Connect with us

Tvrtko Dolić

Hrvatske dužnosnike usmjeravaju njihove mamice Slovenke

Objavljeno

- datum

NISMO SLAVENI NEGO SLAVENCI     Za veliki broj “hrvatskih” dužnosnika i novinara, Domovina je Slovenija. Naši sjeverozapadni susjedi dobili su podršku i od svojih simpatizera u Hrvatskoj, uključujući ljubavnice i ljubavnike. Možemo zaključiti da se uz “odluku kontaminirane arbitraže” svrstala daleko šira interesna skupina od prilično brojne pete kolone.

Istarski ribar Danilo Latin pita zašto smo prihvatili avnojske granice Hrvatske, ako ih Slovenija dovodi u pitanje. Smeta ga što smo prihvatili novokomponovanu slovensku terminologiju, jer nije riječ o Piranskom zaljevu, nego o Tršćanskom zaljevu. Prema odluci arbitraže sa Slovenijom, kupači na hrvatskoj strani trebaju ulaziti u vodu s putovnicom u gaćama. Europska komisija maltretirala je Hrvatsku prilikom predpristupnih pregovora, i to se nastavlja nakon što je Hrvatska punopravn ačlanica Unije. Ovih sam dana zaprepašten lakoćom s kojom EK (suicidno) kreira novo potencijalno ratište u okvirima Unije. Pa i s mahnitim bujanjem slovenskog fašizma, koji najavljuje etničko čišćenje, odnosno “humano preseljavanje stanovništva”. Nikada nisam niti pomislio da će Hrvatska i Slovenija ratovati, a to postaje neizbježno, samo se čeka pravi trenutak, po narudžbi nekog centra moći, u Uniji ili izvan Unije. Hrvatska se mora hitno pripremiti za nuklearnu katastrofu, jer onaj tko provodi ili planira etničko čišćenje, zasigurno će proizvesti havariju na nuklearki u Krškom, koja će kontaminirati teritorij nizvodno, odnosno Hrvatsku i BiH, pa i Srbiju. Netko nedobronamjeran na slovenskoj strani može to jednostavno provesti ako je na poziciji da parcijalno suspendira slovensku zaštitu, dopuštanjem nekom teroristu da izvede diverziju u Krškom. Trebamo najozbiljnije ispitati koliko smo danas izloženi negativnim utjecajima nuklearke u Krškom, u njenoj ovakvoj funkciji. Slom Agrokora krenuo je s kupnjom Mercatora, a umiješane su i ruske banke, pa se teško oteti dojmu da je aktualna financijska havarija Hrvatske proizvedena obavještajno, uz iskorištavanje hrvatske duboke korupcije. Zašto bi Slovenci tako lako prepustili veliku prodajnu mrežu u Hrvatskoj, BiH i Srbiji? Preuzimanje Mercatora trebamo i revizorski i protuobavještajno staviti pod povećalo.

Probuđeni slovenski spavači

Slovenci su obavještajno aktivni protiv Hrvatske već stotinu godina, može se reći od trenutka kada je kreiran slovenski nacionalni identitet (na tragu rušenja Austrougarske). Nevjerojatno je kakva se žestoka nacionalna skupina može razviti iz glupe dosjetke Rusa i Britanaca. Josipu Brozu Titu, onome koji je završio u ruskom zarobljeništvu, majka je bila Slovenka Marija Javoršek. Rusi i Slovenci podmetnuli su Zapadu “ruski plan Polarna zvijezda”, koji je najavljivao brz prodor sovjeta u Slobodnu zonu Trst, kroz Austriju. Zbog toga je glupi Zapad podržao glupu podjelu Tršćanskog zaljeva na talijanski i jugoslavenski dio, koji su prigrabili Slovenci. U svezi izmišljene sovjetske opasnosti dobili smo besmislene Osimske sporazume, pomoću kojih su Hrvati prodali svoje da bi nešto “kupili” Slovencima. Tako su Rusi preko Slovenije, uz relativno male troškove, izašli na toplo more. Ruska topovnjača prijeteći plovi između Kopra i Pirana. Mrske Nemce to ne smeta, Talijani su plaćeni da štite slovensko nebo, a i Mađari su uvijek bili skloniji Slovencima nego Hrvatima. Ipak, Orban je ponudio Zagreb da s nastavkom varaždinske autoceste do Austrije zaobiđemo Sloveniju i slovenske prometne blokade, ali, po svemu sudeći, u administraciji imamo previše budnih slovenskih spavača.     

Hrvatsko zagorje dalo je najpoznatije protagoniste na širem prostoru Illyricuma. Na žalost, Hrvati s takvima nisu imali sreće. Susjedna je Slovenija, pa se svaki treći Zagorec ženio sa Slovenkom, i baš su u politiku ulazili Zagorci koji bi vidjeli “svijeta”, odnosno susjedno zabito selo preko meje. Većini najviših dužnosnika SRH/RH majka je Slovenka. Jeli to slučajno? Kada je 90-tih na Zagrebačkom velesajmu slovenska obavještajna mreža organizirala neku vrstu plenuma, bila je protuobavještajno detektirana, ali su hrvatske protuobavještajne službe ostale na distanci. Kao, nisu nam neprijatelji Slovenci, nego Srbi. Dobro, a tko su nam prijatelji? E, takvih nema. Vidite, naši “prijatelji” Germani stalno su govorili o velikom njemačkom i austrijskom dugu prema Hrvatima, pa danas investiraju kod naših susjeda i nameću smjernice na štetu Hrvatske. Cijela Europa digla se na noge da prihvatimo kontaminiranu arbitražu glede naših granica sa Slovenijom. Nema razuma! U svakoj graničnoj vali, prirodna je crta po sredini vale. Kada su Hrvati u pitanju, moraju svojatati cijelu valu da bi dobili polovicu.  

Nije vjerovati niti novinarima

Denis Kuljiš naglašavao je svoje ruske korijene, pa nas sukladno tome pita što je to Hrvatska u arbitraži izgubila? “Napuštanje arbitražnog postupka na koje se odlučila Milanovićeva vlada pokazalo se promašenim” – uvjerava nas, zapravo više ubjeđuje Kuljiš, koji tvrdi da nam u najboljem slučaju pripada samo trećina uvale kod Pirana, u Tršćanskom zaljevu. Da odluka arbitraže nije štetna za Hrvatsku tvrdi nam i Željko Trkanjec, koji svoje prezime zasigurno nije naslijedio u Tuzli. Ako je najvažnije konačno definirati granicu između Slovenije i Hrvatske, možemo Slovencima prepustiti i cijelu Istru. Trkanjec nam veli da nije dobro zamjeriti se Berlinu, iako je očigledno da je Berlin u Regionu posve zanemario Hrvatsku, i da otvoreno vuče poteze na štetu Hrvatske. Na kraju nam Trkanjac reče da je presuda arbitražnog suda “bolja od sporazuma Račan – Drnovšek”, koji se zapravo nikada nije dogodio, jer je Račan parafirao slovenski prvi draft samo zato da Slovenci kasnije ne mašu s nekim drugim tekstom kao svojoj prvom ponudom. Na propagandu slovenske strane reagirao je Hrvatski sabor, koji se izjasnio protiv bilo kakve slične interpretacije uručenog prijedloga Slovenije, za što postoje posve drukčije normirani kanali dostave. Danilo Latin napominje da takozvani “sporazum Račan – Drnovšek” nikada nije ušao u proceduru u slovenskom parlamentu.

Hvala Bogu, autonomni novinar Borislav Ristić ostao je lojalan svojoj naciji. Eto, Angela Merkel zabila nam je nož u leđa – napominje. Njemačka i Rusija izabrale su lojalnu Sloveniju! “Nakon izbacivanja Ukrajine iz igre i gašenjem projekta Južni tok, trenutačno je infrastrukturno povezivanje zemalja srednje Europe kroz inicijativu Tri mora jedina alternativa rusko-njemačkoj energetskoj dominaciji u Europi.” Prisjetimo se pogubne suradnje Stipe Mesića i Jadranke Kosor, kada je Mesić izdao “antifašiste Ruse” i zajedno s Kosoricom usmjerio Hrvatsku na libijske rezerve plina, preko talijanskih korporacija, što je podiglo značaj luke Kopar i Slovenije glede ruske ponude. Tih godina Kosorica i Mesić povukli su niz poteza u korist Slovenije, sve pod opravdanjem pridruživanja Uniji, koje je se za nas pokazalo smrtonosno. Navodno su Nijemci već preuzeli Kopar kroz tajnu dugogodišnju koncesiju. U istom smislu moramo razumjeti podršku koja nam je došla od SAD-a i nenadano od Britanije. Mađarima je uvijek Rijeka bila glavna morska luka, a danas biraju Kopar. Vodite računa i o tome da su neke njemačke korporacije preselile dio svoje proizvodnje u Sloveniju, dok su slovenski brandovi iz tih pogona prebacili svoju proizvodnju u Kinu i Tursku, što ste vjerujem već uočili po slabijoj kvaliteti “slovenskih” proizvoda. Današnja Njemačka investicijski se oslanja na rusku zaštitu, pa radije podiže tvornice u Sloveniji i Srbiji nego u Hrvatskoj.

Vdor Dežele

Otac hrvatskog plamenog seljačkog Vođe bio je Slovenac Ivan iz okolice Celja, a njegova majka bila je kći Hrvata i Poljakinje. Vladimir (Vladko) Maček rodoslovno nije bio Hrvat niti u frtalju. To je garantiralo određenu kvalitetu. Za Mačeka se HSS transformirao u jugoslavensku stranku, koja je pobjeđivala i u srpskim selima. Maček je bio kum Banovine Hrvatske, autonomne jedinice bez autonomije žandarmerije i sudstva, sve u funkciji državnopravnog odvajanja Bosne od Hrvatske. Zanimljivo, Maček je kao drugi čovjek jugoslavenske vlade prihvatio jugoslavensko i velikosrbih priklanjanje Hitleru (Srbiji je obećan Solun), ali isto nije pozdravio u slučaju NDH, nakon raspada prve Jugoslavije. Suprotno lažima da su ustaše radićevce i mačekovce proglasili komunistima, Slavko Kvaternik uključio je u sustav NDH banovinski administrativni aparat i postrojbe Hrvatske seljačke i građanske zaštite, njih 142 tisuće. Jedino prihvatljivo pomirenje Hrvata dogodilo se 1941. Najviše je stršio Vladko Maček, pa se uvijek pitam što je bio njegov stvarni identitet? Nakon završetka Drugog svjetskog rata, jednostavno je nestao, kao strani agent koji je ispunio svoju misiju.

Zašto su “hrvatskim” vođama biografije redovno kontradiktorne. Kada bilo kojem komunjari pogledate dostupne obiteljske podatke, onda je često izostavljeno ime oca i ime majke. Nemate baš ništa. Za Ivicu Račana nešto se pronađe. Navodno je rođen u obitelji Ivana i Marije Draženović. U nacističkom radnom logoru! Ivan Draženović spominje se kao anarhist i pripadnik internacionalnih brigada u Španjolskom građanskom ratu. Da se dodatno zamuti podrijetlo, imamo podatak da je “obitelj  preživjela bombardiranje Dresdena i pronađena u podrumu, četiri dana nakon bombardiranja”. A Ivica je rođen u kući Njemice koja je pomogla njegovoj majci Mariji u vrijeme trudnoće. Nakon što je Marija rodila, “dobra Njemica” poslala je 1943. Mariju i njenog sina svojoj sestri u Dresden, gdje su se sklanjale izbjeglice iz Poljske i Rusije. I sada dolazi ta nelogičnost: iz koncentracijskog logora spasili su ih Amerikanci, nakon rata. I još jedna: sam Ivica Račan priznao je kako je 1993. godine pronašao svoju krštenicu i tako saznao da je nije rođen 1943. nego 1944. godine. A bombardiran je u Dresdenu kao dvogodišnja beba. Valjda je uračunata trudnoća. Ivica je nekoliko mjeseci živio u Bratislavi, i onda se njegova majka vratila u Hrvatsku s futurističkom zadaćom da jednog dana njen sin sruši bokeljku Savku, koja se u Hrvatsku vratila iz Logora El Shatt. Ivica će dogurati do Partijske škole u Kumrovcu, a Savka se 1948. vraća sa školovanja u Lenjingradu. U okvirima poruge od strane njene drage Partije, formalno je pala zbog “njene namjere da autocesta Zagreb – Split postane sletna pista za ruske vojne zrakoplove”. Na žalost svih nas, Ivica nije položio prijemni ispit na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu. Drugarski završava pravo (jednostavnim dolaskom po prolaznu ocjenu) baš uoči drugarskog gušenja drugarice Savke i Hrvatskog proljeća. Račan je bio jako povezan s drugovima iz Slovenije, s kojima je organizirao partijske teniske mečeve i kartaške turnire, na kojima su dominirale karte Dežele.

“Račan nam je podjelu takozvanog Piranskog zaljeva tumačio na slovenskoj karti Jadransko morje” – kaže nam Dražen Budiša. Napominje kako je Zlatko Tomčić to žestoko napao, a pridružio mu se i sam Budiša, da bi svoje nezadovoljstvo iskazali i Kajin i Debeljuh. Nekoliko disidenata HSLS-a govorili su: “Nemojmo se svađati oko dvije lignje”, a jedan od njih bio je Goran Granić. Goran i Mate sinovi su partizana Ivana. Budiša je tvrdio da su mu u Vladi tajili najvažnije podatke. Suradnja te vlade s Haaškim sudom te ugovor o nuklearci Krško sa Slovenijom bio je razlog odlaska Budiše iz vlade. Budiša je tako otvorio polemiku o tempiranoj atomskoj bombi u Krškom, koju sam uvodno komentirao. Goran Granić tada ostaje lojalan Račanu zajedno s drugim ministrima iz HSLS-a, s kojima osniva novu stranku Libru i ostaje u Vladi, a stranka se 2005. klijentelistički utopila u klijentelistički HNS. Dražen Budiša u posjedu je slovenske verzije “Atlasa zgodovine” izdavačke kuće “The Times”, koju je 1986. objavila Cankarjeva založba. Granica između Hrvatske i Slovenije ide sredinom vale kod Pirana. U verziji za ostatak Jugoslavije, Slovenija je označena crvenom bojom, a u verziji na slovenskom jeziku, Slovenija je označena zelenom bojom. Nevjerojatno je na kakve su detalje Slovenci pazili, i koliko su sve ostale narode Jugoslavije perfidno obmanjivali. Bojim se da je havarija u Krškom već zacrtana, u minutu.

Šeks, Manolić, Mesić i Kosorica

Vladimir Šeks veli da se izmirio sa svima osim s Manolićem i Mesićem. Ali, zapravo se s njima nije nikada posvađao. Šeks je objavio svoje “memoare” da bi to prikrio. Već 28 godina u Hrvatskoj dominira isti udbaški trijumvirat. Neki internetski portali objavili su transkripte Šeksovih razgovora sa Zdravkom Pejićem, agentom Udbe, sve do raspada Jugoslavije. Šeksova obrana je nekakva potvrda Josipa Perkovića iz 2006. godine(!) da je Šeks bio pod nadzorom Udbe. A Perković vam je onaj lik kojemu trebamo vjerovati – osuđen je u Njemačkoj za sudjelovanje u konkretnom ubojstvu. Neki smo dan u Bujici gledali kako udbaš tvrdi da je posve normalno što je Marko Grubišić u udbaškoj istrazi vezan za radijator, što se dogodilo i Mili Dedakoviću pod udarom Manolićeve komisije. Rodoslovno podrijetlo Šeksa ostalo je misterija. Onako na prvu, izgleda kao Slovenac predoziran s pivom. Pokušavao se obući kao Slavonac, a ispadao je Slovenac. Za njega je sve igra riječi. Pravno je posložio RH kao zemlju za potrebe pete kolone i obrnute diskriminacije. I iz Manolića izvire nešto slovensko. Njegova supruga navodno se zvala Marija Eker, a za izvjesnu Bjelovarčanku Mariju Eker znamo da je uhićena zbog komunističkog djelovanja i preko zatvora u Zagrebu poslana u Staru Gradišku. Nakon nekog vremena je puštena i odvedena u bjelovarsku policiju. Ondje su joj rekli da će je pustiti ako se makne iz Bjelovara i ode na rad u Njemačku (HDA, ZKRZ, kut. 220). Treba provjeriti jesu li Marijini roditelji bili Štefa i Julius Eker. U NDH su Ekere otpuštali iz logora, čak i kada su pritvoreni kao partizanski jataci. Josip Manolić 1945. nije uzvratio milostivo.

Manolićev veliki interesni prijatelj Stipe Mesić može biti svašta nešto. Čije je dijete opaki partizan Dušan Bilandžić “prenio preko potoka”? “Jadranka Kosor iz paštete” javno je poslužila kao predmet sprdačine od strane Mesića, da bi se nakon pada Ive Sanadera razotkrila tajna veza Mesić – Kosor. I podrijetlo Kosorice ostalo je tajna. Na Internetu je neko vrijeme bila popularna teza da je Jadranku Kosor odgojio “četnički vojvoda sa Papuka Dušan Vlaisavljević, kojemu je rođaka po majčinoj liniji”. Ako je to istina, možete misliti koliko se sekirala zbog graničnih pretenzija Slovenije. Ovih se dana pojavila teza da je Jadranka Kosor kroz svoju medijsku avanturu s Borutom Pahorom zapravo prikrila svoje slovenske korijene i svoje djelovanje u korist Slovenije. Tko je Slovencima dostavljao najpovjerljivije podatke o Ivi Sanaderu, koji je u Ljubljani označen kao neprijatelj Slovenije? Slovenski agenti stopirali su vozače na cestama prema Zagrebu i plasirali famu o Sanaderu kao homoseksualcu. Naravno da je sve razotkriveno, jer su istim cestama prolazili vojnici i policajci koji su bili zaposleni u Zagrebu, pa su donijeli glas o neobičnoj slovenskoj obavještajnoj aktivnosti. Naše tajne službe ponovno su zakazale. Nitko od slovenske agenture nije priveden, da bi ostala fama o homoseksualcu na čelu Vlade RH, koja je očigledno Slovencima bila jako važna, što potvrđuju i neke Sanaderove izjave o razlozima njegovog suludog odlaska s pozicije premijera RH. Sanader se zamjerio Slovencima, a onda bježao preko Slovenije.  

S povratkom Ivice Račana na vlast u SRH/RH, vratio se i Stipe Mesić, koji je zaposjeo Pantovčak, s značajno smanjenim ovlastima u odnosu na Franju Tuđmana. Moć Stipe Mesića nije izvirala iz države nego iz paradržave. Uz poziciju predsjednika RH održavao je svoj zaseban paradržavni trijumvirat s Hrvojem Petračem i Ivom Pukanićem. U jednom trenutku, svi šefovi hrvatskih tajnih službi bili su kumovi ili bliski prijatelji Hrvoja Petrača, koji je pao nakon otmice sina Vladimira Zagorca. Sukob Petrač – Smradaner početno se razvijao u korist tadašnjeg premijera, da bi u konačnici pobijedio Petrač, kojeg je Mesić neko vrijeme sklonio u Izrael. Još od 90-tih, tko se u državi upustio u nabavku vojne opreme, a zaboravio mito za “Štakora na Pantovčaku”, bio je brzo smijenjen ili je završio u pržunu. A onda je Božo Dimnik, slovenski lobist, izjavio kako je on osobno dao Stjepanu Mesiću novac za stanove, odnosno vilu. Koliko je Mesić upetljan sa Slovencima?

Uvijek sam se pitao koja je obiteljska tradicija navela “velikog hrvatskog nacionalistu Franju Tuđmana” da prvom sinu podari ime Miro, odnosno Miroslav? Istina, u poratno vrijeme takvo ime bilo je prihvatljivo. Kad ono, Franju je odgojila pomajka, a njegova biološka majka, navodno Justina Gmaz, bila je Slovenka ili tu negdje. Ops! Kada se Drugi svjetski rat proširio na naše krajeve, Tuđman je imao samo 19 godina. Drugom sinu dao je ime Stjepan po svome ocu, a ne po tamo nekom Radiću. Tuđmanov identitet razotkriva činjenica da se pridružio ruskoj agenturi i orjunašima protiv NDH. Za potrebe kreiranja nove jugoslavenske nacije, disciplinirano je oženio drugaricu partizanku Ankicu Žumbar, navodno Hrvaticu, pa se obitelj Tuđmanovih kasnije formalno uklopila u hrvatsku populaciju, uz to početno odrastanje djece u Beogradu. Meni je Miro Tuđman ponekad neuvjerljiv, kada postaje odvjetnik svog oca, jer on i njegov otac nisu iste nacionalnosti. Hrvat je Miro Tuđman, a ne njegov otac Franjo Tuđman, koji je “više puta izbjegao robiju, jer su se za njega kod komunističkih struktura zauzimali njegovi prijatelji”! Tko je bio Miroslav Krleža? Što se ono veli, nije svakom dopušteno pjevati ispod sela. Ostaje tajna zašto Franjo Tuđman nije regulirao granice sa Slovenijom. Odrekao se BiH, uništio HOS, ostao nijem na zločinačke likvidacije najvećih hrvatskih domoljuba, i još je potpisao paradržavnu Republiku Srpsku u BiH. I Dežela je u širini povijesti obična paradržava.

Slovenski Hrvat Davorin Rudolf

U njegovu Domovinu ulazila je Savudrijska vala, a u njegovu Otadžbinu ušao je nepostojeći Piranski zaljev – riječ je o vali Tršćanskog zaljeva. Presjek čine 3/4 vale kod Pirana! Danas je teško proniknuti tko je sve zakazao glede naše granice sa Slovenijom. Bivši hrvatski ministar vanjskih poslova i predsjednik državne komisije za granice Davorin Rudolf žalio se da su Slovenci uporni. Ali, zašto on sam nije bio dovoljno uporan? Njegov otac je Slovenac. Neki Rudolfovi komentari ukazuju na to da je bio lojalan Hrvatskoj, ali su bitnija njegova konkretna djela, kao i mogući grijeh nečinjenja, kako njega tako i Franje Tuđmana. Možda je Rudolf pomogao, a možda je odustajao. “Nema toga tko će natjerati zemlju tuženicu da prihvati odluku suda ako ona to ne želi. Recimo, tako su Turci tužili Grke zbog spora u Egeju, a Grci su na to samo odmahnuli rukom. No, istinabog, kod Međunarodnog suda u Haagu, koji je, nota bene, glavni sudski organ Ujedinjenih naroda od ukupno njih šest – postoji jedna pravna mogućnost da se sudska odluka provede tako da onoga koji ju ne želi poštovati, primijeniti, na to prisili Vijeće sigurnosti, ali to je neka krajnja mjera koja se još nikada nije provela.” – izjavio je akademik Rudolf. “Inače, Međunarodni sud pravde u Haagu rješavao je sporove između Nizozemske i Danske, Francuske i Velike Britanije, Libije i Tunisa, i uvijek se do sada pokazao kao objektivan u rješavanju graničnih prijepora. Pa, toliki slovenski brodovi, od trgovačkih, ribarskih do vojnih, prolaze našim teritorijalnim morem svih ovih godina i nikada nije bilo ni najmanjih problema, i neće ih ni biti. Mi u Splitu imamo Slovensko kulturno društvo “Triglav”, Hrvati i Slovenci zajedno slave Dan neovisnosti, sedamdeset godina smo živjeli zajedno u miru i tako ćemo i nastaviti i dalje” – veli nam Rudolf. Da, ali u Tršćanskom zaljevu plovi ruska topovnjača Triglav.

Rudolf je objasnio pravilo iz svih udžbenika međunarodnog prava: kad granična rijeka naglo mijenja tok, granica ostaje u njenom starom koritu. Rijeka Dragonja, koja je negdje oko 6 kilometara daleko od vale, odnosno od mora, naglo skreće prema sjeveru i da ne plavi ta područja 1953. godine je tamo probijen kanal sv. Odorika, koji smjer Dragonje nastavlja dolje do mora, južnije. “Korito postoji i danas i zna se točno gdje je i trebalo je tu granicu povući prirodnim koritom rijeke Dragonje do kraja. Da se ta granica tako povukla onda bi se ono područje 4×2 km uz Savudrijsku valu vratilo Hrvatskoj. Na tom području je zračna luka Portorož” – objasnio je Rudolf. Ova me njegova izjava ostavila u dvojbi: “Što se tiče Junctiona, nudio sam Slovencima da ćemo trpjeti sve brodove i podmornice kroz naše more. Carinu i policijske poslove neka obavljaju Slovenci. Evo, to su sad dobili u tom Junctionu, a to smo im mi oduvijek nudili. To imaju i po državnom pravu. Oni se raduju, a potrošili su šest milijuna eura.” Što je tom Rudolfu? Samo na mito otišlo je barem 600 milijuna eura! I, čemu uopće razgovarati o onome što je regulirano međunarodnim pravom? 

 

Talijani su tako jeftino popušili, što se veli, jer cijela kampanja Slovenaca za izlaskom na otvoreno more praktično zatvara Tršćanski zaljev. Hoće li Slovenci plaćati talijane da im čuvaju Tršćanski zaljev? Cijelo “slovensko” primorje izmišljeno je kao smetnja za komunikaciju i zbližavanje Italije i Hrvatske. Hrvatska se mora vratiti Rimu i Talijanima, uz priznanje Talijana tko je odgovoran za Mussolinija i sve te fašističke i partizanske zločine i gluposti. Pokazalo se da Slovenci nisu samo mlada i agresivan nacija, nego i snažno ustrojena interesna skupina. Zato nemaju nikakvih problema s manjinama. U Sloveniji svi dotepenci brzo ukopčaju da je pametno prikloniti se najbrojnijoj i najsnažnijoj grupaciji. Vrijeme je da se i Hrvati tako postave. Posebno glede Hrvata snažnije priključenih na Sloveniju. Ovako su Hrvati jedina nacija koju baš u svemu predstavljaju ne-Hrvati. “Hrvati” rodoslovno i obiteljski uvezani na Srbe kroje nam odnose sa Srbijom i Rusijom, a oni rodoslovno, obiteljski i interesno povezani sa Slovencima, kroje nam odnose sa Slovenijom. U Tursku kao svoje predstavnike šaljemo muslimane, koji su se pokazali lojalniji od Hrvata katolika. Vrijeme je za temeljito redizajniranje hrvatske nacionalne svijesti, u skladu s konkretnim životom i našim konkretnim interesima.

Tvrtko Dolić  

Komentari

Komentari

Tvrtko Dolić

Tragičan kraj postupka Izvanredne uprave Agrokora

Objavljeno

- datum

 NAGODBA POVJERENIKA SA SAMIM SOBOM      Tijekom cijelog postupka Izvanredne uprave Agrokora samo je Adris grupa bila dosljedna u svojim stavovima, načelima i postupcima. Ne samo da je odnijela moralnu pobjedu, bit će i veliki dobitnik, jer ima razorne argumente da sudskim putem naplatiti štetu koja je toj korporaciji nanesena.

Tragičan kraj postupka Izvanredne uprave AgrokoraKojeg li iznenađenja! Privremeno vjerovničko vjeće suglasno je sa svojom odlukom! Ukratko: Vlada RH preuzela je privremeno upravljanje Agrokorom, račun ispostavila svima nama, i onda Agrokor izručila strancima, zadržavajući smrtonosni roll up kredit na domaćem holdingu. I cijela nacija to slavi! Finacijski vjerovnici (uglavnom strane i “domaće” banke) vlasnici su nove Grupe Agrokor, firewall je njihova inozemno pozicionirana Zaklada, koja je vlasnik krovnog ino Holdinga I, meni nepoznate registracije i lokacije, a on je vlasnik nizozemskog Holdinga II, koji preuzima granični dug u iznosu 80 milijuna eura, koji je opet vlasnik domaćeg Hrvatskog holdinga, a on je na kraju hrandibenog lanca, opterećen i s roll up kreditom. Tko je pravi vlasnik novog Agrokora, tko je na vrhu hranidbenog lanca, iza kojeg oceana? Tvrtke koje vrijede manje od svojih dugova transformiraju se u nove očišćene od dugova, nije rečeno kako. Navodno je 78 tvrtki registrirano izvan Hrvatske. Utakmica nije gotova, nije niti počela, jer su igrači tek istrčali na teren i pokazali svoje dresove.

Raskopavanje

“Upitna je zakonitost cijelog postupka, a vrijeme će pokazati koliko je ovakva nagodba u hrvatskom nacionalnom interesu” – izjavili su u Adris grupi. Po apliciranom Entity Priority Modelu, Adris grupi pripada 1,4 posto vlasništva u novom Agrokoru. Adris grupa naplatit će kredit u iznosu 23 milijuna eura u cjelosti, a za drugi kredit od 137 milijuna eura jednostavno su konstatirani loši kolaterali i on će se naplatiti samo 15 posto. Roll up kredit prolongiran je za godinu dana uz jezovite kamate – 8 posto plus Euribor do kraja godine, uz dodatnu jednokratnu naknadu 2 posto, sveukpno 10 posto, a u 2019. ide vrtoglavo od 11 posto (10 posto kamata plus 1 posto naknada) i povećava se svaki mjesec za 0,5 posto, da bi u rujnu 2019. kamata dostigla 14 posto. Lanci sreće bili su kamilica za lex Agrokor i nagodbu postignutu kroz opstrukciju tog prijekog suda. Sukladno EPM modelu, vlasnici nove Grupe Agrokor bit će financijski vjerovnici, u postocima: Sberbank 39,2 Imatelji obveznica 25 VTB bank 7,5 Zaba 2,9 BNB Paribas 2,9 PBZ 2,4 Splitska banka 2,4. Ostali financijski vjerovnici svaki ispod 2 posto. Knighthead službeno samo 0,5 posto, a neslužbeno 12 posto. “Domaće” banke imale su velike otpise, a posebno RBA, koji je naplatio samo 11 posto od 171 milijuna eura. Domaće banke naplatit će se kroz 12,3 posto ukupnog kapitala u novoj Grupi Agrokor. Dobavljači su naplatili 4,2 milijarde kuna duga od prijavljenih 7,3 milijarde kuna, uz obećanje da će biti namireno još 70 milijuna eura graničnog duga, ovisno o uspješnom poslovanju nove Grupe Agrokor. Tu je i dekret “CK” glede plasmana njihovih proizvoda u sve maloprodajne lance Konzuma – detalji nisu razjašnjeni. Najbolje je prošla Zagrebačka pivovara sa stopom naplate 83 posto. Sporni Franck na kraju ima 77 posto naplate i 1,3 posto novog Agrokora, čime je naplatio 28 milijuna eura – prihvaćeno je da Agrokor danas vrijedi 2,8 milijardi eura, što se umanjuje za 1,06 milijardi eura roll up kredita i za kredit s kojim će se isplatiti razlučni vjerovnici – ta dva kredita kao obveze raspodijelit će se između domaćeg i nizozemskog holdinga, na štetu domaćeg. Nizozemski hoding preuzima isplatu dobavljača i Sberbanka, koji će povući dodatnih 60 milijuna eura u 4 godine. Glede tvrtki Alca i Agram Grupa, u tijeku je postupak tehničkog usklađivanja postignutog dogovora. Jeli takvo rješenje modelirano? Bojim se da imamo papazjaniju koja nije zabilježena nigdje u svijetu.

Lex Agrokor ruši lex Agrokor

Zanimljivo, za novi Agrokor psotojeći lex Agrokor ili neki budući neće biti primjenjiv, jer inozemne razine vlasti sele u Nizozemsku i dalje od Nizozemske. To je osnovni smisao lex Agrokora. Da se na Agrokor ne mogu primijeniti nikakvi naši stari, novi i prijeki zakoni i sudovi. Premijer Andrej Plenković naprosto zrači. Ispunio je još jednu svoju zadaću. Možemo li se toplo nadati da će novi krajnji vlasnik jednog dana potpisati da “naša” vlada može preuzeti taj novi Agrokor, nakon što iz novog i starog Agrokora izvuče milijarde? Marijana Ivanov prezentirala je surovu stranu kapitalizma – vjerovnik preuzima propalo poduzeće a dioničari gube. Tko investira, preuzima rizik. Osim kada stranac investira u Hrvatskoj – tada hrvatska država garantira dobit. Toga nema nigdje u svijetu. Problem je i u tome što lex Agrokor odgađa stečaj, pa nije jasno trebaju li se dioničari namirivati rezidualno. I što je tu rezidulano? Latinska riječ reziduum označava ostatak, a u matematici i finacijskom inženjeringu to je ostatak reda, to su oni koji se nisu namirili. U tome “reziduumu”, koji je zapravo veliki nered i veliki kupus, jedan je dan Agrokor vrijedan koliko i njegovi dugovi, drugi je dan 2 puta zaduženiji, pa onda iznredna uprava i Nagodba pretpostave da vrijedi 2,8 milijardi eura, umanjeno za kredite, uključujući roll up kredit, pa se onda pojavi objektivna dinamička procjena da je Agrokor mogao preživjeti s injekcijom od 100 milijuna eura, i svašta nešto, pa se pojave teorije zavjere o ucijenjenom Ivici Todoriću, koji je bandi prepustio zdravu korporaciju i zdrave brandove, a dioničari zapravo imaju svako zakonsko pravo u svakom trenutku dobiti pouzdane podatke o stanju korporacije u koju su ulagali. Dioničari preuzimaju rizik, ali glede svog ulaganja, ne i rizik u odnosu na protuustavne zakone i državne intervencije. Ako svi trebamo glumiti da je vlada spasila Agrokor, da će novi Agrokor biti investicijski hit, onda nije red da se suprotno ponašaju samo njegovi dioničari, i mirno prihvate gubitke i poraz, njih i cijele nacije.

Stalno privremeno vijeće

Dogodilo se upravo ono što sam više puta najavljivao. U podsvijesti sam gajio nadu da se postupak Izvanredne uprave Agrokora neće pretvoriti u takvu pravnu lakrdiju. Naime, suglasnost izvanrednom povjereniku na tekst roll up nagodbe dalo je privremeno vjerovničko vijeće, koje zapravo nije tijelo izvanredne uprave (čl. 9. lex Agrokora). Posve izvan bilo kakvih pravnih normi, pravednosti, poštenja, gledano i mimo neustavnog lex Agrokora. Dakle, suglasnost izvanrednom povjereniku dalo je privremeno vjerovničko vijeće, koje je birano od strane samog izvanrednog povjerenika – na sastav tog vijeća vjerovnici nisu imali nikakav utjecaj. Imali smo diskrecijski odabir vjerovnika od samog izvanrednog povjerenika, pa možemo reći da se izvanredni povjerenik nagodio sam sa sobom. Tko je ovlastio Maricu Vidaković i Matiju Brlošića da predstavlja domaće vjerovnike? Kako to da je glavnu ulogu kod domaćih dobavljača imala predstavnica Kraša, koji je imao neznatno potraživanje u odnosu na druge vjerovnike? Dok je Adris grupa imala milijardu kuna potraživanja, pedeseterostruko u odnosu na Kraš? Zašto je privremeno vjerovničko vijeće sastavljeno od samo 5 članova? Gotovo 15 mjeseci nakon početka postupka izvanredne uprave, izvanredni povjerenik nije ispunio svoju zakonsku obvezu, u smislu uspostave stalnog vjerovničkog vijeća, koje bi potvrđeno od Trgovačkog suda legitimno predstavljalo interese vjerovnika i dalo suglasnost izvanrednom povjereniku na tekst nagodbe. Imamo nevjerojatnu situaciju da je tekst roll up nagodbe u okviru lex Agrokora donijelo tijelo koje to po lex Agrokoru nije. Čl. 31. st. 5. lex Agrokora propisuje: “Privremeno vjerovničko vijeće ima ista prava, ovlasti i obveze određene ovim Zakonom za vjerovničko vijeće te preuzima i vrši funkciju vjerovničkog vijeća sve dok vjerovničko vijeće nije uredno osnovano sukladno odredbi članka 30. ovoga Zakona.” Znači, čak i neustavni lex Agrokor propisuje da vjerovničko vijeće mora biti osnovano – upotrijebljen je termin “sve dok” a ne “ako”. Za što su povjerenik, ekipa, i svi ti konzultanti primali plaću. I naplatili stotine milijuna za opstrukciju zakona kojega su sami sastavili?

Ruka ruku mije

Nije u tome sav problem. Privremeno vjerovničko vijeće, koje nije predviđeno kao tijelo u postupku Izvanredne uprave Agrokora, diskrecijski je plaćalo stara potraživanja, pretvaralo “stari” dug u “granični” odabranim vjerovnicima, i dalo suglasnost izvanrednom povjereniku na kriminalni roll up ugovor, na kraju suglasnost i na tekst nagodbe. Izvanredna uprava dva mjeseca nije dostavila Trgovačkom sudu popis plaćenih tražbina, pod izgovorom da ručno prikupljaju podatke. Ručno prikupljaju podatke! Što bi to trebalo značiti? Ruka ruku mije? Time je Izvanredna uprava sama sebi skakala u usta, jer ako nema ažurne podatke, po kojim je kriterijima plaćala stara potraživanja? Naravno da je izvanredna uprava imala podatke, jer su lako dostupni. Dakle, imamo nevjerojatnu situaciju da izvanredna uprava otvoreno laže hrvatsku Javnost, ali i sudstvo, što je tragikomično, ali bi ipak trebalo biti i zakonski sankcionirano. Ovako, Martina Dalić treba se vratiti na svoju funkciju u Vladi RH.

Krivi model nagodbe

Nacrt nagodbe temelji se na nakaradnom EPM-u koji je sve solventne kompanije učinio bezvrijednim, preko toga i kapital većinskog dioničara i manjinskih dioničara. Dioničarima je  oteta privatna imovina, pa i svima nama preko mirovinskih fondova. Što su mirovinski fondovi učinili da zaštite našu imovinu? Baš ništa, kao i uvijek – otraga su upravljačke strukture mirovinskih fondova, uronjeni u premreženu domaću financijsku elitu. Zašto je EPM nakaradniji nego što smo mogli zamisliti? Pa, tražbine su imale zaloge nad dionicama koje su učinjene bezvrijednim. U prijevodu, tražbine koje su imale zaloge na dionicama, što je inače prvoklasni kolateral, takve tražbine moraju pretrpjeti najveće otpise. Upravo je i to jedan od razloga zašto Adris Grupa nije prihvatila ponuđeni model nagodbe, nego je zahtijevala da se nagodba provede na pošten i pravičan način. Sberbank prilikom plasiranja kredita nije imao gotovo nikakve kolaterale, da bi na kraju puno bolje prošao od Adris grupe, koja je imala prvoklasne kolaterale. Sberbank će naplatiti 52 posto tražbina, dok će Adris naplatiti 25 posto, Erste 24 posto, RBA 11 posto, iako je jasno da imaju jače ili jednake kolaterale u odnosu na Sberbank. Trebamo imati na umu i privilegiranje određenih vjerovnika, poput Atlantic Grupe, kojoj je mimo sve pravne norme dug od 50 milijuna pretvoren u “granični”, i još je takav dug podmiren. Naravno da su glavni mediji poslušno prešutjeli te nezakonite radnje.

Adris grupa i svi objektivni stručnjaci upozoravaju na pogodovanje roll up kreditorima (Knighthead), odnosno na otkup tražbina obveznica koje su isplaćene u razmjeru 1:1, bez ikakvih otpisa, za iznose od preko 200 milijuna eura. To je pogodovanje određenom vjerovniku, ako se Knighthead uopće može nazvati vjerovnikom. Nakon što je Agrokor likvidacijski procijenjen na 21 milijardu kuna, uz sve te silne otpise vjerovnika, uz činjenicu da su dioničari izgubili cijeli kapital, Agrokor na kraju izlazi s 1,06 milijardi duga po osnovi roll up kredita s kamatom 8 posto, efektivno 10 posto (u listopadu 2019. do 14 posto), 600 milijuna eura treba isplatiti razlučnim vjerovnicima, sve pod teretom brojnih sudskih sporova. I sve to uz dopuštenje nezakonitog i nelegitimnog privremenog vjerovničkog vijeća koje je birao sam izvanredni povjerenik.

Tvrtko Dolić     foto: REUTERS/Antonio Bronic ANTONIO BRONIC

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Tvrtko Dolić

Pohvala Kolindi Grabar Kitarović za obvezan dječji dohodak

Objavljeno

- datum

 POKRET OSTANKA PREDSJEDNICE NA PANTOVČAKU      Nadali smo se obveznom osobnom dohotku za sve, li za demografski i ekonomski oporavak zemlje dovoljno je uvesti univerzalnu naknadu za svako dijete u visini 20 posto prosječne plaće, ne nužno počevši od drugog djeteta, kako zagovara akcijski plan KGK. Naravno, u tomu slučaju u izračunu plaće suvišne porezne olakšice za djecu.

Inicijativu predsjednice Kolinde Grabar Kitarović ocjenjujem kao pozitivnu, uz nekoliko
prigovora koje ću odmah naglasiti. Povećanje plaća u državnoj administraciji i javnom
sektoru zakonski je vezano za povećanje mirovina, pa je potrebita dekonstrukcija privatnog II.
mirovinskog stupa kao obveznog. Ili barem njegovo zamrzavanje. Tako su mnoge zemlje
izašle iz ekonomske krize. Smanjenje troška rada i povećanje plaća ne idu zajedno. Koje
parafiskalne namete ukinuti? Na prezentaciji je uz predsjednicu Kolindu sjedio Marko Jurčić,
koji je tijekom izrade akcijskog plana preselio na radno mjesto savjetnika predsjednika HGK
Luke Barilovića. Iz Vlade RH stigla je reakcija da predsjednica Kolinda Grabar Kitarović širi
defetizam i tako potiče iseljavanje iz Hrvatske. Istina je suprotna, jer je stanje duboke
ekonomske i društvene krize dodatno sumorno zbog stalne vladine proizvodnje lažnih
pokazatelja ekonomskog i društvenog oporavka. U poplavi lažnih pokazatelja i dimnih
zavjesa potkrao se Registar zaposlenih u javnom sektoru, načinjen pod nadzorom ministra
Lovre Kuščevića, koji je planetarno poznat kao dvorski mjerač aplauza. Država zapošljava
prosječno pet stranačkih uhljeba na dan. U vrijeme kada industrijska proizvodnja pada!
Nacija treba jaču dozu optimizma, predsjednica Kolinda Grabar Kitarović formalno je
zadužena da dijeli pohvale i odličja, izgledala je čarobno, ostavila je dojam osobe koja je
dobro upućena u temu koju prezentira, demografija je ključ opstanka nacije, ali ovdje ne
mogu nastaviti u tome tonu, jer je moja društvena obveza ukazivati na propuste. Zanimljivo je
da Andrej Plenković objektivno blistav nastup predsjednice Kolinde vidi kao sijanje
defetizma i kao poticaj iseljavanju. Istina je suprotna, jer je stanje duboke ekonomske i
društvene krize dodatno sumorno zbog stalne vladine proizvodnje lažnih pokazatelja
ekonomskog oporavka, što svi prepoznajemo, što jako iritira svaku dobronamjernu osobu u
ovoj zemlji. Ima u svemu tome moje zluradosti: premijer Andrej Plenković gledao je da svoje
najnovije poteze pojavno uskladi s zahtjevima Pokreta ostanka, jer Most vidi kao najveću
izbornu konkurenciju (predsjednica je podržala Most), a onda je predsjednica Kolinda
objavila posve drukčiji akcijski plan za demografsku obnovu, pa sada Plenković i ekipa
provode noći u domišljanju kako sakriti ono što je očigledno svima nama. Plenkovića je
zasmetala i prodika predsjednice o klijentelizmu, s kojom se predsjednica priklonila Davoru
Ivi Stieru. Država zapošljava prosječno pet stranačkih uhljeba na dan! U vrijeme kada
industrijska proizvodnja pada! Što reći našim najvišim dužnosnicima? Bog vas ubio blentave,
više činovnika poskupljuje državu i nameće veće poreze. Plenković je sretan što stiže novih
dvije tisuće pojedinačnih uplata poreza iz plaće, a zapravo to znači odlazak 2000 plaća iz
proračuna, uz minimalne povrate. Što slijedi? Potpuno prebacivanje članstva, simaptizera i
klijenata HDZ-a i HNS-a u državnu administraciju i smanjivanje poreznih davanja iz plaće?
Osobno sam mišljenja da Lijepa naša Kolinda neće ostvariti još jedan mandat na Pantovčaku
ili tu negdje, jer njena podrška vertikali Baltik – Jadran u sferi prodaje i isporuke nafte i plina,
ulazi u projekt poništavanja Lijepe naše. Podrška LNG terminalu ne postavlja rute za europske turiste prema Jadranu, nego za tankere i LNG brodove iz najzagađenijih luka. A sama je rodom nedaleko Krka.

Organizacijski propusti

Svoje prve zamjerke ne adresiram na Dalmoše u ekipi predsjednice Kolinde, nego na
Slavonce ili tu negdje, one jedine koji nisu napustili RH i samo zato što su se dobro uhljebili u
hrvatskim institucijama. (1) Svi smo znali da će susret Donalda Trumpa i Kim Jong-una
danima zagušiti svjetske mreže, uključujući naše medije, da će bilo kakav sporazum o
sjevernokorejskom nuklearnom programu dobiti atribut povijesnog događaja, pa je
predsjednica svoju "hitnu prezentaciju" ipak trebala odgoditi za slijedeći tjedan, kad ju je već
odgađala pune tri godine. O tome je Mate Radeljić, savjetnik predsjednice za unutarnju
politiku, morao voditi računa, tim više što je njegova karijera vezana za odnose s Javnošću i
za medije. Kao i Marko Jurčić, Radeljić je nakupio nešto staža i kao savjetnik u HGK. (2)
Svaka čast kompetentnom demografu Anđelku Akrapu, ali je ekipa akcijskog plana KGK
trebala obuhvatiti više potvrđenih demografa i više potvrđenih ekonomista. (3) Marko Jurčić
znao je svojevremeno u ime predsjednice RH pozdraviti okupljanja frankera, i baš ona na
kojima je kreativno istupao profesor Ivan Lovrinović, ali vidimo da isti Lovrinović nije
prezentiran kao dio tima, iako su demografija i ekonomija sijamski blizanci. Znači li to da
predsjednica RH mora voditi računa o interesima krupnog kapitala? Jeli cijeli njen akcijski
plan samo predizborni spin?

Gordijski čvor kriminala poznat kao II. mirovinski stup

Tvrdnja: Marko Jurčić nije u stanju razriješiti gordijski čvor kriminala u našem gospodarstvu.
Dokaz: Predlaže povećanje plaća, bez da ukazuje na probleme u aplikaciji takve želje. Lijepo
je za čuti, ali je posve isprazno, jer je povećanje plaća u državnoj administraciji i javnom
sektoru zakonski uvezano na povećanje mirovina, što opet znači da je cijeli akcijski plan
predsjednice Kolinde mrtvo slovo na papiru ako ne podrazumijeva dekonstrukciju privatnog
II. mirovinskog stupa kao obveznog. Kako u akcijskom planu KGK nisu spomenuti niti
dekonstrukcija niti zamrzavanje ovakvog II. mirovinsokog stupa, jasno je da u izradi
akcijskog plana nisu sudjelovali profesori poput Ivan Lovrinovića i Drage Jakovčevića, a
vjerojatno niti drugi ekonomisti njihove razine. I premijer Plenković, i predsjednica Kolinda, i
saborski šef sale Jandroković, hladno promatraju kako banke i njihova osiguravajuća
(mirovinska) društva zapetljavaju vlasnički status mirovinskih fondova za potrebe
onemogućavanja dekonstrukcije II. mirovinskog stupa. Ovdje ukazujem na opasnost da
akcijski plan KGK zaobiđe neprekidnu privatizacijsku pljačku, pa i danas jako raširenu krađu
od lopova, koju onda namirujemo svi mi.

Djeca su nacija

Uvođenje univerzalne naknade za djecu prirodno nameće ukidanje poreznih olakšica za djecu
u izračunu neto plaće. Svi sadašnji pokazatelji zasnivaju se na takvoj neto plaći, koja je
osnovica za izračun mirovine. Djeca su donosila višu plaću, ne i veću mirovinu, jer se izračun
mirovine oslanja na bruto plaću. Zanima me kako aktivisti Ureda predsjednice RH misle
nadomjestiti takav efekt glede prosječne neto plaće. Osim toga, to praktično znači da će neto
plaće padati, a ne rasti. Ukidanje poreznih olakšica neće povećati plaće. Plaće će formalno
pasti (ako zanemarimo neto dodatak za djecu), pa gazde strvinarskih privatnih mirovinskih

fondova mogu odahnuti – mirovine neće rasti. I, sve je to interes krupnog i/ili okrupnjenog
kapitala. Uključujući privatne mirovinske fondove u vlasništvu banaka. Ne tako davno,
Andrej Plenković, Zdravko Marić, Martina Dalić i ekipa u prethodnim su poreznim
korekcijama (krivo nazvanim reformom) pogodovali onima s visokim plaćama. Teško je
povjerovati da će iste i/ili jednako socijalno neosjetljive osobe dopustiti porezne izmjene u
kojima bi profitirala i sirotinja – ako se ukinu porezne olakšice, smanjivanje poreza iz plaće
donijet će korist i onima koji su s olakšicama za djecu poništavali cjelokupno porezno
izdvajanje. Pomislite na bijes "uspješnih" Hrvata na samu pomisao da sirotinja prođe bolje.

Smanjenje troška rada

Smanjenje troška rada i povećanje plaća ne idu zajedno. Jedan od problem u svezi naših
dužnosnika je taj da podatke o njima možete dobiti samo na kapaljku. Primjerice, Marko
Jurčić po svome prezimenu može biti rođak jednog od trojice dužnosnika koji su prodali našu
Inu za siću i jedan bombon. Zašto me to toliko brine? Pa, dan nakon prezentacije akcijskog
plana KGK, Ljubo Jurčić je izjavio kako su demografski problem i Ovršni zakon posljedice a
ne uzroci naših problema, suprotno izjavi demografa Stjepana Šterca da Hrvatsku namjerno i
sustavno prazne od Hrvata. Ljubo Jurčić koristio je izraze "previše malo" i “previše premalo” što je za mene osobno malo previše. Marko Jurčić je još kao savjetnik predsjednice Kolinde
za ekonomiju isticao značaj smanjenja troška rada u smislu jačanja konkurentnosti. Zapravo je
to koncept Europske komisije, koja onako predatorski dopušta svako smanjenje plaća. Dragi
naši Balkanci, smanjite plaće, a monetarno olakšanje ostaje rezervirano za Europejce
Njemačke i Francuske! Kao, dobit ćemo besplatne kredite kada uvedemo euro. Malo morgen!
Akcijski plan KGK ne daje popis parafiskalnih nameta koje treba ukinuti. Marko Jurčić je
prešao u HGK i najedanput se ne spominje ukidanje članarine za HGK kao obvezne. A
upravo su članarine poput one za HGK opravdanje i brana za sve ostale parafiskalne namete.

Ovrhe vratiti na staro

Predsjednica i njena ekipa predlažu povratak ovršnih postupaka u nadležnost sudova.
Isključiti iz postupka javne bilježnike i Finu, ograničiti zatezne kamate u smislu da ne
premašuju glavnicu, i još pridodati institut zastare. Što sa onima koje je ovaj fašistički Ovršni
zakon već učinio beskućnicima? Predsjednica je na početku svog mandata ukazala na glavne
probleme, a nakon tri godine upada u nepriliku da objasni što je riješila. Dojam je da nije
trebala čekati da se Vlada RH prestane baviti samom sobom i sa svojim izbornim
protivnicima. Bojim se da protiv ovakve vlade ne pomaže akcijski plan, niti bilo kakav
aktivizam. Moj je prijedlog da predsjednica iskoristi ustavne ovlasti i vojsku. To što se
ministar Damir Krstičević pojavljuje kao vrhovni zapovjednik HV-a i u vojnoj odori, to je
opstrukcija demokracije, na granici državnog udara. Da se na kraju izrazim pomalo
seksistički, iako sam s godinama pogurnut u srednji rod. Želim predsjednici dug i jednako
dobar život, dug drugi ženski mandat, i njen izgled Lijepe naše.

Trebamo Mjere ostanka

U opticaju su dva proširena naziva: Most ostanka u politici i Pokret ostanka na Pantovčaku.
Konkretan Program ostanka Hrvata još uvijek čekamo. Kako se kod nas shvaćaju strukturne
reforme, spas je zatvaranje granica. Mostov Pokret ostanka za sada je samo očitovanje te
stranke o našem velikom problemu, a nas zanima koje će konkretne mjere Most poduzeti ako

dođe na vlast. Koliko Most radi na konzistentnom programu oporavka zemlje i nacije?
Pobrojat ću Mostove demografske inicijative. (1) Delimitiranje roditeljskih naknada za drugih
6 mjeseci rodiljnog, za blizance, treće, te svako slijedeće dijete do 3 godine života. (2) Rad na
pola radnog vremena do 10. godine života djeteta – alternativa mjeri za majke odgojateljice,
koje tako odlaze s tržišta rada. (3) Uvođenje dječjeg doplatka za djecu iz obitelji s 4 i više
djece neovisno o imovinskom cenzusu. (4) Prijedlog strategije predškolskog odgoja i
obrazovanja – regulacija radnog vremena vrtića sukladno potrebama roditelja. (5) Financiranje
prijevoza učenika i sufinanciranje udžbenika vratiti na nacionalnu razinu – izjednačavanje svih
krajeva RH u pristupu besplatnom obrazovanju, alokacija sredstava i izmjena zakona. U
odnosu na iznesene prijedloge predsjednice Kolinde, Most nam nudi razblaženu kamilicu,
čime nesvjesno otvara veći prostor za Živi zid, što je na svoj način u redu, jer se bez snažnog
Živog zida Most neće vratiti u neku buduću vladajuću koaliciju.

Tko je sve bio prisluškivan?

Jeli Zdravko Mamić neki dan osuđen na višegodišnju robiju za potrebe neutraliziranja
predsjednice Kolinde, koja je uporno tražila tematsku sjednicu s Vladom RH, glede očajnog
stanja u zemlji i u naciji, na svim razinama? Da vas podsjetim, predsjednica je na početku
svog mandata svoj kraljevski Roćkas proslavila u vili nogometaškog špekulanta Zdravka
Mamića, gdje je navodno netko prisluškivan. Hoće li nepravomoćno osuđeni Mamić
progovoriti što se krilo iza činjenica da podjetinjena predsjednica Kolinda svoj rođendan ne
proslavlja u Mc Donaldsu, nego u Mc Mamiću. Tko je bio kolateralna žrtva? Ona sama ili
Zdravko Mamić, ili oboje? Ili možda Dragan Lozančić, tadašnji šef SOA-e, koji je nakon
izbijanja afere smijenjen. Bio je to cirkus svjetskih razmjera. Zdravko Mamić dobio je
otvorenu poruku da je nadziran i sniman, pa nije jasno kako je kasnije počinio tolike propuste
tijekom sudskog procesuiranja zbog sumnjivih nogometnih transfera. Za potrebe rušenja
Zdravka Mamića istraživan je i nedodirljivi nogometni mag Luka Modrić. Iz redova vladajuće
stranke dolaze pokušaji sijanja razdora između predsjednice Kolinde i stvarnog šampiona
Mamića, u smislu da je Veliki mešter sračunato navukao predsjednicu na pogrešku, ali je
istovremeno slučajno kasirana od Tomislava Karamarka, pa je tako osuđena na tri godine
nečinjenja. Prava je istina da Zapovjednica Glavnog stana ima male ovlasti i da lakše može
provesti državni udar nego neku ekonomsku ili demografsku mjeru. Predsjednica Kolinda
prethodno je bila na visokoj dužnosti u asocijaciji NATO, dok je Lozančić slovio kao
američki igrač, da bi ga zamijenio Daniel Markić, koji slovi kao francuski igrač zbog glupe i
sramotne činjenice da je rođen u Parizu. I Lozančić i Markić na svoj način pripadaju
demografskoj skupini useljenika, koja je u RH opako pustila korijenje, koja se ne da potjerati
u Irsku jer su za takve "slučajne" povratnike rezervirane vodeće obavještajne pozicije. Ako je
zaista prisluškivana, malo je glupo da predsjednica nešto predlaže premijeru i Vladi RH, jer je
pročitana redovno i svaki dan. Andrej Plenković odmahnuo je rukom i izjavio: “Sve mi je to
poznato”

Tvrtko Dolić

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Tvrtko Dolić

Koga farbaju dvojica njemačkih Alexandera?

Objavljeno

- datum

Divlji povjesničari Alexander Gauland i Alexander Korb

 BESRAMNO PREVALJIVANJE HOLOKAUSTA NA HRVATE     Lider njemačkog AfD-a Alexander Gauland reče da su nacisti “ptičji drek” u odnosu na tisuću godina velike njemačke povijesti. Njemački povjesničar Alexander Korb mišljenja je da su dva milenija veličanstvene hrvatske povijesti zanemariva u odnosu na NDH.

Ukratko: Nevjerojatna je ta predanost i posvećenost s kojom prikriveni njemački nacisti zajedno s pragmatičnim Židovima i protukatoličkom alijansom prevaljuju na Hrvate i Poljake odgovornost Nijemaca za Holokaust.

Židovima to paše, jer žele obvezati cijeli svijet, jer žele cijelom svijetu nametnuti restituciju, pa i svoje arbitriranje u svim pitanjima. Tu je i sva sila parazita diljem svijeta, koji trebaju što širu disperziju odgovornosti za Holokaust da mogu kraljevski živjeti kao profesionalni antifašisti. Tu je i problem onih koji su pisali novinske tekstove i knjige o autonomnom hrvatskom fašizmu. U ponedjeljak se dogodio neukusan napad novinara Zvonimira Despota na našeg povijesnog detektiva Igora Vukića, na našeg famoznog vremenskog putnika. Strašno je da Despot arbitrira, a zapravo ne zna što je to bio radni logor u Trećem Reichu. Imamo niz kampanja da se Hitler, Staljin i Tito svedu na “ptičji drek”, ali to ne prolazi kod dobronamjernih osoba, jer su bili najveći zločinci u povijesti ljudske vrste. Za nas je pozitivno što Alexander Gualand prihvaća njemačku odgovornost za Hitlerovih 12 godina terora i smrti, u Trećem Reichu i šire.  Alexander Gauland žestoko kritizira politiku Angele Merkel. Gauland je prebjegao iz DDR-a, a Merkel je pad Berlinskog zida dočekala kao glasnogovornica DDR-a. Njemačku ovih dana trese afera putovanja lidera AfD-a u Rusiju, o trošku Rusa. AfD je od Crvene glasnogovornice prozvan kao prudužena ruka Vladimira Putina. Alexander Korb na Jasenovac prevaljuje 130 tisuća žrtava, ali ne prezentira kako je do te brojke došao. Najprije su Britanci neposredno nakon rata napuhali broj žrtava u Jasenovcu na 20 tisuća, a kada takva kampanja krene, konvergira prema 20 milijuna, da bi zapela na 2 milijuna, kao da smo mi Hrvati najnesposobnija nacija na ovome svijetu. Odluka o formiranju Radnog logora Jasenovac donesena je 20. siječnja 1942. na nacističkoj Konferenciji u Wannseeu, tematski okrenutoj židovskom pitanju i iskorištavanju Židova kao radne snage. Da nije tragično, bilo bi zabavno gledati kako naši neprijatelji antidatiraju formiranje Radnog logora Jasenovac u 1941. Korb obnavlja udbaški termin “divlji ustaša”. Rezerviran je za Hrvata izvan ustaške postrojbe ili ustaške administracije. Svaki je Hrvat na svoj način “divlji ustaša” iliti “protoustaša”. Ako mene pitate, Hrvatsku su 90-ih od srbijanske agresije zajednički obranili “civilizirane ustaše” i “divlje ustaše”.  Neosporno je da su četnici i partizani bili divlji pa je to nepotrebno naglašavati, ali gdje su se zametnuli “divlji nacisti”, oni dobri Nijemci, koji su znali instinktivno zatući prolaznika kojega prepoznaju kao Židova? Kod Nijemaca imamo civilizacijski defekt: civilizirani nacisti i civilizirani narod. Koji su bili gori? Robert Bajruši iz Jutarnjeg lista posvađan je s elementarnom logikom. Predlaže reviziju mita o Jasenovcu bez sudjelovanja revizionista! Činjenica da isti Robert Bajruši reklamira Alexandera Korba na svoj način diskreditira obojicu.

Ptičji drek Treći Reich

Alexander Gauland zajedno s Jörg Meuthen vodi njemački AfD. Prebjegao je iz DDR-a u Zapadnu Njemačku 1959. godine, nakon mature. Najvjerojatnije nije ubačen kao istočnonjemački i/ili sovjetski agent, jer jedini iz vrha AfD-a nije umiješan u aferu koja trenutno trese Njemačku: putovanja lidera AfD-a na različita okupljanja u Rusiji, o trošku domaćina, u najskupljim hotelima. Frauke Petry je kao supredsjednica ranije napustila AfD upravo zbog stavova Gaulanda, koji je izjavio da Njemačka može biti ponosna na učinke vojnika Wehrmachta, ali je i ona letjela na sve strane. U Marburgu je Gauland studirao povijest, političke znanosti i pravo. Dugih 40 godina bio je utjecajan pripadnik CDU, koji napušta 2013. Kako nam prenosi “The Time of Israel” i mnoge druge tiskovine, kao i sva sila internetskih portala, Alexander Gauland izjavio je da Nijemci moraju preuzeti odgovornost za 12 godina vladavine Adolfa Hitlera, ali da je ta nacistička era “ptičji drek (Vogelschiss) u više od tisuću godina velike njemačke povijesti”. Reče da je veličanstvena njemačka povijest trajala dulje od tih 12 godina. Poentirao je Annegret Kramp-Karrenbauer, glavni tajnik Angele Merkel: “50 milijuna žrtava rata, Holocaust i svjetski rat samo su ptičji drek?” Nemojte nasjesti na “pokajničke” izjave Nijemaca, jer su i danas uglavnom nacisti. Skočili su na Gaulanda zato što prihvaća njemačku odgovornost za sve ono što se događalo unutar Trećeg Reicha, pa i šire. Nijemci su veliki egoisti, pa znaju da Gaulandova savjest na njemačkoj strani povećava troškove restitucije za Židove, i da za nekoliko punta spušta Njemačku na planu svjetske raspodjele utjecaja. Nijemci i Židovi žele da za Auschwitz i Jasenovac kesu odriješe Poljaci i Hrvati. Ne samo da otvore blagajne i lisnice, nego da do kraja svijeta dopuste Židovima, Amerima, Britancima, i ostalim priljepcima, da u Poljskoj i Hrvatskoj provode što ih volja, nakon što su tim nacijama nametnuli kolektivnu krivnju za zločine drugih.

Gigantska NDH Alexandera Korba

Njemački povjesničar Alexander Korb sukladno gradi jednu drugu nacističku istinu: dva milenija veličanstvene hrvatske povijesti posve su zanemariva u odnosu na četiri godine NDH. Obje teze obojice Alexandera posve su promašene. (1) Hitler i nacisti bili su svjetska razina povijesti, jedna od strana u Drugom svjetskom ratu, koji je iza sebe ostavilo stotine milijuna ubijenih i raseljenih, uključujući milijune direktno smaknutih Židova, ili odvedenih u smrt kroz logore i progone. (2) Bez obzira što su bili ustanici i ustaše protiv prve Jugoslavije i njene segregacije prema nesrpskoj populaciji, Pavelić i ustaše nisu bili svjetska razina povijesti, dok je to (primjerice) naš veličanstveni Branimir bio. Bili su to svi naši vladari narodne krvi. Branimir je u svome vremenu slavljen kao spasitelj Rima! Niti Ante Starčević, niti Stjepan Radić, niti sve kasnije političke pojave nisu bili svjetska razina povijesti, da ne spominjem posve suvišne prispodobe poput Ivice Račana, Stipe Mesića, Josipa Manolića i Ive Josipovića. Naravno da je Josip Broz izašao na svjetsku razinu, ali samo kao najveći zločinac u povijesti ljudske vrste, na svoj način gori od Hitlera i Staljina. Nitko prije njega nije uspio smaknuti toliko nesretnika u samo tjedan – dva krvoločnog ubijanja s hladnim oružjem. Streljivo se šparalo za pohod na Trst, pa “posao iz svibnja 1945.” nije obavljen temeljito. Svi su komunistički lideri izašli na svjetsku razinu, od Lenjina, Staljina i Tita do Castra i mnogih drugih, to je jedna od karakteristika komunizma, a ne nekakva povijest uspona sposobne osobe, to je deformacija povijesti i civilizacije, koju su jako skupo platili Hrvati, Poljaci i druge nacije kojima je oružjem nametnut zločinački komunizam, kakav smo jedva preživjeli, ako smo ga uopće preživjeli. Prava je šteta da gigantska NDH Alexandera Korba nije okupirala Gaulandov ptičji drek od Trećeg Reicha, ali tu ima naše poslovične lijenosti – stalno propuštamo povijesne prilike. Primjerice, BiH se naprosto zavukla u RH tražeći zaklon i sigurnost, a otuđeni Hrvati nikako da prigrle svoju majku.

Partizanska zasjeda Zvonimira Despota za Igora Vukića

Kao što je Franjo Tuđman za komunizma sve istine dotakao samo jedan promil, da ne izgubi glavu, da mu njegovi “ne pakuju”, tako se i novinar Večernjaka Zvonimir Despot u svojim knjigama približavao istini koliko su vrijeme i urednici dopuštali, pa danas ima veći problem sa svojim tekstovima nego s tuđim. Vjerovali ili ne, Despot je napao Igora Vukića, tog nevjerojatnog Poirota naše prošlosti, koji nepogrešivo razotkriva ubojice, kao i sve ono što vas navodi na krivi trag. Otprilike, što taj Vukić ima pisati o tome kako su njegovi doživjeli Jasenovac, u kojemu su kao Srbi dobili potrebitu medicinsku pomoći i drugu skrb, kada je on, Zvonimir Despot, prihvatio sramotnu tezu Franje Tuđmana o 60-70 tisuća ubijenih u Jasenovcu. Toliko ubijenih prije nego što su tamo partizani proveli svoj poratni genocid, uglavnom nad Hrvatima! Među ostalim, Despot je napisao i ovo: “Kad netko kraj svih mogućih istraživanja, činjenica i svega ostalog objavi knjigu pod naslovom ‘Radni logor Jasenovac’, onda je sasvim jasno da je autor krajnje tendenciozan, da je već naslovom zadao tezu koju pokušava braniti u knjizi i da sve doslovce svodi na ‘ptičji drek’ od Koncentracijskog logora Jasenovac. Što bi se on mučio zločinima, sustavom zatvaranja i ubijanja… To je netko izmislio. To su nam uvalili oni tamo u Beogradu. Kako ova  ‘istraživanja’ idu dalje, mogli bismo jednog dana dobiti i knjigu pod naslovom ‘Turistički resort Jasenovac’. Jer bi autor mogao zaključiti da se onamo išlo na odmor, nešto se radilo, malo su se zatvorenici između sebe znali potući zbog cigareta ili alkohola, mjesecima su se kave ispijale, možda je zimi bilo malo prehladno pa se netko i smrznuo, neki su se utopili u Savi jer nisu bili plivači… I došli bi do toga da je Jasenovac zapravo bio ustaški turistički eksperiment.” Despot se zalaže za revizionizam koji će biti utemeljen na činjenicama i dokumentima, a Igor Vukić je upravo taj koji ide za istinom na temelju dokumenata i izjava svjedoka. Zamislite tu Despotovu “nacionalno odgovornu pamet” – napada  akademika Josipa Pečarića i biskupa Vladu Košića. Vukića je u Saboru u srijedu žestoko kritizirao i Milorad Pupovac, koji bez srama svima nama nameće svoju osobnu istinu o Domovinskom ratu, što je izazvalo prosvjed Steve Culeja. Pupovac bi kao manjinski zastupnik trebao nastupati u ime svih Srba u Hrvatskoj, ali je to sve više upitno, jer se postavlja pitanje tko zastupa velik broj Srba u Hrvatskoj koji su se priključili obrani Hrvatske od srbijanske agresije, koji ne podržavaju teze Milorada Pupovca. Čije mišljenje ova država treba poštivati u većoj mjeri?

Da više čita nego što piše, Despot bi znao što je to bio radni logor u Trećem Reichu i da se mogao uspostaviti samo na zahtjev nacista, i da je zapovijed za formiranjem Radnog logora Jasenovac inicirao najviši vrh Trećeg Reicha 20. siječnja 1942. na famoznoj Konferenciji u Wannseeu, tematski okrenutoj židovskom pitanju i iskorištavanju Židova kao radne snage. Nije Adolf Eichmann bio dizajner Konačnog rješenja, koje mu pripisuju. Istina, u partijskom zapisniku te komunjarske sjednice stoji da se protivio preseljavanju Židova, ali se to krivo interpretira. Eichmann nije želio da transporti Židova opterećuju željezničku mrežu, koju je trebao za transport trupa, vojne opreme i svega drugog. Zbog toga su topologiji logora dodani povremeno popunjeni kampovi uz glavne pruge, za privremeno “oslobađanje” vlakova za potrebe hitnog transporta vojnika i vojne opreme. Tek nakon te sjednice, u proljeće 1942. počinju pripreme za Radni logor Jasenovac, pa tako lokalno stanovništvo pomaže u gradnji nasipa uz Savu. O tome postoji pisana dokumentacija. Vukići zapravo nisu bili u Radnom logoru Jasenovac. Nakon partizanskog i četničkog pokolja nad katolicima i muslimanima Prijedora, Potkozarja i Kozare, uslijedila je njemačka intervencija u tome području, pa se Vukići sklanjaju u kamp za radnike i kažnjenike angažirane na uspostavi Radnog logora Jasenovac, koji je u svojoj široj topologiji obuhvatio lokalne manufakture i neke ekonomije južno od Zagreba. Prostor spavaonica za radnike i za kažnjenike osuđene ili posuđene na rad, pretvoren je u prihvatni centar za sve izbjeglice Potkozarja i Kozare – četničke i partizanske junačine ostavili su žene i djecu na milost neprijatelju. Na njihovu sreću, djeca su se pojavila uglavnom južno od Zagreba, pa su dobila pomoć ustaških institucija, Caritasa i Crvenog križa – većina djece udomljena su u zagrebačkim obiteljima. Značajan doprinos dugujemo Diani Budisavljević, našoj humanitarki austrijskog podrijetla. Već slijedeće godine dogodio se pad Italije, pa se može reći da Kord zapravo godinu dana Radnog logora Jasenovac uzdiže iznad dva milenija veličanstvene hrvatske povijesti. Jasenovac je bio mit sve dok ga nisu preuzeli antifašisti i pretvorili u jezovit logor smrti. Teze Igora Vukića krenule su kao korektna obiteljska predaja, ali su danas potkrijepljene s dokumentacijom i znanstvenim istraživanjima, čime je isti znanstveni istraživač zadužio hrvatsku naciju. Zvonimir Despot je od onih novinara koji pažljivo grade svoj kult velikog desničara, koji takvo svoje izdanje i izdavanje naplaćuju. Danas su žestoki tuđmanovci, jer se to danas nosi i u “bivšoj” Partiji, gdje žale što nad Hrvatima nije provedeno Konačno rješenje. Naravno, kada isplivaju najosjetljiviji dokumenti o lažnoj Tuđmanovoj pomirbi, Despot će tvrditi da je prvi prepoznao Franju Tuđmana kao šefa Labradora u SRH/RH.

Korbačov

Alexander Korb pridodaje se rafinirano, tako da sa svojim lukavim tezama često prevari i one koji uvažavaju Ustaški pokret kao oslobodilački. Kada vam Nijemac izjavi “da bi se svačije srce trebalo slomiti zbog toga što je postojalo mjesto u hrvatskoj povijesti u kojemu je tolika količina ljudi izgubila život”, onda je posve jasno kuda taj smjera. Jer, svim je ljudima nepovratno slomljeno srce već zbog toga što se dogodilo u logorima smrti Auschwitz, Dachau, Treblinka i tisućama drugih mjesta na kojima su njemački nacisti ubijali Židove, Rome, pa i Srbe, pa i Hrvate. Njemački povjesničar Alexander Korb predavač je na Katedri za modernu europsku povijest na engleskom Sveučilištu u Leicesteru i zamjenik direktora na Stanley Burton Centre for Holocaust and Genocide Studies. Autor je knjige “Im Schatten des Weltkriegs: Massengewalt der Ustaša gegen Serben, Juden und Roma in Kroatien 1941-1945”, pa uskoro u našim knjižarama možete očekivati naslov “U sjeni svjetskoga rata: masovno nasilje ustaša protiv Srba, Židova i Roma u Hrvatskoj”, koji će Hrvatima prezentirati misiju Alexandera Korba. Boravio je Hrvatskoj godinu dana – 2000. se pridružio “Antiratnoj kampanji”, vjerojatno pogađate kojoj i kakvoj.

Koliko se zna, prva je Jugoslavija ušla u pakt s Hitlerom. Kako je posvjedočio sam Vladimir Bakarić, u svojoj znamenitoj ispovijedi pred TV kamerama, britanska mreža provela je u Jugoslaviji državni udar, pa su uslijedili Travanjski rat i njemačko bombardiranje Beograda, slom Jugoslavije u samo nekoliko dana, uključujući brzu okupaciju od strane njemačkih i talijanskih formacija. Korb je previdio nešto sitno, okupaciju: “NDH nije bila takozvana, kako se opisuje, nego stvarno nezavisna država”. Nema više one tvrdnje da NDH nije bila niti nezavisna, niti država niti Hrvatska – gradi se novi projekt hrvatske krivnje. Korb previđa i pokolj hrvatskih zastupnika u beogradskom parlamentu i razloge nastanka Ustaškog pokreta, koji je tako nazvan na matrici ustanka protiv velikosprske represije. Zar nisu mnogi Židovi ušli u Ustaški pokret zbog srpske, srbijanske i jugoslavenske segregacije prema Židovima? Ne, Korb ide zacrtanim stazama: “Politički cilj ustaškog režima bilo je uništenje manjina koje su živjele u NDH i stvaranje etnički homogene hrvatske države”, a onda ipak govori o njemačkoj okupaciji, o talijanskoj okupaciji, o jako složenoj situaciji na prostoru NDH. Po Korbu, ne trebamo slijediti događaje, nego kronologiju događaja, a svi dobro znamo tko je kronologije sastavljao. Gdje su se zagubili Velebitski ustanak i njegovo gušenje u krvi. Kako nam Bajruši interpretira Korba, izjavio je da prihvaćena “kronologija pokazuje kako su najprije ustaše počinili masakre nad Srbima u nekim dijelovima države i takvi njihovi postupci izazvali su reakcije i oružani otpor srpskog stanovništva. Kako se širio otpor Srba, jačala je i paranoja kod ustaša te se često događalo da su lokalne ustaške postrojbe kretale u akcije odmazde nad srpskim stanovništvom, i to bez toga da su dobile zapovijed iz Zagreba. Od početka je ideja vlasti u NDH bilo protjerivanje Srba i kako je jačao otpor srpskog stanovništva, tako se pojačavalo ustaško nasilje nad pravoslavnim stanovništvom.” Veliko je pitanje jeli Korb zaista to tako formulirao ili ga tako reinterpretira Bajruši. Prema Korbu, to ipak nije bio genocid, jer “nema dokaza da je postojao master-plan za sustavnu likvidaciju srpskog stanovništva u toj državi”. Ali su po Korbu likvidacije Srba poprimile razmjere genocida. “Istodobno dok su lokalne ustaške postrojbe ubijale po srpskim selima, u domobranstvu su se zgražali nad tim zločinima, a u vladi u Zagrebu se razmišljalo o preseljenju Srba u Srbiju. Drugim riječima, u trenutku kada je uspostavljena NDH, ustaški režim nije imao koncept što napraviti sa Srbima, a kasniji zločini u velikoj su mjeri bili posljedica eskalacije oružanog sukoba unutar države.” Korbov biser: “Ustaše su napadali Srbe i Rome, a četnici Muslimane, dok partizani nisu sudjelovali u takvoj vrsti nasilja”. Nema veze što su četnici i partizani 1942. zajedno poklali Prijedor i okolna mjesta. Korb previđa okupaciju kada je ona bila najžešća, pa tako ubacuje svoju tezu o građanskom ratu u NDH. I, sve te ideje pokupio je u RH kada su na vlast došli Ivica Račan i Stipe Mesić. Sve laži o nekakvom građanskom ratu u RH 90-ih, Korb projicira u našu prošlost 40-ih. I može biti uvjerljiv, jer su mjesto radnje i odnosi skoro isti. Ne može napraviti neku veću pogrešku. Zagreb je tu gdje je bio i za NDH. Pun sovjetske i britanske agenture, kao i za NDH.

Korb nema blage veze o Jasenovcu

Iako je odluka o osnivanju Radnog logora Jasenovac donešena početkom 1942., iako je prošlo pola godine dok isti logor nije pušten u (proizvodni) pogon, Korb sve pomiče za godinu dana: “Jasenovac je osnovan u kolovozu 1941., a prvi ustaški masakri dogodili su se još u travnju i u tih nekoliko mjeseci već su počinjeni brojni užasni zločini. Jasenovac nije bio početak, ali je case study ustaških zločina.” Korb odbija poistovjećivanje Jasenovca i Auschwitza, uz ovakvo obrazloženje: “Jasenovac je bio mjesto smrti za mnoge ljude i nije bio radni logor, bio je puno više od toga, bio je puno gori od toga. Jasenovac je imao nekoliko svrha. Ponekad je bio logor u kojem se odvijao genocid, na primjer 1942. Romi su deportirani u Jasenovac i tamo odmah ubijeni (!) Kada se radi o genocidu počinjenom spram Roma, Nijemci u tome nisu igrali ulogu (!) Naravno, jednim je dijelom Jasenovac služio i kao radni logor, tu su bile tvornice, projekti, rijeka Sava, nasipi. No, ni to ga ne čini boljim jer su mnogi zatvorenici umrli tijekom prisilnog rada. Za zatvorenike je bila velika mogućnost umiranja tijekom prisilnog rada zbog loših uvjeta. Isto tako, Jasenovac je bio tip logora u kojem se situacija ponekad znala izmaknuti kontroli. Broj umrlih zatvorenika bio je nevjerojatno velik, ponekad ne kao dio plana administracije logora, nego zbog nedostatka kontrole. Primjera radi, u prosincu 1941. Sava se izlila, dogodila se poplava i logor je uglavnom poplavljen. Tijekom toga umro je velik broj zatvorenika. Ne kažem da zatvorenike nisu usmrtili ustaše, nego rijeka Sava, no istodobno je to bio neplanirani događaj koji je doveo do pogoršanja situacije u samom logoru, tako da su ponekad i vanjski čimbenici pridonosili eskalaciji situacije i broju usmrćenih zatvorenika u logoru. Naravno, ustaše su ti koji su odlučili deportirati te ljude u Jasenovac te ih tamo držati jer je to bio ustaški logor.” – tako nam Korba interpretira Bajruši, a obojica bi trebala znati da Jasenovac kao izbjeglički centar, sabirni logor i radni logor nije profunkcionirao sve do ljeta 1942. Poplava iz 1941. nije se dogodila u logoru, jer logor tada nije postojao.

Brojevi, brojalice i plaćene narikače

“Kada se radi o stručnjacima, među koje ubrajam i svoje kolege u Beogradu … broj žrtava je nešto veći od 100.000 ljudi u Jasenovcu, mišljenja se razlikuju u tome radi li se o broju od 130.000 ili više, ali to je konsenzus stručnjaka… I prema nadbiskupu Alojziju Stepincu, Jasenovac je tamna mrlja na hrvatskoj povijesti.” – poji nam Korb ili to Bajruši stavlja Korbu u usta. Zašto je Stepinac morao znati da je zapovijed o osnivanju Radnog logora Jasenovac došla iz Berlina? Nije bio poštar! “Sve studije treba objediniti” – kaže nam Korb. A po Korbu, Bajrušiju i takvima, vjerodostojne su samo one studije koje za Jasenovac konstatiraju desetke tisuća ubijenih, pa vi dekriptirajte smisao i zadaću međunarodne komisije za Jasenovac. Jeste li proniknuli tu bizantsku lukavost jednog Nijemca ili tu negdje. Jeste li razumjeli smisao međunarodne komisije za Jasenovac? Koliko god studija objedinite u jednu studiju, ako je samo u jednoj Jasenovac označen kao logor smrti, to se prenosi i u objedinjenu studiju. Ako u smješavanju podataka dođete do prosjeka od 100 ubijenih u Jasenovcu, to je opet logor smrti. Korb ne samo da predlaže Ivu Goldsteina u takvu komisiju, nego drži da bi trebao biti predsjedavajući te komisije, što je mišljenje i hrvatske predsjednice Kolinde Grabar Kitarović. Sve dok predsjednica ne shvati da će Ivo Goldstein i domaći Židovi podržati drugog kandidata za novi mandat na Pantovčaku. Čak se niti Ivi Goldsteinu ne sviđa takva ideja. Korb posve iskreće odnose unutar Unije, ili možda ne prati situaciju, nego ide u okvirima davno zacrtane antikatoličke matrice. Suprotno tezama Korba, Poljska i Mađarska su nacionalno osviještene zemlje, a u Hrvatskoj je na vlasti udbaško – liberalna postava. Kako dopustiti reviziju prošlosti nekome tko se ne snalazi u sadašnjosti? Sramotno je glede broja ubijenih u Jasenovcu uzimati procjene Vladimira Žerjavića i Franje Tuđmana, koje se plasiraju kao primjereno umanjivanje pretjeranih srpskih statistika, a zapravo potvrđuju Jasenovac kao industriju smrti. Osobno sam se zanimao za jasenovačke popise i u dostupnim fragmetnima prepoznao mnoge krivotvorine. Nadajmo se da će digitalizacija svih popisa i cijele povijesne građe olakšati prepoznavanje krivotvorina.

Divlje ustaše

Rasprave o tome tko je počinio zločine, “civilizirane ustaše institucija i postrojbi NDH” ili “divlje ustaše”, odnosno hrvatski narod, imaju za funkciju da se izbjegne postavljanje ključnog pitanja: jeli se zločin uopće dogodio? Ukazom Ante Pavelića od 21. kolovoza 1941. ustašku odoru imaju pravo nositi pripadnici Poglavnikove tjelesne bojne, Ustaške nadzorne službe, Ustaške vojnice, 13. jurišne satnije sveučilištaraca, i djelatnici u službi u Ustaškom pokretu. Zanimljivo, oni koji glede Holokausta prevaljuju odgovornost Nijemaca i Talijana na Hrvate i Poljake, ne žele da se krivnja utrpa samo ustašama – zločinci su svi Hrvati. Hrvat izvan ustaških institucija i ustaških postrojbi postaje “divlji ustaša”, što je na svoj način referenca na “ustašku zmiju u hrvatskom srcu”. Čak je i Ivica Račan rekao da smo za Beograd svi mi ustaše. Korb brani jednu perfidnu igru. Naime, sve institucionalno, njemačko, talijansko i ustaško, uključujući njemačke i talijanske postrojbe, uključujući i ustaše, uključujući i četnike i partizane, nije počinilo nikakve zločine, nego su zločine počinili “divlje ustaše”, odnosno Hrvati izvan institucija i regularnih postrojbi. To je ta lukavost osviještenog Nijemca, koji vas postrance tapše po ramenu, jer je Pavelić ostao s Hitlerom do njegovog kraja, a kada se okrenete, onda vam Nijemac poput četnika zarije nožinu u leđa. U današnjim zločinačkim kampanjama za preotimanjem hrvatskih nacionalnih resursa i razbijanjem hrvatske okrenutosti domu, obitelji i Domovini, najglasniji su Nijemci i Talijani. Eto, tome se pridodaje i Zvonimir Despot, koji napada hrvatsko civilizacijsko opredijeljenje “Za dom”. A za dokument koji dokazuje postojanje “divljih ustaša” uzima se presuda “divljem ustaši Hasanu Dubici” iz Vrpolja broj 313/46 od strane Okružnog suda u Banjoj Luci od 21. prosinca 1946. Naravno da se ustaše vraćaju u zemlju nakon Travanjskog rata i da tada nisu mogli počiniti zločine, pa je rezervna opcija “protoustaša” i/ili “divlji ustaša”, koji okolo ubija nevine Srbe čim je čuo njemačke bombardere u naletu prema Beogradu. “Divlji ustaša”, desetke kilometara daleko od najbližih novina, bez radija i goluba pismonoše, ima šesto čulo – nepogrešivo je pogodio čiji su to zrakoplovi i koga će bombardirati. Znate, kako to vide Korb i slični pobornici totalne disperzije Holokausta, nisu četnici i partizani poklali Ramu, što je izazvalo osvetničku reakciju Hrvata u susjedstvu, nego su nakon hrvatskih zločina izvan Rame četnici i partizani poklali Ramu. Poštedjeli su zločince u susjedstvu Rame! Partizani su Hrvatima Rame i okolice donijeli kavu i namirnice – tvrdio je Slavko Goldstein. I dobro da je to izrekao, jer je s takvom izjavom pokazao koliko možemo vjerovati njegovim ostalim konstrukcijama, a napose onima o Šaranovoj jami i Jasenovcu. Kako vrijeme prolazi, a protuhrvatske laži gube partijsku nedodirljivost, nelogičnosti teza poput Korbove sve više dolaze do izražaja.

Gdje su se zametnuli divlji nacisti?

Jesu li baš svi četnici najgori primitivci, pa nema potrebe da govorimo o “divljim četnicima”? Što je s “divljim nacistima”? A ne, Holokaust su u Trećem Reichu proveli nacisti, dok su ostali Nijemci bili pitome bubice, koje su ginule za Adolfa, ali znate, treba sve to prevaliti na divlje Hrvate i divlje Poljake. Jedno je posve sigurno: srpska klanja i srpsko divljanje nad nesrpskom populacijom u NDH pojačano je 24. lipnja 1941. godine, što se prezentira kao Vidovdanski ustanak. Vidovdanske ustaše! Dogodio bi se i da je Jugoslavija ostala u paktu s Hitlerom. Zapravo su zvjerstva Srba prema ne-Srbima krenula ranije, kada su potvrđene pripreme za pakt s Hitlerom, s početkom 1941. godine. Ekipa pretovara krivnje prepoznaje “reakciju nevinog naroda na zločine Hrvata Mije Babića i Ive Herenčića”, koji će poslužiti za tezu o “divljim ustašama”. Čak nije nužno da su počinili neki zločin, ali se zna da su nosili ustaške oznake. Svi osvetnici u odnosu na tiraniju prve Jugoslavije i velikosrpskih koljača, proglašeni su “divljim ustašama”. A opet, zašto prve “divlje ustaše” ne bi nosili ustaške oznake, ako ustaša prije toga nije počinio nikakav zločin? Imamo onu proširenu dogmu o nasljednom grijehu, koja se razvlači sve do pripadnika HOS-a u Domovinskom ratu. Jeli svaki ustaša postao zločinac čim je ušao u Ustaški pokret, ili je to postao kasnije, nakon što je neki ustaša počinio prvi ustaški zločin? Jeli nakon toga svaki Hrvat ustaša u negativnom smislu? Jeli Srbin zločinac čim se takav rodi, ili je to nakon prvog četničkog zločina? Ili je to nakon njegovog osobnog zločina? Jeste li razumjeli kuda pretovar vodi? U toj reviziji povijesti, padaju teze da su domobrani rastjerali ustaše. Dobro, a tko je to onda smaknut na Bleiburgu i na našem Križnom putu, zapravo u našem Križnom vremenu? U rujnu 1941. Ministarstvo unutarnjih poslova NDH izdaje obavijest za tisak o izvršenju smrtne kazne strijeljanjem nad Smajilom Jusićem i Ivanom Gržanićem, jer su “samovoljno ubijali grčko-istočnjake te iste pljačkali”. Ali, eto, to se ne uzima za dokaz da Ustaški pokret nije podržavao i/ili provodio zločine, nego se prezentira kao dokaz postojanja “divljih ustaša”, odnosno genocidnosti hrvatske nacije. Nije lako.

Tvrtko Dolić

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Facebook

Popularno