Connect with us

Ante Lijić

GRADONAČELNIK OPARA ODMAH NAKON PREUZIMANJA DUŽNOSTI POHITAO NA ŽNJAN

Objavljeno

- datum

 KONAČNO DOBRA VIJEST  – Nakon što Hrvatska udruga Benedikt više od dvije godine moli, proziva i apelira da se nešto pokrene na Žnjanu

Hrvatska udruga Benedikt neprekidno od ljeta 2015. priopćenjima, tribinama i člancima na našim portalima upozorava Grad Split i građane Splita na neodrživo stanje Žnjanskog platoa, uključujući i prostor do Duilova koji stoji potpuno napušten, a od posjeta blagopokojnog pape Ivana Pavla Drugog, danas sveca Katoličke crkve, prošlo je devetnaest godina.

U srpnju 2015. g. izdali smo priopćenje (objavljeno na našim portalima www.hu-benedikt.hr i www.croative.net) pod naslovom: Dok u Splitu sanjamo velike investicije, pokrenimo one male, ali jednako važne”.

Pet mjeseci kasnije priopćenjem “I nakon pet mjeseci fekalije na Žnjanskom šetalištu” upozoravamo na nepromijenjeno stanje i ponavljamo zahtjev.

U prosincu 2015. g. ponovno pišemo o Žnjanu pod naslovom “Žnjan – elitna lokacija ili gradska sramota?!”, a zatim slijedi dopis gradonačelniku kojega nastojimo zainteresirati relativno malim troškovima s velikim učinkom.

U siječnju 2016. ponovno aktualiziramo Žnjansku problematiku člankom “Zaraza pred vratima – ili ipak konačno rješenje problema fekalija na Žnjanskom šetalištu”, na što Grad ostaje gluh.

Konačno je 19. siječnja 2016. godine održan sastanak s predstavnicima Grada Splita (gradonačelnik nije bio nazočan), ali bez ikakvog rezultata. Gradonačelnik Baldasar nije prihvatio niti inicijativu, koju su mu njegovi suradnici prenijeli, da djelatnici Parkova i nasada barem pokose samoniklu travu i drugo raslinje.

Problematiku Žnjana smo uključili i u ‘Vidik fest’ 2016, našu tradicionalnu manifestaciju u travnju svake godine. Grad nas je odbio, ali uključio se Arhitektonski fakultet s projektnim rješenjima studenata koji, za razliku od Grada, promišljaju o Žnjanu kao važnom gradskom resursu. Hrvatska udruga Benedikt i Kotar Žnjan su zaključke dostavili i gradonačelniku, ali Grad se opet oglušio, a tražili smo barem minimalno održavanje gradskih površina:

 redovita košnja i uklanjanje samonikle šikare;
 održavanje postojećih zemljanih putova kako se ne bi stvarale lokve vode i blato;
 postava koševa za otpatke i klupa za sjedenje;
 u godišnji program održavanja uključiti održavanje kompletnog prostora Žnjanskog platoa (ne samo uski pojas plaže)
itd.

Upozoravali smo gradonačelnika da je problem Žnjana njegov problem, prozivali, pa čak i apelirali da će od toga imati i političke koristi.

Sve bez rezultata.

Kako smo se obraćali na sve strane, jedan član Hrvatske udruge Benedikt je o tim aktivnostima Udruge 29. kolovoza 2016. mailom upoznao i gospodina Andru Krstulovića Oparu. Izdvajamo dio maila:

“…Slobodan sam, stoga, primijetiti da je Hrvatska udruga Benedikt, čiji sam član, između ostalih aktivnosti, pokušala privoliti gradonačelnika da se zapušteni (i napušteni) dio Žnjana barem stavi u program minimalnog održavanja ‘Parkova i nasada’ (košnja trave i divljeg raslinja). Na potezu od plaže za invalide do Duilova imamo sedam (7) hektara potpuno napuštene zemlje tik uz more (trava do 1,50 m visine) ni jedne klupe, ni jednog koša. Gospodin Baldasar nije shvatio čak niti politički interes da barem pokosi tu travu…”

Iako je gospodin Opara odmah odgovorio na mail, ugodno nas je iznenadilo što je odmah nakon preuzimanja dužnosti gradonačelnika pohitao na Žnjan i najavio aktivnosti za koje smo se i mi zalagali. Ostaje nam nadati se da će tako i nastaviti, naravno, ne samo u odnosu na Žnjan nego i na ostale buduće prijedloge građana. Mi ćemo to pozorno pratiti, pa, zatreba li, opet podsjećati, apelirati…

Hrvatska udruga Benedikt
Dr. Vide Popović, predsjednik, dipl. arh. Ante Lijić, član

 

Komentari

Komentari

Ante Lijić

NE ZABORAVITE! LEGALIZACIJA – JOŠ SAMO DO KRAJA LIPNJA

Objavljeno

- datum

Kako umjesto krova dobiti korisno potkrovlje, što činiti ako ste stan ili garažu pretvorili u poslovni prostor a što ako ste od većeg stana napravili dva manja? Što kada je zgrada legalna, nije povećana, a mijenjali ste namjenu ili od jednog stana napravili dva?

Manje-više svima je poznato da je ministar graditeljstva produžio rok za legalizaciju (ozakonjenje) nelegalno izgrađenih građevina do kraja lipnja ove godine. O tome sam na portalima Hrvatske udruge Benedikt podosta pisao tijekom prošlih godina pa bi logičan zaključak bio da je sve poprilično jasno. Pa zašto onda opet o legalizaciji?

Podosta je specifičnih slučajeva za koje vam legalizacija baš i ne će pasti na pamet kao rješenje, a izašao je i Pravilnik o jednostavnim građevinama koji utječe na neka rješenja po Zakonu o ozakonjenju…

Stoga će ovo biti osvrt upravo na te posebne slučajeve.

Zgrada je legalna ali ima više samostalnih cjelina

Imate potpuno zakonito izgrađenu zgradu, nema dogradnje ni nadogradnje, možda imate i uporabnu dozvolu, ali ste veći stan podijelili u dva manja ili ste dio stana odvojili za ured. Za tu izmjenu ne ćete lako provesti etažiranje. Prepreka može biti broj parkirališnih mjesta ili jednostavno broj predviđenih samostalnih jedinica. Problem ćete jednostavno riješiti legalizacijom a i trošak je minimalan. Kako nema povećanja obujma naknada je samo petsto kuna a za komunalni i vodni doprinos ne plaćate ništa.

 

Neki su stanovi pretvoreni u urede

Ni pretvaranje stana u poslovni prostor ne ide baš lako iako je zgrada izgrađena u svemu sukladno građevnoj dozvoli. Ako je to pretvaranje sukladno lokacijskoj dozvoli (odnosno odgovarajućem urbanističkom planu), trebati će vam glavni projekti (arhitektonski, elektroinstalaterski, projekt hidroinstalacija, možda i građevinski, pa razni elaborati), a zatim slijedi postupak pribavljanja građevne dozvole. Legalizacijom to rješavate jednako kao i u prethodnom slučaju, dakle uz petsto kuna naknade i arhitektonski snimak izvedenog stanja. Naravno, uz pretpostavku da je stvarna prenamjena stana u poslovni prostor izvršena do 21. lipnja 2011. godine.

 

Kako dobiti korisno potkrovlje na zgradi koja nema kosi krov

Legalizacijom zgrade koja nema krova (može a ne mora imati završnu stropnu ploču) omogućena je naknadna izvedba krova i to po želji: kosog lučnog ili ravnog. Pri tom je važno da se zidovi ne smiju povećati u visinu, dakle ne smiju se doziđivati  niti izvoditi nadozidi na zadnjoj stropnoj ploči.

Međutim, ministar je Pravilnikom o jednostavnim građevinama sve legalizirane stambene, administrativne i sl zgrade proglasio jednostavnim zgradama i omogućio im:

–        podizanje nadozida (ispod krova) za 60 cm;

–        izvedbu kosog krova čak i na zgradama legaliziranim kao završenim s ravnim krovom;

–        izvedbu luminara (krovnih kućica).

Time je praktično omogućena izvedba korisnog potkrovlja, ako ne po cijelom tlocrtu, onda zasigurno znatnim dijelom, i sve to uz glavni projekt bez pribavljanja ikakve dozvole.

Zbog obračuna naknade, te komunalnog i vodnog doprinosa, preporučam da se i nepostojeći kosi krov na bilo koji način naznači u crtežima (primjerice isprekidanim crtama). Kada je obujam krova uključen u plaćanja, manje je nedoumica prigodom izvedbe krova koji praktično postaje potkrovlje.

Manji stanovi ili poslovni prostori u dvorišnim objektima

Legalizacija raznih spremišta i garaža veličine do 50 m2 je veoma jednostavna (već spomenuti Pravilnik o jednostavnim građevinama više za njih ne traži pribavljanje građevne dozvole). Međutim, dosta je čest slučaj da su manji dvorišni objekti (spremišta ili garaže) pretvoreni u apartmane ili poslovne prostore. Čak i u slučaju da su ta spremišta ili garaže izgrađeni sukladno građevnoj dozvoli, ako im je promijenjena namjena do 2011, možete i to riješiti legalizacijom. Ako je takav objekt manji od 50 m2, to ne znači automatski da ima tretman pomoćne građevine. Ovisno o namjeni može biti stambeni ili poslovni, čak u tom slučaju može dobiti i svoju građevnu česticu za razliku od pomoćne građevine koja je uvijek vezana uz glavnu građevinu kojoj pripada.

 

Završena ili nezavršena građevina

U smislu ozakonjenja nezakonito izgrađene zgrade, kada je zgrada završena, a kada nezavršena? Ovdje se ne radi o posebnom slučaju, ovo je samo podsjetnik.

Da bi se zgrada smatrala završenom u smislu Zakona o ozakonjenju… mora zadovoljiti ove uvjete:

–        ugrađeni prozori i fasadna vrata (ulazna, balkonska…)

–        ograda na balkonima, lođama, terasama i vanjskim stubištima.

„Završena“ zgrada ne mora imati krov niti završno obrađeno pročelje (žbuka, boja, opločenje).

 

Legalizacija zgrade bez zidova

Neke zgrade imaju konstrukciju izvedenu s nosivim armiranobetonskim zidovima i stropnim pločama. Bilo je slučajeva kada je u sklopu takve zgrade od cca 100 m2 bio zatvoren samo manji dio od cca 15 m2 zbog privremenog korištenja tijekom gradnje. U takvom slučaju ponekad i arhitekti griješe krivo tumačeći zakon pa  u snimku izvedenog stanja prikazuju cijeli nezatvoreni dio kao terasu.

Međutim, zakon kaže da se zgrada može legalizirati ako ima izvedenu barem konstrukciju. Kako stupovi čine vertikalna konstrukcija jednako kao i zidovi, vama je na volju koji ćete dio kasnije zatvoriti. Fasadni zidovi između stupova nisu nosivi, nisu konstruktivni. Držim ipak da je u snimku izvedenog stanja potrebno na bilo koji način označiti prostor koji će, kroz radove dovršenja, biti zatvoren. To je potrebno zbog izračuna obujma zgrade potrebnog za određivanje naknade za nelegalnu gradnju, te visine komunalnog i vodnog doprinosa.

 

Uporabna dozvola

Zakon o gradnji konačno je uklonio zbrku u nazivima dokumenata kojima se odobrava gradnja i dokumenata kojima se odobrava uporaba građevine. Sada su to građevna i uporabna dozvola. Međutim, za već izgrađene zgrade naslijedili smo razne nazive dozvola, uvjerenja, potvrda i tome slično.

Stoga je dobro znati da za sve građevine, za koje imate građevnu dozvolu, uvjerenje o gradnji, potvrdu o zadržavanju u prostoru, ukratko, bilo koji dokument kojim se odobrava gradnja ili odobrava zadržavanje u prostoru (legalizacija) izdan do 21. lipnja 2011. možete u uredu za graditeljstvo (gradskom, općinskom ili županijskom) zatražiti uporabnu dozvolu, koja će vam biti izdana, sukladno zakonu, bez zakazivanja tehničkog pregleda i bez drugih dokaza izvedbe.

 

Ante Lijić, Hrvatska udruga Benedikt

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Ante Lijić

UVREDE I RUGANJA VJERNICIMA I CRKVI NEMAJU GRANICA

Objavljeno

- datum

Polemike oko moguće gradnje crkve na Splitu 3 se nastavljaju, pa se tako u Slobodnoj Dalmaciji ističe naslov “Nakon Gospe od Kauflanda, Split će dobiti i Gospu od parkirališta”

Možemo mi bezgranično šutjeti i trpjeti uvrede, ovakvi poput Z. G. nemaju granica, u stanju su oni vrijeđati sve žešće i sve češće. Nisu mu dovoljni podrugljivi nazivi poput “Gospe od Kauflanda” i “Gospe od parkirališta”, ponavlja on dio svog starog teksta koji mu je značajan po tome što je i gradonačelnika i župana i nadbiskupa proglasio majmunima: “Život u Splitu više je od desetljeća bio nalik životu u feudu kojim su upravljala ona dobro znana tri majmuna. Gradonačelnik, naime, nije čuo što se događalo u gradskom parteru, župan sklon skandalima uglavnom ništa pametno nije govorio, a nadbiskup – u graditeljskom žaru podizanja novih crkava, ali ne i ubožnica i pučkih kuhinja – nije vidio socijalnu bijedu svojih vjernika”.

Ne vidi on dječje vrtiće pri samostanima, ne zna on čiji je Caritas – ima li smisla nabrajati.

Piše tako Z. G. kako smo svjedoci sustavnog kapituliranja prostora “javnoga” i sekularnog pred sakralnim. A, barem u europskim okvirima, javni je prostor teško zamisliti bez njegovog sakralnog dijela.

Tržnica na Splitu 3, po njemu je “najveća i najznačajnija u opskrbi Splita 3” – nalazi se u prostoru bivše gradilišne barake Tehnogradnje, barake mog tadašnjeg gradilišta. Detaljnim je planom predviđena izgradnja nove lijepe funkcionalne tržnice. Zaista – u čemu je problem?

Stanari, obližnje robne kuće i mnogobrojni dućani zbog kojih je taj dio grada uopće još živ – koriste postojeće parkiralište. Iz iskustva znam da na tom parkiralištu nikada nije problem parkirati. Izgradnjom crkve broj parkirališnih mjesta se znatno povećava, a znamo da crkvi baš i ne treba parkiralište. Crkva je namijenjena stanovnicima koji tu žive. Odlazimo u crkvu autom kada nema crkve u blizini. Ako to novinar ne zna neka pita prijatelje koji znaju.

Tržnica, parkiralište – nedovoljno zvučni su to razlozi. Treba naći nešto što će odjeknuti. I poseže novinar za uvijek dobro došlim, potpuno izmišljenim, razlogom.

Pazite ovo: “Buduća bogomolja na Splitu 3, ako je suditi po nekima od komentara na društvenim mrežama, prijeka je potreba tamošnjih vjernika, ali i “evangelizacija” četvrti koja u imenu nosi broj “tri”. A on je – zna se – simbol četnika i jugokomunjara (sic!). Nakon takvih teza, podržanih stavom da su svi koji drže da bi na spomenutoj lokaciji bilo bolje imati uređenu tržnicu, prijeko potreban parking, vrtić, znanstveni centar za mlade… “mrzitelji svega hrvatskoga” i sotonistička gamad, svaka suvisla rasprava pada u vodu.”

Zaista, koliko mržnje moraš imati u sebi da brojku 3 u nazivu “Split 3” povežeš s tri prsta srbočetničkih agresora i onda to pripišeš drugome. Pa to zaista nikome, osim ovog novinara, nije palo na pamet. Stajalište, ili “stav” kako on kaže, rođen je u njegovoj glavi kao opravdanje za daljnje napade i uvrede bez ikakvih granica.

Kao primjer brutalnog upada u prostor javnoga novinar navodi samostan sestara milosrdnica (na kojem se danas kočoperi reklama jedne banke) nasađen u prostor javnoga. Preciznije: trga pred robnom kućom “Dobri” i na korak od zaštićene zone pučke arhitekture.

Na toj lokaciji stvarno imamo brutalni upad u prostor javnoga, ali još sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Izgrađen je tzv. Komercijalni centar s Dalminom robnom kućom i Jugobankom po projektu “poznatog” splitskog arhitekta Vuke Bombardellija. Poznatog, jer je još u Drugom svjetskom ratu projektirao nešto za Tita u Jajcu i Drvaru, i to mu je postala diploma koje ustavri nema. Za njega navode da je arhitekturu završio u Beogradu, on to nikada nije rekao. U osobnim je podacima navodio samo “školovanje završio u Beogradu”. Navodno je studirao dizajn na Umjetničkoj akademiji. Gdje je Gall bio tada, da je bio na mom mjestu guštao bi, ja nisam. Naime, projektom Komercijalnog centra mali samostan sestara milosrdnica ostao je bez pristupa. Kao šef gradilišta zatražio sam rješenje od Bombardelija, a odgovor je bio: “Koje sestre? One za mene ne postoje. Neka idu na Mosor.” Nisam se mogao složiti, a nisam se smio niti suprotstaviti. Ostavio sam ulaz sa zapadne strane zgrade na način da je ulaz bio preko gospodarskog prilaza Dalme. Sestre su shvatile moju dobronamjernost pa su me zamolile da od nas kupe dvije vreće cementa kako bi betonirale ulaz ispred vrata – cement je tada bio tražena i mnogima nedostupna roba. Da bih im izašao u susret, a prodaja nije bila moguća, rekao sam skladištaru da im posudi dvije vreće cementa uz potpis “reversa” kako smo takav dokument zvali.

Baš me zanima stajalište Z. G. o sukladnosti zgrade Komercijalnog centra (robna kuća Dobri -ogromna zgrada u aluminiju) i zaštićene pučke arhitekture.

Poznato je da je uvjet Grada bio da u prizemlju samostana budu poslovni sadržaji, pa otuda i banka. Ali tako vam je to išlo, prvo se uvjetuju poslovni prostori, a onda je to isto podloga za kritiku investitora – naravno, samo ako je riječ o vjerskoj ustanovi.

Baš me zanima na što bi nam gradovi izgledali da su u prošlosti lokacije crkava određivali ovi koji se danas protive izgradnji crkve na Splitu 3. Imam i osobno iskustvo u tom pogledu. Za crkvu na Pujankama određena je lokacija od kojih tristotinjak kvadrata, čak i manje, uz samo parkiralište. Da bih u projektu nekako smjestio crkvu morao sam krivotvoriti podlogu. Crkvu sam smjestio na predviđenu lokaciju, ali, da parkirališna mjesta ne bi bila do vrata crkve, na podlozi sam dio njih uklonio, a to se tada radilo “grecanjem” žiletom na paus papiru. Prošlo je, crkva je bila u zadanim gabaritima, na parking se nitko nije osvrtao – a kada je počela gradnja dio parkinga je morao nestati da dobijemo malo prostora i ispred crkve. Sreća moja da Z. G. nije za to znao.

Zanimljivo je da naši mediji nemaju potrebu o ovoj temi razgovarati s najpozvanijima. Pri tom, naravno, mislim na Nadbiskupiju, ali i na naše poznate arhitekte koji su projektirali sakralne građevine, barem ove iz Splita. Kako to da nikoga ne zanima što misle Ante Kuzmanić, Jerko Rošin ili Emil Šverko, ali i njihovi mlađi kolege Neno Kezić i Damir Rako, zasigurno mjerodavniji od ovih koji nas obasipaju svjetonazorskom arhitekturom u stilu Može što poželiš samo da nije vjerski sadržaj.

Kornelij, Hrvatska udruga Benedikt

 

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Ante Lijić

U GETEBORGU 1971. UBIJEN JE HRVATSKI DOMOLJUB MIJO LIJIĆ

Objavljeno

- datum

U NOĆI NAKON UBOJSTVA jugoslavenskog ambasadora Vladimira Rolovića   majkaceka  Povodom podizanja spomenika Miri Barešiću ponovno se aktualiziraju događanja oko ubojstva jugoslavenskog ambasadora Vladimira Rolovića. Mnogi i ne znaju da je u noći nakon ubojstva Rolovića, u Geteborgu ubijen hrvatski domoljub Mijo Lijić. (više…)

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Facebook

Popularno