Connect with us

Vijesti

Hoće li Plenković pokrenuti postupak utvrđivanja odgovornosti za veleizdaju?

Objavljeno

- datum

Bivši predsjednik Stjepan Mesić je na svoju inicijativu 19. travnja 1997. godine svjedočio u Haagu. Te godine predsjednik Republike Hrvatske bio je dr. Franjo Tuđman, a predsjednik Vlade Zlatko Mateša.

“Otkad je Stipe Mesić (još uvijek) zaštićeni haaški svjedok na temu podjele Bosne, stigao na Pantovčak, a proces detuđmanizacije odnosno razdržavljenja službeno započeo, kamioni dokumenata iz herceg-bosanskih i hrvatskih arhiva su otišli u haaško tužiteljstvo, u hrvatskoj su se politici i javnom prostoru promovirale teze tužiteljstva”, pisala je novinarka i publicistkinja Višnja Starešina o ulozi Stjepana Mesića.

Koje će korake poduzeti Hrvatska da dokaže da je Mesić lagao, hoće li premijer Andrej Plenković pokrenuti postupak utvrđivanja Mesićeve odgovornosti za veleizdaju?

U nastavku pročitajte dio onoga što je Mesić rekao je 19. travnja 1997. godine u Haagu:

Rođen sam 1934. godine u Orahovici. Završio sam srednju školu

u Požegi, 1961. diplomirao na Pravnom fakultetu u Zagrebu, a

1963. godine položio pravosudni ispit. Godine 1966. izabran

sam u Sabor kao jedini kandidat oporbe. Prema Ustavu mogao se

izabrati nezavisni kandidat ako je 100 osoba potpisalo

peticiju na sudu. Bio sam jedini koji se to usudio učiniti, i

bio sam izabran. Tada se 1971. odigralo “Hrvatsko proljeće” i

smijenili su me s položaja predsjednika općine Orahovica.

Godine 1971. suđen sam zbog nacionalizma i osuđen na dvije

godine i dva mjeseca zatvora koje sam proveo u Staroj

Gradiški. Vrhovni sud smanjio je osudu na jednu godinu poslije

priziva. Poslije toga radio sam u Arhitektonskom studiju,

konzultantskoj tvrtki, u kojoj sam se bavio pravnim i

komercijalnim pitanjima. Kad je moj direktor otišao u

mirovinu, preuzeo sam njegovo mjesto i bio sam direktor do

1990. Nisam mogao raditi kao odvjetnik jer nitko tko je bio

osuđen na zatvorsku kaznu, nije mogao raditi kao odvjetnik.

Posljednji predsjednik

Godine 1989. sudjelovao sam u stvaranju HDZ-a i bio sam glavni

tajnik HDZ-a. Godine 1990. postao sam predsjednik Vlade

Republike Hrvatske u okviru SFRJ. U jesen 1990. otišao sam u

Beograd, gdje sam postao potpredsjednik, a zatim predsjednik

Predsjedništva SFRJ. U to vrijeme još su bili na snazi zakoni

i Ustav SFRJ. Moje su odgovornosti bile predsjedavanje

kolektivnim Predsjedništvom, a bio sam i vrhovni zapovjednik

oružanih snaga.

Predsjednik Vlade, Ante Marković, bio je zadužen za izvrsnu

vlast. Predsjedništvo je imalo svu moć. Nije bilo jasne

razlike između izvrsnih i predsjedničkih ovlasti. Dvije su se

grane morale konzultirati. Predsjedništvo je bilo i tijelo

koje je svime upravljalo i savjetodavno tijelo. Predsjedništvo

Jugoslavije razlikovalo se od Predsjedništva Republike.

Predsjedništvo SFRJ donosilo je odluke konsenzusom, dok su se

u Republici odluke donosile većinom glasova. Predsjedništvo

Republike upravljalo je snagama sigurnosti, tj. policijskim

snagama – MUP-om. Ministarstvo obrane bavilo se logistikom i

obranom. Međutim, zapovijedalo je Predsjedništvo. Poslije

izbora, i nakon sto je Hrvatska postala nezavisna, stvari su

se promijenile i dobili smo polupredsjednički sustav.

Teritorijalna obrana je bila samo pod Republikom, a JNA je

bila pod zapovjedništvom Saveznog predsjedništva. TO se mogla

aktivirati samo u konzultaciji s Predsjedništvom Republike.

Kasnije su promijenili Ustav, pa je tada predsjednik Republike

mogao aktivirati TO.

Kad sam bio u Predsjedništvu SFRJ, bio sam dio kolektivnog

vodstva države. Predsjedništvo je odlučivalo o pitanjima rata

i mira i usklađivalo stavove republika među predstavnicima

Jugoslavije u stranim zemljama imenujući i smjenjujući

veleposlanike. Predsjedništvo je bilo i kolektivni vođa JNA.

Bilo je zaduženo za funkcioniranje vlade. Budući da su se

odluke donosile konsenzusom, to zapravo nije funkcioniralo. To

osobito vrijedi s obzirom na činjenicu da se Srbiji nije

sviđala federacija.

Kad su države dobile de facto nezavisnost, Srbija se

uznemirila jer je htjela vlast u Predsjedništvu. Kad sam rekao

da ću biti posljednji predsjednik Jugoslavije, učinio sam to

jer ništa nije funkcioniralo. Sve je to bilo blokirano, Kosovo

i Vojvodinu, kao dijelove Srbije, preuzela je Srbija.

Od HDZ-a do HNS-a

Godine 1991. vratio sam se u Zagreb, gdje sam postao

predsjednik Izvrsnog odbora HDZ-a. Imao sam taj položaj jer je

položaj glavnog tajnika bio ukinut – to je zapravo bio isti

posao. Ostao sam na tom položaju do izbora, kad sam izabran za

predsjednika Sabora. Godine 1994. napustio sam HDZ i ostao

zastupnik, premda nisam bio u HDZ-u. Zatim sam 1995. sa

suradnicima osnovao HND, Hrvatske nezavisne demokrate. Ove

godine, 1997., HND se ujedinio s HNS-om, Hrvatskom narodnom

strankom, i postao sam potpredsjednik HNS-a.

Kad je osnovan HDZ, osnivale su se druge stranke. Do toga

vremena nisu se mogle osnivati nikakve stranke. Prva

registrirana politička stranka bio je HSLS, Hrvatska

socioliberalna stranka. HDZ je osnovan kao zajednica, ne kao

stranka, jer smo se bojali da će komunisti ostati na vlasti i

da neće dopustiti političke stranke. Zadržali smo naziv i kad

je HDZ postao politička stranka.

Od početka HDZ je započeo kao pokret, ne kao stranka. Još

uvijek se prikazuje kao pokret. Nema specifičnih priklona –

lijevo ili desno. Tuđman mijenja pravac prema svojim

potrebama na temelju političke situacije u svakom trenutku.

Pokreti su mobilni, nestatični. Jedini identifikacijski faktor

je pojedinačni interes članova stranke. Sve je jasnije postalo

očito da HDZ hoće ostati na vlasti stjecanjem kapitala. Ako

izgube izbore, zadržat će utjecaj jer će kontrolirati kapital.

Zato je HDZ ušao u sve strukture. Malo je ljudi moglo ostati

na vlasti ako nisu bili u HDZ-u. U procesu privatizacije HDZ

je iskorištavao državne mehanizme kako bi svojim članovima

olakšao uspon na položaje koji su značili vlasništvo i

kontrolu. Nažalost, nisu bili obrazovani menadžeri, pa su

mnoga područja gospodarstva trpjela. Stoga je HDZ morao imati

politički utjecaj kroz gospodarsku kontrolu i vlasništvo ako

izgubi vlast.

Pojava nacionalizma

Kad je HDZ osnovan, njegova je prvobitna platforma bila

postizanje parlamentarne demokracije i slobodnog društva. U

platformi nema ničega neugodnog. Problemi su se pojavili kad

je Tuđman iskoristio ratnu situaciju. Donosio je odluke i

uredbe koje je trebao donositi parlament. Prema svojoj

prvobitnoj platformi, HDZ je trebao biti demokratska stranka.

U početku HDZ nije imao element nacionalne isključivosti. Na

primjer, na referendumu je 94 posto stanovništva glasovalo za

nezavisnu Hrvatsku, 12 posto stanovništva bili su Srbi. Rastom

nacionalizma u Srbiji i nacionalizma Srba u Hrvatskoj poveća

se hrvatski nacionalizam. Početni HDZ bio je nacionalni, ali

ne nacionalistički pokret.

Nacionalizam se počeo razvijati tek poslije prve srpske

pobune. U doba kada je osnovan, u HDZ-u nije nikada bilo

nikakvih teritorijalnih ambicija u odnosu na Bosnu. Poslije

pobune u Kninu, Tuđman je na sastancima HDZ-a izjavljivao

kako će rezultati biti da će tri do pet posto Srba ostati u

Hrvatskoj. Nismo učinili ništa kako bismo se suprotstavili

Miloševiću, koji je prisiljavao Srbe da se homogeniziraju, jer

HDZ nije imao nikakvu politiku za to – već je naprotiv gurnuo

hrvatske Srbe njemu. To je bilo razorno.

Tuđman je izjave o kretanju Srba davao unutar užeg političkog

vodstva. Istodobno Tuđman je pozvao Belu Tonkovića, vođu

hrvatskog pokreta u Vojvodini. Tuđman je ponudio tim Hrvatima

iz Vojvodine opciju da dođu u Hrvatsku ako se situacija ondje

pogorša zbog Miloševićeve politike etničke ciste srpske

države. Tonković to nije prihvatio i njegov se odnos s

Tuđmanom raspao. Tonković je smatrao da bi Mađari, Srbi i

Hrvati trebali živjeti zajedno u Vojvodini.

Ostatak pročitajte u dokumentu:

Komentari

Komentari

Vijesti

‘Treći put u povijesti Njemačka postaje najveća opasnost Europi i europskom miru’

Objavljeno

- datum

“Najozbiljnije vam kažem – ako nam ne pođe za rukom dati odgovore na izazove ilegalne migracije, tad će europski temelji biti dovedeni u pitanje“ – rekla je Angela Merkel obraćajući se zastupnicima Europske pučke stranke (EPP) na početku njihova trodnevnog zatvorenog sastanka u Münchenu.

Ona koja je pozivala, i poziva, islamiste, i koja hoće da sa njima pokori ostatak Europe, da iz temelja izmijeni kršćansku sliku starog kontinenta, počima uviđati, ali još ne i priznavati, povijesne grijehe svoje islamizirane, euroizdajničke, politike opasnih namjera kako piše Vinko Đotlo u Kamenjaru.com.

Trebalo je da se dogodi, i događa, stotine ubijenih i tisuće silovani Njemica, Francuskinja, Engleskinja, Talijanki i drugih državljanki koje su pod Merkelinim pritiskom primili ubojice u svoju kuću, da bi gospođi Stasi proradila savjest, i uvidila svu pogubnost politike otvorenih vrata islamistima ratno terorističke prošlosti, istrijebljenja kršćana i kršćanstva na prostorima s kojih dolaze u okupaciju Europe.

Trebalo je da se sruši ili ukloni tisuće križeva sa trgova i raskrsnica, javnih mjesta kako bi se zadovoljila ljudska prava islamista na štetu kršćana domaćina. Trebalo je da se dogodi, u nizu mnogih drugih emigrantsko islamskih zločina, silovanje a zatim i brutalno ubitstvo njemačke djevojčice, da bi kancelarka iz Honeckorova totalitarističkog režima, sama zadrhtala pred tim zlikovcima koje je dovela u zemlju.

Ostat će, zasigurno na svu sreću ne zauvijelk, tajna s kojim motivom, namjerama i ciljevima je „Nana“ Merkel izvršila emigrantsko islamsku agresiju na vlastitu zemlju i svoj narod. Na Europu. Iz tih činjenica nameću se mnoga pitanja, a ono najvažnije je, šta znači za Europu i europski mir jaka ujedinjena Njemačka.

No, čak ako se jednoga dana i otkrije ono što se javno ne smije reći, i pričati u Njemačkoj, a čuje se od Njemaca kada su van zemlje, jer to je europska zemlja sa najmanjim stupnjem demokracije slobode govora, da je Merkel dijete čovjeka koji je čvrsto surađivao sa Honeckorovom tajnom sluzbom Stasi.

I ako se jednoga dana i dokaže da je to istina, nikakva je lustracija ne će moći osloboditi od povijesne odgovornosti planirane islamske agresije na Europu i europske narode.

Pokazuje se, međutim, a to će budućnost i potvrditi, da povijesno rušenje Berlinskog zida, kao simbola totalitarnog komunističkog režima, nije bilo i rušenje te ideologije u glavama mnogih komunista, i ideologa tog najvećeg i najkrvavijeg zla u ljudskoj povijesti.

Iskoristivši iskustvo služenja režimu, mnogi od njih s promijenjenom odorom zasjeli su na visoke položaje u demokratskim društvima, na kojima se nikako ne snalaze, i ne prihvaćaju njegova pravila igre i života, zbog čega se može kazati da su oni i dalje ćuvari režima, a nikako graditelji demokracije.

Primjer njemačke kancelarke to potvrđuje, budući da ni poslije, gotovo, 30 godina pada komunističkog režima u zemlji u kojoj je odrasla, i iz koje je došla, nije čula glas tadašnjeg istočnonjemačkog naroda, „Wir sind das Volk”. I nije problem što ona tada nije čula glas svoga naroda, jer za čuvare režima narod nije ni postojao, problem je što ona i danas ne čuje glas svenjemačkog naroda na čijem je čelu.

Već u vrijeme njenog političkog uspona kada je na putu do vrha, a poglavito kada se popela u najviše visine njemačke politike, gazila gotovo sve ispred sebe, ponižavajući kasnije ispod svake ljudske razine sve one koji su joj pomagali na tom putu. Zbog toga je nisu željeli ni na svome sprovodu. Kroz sprovode njemačkih povijesnih velikana koji nisu željeli da bude na njima vidjela se sva njena politička i ljudska odanost režimu kojem je služila i iz kojeg je došla.

Ponižavanje i marginaliziranje njemačkih političara koji su srušili Berlinski zid, Merkelinin je pokušaj kažnjavanja istih za rušenje komunizma.

Ne može se stoga vjerovati njenom vapaju kako će „europski temelji biti dovedeni u pitanje, ako se ne odgovori na pitanje islamskih migranata”. To je samo pokušaj skidanja, ili umanjivanja, povijesne odgovornosti za političku igru sa islamiskim teroristima koji se kriju pod emigrantskom odorom.

Zar je moguće da se pokaje političarka koja je politikom nedodirljivosti unutar EU, a što je stavlja u političku ravan sa Honeckorom, Ceausescim, i suvremenim turskim Sultanom. Nitko od nazočnih europskih državnika nije imao hrabrosti reći joj, „gospođo Merkel emigrantska opasnost europskoj sigurnosti i budućnosti, vaše je djelo. Vi ste ih zvali i dozvali, i onda kada ste uvidjeli da vaš narod ustaje u obranu svoje sigurnosti, i da vi ipak niste europska sultanica kako se zamišljate, nama to govorite. To je vaš problem gospođo Merkel, i ne izvozite ga, i ne dijelite sa drugim europskim narodima. Rješavajte ga sami, sami ste ga i zamrsili“.

Strah koji je obuzima pred narodom i povijesnom odgovornosti, i njena sadašnja upozorenja Europi, kojoj je emigrantskim užetom zavezala vrat i čeka da se manje i slabije članice udave pod bujicom emigrantskih terorista, silovatelja, ubojica i vjerskih fanatika, je zapravo prisila tim malim euronarodima da i uz cijenu još većeg siromaštva, i veliki nemira, prime onoliko migranata koliko im naredi suvremena europska Sultanica Merkel.

Po treći put u povijesti Njemačka postaje najveća opasnost Europi i europskom miru.

Vinko Đotlo

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Vijesti

DA SE NE ZABORAVI: 19. kolovoza 1991. pobunjenici i JNA napali Pakrac.

Objavljeno

- datum

Autor

Bitka za Pakrac

  1. veljače 1991. Srbi u Pakracu donijeli odluku o pristupanju općine Pakrac SAO Krajini. Tim činom se policijska postaja u Pakracu izdvaja iz MUP-a RH. Pakrac je bio okružen selima s većinskim udjelom Srba u stanovništvu pa je trebao postati središte SAO Krajine za Zapadnu Slavoniju. Srpski teroristi su prvi ožujka 1991. godine napali policijsku postaju u Pakracu.

    Rubriku uređuje – dr. Marko Jukić

    Zapovjednik policijske postaje Pakrac, Srbin Jovo Vezmar, naređuje mobilizaciju rezervnih policajaca srpske narodnosti i razoružanje hrvatskih policajaca, njih 16. Hrvatski policajci su otpušteni iz službe i pobunjenici (četnici) su preuzeli vlast, skinuli hrvatsku zastavu i postavili srpsku a na zgradu općine su još postavili i četničku zastavu. Tom prilikom su naoružani srpski civili iz Pakraca i okolnih mjesta.

Drugog ožujka 1991. godine je uslijedio odgovor hrvatske policije. Specijalne postrojbe MUP-a RH su oslobodile policijsku postaju, skinule srpsku i postavile hrvatsku zastavu te zarobili 32 pobunjena policajca i uspostavili mir i red. Pobunjenici su se povukli u okolicu Pakraca odakle su pucali i granatirali Pakrac. JNA je iz Bjelovara poslala 10 tenkova u Pakrac. Bila je to demonstracija sile te potpora pobunjenicima i četnicima. Zadatak JNA je bio da štiti pobunjenike, da onemogući hrvatsku policiju pri uspostavi ustavno-pravnog poretka na teritoriju RH.

JNA je u Pakracu prvi put primijenila taktiku „tampon-zone“, koju će nekoliko mjeseci poslije često upotrebljavati u Hrvatskoj – nakon reakcije hrvatske policije na oružane akcije srpskih pobunjenika, JNA bi postavila svoje snage između dvije strane, službeno „razdvajajući sukobljene strane“, a zapravo onemogućavajući hrvatskoj policiji dalje djelovanje i uspostavu ustavnopravnoga poretka RH.

Prva žrtva rata u Pakracu bio je mladi policajac Vlado Laučan koji je mučki, iz zasjede dobio metak u leđa, dok je s kolegom kontrolirao promet u selu Omanovac, sjeverno od Pakraca 9. lipnja 1991. Nešto više od mjesec dana kasnije, 16. srpnja 1991., pada nova žrtva, poginuo je policajac Branko Čorak iz Križevaca, a ranjeni su Draško Škondro i Željko Szabo. Počinitelji u oba slučaja nisu pronađeni!

Od kolovoza 1990. do 19. kolovoza 1991. godine, kada je bio opći napad na Pakrac, na području Pakraca ubijena su 2 policajca, bilo je ranjeno 5 policajaca, više osoba oteto i nestalo, masovno je upotrebljavano vatreno oružje, podmetnuto je sedam požara, bačeno 26 eksploziva, dogodilo se nekoliko otmica prevoznih sredstava, više izloga je razbijeno te je spaljeno nekoliko zastava RH.

Već za vrijeme prvog općeg napada 19. kolovoza 1991., pobunjeni Srbi i pripadnici JNA ulaze u bolnicu i otimaju ravnatelja dr. Vladimira Solara kojeg su držali u logoru i zatočeništvu 6 mjeseci. Kasnije je bolnica teško oštećena a bolesnici su evakuirani 28. rujna.

Snage specijalne policije iz Zagreba, Bjelovara i Kutine su razbile četnike i uspostavile novu crtu obrane koja se održala do kraja sukoba.

Razaranja u Pakracu

O intenzitetu ratovanja na području Pakraca govori podatak da je tijekom Domovinskog rata na pakračkom području razrušeno 76% stambenog fonda. Tako se Pakrac nalazi na četvrtom mjestu po razrušenosti stambenog fonda, odmah iza Vukovara (91%), Hrvatske Kostajnice (85%) i Slunja (84%).

 

  1. kolovoza 1991.
  • Avioni JNA bombardirali Osijek, te pritom ubili dvije žene i ranili nekoliko civila. – Pogođena osječka katedrala, a oštećena i velika industrijska postrojenja.
  • Suđenje četvorici civila iz Splita koji su sudjelovali u demonstracijama protiv JNA Splitu. Obavještajna vojna služba KOS poslije demonstracija otela te civile.

Pripremio Dr Marko Jukić    Foto: Youtube

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Vijesti

Svečano otvoren 43. Trka na prstenac u Barbanu

Objavljeno

- datum

Sinoć je podizanjem zastave obilježen početak ovogodišnje manifestacije, 43. Trke na prstenac u Barbanu.

Tradicionalnom prolasku kroz Barban te postrojavanju sudionika mimohoda pored pozicije za podizanje zastave nazočio je velik broj stanovnika i posjetitelja. Nakon podizanja zastave predsjednik društva Trka na prstenac Dalibor Paus pročitao je imena ovogodišnjih konjanika koji su zadovoljili uvjete i mogu pristupiti natjecanjima. Njih ukupno 16 borit će se u subotu u Trci za viticu i u nedjelju u Trci na prstenac.

Tijekom večeri u Barbanu su se održali brojni sportski i kulturni događaji. Tako je s početkom u 17 sati održan malonogometni turnir na Mrzlici, a od 21 sat je započeo i turnir u briškuli.

U isto vrijeme, oko 21 sat u školi je otvorena izložba djela iz dvije mape Hede Gärtner, Vrata Istre, stvarnost & snovi i Usnuli kameni čuvari – istarski kašteli i kule. Djela nastala unutar navedenih mapa istarske umjetnice, temom su bliska upravo sredini i manifestaciji koja se ovaj vikend održava u Barbanu. Izložba se može pogledati u večernjim satima za vrijeme trajanja manifestacije Trka na prstenac.

Zabavni dio večeri zagrijali su Light House bend i DJ Nikola z Kukurini u Roy baru koji nastupaju od oko 21 sat do dugo u noć.
U subotu, 18. kolovoza održat će se Trka za viticu u 17 sati na Gradišću. Bit će to prigoda da se pogleda u kakvoj su spremi konji i konjanici te dat će naslutiti što nas možda očekuje i na vrhuncu tradicionalne konjičke manifestacije – na Trci na prstenac.

Pratite nas na:
https://www.facebook.com/trkanaaprstenac/

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Facebook

Popularno