Connect with us

Sci/Tech

Hrvatska geopolitika 20. stoljeća (1.dio)

Objavljeno

- datum

 POLITIČKA GEOGRAFIJA FILIPA LUKASA    Disciplina geopolitike analizira i razmatra politiku u njenom prirodnom i društvenom prostoru. Od samih početaka svoga nastanka, geopolitIka je izjednačivana isključivo s pretenzijama velikih imperija za širenjem.

Nakon Drugog svjetskog rata, riječ geopolitika dobiva pejorativno značenje, najviše zbog veza njemačke geopolitike s nacizmom. Na njezino mjesto stupila je politička geografija kao manje deterministička i militarnija disciplina. Slična tendencija događa se zadnjih tridesetak godina pojavom tzv. ”kritičke geopolitike” kao odgovora na realističku školu.

Serijom feljtona, cilj mi je približiti hrvatskom čitatelju neke od mislioca koji su hrvatsku politiku promatrali, kako u prostoru, tako i u vremenu. Svi oni su desetljećima bili zabranjivani i osporavani, e da bi danas bili zaboravljeni.

Filip Lukas kao otac hrvatske geopolitike i političke geografije

Filip Lukas, hrvatski geograf i povjesničar, živio je i radio u doba kada se geopolitika počela

Filip Lukas

razvijati. Spajajući različite discipline poput etnografije, povijesti i različitih prirodnih znanosti, dao je temelje zanja o prostoru hrvatskih zemalja i njegovom utjecaju na narod.

U svome radu ”Naš narodni problem s geopolitičkog gledišta” iz 1929. godine, uspostavlja razliku između političke geografije i geopolitike. Potonja je nastala iz prve. Nastavljajući se na Friedricha Ratzela, političku geografiju definira kao znanost koja proučava zavisnost država od njenih prirodnih i kulturnih uvjeta.

Geopolitika, nasuprot tome, proučava širenje države u prostoru, dakle, ekspanziju. Dakle – gdje geopolitika počinje, tu politička geografija završava. Prostor je tu odlučujući čimbenik koji određuje sveukupni politički razvitak. On je osnovica države, a prema različitim mišljenjima geografa i geopolitičkih analitičara – Što je veći prostor, manje su šanse za sukob. (http://standardna-devijacija.blogspot.hr/2016/02/hrvatska-geopolitika-20-stoljeca-1dio.html)

Temeljna odrednica političke geografije bi glasila: “Povijest je uronjena u geografiju”. To bi značilo da geografski položaj u mnogome, ako ne i odlučujući, a ono utječe na povijesni razvitak zemlje i naroda. Štoviše, dva su kontinuiteta: Narod i zemlja.

Narod je ovdje shvaćen kao kolektivnost svih pojedinaca s narodnom sviješću, ukorijenjenoj u tradiciji, bez obzira na staleže.

“Domaći sin-seljak, očuvao je vjeru u sebe i ostao odan svome imenu, a zemlja mu je ostala vjerna i u njoj su urasle žile njegovog života te ona i danas određuje naš vlastiti JA u njegovim dobrim i zlim osobinama.” (Lukas, 1997:67)

HRVATSKA IZMEĐU ISTOKA I ZAPADA

Položaj hrvatskih zemalja je smješten u predjelu koji se naziva “srednja Europa”. Dio Europe smješten između linije Visla-Dnjestar na istoku i Trst-Gdanjsk na zapadu. Ove dvije liniju određuju prostor između zapadne i istočne klime, prostor gdje prevladava kontinentalna klima.

Osim te klimatološke ravni, srednja Europa u etno-kulturnom smislu čini prijelazno razdoblje između zapada (kao keltsko-romanskog i germanskog) i istoka (kao slavenskog). Ti etno-kulturni elementi tu se križaju, uz posebnost prisutnosti ugro-finskih naroda.

Hrvatske zemlje, pak, predstavljaju svojevrsni “prijelaz unutar prijelaza” granični dio same srednje Europe.

Južna Hrvatska sa svojim planinama, koje se nadovezuju na planine južne Kranjske, tako povezuju Alpsko gorje s Dinarskom visoravni i vode ka balkanskim zemljama.

S druge strane, područje Hrvatskog zagorja čine prijelaz iz alpskog u panonsku ravnicu.

DALMACIJA KAO BRANA PROTIV TUĐINSKE ASIMILACIJE

Karakteristika hrvatskih zemalja, a ujedno i naša glavna slabost je izostanak jedinstvene geografske cjeline, zaokružene prirodnim granicama.

Dalmacija, kao kolijevka hrvatske državnosti i ishodište iz koje se nacionalni identitet počeo širiti, podijeljena je u tri djela: Primorje, Zaleđe i Zagoru.

Primorje, shvaćeno kao obalni pojas, bilo kopneni, bilo otočni, najbolje je pogodan za život ljudi. Razlozi su dvostruki: bogatstvo hranjivih namirnica, te sposobnost za promet i trgovinu. Slično je i s obalnim zonama u npr. Norveškoj ili Čileu.

Zbog toga su prve kolonije Grka, a poslije njih i Rimljana upravo osnivane u obalnom pojasu. Zaleđe i Zagora nikada nisu u potpuno bilo ovladane.

S druge strane, Zaleđe i Zagora nikada nisu bile kolonizirane iz jednostavnog razloga što su planine u Dalmaciji asimetrično građene. To znači, kako su južne strane strmije od onih sjevernih, to je kretanje otežano. Rimsko osvajanje dinarskog krša odvijalo se preko kranjskog krša preko Posavine.

Isto je bilo i s turskom najezdom:

Onaj tko vlada Zagorom i zaleđem, lakše će ovladati Primorjem. Primjer toga je srednjovjekovlje. Biznat koji je vladao obalom,  sredinom 10. stoljeća, počeo je plaćati danak hrvatskim vladarima koji su kontrolirali unutrašnjost.

ČETIRI GEOPSIHE HRVATSKOG NARODA

U svojemu spisu “Smjernice i elementi u razvoju hrvatskog naroda” iz 1932. godine, Lukas bilježi: “Značajno je, da mi, istočni narodi, nijesmo dobili sa istoka nikakve kulturne trajne tekovine, jer ono što je bilo vrijedno, nije se dalje razvijalo, a to je znak, da nije odgovaralo našoj psihi, pa se naša kultura posvema izgradila na zapadnoj osnovici. Tako smo postali istočna točka zapadne europske kulturne zajednice.” (Lukas,1997:167)

Uviđajući kako su različite povjesne okolnosti utjeacle na psihu naroda, Lukas razlikuje četiri geopsihe našeg naroda; današnjim rječnikom mentaliteta: Tako se zapadna geopsiha očituje u individualističkim, aktivnim i radnim crtama. Onaj istočni, odlikuje se sa kolektivističkim, fatalističkim i metafizičkim osebinama. Treća geopsiha razvija se u panonskom kraju, omeđenom rijekama Dravom i Savom. Otvorenost prostora i jednoličnost životnih uvjeta, utjecali su na brzu i veliku pokretljivost tog stanovništva. To se može vidjeti i u tome što se malo i rijetko čuvaju ostatci starih kultura.

Četvrta geopsiha je ona “balkanska”. Prema Lukasu, ovaj blok, radi stalnih migracija naseljen je i tuđim etničkim elementom. Taj element tako cjepa i udaljava preostala tri elementa i spreiječava narodnu jedinstvenost.

“Da tuđi narodni elementi, useljeni ovdje, mogu oslabiti našu otpornu snagu, posve je jasno, jer unose smetnju u naš vertikalni razvoj, pa kod njih prevladavaju horinzontalni spojevi, zato su od takvih stranaca i došli oni pokreti, koji se s narodnim duhom i imenom ne poklapaju “.

Važno je istaknuti kako Lukas, za razliku od srpskih etnopsihologa Vladimira Dvornikovića i Jovana Cvijića i njihovih znanstveno rasističkih stavova, ne miješa narod i rasu. Tako piše u jednom svome članku: “Narod nije rasa. Ni jedan, ni drugi utjecaj života i rada nije se u posljednje vrijeme toliko isticao, kao utjecaj rase (…)

Jedno je posve sigurno, da se rasa i narod nikada ne poklapaju, pa nema, nijednog naroda koji je rasno homogen (…)

Rasa je sredina individualna, nacionalnost je sredina socijalna”. (Lukas, 1997: 108-111)

Veliku zaslugu u očuvanju hrvatskog identiteta vidi u Hrvatskom zagorju. Ono se svojom ograđenošću očuvalo od turske najezde.

“Banovinski zagorac je izgrađen pod utjecajem crkve i feudalnog sustava. To je psihologijski izvor pravica, koje nijesu sav pokretni monet kolektivnosti, već i pojedinca. Konzervativizam je temeljna crta njegovog životnog naziranja. U oskudnim prilikama živeći Zagorac čuva ovu grudu zemlje kao amanet, i brižno je obrađuje poput vrta, pa svako i najmanje diranje u taj posjed izaziva u njemu otpor”. (Lukas, 1997: 95)

Socijalno-psihološke struje sa zapada i različite ekonomske promjene, ostavile su ovdje jak refleks (buna Matije Gubca). Hrvatsko zagorje je tako okupilo sve hrvatske krajeve.

“Zagreb i Hrvatsko zagorje su dali raskomadanim i duhovno nepovezanim čestima Dalmacije, Istre, Bosne i Hercegovine, dušu i svijest nacije i od amorfnih česti stvorile kolektivnu ličnost naroda sa svim kulturno-socijalnim specifičnim osobinama vlastitog bića i vlastite individualnosti”. (Lukas, 1997:96).

Filip Lukas/ProjektVelebit | standardna-devijacija.blogspot

Literatura:
1. Filip Lukas: Hrvatska narodna samobitnost, Dom i svijet, Zagreb, 1997.
2. (http://standardna-devijacija.blogspot.hr/2016/02/hrvatska-geopolitika-20-stoljeca-1dio.html), pristupljeno dana 01.02.2017.
Napomena: Ovaj tekst dopunjen je tekst kojeg sam napisao i objavio na svojem blogu prošle godine. Kako je vrijeme odmicalo, a moje zanimanje za djela Filipa Lukasa raslo, detaljnije sam izučavao njegove spise- čega je posljedica ovaj tekst. Ipak, jedan dio teksta, iako nisam sklon autoreferenciji, ponovno sam uklopio u ovaj tekst. Kako ne bi bio optužen za (auto)plagijat, dio navedenog teksta označujem linkom na poveznicu starijeg teksta.
Foto: thecharnelhouse.org – Isječak iz talijanske karikature (1817.) koji pokazuje Hrvatsku na geopolitičkoj karti Europe.
 

Komentari

Komentari

Sci/Tech

12 ranih znakova demencije: Trebaju iz znati svi iznad 40 godina

Objavljeno

- datum

Postoji više od 100 različitih tipova demencije, a svaka progresivno oštećuje mozak, piše Healthy Definition. Najčešći tip je Alzheimerova bolest, budući da više od 50 posto slučajeva demencije uključuje ovaj poremećaj.

Kako će se demencija manifestirati ovisi od osobe, odnosno njene fizičke i psihičke stabilnosti, kao i od podrške obitelji. Iako je neizlječiva, kada se rano otkrije, tretmani su prilično uspješni i mogu na duge staze odložiti simptome koji će svakako doći.

Ovo je 12 upozoravajućih ranih znakova demencije:

1. Problemi sa kratkoročnom memorijom

Ovo je jedan od najranijih znakova demencije, a postupni gubitak kratkoročne memorije je vrlo suptilna promjena. Prvo se osoba ne može sjetiti događaja koji su se odigrali prije mnogo godina, ali imaju poteškoća sjetiti se i nedavnih događanja. Više ne mogu zapamtiti ni zašto su krenuli negdje ili gdje su ostavili svoje stvari.

2. Teškoće u pronalaženju pravih riječi

Ako osoba teško bira određenu riječ, može biti da je demencija već počela. Vođenje smislenog razgovora za ove osobe može biti vrlo teško, jer im treba više vremena da shvate što im se govori. Također, javlja se teškoća s pamćenjem specifičnih riječi.

3. Promjene raspoloženja

Još jedan rani znak demencije. Osoba pogođena ovim stanjem češće se osjeća depresivno, a kod nekih pacijenata dolazi čak i do kompletne promjene osobnosti. Primjerice, ako su ranije bili stidljivi, postaju potpuno otvoreni i hrabri.

4. Letargija

Pacijenti oboljeli od demencije lako gube interes za nešto. Više ne uživaju u stvarima koje su ranije voljeli raditi, a dolazi čak i do gubitka volje za izlaženjem iz kuće i provođenjem vremena s najmilijima.

5. Teškoće s rješavanjem problema i pravljenjem planova

Pravljenje planova ili praćenje već isplaniranih procesa vrlo je teško za ljude u ranoj fazi demencije. Suočavaju se i s teškoćama s brojevima, gube sposobnost fokusa i koncentracije.

6. Otežano obavljanje svakodnevnih aktivnosti

Uobičajen simptom demencije jeste i gubljenje sposobnosti za obavljanje svakodnevnih aktivnosti, koje su ranije obavljali automatski. U dosta slučajeva, pacijenti više se ne znaju odvesti na poznato mjesto ili se sjetiti pravila neke igre.

7. Vrijeme više nije isto

Razlikovanje prošlosti, sadašnjosti i budućnosti veliki je izazov za ljude koji pate od demencije. Čak im može biti teško razumjeti zbog čega se nešto treba dogoditi sutra, a ne odmah.

8. Teško prepoznaju mjesta

Iako su im nekada bila vrlo poznata, pacijenti oboljeli od demencije više ih ne prepoznaju. I vlastita kuća im može izgledati nepoznato i ne sjećaju se puta kojim se ide na neko odredište.

9. Problemi s pisanjem

Zadatak da nešto napišu vrlo je frustrirajuć i težak, jer ne mogu pronaći odgovarajuće riječi.

10. Počinju ponavljati stvari i riječi

Oboljeli od demencije počinju ponavljati postupke i rečenice koje su već izgovorili u istom razgovoru. Osjećaju nagon da postave pitanje koje su već postavili ili im je bilo postavljeno. Ponavljaju postupke poput pranja zuba, češljanja kose i brijanja.

11. Izbjegavaju promjene

Ovo se odnosi na neka područja ranijih iskustava, poput sjećanja da su se negdje izgubili. Kako bi izbjegli da se takva iskustva ponove, izbjegavaju svaku promjenu.

12. Ne mogu pratiti priču

Kao što je već rečeno, oboljeli od demencije imaju teškoće s koncentracijom i fokusom. To se najviše odražava na njihovoj nesposobnosti da prate tijek priče, bilo da s nekim razgovaraju ili gledaju film.

izvor: Novi život

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Sci/Tech

ŠOK ENERGETSKOG LOBIJA: OVAJ ČOVJEK JE NADMAŠIO KOMPANIJU ‘TESLA’ IZUMOM ELEKTRIČNOG AUTOMOBILA KOJI NIKADA NE TREBA PUNJENJE

Objavljeno

- datum

Koncept električnog automobila već dugo postoji, ali kao i svaka druga tehnologija koja bi mogla revolucionirati svijet, potrebno je neko vrijeme da se objavi javnosti

Bilo bi izvrsno izbaciti svu birokraciju koja odgađa ovaj proces, ali naš svijet ne funkcionira na taj način, u stvari, već zapravo sasvim suprotno i u industriji u kojoj dominira nafta, teško je da se išta promijeni.

Megalomanske korporacije imaju monopol na takve tehnologije, i oni sami žele kontrolirati tržište čiste energije, baš kao i u svezi sa naftom. Energija čiste tehnologije energije ima ogromne implikacije, ne samo s aspekta zaštite okoliša, nego i geopolitičke.

Možda zato tako dugo one neće vidjeti svjetlost dana, a mnoge od njih zapravo i nikada. Sjajno je vidjeti tvrtke poput Tesle koje su na tržištu, i do sada bi već trebalo biti ilegalno da proizvođači naprave automobil koji troši samo naftu, a ne i električnu energiju ili neki drugi oblik zelene tehnologije.

Uzmite na primjer “Zakon o inventivnoj tajnosti”, napisan je 1951. godine. Prema tom zakonu, patentne prijave za nove izume mogu biti podložne tajnosti. Vlada može ograničiti njihovo objavljivanje u javnosti ako vladine agencije vjeruju da bi njihovo otkrivanje bilo štetno za nacionalnu sigurnost.

Može li to biti razlog zašto mnogi revolucionarni izumi nikada nisu vidjeli svjetlo dana?

Prema izvješću Federacije američkih znanstvenika, na kraju fiskalne godine 2014. bilo je više od 5000 izuma koji su završili pod oznakom tajnosti, što je obilježilo najveći broj postavljanja izuma pod oznaku tajnosti još od 1994. godine.

Steven Aftergood iz federacije američkih znanstvenika izvještava:

“Popis iz 1971. ukazuje da su patenti solarnih fotonaponskih generatora bili podvrgnuti pregledu i eventualnim ograničenjima ako su fotonaponske ćelije učinkovitije više od 20%. Sustavi pretvorbe energije bili su također podložni pregledu i mogućim ograničenjima ako su ponudili učinkovitost pretvorbe “veće od 70 do 80%”.

Prilično ludo, ali definitivno vam daje materijala za kritičko razmišljanje.

Zadovoljstvo nam je izvijestiti o novom razvoju proizvoda od strane čovjek pod imenom Maxwell Chikumbutso, koji je sada postao prvi stanovnik Zimbabvea koji je dizajnirao i napravio vozilo na električni pogon i hibridni helikopter, među ostalim programima tvrtke SAITH Technologies.

Što je tu posebno? Njegova vozila stvaraju električnu energiju putem elektromagnetskih valova; radio frekvencije. Kao što objašnjava njegova web stranica.

Mislili biste da će električni automobil koji ne zahtijeva napajanje i koji se u osnovi može kretati na neodređeno vrijeme (sve dok se dijelovi ne oštete), biti velika vijest. Ali, nije, i čini se da takve tehnologije nikada i nisu.

“Vlada Sjedinjenih Država dala je plodnom izumitelju iz Zimbabvea Maxwella Chikumbutsou novi dom u velikoj državi Kaliforniji. Chikumbutso je osnivač tvrtke Saith Holdings Inc. pod kojom je napravio svoje serijske inovacije koje uključuju prvi svjetski generator zelene energije koji može proizvesti električnu energiju uporabom radio frekvencija, električni automobil koji ne troši gorivo, helikopter i mnogo više.”

Trenutno ovaj izumitelj živi u Kaliforniji. Zašto je to učinio?

Je li to zbog toga što su ONI naišli na revolucionara sa moćnim strojem koji bi mogao promijeniti svijet, ili je to zato što žele zadržati, ono što prijeti cjelokupnom geo-političkom okviru, u blizini kako bi ga mogli pratiti i kontrolirati? Tko zna. Ali uvijek je važno ispitati namjere američke vlade.

*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “pravokutnik CC” i odaberite “Prijevod titla”*

izvor: NoviSvjetskiPoredak.com

 

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Sci/Tech

AMERIČKI ZNANSTVENICI: Soda bikarbona ipak pomaže kod reumatoidnog artritisa i bolesti bubrega

Objavljeno

- datum

“Soda bikarbona vjerojatno pomaže kod mnogih bolesti”, tvrde američki znanstvenici. Njena uporaba doprinosi smirivanju upalnih procesa kod autoimunih bolesti, uključujući na primjer reumatoidni artritis.

Soda bikarbona, čiju korist često prešućuju, o oni “pametniji” čak i ismijavaju, ipak pomaže kod niza bolesti. “Soda bikarbona je dobra za zdravlje i to iz više razloga”, izvješćuju američki znanstvenici s  Medical College of Georgia, objavom znanstvenog rada u časopisu MedicalXpress. U svom istraživanju, znanstvenici su dokazali da soda bikarbona pomaže kod probave i ubijanju patogenih stanica.

Nadalje, znanstvenci pretpostavljaju da je konzumacija sode bikarbone dobra jer smanjuje pritisak na slezenu koja ne izaziva imunološki odgovor. Sve to smanjuje  količinu M1 makrofaga, stanica imunološkog sustava koje uzrokuju upalne reakcije. Međutim, broj protuupalnih M2 stanica se povećava.

Prema tvrdnjama istraživača, ovo otkriće je potvrđeno pokusima na miševima koji su konzumirali razrijeđenu sodu bikarbonu.

Soda bikarbona i njeni pozitivni učinci na naše zdravlje

Soda bikarbona ima pozitivne učinke na funkciju bubrega. Paul O’Connor, jedan od autora istraživanja, naglasio je da kod bolesti bubrega, krv može jako oksidirati, što uzrokuje rizik od kardiovaskularnih bolesti i osteoporoze. Međutim, soda bikarbona usporava taj proces.

„Kliničko iskustvo pokazalo je da određena dnevna doza sode bikarbone, ne samo da može smanjiti stopu oksidacije nego, utječe i na sprječavaju bolesti bubrega,” zaključili su znanstvenici.

Autor ovog članka ne vjeruje u crne mačke, gledanje u šalicu kave, grah i u loto, ali od malih nogu zna da soda bikarbona čini čuda kod žgaravice, čišćenja, dezinfekcije, kamenca i još niza dokazanih i manje dokazanih učinaka.

Bilo je dovoljno da mainstream mediji jave o “ekološkoj katastrofi” koja se dogodila u Lukavcu (Bosni i Hercegovini) – mjestu gdje se proizvodi soda bikarbona – i time nam privuku pažnju.  Jer kako jedna, gotovo besplatna, soda bikarbona može pozitivno djelovati na naše zdravlje, a što je” najgore” proizvodi se u Bosni i Hercegovini – piše portal Logično.

Ovaj put su “sabotažu” izveli američki znanstvenici čime su spriječili ismijavanje korisnosti sode bikarbone od strane “znanstvenih dušobrižnika” mainstream medija. Autor članka uvijek ima dva kilograma sode bikarbone u kući koju kupuje u Tuzli. One naše sode bikarbone od koje nemamo strah i koju naše majke već odavno koriste kod pripreme kruha i kolača. Logično 100%!

Izvor: MedicalXpress | Logicno.com

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Facebook

Popularno