Connect with us

Vijesti

Hoće li Plenković pokrenuti postupak utvrđivanja odgovornosti za veleizdaju?

Objavljeno

- datum

Bivši predsjednik Stjepan Mesić je na svoju inicijativu 19. travnja 1997. godine svjedočio u Haagu. Te godine predsjednik Republike Hrvatske bio je dr. Franjo Tuđman, a predsjednik Vlade Zlatko Mateša.

“Otkad je Stipe Mesić (još uvijek) zaštićeni haaški svjedok na temu podjele Bosne, stigao na Pantovčak, a proces detuđmanizacije odnosno razdržavljenja službeno započeo, kamioni dokumenata iz herceg-bosanskih i hrvatskih arhiva su otišli u haaško tužiteljstvo, u hrvatskoj su se politici i javnom prostoru promovirale teze tužiteljstva”, pisala je novinarka i publicistkinja Višnja Starešina o ulozi Stjepana Mesića.

Koje će korake poduzeti Hrvatska da dokaže da je Mesić lagao, hoće li premijer Andrej Plenković pokrenuti postupak utvrđivanja Mesićeve odgovornosti za veleizdaju?

U nastavku pročitajte dio onoga što je Mesić rekao je 19. travnja 1997. godine u Haagu:

Rođen sam 1934. godine u Orahovici. Završio sam srednju školu

u Požegi, 1961. diplomirao na Pravnom fakultetu u Zagrebu, a

1963. godine položio pravosudni ispit. Godine 1966. izabran

sam u Sabor kao jedini kandidat oporbe. Prema Ustavu mogao se

izabrati nezavisni kandidat ako je 100 osoba potpisalo

peticiju na sudu. Bio sam jedini koji se to usudio učiniti, i

bio sam izabran. Tada se 1971. odigralo “Hrvatsko proljeće” i

smijenili su me s položaja predsjednika općine Orahovica.

Godine 1971. suđen sam zbog nacionalizma i osuđen na dvije

godine i dva mjeseca zatvora koje sam proveo u Staroj

Gradiški. Vrhovni sud smanjio je osudu na jednu godinu poslije

priziva. Poslije toga radio sam u Arhitektonskom studiju,

konzultantskoj tvrtki, u kojoj sam se bavio pravnim i

komercijalnim pitanjima. Kad je moj direktor otišao u

mirovinu, preuzeo sam njegovo mjesto i bio sam direktor do

1990. Nisam mogao raditi kao odvjetnik jer nitko tko je bio

osuđen na zatvorsku kaznu, nije mogao raditi kao odvjetnik.

Posljednji predsjednik

Godine 1989. sudjelovao sam u stvaranju HDZ-a i bio sam glavni

tajnik HDZ-a. Godine 1990. postao sam predsjednik Vlade

Republike Hrvatske u okviru SFRJ. U jesen 1990. otišao sam u

Beograd, gdje sam postao potpredsjednik, a zatim predsjednik

Predsjedništva SFRJ. U to vrijeme još su bili na snazi zakoni

i Ustav SFRJ. Moje su odgovornosti bile predsjedavanje

kolektivnim Predsjedništvom, a bio sam i vrhovni zapovjednik

oružanih snaga.

Predsjednik Vlade, Ante Marković, bio je zadužen za izvrsnu

vlast. Predsjedništvo je imalo svu moć. Nije bilo jasne

razlike između izvrsnih i predsjedničkih ovlasti. Dvije su se

grane morale konzultirati. Predsjedništvo je bilo i tijelo

koje je svime upravljalo i savjetodavno tijelo. Predsjedništvo

Jugoslavije razlikovalo se od Predsjedništva Republike.

Predsjedništvo SFRJ donosilo je odluke konsenzusom, dok su se

u Republici odluke donosile većinom glasova. Predsjedništvo

Republike upravljalo je snagama sigurnosti, tj. policijskim

snagama – MUP-om. Ministarstvo obrane bavilo se logistikom i

obranom. Međutim, zapovijedalo je Predsjedništvo. Poslije

izbora, i nakon sto je Hrvatska postala nezavisna, stvari su

se promijenile i dobili smo polupredsjednički sustav.

Teritorijalna obrana je bila samo pod Republikom, a JNA je

bila pod zapovjedništvom Saveznog predsjedništva. TO se mogla

aktivirati samo u konzultaciji s Predsjedništvom Republike.

Kasnije su promijenili Ustav, pa je tada predsjednik Republike

mogao aktivirati TO.

Kad sam bio u Predsjedništvu SFRJ, bio sam dio kolektivnog

vodstva države. Predsjedništvo je odlučivalo o pitanjima rata

i mira i usklađivalo stavove republika među predstavnicima

Jugoslavije u stranim zemljama imenujući i smjenjujući

veleposlanike. Predsjedništvo je bilo i kolektivni vođa JNA.

Bilo je zaduženo za funkcioniranje vlade. Budući da su se

odluke donosile konsenzusom, to zapravo nije funkcioniralo. To

osobito vrijedi s obzirom na činjenicu da se Srbiji nije

sviđala federacija.

Kad su države dobile de facto nezavisnost, Srbija se

uznemirila jer je htjela vlast u Predsjedništvu. Kad sam rekao

da ću biti posljednji predsjednik Jugoslavije, učinio sam to

jer ništa nije funkcioniralo. Sve je to bilo blokirano, Kosovo

i Vojvodinu, kao dijelove Srbije, preuzela je Srbija.

Od HDZ-a do HNS-a

Godine 1991. vratio sam se u Zagreb, gdje sam postao

predsjednik Izvrsnog odbora HDZ-a. Imao sam taj položaj jer je

položaj glavnog tajnika bio ukinut – to je zapravo bio isti

posao. Ostao sam na tom položaju do izbora, kad sam izabran za

predsjednika Sabora. Godine 1994. napustio sam HDZ i ostao

zastupnik, premda nisam bio u HDZ-u. Zatim sam 1995. sa

suradnicima osnovao HND, Hrvatske nezavisne demokrate. Ove

godine, 1997., HND se ujedinio s HNS-om, Hrvatskom narodnom

strankom, i postao sam potpredsjednik HNS-a.

Kad je osnovan HDZ, osnivale su se druge stranke. Do toga

vremena nisu se mogle osnivati nikakve stranke. Prva

registrirana politička stranka bio je HSLS, Hrvatska

socioliberalna stranka. HDZ je osnovan kao zajednica, ne kao

stranka, jer smo se bojali da će komunisti ostati na vlasti i

da neće dopustiti političke stranke. Zadržali smo naziv i kad

je HDZ postao politička stranka.

Od početka HDZ je započeo kao pokret, ne kao stranka. Još

uvijek se prikazuje kao pokret. Nema specifičnih priklona –

lijevo ili desno. Tuđman mijenja pravac prema svojim

potrebama na temelju političke situacije u svakom trenutku.

Pokreti su mobilni, nestatični. Jedini identifikacijski faktor

je pojedinačni interes članova stranke. Sve je jasnije postalo

očito da HDZ hoće ostati na vlasti stjecanjem kapitala. Ako

izgube izbore, zadržat će utjecaj jer će kontrolirati kapital.

Zato je HDZ ušao u sve strukture. Malo je ljudi moglo ostati

na vlasti ako nisu bili u HDZ-u. U procesu privatizacije HDZ

je iskorištavao državne mehanizme kako bi svojim članovima

olakšao uspon na položaje koji su značili vlasništvo i

kontrolu. Nažalost, nisu bili obrazovani menadžeri, pa su

mnoga područja gospodarstva trpjela. Stoga je HDZ morao imati

politički utjecaj kroz gospodarsku kontrolu i vlasništvo ako

izgubi vlast.

Pojava nacionalizma

Kad je HDZ osnovan, njegova je prvobitna platforma bila

postizanje parlamentarne demokracije i slobodnog društva. U

platformi nema ničega neugodnog. Problemi su se pojavili kad

je Tuđman iskoristio ratnu situaciju. Donosio je odluke i

uredbe koje je trebao donositi parlament. Prema svojoj

prvobitnoj platformi, HDZ je trebao biti demokratska stranka.

U početku HDZ nije imao element nacionalne isključivosti. Na

primjer, na referendumu je 94 posto stanovništva glasovalo za

nezavisnu Hrvatsku, 12 posto stanovništva bili su Srbi. Rastom

nacionalizma u Srbiji i nacionalizma Srba u Hrvatskoj poveća

se hrvatski nacionalizam. Početni HDZ bio je nacionalni, ali

ne nacionalistički pokret.

Nacionalizam se počeo razvijati tek poslije prve srpske

pobune. U doba kada je osnovan, u HDZ-u nije nikada bilo

nikakvih teritorijalnih ambicija u odnosu na Bosnu. Poslije

pobune u Kninu, Tuđman je na sastancima HDZ-a izjavljivao

kako će rezultati biti da će tri do pet posto Srba ostati u

Hrvatskoj. Nismo učinili ništa kako bismo se suprotstavili

Miloševiću, koji je prisiljavao Srbe da se homogeniziraju, jer

HDZ nije imao nikakvu politiku za to – već je naprotiv gurnuo

hrvatske Srbe njemu. To je bilo razorno.

Tuđman je izjave o kretanju Srba davao unutar užeg političkog

vodstva. Istodobno Tuđman je pozvao Belu Tonkovića, vođu

hrvatskog pokreta u Vojvodini. Tuđman je ponudio tim Hrvatima

iz Vojvodine opciju da dođu u Hrvatsku ako se situacija ondje

pogorša zbog Miloševićeve politike etničke ciste srpske

države. Tonković to nije prihvatio i njegov se odnos s

Tuđmanom raspao. Tonković je smatrao da bi Mađari, Srbi i

Hrvati trebali živjeti zajedno u Vojvodini.

Ostatak pročitajte u dokumentu:

Komentari

Komentari

Vijesti

Slijepa Hrvatica gastarbajterica oduševila žiri u njemačkom showu: Poruka njenog oca rasplakala je cijeli studio

Objavljeno

- datum

Hrvatica sa švicarskom adresom, Bernarda Brunović, oduševila je svojim nastupom u njemačkom “The Voice-u”. 

Društvene mreže bruje o talentu ove mlade djevojke. 

Bernarda je slijepa od rođenja, a otkrila je i da iza sebe ima već 30 operacija – nijedna od njih nije pomogla pa danas nosi staklenu protezu na lijevome oku – javlja novi.ba.

“Kad mi je bilo 15 godina rekla sam da mi je dosta bolnica, lijekova i narkoza”, otkrila je na svom prvom nastupu Bernarda žiriju i publici. Tada je otpjevala pjesmu “I Heard It Through The Grapevine” i glatko zaradila četiri “da” za prolaz.

U nedjelju se pak “suprostavila” sunatjecateljici Lauri Neels. Djevojke su zajedno otpjevale Adeleinu pjesmu “Rolling in The Deep”, a iako su obje bile sjajne, nastup Hrvatice ostavio je sve bez teksta.

“Ona je čudo”, komentirali su na društvenim mrežama, a žiri je samo potvrdio da je oduševljenje shvatljivo – i njih je, kao struku, “dotukla” glasom.

Međutim, tek onda je uslijedio najemotivniji trenutak.

Kada je Bernarda sišla s pozornice dočekao ju je njen otac Željko i čvrsto zagrlio uz poruku “Znao sam da si najbolja”.

M.Skit.  foto: screenshot

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Vijesti

DA SE NE ZABORAVI: Daytonski sporazum

Objavljeno

- datum

Autor

Daytonski sporazum, naziv je mirovnoga dogovora o uređenju Bosne i Hercegovine nakon rata 1992.-1995. godine.

Konferencija je održana od 1. do 21. studenog 1995. godine u bazi zračnih snaga Wright-Patterson u Daytonu, Ohio, SAD. Glavni su sudionici bili Alija Izetbegović (predsjednik Republike BiH), Slobodan Milošević (predsjednik Republike Srbije, Srbija i Crna Gora, ondašnja SR Jugoslavija) i Franjo Tuđman (predsjednik Republike Hrvatske), predstavnici triju država nastalih iz bivše Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, te glavni američki pregovarač, veleposlanik Richard Holbrooke i general Wesley Clark.

Bosna i Hercegovina je podijeljena na Federaciju BiH i Republiku Srpsku, dva entiteta, uz tri konstitutivna naroda. Sporazum je službeno potpisan u Elizejskoj palači u Parizu, 14. prosinca 1995. godine. Najveći uspjeh Daytonskog sporazuma je okončanje rata.

Važno je spomenuti da Daytonski sporazum u Bosni i Hercegovini nikada nije službeno ratificiran, iako on na neki način vrijedi kao Ustav te države, kao nešto što je tabu i čemu međunarodna zajednica ne da ni razgovarati, a kamoli dopustiti promjenu tog sporazuma, koji nikada nije objavljen u Službenom glasniku BiH. Dakako, kada međunarodnoj zajednici odgovara oni Daytonski sporazum primjenjuju na specifičan način, kako im odgovara, pa ga, prešutno, samoinicijativno, mijenjaju.

Sporazum je bio kočnica rata, ali kroz sljedećih 20 godina pokazalo se da Daytonski sporazum stvara mnoge probleme. Postao je izvor nesuglasja triju strana. Tumačio se i tumači na razne načine.

Daytonskim sporazumom legalizirano je etničko čišćenje u Republici Srpskoj, u kojoj je ubijeno ili protjerano oko 94 posto Hrvata.

Daytonski sporazum potpisan je pod strahovitim pritiskom i bez znanja građana BiH. Po važećem Ustavu države BiH jedino je Predsjedništvo Republike Bosne i Hercegovine imalo pravo donijeti ”Odluku“ o potpisivanju Daytonskog sporazuma, ali ono to nije nikada učinilo. Daytonski sporazum je čisti politički sporazum bez pravog temelja, donesen je pod pritiskom kakav nije zabilježen u novijoj povijesti Europe.

Ovlašteni tumač Daytonskog sporazuma je Ured visokog predstavnika što ukazuje da je BiH država pod protektoratom međunarodne zajednice koja je kriva što BiH nije postala pravna država. Međunarodna zajednica je preko Ureda visokog predstavnika mijenjala i tumačila Daytonski sporazum prema trenutnim političkim interesima i uvijek na štetu Hrvata u BiH. Međunarodna zajednica je dopustila da Hrvatima, konstitutivnom narodu u BiH, predstavnike u institucije države biraju pripadnici drugih naroda!

U kolovozu 2014. u Zastupničkom domu američkog Kongresa našla se rezolucija koja po prvi put na izravan način upozorava na gaženje političkih prava Hrvata i traži prevedeno rješenje koje će zaustaviti daljnje ponižavanje najmalobrojnijeg naroda. Rezoluciju je u proceduru uputila kongresnica Janice Hahn koja između ostalog ističe da se izbori u BiH ubuduće moraju odražavati pravo konstitutivnih naroda i ostalih birati svoje legalne predstavnike u institucijama, čime bi “tada predstavljali narode i građane u skladu s temeljnim odredbama Daytonskog sporazuma za razliku od sadašnje prakse u kojima je omogućeno da jedan konstitutivni narod bira predstavnike drugog konstitutivnog naroda, što vodi daljnjem ometanju političkih prilika u zemlji.”

Prije Daytonskog sporazuma, Srbi su kontrolirali oko 46% BiH, srpski je postotak narastao do 49% nakon Daytona. Hrvati su kontrolirali 26% BiH prije Daytona a nakon sporazuma kontroliraju samo 21% BiH. Bošnjaci su dobili najviše, njihov postotak se povećao od 28% prije Daytona do 30% te su uvelike poboljšali kvalitetu dobivene zemlje. Mirovni sporazum im je dao skoro cijelo Sarajevo, kao i neke bitne položaje u istočnoj Bosni i Hercegovini (npr. goraždanski koridor) dok su napustili tek nekoliko položaja na planini Ozren i u zapadnoj Bosni. Daytonski sporazum je izvrstan primjer međunarodne nepravde i kršenja ljudskih prava.

FOTO: Zemljovid podjele BIH po sporazumu, Daytonski sporazum-(wikipedija)

Zemljovid ustupaka u Daytonskom sporazumu/ Bih_dayton_sh

 

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Vijesti

Svjetski znastvenik, trn u oku ‘novog ateizma’ – dr John Lennox: Dawkins i njegovi nemaju ni dubine ni argumenata

Objavljeno

- datum

Autor

Johna Lennoxa zovu “najvažnijim kršćanskim apologetom suvremenog akademskog svijeta”. Polemizirao je uspješno sa svim značajnijim predstavnicima “Novog ateizma”, pokreta koji je posljednjih desetak godina kritizirao i napadao kršćanstvo sa stranica ili ekrana svih medija, stvarajući klimu u kojem je vrijeđanje vjernika postalo pitanje društvenog prestiža.

(više…)

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Facebook

Popularno