Connect with us

Tihomir dr. Janjicek

GOSPODARSKI POUČAK: HRVATSKA MOŽE i bez šok terapije

Objavljeno

- datum

 PISMO IZ KANADE    Hrvatsko gospodarstvo bilježi poboljšanje, rast BDP od nekih 2,6%, a međunarodne financijske agencije poboljšali su kreditni položaj Hrvatske. Svi u Hrvatskoj jako dobro znamo kako sadašnja hrvatska vlada nije doslovce ništa učinila za poboljšanje gospodarstva. Nije ništa učinila dobrog niti vlada Oreškovića, a najviše štete je napravila Milanovićeva vlada. No, ipak događa se poboljšanje i doslovce cijelokupna hrvatska javnost je zbunjena, jer se poboljšanje u gospodarstvu događa kao dar djeda božićnjaka pred samo proljeće.

Mogao se pogledati sastanak vodećih hrvatskih ekonomskih stručnjaka i ministrice gospodarstva na nacionalnoj televiziji. Isto tako, mogla se hrvatska javnost suočiti i sa suprotnim stajalištima stručnjaka i ministrice gospodarstva, naravno osim dr. Šonje koji je ostao na svom apologetskom pristupu prema politici vlade HDZ-a.

Unatoč vrlo stručnoj razmjeni stajališta koja se odgiravala pred kamerama HRT, ipak niti ministrica gospodarstva, a ni ekonomski stručnjaci nisu pružili odgovor na jednostavno pitanje: zbog čega se događa gospodarski oporavak Hrvatske, kada sadašnja hrvatska vlada i dvije prijašnje nisu baš ništa učinile u tom smjeru?

Na žalost odgovor na to pitanje nije pružen hrvatskoj javnosti. Naravno, ministrica gospodarstva nije niti pokušala pružiti taj odgovor iz pragmatičnih razloga lojalnosti prema sadašnjoj hrvatskoj vladi. Iskreno, takvo je stajalište posve razumljivo. Međutim, ostaje pitanje, ali zašto nitko od nazočnih stručnja nije niti poku pružiti makar i natuknicu, zašto se gospodarstvo „oporavlja“, a ništa nije učinjeno za taj oporavak od niti jedne vlade zadnjih 5-6 godina.

Odgovor se nalazi u rastu izvoza! Izvoz je taj koji je što za čak 26,6% viši u siječnju ove godine u usporedbi sa prošlogodišnjim siječnjom! Dakle, nastup na vanjskom tržištu hrvatskog gospodarstva bilježi znakovit rast. No, samo po sebi se nameće još jedno pitanje, a to je što je dovelo do rasta izvoza? Godinama se u Hrvatskoj govori o problemu sporog rasta izvza robe i usluga iz Hrvatske, a onda se odjednom dogodi pravi pravcati bum u rastu izvoza! Dakle, što je razlog rastu izvoza?

Odgovor na ovo pitanje treba tražiti poglavito u slabljenju Eura! Naime, zbog poznatog masovnog i ne kontroliranog priljeva islamskog puka sa srednjeg istoka u zemlje Europe, čitava EU je bila zatečena. Niti jedna država nije bila pripravna na prihvat tolikog broja ljudi i masovnim rastom potrebe za humanitarnom pomoći. Sve rezerve hrane i vode u robnim fondovima humanitarne pomoći, nisu bili dostatni! Stoga su sve države i sama EU ušle u masovne proračunske deficite. Prema podacima Erostata države euro zone su ostvarile u prošloj godini oko 300 miljardi deficita! Sav taj silni deficit otišao je najvećim dijelom na zbrinjavanje ljudi sa srednjeg i bliskog istoka! Tako ogromnu količinu novca eurozona si je priskrbila jednostavno kreditom od ECB-a. Stoga se unutar euro zone događa rast stope inflacije. Od stanja deflacije i minimalne stope inflacije u 2015 godini ispod 0,5%, eurozona biježi rast inflacije. Treba uvijek imati na umu jednostvnu činjenjicu, sve države i organizacije, uključujući i EU, uvijek iskazuju stopu inflacije nižom nego je doista.

No, kako je stopa inflacije viša u eurozoni od stope inflacije u Hrvatskoj događa se u suštini pozitivno kretanje u Hrvatskoj. Naime, zgovornici promjene tečaja Kune, sada sve manje imaju argument u svojim rukama. Naime, rast cijena robe na tržištu EU, doprinjeo je jačanju cjenovne konkurentnosti hrvatskog izvoza robe i usluga. Drugim riječima, iskazano u eurima hrvatska izvezena roba postala je jeftinija u odnosu na robu iz drugih država, iskazano u eurima.

Međutim, kako Hrvatska vlada preko HNB-a vodi politiku ne promjenljivog valutnog tečaja, praktično raste priljev eura u Hrvatsku, a tečaj ne mijenja vrijednost, točnije ne aprecira. To poboljšava financijsku situraciju Hrvatske kako u bilanci državnog proračuna, tako i u bilanci plaćanja prema inozemstvu. Zbog toga je hrvatski ministar financija mogao dobiti povoljnu opciju prodaje hrvatskih državnih obveznica sa relativno niskom stopom prinosa vlasniku obveznice. Prodajom tih državnihobveznica, Hrvatska će moći refinancirati neka već dospijela plaćanja prema inozemstvu.

Sva očekivanja i prognoze o rastu kamatne stope u EU i jačanju tečaja eura prema drugim valutama neće se dogoditi. EU je započela s projektima jačanja obrambenih snaga NATO u EU, a što se isto financira kreditima od ECB-a. Treba očekivati i novi veliki val priljeva tzv. izbjeglica iz srednjeg i bliskog istoka u EU. Razlog je Turska, koja je bijesna na EU zbog odbijanja prijema u članstvo EU, a sa druge strane predsjedniku Erdoganu je Putin jasno stavio do znanja da ga može maknuti kad god poželi, te SAD i EU neće baš niti prstom maknuti! Ne ovisno je li Clinton ili Trump na vlasti u SAD, ili već netko treći i to predsjedava sa EU!

Hrvatska stoga može očekivati daljnja financijska poboljšanja kroz jačanje izvoza. Niska stopa inflacije, će se zadržati u Hrvatskoj, jer je sadašnja vlada usmjerena jedino i samo na smanjenje deficita u proračunu. Stoga rasta novčane mase neće biti u obliku kredita od HNB-a za uravnoteženje državnog proračuna. Zato neće biti ni pravog rasta BDP, onog koji bi povećao ponudu robe na hrvatskom tržištu i doveo do rast životnog standarda Hrvata. Zaposlenost će biti još niža unatoč „optimističnim“ najavama, zato jer poslodavci ne žele rast troškova radne snage u svojim cijenovnim kalkulacijama. Rađe će poslodavci uz odobrenje sadašnje vlade, dovesti Ukrajince za mizernu hrvatsku plaću, nego uvećati plaće i zaustaviti egzoduz hrvatske mladeži u inozemstvo. Zato se sa potpunom sigurnošću može reći kako će masovno iseljavanje iz Hrvatske biti nastavljeno i u ovoj godini unatoč „ogromnom poboljšanju“!

Na koncu treba skrenuti pozornost i jačanje političkog i ekonomskog pritiska Rusije na Hrvatsku zbog mogućnosti uključivanja Hrvatske u međunarodno tržite plina. Rusija baš nikako ne želi vidjeti Hrvatsku na tom tržištu, jer to izravno šteti njezinim ekonomskim interesima. Agrokor će zato postati važni igrač kojem će Rusija “silno željeti pomoći“, baš kao što će i „silno željeti dati“ INA-i njezina naftna polja u Siriji. Kako sadašnja hrvatska vlada ne daje pozitivne signale na te „iskrene“ ponude Putina, onda treba očekivati iznenadne „prometne nezgode“ i „nagla oboljenja“ hrvatskih političara!

Dr. Tihomir Janjiček

Dr. Janjicek je profesor na nekoliko kanadskih sveucilista i godpodarski strateg HSP-a

Komentari

Komentari

Tihomir dr. Janjicek

‘RAČANOVI USPJESI’ u praznim glavama ‘gospodarskih stručnjaka’

Objavljeno

- datum

 IZOSTAVLJENA TRI NAJVAŽNIJA ČIMBENIKA…  Prije par dana na jednoj od hrvatskih tv postaja izvršeno je istraživanje o usješnosti dosadašnjih hrvatskih premijera. Vremenski opseg je od 2000 godine, pa sve do danas. Temeljem rezultata istraživanja oslonjenih samo na rast BDP-a, utvrđeno je kako je Ivica Račan bio najuspješniji premijer. Rast BDP je bio 18,6% u vrijeme Račana, a svi drugi premijeri nisu ostvarili takav rezultat.

U usporedbi sa drugim državama novim članicama EU, Hrvatska je bila po rastu BDP-a sve vrijeme iza bivših komunističkih država, koje su računate kao nove članice EU. Sporiji rast hrvatskog BDP u usporedbi sa tim država je čak i za vrijeme Račan bio niži. Kolega Šonje dao je svoj komentar objašnjenja kroz niske kamatne stope i kroz visoke stope rasta BDP-a u cijeloj EU, što je djelovalo poticajno na hrvatsko gospodarstvo kao neki ekonomski val.

Naravno nije pružio odgovor zbog čega su kamatne stope bile snižene u Račanovo doba. Međutim, voditelj TV programa postavio je jednostavno pitanje, kako je mogao jedan Ivica Račan postići takav dobar rezultat, a doista nije imao ni temeljna predznanja o gospodarstvu, niti je iskazivao bilo kakav interes za gospodarstvo dok je bio premijer.

Unatoč tomu što je kolega Šonje pokušao doista biti što precizniji u objašnjenju „tajne“ uspjeha Ivice Račana, izostavio je tri najvažnija čimbenika i doista su NE PONOVLJIVO POZITIVNI i  djelovali su u vrijeme vlade Ivice Račana. Stoga se valja podsjetiti na te činjenice i spoznati zašto je Ivica Račan postigao dobar uspjeh u rastu hrvatskog BDP-a.

01.01.2002. – uvođenje Eura kao valute

Prvo, odmah od prvog siječnja 2002 godine uveo se Euro kao valuta. Svi Hrvatski Državljani koji su imali gotovinsku ušteđevinu u njemačkim markama morali su je zamjeniti u Eure! Tada se masa deviznog novca izvan bankovnog sustava slila u bankovni sustav. Ljudi su najvećim dijelom taj novac do tada držali negdje skriveno doma. Ukoliko me sjećanje ne vara, ali mislim da je upravo Račan tada spomenuo, kako se nekih 11 milijardi maraka slilo u bankovni sustav. Ako se ima na umu postojanje još tada valutne kaluzule, koja je obvezivala HNB na održavanje ne promjenljivog tečaja kune, omjer je bio 4 kune za 1 marku, pa se  prešlo na 7,5 kuna za jedan Euro. Valutna kluzula je osnova za kreditnu ekspanziju u Hrvatsko, pa je za svaki odobreni kredit u kunama potrebno pokriće u markama ili danas u eurima. Tako je tadašnji gotovinski priljev deviza u bankovni sustav omogućio kreditnu ekspanziju. Priljevom novca u bankovni sustav povećala se ponuda novca i kamatna stopa je morala pasti. Banke tada NISU bile u vlasništvu stranaca i HNB i komericjalne banke nisu trebale dopuštenje šefova iz Bruxellesa!

Primitak Hrvatske u članstvo WTO

Druga bitna činjenica je primitak Hrvatske u članstvo WTO, odnosno svjetske trgovinske organizacije. Primitak u WTO olakšao je pristup Hrvatske inozemnom novčarskom tržištu i dobijanju povoljnih inozemnih kredita, puno povoljnije nego do tada. Naravno to je još dodatno pospiješilo kreditnu ekspanziju u Hrvatskoj i uvećalo rast novčane mase, odnosno količine novca u optjecaju. Došlo je tada i do naglog rasta vanjskog zaduženja Hrvatske upravo zbog članstva u WTO i to za oko 10 milijardi eura za mandata Ivice Račana. Do tada je Hrvatska već imala akumulirani vanjski dug od oko 10 milijardi eura, a Račan je poduplao taj vanjski dug. Rast vanjskog duga Hrvatske nastavljeno je i sa dolaskom Sanadera na vlast, na žalost.

Kada se sada ima u vidu činjenica da niti jedna hrvatska vlada nikad nije imalu nikakvu strategiju gospodarskog razvitka, onda se može dokučiti zbog čega rast vanjskog zaduženja Hrvatske nije doveo do ozbiljnijeg rasta zaposlenosti, stabilnijih makrofinancija i dugoročniji rast BDP-a. Drugim riječima, rast hrvatskog vanjskog duga bio je ne kontroliran i samim time gospodarski nedostatno učinkovit. Zbog ne postojanja ekonomske strategije razvitka gospodarstva, krediti su odobravni „jednako“ bilo za kupunju uvozne robe ili domaće robe! Bilo za kupunju automobila, ili stanova, ili otvaranja nekog obrta! Za sve su važili sličnim kriteriji kreditiranja, odnosno prije svega slična kamatna stopa. Kako je Hrvatska te 2000 godine tek praktično izišla iz rata, priljev novca kroz jeftine kredite uglavnom je završio na uvoznoj potrošnoj robi.

Preusmjeravanje turizma nakon 11. rujna u SAD-u, ali i prijetnja napadima na EU

Konačno treći čimbenik, koji je isto tako ne ponovljiv bio je 11 rujan i teroristički napad na SAD, ali i prijetnja napadima na EU. To je potaklo inozmene turiste na masovni dolazak u Hrvatsku iz sigurnosnih razloga. Tako je turizam ponovno postao važna gospodarska djelatnost Hrvatske.

Dakle primitak Hrvatske u članstvo WTO, uvođenju eura kao jedinstvene valute EU i teroristički napad od 11 rujna na SAD, bili su doista JEDINSTVENI i NE PONOVLJIVI čimbenici koji su djelovali pozitivno na hrvatsko gospodarstvo u vrijeme premijera Ivice Račana.

Međutim, valja se prisjetiti i još jedne činjenice. Kada je vlada Ivice Račana okončavala mandat, u javnosti je vladalo stajalište, kako unatoč visokim stopama rasta BDP-a, narod nije zamjetio i nikakav materijalni boljitak. Premijer Ivica Račan tada je izrekao NE zaboravnu bedastoću, „narod živi bolje samo to ne osjeća“! Drugim riječima, niti samom Račanu nije bilo jasno zašto narod ne osjeti boljitak kad svi statistički podaci govore o visokoj stopi rasta hrvatskog BDP-a! Nije ništa drugojačije ni danas, kada se opet imaju pozitivne stope rasta BDP-a, a narod bježi iz države glavom bez obzira!

Odgovor na ovo pitanje leži u načinu izračunava stope rast Hrvatskog BDP-a. Glavni izvori podataka za obračun godišnjeg BDP-a jesu: Registar godišnjih financijskih izvješća poduzeća (poduzetnici, banke i štedionice, osiguravajuća društva i ostale financijske institucije) koji vodi FINA, godišnje financijsko izvješće za proračune i proračunske korisnike, statističko izvješće za neprofitne institucije, godišnji podaci porezne uprave za neinkorporirane jedinice i samozaposlene, statistička istraživanja, statistika financija i bilanca plaćanja Hrvatske narodne banke, fiskalna statistika Ministarstva financija i ostali raspoloživi izvori podataka.

Spomenuti način izračuna BDP je zastario način iz doba komunizma. Tada se tako računao rast BDP-a, jer se nastojalo napuhati znamenke sa postotcima koji objektivno nisu postojali. Financijska izvješća poduzeća i općenito gospodarskih subjekata ne govori puno o rastu BDP-a. Naime, to što će poduzeća bolje poslovati samo je naznaka mogućnih uvijeta poslovanja u gospodarstvu, ali koliki je doista iznos novostvorene vrijednosti iz gospodarsta to se ne može dokučiti. Upravo taj rast novostvorene vrijednosti je rast BDP-a!

Stoga, BDP se može izračunavati samo kao rast računovodstvene dobiti svih poduzeća, ali i neto prihoda SVIH Hrvatskih Državljana! To je jedini mogućni način za utvrđivanje stope rasta BDP.

Poučeni iskustvom “Agrokora” jasno se može spoznati kako financijska izvješća poduzeća, tvrtki, osiguravajućih tvrtki i svih ostalih navedenih tvrtki može biti jako dobro krivotvoreno! Drugim riječima, rast BDP-a se neće niti dogoditi, ali će izvješća upravo govoriti suprotno tomu.

Sve dotle doke se ne sprovede temeljita finacijska preobrazba i potpuno novi pristup izračuna BDP-a, ali i poreza, statistika će govoriti jedno, a stvarnost će biti drugojačija. Naime, sve dok  se ne uvede prijava SVIH prihoda SVAKOG PUNODOBNOG Hrvatskog Državljanina ministarstvu financija i uspostava TEMELJITE kontrole financijskog poslovanja hrvatskih tvrtki iz svih djelatnosti, izračun rasta BDP biti će samo veća ili manja krivotvorina. Upravo uvođenje prijave svih prihoda svakog punodobnog Hrvatskog Državljanina ministarstvu financija bio je jedan od temeljnih postulate gospodarskog programa HSP-a! Svaki se prihod mora prijaviti, a i svaka osoba koja nije ostvarila nikakav prihod mora to isto prijaviti. Time bi se izbjegla potreba uvođenja povjerenstava za utvrđivanje podrijetla imovne, bedastoće koja je nastala još u komunizmu. Osobe koje ne ostvare prihod to moraju potvrditi i potpisati kao i osobe sa prihodom, jer se tada neće nitko moći pozvati kako odjednom ima 2 milijuna kuna, ali je to stečeno od prije 5 godina i za to doba ne postoje podaci! Izbjeglo bi se i prijavljivanje na LAŽNE adrese prebivališta, koja se nalaze na prostorima od posebne državne skrbi! Porez se plaća na visinu ostvarenog prihoda, a ne na adresu! Time bi država uštedjela na besmislenim povratima poreza osobama koje su prijavile mjesto prebivališta samo radi povrata poreza, odnosno prihoda iz državnog proračuna. Isto tako bi se MORAO ograničiti iznos za mogućnost gotovinske uplate na bankovni račun. Ne bi se više moglo stotine tisuaća eura prenositi u torbama i stavljati na bankovne račune bez ikakve potvrde odakle dolazi novac.

Bilo kako bilo, kada bi se izračun rasta hrvatskog BDP vodio na gore spomenuti način, onda se više ne bi moglo lagati narodu kako živi bolje, ali eto to narod ne osjeti iz nepoznatog razloga! Država bi bila motivirna donosti ekonomske programe u cilju rasta BDP-a i rasta zaposlenosti, jer bi zaposlenici sa svojim prihodima bili temelj proračunskih prihoda! Onda država ne bi samo vodila skrb o uravnotežnju državnog proračuna i javnosti servirale bajke o silnoj skrbi za rast broja zaposlenih i uz nikakvu aktivnost na tom polju!  

Što reći na koncu, Račanova vlada je bila zamjenila prvi put u suvernoj Državi Hrvatskoj HDZ na vlasti, koji je izgubio izbore zbog sveopće legalne pljačke. No, kada je odlazio SDP sa vlasti, onda je odlazio zato što su se ponašali jednako kao u „zlatno doba titoizma“ iz 70-ih godina! Na vlast se vratio HDZ sa najperfidnijim dražvnim lopovom Sanaderom, koji je narodski rečeno doslovce baš sve opelješio! Milanović je prema spomenutom istraživanju bio NAJGORI hrvatski premijer, jer mu je stopa rasta BDP bila -0,5%. Milanović je bio zamjenio Sanadera, a ekonomski nije doslovce NIŠTA učinio u državi. Državu je vodio kao u vrijeme titoizma iz 60-ih godina. Ne dao nam Bog dragi još jednom nekog Račana ili Milanovića, jer Hrvatske više ne bi ni bilo!

Dr. Tihomir Janjiček

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Tihomir dr. Janjicek

BURZOVNA PROPAST „AGROKORA“

Objavljeno

- datum

„Agrokor“ započeo i službeno svoj burzovni potop. Cijene dionca „zdravih“ i „ne zdravih“ tvrtki iz koncerna „Agrokor“ jednostavno se strmoglavljuju. Država je položila određena jamstva, isto tako zajamčena su financiranja kroz financijske ugovore koje je sklopio gospodin Ramljak. Međutim, Hrvatska je posve ne pripravljena za ovakva događanja. U nas doista nikad nije funkcionirala dionička burza u pravom smislu te riječi, pa se stoga nisu nikad događali streloviti usponi, ali niti strmoglavi padovi cijena dionica. Dionički kapitalizam jednostavno nikad nije ozbiljno zaživio u Hrvatskoj. Sve su to bile samo imitacije burzovnog poslovanja, ali spašavanje dioničke tvrtke od burzovnog sloma njezinih dionica, doista nije nikad činjeno. Sve do slučaja „Agrokor“.

Što se doista događa u uvjetima „burzovnog sloma“ dionica određene dioničke tvrtke

U uvjetima ovakvih burzovnih promjena, neke tvrtke doslovce nestanu. Međutim, kod brojnih se dogodi samo prelijevanje kapitala. Kapital se prelijeva iz ruku manje sposobnih u ruke više sposobnih vlasnika kapitala. Naravno, to prelijevanje nije nikad „bezbolno“! Tvrtke koje se otkupe i koje su loše poslovale dožive ozbiljne promjene na planu rezanja rashoda i troškova, a to se u nas često zove restrukturiranje. Stanoviti broj zaposlenih izgubi zaposlenje i to na svim razinama od djelatnika do ravnatelja.

Nije problem za državu kada se burzovni slom dogodi na razini jedne tvrtke, pa to je ipak samo jedna tvrtka. Međutim, daleko veći je problem kada se slom počne događati kod mnoštva tvrtki, a tako nešto se može lagano dogoditi kada jedna velika dionička tvrtka doživi financijski slom. U hrvatskom slučaju to je „Agrokor“! Zbog toga vlade većine država nastoje spriječiti financijski slom neke velike dioničke tvrtke. Zato što žele spriječiti  situaciju u kojoj bi došlo do masovne panike i lančane reakcije rasprodaje dionica drugih tvrtki na burzi vrijednosnica i samim time pada cijena dionica kod drugih tvrtki. Nacionalni kapital tada bi se razgrabio u bescijenje i otišao u vlasništvo tko zna koga. Kada se kaže kapital, to nije samo novac! Kapital recimo jednog McDonald’ je osim novca, zgrade, invetar, sva hrana u restoranima, svi zaposlenici sa svojim kvalifikacijam i naravno kako rekoh sam novac!

Razlog zbog čega se dogodio financijski slom „Agrokora“ u suštini je vrlo jednostavan. Premijer Plenković ponašao se krajnje nezrelo za pravodobno djelovanje. Naime, na stranu to što je „Agrokor“ u poslovnom svijetu već dugo vrijeme slovio kao ne likividna tvrtka, koja nije u stanju izvršavati svoje financijske obveze prema dobavljačima. Na stranu i to što su i svi drugi premijeri i sve druge hrvatske vlade znali za to i baš ništa nisu činili. Sve je to doista NE bitno onog trenutka kad se preuzeme dužnost premijera. Stoga je premijer Plenković MORAO uzeti za obiljno razgovor sa Todorićem kada je došao moliti za financijsku pomoć. Tada premijer Plenković nije smio dopustiti odlazak Todorića praznih šaka na vrata Putina i njegove „Sberbank“! Tog trenutka je premijer Plenković MORAO biti svjestan što znači propast „Agrokora“ za hrvatsko gospodarstvo, ali dodatno miješanje Putina u Hrvatsku! To nikako ne znači „spašavanje“ samog Todorića od financijske propasti uopće, već samo tvrtke! Premijer Plenković je morao tada dogovoriti s Todorićem dubinsku financijsku raščlambu „Agrokora“ i nakon toga dokapitalizaciju „Agrokora“! Spriječio bi Plenković svu ovu rasprodaju dioničkog kapitala od „Agrokora“ koje će zasigurno brojne zaposlenike ostaviti bez posla i to je NAJGORE! Spriječio bi i svu ovu BRUKU koja je nastala, ali još puno važnije svo petljanje Putina u Hrvatsko gospodarstvo i politiku koje se sada događa.

Dionice „Leda“, „Jamnice“ i drugih tvrtki ne bi završile u bescijenje! Tko će ih doista kupiti više nije ni bitno. Nije bitno, jer tko god ih bude kupio učinit će ozbiljne promjene sniženja rashoda i troškova u tim tvrtkama. Naravno tu spada i sniženje troškova plaća, odnosno smanjenja broja zposlenih osoba, ma koliko to gospodin Ramljak nijekao skupa sa premijerom Plenkovićem. 

Da je tada premijer Plenković dokapitalizirao „Agrokor“, fino i u tišini, maknuo Todorića sa glavnog položaja, kako je to već i onako učinio, ali ne i posve izvan tvrtke. Postavio bi Ramljaka kao predsjenika poslovodnog odobra koji bi nadgledao trošenje dokapitalizirane sume. Potom u tišini prodavao po znantno višim cijenama pakete dionica svih onih tvrtki koje će se sada prodavati besmisleno jeftino. Zaposlenici bi doista uglavnom ostali na poslu! Putin ne bi imao ovakav utjecaj u Hrvatskoj preko „Sberbank“, a kakav danas ima sa svim njegovim špijunima.

Naravno, svaka osoba će se upitati, pa zašto premijer Plenković i hrvatska vlada to nisu učinili?

Zbog toga što se premijer Plenković odlučio uzeti za ministara PODOBNE, ali NE i dosita sposobne osobe. Tu je prije svega Tomislav Ćorić! Kolega Ćorić je tako zdušno čitao moje tekstove vezane za nagli nagli skok tečaja franka u kojima sam sugerirao ono što je poslje ministar Lalovac i činio, konverzija kredita sa kaluzule prema franku na klauzulu prema Euru. Na žalost baš ništa suvislog kolega Ćorić nije imao ni za reći, a ni za predloložiti unatoč silnim pozivima s HRT-a za gostovanja! Morao se ministar Ćorić „naoružavati“ sa zanjem što mu je manjkalo i to iz stručnih napisa i komentara koje sam javno objavljivao.

Naravno tu je i ministrica Dalić, koja se tako NE kontrolirano smijala kad je držala konferenciju za novinstvo vezanu upravo za predstavljanje javnosti novog zakona, poznat kao „Lex Agrokor“. Unatoč tomu što je bila svjesna svojeg ne primjerenog ponašanja, smijeh nije mogla suzdržati! Upravo to je govorilo o njoj koliko je doista MALO zainteresirana za riješenje problema oko „Agrokora“ i sam zakon! Martina Dalić bila je ministrica kod Jadranke Kosor, poznate kao Sanderova služavka. Nakon odlaska sa vlasti, Martina Dalić odlazi u tabor Josipovića, a dolaskom Plenkovića na čelo HDZ-a vraća se opet u HDZ! Žena za sve politike, uklapa se serijal „kum“, ali i „uz maršala tita junačkoga sina“ i u „bože čuvaj Hrvatsku“!

Na koncu tu je i ministar financija Marić koji se doima kao „lutak šutak“. Ministar Marić nije kriv za propast „Agrokora“, nego Ivica Todorić. Međutim, ministar Marić JESTE KRIV što je kao financijski stručnjak MORAO upozoriti premijera Plenkovića na sve opasnosti koje sa sobom nosi propast „Agrokora“, posebice stoga što je znao u kakvom je financijskom stanju „Agrokor“! MORAO je ministar Marići i upoznati premijera što doista znači da se Todorića ne može samo šutnuti. Isto tako MORAO je ministar Marić i imati stručne kreativnosti i predložiti premijeru mogućnost dokapitalizacije za očuvanje „Agrokora“ stabilnim, koliko god se to moglo. Nije to učinio, jer je i on kao ministar Ćorić i ministrica Dalić samo još jedna osoba koja je došla na ministarsku dužnost sa podobnošću, a ne sposobnošću!

GUVERNERU JADAN, DOISTA BAŠ NIŠTA NE ZNA!

No, neka se ne zaboravi tu je i vječno PODOBNI i NE SPOSOBNI guverner Vujčić! Kao i uvijek nije imao pojma o ničemu. Niti o besmislenim kreditima iz HBOR-a odobrenim „Agrokoru“, niti o praznim mjenicama Agrokora! Niti o bilo kojim drugim kreditima koje su odobravale komercijalne banke. Nije znao ništa ni o kreditima koje „Agrokor“ odobravao samom vlasniku i njegovim članovima obitelji. Iskreno rečeno, guverneru doista treba vjerovati na riječ, on jadan doista baš NIŠTA NE ZNA! Zato i jeste PODOBAN za guvernera! Svatko sa makar trunkom znanja i stručnosti jednom bi konačno progovorio stvarima koje JESU iz nadležnosti HNB-a, a to je kontrola sprovedbe monetarno-kreditne politike! Ovako samo truća bedstoće o uvođenju Eura! 

Dokle će to tako ići sa podobnima u Hrvatskoj svatko se pita?

Sve dotle dok se ne promjeni izborni sustav, ali do tada će glavni grad svih Hrvata postati Dablin.

Dr. Tihomir Janjiček/Croative.net

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Tihomir dr. Janjicek

HSP-OV GOSPODARSKI STRATEG O LEX AGROKOR-U

Objavljeno

- datum

Problem financijske propasti „Agrokora“ ne izlazi iz središta pozornosti nacije. Nakon pune financijske revizije poslovanja „Agrokora“, a kakva nikad nije učinjena niti prema jednoj tvrtki u Hrvatskoj, konačno se spoznala puna istina. Istina o nestručnom, lopovskom i gramzivom vođenju poslovanje „Agrokora“. Prinudni ravnatelj gospodin Ante Ramljak podigao je i optužbene prijedloge državnom odvjetništvu protiv određenih članova uprave Agrokora i samog gospodina Todorića.

Cjelokupno rukovođenje izlaska iz krize „Agrkokora“ od strane Hrvatske Vlade je općenito utemljeno na postulatu „minimiziranja štete“ uz pomoć zakona poznatog kao „Lex Agrokor“! Drugim riječima, nastoji se spriječiti potpuni kolaps čitavog gospodarskog sustava kroz masovno financijsko propadanje „Agrokora“ i njegovih poslovnih partnera!

Obećanja Premijera se neprekidno ponavljaju u javnosti, kako porezni obveznici ne će snositi niti jednu Kunu dodatnog poreza zbog „Agrokora“. Sa druge strane, najavljuju se „predstečajne nagodbe“, a one su potpuno neprihvatljive najvećem broju dobavljača. Razlog je vrlo jednostavan, novčani opseg iznosa „predstečajne nagodbe“ je visok i doslovce veliki broj manjih dobavljača nakon oprosta dugovanja, beznadežno odlazi u financijski stečaj, odnosno bankrot. Drugim riječima, „nagodba“, koja je u biti vjerovnički OPROST dugova „Agrokoru“ poguban je za veći broj dobavljača. Tek određeni broj dobavljača „Agrokora“ će nekako preživjeti uz ozbiljne finacijske i poslovne gubitke. Ne treba dvojiti, nezaposlenost će porasti upravo zbog samnjenja broja zaposlenih kod tih dobavljača, ali i zaposlenika iz „Agrokora“.

Neminovno pitanje koje se nameće samo po sebi, je li se moglo to sve skupa izbjeći od trenutka kad se Hrvatska Vlada umiješala oko propasti „Agrokora“?

Odgovor je jednostavan, JESTE! Međutim, vlada premijera Plenkovića jednostavno to nije ni kanila učiniti. Naime, premijer i njegova vlada ostali su još uvijek na onom istom poimanju ekonomskih stvari iz doba Milanovića, a koji je donio zakon o „predstečajnoj nagodbi“, koja se jednostavno svodi na vjerovnički besprizorni oprost dugova dužniku. Naime, prema zakonu u suštini vjerovnik i dužnik skupa idu u bankrot po principu „jednake odgovornosti“! Što više dužnik se može i spasiti, ali vjerovnik puno teže. Primjer „Agrokora“ upravo svjedoči tomu. Tu se doslovce spašava dužnik „Agrokor“, a uništavaju vjerovnici! Osim toga, to je zakon po kojemu svi nesposobni vlasnici tvrtke nakon nagodbe jednostavno nastave poslovati kao i prije. Svi ne sposobni ravnatelji ostaju i dalje ravnatelji, osim evo Todorića koji je samo u ovom slučaju maknut.

Način na koji se sav ovaj problem mogao izbjeći bio je u suštini jednostavan. Gospodin Todorić sam se javio na razgovor kod premijera Plenkovića i zatražio nekih 2,3 milijarde Kuna financijske pomoći. Premijer Plenković tada je trebao nastupiti kao ODGOVORNI premijer i usloviti financijsku potporu, ali pod njegovim uvjetima. Ti uvjeti bi bila potpuna financijska revizija „Agrokora“ i uvid u stanje poslovanja. Drugo, financijska „pomoć“ ne bi bila uopće „pomoć“, već bi se za nedostajući novčani iznos utvrđen NAKON revizije financijskog poslovanja „Agrokora“, učinila dokapitalizacija „Agrokora“. Dokapitalizacija bi se učinila iz dodatne naklade dionica „Agrokor“ i to po nominalnoj cijeni. Predsjednika poslovodnog odbora postavila bi Hrvatska Vlada, jednako kako je i sada imenovala gospodina Ramljaka i još bi postavila predsjednika nadzornog odbora. Oni bi sprovodili i nadgledali trošenje novca iz dokapitalizirane svote. Oni bi i sproveli neophodne strukturne promjene unutar „Agrokora“, a koje bi spriječile ponavljanje istovjetne situacije u tvrtki. Ukoliko Hrvatska Vlada ne bi imala novca iz proračuna, mogla bi uzeti kredit za potrebni iznos kod HNB-a!

Međutim, Premijer Plenković je poput prijašnjeg premijera Milanovića odlučio sprovoditi „partijski“ način upravljanja posrnulim poduzećem iz doba „samoupravnog komunizma“. Utvrdio je „prinudnu upravu“, Todorića natjerao na odstup po „partijskom ključu“. Sada sljedi rasprodjela financijske propasti „Agrokora“ na njegove poslovne partnere kroz „predstečajnu nagodbu“! Zna se već sada kako će određena poduzeća jednostavno nestati, a neka druga će opstati iz koncerna „Agrokor“.

Da je kojim slučajem Premijer Plenković primjenio gore navedeni prijedlog, a što sam predlagao i u ekonomskom programu HPS-a kao „bailout“, onda bi čitava Hrvatska bila pošteđena svih danšnjih štetnih posljedica. Prije svega, Putin ne bi mogao pružiti prste toliko duboko u hrvatsko gospodarstvo i politiku kako je to uspio preko „Sberbanke“. Zaposlenici „Agrokora“ bi jamačno ostali i dalje zaposleni. BDP bi nastavio rasti kako je započeo, a ni Banke ne bi imale poteškoća, jer bi izostale tužbe pred domaćim i inozemnim sudištima.

Pitanje koje se kao nastavak nameće samo po sebi, jeste što je razlog zbog kojeg se Premijer odlučio na lošiju opciju privremene financijske konsolidacije „Agrokora“?

Razlog je jednostavan, svaka dokapitalizacija „Agrokora“ zahtjevala bi povećanje količine Kuna u optjecaju, a sa time bi došlo i do uvećanja ponude Kuna na valutnom tržištu. Hrvatska vodi novčarsku politiku na principu „valutne klauzule“! To znači, omjer €1=7,5Kn mora stalno biti nazočan, ali bi u slučaju dokapitalizacije „Agrokora“, vlada morala ući i u dodatno vanjsko eursko zaduženje za dokapitaliziran kunski iznos. Stoga bi drugim riječima, dokapitalizacija „Agrokora“ išla iz kreditnog zaduženje HNB-a u inozemstvu. Međutim, to dodatno vanjsko zaduženje bi se moglo lagano izbjeći, tako što bi se od poduzeća koja su u 100% vlasništvu države, prodali određeni paketi dionica na inozemnim dioničkim burzama. Manjinske dioničke udijele vlada bi prodala i time uvećala ponudu eura na valutnoj burzi i zadržala tečaj Kune relativno stabilinim prema euru. Naime, tada bi uvećani iznos Kuna bio pokriven uvećanim iznosom eura.

No, od svega će biti samo postupna propast „Agrokora“ i njegovih poslovnih partnera. Javnosti će se servirati tirade sa Saborskim istražnim povjerenstvom, kako bi se daljnje osiromašenje i gospodarska propast u suštini nekako zatomila u svijesti naroda.

U tome će se i uspijeti, ali kod starijih osoba, jer oni neće otići u inozmestvo.

Dr. Tihomir Janjiček

Komentari

Pročitajte cijeli članak
Najave

Facebook

Popularno

Copyright © 2017 Croative.net.