Connect with us

Tvrtko Dolić

Hrvatske dužnosnike usmjeravaju njihove mamice Slovenke

Objavljeno

- datum

NISMO SLAVENI NEGO SLAVENCI     Za veliki broj “hrvatskih” dužnosnika i novinara, Domovina je Slovenija. Naši sjeverozapadni susjedi dobili su podršku i od svojih simpatizera u Hrvatskoj, uključujući ljubavnice i ljubavnike. Možemo zaključiti da se uz “odluku kontaminirane arbitraže” svrstala daleko šira interesna skupina od prilično brojne pete kolone.

Istarski ribar Danilo Latin pita zašto smo prihvatili avnojske granice Hrvatske, ako ih Slovenija dovodi u pitanje. Smeta ga što smo prihvatili novokomponovanu slovensku terminologiju, jer nije riječ o Piranskom zaljevu, nego o Tršćanskom zaljevu. Prema odluci arbitraže sa Slovenijom, kupači na hrvatskoj strani trebaju ulaziti u vodu s putovnicom u gaćama. Europska komisija maltretirala je Hrvatsku prilikom predpristupnih pregovora, i to se nastavlja nakon što je Hrvatska punopravn ačlanica Unije. Ovih sam dana zaprepašten lakoćom s kojom EK (suicidno) kreira novo potencijalno ratište u okvirima Unije. Pa i s mahnitim bujanjem slovenskog fašizma, koji najavljuje etničko čišćenje, odnosno “humano preseljavanje stanovništva”. Nikada nisam niti pomislio da će Hrvatska i Slovenija ratovati, a to postaje neizbježno, samo se čeka pravi trenutak, po narudžbi nekog centra moći, u Uniji ili izvan Unije. Hrvatska se mora hitno pripremiti za nuklearnu katastrofu, jer onaj tko provodi ili planira etničko čišćenje, zasigurno će proizvesti havariju na nuklearki u Krškom, koja će kontaminirati teritorij nizvodno, odnosno Hrvatsku i BiH, pa i Srbiju. Netko nedobronamjeran na slovenskoj strani može to jednostavno provesti ako je na poziciji da parcijalno suspendira slovensku zaštitu, dopuštanjem nekom teroristu da izvede diverziju u Krškom. Trebamo najozbiljnije ispitati koliko smo danas izloženi negativnim utjecajima nuklearke u Krškom, u njenoj ovakvoj funkciji. Slom Agrokora krenuo je s kupnjom Mercatora, a umiješane su i ruske banke, pa se teško oteti dojmu da je aktualna financijska havarija Hrvatske proizvedena obavještajno, uz iskorištavanje hrvatske duboke korupcije. Zašto bi Slovenci tako lako prepustili veliku prodajnu mrežu u Hrvatskoj, BiH i Srbiji? Preuzimanje Mercatora trebamo i revizorski i protuobavještajno staviti pod povećalo.

Probuđeni slovenski spavači

Slovenci su obavještajno aktivni protiv Hrvatske već stotinu godina, može se reći od trenutka kada je kreiran slovenski nacionalni identitet (na tragu rušenja Austrougarske). Nevjerojatno je kakva se žestoka nacionalna skupina može razviti iz glupe dosjetke Rusa i Britanaca. Josipu Brozu Titu, onome koji je završio u ruskom zarobljeništvu, majka je bila Slovenka Marija Javoršek. Rusi i Slovenci podmetnuli su Zapadu “ruski plan Polarna zvijezda”, koji je najavljivao brz prodor sovjeta u Slobodnu zonu Trst, kroz Austriju. Zbog toga je glupi Zapad podržao glupu podjelu Tršćanskog zaljeva na talijanski i jugoslavenski dio, koji su prigrabili Slovenci. U svezi izmišljene sovjetske opasnosti dobili smo besmislene Osimske sporazume, pomoću kojih su Hrvati prodali svoje da bi nešto “kupili” Slovencima. Tako su Rusi preko Slovenije, uz relativno male troškove, izašli na toplo more. Ruska topovnjača prijeteći plovi između Kopra i Pirana. Mrske Nemce to ne smeta, Talijani su plaćeni da štite slovensko nebo, a i Mađari su uvijek bili skloniji Slovencima nego Hrvatima. Ipak, Orban je ponudio Zagreb da s nastavkom varaždinske autoceste do Austrije zaobiđemo Sloveniju i slovenske prometne blokade, ali, po svemu sudeći, u administraciji imamo previše budnih slovenskih spavača.     

Hrvatsko zagorje dalo je najpoznatije protagoniste na širem prostoru Illyricuma. Na žalost, Hrvati s takvima nisu imali sreće. Susjedna je Slovenija, pa se svaki treći Zagorec ženio sa Slovenkom, i baš su u politiku ulazili Zagorci koji bi vidjeli “svijeta”, odnosno susjedno zabito selo preko meje. Većini najviših dužnosnika SRH/RH majka je Slovenka. Jeli to slučajno? Kada je 90-tih na Zagrebačkom velesajmu slovenska obavještajna mreža organizirala neku vrstu plenuma, bila je protuobavještajno detektirana, ali su hrvatske protuobavještajne službe ostale na distanci. Kao, nisu nam neprijatelji Slovenci, nego Srbi. Dobro, a tko su nam prijatelji? E, takvih nema. Vidite, naši “prijatelji” Germani stalno su govorili o velikom njemačkom i austrijskom dugu prema Hrvatima, pa danas investiraju kod naših susjeda i nameću smjernice na štetu Hrvatske. Cijela Europa digla se na noge da prihvatimo kontaminiranu arbitražu glede naših granica sa Slovenijom. Nema razuma! U svakoj graničnoj vali, prirodna je crta po sredini vale. Kada su Hrvati u pitanju, moraju svojatati cijelu valu da bi dobili polovicu.  

Nije vjerovati niti novinarima

Denis Kuljiš naglašavao je svoje ruske korijene, pa nas sukladno tome pita što je to Hrvatska u arbitraži izgubila? “Napuštanje arbitražnog postupka na koje se odlučila Milanovićeva vlada pokazalo se promašenim” – uvjerava nas, zapravo više ubjeđuje Kuljiš, koji tvrdi da nam u najboljem slučaju pripada samo trećina uvale kod Pirana, u Tršćanskom zaljevu. Da odluka arbitraže nije štetna za Hrvatsku tvrdi nam i Željko Trkanjec, koji svoje prezime zasigurno nije naslijedio u Tuzli. Ako je najvažnije konačno definirati granicu između Slovenije i Hrvatske, možemo Slovencima prepustiti i cijelu Istru. Trkanjec nam veli da nije dobro zamjeriti se Berlinu, iako je očigledno da je Berlin u Regionu posve zanemario Hrvatsku, i da otvoreno vuče poteze na štetu Hrvatske. Na kraju nam Trkanjac reče da je presuda arbitražnog suda “bolja od sporazuma Račan – Drnovšek”, koji se zapravo nikada nije dogodio, jer je Račan parafirao slovenski prvi draft samo zato da Slovenci kasnije ne mašu s nekim drugim tekstom kao svojoj prvom ponudom. Na propagandu slovenske strane reagirao je Hrvatski sabor, koji se izjasnio protiv bilo kakve slične interpretacije uručenog prijedloga Slovenije, za što postoje posve drukčije normirani kanali dostave. Danilo Latin napominje da takozvani “sporazum Račan – Drnovšek” nikada nije ušao u proceduru u slovenskom parlamentu.

Hvala Bogu, autonomni novinar Borislav Ristić ostao je lojalan svojoj naciji. Eto, Angela Merkel zabila nam je nož u leđa – napominje. Njemačka i Rusija izabrale su lojalnu Sloveniju! “Nakon izbacivanja Ukrajine iz igre i gašenjem projekta Južni tok, trenutačno je infrastrukturno povezivanje zemalja srednje Europe kroz inicijativu Tri mora jedina alternativa rusko-njemačkoj energetskoj dominaciji u Europi.” Prisjetimo se pogubne suradnje Stipe Mesića i Jadranke Kosor, kada je Mesić izdao “antifašiste Ruse” i zajedno s Kosoricom usmjerio Hrvatsku na libijske rezerve plina, preko talijanskih korporacija, što je podiglo značaj luke Kopar i Slovenije glede ruske ponude. Tih godina Kosorica i Mesić povukli su niz poteza u korist Slovenije, sve pod opravdanjem pridruživanja Uniji, koje je se za nas pokazalo smrtonosno. Navodno su Nijemci već preuzeli Kopar kroz tajnu dugogodišnju koncesiju. U istom smislu moramo razumjeti podršku koja nam je došla od SAD-a i nenadano od Britanije. Mađarima je uvijek Rijeka bila glavna morska luka, a danas biraju Kopar. Vodite računa i o tome da su neke njemačke korporacije preselile dio svoje proizvodnje u Sloveniju, dok su slovenski brandovi iz tih pogona prebacili svoju proizvodnju u Kinu i Tursku, što ste vjerujem već uočili po slabijoj kvaliteti “slovenskih” proizvoda. Današnja Njemačka investicijski se oslanja na rusku zaštitu, pa radije podiže tvornice u Sloveniji i Srbiji nego u Hrvatskoj.

Vdor Dežele

Otac hrvatskog plamenog seljačkog Vođe bio je Slovenac Ivan iz okolice Celja, a njegova majka bila je kći Hrvata i Poljakinje. Vladimir (Vladko) Maček rodoslovno nije bio Hrvat niti u frtalju. To je garantiralo određenu kvalitetu. Za Mačeka se HSS transformirao u jugoslavensku stranku, koja je pobjeđivala i u srpskim selima. Maček je bio kum Banovine Hrvatske, autonomne jedinice bez autonomije žandarmerije i sudstva, sve u funkciji državnopravnog odvajanja Bosne od Hrvatske. Zanimljivo, Maček je kao drugi čovjek jugoslavenske vlade prihvatio jugoslavensko i velikosrbih priklanjanje Hitleru (Srbiji je obećan Solun), ali isto nije pozdravio u slučaju NDH, nakon raspada prve Jugoslavije. Suprotno lažima da su ustaše radićevce i mačekovce proglasili komunistima, Slavko Kvaternik uključio je u sustav NDH banovinski administrativni aparat i postrojbe Hrvatske seljačke i građanske zaštite, njih 142 tisuće. Jedino prihvatljivo pomirenje Hrvata dogodilo se 1941. Najviše je stršio Vladko Maček, pa se uvijek pitam što je bio njegov stvarni identitet? Nakon završetka Drugog svjetskog rata, jednostavno je nestao, kao strani agent koji je ispunio svoju misiju.

Zašto su “hrvatskim” vođama biografije redovno kontradiktorne. Kada bilo kojem komunjari pogledate dostupne obiteljske podatke, onda je često izostavljeno ime oca i ime majke. Nemate baš ništa. Za Ivicu Račana nešto se pronađe. Navodno je rođen u obitelji Ivana i Marije Draženović. U nacističkom radnom logoru! Ivan Draženović spominje se kao anarhist i pripadnik internacionalnih brigada u Španjolskom građanskom ratu. Da se dodatno zamuti podrijetlo, imamo podatak da je “obitelj  preživjela bombardiranje Dresdena i pronađena u podrumu, četiri dana nakon bombardiranja”. A Ivica je rođen u kući Njemice koja je pomogla njegovoj majci Mariji u vrijeme trudnoće. Nakon što je Marija rodila, “dobra Njemica” poslala je 1943. Mariju i njenog sina svojoj sestri u Dresden, gdje su se sklanjale izbjeglice iz Poljske i Rusije. I sada dolazi ta nelogičnost: iz koncentracijskog logora spasili su ih Amerikanci, nakon rata. I još jedna: sam Ivica Račan priznao je kako je 1993. godine pronašao svoju krštenicu i tako saznao da je nije rođen 1943. nego 1944. godine. A bombardiran je u Dresdenu kao dvogodišnja beba. Valjda je uračunata trudnoća. Ivica je nekoliko mjeseci živio u Bratislavi, i onda se njegova majka vratila u Hrvatsku s futurističkom zadaćom da jednog dana njen sin sruši bokeljku Savku, koja se u Hrvatsku vratila iz Logora El Shatt. Ivica će dogurati do Partijske škole u Kumrovcu, a Savka se 1948. vraća sa školovanja u Lenjingradu. U okvirima poruge od strane njene drage Partije, formalno je pala zbog “njene namjere da autocesta Zagreb – Split postane sletna pista za ruske vojne zrakoplove”. Na žalost svih nas, Ivica nije položio prijemni ispit na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu. Drugarski završava pravo (jednostavnim dolaskom po prolaznu ocjenu) baš uoči drugarskog gušenja drugarice Savke i Hrvatskog proljeća. Račan je bio jako povezan s drugovima iz Slovenije, s kojima je organizirao partijske teniske mečeve i kartaške turnire, na kojima su dominirale karte Dežele.

“Račan nam je podjelu takozvanog Piranskog zaljeva tumačio na slovenskoj karti Jadransko morje” – kaže nam Dražen Budiša. Napominje kako je Zlatko Tomčić to žestoko napao, a pridružio mu se i sam Budiša, da bi svoje nezadovoljstvo iskazali i Kajin i Debeljuh. Nekoliko disidenata HSLS-a govorili su: “Nemojmo se svađati oko dvije lignje”, a jedan od njih bio je Goran Granić. Goran i Mate sinovi su partizana Ivana. Budiša je tvrdio da su mu u Vladi tajili najvažnije podatke. Suradnja te vlade s Haaškim sudom te ugovor o nuklearci Krško sa Slovenijom bio je razlog odlaska Budiše iz vlade. Budiša je tako otvorio polemiku o tempiranoj atomskoj bombi u Krškom, koju sam uvodno komentirao. Goran Granić tada ostaje lojalan Račanu zajedno s drugim ministrima iz HSLS-a, s kojima osniva novu stranku Libru i ostaje u Vladi, a stranka se 2005. klijentelistički utopila u klijentelistički HNS. Dražen Budiša u posjedu je slovenske verzije “Atlasa zgodovine” izdavačke kuće “The Times”, koju je 1986. objavila Cankarjeva založba. Granica između Hrvatske i Slovenije ide sredinom vale kod Pirana. U verziji za ostatak Jugoslavije, Slovenija je označena crvenom bojom, a u verziji na slovenskom jeziku, Slovenija je označena zelenom bojom. Nevjerojatno je na kakve su detalje Slovenci pazili, i koliko su sve ostale narode Jugoslavije perfidno obmanjivali. Bojim se da je havarija u Krškom već zacrtana, u minutu.

Šeks, Manolić, Mesić i Kosorica

Vladimir Šeks veli da se izmirio sa svima osim s Manolićem i Mesićem. Ali, zapravo se s njima nije nikada posvađao. Šeks je objavio svoje “memoare” da bi to prikrio. Već 28 godina u Hrvatskoj dominira isti udbaški trijumvirat. Neki internetski portali objavili su transkripte Šeksovih razgovora sa Zdravkom Pejićem, agentom Udbe, sve do raspada Jugoslavije. Šeksova obrana je nekakva potvrda Josipa Perkovića iz 2006. godine(!) da je Šeks bio pod nadzorom Udbe. A Perković vam je onaj lik kojemu trebamo vjerovati – osuđen je u Njemačkoj za sudjelovanje u konkretnom ubojstvu. Neki smo dan u Bujici gledali kako udbaš tvrdi da je posve normalno što je Marko Grubišić u udbaškoj istrazi vezan za radijator, što se dogodilo i Mili Dedakoviću pod udarom Manolićeve komisije. Rodoslovno podrijetlo Šeksa ostalo je misterija. Onako na prvu, izgleda kao Slovenac predoziran s pivom. Pokušavao se obući kao Slavonac, a ispadao je Slovenac. Za njega je sve igra riječi. Pravno je posložio RH kao zemlju za potrebe pete kolone i obrnute diskriminacije. I iz Manolića izvire nešto slovensko. Njegova supruga navodno se zvala Marija Eker, a za izvjesnu Bjelovarčanku Mariju Eker znamo da je uhićena zbog komunističkog djelovanja i preko zatvora u Zagrebu poslana u Staru Gradišku. Nakon nekog vremena je puštena i odvedena u bjelovarsku policiju. Ondje su joj rekli da će je pustiti ako se makne iz Bjelovara i ode na rad u Njemačku (HDA, ZKRZ, kut. 220). Treba provjeriti jesu li Marijini roditelji bili Štefa i Julius Eker. U NDH su Ekere otpuštali iz logora, čak i kada su pritvoreni kao partizanski jataci. Josip Manolić 1945. nije uzvratio milostivo.

Manolićev veliki interesni prijatelj Stipe Mesić može biti svašta nešto. Čije je dijete opaki partizan Dušan Bilandžić “prenio preko potoka”? “Jadranka Kosor iz paštete” javno je poslužila kao predmet sprdačine od strane Mesića, da bi se nakon pada Ive Sanadera razotkrila tajna veza Mesić – Kosor. I podrijetlo Kosorice ostalo je tajna. Na Internetu je neko vrijeme bila popularna teza da je Jadranku Kosor odgojio “četnički vojvoda sa Papuka Dušan Vlaisavljević, kojemu je rođaka po majčinoj liniji”. Ako je to istina, možete misliti koliko se sekirala zbog graničnih pretenzija Slovenije. Ovih se dana pojavila teza da je Jadranka Kosor kroz svoju medijsku avanturu s Borutom Pahorom zapravo prikrila svoje slovenske korijene i svoje djelovanje u korist Slovenije. Tko je Slovencima dostavljao najpovjerljivije podatke o Ivi Sanaderu, koji je u Ljubljani označen kao neprijatelj Slovenije? Slovenski agenti stopirali su vozače na cestama prema Zagrebu i plasirali famu o Sanaderu kao homoseksualcu. Naravno da je sve razotkriveno, jer su istim cestama prolazili vojnici i policajci koji su bili zaposleni u Zagrebu, pa su donijeli glas o neobičnoj slovenskoj obavještajnoj aktivnosti. Naše tajne službe ponovno su zakazale. Nitko od slovenske agenture nije priveden, da bi ostala fama o homoseksualcu na čelu Vlade RH, koja je očigledno Slovencima bila jako važna, što potvrđuju i neke Sanaderove izjave o razlozima njegovog suludog odlaska s pozicije premijera RH. Sanader se zamjerio Slovencima, a onda bježao preko Slovenije.  

S povratkom Ivice Račana na vlast u SRH/RH, vratio se i Stipe Mesić, koji je zaposjeo Pantovčak, s značajno smanjenim ovlastima u odnosu na Franju Tuđmana. Moć Stipe Mesića nije izvirala iz države nego iz paradržave. Uz poziciju predsjednika RH održavao je svoj zaseban paradržavni trijumvirat s Hrvojem Petračem i Ivom Pukanićem. U jednom trenutku, svi šefovi hrvatskih tajnih službi bili su kumovi ili bliski prijatelji Hrvoja Petrača, koji je pao nakon otmice sina Vladimira Zagorca. Sukob Petrač – Smradaner početno se razvijao u korist tadašnjeg premijera, da bi u konačnici pobijedio Petrač, kojeg je Mesić neko vrijeme sklonio u Izrael. Još od 90-tih, tko se u državi upustio u nabavku vojne opreme, a zaboravio mito za “Štakora na Pantovčaku”, bio je brzo smijenjen ili je završio u pržunu. A onda je Božo Dimnik, slovenski lobist, izjavio kako je on osobno dao Stjepanu Mesiću novac za stanove, odnosno vilu. Koliko je Mesić upetljan sa Slovencima?

Uvijek sam se pitao koja je obiteljska tradicija navela “velikog hrvatskog nacionalistu Franju Tuđmana” da prvom sinu podari ime Miro, odnosno Miroslav? Istina, u poratno vrijeme takvo ime bilo je prihvatljivo. Kad ono, Franju je odgojila pomajka, a njegova biološka majka, navodno Justina Gmaz, bila je Slovenka ili tu negdje. Ops! Kada se Drugi svjetski rat proširio na naše krajeve, Tuđman je imao samo 19 godina. Drugom sinu dao je ime Stjepan po svome ocu, a ne po tamo nekom Radiću. Tuđmanov identitet razotkriva činjenica da se pridružio ruskoj agenturi i orjunašima protiv NDH. Za potrebe kreiranja nove jugoslavenske nacije, disciplinirano je oženio drugaricu partizanku Ankicu Žumbar, navodno Hrvaticu, pa se obitelj Tuđmanovih kasnije formalno uklopila u hrvatsku populaciju, uz to početno odrastanje djece u Beogradu. Meni je Miro Tuđman ponekad neuvjerljiv, kada postaje odvjetnik svog oca, jer on i njegov otac nisu iste nacionalnosti. Hrvat je Miro Tuđman, a ne njegov otac Franjo Tuđman, koji je “više puta izbjegao robiju, jer su se za njega kod komunističkih struktura zauzimali njegovi prijatelji”! Tko je bio Miroslav Krleža? Što se ono veli, nije svakom dopušteno pjevati ispod sela. Ostaje tajna zašto Franjo Tuđman nije regulirao granice sa Slovenijom. Odrekao se BiH, uništio HOS, ostao nijem na zločinačke likvidacije najvećih hrvatskih domoljuba, i još je potpisao paradržavnu Republiku Srpsku u BiH. I Dežela je u širini povijesti obična paradržava.

Slovenski Hrvat Davorin Rudolf

U njegovu Domovinu ulazila je Savudrijska vala, a u njegovu Otadžbinu ušao je nepostojeći Piranski zaljev – riječ je o vali Tršćanskog zaljeva. Presjek čine 3/4 vale kod Pirana! Danas je teško proniknuti tko je sve zakazao glede naše granice sa Slovenijom. Bivši hrvatski ministar vanjskih poslova i predsjednik državne komisije za granice Davorin Rudolf žalio se da su Slovenci uporni. Ali, zašto on sam nije bio dovoljno uporan? Njegov otac je Slovenac. Neki Rudolfovi komentari ukazuju na to da je bio lojalan Hrvatskoj, ali su bitnija njegova konkretna djela, kao i mogući grijeh nečinjenja, kako njega tako i Franje Tuđmana. Možda je Rudolf pomogao, a možda je odustajao. “Nema toga tko će natjerati zemlju tuženicu da prihvati odluku suda ako ona to ne želi. Recimo, tako su Turci tužili Grke zbog spora u Egeju, a Grci su na to samo odmahnuli rukom. No, istinabog, kod Međunarodnog suda u Haagu, koji je, nota bene, glavni sudski organ Ujedinjenih naroda od ukupno njih šest – postoji jedna pravna mogućnost da se sudska odluka provede tako da onoga koji ju ne želi poštovati, primijeniti, na to prisili Vijeće sigurnosti, ali to je neka krajnja mjera koja se još nikada nije provela.” – izjavio je akademik Rudolf. “Inače, Međunarodni sud pravde u Haagu rješavao je sporove između Nizozemske i Danske, Francuske i Velike Britanije, Libije i Tunisa, i uvijek se do sada pokazao kao objektivan u rješavanju graničnih prijepora. Pa, toliki slovenski brodovi, od trgovačkih, ribarskih do vojnih, prolaze našim teritorijalnim morem svih ovih godina i nikada nije bilo ni najmanjih problema, i neće ih ni biti. Mi u Splitu imamo Slovensko kulturno društvo “Triglav”, Hrvati i Slovenci zajedno slave Dan neovisnosti, sedamdeset godina smo živjeli zajedno u miru i tako ćemo i nastaviti i dalje” – veli nam Rudolf. Da, ali u Tršćanskom zaljevu plovi ruska topovnjača Triglav.

Rudolf je objasnio pravilo iz svih udžbenika međunarodnog prava: kad granična rijeka naglo mijenja tok, granica ostaje u njenom starom koritu. Rijeka Dragonja, koja je negdje oko 6 kilometara daleko od vale, odnosno od mora, naglo skreće prema sjeveru i da ne plavi ta područja 1953. godine je tamo probijen kanal sv. Odorika, koji smjer Dragonje nastavlja dolje do mora, južnije. “Korito postoji i danas i zna se točno gdje je i trebalo je tu granicu povući prirodnim koritom rijeke Dragonje do kraja. Da se ta granica tako povukla onda bi se ono područje 4×2 km uz Savudrijsku valu vratilo Hrvatskoj. Na tom području je zračna luka Portorož” – objasnio je Rudolf. Ova me njegova izjava ostavila u dvojbi: “Što se tiče Junctiona, nudio sam Slovencima da ćemo trpjeti sve brodove i podmornice kroz naše more. Carinu i policijske poslove neka obavljaju Slovenci. Evo, to su sad dobili u tom Junctionu, a to smo im mi oduvijek nudili. To imaju i po državnom pravu. Oni se raduju, a potrošili su šest milijuna eura.” Što je tom Rudolfu? Samo na mito otišlo je barem 600 milijuna eura! I, čemu uopće razgovarati o onome što je regulirano međunarodnim pravom? 

 

Talijani su tako jeftino popušili, što se veli, jer cijela kampanja Slovenaca za izlaskom na otvoreno more praktično zatvara Tršćanski zaljev. Hoće li Slovenci plaćati talijane da im čuvaju Tršćanski zaljev? Cijelo “slovensko” primorje izmišljeno je kao smetnja za komunikaciju i zbližavanje Italije i Hrvatske. Hrvatska se mora vratiti Rimu i Talijanima, uz priznanje Talijana tko je odgovoran za Mussolinija i sve te fašističke i partizanske zločine i gluposti. Pokazalo se da Slovenci nisu samo mlada i agresivan nacija, nego i snažno ustrojena interesna skupina. Zato nemaju nikakvih problema s manjinama. U Sloveniji svi dotepenci brzo ukopčaju da je pametno prikloniti se najbrojnijoj i najsnažnijoj grupaciji. Vrijeme je da se i Hrvati tako postave. Posebno glede Hrvata snažnije priključenih na Sloveniju. Ovako su Hrvati jedina nacija koju baš u svemu predstavljaju ne-Hrvati. “Hrvati” rodoslovno i obiteljski uvezani na Srbe kroje nam odnose sa Srbijom i Rusijom, a oni rodoslovno, obiteljski i interesno povezani sa Slovencima, kroje nam odnose sa Slovenijom. U Tursku kao svoje predstavnike šaljemo muslimane, koji su se pokazali lojalniji od Hrvata katolika. Vrijeme je za temeljito redizajniranje hrvatske nacionalne svijesti, u skladu s konkretnim životom i našim konkretnim interesima.

Tvrtko Dolić  

Komentari

Oglasi
Komentari

Tvrtko Dolić

Roll up nagodba ruši Agrokor i hrvatsko gospodarstvo

Objavljeno

- datum

  SAVJETNICI SAVJETNIKA MJESEČNO NAPLATE MILIJUN KUNA    Osim nekoliko neovisnih ekonomskih analitičara (Fižulić, Bošković i Grubišić), nitko objektivno a kamoli kritički nije propitkivao rad Izvanredne uprave Agrokora i sve posljedice, koje mogu biti pogubne po hrvatsko gospodarstvo, koje ionako jedva da postoji. Novi odnos medija i sveukupne Javnosti prema lex Agrokoru kao besramnoj privatizacijskoj pljački promijenila je vijest da ekipa pljačka mrtvaca i to pere preko konzultantskih tvrtki koje broje jednog do dva zaposlenika.

Ukratko

Izvanredna uprava poduzima sve kako bi o nagodbi odlučivalo privremeno vjerovničko vijeće, koje nema nikakav legitimitet. Izvanredni povjerenik podijelio je vjerovnike u 5 skupina, od čega 2 skupine (2 člana) pripadaju roll up kreditorima. Razvrstavanje vjerovnika u skupine temelji se na uzvodnim jamstvima (3 člana) koja su bila temelj predloženog starog nacrta nagodbe i koja su sada osporena od strane trgovačkog suda. Druga skupina vjerovnika (Knighthead) postoji iako su im potraživanja osporena, i po lex Agrokoru takvi ne mogu niti imenovati predstavnika, jer im je iznos utvrđenih tražbina nula. Kako je sud dopustio imenovanje skupine vjerovnika kojima su tražbine osporene? I, ti vjerovnici ne mogu imenovati svog predstavnika! Adris grupa i Alca osporavaju tražbine po modelu roll up kroz naglašavanje posve jasne činjenice: Kako netko tko nema tražbine (stara potraživanja pretvorena u nova, i dio duga je već isplaćen) može imati pravo glasa u vjerovničkom vijeću i odlučivati o nagodbi? Izvanredna uprava sa svojim postupcima zanemaruje manjinske dioničare, kao da nisu vlasnici 40 posto Agrokora i kao da ih nema više od 15.000 (uglavnom domaći poduzetnici). Sve suprotno od rješenja za talijanski Parmalat, koje je bilo okvir za donošenja lex Agrokora. Obrazloženje Vlade RH prilikom donošenja lex Agrokora bilo je da bi nekontrolirani kolaps Agrokora prouzročio lančanu reakciju kakva može ugroziti cijeli gospodarski sustav RH. Potezi Izvanredne uprave Agrokora i Vlade RH poslije donošenja lex Agrokora daleko su od zaštite dobavljača i hrvatskog gospodarstva. U praksi se provelo suprotno – pogodovanje lešinarskim fondovima (roll up) i savjetnicima (njih 141), koje je Agrokor angažirao i koje na kraju plaćaju vjerovnici. Tvrtka Texo Management, u kojoj je bio zaposlenik i Ante Ramljak, prije imenovanja na poziciju Vladinog povjerenika za Agrokor, sklopila je s firmom AlixPartners, kao savjetnikom za restrukturiranje Agrokora, ugovor na temelju kojega za svoje “savjetovanje savjetnika” tjedno naplaćuje oko 250 tisuća kuna, odnosno oko milijun kuna mjesečno. Što onda radi izvanredna uprava, management i pravna služba Agrokora? Potpredsjednica vlade Martina Dalić lukavo ubacuje građevinski termin podizvođača radova, da običnom pranju novca i privatizacijskoj pljački pridoda štih proizvodnje. Andrej Plenković, Martina Dalić i Ante Ramljak i cijela ta opaka ekipa otvoreno pljuju naciji u lice, i tu ništa ne možemo promijeniti, jer i ako odu, odgovarajući protuhrvatski centri moći ponovno će instalirati svoje namjesnike.

Prazna skupina je svjetska i kozmička crna rupa 

Zašto je tome tako? Sve razotkriva roll up vjerovničko vijeće Ante Ramljaka, koje bi trebalo brojati 5 članova (od toga 2 roll up kreditori). Glavne ovlasti vjerovničkog vijeća su te što u ime vjerovnika sudjeluje u sastavljanju i pripremi nacrta nagodbe, te daje suglasnost izvanrednom povjereniku na konačni tekst nagodbe. Iako mu je lex Agrokor dopustio da sam određuje broj skupina (bez potvrde vjerovnika), Ramljak je predložio samo 5 skupina, iako je mogao predložiti 9 skupina, koje bi zasigurno pravednije zastupale različite interese vjerovnika. Time se ponovo vraćamo na razloge donošenje lex Agrokora. Ako je to zaštita gospodarstva (dobavljača), kako onda isti zauzimaju jednu i to zadnju E skupinu, odnosno dobavljači (mali i veliki) predstavljaju samo petinu članova vjerovničkog vijeća. Prvu skupinu (A) zauzimaju vjerovnici s razlučnim pravima, tj. osigurani nekretninama, dionicama (financijske institucije i par domaćih gospodarstvenika koji imaju najjača osiguranja). Drugu skupinu (B) predstavljaju imatelji obveznica (Knighthead) iako su im tražbine osporene (prazna grupa). Treću skupinu (C) predstavljaju vjerovnici čije su tražbine osigurane jamstvima, ali samo za one koji su sudjelovali u roll up kreditu (opet roll up kreditori). Četvrtu skupinu (D) čine oni vjerovnici koji nisu sudjelovali u roll up kreditu (financijske institucije sa slabijim kolateralima). Petu i posljednju (E) skupinu predstavljaju dobavljači i država koji nemaju nikakva osiguranja naplate, a imaju preko 50% utvrđenih tražbina.

Kako je moguće da sud prihvati skupinu (B), odnosno Knighthead, kada je vrijednost njegovih tražbina nula – sve su mu tražbine osporili Adris i Alca. Lex Agrokor je tu sasvim jasan: “O članovima vjerovničkog vijeća izjašnjavaju se samo vjerovnici utvrđenih tražbina (čl. 30. st.1. ZPIUTD). To su one tražbine koje je priznao izvanredni povjerenik a nije osporio nitko od drugih vjerovnika (čl. 33. st.1. ZPIUTD).” Stoga potpuno nevjerojatno zvuči izjava Ante Rmljaka: “Vjerovnici koji će imati pravo birati članove vjerovničkog vijeća su vjerovnici čije su tražbine utvrđene, kao i vjerovnici kojima će osporavanje njihovih tražbina biti otklonjeno.” Naime, sasvim je jasno da to nigdje ne stoji u lex Agrokoru, što je sutkinja Nevenka Siladi Ristić potvrdila. Odredbe lex Agrokora su posve jasne: U roku od pet dana od objave rješenja iz članka 33. stavka 3. spomenutog zakona, izvanredni povjerenik će objavom u Narodnim novinama pozvati vjerovnike, čije su tražbine utvrđene, da u roku od 30 dana obavijeste izvanrednog povjerenika i sud o članovima vjerovničkog vijeća. Znači, da to još jedanput naglasimo, predstavnike vjerovnika mogu imenovati samo oni kojima su tražbine utvrđene. No, o tekstu nagodbe će odlučivati skupina koja nema utvrđene tražbine i koja ne može izabrati svoga predstavnika. Gdje je tu načelo zakonitosti, a kamoli pravde?

 

Kako su se kreirale vjerovničke skupine, ako A-D imaju manje od 50 posto utvrđenih tražbina, a imaju 4 glasa u vjerovničkom vijeću? Kako je kreirana skupina C, za roll-up kreditore po osnovi tražbina izvan modela roll up? Sud je utvrdio 31 milijardu kuna tražbina (bez roll up kreditora i Sberbank). Kako je nutarnji dug involviranih subjekata oko 10 milijardi kuna, dolazimo do toga da je oko 21 milijarda kuna neosporenih tražbina. To znači da vjerovnici u skupinama A-D imaju manje od 50 posto ukupnih tražbina (roll-up kreditorima je tražbina osporena), dok posljednja E skupina (dobavljači) ima preko 50% ukupno utvrđenih tražbina, a samo jednog člana vjerovničkog vijeća. Lex Agrokor dopušta izvanrednom povjerenika imenovanje člana vjerovničkog vijeća, ako ta skupina ne imenuje predstavnika u propisanome roku (čl. 30. st. 8. ZPIUTD). S obzirom da je skupine B prazna, po lex Agrokoru istu može imenovati izvanredni povjerenik. Iako su toj grupi sve tražbine osporene.

Adris grupa traži pošteniju igru

Nadalje, kod razvrstavanje vjerovnika u skupine, presudni faktor postaju roll-up kreditori, koji u pravilu ne bi trebali niti sudjelovati kod razvrstavanje vjerovnika u skupine, jer je to postupak koji je pokrenut nakon otvaranja “rješenja” Izvanredne uprave Agrokora, odnosno rezultat je poteza Izvanredne uprave, a ne poteza “stare” uprave, čime se pogoršava ekonomski položaj postojećih vjerovnika, onih koji su imali potraživanja do postavljanja i otvaranja procedure Izvanredne uprave Agrokora. Adris grupa i Alca su osporili tražbine po osnovi roll up kredita. Zašto? Kao što sam već naglasio, iznos starih potraživanja na dan 10. travnja je roll up kreditorima već podmiren putem roll up ugovora, pa se postavlja legitimno pitanje kako oni na temelju već podmirenih potraživanja mogu sudjelovati u vjerovničkom vijeću i imati pravo glasa prilikom izglasavanja nagodbe? Dakle, dio vjerovnika je već isplaćen, ali će ipak sudjelovati u vjerovničkom vijeću sa stanjem potraživanja na dan 10. travnja, koje ne odgovora stvarnom stanju, jer im je izvanredni povjerenik roll-up kreditom omogućio da ta stara tražbina postane nova sa statusom super-senioriteta. Osim toga, Agrokor je već otkupio oko 260 milijuna eura obveznica po nominalnoj vrijednosti od roll up kreditora i oni su svoje tražbine djelomično naplatili po osnovi starog duga. Isto tako, Adris grupa, osporava potraživanje NY Bank of Mellon – 4,6 milijardi kuna, banke skrbnika za obvezničare, što je vidljivo iz rješenja Trgovačkog suda: “Osporavatelj osporava aktivnu legitimaciju vjerovnika te ističe da skrbnik ne može biti vjerovnik.” Adris grupa osporava tu tražbinu jer su ostali dobavljači morali prijavljivati svoja potraživanja pod punim imenom tvrtke, uz upisivanje adrese tvrtke, dok su se ovdje stvarni vlasnici sakrili iza banke skrbnika. Ovdje će imatelji obveznica koji su kupovali obveznice po niskim diskontima, zahvaljujući modelu roll up isplatiti dug u cijelosti, po nominali, pri tome ostvariti ekstra špekulativnu zaradu i uvećati sve to za kamatu od 4 posto. Također, Adris grupa, osporava ostale tražbine putem modela roll up. Zagrebačkoj banci 2,39 milijardi kuna, a Erste banci 239 milijuna kuna. Kao razlog osporavanja navodi se činjenica da su spomenutim bankama tražbine djelomično podmirene (za Javnost u nepoznatom iznosu). Tragično je da su nekim vjerovnicima tražbine već plaćene, a još tragičnije da su to financijske institucije, i da iste imaju po osnovi već plaćenih tražbina pravo glasa u vjerovničkom vijeću i sudjelovanje u izglasavanju nagodbe.

Pomor manjinskih dioničara poprima razmjere genocida

Imamo katastrofalan tretman Izvanredne uprave Agrokora prema 15 tisuća manjinskih dioničara, koji prema podacima Udruge manjinskih dioničara imaju oko 40 posto vlasništva u kompanijama iz sustava Agrokor listanim na Zagrebačkoj burzi (napominjem da osobno nemam dionice niti Agrokora niti bilo koje druge kompanije, niti sam po bilo kojoj osnovi vezan za Agrokor, prije i poslije otvaranja aplikacija izvanredne uprave). Među njima su i obvezni mirovinski fondovi, koji bi kao i svi manjinski dioničari, po zadnjem nacrtu nagodbe, morali otpisati uloge. Tome su dovedene u pitanje buduće mirovine svih vas. Za Izvanrednu upravu Agrokora, manjinski dioničari kao da niti ne postoje, čak je i izvanredni povjerenik Ante Ramljak izjavljivao da će isti u procesu nagodbe u potpunosti izgubiti svoje udjele. Kod slučaja Parmalat, koji je bio osnova za lex Agrokor, oni su itekako bili pod zaštitom izvanrednog povjerenika. Zašto? Jer se time štiti domaće gospodarstvo, jer među takvima ima puno domaćih gospodarstvenika koji će u svojim bilancama morati otpisati uloge. Vrlo je vjerojatno da će neki manjinski dioničari smanjiti svoje investicije, a neki možda otići u predstečaj / stečaj. Zar smisao lex Agrokora nije zaštita domaćeg gospodarstva? Zar manjinski dioničari nisu u pravilu domaći poduzetnici, pa i privatni fizički investitori, koji će morati otpisati uloge i budući raspoloživi dohodak? Da li je donošenje lex Agrokora bilo na trasi zaštite domaćeg gospodarstva ili prije razvlaštenje svih dioničara koncerna Agrokor?

Prema lex Agrokoru, postupanje Izvanredne uprave Agrokora ne ograničava se samo na dužnika, nego se provodi i nad svim povezanim trgovačkim društvima, neovisno o tome da li nad tim društvima postoji stečajni ili predstečajni razlog. Temeljem odredaba lex Agrokora, povezana i ovisna društva su društva sa sjedištem u RH osnovana sukladno zakonodavstvu RH, u kojima Dužnik drži najmanje 25 posto udjela (čl. 5. st. 2. ZPIUTD). To znači, da iako Agrokor d.d. nema većinsko vlasništvo nad određenim društvom, takvo društvo ipak dolazi pod udar Izvanredne uprave Agrokora, odnosno iz njegove se imovine namiruju vjerovnici koji nisu stvarni vjerovnici tog ovisnog društva. Primjerice, Agrokor u tvrtki Ledo d.d. ima manje od 50 posto vlasništva, a Ledo d.d. je prepušten postupku izvanredne uprave! Kroz lex Agrokor su se u potpunosti razvlastili preostali dioničari (imatelji udjela). Oni nemaju nikakva prava na donošenje odluka (iako po ZTD-u to imaju). Sva prava su otvaranjem postupka Izvanredne uprave Agrokora prenesene na izvanrednog povjerenika. Ali, nisu manjinski dioničari potpisali aktiviranje lex Agrokora, nego Ivica Todorić. Osim toga, roll up kreditom zabranjuje se svim ovisnim društvima Agrokora osporavanje jamstava i odbijene su posebne revizije. Što je neviđeni pravni udar. Jer, ne smije se zabraniti prijavljivanje nezakonitih radnji nekakvim ugovorom. Martina Dalić se često poziva na talijanski Parmalat, no tamo je izvanredni povjerenik dokazao da su banke svjesno pribavljale jamstva, a uprave društva ih davale, iako je jasno kako nisu imali valjanu protučinidbu za izdana jamstva. Odnosno, u talijanskom slučaju je izvanredni povjerenik poduzeo sve kako bi se jamstva osporila, dok je kod nas sve obrnuto – izvanredni povjerenik sve pokušava kako bi jamstva učinio postojećima i legalnim, jer su uzvodna jamstva i temelj predloženog nacrta nagodbe.

Krizu Agrokora kreirala je moćnija banda

Odredbe ZTD-a (čl. 501., st. 1.) sasvim su jasne: “Potakne li vladajuće društvo ovisno društvo, s kojim nema ugovor o vođenju poslova društva, da poduzme pravne poslove ili radnje, odnosno da propusti takve radnje na svoju štetu, a da štetu stvarno ne nadoknadi do kraja poslovne godine niti dadne ovisnome društvu pravni zahtjev da mu se šteta nadoknadi, vladajuće društvo mora ovisnome društvu nadoknaditi svu štetu koja iz toga proizađe. Zahtjev za naknadu štete mogu pojedinačno postaviti i dioničari i članovi društva bez obzira na štetu koja im je prouzročena štetom počinjenom društvu.” Tako je Ledo d.d. dalo jamstvo za Agrokorova zaduženja u ukupnom iznosu od 18,9 milijardi kuna, Jamnica d.d. 27 milijarde kuna, i tome slično, odnosno iste su tvrtke davale nekoliko desetaka puta više od vrijednosti njihove imovine, a kamoli kapitala ili prihoda. Sva ta jamstva su dana bez pristanka skupštine društva i sama društva nisu imali gotovo nikakvu ekonomsku korist od danih jamstava (osim plasmana kroz Konzum), što zaslužuje da se takva jamstva barem minimalno ospore od strane  izvanrednog povjerenika. Svi znamo kako je postupio Ante Ramljak. No ono što nije učinio izvanredni povjerenik, napravio je sud i osporio dana jamstva (Rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu – utvrđene i osporene tražbine St-1138/2017-1855 od 15.01.2018), i za sada takva jamstva nisu niti postojeća. Zašto je to bitno? Jer su temelj nacrta nagodbe upravo uzvodna jamstva koja su izvanrednom povjereniku poslužila da sve kompanije prikaže kao insolventne i time bi se prenijela sva imovina i poslovanje u novi holding, dok bi se kapital otpisao. To je temelj starog nacrta nagodbe. Sve to nije spriječilo Antu Ramljaka da podijeli vjerovnike u tri grupe na temelju tih zasada nepostojećih jamstava (skupina B, C i D), što ne odgovora onome što je sud utvrdio. Time je Ramljak direktno pogodovao vjerovnicima koji imaju jamstva (sveukupno 3 glasa u vjerovničkome vijeću), a od toga 2 pripadaju roll up kreditorima. Tako, primjerice, u Ledo d.d. Agrokor drži manje od 50 posto vlasništva, i ako se jamstva dana Agrokoru d.d. proglase nezakonitim (dana bez pristanka skupštine, nema valjane protučinidbe), nema nikakvih razloga da je Ledo d.d. u postupku izvanredne uprave. Postupkom Izvanredne uprave Agrokora, sva imovina je prenesena na istu upravu, i postojeći dioničari su u pravilu razvlašteni.

Pomalo nevjerojatno zvuči podatak da će o tekstu nagodbe odlučivati vjerovnici s oko 31 milijardi kuna utvrđenih tražbina (s među kompanijskim potraživanjima), dok je početni iznos prijavljenih tražbina bio 58 milijardi kuna. Revizori su procijenili imovinu Agrokora na oko 42 milijarde kuna. Ispada da je kapital 11 milijardi kuna. A to znači da niti vjerovnici niti bilo koji dioničari ne bi trebali otpisivati ništa. Lex Agrokor daje mogućnost da privremeno vjerovničko vijeće izglasa konačni tekst nagodbe ako se vjerovničko vijeće ne osnuje (čl. 31. st. 5. i 6. ZPIUTD). Da li će se ići toliko daleko u ovako kompromitiranom postupku, tek je za vidjeti u tjednima koji slijede.

Tvrtko Dolić 

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Tvrtko Dolić

Hrvatska treba postaviti izložbu o logorima smrti u Srbiji

Objavljeno

- datum

 CIJELA SRBIJA BILA JE I OSTALA VELIKI LOGOR ZA NE-SRBE  Nedopustivo je da Njemačka, Italija i Srbija svoju odgovornost za Holokaust prevaljuju na Hrvate i Poljake. Dok Beograd u institucije UN-a usađuje svoju laž o 700 tisuća žrtava ustaškog režima u Jasenovcu, Zagreb smanjuje broj ubijenih Židova u Srbiji na 15 tisuća. Zašto Vlada RH ne organizira svjetske izložbe o srbijanskom pokolju Židova?

Pa i izložbe o beogradskoj segregaciji Židova za vrijeme prve Jugoslavije, kada su provedena konkretna ubojstva i konkretni progoni Židova. Srbi i Srbijanci pokrenuli su ili dali povod za skoro sve ratove u Europi, od stoljeća u kojemu su kreirani, nakon prelaska Branimira unutar rimskog feudalnog stabla. Uvijek bi stradali susjedni narodi, a Srbi su se uspješno prikazivali kao nevine žrtve.

U ovome tekstu napose naglašavam srpske i srbijanske krivotvorine na razini kartografije, kojima prebacuju svoje zločine na Hrvate. Naime, NDH je gubila dijelove Dalmacije i sve zacrtano preko Drine i preko Dunava, ali je geografska i politička karta NDH ostala na maksimalnim pretenzijama, ali za protuhrvatske ciljeve. Tako su Srbi i Srbijanci uspjeli logore smrti u Srbiji pripisati NDH i ustaškom režimu, kako se popularno zvala tek treća razina vlasti u hrvatskim zemljama. Ako se Srbija zaobilazi na viktimološkoj razini zato što je bila okupirana od ustaša (laž), onda pogotovo trebamo zaobići NDH, koja je bila peterostruko okupirana: njemački nacisti, talijanski fašisti, srpski i srbijanski četnici, orjunaši i sovjetska agentura.

Pravorijek Igora Vukića

Beograd ponovo gura mit o Jasenovcu da se ne bi govorilo o Srebrenici, Vukovaru, Prijedoru ili Škabrnji – izjavio je u Bujici na Z1 Igor Vukić, tajnik Društva za istraživanje trostrukog logora Jasenovac. Razotkrio je Ivicu Dačića, Malog Slobu, a napose njegove laži izrečene u New Yorku. Još živući stariji Vukići iste loze svjedoče da Jasenovac nije bio logor smrti, i da su u njemu kao djeca Kozare i Podkozarja, srpske nacionalnosti, dobili svu potrebitu medicinsku i drugu njegu. Igor Vukić traži od hrvatske diplomacije i hrvatskih političara da se “manje bave pisanjem prosvjednih nota, a više promoviranjem istine, neovisnih istraživanja i znanstveno utemeljenih činjenica”. Jasenovac je bio jugoslavenski determiniran, na polovici pruge od Zagreba do Beograda, gdje ga zacrtao Edmund Glaise-Horstenau, u vrijeme kada je taj austrijski osobenjak pokušavao obnoviti Jugoslaviju. Na istom mjestu funkcionirao je i partizanski i komunistički logor smrti, formiran uglavnom za Hrvate. “U New Yorku je Dačić trebao objaviti dopis SS-ovca dr. Haralda Turnera, šefa odgovarajuće civilne administracije Srbije, koji je u dopisu svome šefu Himmleru u kolovozu 1942. napisao da je Beograd prvi grad u Europi koji je postao Judenfrei, te da je Srbija među rijetkim zemljama koje su riješile židovsko pitanje” – ponovno je naglasio u Večernjaku od nedjelje Davor Ivanković. Napominjem da je tada Jasenovac tek pušten u pogon, zajedno sa svojim proizvodnim manufakturama, nakon gradnje nasipa uz Savu, u proljeće 1942. “Da su Vučić i Dačić u New Yorku organizirali izložbu o pogromu Židova u Srbiji, a ne u NDH, to bi imalo smisla” – kaže Ivanković.  U Večernjaku se na istu temu oglasio i Marinko Jurasić. Podsjeća nas na monstruoznu izjavu Miljenka Jergovića: “U nacističkim logorima ljudi su ubijani birokratski i industrijski, a ustaše su ubijali svojim rukama – strasno”. Eto, samo su strastveni Hrvati ostavljali svoj dom i odlazili u ilegalu, protiv jugoslavenskog terora. “Taj emotivni i neorganizovani pristup jedan je od razloga što nisu uspjeli ostvariti svoj cilj istrebljena Srba u svojoj državi” – pojio je Dačić. A ono, Srbi uopće nisu bili obuhvaćeni Hitlerovim rasnim zakonima. “Vučić, Dačić, Nikolić i Šešelj tako su strasno podržavali velikosrpsku politiku Slobodana Miloševića, a danas se pretvaraju u umilne svjetske viktimologe” – upozorava Jurasić. I Ivanković i Jurasić kažu poneku pametnu, u prilično skučenom novinarskom prostoru, ali nekako imam dojam da Vukić pogađa u sridu.

Glavne obmane          

(1) Prva podlost u srpskoj i srbijanskoj igri brojkama nikada nije prezentirana hrvatskoj Javnosti. Naime, broj Srba stradalih u JNA izražava se u milijunima već i zbog toga što je broj Židova na prostoru NDH na desetcima tisuća, pa je onda nekakav milijunski zločin ustaškog režima više srbomor nego holokaust. Nema veze niti to što Srbi nisu bili obuhvaćeni rasnim zakonima. Obrazac je isti: Srbi su žrtve Simeona, žrtve Turaka, svih tih balkanskih ratova, Velikog rata, Drugog svjetskog, na kraju i obrambenog Domovinskog rata, u kojemu Srbi i Srbijanci ne mogu izbjeći kvalifikaciju agresora – pobijena su i/ili spaljena hrvatska i muslimanska sela, prognano hrvatsko i muslimansko stanovništvo, razoreni su cijeli gradovi. Sve te ratove Srbi su pokrenuli ili su za njih dali povod, a danas se prezentiraju kao mirotvorci i nevine žrtve. Nisu se Srbi 1389. borili na Kosovu polju protiv Turaka, nego pod zastavom Turaka i protiv hrvatskog katoličkog kraljevstva. Lazar Hrebljanović morao se pojaviti na Kosovu polju u okvirima feudalnog prava i feudalnih obveza, kao vazal bosanskog i hrvatskog kralja Tvrtka Kotromanića, koji se u Mileševu krunio i za kralja Hrebljanovićima.

(2) Granice država značajno su se mijenjale tijekom Drugog svjetskog rata. NDH je uz Jadran naprosto pulzirala, sukladno širenju i padu Italije, sukladno ambicijama Hitlerovog osobnog izaslanika Edmunda Glaise-Horstenaua da obnovi Jugoslaviju, pa je tako pulzirala i Srbija. Što se ono veli, sve je bilo prolazno, pa je Poljska nakon Drugog svjetskog rata pomjerena za oko stotinu kilometara na zapad – Auschwitz zbog toga mnogi vode kao poljski logor smrti. NDH se u skoro svim geografskim i političkim kartama pojavljuje s istim granicama, uz naglašavanje distrikta Vuke, koji se upisivao prošireno, sve do Beograda, u skladu s ambicijama Ustaškog pokreta da oslobodi Zemun. Zašto je to tako? Pa, NDH je smišljeno razvučena na Srbiju na tragu viktimološkog obmanjivanja za potrebe prikrivanja pokolja Židova od strane Srbijanaca. Na temelju lažne kartografije, srbijanski logori smrti pripisani su NDH, pa se otišlo korak dalje: oko 10 tisuća Židova pobijenih u samom Beogradu za travanjskog rata i nakon njega, pripisani su u žrtve ustaškog režima. I dodani na četnički popis žrtava Jasenovca.

(3) Hitlerovi rasni zakoni nisu obuhvaćali Srbe. Naprotiv, Austrijanac Glaise-Horstenau cijenio je Srbe i prezirao Hrvate, bilo to Hrvatima pravo ili ne. Nisu stradali Srbi, nego Hrvati, kako u Srbiji, tako i na teritoriju NDH, koji je bio peterostruko okupiran: njemački nacisti, talijanski fašisti, srpski i srbijanski četnici, orjunaši i sovjetska agentura.

(4) U svezi intervencije Igora Vukića spomenute u (1), potrebito je naglasiti da nam veliku štetu čine podmetanja stranih namjesnika. Reakcija vrha RH je da nakon svega predsjednica Kolinda Grabar Kitarović poziva Aleksandra Vučića u posjetu RH, pa premijer Andrej Plenković ostaje domoljubno pošteđen, jer taj poziv mora pozdraviti. Nije to nikakav sukob dva brda. Moralo je to ići tim redom, jer je Vučić predsjednik u Srbiji, a svi znamo da je svejedno što o tome osobno misle predsjednica Kolinda ili premijer Plenković, koji moraju izvršavati naloge svjetskih centara moći, istih onih koji daju zaštitu krivotvorinama poput srbijanske posljednje u prostorijama UN-a u New Yorku. Marinko Jurasić napominje da je Srbin i Srbijanac Vuk Jeremić u sjedištu UN-a organizirao proslavu pravoslavne Nove godine uz taktove Marša na Drinu, koji su puštani i kao poticaj srpskim i srbijanskim silovateljima, za vrijeme agresije na RH i BiH.           

Fenomen Holokausta

“Mi nismo kao oni” – tako glasi odgovor uškopljene Vlade RH na krivotvoriteljsku srbijansku izložbu o Holokaustu, priređenu 27 siječnja ove 2018. u prostorijama UN-a u New Yorku, koja u međunarodne institucije i svjetsku povijest ponovno usađuje laž o 700 tisuća žrtava ustaškog režima samo u Jasenovcu. Zbog takvog odnosa prema stranim krivotvorinama, imamo slovensku ugrozu u Savudrijskoj vali. Hrvati su tako postali krivotvoritelji suprotnog predznaka – broj ubijenih Židova od strane Srba i srbijanskog fašističkog režima Hrvati “korektno” svode na 15 tisuća. Eto, nađe se i Hrvata koji misle da je Srbija mala ako je pobila malo Židova. I Beograd i Zagreb, kao i većina pripadnih “povjesničara”, ignoriraju neoborivu činjenicu da je na prostoru prve Jugoslavije najviše Židova pobijeno u Srbiji. Nije to posljedica srbijanske i svetosavske sklonosti agresiji i zatiranju drugoga i drukčijeg, koliko rezultat tragičnog progona Židova iz Njemačke. Bugarsko i tursko zatvaranje njemačkog iseljavanja Židova u Palestinu dovelo je do velike koncentracije prognanih Židova u Srbiji, koja je imala čak 10 sabirni logora, od kojih su tri bili logori smrti. Mladi i radno sposobni Židovi vraćeni su u radne logore Njemačke, pa i u proizvodne manufakture Jasenovca, dok su stariji, nemoćni i bolesni Židovi ostavljeni da umru u logorima Srbije. Pa ipak, odgovornost za Holokaust ne može se prevaliti niti na Srbe i Srbijance. Naime, većinu Židova u Srbiji nisu pobili Srbi i/ili Srbijanci, nego glad i smrtonosne epidemije tog vremena, koje su zahvaćale i partizanske i četničke formacije. 

Za Holokaust su prije svih odgovorni Nijemci, odnosno njemački nacisti, ali niti oni nisu izumili progon Židova, da se tako izrazim. Od židovskog sužanjstva u Babilonu do rimskog razaranja Jeruzalema i protjerivanja Judejaca iz Judeje, pa sve do njemačkog nacističkog pohoda na imovinu Židova, mržnja prema Židovima bila je sredstvo ekonomske prevlasti i političke i vjerske dominacije. Zlato španjolskih konkvistadora protjeralo je Sefarde iz Španjolske. Iako to Židovi zanemaruju, Holokaust je najprije pokrenut u Sovjetskom Savezu, gdje su Židovi stradali kao klasni neprijatelj. Nakon toga u prvoj Jugoslaviji, u kojoj su Srbi uspostavljali dominaciju u financijama. U prvoj je Jugoslaviji velikosrpska oligarhija zakonski uokvirila segregaciju prema Židovima, pa i konkretne progone Židova, otvarajući put nekakvom srpskom kapitalu u okupiranim zemljama. U Zagreb su sinkrono stigli izbjegli Židovi i srpski kapital. To je ono nikad dovoljno razjašnjeno vrijeme kada se brojni Židovi priključuju Ustaškom pokretu, koje otvara prijepor izvornog karaktera te borbe protiv srpske dominacije, odnosno velikosrpske tiranije. Velikosrpsko ubijanje Židova pokrenuto je mjesecima prije njemačkog vojnog napada na Jugoslaviju, prije raspada pakta Berlina i Beograda. Pa ipak, najveći broj Židova u Srbiji stradao je od gladi i bolesti, što vrijedi i za susjednu NDH, što vrijedi i za Mađarsku i Poljsku.

U Srbiji progon “jevreja i ćifuta” ima svoju dugu povijest. NDH nije imala nikakve svoje razloge za progon Židova, jer su i Židovi bili izloženi snažnoj diskriminaciji u prvoj Jugoslaviji, napose kada je srpski kapital odlučio nastupiti u Zagrebu bez židovske konkurencije. Mnogi Židovi pridružili su se Ustaškom pokretu. Mnogi Židovi ušli su u strukture NDH. Nitko u NDH nije odvodio Srbe u logore, osim kada su bili pripadnici zarobljenih četničkih i/ili partizanskih formacija. U Jasenovac su prebacivani i kriminalci srspke nacionalnosti, kao i oni hrvatske nacionalnosti. Promašeno je srpsko i srbijansko pozivanje na Franju Tuđmana, u smislu da trebamo prihvatiti Tuđmanovu procjenu o 60 do 70 tisuća ubijenih u Jasenovcu, kao nekakav minimum za početno razumijevanje između Hrvata i Srba, odnosno Hrvata u odnosu na Srbe. Mišljenja sam da su i Tuđmanu podvaljene krivotvorene geografske i političke karte NDH, kao druge velikosrpske krivotvorine. Židovi ubijeni u Beogradu nikako se ne mogu pripisati Jasenovcu. Čak i ako to dopustimo, ne mogu se ubrojiti u žrtve Hrvata.    

Tvrtko Dolić

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Tvrtko Dolić

Naš nacionalni identitet odredio je Branimir

Objavljeno

- datum

 U POTRAZI ZA IZVORNOM BOŽJOM ČESTICOM    Svaka Hrvatska novije povijesti bila je pseudomorfoza, hrvatski državnopravni okvir za nešto sadržajno protuhrvatsko. Starčević, Radić i Pavelić bili su hrvatski domoljubi, Broz je bio zločinac, a Tuđman prazno ništa. Svi su oni pogrešno uzdignuti na razinu hrvatskog identiteta.

Jedna drevna nacija mora se držati svog izvornog nacionalnog određenja, ili će nestati. Našu nacionalnu i vjersku supstancu davno je ograničio Branimir, koji je 879. preselio u rimsko feudalno stablo. Bio je to naš prvi ulazak u neku europsku uniju, naš prvi takav promašaj.Moramo se vratiti izvornom hrvatskom jeziku iz vremena prije Doseljenja. Korienski pravopis čini naš jezik jednostavnim i strancima lakšim za učenje. Pogreška je odstranjivanje helenskih i latinskih riječi, koje su mjera kulture jezika. Novost je govor mržnje, koji napadaju osobe iz kojih mržnja i govor mržnje naprosto isijavaju. Otvorena mržnja prema Hrvatima i prema svemu hrvatskom financira se iz državnog proračuna, a u tom smislu prilično su izdašni i fondovi Unije.

Naš slavni Dolazak konačno se pretočio u tragičan Odlazak. U stoljeću sedmom na Jadran je stigao snažan hrvatski kolektivitet, a danas uzmičemo jedan po jedan, kao pojedinci bez nacionalnog identiteta, odbacujući oružje kao na Bleiburgu, prepušteni surovom neprijatelju na milost. Nestao je i naš čuveni hrvatski prkos – neki narcisoid lanuo je da imamo svoju nacionalnu državu. Dramatično iseljavanje Hrvata iz Hrvatske nije posljedica nezaposlenosti, nego više poremećaj identiteta u psihozi beznađa i predatorske privatizacijske pljačke. Strašno je da su Hrvati u Irskoj kompatibilna populacija, a to nisu u Hrvatskoj.

Nacije su bivši robovi i barbari

Nazivi najvećih europskih nacija pravi su kupus. Francuzi su dobili ime po germanskom plemenu. Skoro sve današnje europske nacije rođene su u društvenom konfliktu ropstva i/ili potlačenosti. U jednoj nevjerojatnoj civlizacijskoj pseudomorfozi, barbari europskog sjevera popunili su okvire antičkih kultura. Kirov proglas o oslobađanju porobljenih plemena je religijska izmišljotina. Veliki Kir nije nikoga oslobodio, nego je premještao zarobljena i potlačena plemena za potrebe lakše kontrole nad carstvom. Kir nije tako oslobađao plemena, nego je tako porobljavao cijele teritorije, i to je radio uspješno, jer je uspostavio najveći imperij u ljudskoj povijesti. Kir nije osvojio samo Babilon, nego i cijele kozmose tog vremena: Mediju i Lidiju. Dakle, Kir nije oslobodio Judejce i Hrvate, nego je neka podređena plemena iz Perzije preselio u bazen Babilona, a odatle u Judeju, Galileju, u kaspijski bazen, i na obale Crnog mora. Za potrebe prava na zemlju doseljenih plemena, kreirane su legende o povratku iz ropstva. Na Sorboni je prije pedeset godina prihvaćena teza da su Hrvate iz Perzije potisnuli sukobi Alana i Skita u 8. i 7. stoljeću prije Isusa, ali se to može odnositi na samo manji dio hrvatske populacije u Perziji. U svakom slučaju, Hrvati su kao narod oblikovani u perzijskom sužanjstvu ili pod perzijskom dominacijom. Upisani smo u Darijevom punjenju proračuna. Nama je porez posve normalna pojava? Ili smo se povukli u pustoš Sjevera da izbjegnemo carske namete? Osjećaj potlačenosti snažio je hrvatski nacionalni identitet i za obje Jugoslavije.

Formirani u krilu drevnih civilizacija, Židovi i Hrvati danas predstavljaju najstarije živuće narode. U našem susjedstvu imamo posla s mlađim robljem, koje je zbog toga dramatično agresivnije, opako, strvinarsko. Starčevićevo Sclavoserbi zapravo se rascijepilo. Bizant je nakon odlaska Branimira u krilo Rima otvorio prostor Bugarima, da bi na kraju kreirao naciju Serva – Serba, koja se prirodno širila u širokom antičkom lovištu na robove. Poučeni takvim porastom srpske populacije, naši zapadni susjedi odabrali su srodan naziv Sclava – Slovenaca. Družine bez identiteta i obitelji, koje nisu pripadale nikuda, kao i nacionalno i plemenski neopredijeljeni tog vremena, prilazili su Srbima i/ili Slovencima. Sclavenci su se oblikovali kao interesna skupina. Otimali su talijansko, čak i prema Trstu, danas nadiru u Savudrijskoj vali, a sutra će svojatati cijelu Istru i Kvarner. Nedostaje nekakav oblik slovenskog svetosavlja, ali su već vidljive odgovarajuće promjene u slovenskoj “katoličkoj” konfesiji. Ime Rastko u Sloveniji je često. Kao i mnogim drugim europskim narodima bez antičkog korijenja, Slovencima paše da se narodi naguravaju u okvirima Staljinove državotvornosti, a to Hrvati ne smiju dopustiti. To je posve nedopustivo i na razini Zapadne civilizacije.

Spas je povratak Branimiru

Na što će sličiti buduća “hrvatska” država i ova Lijepa naša nakon što u našu povijest uđu svi ti nikakvi predsjednici, svi ti jalovi premijeri, bezvezni ministri, Jandrokovići i Jovići, svi ti generali desetari, i svi ti iskvareni društveni arbitri nečega i ničega? Ovo nije država, nego fukara i vukofukarija na svim razinama. Glavni su Hrvati predatori, od

Tomislavovo Hrvatsko Kraljevstvo i velike pobjede protiv Ugara, na Dravi 925., i Bugara, u bosanskim planinama 927.

onih grabežjivaca iz stepe, prije prvog porobljavanja. Use, nase i podase. Stoka! Kao i posljednjih stoljeća, presudno je obnoviti održiv koncept nacije, na neupitnim dražavnopravnim temeljima. Jako je važno odbaciti svaki novi kult ličnosti, bez obzira jeli riječ o Josipu Brozu ili Franji Tuđmanu, pa i kada su u ponudi istinske novovjeke nacionalne veličine i/ili mučenici: Ante Starčević, Stjepan Radić i Ante Pavelić – ustaša protiv prve Jugoslavije. Svaki novi kult ličnosti pridodaje se na planu poništavanja temeljnog bića nacije. Svi ti likovi ne izlaze na razinu svjetske povijesti, pa su na svoj način u funkciji potiskivanja najstarije nacije u Europi.

Za razliku od takvih, bili oni mučenici ili ne, naš kralj Branimir bio je prvi protagonist svog vremena. Odlučivao je o tome koje će rimsko carstvo postati vodeće, pomjerao je granice imperija, odlučivao je o našoj sudbini na razini milenija. Nije branio svoj osobni status kralja u bizantskoj feudalnoj hijerarhiji, nego je učinio osobnu žrtvu i odrekao se bizantske krune da bi Hrvati zadržali svoj dio Jadrana i svoje jadranske otoke. Vrijeme će pokazati da je pogriješio, jer je Bizant odgovorio otvaranjem većeg prostora Bugarima, pa je uskoro Simeon ugrozio i sam Carigrad. Bizant je pokušao uspostaviti ravnotežu kroz kreiranje sclavenske rase, da bi na rubovima imperija na svoje došli i oni koji ništa nemaju – Nemanjići. To je za Hrvate i Bugare proizvelo dalekosežne negativne posljedice. U takvim budalaštinama nazirao se konačni kraj najmoćnije antičke civilizacije. Da Branimir nije prirastao uz feudalno stablo Rima, Crkva u Hrvata ostala bi neovisna o Rimu, pa bi Hrvati nakon dolaska Turaka uživali vjersku toleranciju. Hrvatsko plemstvo u Bosni, uključujući sve veće posjednike, ne bi konvertiralo na islam da sačuva posjede. Isto tako, hrvatska populacija i hrvatska kultura izbjegli bi negativne učinke celibata. Gledano u širini vremena, Branimir je pogriješio, ali je determinirao naše nacionalne i vjerske odrednice. To je fakat i to ne možemo poništiti. I, nije to sve skupa moj nekakav osobni odabir, ili nekakav kapric u odnosu na novovjeke političke nakaze, što mi mnogi predbacuju. Zapitajte se zašto Srbi ne dopuštaju na svojoj nacionalnoj razini bilo kakvo izjednačavanje sa Siledžijom Dušanom i Svjatim Savom. Draža i svi ti Karađorđevići i Obrenovići, kao i Sloba, tvorac Republike Srpske u BiH, svi su oni Druga liga istok. Pokušajte Engleze navesti da temelj njihove nacije postane Winston Churchill, bez obzira koliko je osobno pridonio padu Adolfa Hitlera i nacističke Njemačke.

PETA KOLONA OSPORAVA HRVATSKE KRALJEVE

Krešimir Petković prozvao Dejana Jovića

Nakon što je Dejan Jović kao glavni urednik časopisa Politička misao dao prostor njemačkom politologu i političaru Thomasu Bicklu i njegovom veličanju sporazuma Drnovšek – Račan, ostavku u uredništvu tog časopisa podnio je Krešimir Petković, docent na Fakultetu političkih znanosti. “Pozdravljam pluralizam, slobodu izražavanja različitih političkih stajališta, ali upozoravam i na problem krivotvorina koje dobivaju akademsku legitimaciju i kao takve se reproduciraju u političkim sukobima pa i u različitim pravnima arenama” – izjavio je Petković. Već sam ukazivao na evidentno protuhrvatsko djelovanje Dejana Jovića, koje provodi o našem trošku, kvalitetno uhljebljen na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti. Jović sustavno potkopava hrvatsku državnopravnu ostavštinu. U posljednje vrijeme negira i pravni značaj Zavnoha, ali ne u smislu redukcije Hrvatske do Une, nego na planu poništavanja bilo kakve pravne osnove za postojanje hrvatske države. Hrvatski kraljevi su izmišljotina, sugerira nam Dejan – u tome smislu dobio je potporu i Tvrtka Jakovine. Siledžija Dušan bio je car, a Tomislav niti kralj. S nestrpljenjem očekujem Jovićevu reinterpretaciju Hrvatsko-ugarske nagodbe. Zanimljivo, Dejan Jović i Tvrtko Jakovina podržavaju kult Franje Tuđmana i samu ideju da se hrvatska državnost oslanja na Tuđmana. Jer, ako je Tuđman tvorac Hrvatske, onda ona prethodno nije postojala, pa zapravo nema nikakvo državnopravno utemeljenje.

Tvrtko Dolić

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Facebook

Popularno