Connect with us

Tvrtko Dolić

Građanski rat državnih linija uprave

Objavljeno

- datum

 PLAĆENICI TRAŽE VLAST     Koje li države? Jedan je strani namjesnik, drugi je ronin, a treći petokolonaš. Bolje je da se HV podijeli na više interesnih skupina, pa da se građanski rat vodi otvoreno s vojnim sredstvima, a ne kroz nabavu vojne opreme. Bilo bi to jeftinije za sve nas.

Vjerojatno ste pogledali japanski klasik “Shichinin no Samurai” Akira Kurosawe iz 1954. Stanovnici sela unajmljuju sedam ronina, samuraja bez gospodara, da zaštite selo od bande koja ga pljačka svake godine. Šest godina kasnije, John Sturges je preuzeo ideju kao podlogu za svoj vestern, u kojemu plaćenici brane meksičko selo. Toga ima samo na filmu. U realnom životu, oni koji odglume branitelje i domoljube, preuzimaju selo i nastavljaju ga terorizirati. Koliko smo podoficira i oficira JNA dobili na grabaču, pod izgovorom da je bolje da nisu na strani neprijatelja? A ono, “neću protiv druga svog”. Kažu da im je savjest čista. Zar ih nismo plaćali da nama ostalima savjest bude čista?

Domaći plaćenici

Kada se 1991. razmahala agresija Srbije na Hrvatsku, svatko je bio dobrodošao u obrani, pa i plaćenici. Primjerice, Damir Krstičević pristigao je nakon raspada Jugoslavije, kao ronin JNA. Ante Gotovina bio je francuski legionar. Za svoje vojničke vještine obojica su uredno plaćeni, više nego u inozemstvu, jer su uz redovnu mjesečnu plaću dobijali terence i kvalitetne stanove na prestižnim lokacijama, najviše funkcije i društveno uvažavanje. Jedan “naš” general sretno je preživio nepostojeću saobraćajnu nesreću, u kojoj je postao teški invalid, i isti dan odigrao rekreativni teniski meč. Toga ima samo kod nas. Roninu se otvarala mogućnost da svoju bivšu suprugu korektno udomi, i da sa svojom novom suprugom ili ljubavnicom useli u novi i bolji stan, na još boljoj lokaciji. Kao što je to sebi dopuštao komunistički funkcioner, ronin je mogao preseliti u bolji stan kada bi stari postao zreo za veće pospremanje. Nije mi jasno zašto takvog “komunjaru” obrane vodimo kao dragovoljca? Zašto ga registriramo kao branitelja? Ako nije položio svoj život za Hrvatsku. Obavio je svoj posao ili se samo izležavao, plaćen je za to, i što me briga jeli bio vojnik ili zaboravljeni partizan u zasjedi. Prodavao je struku i svoju osobnu nestručnost. Posebno je smiješan pokušaj Nenada Ivankovića da slavi kao heroje one ronine koji nisu bili teže ranjeni. General HV-a nije heroj, nego omraženi direktor u svome vojnom poduzeću. Koji promiče ulizice i osobe bez morala. Pravi heroj ostavio je svoje kosti na ratištu, a onih nekoliko preživjelih heroja nisu postali generali. Naprotiv, heroji Vukovara istraživani su, premlaćeni i poniženi, kako u Srbiji, tako i u “samostalnoj” Hrvatskoj, koja je za istinske heroje formirala komisije, samoubilačke misije, pa i eskadrone smrti. Heroji su i oni Hrvati i ne-Hrvati koji su se dragovoljno uključili u obranu zemlje i za to nisu dobili niti kunu. “Tko ne voli generala?” – pita nas i Andrej Plenković, kao uspaljena usidjelica, koja vreba partiju u odori. Nitko normalan ne voli generala, osim njegove majke, i eventualno njegove supruge ili djece, koji nekako u obitelji podnose režim oficirčine.

Dogodilo se da iz JNA pristigne sva sila ronina, koji su se našli pred teškim izborom: služiti svoje nove velikosrpske gospodare i čekati pobjedu “jugoslavenske” opcije, ili zadržati “društvene” stanove u Hrvatskoj? Čast izuzecima, nije prevagnulo domoljublje, nego ekonomska računica. Ti naši ekonomisti, kao i mnogi drugi, ostali su duboko odani genocidnoj jugoslavenskoj ideji. Svatko od njih položio je zakletvu zločincu Titu, i tu zakletvu nikada nije povukao. Kako su se činovi direktno prenosili, oficiri i podoficiri JNA, stručnjaci za ročnu vojsku, brzo su postali visoki časnici i vojni stratezi HV-a, odnosno jako skupi plaćenici, veliki teret na državnom proračunu, dok su visoko kvalificirani civili uključeni u obranu zemlje kao obični vojnici. Prisjetim se kako je neposredno prije Oluje jedan general podrijetlom iz JNA podijelio postrojbama manevarsko streljivo. Ronini su zadržali “društvene” stanove, jeftino ih otkupili, ušli u određene procese društvene integracije, često i kao profesionalni antifašisti, ali mi nikada nećemo saznati koje su gospodare služili, koliko je njih poslano od strane neprijatelja, da potkopa našu obranu ili da nas na neki način osramote. Naravno, 90-tih su mnogi od njih u lisnici nosili istu sliku djeda ustaše, i svatko od takvih je tvrdio kako je sliku obiteljskog nacionaliste pronašao skrivenu na kućnom tavanu. Svako upoznavanje s bivšim pripadnikom JNA imalo je tu svoju šprancu. Pruža se ruke, izgovara se ime, a već prilikom prve slijedeće komunikacije “prebjeg” vadi lisnicu i pokazuje sliku moga dide, po maminoj strani. Nekako bi me to dirnulo. Gdje si rođo? On je uskog i šiljatog lica, a moj je dida imao široko lice rasnog Dinarca. Ako malo bolje pogledate, kroz vizuru rodoslovno kompetentnog Šime Đodana, svi ti naši generali, od Damira Krstičevića do Ante Gotovine, imaju to usko i šiljato lice Karađorđevića. Ante je uvijek govorio hrvatski, dok je Damir pristigao s onim privlačnim štihom Akademije JNA, jadna nam majka, gdje nam je pamet. Roninima su bila puna usta pomirenja, a privatno su se getoizirali u tim zgradama u kojima su dobili stanove. Oni rijetki podoficiri JNA koji su gledani kao hrvatski nacionalisti, sporo su se integrirali u šire nacionalno tkivo, pa su se takvi u konačnici vratili u JNA stado. Ronini su imali svoj jezik i svoje lozinke raspoznavanja i upozorenja da je naišao ujkan ili netko drugi od onih koji nikada nisu pripadali jugoslavenskim strukturama.

Ti nikakvi hrvatski generali 

Znate, po istim ustavnim ovlaštenjima koja danas pripadaju predsjednici KGK, Stipe Mesić je 2000. glatko umirovio najpoznatije hrvatske generale, kao obične šmrkavce. Ante Gotovina uskoro je hrabro bježao iz svoje drage “samostalne” Domovine, koju je “oslobodio”. U svim filmovima na temu nesalomljivih legionara, lažno optuženi legionar krenuo bi na glavnoga u svojoj uspravnici. Svi smo očekivali da Ante upadne na Pantovčak i smakne titoističkog uzurpatora. Ante je ipak zapalio. Javile su se objede da se skrivao kao časna sestra. Slučajno naiđe Stipe Mesić, a Gotovina popravlja maramu, vadi krunicu i prebire čisla. U Haagu je Gotovina bio tih kao curica, kao da je promijenio spol, što može biti razlog da je Antun Vrdoljak za ulogu Generala angažirao svog zeta. S Krstičevićem smo imali drukčiju, ali jednako poremećenu situaciju. Samo luda nacija postavlja za “ratnog zapovjednika” neiskusnog mladića. Krstičević se nije pobunio protiv umirovljenja, nego je cendrao zašto od vrhovnog zapovjednika nije pozvan na razgovor. Sve je to namještaljka za naivnu hrvatsku sirotinju. Vrana vrani oči ne vadi. Antu Gotovinu skrivao je Stipe Mesić, bio Gotovina toga svjestan ili ne. Na konto bjegunca Gotovine pritiskala se Hrvatska na međunarodnom planu, i još se u zemlji produbljivala reokupacija od strane pete kolone. Da je Stipe Mesić zaista išao na generale, prebacio bi ih u pričuvu, a ne u mirovinu. Nacija je bila konsternirana, a Mesić je mogao komotno od svakog umirovljenog generala zatražiti mito za prijevremeno umirovljenje. Vidite, danas Grabar Kitarović kao predsjednica i vrhovni zapovjednik HV-a ne smije krivo pogledati davno umirovljenog generala. Krstičević je bahato podnio ostavku na poziciju ministra Obrane zbog same sumnje da mu uspravnica nešto prigovara. Krstičević je dodatno vojno školovan u SAD-u, nakon čega je slovio kao američki samuraj, kao i aktualna predsjednica Kolinda Grabar Kitarović. U čemu je problem? Sve bilo je igra, ali suprotno objavljenim tezama, odgurali su predsjednicu Kolindu, a ne ministra Krstičevića i premijera Plenkovića, što dalje od raspodjele provizije za nabavku vojnih zrakoplova i ostale vojne opreme. Zanimljivo, LNG je došao na dnevni red Vlade pod oznakom tajno. Jeli to ta transparentnost, koja se spominje u Strategiji nacionalne sigurnosti, s kojom se kite Krstičević i Plenković?

Dakle, za razliku od Dečeca kojeg je smijenio Stipe Mesić, javnost je neki dan upoznala odraslog i prkosnog Damira Krstičevića. U dostupnoj biografiji piše da se priključio HV-u 1991. godine, nakon što je završio Akademiju JNA. Dobro, a kada je točno završio Akademiju JNA, gdje je bio raspoređen, i kojeg je mjeseca i koje godine prešao u HV? Ne vjerujem da je sudjelovao u napadima na Vukovar ili Kupres, ali takvu sumnju može otkloniti prezentiranjem svoje JNA karijere, iz mjeseca u mjesec. Za razliku od njegovog ministra Krstičevića, premijer Plenković je dobro nam poznati general poslije bitke. U daljnjem tekstu: Izvršitelj i Ovrhovitelj. Sve članice Unije, svi predsjednici i premijeri tih članica, vode računa o nacionalnom interesu, samo čuveni Ovrhovitelj kao predsjednik Vlade RH spremno izvršava naloge svih vanjskih (međusobno suprotstavljenih) centara moći, pa i nekih unutarnjih, protuhrvatskih. Namjesnička gotovost premijera Andreja Plenkovića donosi nam nepopravljivu štetu. Plenković to brani floskulom o jedinstvenoj politici Unije, a takva ne postoji. Snažnije članice tlače one slabije, a niti na jednoj razini nema pune solidarnosti, što Brexit potvrđuje. Hrvatska je na putu prema Višegradskoj skupini, ali to neće omesti Viktora Orbana da podrži muljažu MOL-a i energetsko uništavanje Hrvatske. Tko danas odlučuje da se “samostalna” Hrvatska podredi maloj susjednoj Sloveniji? I agresorskoj Srbiji? Koja nije članica Unije. Kupovati vojnu eskadrilu danas, kada se blokovi formiraju? Kada se Unija raspada, pa nitko ne može znati kamo će se u skoroj budućnosti prikloniti Švedska ili Južna Koreja. Britanci su otvoreno potkopali Uniju, a Njemačka tajno ide protiv ostalih članica Unije, dajući podršku proizvodnom jačanju Turske i Rusije, na štetu slabijih članica Unije.    

Komedija Ostavka

Zaboravljamo da je takozvana “samostalna RH” bila dvostruko okupirana zemlja. Uz srpske paradržave, imali smo reokupaciju preostalog teritorija, institucija i poduzeća kroz lažnu tranzicijsku dominaciju jugoslavenskih fašističkih (desnih) struktura, koje su se u novoj podjeli uloga presvukle u lijeve i antifašističke, a neki labradorski i u one naoko domoljubne, uz društvenu integraciju kriminala svih vrsta. Granice vojnih oblasti nisu se podudarale s republičkim, pa se činilo kako smo se riješili oficira JNA, kad evo i njih. Malo po malo, “bivši” pripadnici JNA preuzeli su HV, pa kada je usfalilo oficira ili podoficira, ubacivali su se jugoslavenski milicioneri. Mnogi naši generali i najviši časnici za Domovinskog rata bili su teritorijalni regulatori, lokalni šerifi, pa i samoproglašeni carinici. Koje je to životno iskustvo navelo generala vojnika Damira Krstičevića da praktično postane trgovački putnik “M Sun”-a? Danas značajne korporacije, u vlasništvu poduzetnika i branitelja Stipe Matića, bivšeg pilota JNA, koji zapravo nije upitan, jer je ugrabio komad našeg tržišta informatičke i tehničke opreme još za Jugoslavije. A “M Sun” i njegovi poslovni partneri jesu značajni dobavljači MORH-a i drugih državnih resora, pa je postavljanje Damira Krstičevića za ministra Obrane eklatantan primjer sukoba interesa. Svuda u svijetu, ministar Obrane je civil, i najčešće financijaš s iskustvom, koji nikada nije bilo koga zastupao na trgovačkoj matrici. Svuda u svijetu, takvi ne biraju opremu strogo prema kvaliteti i cijeni, niti traže “višenamjenske zrakoplove”, nego otvoreno opremaju svoju vojsku u skladu s nacionalnim izborom vojnih i političkih saveznika.

Krstičević u natječaj za isporuku vojnih zrakoplova uvodi ugovor države s državom, bez posrednika. Ali, to samo znači da će se provizija dijeliti na razini državne administracije, a Plenković i Krstičević su premijer i ministar. Ponovno ću naglasiti – kada bi neki ministar za predsjednikovanja Stipe Mesića pokušo njega zaobići, glede nabavka vojne opreme ili raspodjele provizije, završio bi u pržunu. Suprotno promišljanju Ivankovića, možemo zaključiti da se nabavka borbenih zrakoplova pretvara u sukob poslušnika Unije, poslušnika Washingtona, privatnog kapitala, pa i u sukob oko raspodjele provizije. Južnokorejski trenažni FA50 ima smisla zbog obuke novih pilota, ali za borbeno djelovanje sami Južnokoreanci kupuju Gripene. Jedna činjenica zaista intrigira. Damir Krstičević promijenio je ranije postavljenu specifikaciju u korist “višenamjenskih zrakoplova”, što je otvorilo prostor trenažnim FA50, s mogućnošću dodavanja naoružanja. A Krstičević je praktično bio  trgovački putnik “M Suna”, koji zastupa neke južnokorejske brandove. Javnosti se maše s regionskim ugrozama i borbenim zrakoplovima, a gradnja nove infrastrukture i odgovarajuće struke koštat će još više, pa ako trebamo preveslati Amere, onda je pametno uključiti i rusku ponudu, koja se u novu “tronožnu osovinu” Njemačke posve uklapa. Osobno me smeta ta nekonzistentnost naše politike, vertikalno i horizontalno. Aktualna navala na predsjednicu RH može biti apsolutistički pohod Andreja Plenkovića, kao i politika Angele Merkel protiv našeg dubljeg povezivanja s SAD-om, ali i pokušaj da se predsjednica isključi iz raspodjele provizije u nabavci vojnih zrakoplova. Možemo li nakon slijedećih predsjedničkih izbora očekivati istragu koliko su Kolindu Grabar Kitarović podržali Amerikanci? Hoće li se nova ustavna redukcija ovlasti predsjednika / predsjednice RH provesti prije nove nabavke vojnih zrakoplova i vojne opreme, odnosno prije raspodjele provizije? Glede novih zrakoplova, spominju se cifre od 500 milijuna do milijarde eura, bez cijene nove infrastrukture. Zar za te novce nismo prodali Inu? U vrijeme višestruko manje prezaduženosti zemlje.

PREMIJER vs PREDSJEDNIK

Proglasimo neutralnost

Nije dobro. Britanija napušta Uniju da može slobodnije djelovati protiv nje, a Njemačka je zajedno s Turskom i Rusijom zaseban tronožac, praktično izvan Unije i iznad Unije. Njemačka je već tradicionalno u strateškom paktu s Turskom. Višnja Starešina reče da Njemačka nije samo podijelila Europu, nego ju je i razdijelila. Zahvaljujući rođacima u Njemačkoj, davno sam saznao za njemački plan rasno podijeljene Unije, odnosno Eurozene više brzina, i u svezi toga alarmirao domaću Javnost, da bi se to kvalificiralo kao znanstvena fantastika. Angela Merkel ne podržava samo Ruse, nego i ruske satelite, pa u takozvanom Regionu daje podršku Sloveniji i Srbiji, pa i potiskivanju Hrvata u BiH, koji trebaju postati anacionalni ideolozi nacionalno i vjerski podijeljene Bosne između pravoslavnih Srba i muslimana, za koje Nijemci kao i mi znaju da su podrijetlom Hrvati, ali takav identitet suspendiraju. Sve te stotine tisuća Hrvata koji su potražili zaposlenje u Njemačkoj, bit će asimilirani. I to je jedan od razloga zašto Nijemci sustavno razvodnjavaju hrvatski nacionalni identitet. Njemačka preko svog veleposlanstva u Beogradu financira zbornik “Jugoslavija u istorijskoj perspektivi”. Informbiro je ponovno tu. Naime, Nijemci obnavljaju Staljinovu ideju o jednoj balkanskoj državi, koja bi uključivala Bugarsku. Nijemci finaciraju i dokumentarce o Georgi Dimitrovu, koji je tijekom Drugog svjetskog rata spasio Bugare od velikih žrtava. Poznat je po optužbi za paljenje Reichstaga, i bio je glavni tajnik Kominterne, tada osoba za svjetlosne godine važnija od Tita. Nijemci nas vraćaju u 1948. i ovaj put Nijemci odstranjuju Tita, koji je na sve strane proizvodio nered. Floskula da su ljudi bogatstvo za nas ne vrijedi. Zaboravljamo da je vrijednost Lijepa naša, a ne desetkovana hrvatska nacija, koja žuri pronaći novog gospodara nakon što se riješila još jednoga kojega više nije mogla podnijeti. Nijemci neće dopustiti da im povijesni dug prema nekoj podaničkoj naciji pokvari današnje strateške odnose. Onako na prvu, možemo reći da se Andrej Plenković priklonio sposobnoj Angeli Merkel, ali to nije nikakva garancija za budućnost, jer bez obzira tko će biti novi pobjednik, nas će naši neprijatelji uspješno prebaciti na gubitničku stranu. Britanci su spriječili da NDH na kraju rata prijeđe na stranu Saveznika. Današnja prezidencijalna linija svrstala se uz SAD, a glavni saveznik i oslonac SAD-a je Britanija. To je neraskidivo. Dakle, Britanija će ponovno odlučiti kojoj strani Hrvati pripadaju, a nekako sam siguran da nam ponovno pakira gubitničku stranu.

Njemačka je tajnim ugovorima preuzela koncesije u luci Kopar. Sve se odvija u okvirima Hitlerove politike pred Drugi svjetski rat, pa je uslijedio i pakt s Beogradom, ne za dugo, jer Britanija napušta Uniju, pa uskoro možemo očekivati novi “27. mart” nekog drugog nadnevka, ponovno u režiji britanskih obavještajaca, diplomacije, i trgovačke mreže. Za razliku od Hitlera, Merkelica iskrenije igra na današnjeg Staljina, pa tako namjerno čini Njemačku ovisnu o ruskoj nafti i ruskom plinu. Gledano manje emotivno, Merkelica je povukla genijalan potez. Naime, “saveznici” ovaj put ne potapaju tankere na putu za Hamburg, nego pokušavaju što više povećati ponudu plina i nafte s drugih tržišta, čime su Nijemci na druge prebacili troškove projekta Tri mora i LNG terminala u Hrvatskoj. Mogu očekivati jeftiniju naftu i jeftiniji plin u ruskoj ponudi, i još su izbjegli mogućnost da ih netko navede na novi pohod na Rusiju, zbog energenata. Kesu će razriješiti i Donald Trump, koji vuče snažne poteze, ali europskim lopovima ipak nije dorastao. Merkelica ne progoni Židove, nego ih uvozi, a nekakvu ravnotežu ostvaruje otvaranjem prema arapskim izbjeglicama s Bliskog istoka. Nije to Hrvatska – u Njemačkoj svi stranci teže što bržoj asimilaciji unutar moćne njemačke nacije.  

LEX AGROKOR – OZKONJIVANJE PROVEDENE PLJAČKE

Agrokor je preko fondova izvlačio novce iz HBOR-a

Vrijednost imovine Agrokora dramatično je manja od one koja je prezentirana Javnosti, da se opravda lex Agrokor. Isisani su i novci i ostala suptanca. Najveći “Konzumovi marketi” zapravo su u najmu. Kako su imovinski i rentijerski presloženi proizvodni brandovi? Čija su zemljišta? Imamo nova saznanja o aferama Agrokor i Mirovine, o izvlačenju novaca iz HBOR-a preko fonda Nexus i Zagreb-Montaže, i “projekata” koji nikada nisu započeti, kao i o sličnim zloporabama mirovinskih fondova. Pokazalo se da je država samoposluga tog konecrna i stranih banaka, uz zaseban modalitet za svaku krađu, koja se prebacivala na izvršitelja, simbolički rečeno na bravara koji je pokupljen da obije kasu. Primjerice, prozvani fond Nexus, u vlasništvu Nexus FGS-a, kupio je Kosmo od Todorića, da bi ga nakon toga prodao Todoriću, a što je to konkretno značilo u pranju novca, to tek treba analizirati, razotkriti. Današnji financijski lanci sreće imaju više slojeva, da se krajnji špekulanti zaštite. Kada se sve to događalo? I, jeli Zdravko Marić sudjelovao u odlučivanju o takvim transakcijama. Zdravko Marić nije se morao izuzeti iz takvih transakcija, jer nisu bile direktno adresirane na Agrokor, ali može biti da je svejedno izgorio, jer će ući u probleme i ako nije sudjelovao u odobravanju spornih makinacija. Kako je baš te izbjegao? Zdravko Marić u utorak se iz Banskih dvora brzo udaljio u automobilu, ostavljajući novinare i DORH bez komentara. Agrokorov gubitak 2016. konvergira prema 20 milijardi kuna. Riječ je o 

Dakle, korupcija u državi jezovito je duboka. Trebamo hitno provesti dekonstrukciju II. mirovinskog stupa i odgovarajućih fondova u vlasništvu banaka. Pokazalo se da HBOR ne nadzire projekte koje kreditira, što je nedopustivo, neovisno o tome kako je to regulirano zakonima i pravilnicima. Moramo konačno uvesti praksu da podrazumijevamo očekivane mehanizme neke funkcije, bez obzira jesu li zakonski specificirani. Ponovno smo zaprepašteni mlakom reakcijom vrha države. Ministrica gospodarstva Martina Dalić hladno je izjavila kako druge (određene) institucije trebaju prepoznati nezakonitosti. Očekuje da DORH-a, Hanfa i druge nadzorne institucije njoj objasne što se dogodilo. A te institucije računaju na to da će im Dalićka objasniti financijske trikove i prepoznati finacijske muljaže. Nerazumijevanje očiglednog kriminala na razini države pomaže njegovom prelijevanju u naš dug. Dalićka se držala kao da govori o rezultatu neke drugoligaške nogometne utakmice u Austriji. Jeli Andrej Plenković izašao pred javnost i iskazao zaprepaštenje? Ne, ponaša se kao da se to njega ne tiče. Kao da je ekonomija sporedna stvar u našem životu. Pitanje je koliko on može razumjeti što se dogodilo prošle godine i kakve se makinacije događaju ove godine, sve za njegovog mandata. Eto, što hoćemo? Sve je transparentno! Do bola. Znate, sve su to psihički bolesnici, koje ne možemo kažnjavati. Jedan je pedofil, drugi je piroman, a svi smo opsjednuti s novcem i novčanim problemima.

Tvrtko Dolić 

Komentari

Oglasi
Komentari

Tvrtko Dolić

Tko će Agrokoru posuditi 1,6 milijardi eura?

Objavljeno

- datum

 NEVIDLJIVA RUKA SKUPINE BORG    Izvanredna uprava Agrokora poslala je sudionicima Roll up ugovora zahtjev za njegovo produljenje jer nitko ne želi refinancirati 1,06 milijardi eura roll up kredita. Kada se pribroji isplata 600 milijuna eura razlučnim vjerovnicima, Agrokoru će uskoro netko trebati posuditi 1,6 milijardi eura. To je rezultat rada interesne skupine Borg na čelu s Martinom Dalić, to je ta stabilnost kojom se hvale.

Ukratko: metodologija rada interesne skupine Borg je ova: zadužuj, izvlači milijune, i onda to prikaži kao stabilnost, a poslije neka netko drugi vraća dugove. Inteligentni Ratko Bošković takve je prepoznao kao kompradore, koji rade za strance na štetu vlastitog naroda. Izvanredna uprava objavila je revidirana konsolidirana financijska izvješća Agrokora za 2017. bez obavljanja revizije za svako pojedino poduzeće koncerna Agrokor. Kako je to moguće? Pripadnici Vlade RH i izvanredne uprave Agrokora kažu da su stabilizirali Agrokor. Naravno, kada nitko ne može pokrenuti ovršni postupak nad Agrokorom i njegovim povezanim poduzećima. Najveći pobornici slobodnog tržišta postali su najveći zagovornici državnog intervencionizma u kompaniji koja je 100 posto u privatnom vlasništvu.

Zavjera

U objavljenoj elektroničkoj prepisci možemo prepoznati mnoge inkriminirajuće radnje, od toga da budući izvanredni povjerenik (Ante Ramljak) traži od Ivana Crnjca (preko Martine Dalić), tadašnjeg glavnog financijskog direktora za Agrokor, financijska izvješća i ostale strogo povjerljive pravne i financijske dokumente tada već posrnulog koncerna Agrokor. Dakle, pripadnici skupine Borg dobili su povlaštene informacije iz koncerna Agrokor, koji je tada bio u problemima, a isti su trgovali dionicama. Imali su sve podatke o koncernu Agrokor i paralelno pripremali lex Agrokor u tajnosti, za svoje ciljeve. U kojem je svojstvu tada bio Ante Ramljak? Kako je palo na pamet potpredsjednici vlade tražiti osjetljive podatke, financijske i pravne prirode, od jedne potpuno privatne kompanije? U kojem svojstvu je Boris Šavorić početkom 2017. išao na sastanak s imateljima PIK obveznica (obveznice Agrokora za koje je Todorić založio dionice Agrokora), po naputku Martine Dalić? Da ubaci bubu u uho imateljima PIK obveznica kako bi za njih bilo dobro da uspostave kontakt s državom? U kojem je svojstvu Ante Ramljak išao na sastanke s Knighthead Capitalom, koji je ekstra profitirao na lex Agrokoru i roll up kreditu? No, to je tako i tako posao za nadležne pravosudne institucije. Iz elektroničke pošte može se iščitati da je skupina Borg bila svjesna toga kako lex Agrokor ima mnoge ustavnopravne propuste, ali je njima to bilo zanemarivo, šaljivo.

I, sve to nije sporno našim glavnim medijima, koji i dalje minoriziraju sve zloporabe, braneći neobranjivo. Igor Peternel razotkriva: “Jutarnji list je vječiti bilten za veličanje aktualnog premijera i gaženje bivših”. Prisjetimo se harangi protiv Ive Sanadera i Tomislava Karamarka. Prvog su smaknuli zbog glupog dodavanja papirića. Drugi je pao zbog sumnje koja se u odnosu na svu ovu muljažu Andreja Plenkovića doima kao blaga dječja temperatura. Objavama za potrebe opravdavanja Martine Dalić, glavni mediji potvrđuju da su pod kontrolom poslovno-političkih elita, da ovom zemljom već 73 godine vlada ista mafija. Pad komunističke formacije i na njoj izraslog Agrokora, tranzicijskog koncerna za jugoslavenske uhljebe, sam lex Agrokor i njegova provedba, pokazali su koliko je ta ista “elita” prazna, pa i nedobronamjerna. Gore od svega, takav je Agrokor više učinio za konkretnu proizvodnju od svih tih proroka slobodnog tržišta, koji apliciraju najgori divlji kapitalizam kada dođu na vlast. Prva pera Jutarnjeg lista samo prije nekoliko tjedana predlagali su visoko državno odličje za Martinu Dalić, i pri tome su ismijavali Miru Bulja i njegovu zabrinutost. Na ispiranje kriminala kroz glavne medije nastavlja se ispiranje istih afera u Hrvatskom saboru. A podcjenjivanje Sabora i opstrukciju krovne zakonodave razine vlasti predstavlja i lažno svjedočanje Martine Dalić o kontaktima s odvjetnicima ureda Šavorić. Tada smo imali i njeno bahato istresanje na upite saborskih zastupnika, što je odlika državnih dužnosnika u obavljanju poslova za javno dobro. Ali eto, svako podcjenjivanje dobronamjernih osoba na kraju se skupo plaća. Martina Dalić ostaje bez državnog odličja, a mogla bi pasti državna optužnica, dok su pred Mirom Buljom novi saborski mandati i nove godine korektnog zastupanja nacije i sirotinje.

 

Cijela ta medijsko-poslovno-politička elita u potpunosti je raskrinkana. Sve njih karakterizira snažno oslanjanje na poluge državne vlasti, a najbliže ih pokriva izraz tehnomenadžeri. Bez poslova s državom ili u okviru same države, oni su nitko i ništa. Kakva je karijera Martine Dalić, Borislava Škegre i Ante Ramljaka izvan sustava države? Nikakva. Da sve bude gore, sve su to žestoki zagovornici slobodnog tržista, neuplitanja države u gospodarstvo, takozvanog tržišta “nevidljive ruke”. Kad ono, ti isti zagovornici slobodnog tržišta sastavili su izvaninstitucionalno lex Agrokor, uz pomoć kojeg su u potpunosti preuzeli jednu privatnu kompaniju. Ako su toliki zagovornici slobodnog tržišta, kako to da nisu prepustili tržištu da riješi sve probleme? Zašto nisu prepustili “nevidljivoj ruci” da riješi probleme? Ili je nevidljiva ruka zapravo skupina Borg? Prisjetimo se postupanja Martine Dalić za vrijeme divljanja švicarskog franka. “Zašto intervenirati, sve vam je to tržište” – zborila je Dalić. Najedanput, u slučaju Agrokor izostala je njena takva dosljednost. Dalić je sebi dopustila slobodu da ne popuni imovinsku karticu! Javno je izjavila da ne “razumije” zašto bi glede Ine bila u sukobu interesa zbog supruga koji je visoko pozicioniran u toj istoj Ini. Kod nas je zavladala navada da se kriminal ispere kroz medije, i na tome ostane. Večernjak je prije godinu dana objavio da odvjetnički ured “Šavorić i partneri” radi na lex Agrokoru i da su ga angažirali VTB i J.P. Morgan. Dakle, kada se ukaže mogućnost da Borgovci zavuku “nevidljivu ruku” u tuđe džepove, onda je državna intervencija spas za ekonomiju. Slične metode zagovaraju i svi ti silni ekonomski analitičari pod okriljem medija (čast izuzecima). Kritizirali su uplitanje države u slučaju Franak, a podržavaju državnu intervenciju u potpuno privatnu firmu. Renata Rašović reče da se u odnosu na Borgovce sam Ivica Todorić doima kao stara poštenjačina. Imate li i Vi taj osjećaj da je i Fabris Peruško više Borgovac nego Istrijan, ako između tih i takvih izvanzemaljaca postoji razlika. Zanimljivo, Borgovci među nama ulaze u mimikriju, dopuštaju da im kažemo da su ljudi, ali se nikada ne predstavljaju kao Hrvati, iako se tako ponašaju. Hernádijevi znaju reći: Nema tata do Hrvata! Rado uzimamo proviziju i mito, i tome nema pomoći. Toga je svjestan i DORH, pa zato ništa ne poduzima. I tamo su Hrvati! Kao što reče Branimir Bunjac u Saboru, u srijedu, u Hrvatskoj je pedofil na čelu udruge za borbu protiv pedofilije.

Postojeći stečajni zakon je loš. No, vidimo da je lex Agrokor još lošiji. Naime, postoje tvrtke poput Peveca, koje u stečaju posluju i koje su se u tome stečaju restrukturirale. Ali naravno, sve pod okriljem suda. Zašto je uopće donesen lex Agrokor? Upravo zato da spomenuti pozitivan scenarij spriječi, da pogoduje odabranim interesnim skupinama. Koja je razlika između Kraša i Francka – obje su tvrtke domaći proizvođači, ali vidimo da je Marica Vidaković sveprisutna, i da je članica privremenog vjerovničkog vijeća, dok je Franck nigdje, a taj isti Franck ima desetorostruko veća potraživanja prema Agrokoru od Kraša.  I koja je to razlika između malih dobavljača i malih dioničara? Ovi drugi će također otpisivati ulaganja i umanjivati kapital, što će zasigurno utjecati na njihovo poslovanje, zaposlenost, daljnja ulaganja, i tome slično. I utjecati na naše gospodarstvo.

Ništa nije spašeno

Za ono što je provedeno nije trebalo donositi cijeli novi zakon, nego izmijeniti postojeći stečajni zakon. Ovih dana stalno čujemo floskule i fraze od strane vladajućih struktura i glavnih medija kako je lex Agrokor spasio gospodarstvo i sačuvao radna mjesta, što je obmanjivanje javnosti, jedna velika laž. Sve je bilo bolje od onoga što je učinjeno, od dogovora vjerovnika, izmjena stečajnog zakona, pa do državnog kreditiranja Agrokora uz senior status takvog kredita. Svejedno, svi govore kako je lex Agrokor spasio gospodarstvo. Znači, zakonski zabranite pokretanje ovrha nad Agrokorom i svim njegovim poduzećima, odnosno proglasite moratorij na sve dugove Agrokora, i onda se to naziva uspjehom i stabilnošću. Kao, sada sve funkcionira. A pad prihoda prelazi 5 milijardi kuna. Naravno da sve funkcionira kada zabranite ovršne postupke nad kompanijom koja ima 40 milijardi kuna prihoda. Tko to na taj način ne bi mogao voditi kompaniju? I koja kompanija ne bi mogla biti stabilna u takvim uvjetima podmirivanja obveza? Dakle, savjetnici i izvanredna uprava plaćeni su preko pola milijarde kuna da posluju u uvjetima kada niti jedan euro duga ne trebaju vratiti. Zar zaista ti pohlepni predatori misle da su građani potpune neznalice. Restrukturiranje nije niti započeto, a to je trebala biti  glavna zadaća brojnih savjetnika. I gdje je ta stabilnost? Mladi se iseljavaju, a stariji žive sve lošije, industrijska proizvodnja i izvoz rapidno padaju. RH baš treba tsunami, jer je već dugi niz godina u velikim makroekonomskim neravnotežama. Ivica Todorić nije propao zbog kriminala, nego zbog šest glavnih razloga koji su većinom njegova krivica (osim skupog zaduživanja). (1) Investicije je financirao obrtnim sredstvima, tj. iz obveza prema dobavljačima, i pri tome je došao u ročnu neusklađenost aktive i pasive. (2) Kapitalno je bio slab, odnosno imao je nedovoljan udio vlastitih sredstava u ukupnim izvorima financiranja. (3) Skupo se zaduživao uz jezovitih 8-10 posto, što niti jednom biznisu ne dopušta da bude profitabilan, pogotovo onome u poljoprivredi i u maloprodaji, tako da su mu kamate pojele zaradu. Zamislite da su se Kaufland i Lidl širili uz kamatu 8-10 posto. Odmah bi obustavili poslovanje. (4) Agrokor je snažno pritiskala konkurencija. Konzum nije prisutan u nekim trgovačkim centrima. (5) Management je prepušten obiteljskim prijateljima i domaćoj poslovnoj eliti, upravo onoj koja ga je koštala gubitka kompanije. 6) Todorić je bio uvjeren da će država intervenirati i pomoći njegovom giganstkom koncernu. Djelomično je bio u pravu. Država je intervenirala tako da je razvlastila Ivicu Todorića, a profit je usmjerila prema uskoj interesnoj skupini, za sada na teret domaćih dobavljača i malih dioničara. Dakle, u propasti Agrokora ispreplelo se više faktora, od osobnih propusta do makroekonomskih neravnoteža. U uvjetima ovakve fiskalne i monetarne politike nije moguće uspješno voditi bilo kakvu kompaniju. Makroekonomski gledano, Agrokor je na sebe preuzimao sveukupnu nekonkurentnost hrvatskog gospodarstva. I, tome je došao kraj.

Finaciranje finaciranja

Ovih dana je Agrokor izvijestio Javnost da je podnio zahtjev za produljenje Ugovora o najstarijem kreditu (takozvani roll up kredit), jer je izvjesno kako roll up kredit neće biti refininciran do 10. srpnja, kada je njegovo dospijeće. Podsjetimo, izvanredna uprava uz blagoslov privremenog vjerovničkog vijeća (koje je birao sam izvanredni povjerenik) zadužila je Agrokor za 1,06 milijardu eura, mnogo više nego što su bile njegove potrebe za obrtnim sredstvima. Skupina Borg će morati objasniti zašto u prvim verzijama lex Agrokora nema roll up kredita (iako je i sada suspektan), a kasnije se odgovarajuće odredbe pojavljuju. Sve to na svojem blogu zajedno sa svojim pravnim timom navodi Ivica Todorić. Svakom vjerovniku koji je pristupio roll up kreditu obnovljena su stara potraživanja na razini njegovog sudjelovanja u roll up kreditu. Tako su ekstra zaradili oni koji nisu bili nosioci Agrokorovog duga po nominali, a svi koji su u tome sudjelovali naplatili su 100 posto starih potraživanja. Roll up kredit ima status prvenstva naplate (super senioritet) – u mogućem stečaju roll up kreditori će se prvi naplatiti u 100 posto iznosu. Roll up je jednu skupinu vjerovnika stavio u potpuno povlašteni položaj u odnosu na druge. Tako imamo situaciju da roll up kreditori upravljaju koncernom. No, kao što sam spomenuo, očito je da Agrokor ima velikih problema u potrazi za novim financijerima, onima koji bi refinancirali roll up kredit. Posve je jasno da se  ovakvom Agrokoru bliži kraj, i da će poslije nagodbe uslijediti tužbe svih sudionika, i da će Agrokor biti kompanija s više vlasnika u kojoj nitko nema većinu, što će stvoriti dodatne probleme. U takvom ozračuju Agrokor mora naći 1, 06 milijardu eura s kojim će refinancirati roll up kredit i isplatiti skoro 600 milijuna eura razlučnim vjerovnicima. Gdje će Agrokor pronaći 1,6 milijardi eura. I ako ih pronađe, po kojoj kamati?

Usprkos svemu, nastavlja se netransparentnost rada izvanredne uprave Agrokora. Nisu objavljene isplate vjerovnicima, kako se i po kojem ključu nekima plaćalo a drugima ne, što je veliki krimen izvanredne uprave. Financijska izvješća za 2017. godinu za kompanije koje posluju na burzi nisu objavljena, a probijeni su svi zakonom propisani rokovi. To je zapravo šokantno, jer iste kompanije kotiraju na burzi i obveznici su međunarodnih standarda financijskog izvješćivanja. Što je još tragičnije, izvanredna uprava Agrokora objavila je podatak da  konsolidirani revidirani podaci Agrokora za 2017. iznose 39 milijardi kuna, a da će pojedinačna izvješća kompanija objaviti nakon obavljenih revizija. E sada, kako netko može objaviti konsolidirane revidirane podatke za cijeli Agrokor, a isto nije obavljeno za njegove firme, odnosno, izvješća za pojedine kompanije nisu niti objavljena a kamoli revidirana od strane revizora? Kako je moguće izraditi revidirane konsolidirane podatke za cijeli Agrokor, a prethodno niste obavili reviziju kompanija od kojih se Agrokor sastoji?

Sve je krenulo iz istog paklenog kruga i tamo se vraća

Martina Dalić stigla je u Vladu RH preko noći, praktično s obuke i/ili instruktaže u MMF-u. Zanimljivo, isto grotlo moći može računati i na rusku diplomaciju. Naime, 2. siječnja 2017. kreditna agencija Moody’s snizila je rating Agrokora, da bi skoro istovremeno Anvar Azimov, ruski veleposlanik u RH izjavio da Rusija očekuje da će Agrokor ispuniti svoje obveze prema ruskim bankama. Prvi se upecao i/ili upucao relativno oprezni Božo Petrov, kojemu će banda na zakonodavnoj razini podmetnuti lex Agrokor. Kao formalni predsjednik Sabora, zatražio je razgovor s neformalnim poglavnikom Ivicom Todorićem. Namjesnik antifašističkog kapitala Andrej Plenković i njegova zločinačka ekipa prepoznali su priliku za nastavak privatizacijske pljačke. Zamrznuti su planovi za preprodaju Ine i prodaju HEP-a, dok je tajno pripremljen lex Agrokor u suradnji s onima koji će taj zakon provoditi. Svi oni dobili su milijunske savjetničke angažmane u svezi Agrokora, dok je Ante Ramljak postao posebni povjerenik Velikog Brata za Agrokor. Nije poznato s kojim su i s kakvim prijetnjama premijer i Borgovci natjerali Ivicu Todorića da zatraži aktivaciju lex Agrokora, ali je On to učinio već 7. travnja 2017. Banda je odahnula. Ramljak je imenovao privremeno vjerovničko vijeće kako mu se htjelo, posve proizvoljno i mimo sve norme. Nadnevka 20. prosinca predstavljen je okvir nagodbe Agrokora. Mali dioničari i branitelji posve su pokradeni. Kada se borgovska banda namirila na razini 300 milijuna kuna, nakon što su ostali strvinari zagrabili milijarde kuna, Ante Ramljak podnio je ostavku, točnije 21. veljače ove 2018. Na čelo izvanredne uprave  Agrokora imenovani su Fabris Peruško i Irena Weber, koji su 18. travnja ove 2018. saborskom Odboru za gospodarstvo prezentirali “nagodbu”. Kao rezultat pregovora s privremenim vjerovničkim vijećem Ante Ramljaka, prije nego što je imenovano ono konačno vjerovničko vijeće, koje treba potvrditi stečajnu nagodbu i njene okvire!

Nadnevka 8. svibnja Ustavni sud je objavio kako je lex Agrokor u skladu s Ustavom RH – valjda su mislili na Avnoj. Slijedeći da portal Index objavio je kompromitirajuću elektroničku poštu grupe Borg, koja razotkriva da je lex Agrokor nastavak privatizacijske pljačke, da je Martina Dalić lagala pred istražnim povjerenstvom Sabora za krizu Agrokora. Samozaljubljeni Plenković bio je uvjeren da Index želi pokvariti njegovo slavlje, nakon što je na razini Unije proglašen za prvo blebetalo. Martina Dalić izrekla je NE Staljinu, ali je prilično zakasnila, pa je 14. svibnja morala podnijeti ostavku na sve svoje dužnosti i na sve svoje dugove prema naciji. U Saboru je u srijedu, 16. svibnja, oporba pozvala Plenkovića da podnese ostavku, a on po deseti put ponavlja gluposti: spasio je radna mjesta, i to nije koštalo porezne obveznike niti lipe. Kao, u redu je potonuli Agrokor gurnuti dublje u crveno za milijarde eura, jer to nije država. Eto, tako smo saznali pravi cilj dolaska Andreja Plenkovića na čelo HDZ-a i države – uništavanje domaće ekonomije. Tako da to porezne obveznike ne košta niti lipe! Posve je jasno da je premijer Andrej Plenković bio upoznat sa svim radnjama skupine Borg, koju je činilo odvjetničko društvo Šavorić i partneri (Boris Šavorić i Toni Smrček), Texo Management (Ante Ramljak i Tomislav Matić), InterCapital (Matko Maravić i Tonči Korunić), Altera savjetovanje (Branimir Bricelj i Marko Delić), na čelu s Martinom Dalić, od ponedjeljka bivšom potpredsjednicom Vlade RH. Premijer Plenković riješio se i Ante Ramljaka i Martine Dalić, da bi osobno preživio, da bi se ponašao kao da je time oslobođen svake odgovornosti, ali to ne drži vodu jer je Plenković vrh zapovjednog lanca i još je cijelo vrijeme bio upoznat s činjenicom da je skupina Borg napisala lex Agrokor i na njemu zaradila pola milijarde kuna. Znači, Plenković je znao da se iz Agrokora izvlače milijuni, ali to nije spriječio, nego je to svojom šutnjom podupirao. Koliko znam, ostavke podnose izbornici, a kada promaše dvojica, pada predsjednik odgovarajućeg športskog saveza.

Tvrtko Dolić

 

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Tvrtko Dolić

Samo ustavnim sucima nije jasno da je lex Agrokor neustavan

Objavljeno

- datum

 POSTUPAK IZVANREDNE UPRAVE U POTPUNOSTI JE KONTAMINIRAN     Portal Index i njegovo prilično duboko grlo očigledno su objavu mailova Martine Dalić tempirali za dan nakon prezentiranja odluke Ustavnog suda, dopuštajući da se Miroslav Šeparović i ekipa osramote – prepisali su očitovanje vlade na prigovore vjerovnika. Dogodio se teški kriminal: savjetnici izvanredne uprave napisali su lex Agrokor za sebe.

Vrana vrani oči ne vadi. Ustavni sud je početkom tjedna objavio odluku kojom je Zakon o postupku izvanredne uprave u tvrtkama od sistemskog značaja (u daljnjem tekstu: lex Agrokor) ocijenio kao formalno i materijalno usklađen s Ustavom RH. Svih 12 prijedloga za ocjenu ustavnosti 18 odredbi lex Agrokora ocijenjeni su neutemeljenim. Vlada se kao tvorac lex Agrokora više puta puta očitovala, a Ustavni sud zatražio je i stručno mišljenje profesorice Biljane Kostadinov s zagrebačke Katedre za ustavno pravo. Dva izdvojena mišljenja imalo je troje sudaca Ustavnog suda. Andrej Abramović smatra kako lex Agrokor u cijelosti treba ukinuti, dok su Lovorka Kušan i Goran Selanec potpisali zajedničko izdvojeno mišljenje u smislu da neke dijelove lex Agrokora treba ukinuti i izmijeniti. Ustavni sud zanemaruje prigovor da lex Agrokor nije usklađen s pravnom stečevinom EU, uz obrazloženje da je to u nadležnosti Suda EU. Tragično je da Ustavni sud “naglašava da u svojoj ocjeni polazi od podataka onako kako ih je Vlada navela u svojim očitovanjima u odnosu na pojedine prigovore predlagatelja”. To je pisano priznanje da Ustavni sud nema ili ne koristi svoju autonomnu poziciju, da imamo proklamirani sustav i onaj drugi, unutar kojega se donose odluke mimo sve ustavne i zakonske norme. Dioničari Leda i Jamnice ulagali su u te kompanije a ne u Agrokor! Jasno je to da ne žele shvatiti Martina Dalić i ekipa, ali nije jasno kako to ne mogu ili ne žele shvatiti ustavni suci. Početak i kraj lex Agrokora je roll up kredit koji je određene vjerovnike stavio u povlašten položaj u odnosu na druge. Roll up kreditori obnovili su stara potraživanja, a fondovi pri tome ostvarili i ekstra profite. Kako smo to naslućivali, kontaminirani lex Agrokor postao je inauguracijski dar za državnog odvjetnika Dražena Jelenića.

Unatrag par tjedana, intenzivirale su se pravne odluke glede slučaja Agrokor. VTS je poništio “Ramljakovo” razvrstavanje vjerovnika u 5 skupina, odnosno u vjerovničko vijeće koje ima samo 5 članova. O tome sam već pisao odmah nakon što je Ante Ramljak nakaradno razvrstao vjerovnike u takozvano “roll up vjerovničko vijeće”“ koje bi trebalo sklopiti “roll up nagodbu”. Odluka VTS-a bila je najteži udarac izvanrednoj upravi Agrokora na razini pravosuđa, koje je time poslalo poruku izvanrednoj upravi i skupo plaćenim savjetnicima da su radili pogrešno i protuzakonito. Sutkinja Nevenka Siladi Ristić, koja vodi proces Agrokor na Trgovačkom sudu u Zagrebu, zabranila je angažman novih savjetnika na račun vjerovnika. Isto tako, zabranila je isplatu starih tražbina ZET-u. Zatražila je specifikaciju podmirenih tražbina nakon otvaranja postupka izvanredne uprave, zapisnike sa sjednica privremenog vjerovničkog vijeća, pismo o naknadama, podatke o zaštitnim mehanizmima i obvezi angažiranja sredstava, kao i nalog da izvanredna uprava imenuje novog člana privremenog vjerovničkog vijeća za skupinu “mali dobavljači”. Nevjerojatno je kako su glavni mediji navedene odluke VTS-a i Trgovačkog suda u Zagrebu prenijeli marginalno, gotovo neprimjetno, a zapravo je riječ o značajnim i bitnim odlukama koje vraćaju povjerenje u pravnu državu. Sve ono dobro što su VTS i Trgovački sud u Zagrebu odlučili u proteklih par tjedana opstruirano je s rješenjem Ustavnog suda da je lex Agrokor donešen u skladu s Ustavom RH. Više od toga, Vlada je imala obvezu intervenirati s lex Agrokorom!

Abramović, Kušan i Selanec

Suglasni su da izvan Ustava idu ovlasti privremenog vjerovničkog vijeća i izvanrednog povjerenika. Ostalim ustavnim sucima prihvatljivo je da privremeno vjerovničko vijeće ima iste ovlasti kao i vjerovničko vijeće, sve dok isto ne bude osnovano (čl. 31. st. 5. lex Agrokora). Podsjetit ću vas da sam više puta ukazivao na propust da članove privremenog vjerovničkog vijeća predlaže izvanredni povjerenik na temelju zatečenog stanja u poslovnim knjigama, i to sud odmah potvrđuje bez odgode (čl. 31. st. 2. i 3.). A ovlasti privremenog vjerovničkog vijeća su ogromne, od toga da daje suglasnost izvanrednom povjereniku na plaćanja starih tražbina prije otvaranja izvanredne uprave, od toga da daje suglasnost za novo zaduženje, te daje suglasnost izvanrednom povjereniku na konačni tekst nagodbe. I tko o tome stvarno odlučuje? Izvanredni povjerenik, jer on sam bira članove na temelju zatečenog stanja u poslovnim knjigama. Gdje hranidbeni lanac završava? Izvanredni povjerenik imenuje članove privremenog vjerovničkog vijeća i sud samo to potvrđuje, a izvanrednog povjerenika imenuje Vlada RH. Dakle, članove privremenog vjerovničkog vijeća ne imenuju vjerovnici, nego izvanredni povjerenik i vlada koja ga imenovala. Gdje je tu zaštita vjerovnika, koji bi trebali preuzeti poslovanje društva? Sadašnja tumačenja izvanredne uprave idu toliko ukrivo da može i privremeno vjerovničko vijeće predložiti konačni tekst nagodbe, i dati suglasnost izvanrednom povjereniku na konačni tekst nagodbe. Ali, ustavnim sucima niti ta odredba nije protuustavna. Bit će zanimljivo u slijedećim danima promatrati kako će na odluku Ustavnog suda reagirati Trgovački sud u Zagrebu, jer je doveden u nezgodnu poziciju. Kada je svima jasno da konačni tekst nagodbe donosi privremeno vjerovničko vijeće i da ta nagodba nema nikakav legitimitet vjerovnika. Ali, eto, u relativiziranju svega i svačega, odlukom Ustavnog suda nagodba dobija pravni legitimitet. Zašto je uloga privremenog vjerovničkog vijeća u postupku izvanredne uprave od presudne važnosti? Jer je to vijeće diskrecijski u suradnji s izvanrednim povjerenikom odlučivalo o postojećim tražbinama nastalim do pokretanja izvanredne uprave. Odlučivalo je i o famoznom roll up kreditu i plaćanju konzultantskih usluga u milijunskim iznosima.

Tako se kroz medije stalno gura teza da izvanredna uprava ima suglasnost vjerovničkog vijeća, što je netočno, jer ona za svoja postupanja ima suglasnost privremenog vjerovničkog vijeća, odnosno nekolicine vjerovnika koji nikada tamo ne bi sjedili da su ih birali relevantni vjerovnici. Tako u privremenom vjerovničkom vijeću imamo Matiju Brlošića kao  predstavnika malih dobavljača, i Maricu Vidaković kao predstavnicu velikih dobavljača. Po kojim su kriterijima njih dvoje ušli u sastav privremenog vjerovničkog vijeća? Kada se zna da su mali dobavljači imali neznatan iznos tražbina (koje su u međuvremenu plaćene), a velike dobavljače predstavlja prokuristica Kraša, kojemu je koncern Agrokor bio dužan 27 milijuna kuna, i taj je dug u međuvremenu u većem dijelu plaćen. Gdje je njihov legitimitet, kada se primjerice zna da je Agrokor dužan Adris grupi preko 1,2 milijardi kuna, a Francku 500 milijuna kuna. Kako to da Adris i Franck nemaju predstavnike u privremenom vjerovničkom vijeću? Zašto su dobavljači digli buku na Sporazum između grada Zagreba i izvanredne uprave u kojemu ZET naplaćuje 80 posto duga, kada se zna da su neki drugi dobavljači naplatili približne postotke duga. To samo pokazuje koliko je kontaminiran postupak izvanredne uprave. Osim Brlošića i Vidaković, u početku je predstavnik imatelja Knighthead Capitala bio Tin Dolički (poslije pravni zastupnik dužnika – nevjerojatan sukob interesa), predstavnik osiguranih vjerovnika bila je Zagrebačka banka, a predstavnik neosiguranih vjerovnika bila je Sberbank. Ustavni sudac Andrej Abramović u izdvojenom mišljenju napominje da je nužno da bez obzira na sve “vjerovnici međusobno u postupku budu u jednakom položaju, kao što to traži i drevna maksima in concursu conditio omnium creditorum par est (položaj svih vjerovnika u stečaju je jednak).

Rollanje s tuđim sudbinama

Osim što je privremeno vjerovničko vijeće plaćalo stare tražbine, ono je i odobrilo roll up kredit. Suci Abramović, Selanec i Kušan tvrde da nije imalo nikakav legitimet za takvu radnju. I još su pri glasovanju presudan utjecaj imali upravo oni vjerovnici koji su se poslije pojavili u roll up kreditu. Adris grupa stalno napominje da želi podatke o tome kada su kupljene obveznice, prije ili poslije stupanja na snagu zakona o izvanrednoj upravi, i jesu li i koliko isplaćene ugovorom o roll-up kreditu, te jesu li i kako imatelji obveznica ovlastili skrbnika na podnošenje prijave potraživanja i zastupanje u izvanrednoj upravi, jer je sasvim jasno kako su strvinarski fondovi kupovali obveznice po diskontu, pri tome ekstra zarađivali, i to sve u vrijeme donošenja lex Agrokora, ako ne i kasnije, što je zapravo nedopustivo i tragično. Obveznica koja je na tržištu vrijedila 30 a izdana je po nominali 100, dobila je prvenstvo naplate i to po nominali. Bez roll up kredita, imatelji obveznica izgubili bi jako puno, jer ne bi mogli naplatiti onoliko koliko su i posudili. Obnovili su svoje stare tražbine novim kreditom, a te stare tražbine ne bi mogli naplatiti. Ovako uz pomoć roll up kredita imaju status prvenstva naplate za sve svoje stare tražbine. Goran Selanec i Lovorka Kušan u svome zajedničkom izdvojenom mišljenje navode: “Naime, novo zaduženje koje izvanredni povjerenik preuzme uz suglasnost privremenog vjerovničkog vijeća ima prednost prilikom namirenja pred ostalim tražbinama vjerovnika te će se vjerovnici tražbina iz tih zaduženja smatrati vjerovnicima s pravom prednosti prije svih drugih tražbina kako u postupku izvanredne uprave tako i u mogućem budućem stečajnom postupku. Posljedice ovakvog seniorskog statusa novih zaduženja u pogledu prioriteta naplate za položaj vjerovnika su izuzetno dalekosežne…. No, ne možemo ignorirati činjenicu da u rukama tijela za kojeg zakonodavac nije osigurao osnovnu razinu transparentnosti rada, čije odluke izmiču djelotvornoj sudskoj kontroli i čija reprezentativnost nije zajamčena, instrument seniorskog statusa tražbine predstavlja značajnu prijetnju zaštiti interesa manjinskih vjerovnika.”

Sasvim je jasno da se roll up kreditom određene skupine vjerovnika (financijske) stavlja u povoljniji položaj u odnosu na druge skupine vjerovnika koji nisu imali financijsku moć za pristupiti roll up kreditu, kao i to da se roll up kreditom obnavljaju stare tražbine. Da su svi vjerovnici pristupilie roll up kreditu u iznosu starih tražbina, onda bi svi svoje stare tražbine naplatili 100 posto. Agrokoru je za sezonu bilo potrebno oko 100 milijuna eura, jer ima jaka obrtna sredstva. Stoga je financijski nakaradno zaduženje u iznosu od 1,06 milijardi eura. Uopće nije sporno da bi kredit u postupku izvanredne uprave trebao imati status prvenstva, ali ne i to da se time obnavljaju stare tražbine. To je velika razlika. Da, točno je to da ako netko posudi 100 milijuna eura poduzeću koje je u problemima, da ima status prvenstava naplate u odnosu na sve postojeće tražbine, ali ne i da se pritom za taj iznos obnavljaju stare tražbine. Time se u svezi vjerovnika jako zadire u postojeća prava.

Izdvojeni su razmišljali

U svome izdvojenom mišljenju, sudac Andrej Abramović navodi kako se potreba za donošenjem lex Agrokora temeljila na proizvoljnim, neprovjerenim i dokazima nepotkrijepljenim tvrdnjama. U obrzaloženju Vlade RH govori se o “mogućnosti nekontroliranog kaosa”, što je jedna velika pretpostavka. Obrazloženje Vlade RH prilikom donošenja lex Agrokora sliči na scenarij za film katastrofe. Sasvim je jasno kako bi se i bez lex Agrokora vjerovnici sami dogovorili. Ne bi dopustili da im potraživanja propadnu. Isto tako, puno bolja opcija bila je izmijeniti stečajno pravo, što konstantno zagovara stručnjakinja za stečajno pravo Jasnica Garešić. Sudac Abramović napominje kako Vlada RH krivo govori da je postojeći zakonodavni okvir loš, jer se novi Stečajni zakon primjenjuje tek godinu i sedam mjeseci. I, tko garantira da će lex Agrokor biti dobar zakon? Skoro svi neovisni pravni stručnjaci tvrde da je lex Agrokor pun nejasnih, nepreciznih i diskriminirajućih odredbi.  Goran Selanec i Lovorka Kušan osporavaju legitimnost ciljeva donošenja lex Agrokora, nerazmjerno ograničenje poduzetničke slobode vjerovnika koji su se u okviru postupka izvanredne uprave našli u manjinskom položaju u pogledu odluke o prihvatu nagodbe, te (prethodno navedeno) ovlasti privremenog vjerovničkog vijeća i izvanrednog povjerenika.

Podsjetimo, VTS je poništio razvrstavanje u skupine Ante Ramljaka i dao nalog izvanrednoj upravi da napravi novi prijedlog razvrstavanja vjerovnika u skupine. U tome je smislu lex Agrokor posve neprecizan – ne postavlja kriterije po kojima se formiraju skupine vjerovnika. Lex Agrokor propisuje da se vjerovnici razvrstavaju u skupine vjerovnika s obzirom na pravni položaj svake skupine, što je nejasna odredba. Ustavne suce zabrinjava mogućnost da sud na kraju zahtijeva samo formalno obrazlaganje same odluke razvrstavanja, bez propitkivanja takve odluke. Tako je Adris grupa posebno kritična prema “primjeni Entity Priority Modela (EPM) u postupku namire, prema kojem, kako je ocijenjeno, bolje prolaze vjerovnici koji imaju veći broj nekvalitetnih jamstava od onih koji imaju manji broj kvalitetnih jamstava”. Naime, Adris smatra kako ima formalno kvalitetnija jamstva od imatelja obveznica, ali da se ta jamstva tretiraju jednako vrijedna. S obzirom na to da imatelji obveznica imaju za “istu” tražbinu veći broj jamstava (prema većem broju poduzeća), to znači da će se naplatiti više od Adrisa.

Također, sudac Abramović posebno neustavnim smatra što se lex Agrokor primjenjuje i nad povezanim i ovisnim društvima tj. društvima sa sjedištem u RH u kojima glavni dužnik ima najmanje 25 posto udjela, neovisno o tome što kod takvih društava ne postoji neki od stečajnih razloga. To znači, da sva poduzeća gdje Agrokor ima najmanje 25 posto vlasništva, automatski ulaze u postupak izvanredne uprave, iako ista mogu biti solventna i zdrava. Postoje situacije gdje Agrokor nije niti većinski vlasnik (Ledo), a poduzeće je u postupku izvanredne uprave! Takva su društva uvučena u postupak mimo svoje volje i mimo interesa vlastitih dioničara (izuzev vlasničkog dijela glavnog dužnika), te sasvim sigurno trpe negativne posljedice zbog donošenja lex Agrokora, navodi sudac Abramović. Ono što je izvanredni povjerenik trebao odmah osporiti su dana jamstva zdravih firmi za dugove Agrokora, jer je lako dokazivo da su jamstva dana mimo odluka skupština i da ta društva nisu imala valjanu protučinidbu za dana jamstva. Još mi je jasno da ministrica Martina Dalić ignorira činjenicu da su dioničari Leda ili Jamnice ulagali u te kompanije a ne u koncern Agrokor, te da su to odvojene pravne osobe, koje imaju svoje odvojene skupštine, svoje dioničare, i tome slično, da ta društva moraju raditi u interesu svih dioničara jednako. Ali mi je posve nerazumljivo da to nije jasno ustavnim sucima (izuzev troje  spomenutih), jer cijela nacija prepoznaje da je manjinskim dioničarima grubo povrijeđeno pravo na vlasništvo.

Na rješenje o prihvatu nagodbe niti vjerovnici niti dužnici nemaju adekvatnu pravnu zaštitu, jer čl. 43. st. 15. propisuje: “Nagodbu koja je prihvaćena od strane vjerovnika sud će potvrditi rješenjem o potvrdi nagodbe. Takvo rješenje ima snagu ovršne isprave. I nadalje, st. 18. istog članka: “Nagodba ima pravni učinak od dana donošenja rješenja o potvrdi nagodbe prema svim vjerovnicima pa i prema vjerovnicima koji nisu sudjelovali u postupku kao i prema vjerovnicima koji su sudjelovali u postupku, a njihove osporene tražbine se naknadno utvrde”. Sasvim je jasno da će nagodba utjecati na prava i imovinu dužnika, vjerovnika i dioničara, dok sud samo potvrđuje takvu nagodbu (“sud će potvrditi”) za razliku od Stečajnog zakona gdje je uloga suda puno jača, i što je najpogubnije, takvo rješenje odmah ima punomoćnost provedbe, odnosno proizvodi pravne učinke ne pravomoćnošću rješenja već samim donošenjem rješenja.

Uz sve gore navedeno, Izvanredna uprava objavila je podatke (iako službenih izvješća nema) da je prihod u 2017. u odnosu na 2016. pao sa 44,8 milijardi kuna na 39,3 milijarde kuna, odnosno za velikih 5,5 milijardi kuna, odnosno za visokih 12 posto, što je poražavajući rezultat s obzirom na sve silne savjetnike koji su  astronomski plaćeni za poslovno restrukturiranje. Na kakav god model vjerovnici pristali, proizvedeni jezoviti minusi ukazuju na to da će se morati pomiriti sa starim i novim gubicima, koji će uslijediti.

Tvrtko Dolić

 

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Tvrtko Dolić

ORGANIZATORIMA REFERENDUMA “Narod odlučuje”: Ne smanjivati broj zastupnika u Saboru

Objavljeno

- datum

 APEL ORGANIZATORIMA REFERENDUMA O IZBORNOM SUSTAVU     Prema sveukupno hvale vrijednom referendumskom prijedlogu inicijative “Narod odlučuje”, okrenute promjenama izbornog sustava u smislu jačanja parlamentarne demokracije, Hrvatski sabor imat će 100-120 zastupnika, a broj manjinskih zastupnika pada s 8 na 6, dok se izborni prag za ulazak u Sabor smanjuje na 4 posto.

Smanjenje broja zastupnika i smanjenje izbornog praga za potrebe veće adekvatnosti zastupanja jednostavno ne idu zajedno. Kako smanjiti jednog zastupnika Roma? Koeficijent manjinaca ostat će isti, oko 5 posto, ali broj zastupnika Srba pada s 3 na 1, što opet ruši adekvatnost zastupljenosti Srba unutar sveukupne manjinske populacije. Dovoljno je ostati pri ograničenju da zastupnici manjina neće glasovati o  povjerenju Vladi RH i o proračunu, niti sudjelovati u formiranju saborske većine koja određuje mandatora za sastav Vlade RH.

To opet ne znači da manjincima neće biti otvorene ministarske i druge administrativne pozicije. Zašto zbog uštede od nekoliko milijuna kuna izazivati nepotrebne prijepore? Jer, inicijativa je sveukupno prihvatljiva svim dobronamjernim sudionicima političkog života u RH.

Moja je osobna preporuka organizatorima predstojećeg praznika direktne demokracije da svoje ciljeve ostvaruju korak po korak, da broj zastupnika u Hrvatskom saboru i broj manjinskih zastupnika izostave kao referendumska pitanja, a da zadrže prijedlog smanjivanja izbornog praga na 4 posto. Ako su materijali za referendum već tiskani, dovoljno je zacrniti pitanja koja će izazvati nedoumice.

Tvrtko Dolić, 10. svibnja 2018.

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Facebook

Popularno