni interesi u pitanju.

  ZAŠTO JE LUSTRACIJA NUŽAN UVJET PREŽIVLJAVANJA DRŽAVE I (političkog) NARODA?

Zato što biološki, a u najvećem broju i ideološki sljednici komunističkih zločinaca i danas, u ime neke (samo njima znane, nakazne) „demokracije“ i „slobode“, (iščašeno shvaćene i pomaknute u „počinjenog zločina koji traje“), nastavljaju s provedbom „crvenog terora“, sredstvima koja su im na raspolaganju, ali sa ništa manjom mržnjom i ništa benignijim nakanama.

Zato što procesi „dehrvatizacije“ (lustracije na komunistički način), još nisu ni priznati od strane zločinaca i njihovih sljednika, niti su osviješteni i raskrinkani kod većine pripadnika Hrvatskog naroda!

Zato što, niti nakon 25 godina od samostalnosti mlade Hrvatske države ne prestaju udari na njene temelje!

Zato što nam u kulturi (posebno) visokom školstvu, medijima, dominiraju nepopravljivi antihrvati (svih etniciteta), koji svojim djelovanjem produbljuju ionako duboke podjele nikada završenog II SR!

Zato što komunistima i njihovoj djeci nije dovoljno što su nam pobili djedove, očeve, stričeve, ujake, … nego bi htjeli i nas (kojima se cjepivo „memoricida“ nije primilo) žive pokopati u njihova grobišta!

Zato što smo jedina država u Europi, u kojoj vladaju nereformirani komunisti i njihova djeca, i guraju nas cijelo stoljeće u nazad!

I još tisuću ZATO, u ovoj napaćenoj Hrvatskoj, razapetoj od juda, odnarođenih danguba, izdajica, poremećenih izdanaka moralne nakaznosti i razorenog vrijednosnog sustava, „urbane fašističke gerile“ koja sebe smješta ultralijevo od političkog centra, pod krinkom „antifašizma“!!

Nakon po Hrvatski narod i državu, tragično završenog II SR, te poslijeratnog brutalnog pokolja pripadnika Domovinske vojske, inteligencije i narodnih tribuna, uglavnom bez suda ili (još gore) u postupcima pred „prijekim sudovima“ koji su bili izrugivanje pravdi, ali i nikad utvrđenog broja pripadnika (običnog, civilnog) hrvatskog puka, pobijenog u pohodima razularene razbojničke, primitivne rulje, najveći zločin komunizma u Hrvatskoj, zločin “MEMORICIDA”, proveden u nekoliko faza, uz neviđene represalije. U prvoj fazi, započelo je, nakon brutalnih fizičkih egzekucija, (bez suda, putem presuda “prijekih sudova” (u mirnodopskim uvjetima), koje su bile izvršne odmah, bez dokaznog postupka i prava na obranu, te kasnijih (nešto civiliziranijih) montiranih komunističkih suđenja, bez prava priziva i objektivne valorizacije “dokaza”), izravnim zastrašivanjem (od najgrubljih fizičkih tortura do likvidacija svih koji su se usudili progovoriti o stravičnom zločinu) a završilo ozakonjenjem verbalnog delikta koji je u nadolazećim desetljećima, bio “živi štit” za prodor u komunističke tabue i dogme.

U drugoj fazi je provedena temeljita „dehrvatizacija“ (lustracija na komunistički način). Ono što nije fizički likvidirano, zatvoreno je ,poniženo, ucijenjeno, zastrašeno. Uvjet preživljavanja je bila potpuna šutnja i bezuvjetna suradnja sa „narodnim vlastima“.

Posebno perverzno je to, što su ini koji su osuđeni na potpunu šutnju, bili sretni da nisu odabrani za bezuvjetnu suradnju. Kao i sada, odmah nakon „oslobođenja“ otimali su roditeljima djecu, navodili ili prisiljavali sinove i kćeri da „denunciraju“ vlastite roditelje, braću i sestre. Stvarali od njih nove janjičare. Danas se zgražamo nad svjedočanstvima najbližih suradnika vođe Crvenih Kmera Pola Pota, nesvjesni da su isti takvi zločini, metodama crvenog terora izbrisani iz kolektivne svijesti hrvatskog naroda, te kroz proces obrazovanja i druge oblike indoktrinacije, provođene od strane državnih institucija i naddržavnih organizacija.

Djeci pripadnika Domovinske vojske, poglavito Ustaša, izrijekom je zabranjeno školovanje, dok je djeci „suradnika i simpatizera“, bio otežan ili onemogućen pristup srednjem i visokom sustavu obrazovanja. Djeca iz (hrvatskih) obitelji intelektualaca, (po nekoliko naraštaja unazad) prisiljena su pristup obrazovanju potražiti u inozemstvu.

Nakon fizičke likvidacije aktera, Spaljuje se sve ono što je u pisanom obliku prenosilo hrvatsku domoljubnu baštinu, zabranjuje se usmena predaja, Crkva i kler se iz javnog života progone u sakristije, vjera se ismijava i proglašava „opijumom za narod“, Najteža moguća optužba (zbog koje se nerijetko gubila glava) postaje „klerofašist“. Narod pod silnim teretom šuti. Šapatom se pronosi ona:

„I zidovi imaju uši“!!

Paralelno s tim procesom, koji se može definirati kao memoricid, i „democid“ (etnocid i kulturocid), odvija se proces besramnog stvaranja nove „intelektualne elite“. Ušljivci, odrpanci, „proleteri“ čiji je kodeks časti formiran u vječito praznom želucu, najprimitivniji krvoloci, nehrvati, preko noći postaju „stručnjaci“, visoki državni dužnosnici, profesori, suci, ….

Sinekure se dijele kao ratni plijen. Po „zaslugama“!! Organiziraju se analfabetski tečajevi za ministre, profesore…. Poneki stručni tečaj ravan je doktoratu. Činjenica da nisu likvidirani samo pripadnici Domoljubne vojske, upravljačkog i represivnog aparata, nego i ugledni umjetnici, profesori, suci, odvjetnici, trgovci…, da su ozakonjene represalije na svim razinama vlasti, upravo govori o planiranoj provedbi democida, a unutar njega etnocida i politicida.

Zbog čega Hrvati intelektualci, koji su doživjeli taj zločin, ili raspolažu saznanjima i činjenicama, koji razumiju što to znači, dopuštaju nijekanje, relativiziranje i prikrivanje zločina “DEMOCIDA”, koji je nad vlastitim narodom izvršila komunističko-partizanska vlast neposredno nakon II SR, za mene će ostati vječiti misterij? ”

“Democid” je pojam “skovan” od strane politologa Rudolpha J. Rumela, s namjerom definiranja područja masovnih zločina šireg od masovnih ubojstava pod nadzorom vlasti, a koji se naziva “genocidom”.

 “Etnocid” se definira kao: „uništavanje i pritisak na kulturu i jezik etničke skupine“, (u kojem za razliku od genocida, etnička skupina nije fizički uništena), ali jest njena kultura. Etnocidom se provodi prisilno svođenje na položaj manjine, a u drugom stupnju, dezintegracija i prisilno asimiliranje u većinski narod. Etnocidi se, (istina) na svjetskoj razini, vežu uz proces kolonijalizma i nad domorodačkim plemenima u “novootkrivenim zemljama”.

U Hrvatskoj, taj proces u prvi mah izgleda paradoksalno (zbog toga što etnocid provode pripadnici etničke manjine nad većinom, uz pomoć ideološki ostrašćene manjine, unutar većinske etničke zajednice. No, ako se poznaje komunistička doktrina prvenstva ideološkog i klasnog, u odnosu na etničko i nacionalno, stvari postaju jasnije. Tek, etnocid nad većinskim Hrvatima provodi ideologizirana manjina unutar Hrvatskog naroda, uz obilatu pomoć jedne etničke manjine.

“Politicid” se definira kao masovno ili pojedinačno ubojstvo ljudi zbog njihovih političkih stavova ili djelovanja na teritoriju neke države, od strane vršitelja vlasti, bez obzira na to radi li se o legalnoj i legitimnoj, nametnutoj (izvana) ili samoproglašenoj (nametnutoj iznutra) vlasti. Kada je u pitanju „politicid“ provođen u SR Hrvatskoj,“područje nadležnosti za likvidacije“ se proteže i izvan teritorija bivše države, na cijeli svijet.

Prošlo je 25 godina od početka krvave agresije, potpomognute unutarnjom izdajom i oružanom pobunom. Punih 20 godina od veličanstvene pobjede u obrambenom, pravednom Domovinskom ratu. No, vidi li se to u političkom, javnom, kulturnom životu Hrvatskog naroda i države?

Ne.

Stječe se dojam da smo gubitnici u ratu, da smo manjina u vlastitoj zemlji. Drsko se laže, napada i kleveće. Već 20 godina, jednog po jednog, najbolje među nama, eliminiraju „našim rukama“!!

I danas sa novom vlašću  koju obnaša koalicija HDZ-MOST  nakon četvorogodišnjeg mandata maliciozne, štetočinske vlasti, u kojemu su, na primitivan, prostački i diletantski način, u najvećem broju vladali unuci i djeca, onih koji su osmislili i provodili gore opisane zločine, i na dalje  imamo na djelu represalije.

Ovoga puta (poglavito) od strane medija koji su toliko ojačali i postali „sami sebi svrhom“, da ugrožavaju demokratske temelje države i pravni poredak. Ako “represalije” definiramo kao protupravne, nasilne postupke, koji se poduzimaju kao protumjere zbog određenih činjenja, sa ciljem da onaj prema kome se poduzimaju, odustane od tih činjenja, u našem slučaju od (legitimne) borbe za zaštitu vitalnih nacionalnih interesa, i analiziramo ponašanje (većine) medija, jasno će se ocrtati i snage i sredstva.

Jasno se vidi nazočnost onih koji su na gore opisani način, planski i organizirano, od svoje djece i unuka stvorili „crvenu aristokraciju“.

„Aristokraciju“ koja u kulminaciji svoje perverzne dekadencije, u rušilačkom nastupu uništava sve Hrvatsko.

Danas oni, braćo Hrvati i sestre Hrvatice, napadaju! Prijete!! Hoćemo li im to dopustiti? Hoćemo li zaboraviti na nužnost LUSTRACIJE?

Ne kao osvetničkog čina, nego kao civiliziranog raskida sa propalom zločinačkom ideologijom i protunarodnom diktaturom koji je provođen rukom crvenog terora!! Više nego ikada u povijesti, vidljiva je nužnost tog procesa.

Tko od nas (još uvijek) to ne vidi?

Tko od nas toliko mrzi i prezire svoj hrvatski identitet, svoje pretke, kulturu i vjeru?

Tko od nas nema pijeteta, ljudske sućuti za tolike nevine Hrvatske žrtve?

Koga su to uspjeli trajno pretvoriti u modernog janjičara?

Kome su iščupali korijene a on još vegetira?

Tko je to spreman, svojim nerazumnim izborom ugroziti budućnost svoje djece i unuka?

Hrvatskog naroda i države?

Tko je to spreman, u ime laži, prijevare i zablude, ponovno doživjeti kalvariju komunističkog terora?!!

Oni koji nisu, koji vole svoju djecu i unuke, svoj narod i domovinu, moraju ustati u ime dokidanja te tiranije, moraju „u svoje ruke“ uzeti svoj dio odgovornosti!

 

Izvor: Ilija Vincetić/ Hrvatsko nebo

Komentari

Komentari

Društvo

Objašnjenje na koji način upravlja vlada…

Objavljeno

- datum

Komentari

Pročitaj cijeli članak

Društvo

Donosimo zabranjeni video: Pogledajte kako Amerikanci slave Hitlera!

Objavljeno

- datum

Povijest nikad nije crno-bijela i ove snimke zorni su dokaz toga

Godine 1939. German American Bund, organizacija Nijemaca u SAD-u, organizirao je skup na 20.000 nacističkih pristaša u Madison Square Gardenu u New Yorku. Kad je Marshall Curry, autor dokumentaraca nominiran za Oscara, naišao na snimku događaja u povijesnim arhivama, bio je zapanjen. Zajedno s Field of Vision, odlučio je prikazati snimke kao opomenu Amerikancima. Kratki film, Noć u vrtu, možete pogledati na kraju članka

“Prva stvar koja mi je pogodila je da se takav događaj može organizirati u srcu New Yorka”, rekao je Curry za The Atlantic. “Osjećao sam se kao da gledam epizodu Zone sumraka u kojoj je povijest imala drukčiji put. Ali to nije bila znanstvena fantastika – bile su to prave, povijesne snimke.”

Umjesto da ga izmijeni u standardni povijesni dokumentarac s pripovijedanjem, Curry je odlučio “čuvati ga čistim i neposrednim, kao kao da ste tamo, promatrate i borite se s onime što vidite.”

“Snimke su toliko snažne, čini se iznenađujuće da nije dio programa povijesti svake srednje škole. Ali mislim da je skup skliznuo iz naše kolektivne svijesti dijelom jer je zastrašujuć i neugodan. Govori o našoj zemlji koju bismo zaboravili. Željeli bismo pomisliti kako su se, kad su se pojavili naciti, svi Amerikanci odmah usprotivili. Ali dok je velika većina Amerikanaca bila zapanjena nacistima, postojala je i značajna skupina koji su gajili nekakve simpatije prema rasističkoj i antisemitskoj poruci. Kada vidite da se 20.000 Amerikanaca okupilo u Madison Square Gardenu, možete biti sigurni da su bili mnogi koji su ih pasivno podržavali”, nastavlja Curry.

“U dijelu govora Fritza Kuhna koji nije u filmu, Kuhn pozdravlja oca Coughlina, čije radio emisije hvale Hitlera i Mussolinija, a imale su doseg od 30 milijuna slušatelja. Henry Ford i Charles Lindberg izrazili su antisemitska uvjerenja. I magnat William Randolph Hearst izjavio je: “Kad god čujete istaknutog Amerikanca kojeg nazivaju fašistom, obično se možete uvjeriti da je čovjek jednostavno odani državljanin koji podržava američki način života.” To su bile ideje koje su, ako ne i univerzalno prihvaćene, smatrane legitimnim stavovima. No, dvije godine nakon ovog skupljanja, Japan je napao Pearl Harbor i Njemačka je proglasila rat protiv SAD-a, a tada je takva vrsta filozofije postala neprihvatljiva. Kad su nacisti počeli ubijati američke vojnike, počeli smo uklanjati činjenicu da su Amerikanci ikada dijelili njihovu filozofiju. Na kraju, Amerika se udaljila od nacista, ali ovaj je skup podsjetnik da stvari nisu morale tako završiti. Da Roosevelt nije bio predsjednik, da Japan nije napao, moguće je da bismo prošli bez ulaska u rat. A da nacisti nisu ubijali američke vojnike, je li moguće da njihova filozofija ne bi postala takav tabu?”, dovršava Curry.

Izvor: Express.hr

Komentari

Pročitaj cijeli članak

Društvo

EKSKLUZIVNO: Tajni govor Ante Josipovića 30. studenog 1971. pred Titom u Karađorđevu

Objavljeno

- datum

IVO JOSIPOVIĆ više puta je izjavio da mu se otac Ante Josipović 1971. godine povukao iz politike. Ivan Zvonimir Čičak često je podsjećao da je Ante Josipović 1971./1972. naglo počeo napredovati u karijeri što govori o njegovu političkom opredjeljenju i povjerenju tadašnje komunističke vlasti u njega samoga.

Čičak je dvaput osjetio moć Ante Josipovića. Kao studenski vođa Hrvatskog proljeća završio je na robiji, a jedna od važnih figura u njegovom progonu bio je Ante Josipović. Drugi put dogodilo se to 2010. godine. U Jutarnjem listu dobio jeotkaz nakon što je napisao da je otac aktualnog predsjednika 1972. progonio pripadnike Hrvatskog proljeća.ante-josipović-150x150[1]

Otkaz je dobio jer je napisao da se Ante Josipović “kao predstavnik Partije nalazio na čelu Komisije koja je provodila u djelo liste za odstrel koje je radio Bakarić”.
U kolumni objavljenoj  6. veljače 2010. govoreći o olovnim vremenima 1972. Čičak je ustvrdio: ‘U prvih šest mjeseci 1972. iz Saveza komunista je isključeno oko 1150 članova. Glavni naredbodavac je bio Vladimir Bakarić, a glavni egzekutor za izbacivanja, hapšenja i pripreme optužnica bio je Ante Josipović, otac novog predsjednika Ive Josipovića.

Ante Josipović je bio kadrovik za izbacivanje, hapšenje i optužnice protiv proljećara. Inače, to je bilo vrijeme općeg progona prohrvatskih kadrova, a tim je progonom 3200 ljudi završilo u komunističkim zatvorima, a preko 200 tisuća protjerano je s posla.“

Prof. dr. Zdravko Tomac više puta je naglasio da je Ante Josipović  bio vrlo važna osoba u Karađorđevu na sastanku Tita s tadašnjim hrvatskim političkim vodstvom. Tomac kaže da je „Ante Josipović otišao u Karađorđevo kao Hrvat, a vratio se kao Jugoslaven“.

Na sjednici u Karađorđevu omjer pristalica za Savku bio 12 prema 8. U vlaku od Karađorđeva do Zagreba, Ante Josipović je promijenio svoje mišljenje i stao protiv Savke. Tada je Ante Josipović ispred Izvršnog biroa CK SKH imenovan na čelo „Kordinacione radne grupe” kojoj je zadatak bio ispravno informirati javnost o tijeku i činjenicama karaktera istraga i pripremanju suđenja “proljećarima”.

Redakcija Maxportala u posjedu je govora koji je Ante Josipović, otac Ive Josipovića, održao u Karađorđevu na sastanku tadašnjeg hrvatskog političkog vodstva (Sabor, Vlada, CK SKH) s Josipom Brzom Titom i njegovim suradnicima iz političkog, vojnog i obavještajnog vrha.ANTE 1 - odrezano

U Zagrebu je Ante Josipović na čelu Ideološke komisije CK SKH. Među proljećarima se počelo se govoriti o „Josipovićevom popisu“. Ako se netko se netko našao u njegovoj bilježnici značilo je to praćenje, istragu, optužnicu, suđenje i progon. Gubitak posla, zatvor, i, kao krajnja mjera, egzekucija.

Deset mjeseci nakon govora Ante Josipovića pred Titom u Karađorđevu Stjepan Ševo, supruga mu Tatjana i devetogodišnja kći Rosemarie okrutno su ubijeni kraj Venecije 24. kolovoza 1972. godine. To ubojstvo predmet je istraga pravosuđa dvije europske države, a kao mogući naredbodavac ubojstva spominje se Ante Josipović, tadašnji čelnik Ideološke komisije CK SKH.

Pogledajte što je Ante Josipović rekao Titu:

 

Izvor: MaxPortal/D. Lukić

Komentari

Pročitaj cijeli članak

Facebook

Popularno

Copyright © 2017 Croative.net.