Connect with us

Tvrtko Dolić

Građanski rat državnih linija uprave

Objavljeno

- datum

 PLAĆENICI TRAŽE VLAST     Koje li države? Jedan je strani namjesnik, drugi je ronin, a treći petokolonaš. Bolje je da se HV podijeli na više interesnih skupina, pa da se građanski rat vodi otvoreno s vojnim sredstvima, a ne kroz nabavu vojne opreme. Bilo bi to jeftinije za sve nas.

Vjerojatno ste pogledali japanski klasik “Shichinin no Samurai” Akira Kurosawe iz 1954. Stanovnici sela unajmljuju sedam ronina, samuraja bez gospodara, da zaštite selo od bande koja ga pljačka svake godine. Šest godina kasnije, John Sturges je preuzeo ideju kao podlogu za svoj vestern, u kojemu plaćenici brane meksičko selo. Toga ima samo na filmu. U realnom životu, oni koji odglume branitelje i domoljube, preuzimaju selo i nastavljaju ga terorizirati. Koliko smo podoficira i oficira JNA dobili na grabaču, pod izgovorom da je bolje da nisu na strani neprijatelja? A ono, “neću protiv druga svog”. Kažu da im je savjest čista. Zar ih nismo plaćali da nama ostalima savjest bude čista?

Domaći plaćenici

Kada se 1991. razmahala agresija Srbije na Hrvatsku, svatko je bio dobrodošao u obrani, pa i plaćenici. Primjerice, Damir Krstičević pristigao je nakon raspada Jugoslavije, kao ronin JNA. Ante Gotovina bio je francuski legionar. Za svoje vojničke vještine obojica su uredno plaćeni, više nego u inozemstvu, jer su uz redovnu mjesečnu plaću dobijali terence i kvalitetne stanove na prestižnim lokacijama, najviše funkcije i društveno uvažavanje. Jedan “naš” general sretno je preživio nepostojeću saobraćajnu nesreću, u kojoj je postao teški invalid, i isti dan odigrao rekreativni teniski meč. Toga ima samo kod nas. Roninu se otvarala mogućnost da svoju bivšu suprugu korektno udomi, i da sa svojom novom suprugom ili ljubavnicom useli u novi i bolji stan, na još boljoj lokaciji. Kao što je to sebi dopuštao komunistički funkcioner, ronin je mogao preseliti u bolji stan kada bi stari postao zreo za veće pospremanje. Nije mi jasno zašto takvog “komunjaru” obrane vodimo kao dragovoljca? Zašto ga registriramo kao branitelja? Ako nije položio svoj život za Hrvatsku. Obavio je svoj posao ili se samo izležavao, plaćen je za to, i što me briga jeli bio vojnik ili zaboravljeni partizan u zasjedi. Prodavao je struku i svoju osobnu nestručnost. Posebno je smiješan pokušaj Nenada Ivankovića da slavi kao heroje one ronine koji nisu bili teže ranjeni. General HV-a nije heroj, nego omraženi direktor u svome vojnom poduzeću. Koji promiče ulizice i osobe bez morala. Pravi heroj ostavio je svoje kosti na ratištu, a onih nekoliko preživjelih heroja nisu postali generali. Naprotiv, heroji Vukovara istraživani su, premlaćeni i poniženi, kako u Srbiji, tako i u “samostalnoj” Hrvatskoj, koja je za istinske heroje formirala komisije, samoubilačke misije, pa i eskadrone smrti. Heroji su i oni Hrvati i ne-Hrvati koji su se dragovoljno uključili u obranu zemlje i za to nisu dobili niti kunu. “Tko ne voli generala?” – pita nas i Andrej Plenković, kao uspaljena usidjelica, koja vreba partiju u odori. Nitko normalan ne voli generala, osim njegove majke, i eventualno njegove supruge ili djece, koji nekako u obitelji podnose režim oficirčine.

Dogodilo se da iz JNA pristigne sva sila ronina, koji su se našli pred teškim izborom: služiti svoje nove velikosrpske gospodare i čekati pobjedu “jugoslavenske” opcije, ili zadržati “društvene” stanove u Hrvatskoj? Čast izuzecima, nije prevagnulo domoljublje, nego ekonomska računica. Ti naši ekonomisti, kao i mnogi drugi, ostali su duboko odani genocidnoj jugoslavenskoj ideji. Svatko od njih položio je zakletvu zločincu Titu, i tu zakletvu nikada nije povukao. Kako su se činovi direktno prenosili, oficiri i podoficiri JNA, stručnjaci za ročnu vojsku, brzo su postali visoki časnici i vojni stratezi HV-a, odnosno jako skupi plaćenici, veliki teret na državnom proračunu, dok su visoko kvalificirani civili uključeni u obranu zemlje kao obični vojnici. Prisjetim se kako je neposredno prije Oluje jedan general podrijetlom iz JNA podijelio postrojbama manevarsko streljivo. Ronini su zadržali “društvene” stanove, jeftino ih otkupili, ušli u određene procese društvene integracije, često i kao profesionalni antifašisti, ali mi nikada nećemo saznati koje su gospodare služili, koliko je njih poslano od strane neprijatelja, da potkopa našu obranu ili da nas na neki način osramote. Naravno, 90-tih su mnogi od njih u lisnici nosili istu sliku djeda ustaše, i svatko od takvih je tvrdio kako je sliku obiteljskog nacionaliste pronašao skrivenu na kućnom tavanu. Svako upoznavanje s bivšim pripadnikom JNA imalo je tu svoju šprancu. Pruža se ruke, izgovara se ime, a već prilikom prve slijedeće komunikacije “prebjeg” vadi lisnicu i pokazuje sliku moga dide, po maminoj strani. Nekako bi me to dirnulo. Gdje si rođo? On je uskog i šiljatog lica, a moj je dida imao široko lice rasnog Dinarca. Ako malo bolje pogledate, kroz vizuru rodoslovno kompetentnog Šime Đodana, svi ti naši generali, od Damira Krstičevića do Ante Gotovine, imaju to usko i šiljato lice Karađorđevića. Ante je uvijek govorio hrvatski, dok je Damir pristigao s onim privlačnim štihom Akademije JNA, jadna nam majka, gdje nam je pamet. Roninima su bila puna usta pomirenja, a privatno su se getoizirali u tim zgradama u kojima su dobili stanove. Oni rijetki podoficiri JNA koji su gledani kao hrvatski nacionalisti, sporo su se integrirali u šire nacionalno tkivo, pa su se takvi u konačnici vratili u JNA stado. Ronini su imali svoj jezik i svoje lozinke raspoznavanja i upozorenja da je naišao ujkan ili netko drugi od onih koji nikada nisu pripadali jugoslavenskim strukturama.

Ti nikakvi hrvatski generali 

Znate, po istim ustavnim ovlaštenjima koja danas pripadaju predsjednici KGK, Stipe Mesić je 2000. glatko umirovio najpoznatije hrvatske generale, kao obične šmrkavce. Ante Gotovina uskoro je hrabro bježao iz svoje drage “samostalne” Domovine, koju je “oslobodio”. U svim filmovima na temu nesalomljivih legionara, lažno optuženi legionar krenuo bi na glavnoga u svojoj uspravnici. Svi smo očekivali da Ante upadne na Pantovčak i smakne titoističkog uzurpatora. Ante je ipak zapalio. Javile su se objede da se skrivao kao časna sestra. Slučajno naiđe Stipe Mesić, a Gotovina popravlja maramu, vadi krunicu i prebire čisla. U Haagu je Gotovina bio tih kao curica, kao da je promijenio spol, što može biti razlog da je Antun Vrdoljak za ulogu Generala angažirao svog zeta. S Krstičevićem smo imali drukčiju, ali jednako poremećenu situaciju. Samo luda nacija postavlja za “ratnog zapovjednika” neiskusnog mladića. Krstičević se nije pobunio protiv umirovljenja, nego je cendrao zašto od vrhovnog zapovjednika nije pozvan na razgovor. Sve je to namještaljka za naivnu hrvatsku sirotinju. Vrana vrani oči ne vadi. Antu Gotovinu skrivao je Stipe Mesić, bio Gotovina toga svjestan ili ne. Na konto bjegunca Gotovine pritiskala se Hrvatska na međunarodnom planu, i još se u zemlji produbljivala reokupacija od strane pete kolone. Da je Stipe Mesić zaista išao na generale, prebacio bi ih u pričuvu, a ne u mirovinu. Nacija je bila konsternirana, a Mesić je mogao komotno od svakog umirovljenog generala zatražiti mito za prijevremeno umirovljenje. Vidite, danas Grabar Kitarović kao predsjednica i vrhovni zapovjednik HV-a ne smije krivo pogledati davno umirovljenog generala. Krstičević je bahato podnio ostavku na poziciju ministra Obrane zbog same sumnje da mu uspravnica nešto prigovara. Krstičević je dodatno vojno školovan u SAD-u, nakon čega je slovio kao američki samuraj, kao i aktualna predsjednica Kolinda Grabar Kitarović. U čemu je problem? Sve bilo je igra, ali suprotno objavljenim tezama, odgurali su predsjednicu Kolindu, a ne ministra Krstičevića i premijera Plenkovića, što dalje od raspodjele provizije za nabavku vojnih zrakoplova i ostale vojne opreme. Zanimljivo, LNG je došao na dnevni red Vlade pod oznakom tajno. Jeli to ta transparentnost, koja se spominje u Strategiji nacionalne sigurnosti, s kojom se kite Krstičević i Plenković?

Dakle, za razliku od Dečeca kojeg je smijenio Stipe Mesić, javnost je neki dan upoznala odraslog i prkosnog Damira Krstičevića. U dostupnoj biografiji piše da se priključio HV-u 1991. godine, nakon što je završio Akademiju JNA. Dobro, a kada je točno završio Akademiju JNA, gdje je bio raspoređen, i kojeg je mjeseca i koje godine prešao u HV? Ne vjerujem da je sudjelovao u napadima na Vukovar ili Kupres, ali takvu sumnju može otkloniti prezentiranjem svoje JNA karijere, iz mjeseca u mjesec. Za razliku od njegovog ministra Krstičevića, premijer Plenković je dobro nam poznati general poslije bitke. U daljnjem tekstu: Izvršitelj i Ovrhovitelj. Sve članice Unije, svi predsjednici i premijeri tih članica, vode računa o nacionalnom interesu, samo čuveni Ovrhovitelj kao predsjednik Vlade RH spremno izvršava naloge svih vanjskih (međusobno suprotstavljenih) centara moći, pa i nekih unutarnjih, protuhrvatskih. Namjesnička gotovost premijera Andreja Plenkovića donosi nam nepopravljivu štetu. Plenković to brani floskulom o jedinstvenoj politici Unije, a takva ne postoji. Snažnije članice tlače one slabije, a niti na jednoj razini nema pune solidarnosti, što Brexit potvrđuje. Hrvatska je na putu prema Višegradskoj skupini, ali to neće omesti Viktora Orbana da podrži muljažu MOL-a i energetsko uništavanje Hrvatske. Tko danas odlučuje da se “samostalna” Hrvatska podredi maloj susjednoj Sloveniji? I agresorskoj Srbiji? Koja nije članica Unije. Kupovati vojnu eskadrilu danas, kada se blokovi formiraju? Kada se Unija raspada, pa nitko ne može znati kamo će se u skoroj budućnosti prikloniti Švedska ili Južna Koreja. Britanci su otvoreno potkopali Uniju, a Njemačka tajno ide protiv ostalih članica Unije, dajući podršku proizvodnom jačanju Turske i Rusije, na štetu slabijih članica Unije.    

Komedija Ostavka

Zaboravljamo da je takozvana “samostalna RH” bila dvostruko okupirana zemlja. Uz srpske paradržave, imali smo reokupaciju preostalog teritorija, institucija i poduzeća kroz lažnu tranzicijsku dominaciju jugoslavenskih fašističkih (desnih) struktura, koje su se u novoj podjeli uloga presvukle u lijeve i antifašističke, a neki labradorski i u one naoko domoljubne, uz društvenu integraciju kriminala svih vrsta. Granice vojnih oblasti nisu se podudarale s republičkim, pa se činilo kako smo se riješili oficira JNA, kad evo i njih. Malo po malo, “bivši” pripadnici JNA preuzeli su HV, pa kada je usfalilo oficira ili podoficira, ubacivali su se jugoslavenski milicioneri. Mnogi naši generali i najviši časnici za Domovinskog rata bili su teritorijalni regulatori, lokalni šerifi, pa i samoproglašeni carinici. Koje je to životno iskustvo navelo generala vojnika Damira Krstičevića da praktično postane trgovački putnik “M Sun”-a? Danas značajne korporacije, u vlasništvu poduzetnika i branitelja Stipe Matića, bivšeg pilota JNA, koji zapravo nije upitan, jer je ugrabio komad našeg tržišta informatičke i tehničke opreme još za Jugoslavije. A “M Sun” i njegovi poslovni partneri jesu značajni dobavljači MORH-a i drugih državnih resora, pa je postavljanje Damira Krstičevića za ministra Obrane eklatantan primjer sukoba interesa. Svuda u svijetu, ministar Obrane je civil, i najčešće financijaš s iskustvom, koji nikada nije bilo koga zastupao na trgovačkoj matrici. Svuda u svijetu, takvi ne biraju opremu strogo prema kvaliteti i cijeni, niti traže “višenamjenske zrakoplove”, nego otvoreno opremaju svoju vojsku u skladu s nacionalnim izborom vojnih i političkih saveznika.

Krstičević u natječaj za isporuku vojnih zrakoplova uvodi ugovor države s državom, bez posrednika. Ali, to samo znači da će se provizija dijeliti na razini državne administracije, a Plenković i Krstičević su premijer i ministar. Ponovno ću naglasiti – kada bi neki ministar za predsjednikovanja Stipe Mesića pokušo njega zaobići, glede nabavka vojne opreme ili raspodjele provizije, završio bi u pržunu. Suprotno promišljanju Ivankovića, možemo zaključiti da se nabavka borbenih zrakoplova pretvara u sukob poslušnika Unije, poslušnika Washingtona, privatnog kapitala, pa i u sukob oko raspodjele provizije. Južnokorejski trenažni FA50 ima smisla zbog obuke novih pilota, ali za borbeno djelovanje sami Južnokoreanci kupuju Gripene. Jedna činjenica zaista intrigira. Damir Krstičević promijenio je ranije postavljenu specifikaciju u korist “višenamjenskih zrakoplova”, što je otvorilo prostor trenažnim FA50, s mogućnošću dodavanja naoružanja. A Krstičević je praktično bio  trgovački putnik “M Suna”, koji zastupa neke južnokorejske brandove. Javnosti se maše s regionskim ugrozama i borbenim zrakoplovima, a gradnja nove infrastrukture i odgovarajuće struke koštat će još više, pa ako trebamo preveslati Amere, onda je pametno uključiti i rusku ponudu, koja se u novu “tronožnu osovinu” Njemačke posve uklapa. Osobno me smeta ta nekonzistentnost naše politike, vertikalno i horizontalno. Aktualna navala na predsjednicu RH može biti apsolutistički pohod Andreja Plenkovića, kao i politika Angele Merkel protiv našeg dubljeg povezivanja s SAD-om, ali i pokušaj da se predsjednica isključi iz raspodjele provizije u nabavci vojnih zrakoplova. Možemo li nakon slijedećih predsjedničkih izbora očekivati istragu koliko su Kolindu Grabar Kitarović podržali Amerikanci? Hoće li se nova ustavna redukcija ovlasti predsjednika / predsjednice RH provesti prije nove nabavke vojnih zrakoplova i vojne opreme, odnosno prije raspodjele provizije? Glede novih zrakoplova, spominju se cifre od 500 milijuna do milijarde eura, bez cijene nove infrastrukture. Zar za te novce nismo prodali Inu? U vrijeme višestruko manje prezaduženosti zemlje.

PREMIJER vs PREDSJEDNIK

Proglasimo neutralnost

Nije dobro. Britanija napušta Uniju da može slobodnije djelovati protiv nje, a Njemačka je zajedno s Turskom i Rusijom zaseban tronožac, praktično izvan Unije i iznad Unije. Njemačka je već tradicionalno u strateškom paktu s Turskom. Višnja Starešina reče da Njemačka nije samo podijelila Europu, nego ju je i razdijelila. Zahvaljujući rođacima u Njemačkoj, davno sam saznao za njemački plan rasno podijeljene Unije, odnosno Eurozene više brzina, i u svezi toga alarmirao domaću Javnost, da bi se to kvalificiralo kao znanstvena fantastika. Angela Merkel ne podržava samo Ruse, nego i ruske satelite, pa u takozvanom Regionu daje podršku Sloveniji i Srbiji, pa i potiskivanju Hrvata u BiH, koji trebaju postati anacionalni ideolozi nacionalno i vjerski podijeljene Bosne između pravoslavnih Srba i muslimana, za koje Nijemci kao i mi znaju da su podrijetlom Hrvati, ali takav identitet suspendiraju. Sve te stotine tisuća Hrvata koji su potražili zaposlenje u Njemačkoj, bit će asimilirani. I to je jedan od razloga zašto Nijemci sustavno razvodnjavaju hrvatski nacionalni identitet. Njemačka preko svog veleposlanstva u Beogradu financira zbornik “Jugoslavija u istorijskoj perspektivi”. Informbiro je ponovno tu. Naime, Nijemci obnavljaju Staljinovu ideju o jednoj balkanskoj državi, koja bi uključivala Bugarsku. Nijemci finaciraju i dokumentarce o Georgi Dimitrovu, koji je tijekom Drugog svjetskog rata spasio Bugare od velikih žrtava. Poznat je po optužbi za paljenje Reichstaga, i bio je glavni tajnik Kominterne, tada osoba za svjetlosne godine važnija od Tita. Nijemci nas vraćaju u 1948. i ovaj put Nijemci odstranjuju Tita, koji je na sve strane proizvodio nered. Floskula da su ljudi bogatstvo za nas ne vrijedi. Zaboravljamo da je vrijednost Lijepa naša, a ne desetkovana hrvatska nacija, koja žuri pronaći novog gospodara nakon što se riješila još jednoga kojega više nije mogla podnijeti. Nijemci neće dopustiti da im povijesni dug prema nekoj podaničkoj naciji pokvari današnje strateške odnose. Onako na prvu, možemo reći da se Andrej Plenković priklonio sposobnoj Angeli Merkel, ali to nije nikakva garancija za budućnost, jer bez obzira tko će biti novi pobjednik, nas će naši neprijatelji uspješno prebaciti na gubitničku stranu. Britanci su spriječili da NDH na kraju rata prijeđe na stranu Saveznika. Današnja prezidencijalna linija svrstala se uz SAD, a glavni saveznik i oslonac SAD-a je Britanija. To je neraskidivo. Dakle, Britanija će ponovno odlučiti kojoj strani Hrvati pripadaju, a nekako sam siguran da nam ponovno pakira gubitničku stranu.

Njemačka je tajnim ugovorima preuzela koncesije u luci Kopar. Sve se odvija u okvirima Hitlerove politike pred Drugi svjetski rat, pa je uslijedio i pakt s Beogradom, ne za dugo, jer Britanija napušta Uniju, pa uskoro možemo očekivati novi “27. mart” nekog drugog nadnevka, ponovno u režiji britanskih obavještajaca, diplomacije, i trgovačke mreže. Za razliku od Hitlera, Merkelica iskrenije igra na današnjeg Staljina, pa tako namjerno čini Njemačku ovisnu o ruskoj nafti i ruskom plinu. Gledano manje emotivno, Merkelica je povukla genijalan potez. Naime, “saveznici” ovaj put ne potapaju tankere na putu za Hamburg, nego pokušavaju što više povećati ponudu plina i nafte s drugih tržišta, čime su Nijemci na druge prebacili troškove projekta Tri mora i LNG terminala u Hrvatskoj. Mogu očekivati jeftiniju naftu i jeftiniji plin u ruskoj ponudi, i još su izbjegli mogućnost da ih netko navede na novi pohod na Rusiju, zbog energenata. Kesu će razriješiti i Donald Trump, koji vuče snažne poteze, ali europskim lopovima ipak nije dorastao. Merkelica ne progoni Židove, nego ih uvozi, a nekakvu ravnotežu ostvaruje otvaranjem prema arapskim izbjeglicama s Bliskog istoka. Nije to Hrvatska – u Njemačkoj svi stranci teže što bržoj asimilaciji unutar moćne njemačke nacije.  

LEX AGROKOR – OZKONJIVANJE PROVEDENE PLJAČKE

Agrokor je preko fondova izvlačio novce iz HBOR-a

Vrijednost imovine Agrokora dramatično je manja od one koja je prezentirana Javnosti, da se opravda lex Agrokor. Isisani su i novci i ostala suptanca. Najveći “Konzumovi marketi” zapravo su u najmu. Kako su imovinski i rentijerski presloženi proizvodni brandovi? Čija su zemljišta? Imamo nova saznanja o aferama Agrokor i Mirovine, o izvlačenju novaca iz HBOR-a preko fonda Nexus i Zagreb-Montaže, i “projekata” koji nikada nisu započeti, kao i o sličnim zloporabama mirovinskih fondova. Pokazalo se da je država samoposluga tog konecrna i stranih banaka, uz zaseban modalitet za svaku krađu, koja se prebacivala na izvršitelja, simbolički rečeno na bravara koji je pokupljen da obije kasu. Primjerice, prozvani fond Nexus, u vlasništvu Nexus FGS-a, kupio je Kosmo od Todorića, da bi ga nakon toga prodao Todoriću, a što je to konkretno značilo u pranju novca, to tek treba analizirati, razotkriti. Današnji financijski lanci sreće imaju više slojeva, da se krajnji špekulanti zaštite. Kada se sve to događalo? I, jeli Zdravko Marić sudjelovao u odlučivanju o takvim transakcijama. Zdravko Marić nije se morao izuzeti iz takvih transakcija, jer nisu bile direktno adresirane na Agrokor, ali može biti da je svejedno izgorio, jer će ući u probleme i ako nije sudjelovao u odobravanju spornih makinacija. Kako je baš te izbjegao? Zdravko Marić u utorak se iz Banskih dvora brzo udaljio u automobilu, ostavljajući novinare i DORH bez komentara. Agrokorov gubitak 2016. konvergira prema 20 milijardi kuna. Riječ je o 

Dakle, korupcija u državi jezovito je duboka. Trebamo hitno provesti dekonstrukciju II. mirovinskog stupa i odgovarajućih fondova u vlasništvu banaka. Pokazalo se da HBOR ne nadzire projekte koje kreditira, što je nedopustivo, neovisno o tome kako je to regulirano zakonima i pravilnicima. Moramo konačno uvesti praksu da podrazumijevamo očekivane mehanizme neke funkcije, bez obzira jesu li zakonski specificirani. Ponovno smo zaprepašteni mlakom reakcijom vrha države. Ministrica gospodarstva Martina Dalić hladno je izjavila kako druge (određene) institucije trebaju prepoznati nezakonitosti. Očekuje da DORH-a, Hanfa i druge nadzorne institucije njoj objasne što se dogodilo. A te institucije računaju na to da će im Dalićka objasniti financijske trikove i prepoznati finacijske muljaže. Nerazumijevanje očiglednog kriminala na razini države pomaže njegovom prelijevanju u naš dug. Dalićka se držala kao da govori o rezultatu neke drugoligaške nogometne utakmice u Austriji. Jeli Andrej Plenković izašao pred javnost i iskazao zaprepaštenje? Ne, ponaša se kao da se to njega ne tiče. Kao da je ekonomija sporedna stvar u našem životu. Pitanje je koliko on može razumjeti što se dogodilo prošle godine i kakve se makinacije događaju ove godine, sve za njegovog mandata. Eto, što hoćemo? Sve je transparentno! Do bola. Znate, sve su to psihički bolesnici, koje ne možemo kažnjavati. Jedan je pedofil, drugi je piroman, a svi smo opsjednuti s novcem i novčanim problemima.

Tvrtko Dolić 

Komentari

Oglasi
Komentari

Tvrtko Dolić

Naš nacionalni identitet odredio je Branimir

Objavljeno

- datum

 U POTRAZI ZA IZVORNOM BOŽJOM ČESTICOM    Svaka Hrvatska novije povijesti bila je pseudomorfoza, hrvatski državnopravni okvir za nešto sadržajno protuhrvatsko. Starčević, Radić i Pavelić bili su hrvatski domoljubi, Broz je bio zločinac, a Tuđman prazno ništa. Svi su oni pogrešno uzdignuti na razinu hrvatskog identiteta.

Jedna drevna nacija mora se držati svog izvornog nacionalnog određenja, ili će nestati. Našu nacionalnu i vjersku supstancu davno je ograničio Branimir, koji je 879. preselio u rimsko feudalno stablo. Bio je to naš prvi ulazak u neku europsku uniju, naš prvi takav promašaj.Moramo se vratiti izvornom hrvatskom jeziku iz vremena prije Doseljenja. Korienski pravopis čini naš jezik jednostavnim i strancima lakšim za učenje. Pogreška je odstranjivanje helenskih i latinskih riječi, koje su mjera kulture jezika. Novost je govor mržnje, koji napadaju osobe iz kojih mržnja i govor mržnje naprosto isijavaju. Otvorena mržnja prema Hrvatima i prema svemu hrvatskom financira se iz državnog proračuna, a u tom smislu prilično su izdašni i fondovi Unije.

Naš slavni Dolazak konačno se pretočio u tragičan Odlazak. U stoljeću sedmom na Jadran je stigao snažan hrvatski kolektivitet, a danas uzmičemo jedan po jedan, kao pojedinci bez nacionalnog identiteta, odbacujući oružje kao na Bleiburgu, prepušteni surovom neprijatelju na milost. Nestao je i naš čuveni hrvatski prkos – neki narcisoid lanuo je da imamo svoju nacionalnu državu. Dramatično iseljavanje Hrvata iz Hrvatske nije posljedica nezaposlenosti, nego više poremećaj identiteta u psihozi beznađa i predatorske privatizacijske pljačke. Strašno je da su Hrvati u Irskoj kompatibilna populacija, a to nisu u Hrvatskoj.

Nacije su bivši robovi i barbari

Nazivi najvećih europskih nacija pravi su kupus. Francuzi su dobili ime po germanskom plemenu. Skoro sve današnje europske nacije rođene su u društvenom konfliktu ropstva i/ili potlačenosti. U jednoj nevjerojatnoj civlizacijskoj pseudomorfozi, barbari europskog sjevera popunili su okvire antičkih kultura. Kirov proglas o oslobađanju porobljenih plemena je religijska izmišljotina. Veliki Kir nije nikoga oslobodio, nego je premještao zarobljena i potlačena plemena za potrebe lakše kontrole nad carstvom. Kir nije tako oslobađao plemena, nego je tako porobljavao cijele teritorije, i to je radio uspješno, jer je uspostavio najveći imperij u ljudskoj povijesti. Kir nije osvojio samo Babilon, nego i cijele kozmose tog vremena: Mediju i Lidiju. Dakle, Kir nije oslobodio Judejce i Hrvate, nego je neka podređena plemena iz Perzije preselio u bazen Babilona, a odatle u Judeju, Galileju, u kaspijski bazen, i na obale Crnog mora. Za potrebe prava na zemlju doseljenih plemena, kreirane su legende o povratku iz ropstva. Na Sorboni je prije pedeset godina prihvaćena teza da su Hrvate iz Perzije potisnuli sukobi Alana i Skita u 8. i 7. stoljeću prije Isusa, ali se to može odnositi na samo manji dio hrvatske populacije u Perziji. U svakom slučaju, Hrvati su kao narod oblikovani u perzijskom sužanjstvu ili pod perzijskom dominacijom. Upisani smo u Darijevom punjenju proračuna. Nama je porez posve normalna pojava? Ili smo se povukli u pustoš Sjevera da izbjegnemo carske namete? Osjećaj potlačenosti snažio je hrvatski nacionalni identitet i za obje Jugoslavije.

Formirani u krilu drevnih civilizacija, Židovi i Hrvati danas predstavljaju najstarije živuće narode. U našem susjedstvu imamo posla s mlađim robljem, koje je zbog toga dramatično agresivnije, opako, strvinarsko. Starčevićevo Sclavoserbi zapravo se rascijepilo. Bizant je nakon odlaska Branimira u krilo Rima otvorio prostor Bugarima, da bi na kraju kreirao naciju Serva – Serba, koja se prirodno širila u širokom antičkom lovištu na robove. Poučeni takvim porastom srpske populacije, naši zapadni susjedi odabrali su srodan naziv Sclava – Slovenaca. Družine bez identiteta i obitelji, koje nisu pripadale nikuda, kao i nacionalno i plemenski neopredijeljeni tog vremena, prilazili su Srbima i/ili Slovencima. Sclavenci su se oblikovali kao interesna skupina. Otimali su talijansko, čak i prema Trstu, danas nadiru u Savudrijskoj vali, a sutra će svojatati cijelu Istru i Kvarner. Nedostaje nekakav oblik slovenskog svetosavlja, ali su već vidljive odgovarajuće promjene u slovenskoj “katoličkoj” konfesiji. Ime Rastko u Sloveniji je često. Kao i mnogim drugim europskim narodima bez antičkog korijenja, Slovencima paše da se narodi naguravaju u okvirima Staljinove državotvornosti, a to Hrvati ne smiju dopustiti. To je posve nedopustivo i na razini Zapadne civilizacije.

Spas je povratak Branimiru

Na što će sličiti buduća “hrvatska” država i ova Lijepa naša nakon što u našu povijest uđu svi ti nikakvi predsjednici, svi ti jalovi premijeri, bezvezni ministri, Jandrokovići i Jovići, svi ti generali desetari, i svi ti iskvareni društveni arbitri nečega i ničega? Ovo nije država, nego fukara i vukofukarija na svim razinama. Glavni su Hrvati predatori, od

Tomislavovo Hrvatsko Kraljevstvo i velike pobjede protiv Ugara, na Dravi 925., i Bugara, u bosanskim planinama 927.

onih grabežjivaca iz stepe, prije prvog porobljavanja. Use, nase i podase. Stoka! Kao i posljednjih stoljeća, presudno je obnoviti održiv koncept nacije, na neupitnim dražavnopravnim temeljima. Jako je važno odbaciti svaki novi kult ličnosti, bez obzira jeli riječ o Josipu Brozu ili Franji Tuđmanu, pa i kada su u ponudi istinske novovjeke nacionalne veličine i/ili mučenici: Ante Starčević, Stjepan Radić i Ante Pavelić – ustaša protiv prve Jugoslavije. Svaki novi kult ličnosti pridodaje se na planu poništavanja temeljnog bića nacije. Svi ti likovi ne izlaze na razinu svjetske povijesti, pa su na svoj način u funkciji potiskivanja najstarije nacije u Europi.

Za razliku od takvih, bili oni mučenici ili ne, naš kralj Branimir bio je prvi protagonist svog vremena. Odlučivao je o tome koje će rimsko carstvo postati vodeće, pomjerao je granice imperija, odlučivao je o našoj sudbini na razini milenija. Nije branio svoj osobni status kralja u bizantskoj feudalnoj hijerarhiji, nego je učinio osobnu žrtvu i odrekao se bizantske krune da bi Hrvati zadržali svoj dio Jadrana i svoje jadranske otoke. Vrijeme će pokazati da je pogriješio, jer je Bizant odgovorio otvaranjem većeg prostora Bugarima, pa je uskoro Simeon ugrozio i sam Carigrad. Bizant je pokušao uspostaviti ravnotežu kroz kreiranje sclavenske rase, da bi na rubovima imperija na svoje došli i oni koji ništa nemaju – Nemanjići. To je za Hrvate i Bugare proizvelo dalekosežne negativne posljedice. U takvim budalaštinama nazirao se konačni kraj najmoćnije antičke civilizacije. Da Branimir nije prirastao uz feudalno stablo Rima, Crkva u Hrvata ostala bi neovisna o Rimu, pa bi Hrvati nakon dolaska Turaka uživali vjersku toleranciju. Hrvatsko plemstvo u Bosni, uključujući sve veće posjednike, ne bi konvertiralo na islam da sačuva posjede. Isto tako, hrvatska populacija i hrvatska kultura izbjegli bi negativne učinke celibata. Gledano u širini vremena, Branimir je pogriješio, ali je determinirao naše nacionalne i vjerske odrednice. To je fakat i to ne možemo poništiti. I, nije to sve skupa moj nekakav osobni odabir, ili nekakav kapric u odnosu na novovjeke političke nakaze, što mi mnogi predbacuju. Zapitajte se zašto Srbi ne dopuštaju na svojoj nacionalnoj razini bilo kakvo izjednačavanje sa Siledžijom Dušanom i Svjatim Savom. Draža i svi ti Karađorđevići i Obrenovići, kao i Sloba, tvorac Republike Srpske u BiH, svi su oni Druga liga istok. Pokušajte Engleze navesti da temelj njihove nacije postane Winston Churchill, bez obzira koliko je osobno pridonio padu Adolfa Hitlera i nacističke Njemačke.

PETA KOLONA OSPORAVA HRVATSKE KRALJEVE

Krešimir Petković prozvao Dejana Jovića

Nakon što je Dejan Jović kao glavni urednik časopisa Politička misao dao prostor njemačkom politologu i političaru Thomasu Bicklu i njegovom veličanju sporazuma Drnovšek – Račan, ostavku u uredništvu tog časopisa podnio je Krešimir Petković, docent na Fakultetu političkih znanosti. “Pozdravljam pluralizam, slobodu izražavanja različitih političkih stajališta, ali upozoravam i na problem krivotvorina koje dobivaju akademsku legitimaciju i kao takve se reproduciraju u političkim sukobima pa i u različitim pravnima arenama” – izjavio je Petković. Već sam ukazivao na evidentno protuhrvatsko djelovanje Dejana Jovića, koje provodi o našem trošku, kvalitetno uhljebljen na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti. Jović sustavno potkopava hrvatsku državnopravnu ostavštinu. U posljednje vrijeme negira i pravni značaj Zavnoha, ali ne u smislu redukcije Hrvatske do Une, nego na planu poništavanja bilo kakve pravne osnove za postojanje hrvatske države. Hrvatski kraljevi su izmišljotina, sugerira nam Dejan – u tome smislu dobio je potporu i Tvrtka Jakovine. Siledžija Dušan bio je car, a Tomislav niti kralj. S nestrpljenjem očekujem Jovićevu reinterpretaciju Hrvatsko-ugarske nagodbe. Zanimljivo, Dejan Jović i Tvrtko Jakovina podržavaju kult Franje Tuđmana i samu ideju da se hrvatska državnost oslanja na Tuđmana. Jer, ako je Tuđman tvorac Hrvatske, onda ona prethodno nije postojala, pa zapravo nema nikakvo državnopravno utemeljenje.

Tvrtko Dolić

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Tvrtko Dolić

Nemoćna Hrvatska poigrava se s moćnom Rusijom

Objavljeno

- datum

 OPAKA OBAVJEŠTAJNA IGRA AGROKOR     Rusima nije priznat roll up model za kredit od 100 milijuna eura danih u veljači 2017. koji su tada spasili Agrokor. Od izvanredne uprave Agrokora dobili su odbijenicu pod obrazloženjem da to nije u skladu s lex Agrokorom, da bi se isti model ponudio lešinarskim fondovima, koji su otkupljivali dug po diskontu.

Nova strategija izvanredne uprave je likvidacija Agrokora i osnivanje nove kompanije – holdinga u vlasništvu vjerovnika. Posljedica je pad vrijednosti dionica vlasnika. Upitna je konkurentnost novog holdinga, kojim bi upravljali vjerovnici – u tome imaju različite interese. Strategija je usvojena, ali nagodba o visini otpisa nije poznata. Restrukturiranje biznisa kasni – članice koncerna već su izgubile na vrijednosti svojih brandova. Diskriminacijski postupci Vlade RH i izvanredne uprave Agrokora, odnosno Andreja Plenkovića, Martine Dalić i Ante Ramljaka, usmjereni su prema najvećem pojedinačnom vjerovniku Agrokora, ruskom Sberbank, u većinskom vlasništvu uvijek opakog i sveprisutnog Kremlja.

To je nedopustivo poigravanje s moćnom ruskom državom, s nacionalnim interesima Hrvata i Hrvatske, pa i s međunarodnim pravom i načelima pravde. Podsjetimo, ruski Sberbank je kreditirao Agrokor s 8,5 milijardi kuna. Riječ je o čistom kapitalu, bez ikakvog financijskog inženjeringa, i to u vrijeme kada je Agrokoru bilo teško doći do kapitala. Pomalo čudi da su Rusi posudili novac, a da se nisu kvalitetno osigurali. Rusi su držali da je nemoguće da se dogodi ovakva situacija s Agrokorom i da je Agrokor “to big to fail”. Prvo otvoreno izazivanje Rusa je donošenje ovakvog lex Agrokora. Nakon što je lex Agrokor nametnut, na platformi današnje zapadne proturuske politike, na razini Hladnog rata, Rusi nisu pristali na poistovjećivanje s zapadnim lešinarskim hedge fondovima putem roll up kredita. Prema riječima prvog zamjenika Sberbanka, Maksima Poletajeva, Rusi su zahtijevali da se iznos zadnjeg kredita od 100 milijuna eura, plasiranog Agrokoru u veljači 2017. za stabiliziranje poslovanja, prizna po roll up modelu. Dobili su odbijenicu da to nije u skladu s lex Agrokorom. Poslije je izvanredna uprava ponudila takve uvjete svima, uključujući i lešinarske fondove, koji su kupovali dug po diskontu. Zar arogancija i komocija mogu ići toliko daleko da hrvatska država izigrava rusku državu na tako proziran način? Zar zaista netko misli da se Rusi neće osvetiti za klasičnu prijevaru? Ili netko RH namješta za šamar koji neće preživjeti? Varaju se svi oni koji drže da će na ovome prostoru niknuti Zapadna Srbija, Istočna Italija, ili Južna Slovenija, ili sve te tri pretenzije naših predatorskih susjeda, za slučaj da RH bankrotira, ili se reducira u još uže okvire, kroz nekakav najnoviji Avnoj. Nakon svega, Rusi su ponovno poniženi. Naime, uslijedio je šamar Rusima od strane izvanredne uprave Agrokora, koja je protivno svim pravnim normama osporila tražbine Sberbanka u vrijednosti od 8,5 milijardi kuna, sve pod izlikom da su za iste tražbine pokrenuti sudski postupci izvan RH. Znači, osporen je čisti novac koji je jedna financijska institucija posudila drugom privatnom poduzeću. Kako to postavlja izvanredna uprava Agrokora, ispada da ruski Sberbank nije Agrokoru posudio novac. To su nedopustive pravno – financijske akrobacije, koje će RH skupo platiti.

Šutnja je rolling up      

Zanimljivo je kako u mainstream medijima ne postoji kritički osvrt na procese koje vodi izvanredna uprava Agrokora. Prestalo je i prenošenje zanimljivih informacija koje objavljuju Ivica Todorić i njegov tim na Todorićevom blogu. Zavladala je ona ista šutnja, kakvu smo imali glede Agrokora u prethodnim godinama i prethodnim desetljećima. Šutnja političkih, medijskih, gospodarstvenih i akademskih elita. Šutnja onih elita koje su dovele Agrokor u ovo stanje. Posljedica je to i prikrivenog financijskog interesa glavnih medija, jer je Agrokor ostao dužan mnogim medijskim kućama, pa su zasigurno pred nagodbu mediji ucjenjeni da podrže rad izvanredne uprave i Vlade RH, a zauzvrat će namiriti svoja potraživanja prema Agrokoru. Tu je i onaj razotkriveni financijski lobi, upravo onaj koji stoji iza lex Agrokora i roll up kredita. Kako vrijeme prolazi, postaje razvidno da je lex Agrokor pisan za financijske centre moći, a ne za domaće dobavljače i naše gospodarstvo u cjelini, kako to Vlada RH želi prikazivati. Involvirani su i oni naši financijski i/ili gospodarstveni subjekti koji vide svoj interes u preuzimanju tvrtki iz koncerna Agrokor.

I prije objave roll up kredita upozoravao sam da je taj model duboko protivan i samom lex Agrokoru, da je sam po sebi kriminal. Tim su potezom hedge fondovi i financijske institucije, na čelu s Knighthead Capitalom, ostvarili enormne zarade, sve na koncernu Agrokor koji je praktično u stečaju, kupujući obveznice po diskontu. Da još bude gore, Knighthead Capital nije financirao Agrokorov dug prije 2017. godine, nije držao dolar duga. A sada se pojavljuje kao glavni imatelj obveznica i kao član privremenog vjerovničkog, a i budućeg stalnog vijeća. Za manje upućene napominjem da su hedge fondovi kupovali Agrokorov dug po diskontu, odnosno nešto što je bilo 100 kuna po nominali, vrijedilo je samo 30 kn, zbog pada cijena obveznica. Kasnije su ti isti putem roll up modela dali 100 kuna novog kredita, a priznaje im se dug po nominali, odnosno 100 kuna za onih ranije plasiranih 30 kuna. Znači, zarada je 70 kuna, bez kamata, čista špekulativna dobit. Besramna pljačka koncerna koji je praktično u stečaju. Da sve bude tragično smiješno, pravni zastupnik Knighthead Capitala na početnim sjednicama privremenog vjerovničkog vijeća je Tin Dolički, upravo onaj koji je sudjelovao u pisanju lex Agrokora. I još se pojavljuje kao Ramljakov pravni savjetnik. Kako netko može biti predstavnik vjerovnika i istovremeno biti pravni savjetnik dužnika? Pojavljivati se pred javnošću kada treba braniti roll up model? Zar to nije sukob interesa? Gdje je Dalija Orešković, koja je radi beznačajne stvari presudila Tomislavu Karamarku, da bi se ispostavilo kako je isti Karamarko u pitanju Ina – MOL bio u pravu. Kao, Ramljak nije dužnosnik! Kako to nije, ako je imenovan od strane Vlade RH? Zašto Dalija Oreškovića nije predložila izmjenu / dopunu Zakona o sprječavanju sukoba interesa? Objavom roll up kredita sve je rečeno. Sasvim je jasno kako su centri moći na čelu s Knightheadom preuzeli kompaniju. Vlada RH nakon toga nema nikakvu kontrolu. Odredbe ugovora da kredit dolazi na naplatu ako se smijeni izvanredni povjerenik šokirale su naciju, ali je i to brzo isprano kroz medije i gurnuto pod tepih. Roll up kredit iznosi 1,06 milijardu eura i ima status najstarije tražbine, što znači da financijeri ne samo da su zaradili na roll up modelu, nego taj kredit ima super seniority status, odnosno status prvenstva naplate. I da po okončanju nagodbe, može doći na naplatu.

EBITDA za 2018.

Svima je jasno da je izvanredna uprava priznala 41,2 milijarde kuna tražbina, a 16,5 milijardi osporila, od toga prema Sberbank 8,5 milijarde, dok je prema revidiranom financijskom izvješću za 2016. godinu imovina koncerna Agrokor iznosila 41,7 milijardi (izrazito smanjenu čudnim postupcima revizora). Ako se navedeni podaci uzmu u obzir, sasvim je jasno da postoji dovoljno imovine kako bi svi vjerovnici naplatili svoja potraživanja, i da bi vlasniku ostalo 0,5 milijardi kuna imovine. Stvarno je nepojmljivo da danas dolaze prijedlozi da većina dobavljača i financijera trebala otpisati i do 70 posto dugova Agrokora. Na temelju čega? Ili je izvanredna uprava krivotvorila brojke kojima sada tereti bivšu upravu? Ako uključimo iznos od 8,5 milijardi kuna Sberbanka, koji je neosnovano osporen, a u ovih 41 milijarde kuna priznatih tražbina su i potraživanja unutar grupacije, što nije stvaran dug, dolazi se do zaključka da je stvaran dug na razini 41 – 42 milijarde kuna. Dodajmo tome, da izvanredna uprava nije ugovorila 1 milijardu eura novog duga koji ima status prvenstva naplate, stvarne tražbine bile bi na razini od oko 38 milijardi kuna. Po projekcijama objavljenim u jednim dnevnim novinama dolazi se do iznosa od 19 milijardi kuna za namirenje vjerovnicima, a kao uporište se uzela EBITDA za 2018. godinu (operativna dobit, bez poreza amortizacije i kamata). Nevjerojatno! Tek je kraj 2017. godine i uopće je teško predvidjeti EBITDA za 2017. godinu (biti će sigurno lošija od 2016. godine), a kamoli za 2018. godinu. Takve projekcije ne znače ništa, jer je gotovo nemoguće u ovome trenutku procijeniti vrijednost Agrokora, nakon svih tih muljaža lex Agrokora i izvanredne uprave Agrokora, a pogotovo ne na osnovi nekakvih budućih projekcija, da bi se ipak na temelju toga predlagali otpisi. U svojim ranijim tekstovima naglasio sam da nije dobro pred samu nagodbu umanjivati vrijednost Agrokora, što se stalno provodi. Time se nekome omogućava da preuzme kompaniju u što boljem stanju, jer će vjerovnici trebati više otpisati. Osim toga, veoma je jasno navedeno kolika je konsolidirana imovina koncerna, a kolike su priznate obveze i koliko ostaje dobavljačima za namirenje imovine. To znači da se niti jedan vjerovnik ne bi trebao odreći niti kune duga, naravno, ako je vjerovati prezentiranim podacima, onima koje su predočili revizori i izvanredna uprava Agrokora. U početku nije bilo za vjerovati Ivici Todoriću, s obzirom na pogreške i možebitna kaznena djela, koje je radio prilikom vođenja koncerna, ali ispada da Agrokoru uopće nisu prijetili znatni financijski potresi, već je kolaps  pokrenut u sprezi domaćih i stranih financijskih centara moći. Svakako je Agrokoru neminovno trebao svježi kapital, ali on bi puno lakše došao prije izbijanja krize Agrokora, nego sada, kada će godinama trajati sudski postupci, a znamo da nitko ne želi uložiti u društvo koje je u sudskim postupcima. Sasvim je sigurno da su nakon lex Agrokora pred Agrokorom i cijelom zemljom još teži dani.

Tajna veza

Ovih dana je osnovana takozvana Udruga dobavljača Agrokora, koja bi se trebala sastojati od najvećih dobavljača Agrokora. Član privremenog vjerovničkog vijeća (a i budućeg) od strane skupine “velikih dobavljača” je Marica Vidaković, prokuristica Kraša, iako je Kraš imao samo 27 milijuna kuna potraživanja prema Agrokoru, a dijelom su Krašu njegova potraživanja namirena (iako je moratorij na sve obveze). Ramljak je savjetovao Kraš prije nego što je postao izvanrednim povjerenikom za Agrokor. Primjerice, Adris grupa ima 1,2 milijarde kuna potraživanja, pa nije postala članom privremenog vjerovničkog vijeća. Tako, od 5 članova privremenog vjerovničkog vijeća, 3 su pod kontrolom Ramljaka: spomenuta Marica Vidaković, kao predstavnik velikih dobavljača, Matija Brlošić, predstavnik malih dobavljača, i Knighthead Capital, predstavnik imatelja obveznica. Još su tu predstavnici neosiguranih vjerovnika, Sberbank, i predstavnik osiguranih vjerovnika, Zagrebačka banka. Nikako nije jasno na koji je način imenovan ovakav sastav privremenog vjerovničkog vijeća, koji je odobrio sporan roll up kredit. Po kojoj matematici, po kojem statusu tražbina? Jer, mali dobavljači imaju jedan glas, koliko i veliki dobavljači, iako im je iznos tražbina nemjerljiv. Tako su izjednačeni Knighthead Capital i Sberbank, iako potonji ima znatno veći iznos kredita i kreditirao je koncern kada je to bilo potrebno.

Ono što je problematično kod vjerovničkog vijeća je netransparentnost, nejasnost u odredbama, i izostanak sudstva u svemu tome. Izvanredni povjerenik utvrđuje broj članova i razvrstava vjerovnike u skupine. Sudstvo je uključeno koliko da sve potvrdi, bez ikakvog suvislog objašnjenja. Također, za potrebe sastavljanja vjerovničkog vijeća vjerovnici će se razvrstati u posebne skupine s obzirom na različiti pravni položaj svake skupine. To je izrazito nejasna odredba i daje sumnjivu arbitrarnost u sastavu vjerovničkog vijeća, koje mora dati suglasnost na konačni nacrt nagodbe (čl. 19. st. 2). U biti, to je uvod u razvrstavanje vjerovnika u one koji imaju jača jamstva i one koji imaju slabija, što opet pogoduje Knightheadu i ostalima koji imaju status najjače tražbine, a ne i najveći iznos. Također, ako neka skupina ne imenuje člana, učinit će to izvanredni povjerenik za nju. Sudstvo to samo potvrđuje (čl. 30. st. 8.).

Neprihvatljiv udar na banke

Udruga dobavljača Agrokora je najavila da je njihov prijedlog da otpis potraživanja dobavljačima roba i usluga bude 15 posto, dobavljačima koji su imali financijske aranžmane 30 posto, a bankama 70 posto. Nevjerojatno je da udruga dobavljača ne govori samo o tome koliko bi se dobavljačima trebalo otpisati, nego i o tome koliko otpisati bankama. Naime, udruga dobavljača ne predstavlja banke, odnosno u njihovom članstvu nema financijskih institucija. Koliko znam, banke predstavlja Hrvatska udruga banaka (HUB). Drugo, i još problematičnije, zašto bi se dobavljačima koji su financirali Agrokor mjenicama bez pokrića i/ili čistim pozajmicama otpisalo 30 posto, dok bi se bankama koje su redovnim kanalima financirale Agrokor otpisalo 70 posto? Napominjem da ovdje objektivno promatram odnose – često sam kritizirao poslovne banke, pogotovo u slučaju Franak, u određivanju kamatnih stopa, vezivanju kunske štednje uz valutnu klauzulu, i tome slično. Naravno da velika krivica leži u regulatoru HNB-u, koji je hajdučiju dopustio, a banke iskorištavaju regulatornu osnovu radi svojih interesa, sasvim legitimno. Ali, ovdje ne vidim nikakvu razliku između srednjih i velikih dobavljača i poslovnih banaka, jer banke su Agrokoru posuđivale novac kako bi isti rješavao obveze prema dobavljačima. Svi su sudjelovali u tome i ne vidim nikakvu potrebu da se postavlja razlika u tretmanu dobavljača u odnosu na tretman poslovnih banaka, kada je otpis u pitanju, pogotovo ako su svim malim dobavljačima riješeni dugovi. Štoviše, sasvim je jasno kako poslovne banke imaju puno jaču pravnu poziciju jer je njihov dug puno bolje osiguran i banke imaju vrijedne kolaterale.          

Budućnost Agrokora nije nikako dobra. Na konsolidiranju poslovanja (smanjenje zaposlenika, smanjenje lokacija, bolje marže) operativno se ne radi jer su trenutačno svi orijentirani na nagodbu, a i ona se gura pod tepih kroz pravu poplavu novih afera i novih promašaja Vlade RH. Moramo biti svjesni činjenice da je Agrokor na sebe preuzimao svu nekonkurentnost hrvatskog gospodarstva, jer nakon procesa nagodbe involvirani dobavljači teško će moći konkurirati stranim dobavljačima. I kada se nagodba završi, u kojem god obliku koncern ostao, i dalje će veliki problem ostati pritisak strane konkurencije u maloprodaji, skupi izvori financiranja i sva sila pravnih procesa, koji će se sigurno dogoditi nakon procesa nagodbe, a koji su i sada u tijeku, a tu su i neriješeni vlasnički odnosi. Bojim se da najteži dani dani za Agrokor i za hrvatsko gospodarstvo tek slijede.

Tvrtko Dolić/croative.net

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Tvrtko Dolić

Herojski čin Slobodana Praljka – Plenković mora podnijeti ostavku

Objavljeno

- datum

 LOCIRATI, IDENTIFICIRATI, UHITITI, TRANSFERIRATI, OSUDITI BEZ DOKAZA    To nije samoubojstvo, nego uznesenje, koje ne vodi u pakao, nego otvara Vrata raja. Zločinački pothvat je srpska i srbijanska agresija, kao i ovakav haaški Tribunal. Sudac Agius, predsjedavajući Žalbenog vijeća, nije izrazio žaljenje zbog Praljkove smrti, nego je sudnicu proglasio “mjestom zločina” i u drugoj prostoriji hladno potvrdio prvostupanjske presude.

“Slobodan Praljak nije ratni zločinac. S prijezirom odbacujem ovakvu presudu” – uzvratio je pravednik i mučenik Praljak na zločinačku presudu i popio otrov. Haaški Tribunal i skoro sva međunarodna sudišta potvrdili su se kao najgora farsa. Zanimljivo, Vesna Pusić ostaje uz svoju tezu o agresiji RH na BiH. Kako spominje Višnja Starešina, Pusić je u svojoj kampanji za tajnicu UN-a priložila svoju knjigu u kojoj agresiju RH potvrđuje. Dakle, imamo u RH osobe koje nisu pripadale Udbi a djeluju protiv interesa nacije. “Hrvati su jako čudan narod. Imaju više izdajica nego cijela Europa zajedno. Francuzi svojim izdajicama poskidaju glave giljotinom, Englezi ih povješaju po podrumima, Srbi ih jednostavno pokolju, a Hrvati ih njeguju ko najveće nacionalno bogatstvo” (AG Matoš)

Nakon što je Origen proveo svoju žrtvu tijela, Tertulijan je mudro uzvratio žrtvom duha. Fašistička sudnica u kojoj je osuđen Slobodan Praljak zaista je bila mjesto zločina, ali mjesto zločina haaških sudaca. Sud nije za vrijeme suđenja osigurao vozilo hitne pomoći! Slobodan Praljak položio je svoj život za Hrvatsku. Ruka mu je zadrhtala dok je ispijao otrov. Teška je to odluka, velika žrtva. Praljak je svojim sokratovskim činom poništio haaško krivotvorenje povijesti. Preokrenuo je naš nacionalni odnos prema rušenju Starog mosta u Mostaru, kojim se prenosila najprije srpska a onda i muslimanska agresija na zapadni Mostar, pretežito naseljen Hrvatima. I Žalbeno vijeće označilo je Stari most kao legitiman vojni cilj. Šestorici Hrvata iz BiH sudilo se za rušenje nekoliko kuća u vrijeme kada su se nad prostorima u kojima su Hrvati činili većinu izredale pravoslavna i muslimanska agresija. Armija BiH široko je išla na Hrvate i hrvatske zemlje, i tako kompenzirala sve što su bosanski muslimani izgubili svojim pasivnim odnosom prema srpskoj i srbijanskoj agresiji. Što smo mogli očekivati nakon što je korumpirani HDZ rasformirao Saborsko povjerenstvo za Agrokor? HDZ je od prvog dana svog osnivanja uronjen u privatizacijsku pljačku i nikome u toj interesnoj skupini ne pada na pamet da se primi dužnosti koju je preuzeo. Vlada je vjerojatno znala kako je Tribunal odlučio, ali nije izvijestila predsjednicu RH, koja je na vijest o Praljkovom samoubojstvu prekinula svoju posjetu Islandu. Dan prije tragičnog cirkusa u Haagu, HDZ je u Saboru pokrenuo raspravu o novom Zakonu o braniteljima. I još je u Šeksovom(?) prijedlogu tog zakona brisana prisutnost četničkih paradržavnih milicija iz BiH. Umjesto da lobira u korist Hrvata iz BiH, time u korist svih Hrvata, Vlada RH gledala je kako dodatno rasteretiti Srbiju, neposredno prije izricanja sramotnog očitovanja Žalbenog vijeća haaškog Tribunala. Vrijeme je da Andrej Plenković podnese neopozivu ostavku. Sam njegov ostanak na vlasti praktično je proglašavanje diktature.

Tko je izručio Slobodana Praljka?

Jeli Vladimir Šeks izmislio termin “udruženog zločinačkog pothvata”, koji je religijska glupost, posve izvan pravne struke. Najprije se konstatira postojanje nekog “udruženog zločinačkog pothvata”, a onda sud ne treba dokazati nečiju pripadnost tom udruživanje, nego optuženi moraju dokazati da nisu pripadnici tog pothvata. Haaški Tribunal potvrdio se kao politički sud, koji ignorira pravo i pravdu. U takvoj klimi trebamo pronaći religiozan izraz i za ono što je Praljak učinio svome fizičkom tijelu. Dakle, nakon uznesenja Slobodana Praljka, ateist Andrej Plenković hladno je izašao pred medije i držao se kao da se nije dogodilo ništa strašno. Kao, on mora biti pripravan i na ono najgore. Analizirao je događaje kao da je slovenski novinar, koji je slučajno navratio u Zagreb. Zar nacija nije ponižena preko svake mjere? Riječ je o sustavnom ubijanju hrvatske nacionalne ideje. Je li Andrej Plenković tjednima ranije saznao za odluku Žalbenog vijeća, pa je odlučio žrtvovati svog glavnog savjetnika Vladimira Šeksa? Koji je pogrešno presložio naše pravosuđe i na razne načine pridonio da haaška trakavica kompromitira Hrvate i Hrvatsku. Ili možda Plenković misli da je dovoljno osnažio da ne mora dijeliti vlast s jednim Šeksom? U svakom slučaju, Plenković uvodi svoju osobnu diktaturu, kako to naglašava Branimir Bunjac. Tome je pridonijela i konačna haaška presuda hrvatskoj Šestorki, Herceg-Bosni i RH, koja može pokrenuti nacionalnu pobunu protiv struktura koje nisu učinile ništa u svim tim nacionalnim arbitražama. Tragedija Slobodana Praljka u određenoj je mjeri pomogla Plenkoviću, jer može okrenuti nezadovoljstvo nacije prema Haagu, Sarajevu i Beogradu. Prema kazivanju kompetentne Višnje Starešine, Beograd je na početku milenija uspio iz svih optužnica izbaciti tvrdnje o agresiji Srbije, dok je administracija RH propustila spriječiti takvu sabotažu, za dvojca Račan – Mesić. Poput dvojice pijanih budala, nabacivali su se s Tuđmanovim transkriptima, prodavali Inu, zaduživali zemlju u gradnji autocesta, izbacivali domoljube iz državne administracije. Slično se nastavilo nakon povratka HDZ-a na vlast, kada se i Ivo Sanader posvetio detuđmanizaciji, a svijet je ulazio u ekonomsku katastrofu.

Tko je ono izručivao Hrvate haaškom Tribunalu? Kao, trebamo Tuđmana, a ono je brzo otišao zbog bolesti. Većini Hrvata Franjo Tuđman podvaljen je kao spretan i pronicljiv Ludlumov lik Jason Bourne, koji uspješno bježi od Udbe, prelazi granice uz pomoć krivotvorene putovnice ili u prtljažniku nekog vozila, i još se vraća ocarinjen. Koji brzo naslućuje gdje leži najbliži samokres, koji nije bio ružan nego je to bio njegov “scary view”. Koji je u Ozni prošao obuku u borilačkim vještinama, i rastura KGB-ovce i svoje oznovce poput Charlize Theron u “Atomic Blonde”. A ono, kada se pojavila mogućnost da Slobi pravi društvo u Haagu, haaškim psima nabacivao je svoje podređene. Naš Profesor bio je onaj tajnoviti pravi autor jedne od dvije krivotvorene Tuđmanove putovnice, koje nisu viđene na graničnim prijelazima, nego su poslužile kao krinka za “progonjenog Tuđmana”, koji je zapravo putovao pod blagoslovom Udbe i s posve regularnom putovnicom, sve u okvirima dalekosežnih velikosrpskih projekata. Tuđman je dvadesetak godina prije osamostaljenja SRH, kao nametnuti glavni jugoslavenski disident, komotno putovao diljem kugle zemaljske, pa je tako 70-ih išao na instrukcije Carlu Bildtu, koji će 90-ih pridonijeti velikosrpskom prekrajanju Jugoslavije. Već 60-ih godina prošlog stoljeća programirane su Republika Srpska u BiH i ovakva lažna Republika Hrvatska. 

Sve bugojanske grupe

Nije baš jasno zašto upravo “udbaški Jutarnji list” ovih dana kompromitira “Kolegu udbaša” Vladimira Šeksa, ali nam svima može biti na korist i na veliko zadovoljstvo da pucaju i te neraskidive udbaške veze. Kod nas su moguće samo takve lustracije. Objavljena udbaško – lopovska saga Šeks – Bagarić razotkrila je nevjerojatne krivotvoriteljske razmjere tranzicije SRH/RH. Bilo kako bilo, olakšanje je da Vladimir Šeks neće obrazlagati ovakav kraj i krah haaškog Tribunala. U svemu što je u ovoj zemlji vezano za naše korumpirano sudstvo, Šeks ima svoje prste, pa i u krivom odnosu RH prema Tribunalu i drugim međunarodnim arbitražama. Šeksovo normiranje RH je takva brljotina da pravniku mozak stane – sve je usklađeno za potreba kriminala. Hrvatskim zemljama ovih dana posebno odzvanja Šeksovo: “Locirati, identificirati, uhititi, transferirati!”

Kada sam jednom prilikom navratio kod svog šogora na Rebru, bio je u velikom poslu. Cijeli kat i cijelu bolnicu uzbunila je briga za jako važnog pacijenta. Medicinske sestre trčale su na sve strane, a najpoznatiji profesori medicine tog vremena okupili su se na hospitalizaciji uvaženog “doktora PS”. Naravno da sam prepoznao zemu i toplo se s pozdravio s “velikim svjetskim medicanarom”, kako je zemo “dokumentacijski” podržao svoj status pacijenta na Rebru. Bio je to glavom i bradom Profesor, najveći krivotvoritelj bivše Jugoslavije, a možda i šire. Podnošljiv cvjetni kukolj u časnoj lozi S, drag čovjek i dobar prijatelj, uvijek spreman na razlamanje kruha. Znao je financirati nogometaške bijele i plave noći. Profesor je na svoj način bio najveći kadrovik SRH/RH, pa i šire. Skoro da nije bilo dužnosnika koji kod njega nije “završio” barem neki tečaj, ako ništa drugo onda neki strani jezik, da se otvori diplomatska karijera. Znate, objektivno gledano, Profesor je pomagao talentiranim i zainteresiranim osobama da uče i da se izgrađuju na nekom poslu koji bi im se svidio, pa se Vladimir Šeks tako razvio u pravog pravnika. Između Kolege i Profesora razvilo se veliko prijateljstvo. Profesor je na svoj način uspostavljao nacionalnu ravnotežu, jer su sa istoka zemlje pristizali “stručnjaci” sa zabačenih učilišta, koji su grabili radna mjesta i stanove, u Zagrebu i drugim hrvatskim gradovima. 

Zanimljivo, Profesor nije bio iz Bugojna, ali ga na neki način dužila i bugojanska policija, jer je imao svoju Bugojansku grupu, odnosno svoju skupinu “trgovačkih putnika” na području Bugojna, koja je plasirala Profesorove diplome i radne kvalifikacije. A zasebnoj “Srpskoj bugojanskoj grupi” pripadao je Aleksandar Vučić. Možda je i Aco Vučić bio Profesorov “stipendist”? U tekstu Željka Petrušića spominje se da Kolega Šeks nije mogao putovati u Njemačku. Stoga je te 1974. sam Profesor otputovao u Njemačku i osobno dostavio krivotvorinu o komunističkom progonu oca Zlatka Bagarića, za potrebe njegovog uspona u hijerarhiji hrvatske emigracije. Hrvatska Šestorka je stradala i zato što su Šeks i ekipa cijelo vrijeme imali druge prioritete i svoje privatne igre, sve na štetu nacije.  

HIBRIDNA NESPOSOBNOST

Zašto Ante Nazor nije znao beknuti?

Zato što Andrej Plenković ne zna voditi hibridni rat protiv hibridnog rata, u kojemu je najvjerojatnije jedan od glavnih protagonista na drugoj strani, onoj koja pokušava razgraditi hrvatsku nacionalnu ideju. Naravno da je Plenković tog jutra izricanja haaške konačne presude hrvatskoj Šestorki iz BiH znao kako će ona glasiti, ali nije s tom informacijom kupio Antu Nazora, da proročki zablista, nego je pustio da se Nazor ispričava kako je više znanstvenik nego prognozer. A isti Nazor uvijek korektno brani stavove Vlade RH. Kod nas je razvijena politička i životna praksa da podatke o događajima koji dolaze dobija samo ona strana koja mrzi sve hrvatsko.

 

PRAVI GLAS

Branimir Bunjac je savjest nacije

U jutro izricanja presude hrvatskoj Šestorki iz BiH i Praljkove žrtve tijela, Branimir Bunjac ukazao je na pokušaj uvođenja diktature od strane Andreja Plenkovića, kojega “smetaju uvrede u Hrvatskom saboru”. Koje li narcisoidnosti! “To je jako važna osoba” – našalio se Bunjac. Spomenuo je i Gordana Jandrokovića, koji postaje sudac, koji će izricati kazne na razini 10 tisuća kuna. Prema izjavi Bunjca, isforsirana je rasprava o novom Zakonu za branitelje, koji je prekrojio doušnik Udbe. Bunjac je za saborskom govornicom rukom podigao Ustav RH i izjavio: “Ovaj ustav donijela je Udba, ali još uvijek važi, i garantira nam slobodu govora i izražavanja. Ako želim hodati na trepavicama, to je moje osobno pravo.” Branko Bačić, predstavnik kluba zastupnika HDZ-a, svejedno je uporno branio ukidanje slobode govora u samom Hrvatskom saboru.

 

 

 

SRBIJA POSJEDUJE KOPIJE NAŠIH OSJETLJIVIH ARHIVA

Kolegu Vladimira Šeksa razotkrio je Beograd

Na izjavu srbijanske premijerke Ane Brnabić početkom kolovoza da ne razumije kako netko može slaviti Oluju, Vladimir Šeks je odgovorio kako su Vučić, Vulin i mali Sloba bili ratni huškači i kolovođe. “Oni bi se trebali ispričati srpskom narodu u Hrvatskoj jer su im oni nanijeli najveće zlo” – izjavio je Šeks. U rujnu je srbijanski predsjednik Aleksanadar Vučić izjavio da prijedlog našeg novog Zakona o braniteljima spominje Srbiju kao agresora i da to otvara Pandorinu kutiju, jer će Srbija odgovoriti s 500 zakona o tome šta je napravljeno Srbima u Jasenovcu ili Oluji. Naglasio je da se u Beogradu priprema Deklaracija o zaštiti Srba, koja će biti u skladu sa svim međunarodnim pravnim normama i neće ugrožavati ničiji teritorijalni integritet ili suverenitet. “Smatra li netko da nije potrebna kada u Hrvatskoj živi 186 tisuća Srba a svega 55 tisuća kaže da govori srpskim jezikom, kada je ćirilica ugrožena i u samoj Srbiji” – izjavio je Aco. Vladimir Šeks burno je reagirao na Vučićeve izjave: “Pa što će nama jedan četnik nešto propisivati?” Sa svojim zaokretom od pomiritelja u prznicu, Šeks je pokrenuo svoj pad. Istina o Šeksu nije procurila iz Hrvatskog državnog arhiva, gdje Šeksa i ekipu najvjerojatnije štiti Dinko Čutura, recenzent knjige Vladimira Šeksa. Udba i dalje kontrolira sav život u RH, i to neće prestati s padom Vladimira Šeksa, niti sa odlaskom tijela Slobodana Praljka.    

Tvrtko Dolić 

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Facebook

Popularno