Connect with us

Zoran Čapalija-Čaplja

Haški tribunal – neprofesionalna i nesavjesna politička institucija!

Objavljeno

- datum

Duboko potreseni smrću dragog generala Slobodana Praljka ipak ne smijemo potonuti u depresiju već moramo ostati pribrani i sagledati mnoge činjenice vezane za ovaj tragičan događaj. Jasno je kako je to vrlo teško jer je bol radi ovog gubitka izuzetno traumatična no sjetimo se njegove čvrstine i sabranosti u svim trenutcima teškog i krvavog Domovinskog rata.

Sretan sam što sam imao čast upoznati ga jer je bio čovjek koji je govorio samo istinu, pošten i osjećajan no čvrst i veliki domoljub. Bio je spreman priznati svoje pogreške, saslušati svakoga i donositi vrlo teške i odgovorne odluke. To kako je bio pravi erudita govori i sama činjenica o završena tri fakulteta. Gospodin Praljak nije bio samo puko akademski obrazovana osoba već stvarni intelektualac.

Svakako odvojite malo vremena i pogledajte ovaj video:

Osobno mislim kako je on žrtva političkog sudovanja Haškog tribunala kao i neprofesionalnog te nesavjesnog postupanja te institucije što je rezultiralo njegovom smrću. Ako napravimo vrlo jednostavnu i kratku analizu uočit ćemo kako se ta neprofesionalnost i nesavjesnost očituje se u slijedećim točkama:

Povreda Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda članak 5.1 točke 3. i 5.

1. Pretres osoba lišenih slobode

Osobe lišene slobode moraju se detaljno pretresti pri dolasku u zatvorski prostor kao i pri svakom izvođenju i vračanju u zatvorsku sobu. Sve ono čime bi mogao ugroziti vlastiti ili život drugih osoba mora se izuzeti. Sigurnost “čistoće osobe i prostora“ može se i mora kontrolirati pretresom prostorije u kojoj osoba lišena slobode boravi. Očito je da je u načelu i slučaju generala Slobodana Praljka ova radnja propuštena, što se može smatrati nesavjesnim i neprofesionalnim obavljanjem službe čija je posljedica smrt osobe lišene slobode.

2. Vođenje osoba lišenih slobode

Za vođenje osoba lišenih slobode mora se osigurati onaj broj djelatnika pravosudne policije koji jamči punu sigurnost osobe koja se vodi (vanjski napad) kao i mogućnost sprječavanja bijega osobe lišene slobode. Pri izricanju presude generalu Slobodanu Praljku i ostalim okrivljenicima određen je nedovoljan broj pravosudnih policajaca koji su bili postavljeni tako da nisu mogli kontrolirati čuvane osobe, kako od pravljenja nereda i međusobnog sukoba, tako i od pokušaja suicida. Svakog okrivljenika trebala su voditi po dva pravosudna policajca , jedan s lijeve, a drugi s desne strane okrivljenika. U sudnici su trebali sjediti tako i da lijeva i desna strana završavaju pravosudnim policajcem, a između okrivljenika trebali su također sjediti pravosudni policajci.

Drugim riječima za ovo privođenje trebalo je biti osigurano 12 pravosudnih policajaca. Pri čitanju presude 7 pravosudnih policajaca sjedilo bi pored okrivljenika, dva bi stajala iza njih sa svake strane, a troje bi bilo pripravno ispred sudnice. Da je ovaj uvjet bio zadovoljen policajci bi mogli reagirati i spriječiti suicid koji se nažalost dogodio.

3. Potrebne prateće službe

Pri visoko-rizičnim suđenjima, a osobito pri izricanju presuda starijim i zdravstveno ugroženim osobama nužno je osigurati hitnu zdravstvenu službu. Kako se u ovom slučaju radilo o osobama lišenim slobode u starijoj životnoj dobi koje mogu imati određenih zdravstvenih tegoba, svakako se o tome trebalo voditi računa. Da je to učinjeno gospodinu Pralju bi se moglo odmah pružiti pomoć.

4. Davanje lažne izjave

Već nekoliko minuta nakon ispijanja otrova general Slobodan Praljak je potpuno sigurno preminuo jer je otrov bio u tekućem stanju pa je tako vrlo brzo djelovao. Jano je da djelovanje ovisi o tipu i snazi otrova. U točno neutvrđeno vrijeme, negdje oko 30 minuta nakon incidenta, jedan od djelatnika suda izvijestio je kako se poduzimaju sve potrebite mjere i kako je general Praljak živ. Ova izjava sramotna je i trebala bi biti kazneno sankcionirana.

Kola hitne pomoći došla su gotovo sat vremena nakon incidenta što je potpuno nedopustivo. U direktnom televizijskom prijenosu bilo je vidljivo kako osoblje kola hitne pomoći još dugo nakon dolaska nije postupalo. Zašto? Vjerojatno zato što je general Praljak već bio mrtav.

Ako je ova laž o stanju generala Praljka trebala poslužiti kako bi se dovršilo izricanje presude dok je on još navodno živ, onda je to stravično i to jednako tako kao i ova nakaradna politička presuda svim okrivljenima. Takav postupak ne zaslužuje samo moralnu već i vrlo strogu kaznenu odgovornost.

Povrede Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda Članak 6.1 pravo na pošteno suđenje točka 1. 3. stavak d.

5. Pravo na pravednu presudu u razumnom roku

Je li ovaj postupak morao trajati tolike godine? Sasvim sigurno nije. Duljina procesa je bitno utjecala na psihičko stanje okrivljenika, a naročito na ponos generala Slobodana Praljka, što je na koncu pokazao njegov postupak.

Ne prihvaćanjem relevantnih činjenica i izvedenih dokaza obrane od strane Tribunala rezultiralo je nepravednom presudom. Time je direktno povrijeđeno pravo na pošteno suđenje izrečeno u članku 6. točci 3. stavku d) Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Sud u presudi spominje UZP (udruženi zločinački poduhvat) koji je imao za cilj osvajanje bošnjačkog teritorija. Kolika je to neistina dokazuje činjenica kako je Hrvatska prema podacima Ureda Republike Hrvatske za prognanike i izbjeglice primila i zbrinjavala 670.000 izbjeglica i prognanika Muslimana – žena, djece i muškaraca – starijih od 55 godina. Kad se tome pridoda činjenica kao je Hrvatska obukla, opremila, naoružala bošnjačke postrojbe te izvršila njihovu obuku onda je sigurno suludo govoriti o tame kako je Hrvatska nakon sveg tog htjela i napravila sukob s Bošnjacima ili kako to tvrde neki primitivni mozgovi izvršila agresiju na BiH.

HVO je dopustio prolaz mnogih konvoja s oružjem preko svog teritorija, a i sam je naoružao dio Bošnjaka kako bi se mogli suprotstaviti srpskoj agresiji. Bilo bi dobro da taj „ČASNI „ tribunal kaže barem jedan primjer u kojem je netko naoružao svog neprijatelja pa onda krenuo u napad protiv njega. To ne može biti logično ni najvećoj budali, pa se onda s pravom pitam kako je sud mogao donijeti takav zaključak. Spada li to u postupak poštenog i pravednog sudovanja?

Gospodo iz Tribunala morat će te preuzeti odgovornost za ovu presudu, a isto tako za smrt časnog i poštenog čovjeka koji nije mogao podnijeti teret nepravde koju ste mu nanijeli.

Ponekad treba biti i malo ironičan i reći ono što se nekom ni malo neće sviđati. Ovu presudu donio je sud koji je osnovan 25. svibnja 1993. godine, a presudu generalima HV-a i HVO-a iznio 29. studenog 2017. Koje li znakovitosti???

Bez obzira na ovu lakrdijašku presudu i sramotu koja se želi nametnuti našim generalima oni će za nas i dalje biti heroji. Posebnu čast u povijesti Hrvata imati će zauvijek general Slobodan Praljak koji je odlučio radije umrijeti no nepravedno biti proglašen ratnim zločincem. Poput nepravedno osuđenog Sokrata ispio je otrov.

Imaju li i miligram takve časti svi oni zastupnici koji su nedolaskom izbjegli odavanje počasti pokojnom generalu i svim drugim u ratu stradalim hrvatskim vojnicima. To je ideološka paradigma onih koji su napustili sabornicu 25. lipnja 1991. kad je Hrvatski državni sabor usvajao povijesnu odluku o osamostaljenju Republike Hrvatske. Oni nisu zaslužili biti zastupnici Hrvatskog sabora.

Gospodo – sram vas bilo!

Zoran Čapalija Čaplja

Komentari

Oglasi
Komentari

Zoran Čapalija-Čaplja

FANTJE – DOSTA JE BILO!

Objavljeno

- datum

Igrači s puno utakmica u nogama znaju kako u određenom trenutku igre treba stati na loptu, sagledati situaciju i donijeti najbolju odluku. Kad bi barem naši političari koristili ovo pravilo vjerojatno ne bi donosili loše odluke Ili možda znaju ali ne znaju iznaći najbolja rješenja.  Pogledajmo malo situaciju oko Savudrijske vale. To vrlo jednostavno pitanje zakomplicirali su do neviđenih razmjera.

Uvjet za razdruživanje bivših republika ex Jugoslavije bio je prihvaćanje odluka Badinterove arbitražne komisije u okviru Mirovne konferencije o Jugoslaviji. Prema toj odluci države koje će nastati razdruživanjem morale su potpisati ovaj sporazum kao garanciju da se granice između bivših federalnih jedinica smatraju državnim granicama slijednica i ne mogu se mijenjati silom, nego samo sporazumom. Taj sporazum mogu donijeti samo države slijednice koje imaju graničnih problema. Navedeni sporazum potpisala je i Republika Slovenija. Što je tu onda sporno i što sada žele? Je li taj sporazum potpisan s figom u džepu? Očito se radi u slovenskim teritorijalnim pretenzijama na teritorij Republike Hrvatske. Sve dok obje države sa spornim pitanjem ne potpišu nekakav novi sporazum kao granična crta ima se uzimati ona kakva je bila u ex Jugoslaviji.

KAKO I KADA JE SLOVENIJA POKAZALA PRETENZIJE ZA HRVATSKIM MOREM

Nakon ukidanja Zone B SST-a 1954. (Slobodnog teritorija Trsta)  i reintegracije teritorija Zone u  ex Jugoslaviju to jest u Sloveniju i Hrvatsku, Slovenija je perfidno započela ovu prevaru s graničnom crtom.  Pri regulaciji rijeke Dragonje izgrađen je kanal Sv. Odorika koji je preuzeo većinu vode rijeke Dragonje. Slovenci su od tada počeli Dragonjom nazivati kanal Sv. Odorika i tvrde kako tuda prolazi „prava“ granična crta iako je sukladno načelima međunarodnog prava granična crta trebala ostati na prvobitnom, prirodnom toku rijeke Dragonje.

Naslovna skica vam vjerojatno govori o poštenju arbitražnog suda.

Kako se tu radi o slovenskoj samovoljnoj odluci o kojoj ne postoji niti jedan zakonski akt ili institucionalna odluka na republičkoj ili državnoj razini, potpuno je jasno kako je ta njihova odluka nelegalna i nevažeća.  Jedina pravno važeća granična crta je ona koju je odredila Badinterova arbitražna komisija jer je ona pravni slijed  “Avnojskih granica”. Fantje tu ste arbitražnu odluku potpisali! Bilo bi vrijeme da shvate kako sve dok naše dvije države ne potpišu nekakav novi sporazum, kao granična crta ima se uzimati ona kakva je bila u ex Jugoslaviji.

JE LI HRVATSKOJ BIO POTREBAN OVAJ ARBITRAŽNI PROCES?

Odlazak na Arbitražni sud za Hrvatsku bio je potpuno nepotreban jer mi s tom graničnom crtom nemamo nikakvih problema. U dobrosusjedskoj maniri Hrvatska je pristala na ovaj postupak vjerujući kako će se Arbitražni sud svoj pravorijek donijeti nepristrano u skladu s pravnim uzusima. Nažalost dogodio se nevjerojatan skandal kojim je cjelokupni arbitražni postupak potpuno kompromitiran. Slovenska strana stupila je u nedozvoljeni odnos s članovima Arbitražnog suda i dogovorom sa sucima ovaj proces usmjeravala prema vlastitom političkom interesu.  Kada je ovaj skandal otkriven Hrvatska je napustila arbitražni proces jer nadalje nije mogla imati povjerenje u takav Arbitražni sud. Odluka o napuštanju arbitražnog procesa donesena je jednoglasnom odlukom u Hrvatskom saboru, a sve političke stranke u potpunosti su podržale ovu odluku.

TKO JE ODGOVARAO ZA KOMPROMITACIJU ARBITRAŽE?

Usprkos obavijesti o hrvatskom napuštanju ovog procesa Arbitražni sud nastavlja s radom i donosi pravorijek za koji je Hrvatska već ranije naznačila kako isti neće prihvatiti jer je cjelokupni postupak bio potpuno kompromitiran. Učesnici ovog skandala su smijenjeni i farsa je nastavljena. Iako se svaki utjecaj na sud može smatrati kaznenim djelom nikom od učesnika nije izrečena zakonom predviđena sankcija za počinjeno kazneno djelo. Što je još luđe sud je bez učešća obje strane u ovom sporu donio pravorijek koji oduzima teritorij onoj strani koja je radi malverzacija upravo toga suda (vezano uz postupak) napustila arbitražni proces.

JESU LI TO DOBROSUSJEDSKI ODNOSI?

Jesu li ti naši susjedi tako dobri kako se žele prikazati. Već ranije svoju dobrotu su prikazali preko poslovanja Ljubljanske banke i štednih uloga hrvatskih državljana. Kako objasniti zauzimanje Svete Gere od strane slovenske vojske i njezino protupravno korištenje punih 27 godina, a i dan danas. Još bolje su  tu susjedsku dobrotu pokazali rastezanjem graničnog žičanog zida postavljajući ga na teritoriju Republike hrvatske. Do kada će Hrvati „uživati“ u ovakvim dobrosusjedskim postupcima?

DO KOJIH GRANICA SEŽE SLOVENSKA DRSKOST?

Posljednjih dana stižu novčane kazne našim ribarima jer su navodno ribarenje obavljali u slovenskim teritorijalnim vodama. Iako se prema odluci Badinterove komisije radi o hrvatskim teritorijalnim vodama, Slovenci glumeći pravnu državu pokušavaju jednostrano i nasilno implementirati za nas neobvezujuću arbitražnu odluku.  Kao što je ranije navedeno, sve do obostranog potpisa nekog novog sporazuma o granici između Hrvatske i Slovenije, granica je ona koja je potpisana prihvaćanjem odluke Badinterove arbitražne komisije u okviru Mirovne konferencije o Jugoslaviji. Drugim riječima Slovenija želi naplatiti kazne našim ribarima jer su obavljali ribarenje u našim teritorijalnim vodama. Da nije tragično bilo bi komično.

TKO BI KOME TREBAO ISPOSTAVITI KAZNE I RAČUNE?

Dobro je što su od strane Hrvatske poslane kazne za ribarenje slovenskih ribara u našim teritorijalnim vodama jer se to stvarno i dogodilo. Pored toga trebalo bi fantima poslati i račun za bespravno korištenje Svete Gere punih 27 godina i to s pripadajućom kamatom. Možete li pretpostaviti koliki bi trebao biti iznos jer se radi o vojnom objektu i njegovom korištenju od strane druge države.  Mislim da bi se onesvijestili svi, Kekec, Mojca i stric Bedanec.  Kako bi tek fantje reagirali da im se uvede porez na njihove na kuće za odmor i vikendice u Hrvatskoj.

ŠTO TREBA UČINITI?

Sloveniji treba smjesta uputiti protestnu notu i zahtijevati poštivanje odluke Badinterove arbitražne komisije o granicama, zahtijevati predaju objekta na Svetoj Geri te uklanjanje slovenske žice s teritorija Republike Hrvatske. Slovensko jednostrano nasilno implementiranje arbitražne odluke, vojno zaposjedanje hrvatskog teritorija i postavljanje žičanog zida na našem teritoriju nije ništa drugo no čin agresije Republike Slovenije na Republiku Hrvatsku. O svim spornim problemima s Republikom Slovenijom Hrvatska mora hitno upozoriti Vijeće sigurnosti ili Opću skupštinu jer se radi o direktnom kršenju šestog poglavlja Povelje Ujedinjenih  naroda  koja nalaže mirno i sporazumno rješavanje svih sporova.  Ovakvim postupanjem Slovenije bitno se ugrožava Međunarodni mira i sigurnost.

Nakon protestne note i upozorenja,  Vijeće sigurnosti ili Opća skupštine trebali bi zahtijevati od Slovenije prestanak nasilne implementacije arbitražne odluke, napuštanje Svete Gere, te micanje žice s teritorije Republike Hrvatske.  U slučaju da Vijeće sigurnosti ili Opća skupštine ne zahtijevaju od Slovenije poštivanje Povelje Ujedinjenih naroda, ili Slovenija ne postupi po njihovom nalogu, odnosno ignorira protestnu notu Hrvatske. Treba ih jednostavno otjerati sa Svete Gere i bagerima gurnuti žicu na njihovu stranu. Hrvatska to može učiniti temeljem Članka 51. Glave VII. Povelje Ujedinjenih naroda (Djelovanje u slučaju prijetnje miru, narušavanju mira i čina agresije) jer se u Povelji se ne dira u prirodno pravo na individualnu ili kolektivnu samoobranu u slučaju agresije na teritorij neke članice. Tada je i Vijeće sigurnosti dužno poduzeti mjere potrebne za održavanje Međunarodnog mira i sigurnosti.

PRAVA ISTINA DOBRO JE SKRIVENA

Slovenija ima malen broj ribara a još manji broj brodova kojima bi trebao taj dio hrvatskog mora. A što je onda pravi razlog ove teritorijalne pretenzije Slovenije prema hrvatskim teritorijalnim vodama. Sjetite se 21. listopada 2008. godine i posjeta engleske kraljice Sloveniji. Iz svih mainstrem medija dobivao se dojam o jednom gotovo ne prevažnom posjetu  iz kojeg nam je na svim vijestima serviran snimak kraljevske obitelji u posjetu Slovenskom konjičkom centru u naselju Lipica u Općini Sežana. Možeš si mislit kako je Kraljevski par došao u Sloveniju vidjeti konje. Od toga dana pa sve do danas,  dakle punih deset godina, trgovačka luka Kopar narasla je za više od deset puta i razvojno prestigla luku Rijeka.

Za svoju jedinu 430-tu mornaričku diviziju Slovenija je 2008. godine od Izraela kupila 60 tonski patrolni brod klase Super Dvora MK II imena Ankaran te od Rusije kao način otplate duga Sloveniji patrolni brod klase Projekt 10412 težine 375 tona kojem su dali ime Triglav.

Nije li znakovito kako su razvijali trgovačku luku bez teritorijalnog mora i ozbiljne trgovačke flote ili su to činili za svoja dva patrolna broda koje su kupili iza 2008. godine. S obzirom na arogantno ponašanje Slovenije, ponašanje koje nije pravno utemeljeno  očito je da netko moćan stoji iz Slovenije, a vi probajte pogoditi tko.

ŠTO ĆE REĆI I UČINITI EUROPA I UJEDINJENI NARODI?

Bit će zanimljivo vidjeti stav Europe i Ujedinjenih naroda kada zaprime upozorenje Hrvatske o ponašanju Republike Slovenije. Hoće li ostati skrštenih ruku isto onako kako kad je srbijanski agresor bešćutno razarao hrvatske gradove ubijajući pri tome bezbroj nevinih staraca, žena i djece. Hoće li ovaj put probuditi uspavanu savjet i učiniti sve kako bi se ovaj problem riješio što prije i na miran način. Nadam se da su svjesni kako Hrvatska može i ima snage sama riješiti ove probleme, no to nije nikomu u interesu. Zato gospodo izvolite zaštititi hrvatske interes jer su utemeljeni na istini i međunarodnom pravu. 

Zoran Čapalija – Čaplja

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Zoran Čapalija-Čaplja

ZAŠTO JE HRVATIMA KATOLICIMA NEPRIHVATLJIVA ISTAMBULSKA KONVENCIJA!?

Objavljeno

- datum

 RECIMO NE ISTAMBULSKOJ KONVENCIJI!    Posljednjih dana puno se govori o Istambulskoj konvenciji, a stavovi javnosti o konvenciji polarizirani su. Jedni su za ratifikaciju, a drugi su protiv ratifikacije. Upravo ta polarizacija mišljenja stvorila mi je znatiželju i odlučio sam pročitati konvenciju. Na Internetu sam pronašao „KONVENCIJU VIJEĆA EUROPE O SPREČAVANJU I BORBI PROTIV NASILJA NAD ŽENAMA NASILJA U OBITELJI“  Ureda za ravnopravnost spolova Vlade Republike Hrvatske, koja sadrži i Pojašnjavajuće izvješće (Biblioteka ona,  Zagreb, 2014.).

>> Dr. Marko Jukić: Istanbulska konvencija – ozakonjenje EU diktature!

Čitajući tekst Konvencije vrlo brzo mi je postalo jasno odakle dolazi do polarizacije mišljenja. Shvatio sam kako su nositelji globalizacije zabrinuti sporim redizajniranjem društvenih normi pa pod lažnom brigom za društvo putem ove Konvencije žele ubrzati taj postupak. Zbrku koju je u društvu stvorila liberalna demokracija pretvoriti će u opći kaos. Sam izričaj konvencije jasno daje do znanja kako njezini autori pripadaju ateističkom, agnostičkom, New Age  miljeu i protestantizmu. Upravo radi te svjetonazorske i ideološke osnove na kojima je Konvencija nastala ona je inicirala polarizaciju stava o njezinoj potrebi i vrijednosti.

TREBA LI KATOLICIMA OVA KONVENCIJA?

Katolici odgovore na sva važna životna pitanja pronalaze u Bibliji. Živeći prema deset zapovjedi Božjih slijede Božju volju težeći biti dobri i pošteni ljudi. Molitvama, obredima, razmatranjima i žrtvama katolik izražava svoju privrženost Bogu i vodi svoj dijalog s Bogom. Redovitom ispovjedi priznaju svoje grijehe kajući se radi njih, što je osnovni preduvjet za popravak. Što dosljednije slijede zapovjedi Božje, put i nauk Isusa Krista, živjeti će čišćim i uzornijim životom te bit bolji i odgovorniji članovi zajednice. Slijedeći jedanaestu zapovijed koju je donio Isus Krist, a to je ljubav prema bližnjima , u srcu čovjeka neće biti mržnje već ljubav, neće biti nasilje već milosrđe, neće biti zlo već dobrota. Što to čišće i uzvišenije može ova nakaradna Konvencija dati jednom čovjeku no što mu daje nauk vjere. Imajući na umu činjenicu kako je Hrvatska katolička zemlja moramo se zapitati treba li Hrvatskoj uopće ova Konvencija?  Naravno konvencija sadržava i vrlo pozitivne stavove (članke) no isto tako u sebi nosi stavove potpuno suprotne našim tradicijskim i vjerskim uvjerenjima.  Te su suprotnosti toliko velike da su vjernicima apsolutno neprihvatljive, a samim time i takva Konvencija..

ŠTO JE TO VJERNICIMA KATOLICIMA NEPRIHVATLJIVO?

Unutar Konvencije nalazi se definicija roda (Poglavlje 1.; Članak 3. Definicije; točka c.) prema kojoj “rod” označava društveno oblikovane uloge, ponašanja, aktivnosti i osobine koje određeno društvo smatra prikladnima za žene i muškarce.  Drugim riječima stavlja se znak jednakosti između spola i roda. Svakom imalo pametnom potpuno je jasno kako pojam spol i rod nisu jedno.  Početkom 21. stoljeća mnoge zemlje unatoč prijeporima u svoje zakonodavstvo unose takozvanu „rodnu ideologiju“  kojom se želi redizajnirati ljudsko društvo . Tom ideologijom promijenile bi se društveno zadane i formirane spolne i rodne uloge muškarca i žene te stvorili preduvjeti za donošenje zakona kojima se omogućuje homoseksualcima da svoje zajednice registriraju pod imenom “brak”, pa čak i korak dalje, omogućilo bi im se posvajanje djece. Pojmovi „muž“ i „žena“ žele se zamijeniti pojmom „partneri“, kao što se sada nazivaju osobe u isto-spolnoj zajednici. Pojam „roditelj“ trebao bi zamijeniti pojmove „otac“ i „majka“, a djeca  bi se zvala „potomcia ne više sin i kćer.

>> ISTAMBULSKA KONVENCIJA: Spriječite nametanje rodne ideologije obrazovnom sustavu i društvu – uključite se u javnu raspravu o ratifikaciji opasne konvencije

Sljedbenici rodne ideologije smatraju kako se  ljudsko biće rađa spolno definirano, ali rodno neutralno, ono se tek naknadno socijalizira u muškarca ili ženu ili pak u neku od trenutno poznatih varijanti seksualnih sklonosti. Prema njima dijete bi se već u najranije doba moralo opredijeliti je li muškarac ili žena. Koje li ludosti tražiti od djeteta protuprirodnu odluku o njegovom rodu koja se ne mora poklapati s njegovim biološkim značajkama ili bolje rečeno njegovom spolnom definicijom. Sjetite se reforme školstva koja je srednjoškolcima odgodila strukovno opredjeljenje tek nakon dvije godine srednje škole. Razlog tome je bio veliki broj nezadovoljnih odabirom strukovnog obrazovanja, a time i velik broj napuštanja škole u drugom i trećem razredu. To je svakako bila posljedica nedovoljne zrelosti na početku srednjoškolskog obrazovanja za donošenje prave odluke. Navodeći ovaj  primjer potpuno je jasno kako dijete u ranoj životnoj fazi ne može donositi krucijalne odluke o daljnjem životu, a naročito one koje su apsolutno nepotrebne i suprotne prirodnim i Božjim zakonima.

Unutar istog članka (Poglavlje 1.; Članak 3. Definicije) pod točkom c. govori se o tome kako pojam “žene” uključuje i djevojčice mlađe od 18  godina. Potpuno je jasno da djevojčice po spolnoj definiciji pripadaju ženskom rodu no izjednačavati ih sa ženama je nakaradno. „Žena“ je oduvijek bio pojam koji označava antropološki, psihološki i sociološki zrelu osobu koja je potpuno spremna za  brak, a time i snošaj, rađanje te zrela za pravilan odgoj djeteta. Poistovjećivati djevojčicu s ženom može jedino bolesni pedofilski mozak.   

>> LUDILO U NJEMAČKOJ – Profesor-ateist: gay brak je protiv prirode i evolucije, a pravo gayevima na usvajanje djece je državno podsticanje pedofilije !

Takva rodna ideologija katolicima je potpuno neprihvatljiva jer se njome zadire u Božji plan. Za vjernike brak je uvijek bio i ostat će veza muškarca i žene s prirodnom mogućnošću produljenja ljudske vrste. O tome vrlo znakovito govori poslovica : „Bog je stvorio Adama i Evu, a ne Adama i Stevu. Djevojčica je uvijek bila osoba koja biološkim sazrijevanjem u periodu djetinjstva postaje žena. Jasno je da su otac i majka roditelji i kako su im kći i sin potomci. Hoćemo li sutra nasilno postati  jednostavno roditelj 1 ili roditelj2, a naša djeca potomak1 i potomak2? Što će donijeti poistovjećivanje djevojčice sa ženom?

ŠTO BI SE DOGODILO RATIFIKACIJIM OVE KONVENCIJE

Ove definicije Konvencije u potpunosti su suprotne s prirodnim zakonima, a samim time i Božjim zakonima. Hrvatsko zakonodavstvo počiva na najvišim demokratskim i pravnim standardima. Jedini naš problem je u dosljednosti primjene zakona. Jasno je da ima i određenih manjkavosti koje treba popraviti no to ne znači kako moramo prihvatiti načelo supsidijarnosti Istambulske konvencije i ratificirati ju u ovom obliku.  Njezinom ratifikacijom pogazili bi naš svjetonazor, tradiciju i nacionalni identitet. Bio bi to čin kojim odbacujemo katoličku vjeru koja je kroz stoljeća čuvala i očuvala naš narod i bila naša moralna vertikala. Takvim činom pogazili bi svoja obećanja dana Papi davne 679 godine. Iskoristimo tako svoja dva glasa i recimo ne takvoj Konvenciji.  I ostale zemlje katoličke provenijencije teško da će dati prolazno svjetlo ovoj Konvenciji. U koliko bude 19 glasova protiv smatrat će se to davanjem žutog kartona što uvjetuje promjenu spornih odredbi Konvencije. Ako pak bude 29 glasova protiv to će se smatrati narančastim kartonom što bi rezultiralo povlačenjem Konvencije iz postupka.

>> Overtonov prozor: Metode radikalne manipulacije ljudima

Budimo čvrsti kao što je to bio naš svetac, kardinal Stepinac kada su mu u montiranom sudskom procesu sudili isti oni iz našeg društva koji nam danas skrivajući se iza lažnog antifašizma i nakaradne liberalne demokracije pokušavaju nametnuti ovu nakaradnu Konvenciju.  Njihov cilj je je jasan – uništiti katoličku crkvu, a time i naš nacionalni identitet. Bio bi to kraj Hrvatske države.

Sve za Hrvatsku, Hrvatsku nizašto!

> LJEVICA U SVOJOJ RABOTI ZABORAVLJA: „Ničija nije do jutra gorila“ !

> KOLIKO JOŠ DEKLARACIJA TREBA HRVATSKA NACIJA?

> VAPAJ OČAJNIKA: GDJE MI TO ŽIVIMO?

Zoran Čapalija – Čaplja

     

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Društvo

LJEVICA U SVOJOJ RABOTI ZABORAVLJA: „Ničija nije do jutra gorila“ !

Objavljeno

- datum

ZAŠTO TRUMP NE MIJENJA LJEVIČARSKU DIPLOMACIJU?   Kad čovjek prima neki savjet ili kritiku uvijek prvo pokuša vidjeti tko ga savjetuje ili kritizira.  Rado će prihvatiti savjete časnih i poštenih ljudi i korigirati svoje stavove ili ponašanje. One nečasne i zlonamjerne neće poslušati.  Treba li njima odgovoriti ili ne ovisi o njihovim savjetima i kritikama te o njihovom ponavljanju.

U svakom slučaju dobro je postupiti u skladu s dvije poslovice. Prva od njih je: „Ne čini drugima ono što ne bi želio da tebi čine“, a druga je biblijska (Lk 6,41): “Što gledaš trun u oku brata svojega, a brvna u oku svome ne opažaš?“ Kad kritike stižu od drugih država važno je sagledati njihovu utemeljenost. Jasno, treba vidjeti i od kojih i kakvih država te kritike dolaze i tada odlučiti treba li na iste odgovoriti.

OPTUŽBE O PORASTU NACIONALIZMA, USTAŠTVA I FAŠIZACIJI

Već duže vrijeme mogu se čuti kritike kako je u Hrvatskoj  u usponu nacionalizam, ustaštvo, fašizacija i slične gluposti.  Te kritike dolaze iz različitih izvora no jesu li one utemeljene?.  Oni koji iniciraju takva mišljenja  željeli bi ostvariti povratak propalog komunističkog sustava. To su na žalost nevladine udruge koje obilna sredstva kojima ih financira država koriste za lobiranje protiv te iste države. Neki od tih koji su plaćali svoje lobiste u stranim državama već su ranije bili otkriveni no kako su bili potrebni tadašnjoj vlasti njihovo ponašanje ostalo je nesankcionirano.   Nevladine udruge financijsku pomoć primaju i od raznih stranih sumnjivih udruga i pojedinaca. Svoje udruge nazvali su imenima radi kojih bi netko neupućen mogao reći kako se radi o cvijeću, a ne o društvenom smeću.

Već sama analiza postizbornih parlamentarnih rezultata govori potpuno suprotno od stavova tih „dušobrižnika“. Niti jedna opcija od tih takozvanih radikalno desnih nije uspjela ni približiti se izbornom pragu, a kamoli ući u parlament. Tko pametan onda može tvrditi kako su radikalni desni pokreti u porastu. Očito se radi o paranoidnoj šizofreniji ili o pokušaju ostvarenja nekog cilja plasiranjem takve neistine. Neki jadnici su čak vidjeli i ustaške zmije makar suvremena zoologija ne poznaje tu vrstu zmija. Jedan najviši državni dužnosnik  je  čak na nekim skupovima pjevao pjesme za koje kažu da su ustaške, a sad je odjednom kao uzorni antifašisti zabrinut radi porasta nacionalizma, ustaštva i fašizacije društva. Svoju veliku „ brigu i poštenje“ trebao bi okruniti prijavljujući samoga sebe.

ČINJENICE NA STOL A NE LAŽI

Suočeni s istinom o zločinima njihovih otaca i majki za vrijeme i nakon završetka II. Svjetskog rata žele zaustaviti svako istraživanje iz tog vremenskog perioda. Odmah počinju govoriti kako je na djelu revizionizam. To je standardni obrazac kojim se uvijek služe. Prvo uvijek započinju s NDH a onda s nastavljaju s Jasenovcem. Sad ih smeta i legitimni pozdrav jedne postrojbe koja je u sastavu Hrvatske vojske časno branila zemlju od agresije njihovih sunarodnjaka. Govore o ljubavi prema Hrvatskoj, a niti jednim činom nisu osudili agresiju njihove bratje na Hrvatsku. Činjenice znanstvenih istraživanja njih ne zanimaju jer oni ne žele prihvatiti istinu.  Lažnu hrvatsku povijest širili su 45 godina preko svojih  diplomatskih predstavnika, a danas su tu ulogu preuzele nevladine udruge potpomognute udbašima.  No i tome će doći kraj. Kažu stari ljudi: „Ničija nije do jutra gorila“. Istina se ne da skriti, a pravda je spora ali dostižna. To slikovito kaže narodna izreka: “Božja kola sporo idu, ali uvijek stignu na svaka vrata“.  

KOME I ZAŠTO PRIJAVLJIVATI HRVATSKU?

Odgovor na ovo pitanje potpuno je jasan, samo moćnim silama kako bi pod njihovim okriljem ostvarili svoj naum. Ovog trena to je SAD jer će to strateški imati dvostruki učinak. To će razbiti novo ekonomsko savezništvo s SAD-om o kojem je predsjednik Trump govorio na samitu Inicijative tri mora, a time stvoriti preduvjete za povezivanje s istočnim partnerima. Prestankom tog ekonomskog savezništva Hrvatska će teško izaći iz trenutne krize što bi se trebalo iskoristiti za proglašavanje Vlade nesposobnom, izglasavanja nepovjerenja Vladi i dovesti do izvanrednih parlamentarnih izbora. Osim  rušenja tog savezništva njihova lažna izvješća omogućit će stvaranje snažnog pritiska na Hrvatsku što će oni koristiti za lakše ostvarenje svojih ciljeva.  Za te dušobrižnike dobro reče A.G. Matoš: „Hrvatska već vidje raznih čuda, al ne nađe štrika za toliki broj Juda“.

IZVJEŠĆE STVORENO NA LAŽNIM PRIJAVAMA

Vrlo je iznenađujuće kako se nova administracija SAD-a dala navući na tanki led.  Rex Tillerson, američki ministar vanjskih poslova predstavljajući  godišnji izvještaj State Departmenta o stanju vjerskih sloboda u svijetu za prošlu godinu osuđuje Hrvatsku jer se navodno tolerira ili neuvjerljivo osuđuje rehabilitacija ustaštva, a zbog uvjerenja srpskih i židovskih organizacija da “vlada umanjuje zlodjela ustaškog režima koji je bio saveznik nacista tokom Drugog svjetskog rata”.  Zbog tih razloga je navodno bojkotirana komemoracija u Jasenovcu.  U izvješću se spominje film gospodina Jakova Sedlara „Jasenovac – istina“ i osobno mišljenje gospodina ¸Zlatka Hasanbegovića o tom filmu.

 U hrvatskim medijima bojkot Komemoracije u Jasenovcu pojašnjavan je pločom HOS-a, što se pokazalo netočnim. Prava istina je u tome što  je ta komemoracija bila organizirana os strane i pod pokroviteljstvom Vlade pa tako srpske i židovske udruge nisu mogle tamo biti glavne i „komemorirati“ na svoj dobro poznati način. Unatoč HOS-ovoj ploči, a tvrdili su da neće ići u Jasenovac sve dok se ploča ne makne, naknadno su otišli u Jasenovac i po dobrom starom običaju  sasuli drvlje i kamenje na Hrvatsku.  Spominjanje radova i mišljenja pojedinaca u tom izvješću potpuno je passe, osobito kad se radi o umjetničkom dojmu. Iznesene činjenice u filmu gospodina Jakova Sedlara za komuniste i jugo-file  su vrlo opasne jer otkrivaju svu laž povijesti konstruiranoj za potrebe partije. Svijet bi se trebao zabrinuti upravo radi pokušavanja poistovjećivanja stravičnih komunističkih zločina s poštenim i časnim antifašizmom. Čitajući to izvješće imao sam osjećaj da slušam naše nevladine udruge, saborsku raspravu komunista i zastupnika nekih etničkih skupina koje žive u Hrvatskoj.

TREBA LI RUŠITI SPOMENIKE?

Mene zanima mišljenje gospodina Rexa Tillersona o nedavnom rušenju spomenika generalu Leeju  koji je u u Charlottesvilleu stajao preko sto godina. Nije li to suprotno odredbama statuta Virginije iz 1902. koji štiti sve ratne spomenike u državi. A tko ruši spomenike? Koliko mi je poznato rušenje spomenika smatra se krajnjim vandalizmom. Ne zabrinjava li njega postojanje i divljanje radikalnih desničarskih, neonacističkih i rasističkih skupinama u SAD-u. Kako objasniti današnje postojanje i djelovanje  zloglasnog Ku Klux Klana osnovanog davnog  24. prosinca 1865. godine. Tko i kako može opravdati  istrebljenje Indijanaca i njihovo zatvaranje u rezervate, bacanje atomskih bombi na Hirošimu i Nagasaki, bombardiranje Dresdena i da dalje ne nabrajam.  Ako smo sljedbenici istine onda smo svjesni kako se ti događaji ničime ne mogu opravdati. Nakon svega nabrojenog pitam se trebate li baš vi nekome dijeliti lekcije?  Kad bi bio u prilici upitati članove State Departmenta da mi pokažu na zemljovidu gdje se nalazi Hrvatska siguran sam da mnogi to ne bi znali. Jeli Vam gospodine Tillerson  slučajno poznato sklapanja ugovora o priznanju Hrvatske države između pape Agatona (Svete Stolice), Heraklita i Hrvata davne 679. g. (jedinstveni povijesni dokument). Nešto više od tisuću godina kasnije (1781.) nakon što su  Amerikanci izvojevali pobjedu nad britanskom vojskom trinaest kolonija proglasilo se SAD-om, a 1787.donesen je Ustav. Vjerojatno Vam ovi podaci nešto govore.

PRAVO NA MIŠLJENJE I ISTINU

Mišljenje koje sam izrekao u svezi s ovim Vašim za mene spornim Izvješćem možete i ne morate prihvatiti. Moje mišljenje i izričaj zasigurno se razlikuju od službenog stava Hrvatske.  A zašto sam ga iznio? Kao istinski domoljub, vjernik, hrvatski branitelj te dragovoljac Domovinskog rata ne želim više slušati laži o mojoj Domovini. Mislim da ste i vi potpuno svjesni kako donošenje odluka na temelju nedovoljno točno utvrđenog činjeničnog stanja nije dobro. Upravo to se dogodilo zahvaljujući onima koji su vam servirali laži i objede o stanju u Hrvatskoj. Njihov način borbe protiv svega što je hrvatsko krajnje je nepošten, a s obzirom na sve što čine moglo bi ga se nazvati i sotonističkim.  Možda će te se pitati odakle taj ton i nabrajanje nekih neugodnih povijesnih činjenica.  To je rezultat duboke povrijeđenosti ovako proizvoljnim izvješćem. Ne smijete dopustiti da ti i takvi ljudi naruše naše međusobne odnose i partnerstvo.  Uvijek treba imati na umu onu maksimu: „Povjerenje se teško stiče, lako gubi i ne vraća“. Samo istina i međusobno poštovanje mogu biti garant zajedništva i društvenog napretka.

Sve za Hrvatsku, Hrvatsku za ništa!

Zoran Čapalija – Čaplja

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Facebook

Popularno