Connect with us

Društvo

Glavni junak ovog javnog likovanja nad Bozanićevom bolešću je dr. Paul Stubbs, naše znanstveno, civilno, ljudskopravaško pojačanje iz Engleske

Objavljeno

- datum

 Smrt kardinalu – sloboda narodu!     Dobro zapamtite ove vrućine kako dogodine ne bi opet govorili o “nezapamćenim vrućinama” – dobar je savjet koji kruži društvenim mrežama, a kojeg će većina čitatelja zaboraviti i prije nego ovogodišnju žegu, pa ćemo od 2018. opet lamentirati nanovo. U dijelovima Hrvatske temperatura je prelazila i četrdeset u hladu što je na rubu elementarne nepogode kada se i formalno obustavlja normalan radni i životni ritam.

Vrućine, kako neprestano tupe liječnici, naročito pogađaju starije ljude kojima se stoga preko dana ne preporučuje izlazak iz kuće. U tu kategoriju građana spada i šezdesetosmogodišnji kardinal Josip Bozanić koji je prošlog tjedna zbog iznenadnih zdravstvenih problema zadržan na pretragama i na liječničku preporuku otkazao odlazak u Imotski gdje je trebao predvoditi misu povodom Gospe od anđela.
 Vijest o kardinalovom zdravstvenom problemu izazvala je, nogometnim rječnikom kazano, pravu erupciju oduševljenja na dijelu lijeve političke, medijske i civilne scene – piše Nino Raspudić u Večernjem.hr.

Vrhunac je bila Facebook objava Antifašističkog vjesnika, koji je stavio poveznicu na vijest “Kardinal Bozanić završio u bolnici” pod najavom – “Umri Josipe tito možeš” (upravo tako nepismeno, gdje je “ti to” freudovskom omaškom spojeno u najdraži im nadimak). Riječima kojima hrabrimo dijete kojem nedostaje još malo odvažnosti da propliva ili atletičara dugoprugaša da istrči do kraja, naši antifašisti sokole kardinala da umre.
Među komentarima ispod te objave poput “što prije to bolje” ili “da nije tumor? Bio bi to jedinstven slučaj da je tumor dobio čovjeka umjesto obrnuto”, našli su se i izljevi nepatvorenog antifašizma nekih istaknutih pripadnika političke, ali i znanstvene i NVO elite.

SDP-ov bivši saborski zastupnik Damir Tomić u komentaru na cool objavu “Umri Josipe tito možeš” piše “neće grom u koprive”, čime valjda rezignirano sugerira kako iznenadne, gromovite zdravstvene komplikacije koje završavaju smrću pogađaju samo antifašističko cvijeće i plemenito ljevičarsko bilje, a ne tamo neku klerikalnu koprivu. No sudeći prema količini antifa-metuzalema, teza mu ne stoji. Na kasnije pitanje novinara o tom skandaloznom komentaru SDP-ova maćuhica se ne ograđuje niti ispričava već kaže kako on barem ne poziva na strijeljanje kao što je HDZ-ovac Marušić napisao za Inicijativu mladih za ljudska prava (hrvatski – Opstrukcija starih kršitelja ljudskih prava). Sve to dovoljno govori o obojici.
Što bi se za antifašiste promijenilo nabolje da im se kojim slučajem želja ispunila i da je zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić taj dan umro? Misle li kako onda više ne bi bilo nadbiskupije? Kako bi se cijela “firma” raspustila? Da nitko više od Hrvata nikada ne bi postao kardinal? Možda ih nitko nije obavijestio da nadbiskup nije jednokratna funkcija, kako to nije “Tito”, već sve i da se dogodilo to što su priželjkivali, da bi se izabrao drugi? Možda i čvršći, žešći, elokventniji, karizmatičniji, za njih problematičniji od introvertiranog i koncilijantnog Bozanića, kojem ipak javno poručuju da crkne. Slavili su ga kad je krajem devedesetih s pravom izrekao sintagmu “grijeh struktura” za lopovluk pod plaštom HDZ-a. Nakon toga nije se izravno petljao u politiku i nema utjecaj i omiljenost u narodu koju je imao njegov prethodnik Kuharić, istina u drugačijim vremenima. Iako se racionalno gledano Bozanićevim odlaskom Antifašističkom vjesniku i njegovim komentatorima nimalo ne bi olakšao život, izgleda kako drugovi jednostavno vole čuti da je jedan “fašist” manje.

ZAVRŠIO U BOLNICI

Glavni junak ovog javnog likovanja nad Bozanićevom bolešću i zazivanja njegove smrti ipak nije istaknuti SDP-ovac Tomić, već dr. Paul Stubbs, naše znanstveno, civilno, ljudskopravaško pojačanje iz Engleske koji je u komentaru na Antifašističku vijest “Umri Josipe, tito možeš” na materinskom jeziku napisao: “Die you evil S of a B”, u prijevodu: “Umri, zli kurvin sine”.

Paul Stubbs je znanstveni savjetnik u trajnom zvanju na Ekonomskom institutu u Zagrebu. Taj čovjek koji javno kardinalu poručuje “umri zli kurvin sine” član je našeg Nacionalnog vijeća za znanost, visoko obrazovanje i tehnološki razvoj. Odnedavno je i član platforme Zagreb je naš. Stubbs je u Hrvatsku stigao 1993. kao volonter u izbjegličkim kampovima, ostao je trajno i nastavio djelovati u civilnom društvu. Između ostalog, jedan je od osnivača Centra za mirovne studije.
Stubbs ne argumentira zašto želi da kardinal, kojem je tog dana pozlilo umre i zašto smatra da je zao. Ne objašnjava ni zašto Bozanićevu majku javno naziva kurvom? Sve što je poznato o Dinki Bozanić rođ. Valković je da je čestita žena s otoka Krka čiji moral nitko osim Stubbsa do sada nije dovodio u pitanje.


Je li zamislivo da Hrvat doseli u London, postane član vijeća koje kroji tamošnju nacionalnu obrazovnu i znanstvenu politiku, a usput rekreativno na vijest da je kraljici pozlilo iskazuje želju da stara harpija otegne papke ili je naziva kurvom?
Stubbs se sljedeći dan javno ispričao, očito svjestan kako bi čak i u ovakvoj polukmetskoj i polukolonijalnoj Hrvatskoj mogao imati štetnih posljedica po znanstvenu i drugu karijeru, ali nije zavirio u korijen svog poriva da se tako oglasi. Teško je povjerovati da je u jednom danu doživio pavlovsko obraćenje na osnovne humane vrijednosti i da više nema nikakve veze sa Stubbsom koji je dan ranije javno likovao jer je čovjek koji je na čelu hrvatske filijale institucije stare dvije tisuće godina, kojoj pripada devedeset posto stanovnika zemlje, završio u bolnici, nazivajući ga pritom kurvinim sinom i zazivajući mu smrt. Kakav je to čovjek i koja je to tradicija?


OSTAO U ZAGREBU

Nije to radićevski antiklerikalizam, koji je latentno prisutan u dijelu naroda i sintetiziran u izreci – od Crkve ni blizu ni daleko, već neka vrsta vjerske mržnje i netrpeljivosti iz pozicije sekularnog fundamentalizma koji više nema veze s prosvjetiteljskim razumom već završava u mržnji i bezumlju.
 Ne znam postoji li i na koji način djeluje etičko povjerenstvo na Ekonomskom institutu gdje Stubbs radi ili unutar platforme Zagreb je naš i drugih udruga kojih je član i kako mu se, ako je njegovo pokajanje u trenutku pojačane svijesti bilo iskreno, može pomoći da ga opet ne savlada isti mračni poriv. Može li se ova vrsta radikalizma, mržnje i agresije “liječiti”? Možda bi bilo korisno preuzeti neka iskustva poput švedskih terapija resocijalizacije radikaliziranih mladića povratnika iz Sirije. Često se čuje – bio je ok mladić, a onda se radikalizirao. Tako se izgleda i neki naši mladići i djevojke iz dobrih obitelji nakon što upišu određene studije ili pohađaju izvjesne nevladine seminare “radikaliziraju” pa počnu zazivaju smrt kardinala javno po Facebooku.

Kako ih rehabilitirati, pomoći im da usvoje osnove empatije, tolerancije, bontona?
I Antifašistički vjesnik je objavio “ispriku” za naslov “Umri Josipe tito možeš”, u kojoj stoji da je to stavio “najmlađi i najrazigraniji član redakcije” te uz gedžovansko šegačenje dodaje kako je taj “najmlađi i najrazigraniji” drug “budući da nije iskazao žaljenje zbog svog čina koji ide na teret i ostatku redakcije zbog propusta da se taj čin ispravi i ranije, strijeljan”. Nakon te urnebesne šale antifašisti pokazuju i zavidno poznavanje kršćanke civilizacije i Crkve kroz povijest: “Kardinalu Bozaniću želimo brz oporavak i povratak vrijednostima ranoga kršćanstva”, dodajući na kraju te “isprike”, neizostavni pozdrav “SF-SN!” Za mlađe čitatelje, kratica “SF” se ne odnosi na znanstvenu fantastiku, iako graniči s njom, već znači “smrt fašizmu”, pri čemu valja imati na umu kako su “fašisti” svi osim samodeklariranih “antifašista”, a “SN” nisu sportske novosti već “sloboda narodu”, a narod su opet samo oni. Jao zemljama koje je u povijesti zadesio fašizam, a blago onima koje je zaobišao ovakav antifašizam!

KOLUMNU PIŠE Nino Raspudić/Vecernji.hr  Foto: Goran Stanzl/PIXSELL

Komentari

Oglasi
Komentari

Društvo

Nije problem Vučić, već naša politička “hrabrost”

Objavljeno

- datum

Prošle godine, kada je ona nesretna mješovita komisija, koju je inaugurirao papa Franjo, završila s radom, kako bismo sa Srbima “dijalogizirali” istinu o Stepincu, pozvali me s Radiotelevizije Srbije da u povodu toga budem gost. Dvojica srpskih kolega i ja. Slušam ih, lupetaju k’o Maksim po diviziji više od pola stoljeća ofucane laži o Stepincu na matrici Viktora Novaka i Titove presude. Dođe red na mene.

Suočim ih s dokumentima iz arhiva, posebno onih iz Ujedinjenog Kraljevstva, navodim gole činjenice, citiram engleske i židovske povjesničare, ne hrvatske, koji stubokom pobijaju srpske falsifikate o “ustaši” Stepincu… Ma kakvi, kao da govoriš bukvama, a ne ljudima “znanstvenicima”. Srbi ne vole činjenice. Oni vole mitove. Čak i kada sam ih suočio s činjenicom da je Stepinac od ustaša spasio episkopa Dositeja, rekli su “to je zato da bi napravio Hrvatsku pravoslavnu Crkvu.”

Mitomanija, a s mitomanijom je nemoguće dijalogizirati. Tako nije samo kada su crkve u pitanju već i politika, iako su u Srbiji (veliko)srpska politika i pravoslavlje dvije strane istog novčića.

Križ i mač

Njima je važniji sveti Sava od Isusa. Evo jedan primjer. Kod nas u Katoličkoj Crkvi postoji jedna udruga za evangelizaciju sastavljena od obiteljskih ljudi, žena i muškaraca, koje mjesni biskup šalje svake godine u drugu zemlju. Jednog mog znanca prošle godine zapala Srbija. Stigao u Valjevo i sa srpskim protom, kako ne bi bilo prozelitizma, hoda ulicom i naviješta Evanđelje. Priđe ovaj moj jednom sredovječnom gospodinu i krene naviještati Isusa. Ovaj, Srbin, mu odvrati: “Ne trebate meni naveštati, ja sam pravoslavac.” Njegov prota malo zastane i kaže: “Ček bre malo, ali ti nisi kršten.” Ovaj odvrati: “Kakve to ima veze, pa ja sam pravoslavac.” Eto, tako Srbin doživljava svoje “hrišćanstvo”, koje nema veze s Krstom, to je nacionalistička ideologija. Dovoljno je samo usporediti crkvu hrvatskih mučenika na Udbini i hram svetog Save u Beogradu. Pred našom crkvom na Udbini je kip svetog Ivana Pavla II. koji u ruci drži križ. Pred hramom svetog Save je Karađorđe koji u ruci drži – mač!

Jednako je i sa srpskom politikom. Za nju je otac nacije Dobrica Ćosić rekao da joj je duša laž, da je “laž srpski državni interes.” Kao i crkvena, tako i srpska državna politika ne želi dijalog, osim ako se pod dijalogom smatra laž, ignoriranje i iskrivljavanje činjenica i umivanje lica pred svijetom. Srpska politika ista je stotinama godina: velikosrpstvo. Evo što Strossmayer piše prije 150 godina nunciju Serafinu Vanutelliju u Beč: “Mađari… iskorištavaju u tu svrhu taštinu Srba koji smatraju da su ispred svih drugih pozvani da, uskrisivši carstvo svoga cara Dušana, jedini na Balkanskom poluotoku zavladaju. To je anakronizam i opsjena bolesnog uma iz četrnaestog stoljeća kad je Dušan, kralj svakako vrlo sposoban no isto tako vrlo podmukao i okrutan, živio… Ponavljam: tu misao ponovno oživjeti isto je što i trabunjati prepuštajući se pukim opsjenama ali, na žalost, narodi zahvaćeni nadutošću i sebičnošću (Srbi) ravnaju se radije snovima i opsjenama negoli istinom i pravdom.”

Ignorirati

Dakle, srpska politika, od cara Dušana do ovog ljigavog Vučića, prosta je k’o pasulj. Pročitano. Zato Srbi nisu problem, pa ni Vučić. Tu autističnu politiku i Crkvu treba ignorirati. Problem je (aktualna) hrvatska politika koja tolerira srpsku petu kolonu u medijima, nevladinim udrugama, na sveučilištima… koja je megafon velikosrpske propagande i laži u RH. Problem je vlast koja koalira s Pupovcem koji na dan kada obilježavamo Oluju i Dan domovinske zahvalnosti ide u Beograd i pali svijeću uz Vučića na Dan žalosti. Pupovac koji je zapravo ambasador Beograda u Zagrebu, kojeg ne zanimaju problemi Srba u RH, spreman ih je, kao i Milošević devedesetih, žrtvovati ako je to oportuno Beogradu. Sa SPC-om i Beogradom dijalog nije moguć, jer ga oni ne žele. Zato i Vučića treba ignorirati. Ako s nekim treba voditi dijalog, onda su to Vatikan, EU i SAD koji nas guraju u ovakve besmislene političke igrokaze kakav je bio ovaj Vučićev dolazak u Zagreb. I objasniti im argumentima, iz prve ruke, što je to za SPC i srpsku politiku “dijalog”. Nažalost, nemamo mi taj kalibar političara koji će našim zapadnim “mentorima” reći NE, Srbe ignorirati, a njihovu petu kolonu u RH svesti na prava mjeru, mjeru nebitnih palanačkih bukača i manipulatora koje još i financiraju. Da, nije Vučić problem, niti srpska politika. Njihova mitomanska i falsificirajuća politička agenda je jasna stoljećima. Problem su naši koji hrabrost vezu na odjeći, a ne u srcu i umu (Ivica Šola/Glas-Slavonije)

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Društvo

(UŽIVO) DRAMATIČNO U VLADI NAKON RAMLJAKOVE OSTAVKE: Dalić i Ramljak kod Plenkovića

Objavljeno

- datum

Nakon što je Ante Ramljak podnio ostavku na mjesto izvanrednog vladinog povjerenika u koncernu Agrokor, od jutros kreće raspetljavanje ove političke krize. U tijeku je sastanak premijera Plenkovića s ministricom Dalić i Antom Ramljakom – prenosimo iz dnevno.hr.

Iz minute u minutu objavljivat ćemo sve pojedinosti sastanka.

Iz Agrokora je stiglo priopćenje za javnost u kojem je Ante Ramljak objasnio razloge svoje ostavke:

“Zajedno sa suradnicima i zaposlenicima Agrokora stabilizirao sam poslovanje, očuvali smo zaposlenost, spriječili propast dobavljača i stvorili preduvjete da sada vjerovnici mogu i trebaju ispregovarati nagodbu do kraja. Nažalost, neizvjesnost koja je bila stvorena vezano uz moj ostanak na mjestu izvanrednog povjerenika snažno radi protiv ovog procesa. Neopozivu ostavku na mjesto izvanrednog povjerenika dajem kako ne bih osobno postao prepreka postizanju nagodbe. Vjerovnicima i zaposlenicima Agrokora, koji su jedini bitni i zbog kojih postoji postupak izvanredne uprave, zahvaljujem na povjerenju i podršci.”

12:00 Ante Ramljak stigao u uzgradu Vlade

10:55  Započeo sastanak premijerova užeg kabineta. Odlučuje se o Ramljakovu nasljedniku.

10:35  U Banske dvore stigao Zdravko Marić, ministar financija, i poručio: “Nema opasnosti za financijski sustav”.

10:15  U Banske dvore stigao Dražen Bošnjaković, ministar pravosuđa.

9:00  Savjetnici AlixPartnersa stigli su u Agrokor.

8:55  Članica Privremenog vjerovničkog vijeća Marica Vidaković izjavila je: “Smatram da je u ovom trenutku proces u vrlo osjetljivoj fazi. Mislim da to neće proći tako jednostavno i da će proces doživjeti određene paralize”.

8:50 Predsjednik Vlade Andrej Plenković i ministrica financija Martina Dalić stigli su u Banske dvore.

Predsjednica Republike Kolinda Grabar Kitarović rekla je u intervjuu Globusu da niti jedan pojedinac nije vrijedan kompromitirati sve dobro što je napravljeno u proteklih deset mjeseci u krizi s Agrokorom, a posebno brine, istaknula je, činjenica da je slučaj Agrokor Vladi oduzeto toliko energije da se svi sada bave gašenjem požara umjesto investicijama, otvaranjem novih radnih mjesta i reformom državne uprave.

Na pitanje o njezinom razlazu s Vladom oko Agrokora i kako ocjenjuje Vladino upravljanje tom krizom, predsjednica Republike je rekla: “Da, bila sam vrlo kritična prema honorarima savjetnika. Mislim da su oni pretjerani, duboko nemoralni i da je u konačnici riječ o sukobu interesa. A najnovije informacije po kojima je gospodin Ramljak bio, nakon imenovanja za Vladina povjerenika, još dvadeset dana zaposlen u tvrtki Texo Management, koja je kasnije sklopila milijunski ugovor s Alix Partnersom, dakle posredno s Agrokorom, po mojem mišljenju čine poziciju gospodina Ramljaka, kao Vladina povjerenika, neodrživom.”

Ni jedan pojedinac nije vrijedan kompromitirati sve dobro što je napravljeno u proteklih deset mjeseci, rekla je u intervjuu koji je dala Globusu u ponedjeljak, 19. veljače na dan kad je obilježila treću godišnjicu mandata i dan prije no što je Vladin povjerenik za Agrokor Ante Ramljak dao ostavku.

“Treba biti fer i priznati da se ova Vlada našla u krizi s Agrokorom koja nije nastala preko noći i u nastalim okolnostima preuzela je odgovornost te spriječila urušavanje gospodarskog sustava. Ono što je dobro jest da se stanje stabiliziralo, da su sačuvani poslovi i radna mjesta. A riječ je o ogromnom broju ljudi. Ali moram reći i to da me posebno brine činjenica da je slučaj Agrokor Vladi oduzeto toliko energije da se svi sada bavimo gašenjem požara, a ne novim investicijama, otvaranjem novih radnih mjesta, reformom državne uprave,” kazala je predsjednica.

Kratko Pernarovo obraćanje:

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Društvo

EKSKLUZIVNO: JESU LI SRBI SPREMNI ISPRIČATI SE HRVATSKOJ ZA POČINJENE ZLOČINE U AGRESIJI NA HRVATSKU KAO ŠTO JE TO URADIO MILAN BABIĆ?

Objavljeno

- datum

Naime, Vučić je u svojim izjavama o plaćanju ratne odštete Hrvatskoj bio jasan, te rekao da od pitanja ratne odštete nema ništa. O isprici Srbije Hrvatskoj i hrvatskom narodu nije bilo niti spomena…VIDEO…

Nedavnim posjetom kontraverznog srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića koji je na poziv hrvatske predsjednice Kolinde Grabar Kitarović u Hrvatskoj boravio dva dana, ničim se nije dalo naslutiti da Srbija ima namjeru ne samo Hrvatskoj isplatiti nanesenu ratnu odštetu u brutalnoj agresiji Srbije na Hrvatsku već i da od srpske isprike Hrvatskoj i hrvatskom narodu koji je pretrpio brutalna razaranja i stravične likvidacije- nema ništa.

Naime, Vučić je u svojim izjavama o plaćanju ratne odštete Hrvatskoj bio jasan, te rekao da od pitanja ratne odštete nema ništa. O isprici Srbije Hrvatskoj i hrvatskom narodu nije bilo niti spomena.

ISPRIKA HRVATIMA MILANA SRBINA BABIĆA-Pogledajte video

Svi redom mediji u hrvatskoj su odjednom počeli objavljivati (mnogi od njih prvi put!) stari video koji je Braniteljski portal objavio berem 50-ak puta. Radi se o videu huškačkog govora Aleksandra Vučića u Glini koji još uvijek huška hrvatske pravoslavce te im glasno i huškački govorio da; “nikada ovde neće ustaška vlast moći da dođe, onako kako je to zločinački režim Franje  Tuđmana  već pokušao”, grmio je tada 1995 godine Vučić sa govornice dok je sa njegove lijeve strane sjedio njegov idol, suđen za ratne zločine u Haagu Vojislav Šešelj.

No unatoč svim objavama, ne samo Vučićevog govora iz Hrvatske Gline već i objavama njegovog govora u srpskom parlamentu kada je kao mladi četnički radikal Aleksandar Vučić grmio sa govornice o svom snu o velikoj Srbiji.

Nije Vućić sam koji je u domovinskom ratu huškao srbe. Zanimljivo je to, zamislite samo, da je i bivši dožupan Sisačko Moslavački Boro Rkman također radio na srpskoj Tv koji je i te kako sočno govorio protiv Hrvatske, Hrvata, i najčešće ih u svojim govorima na Tv nazivao ustašama jednako kao i Vučić. I nikom ništa, unatoč tom što protiv Rkmana postoje neoborivi dokazi koje je često u javnosti iznosio pukovnik Ivica Pandža Orkan.

No ono što zasigurno nije smiješna činjenica je da je Vučić bezočno usred Hrvatske lagao da on nikada nije govorio o velikoj srbiji, ali je ubrzo demantiran novim videom gdje se dobro čuje i vidi koliko je zaokupljen granicama svoga velikog sna, Karlovac, Karlobag, Virovitica.

Bezočnost Vučićevih laži o ratnohuškačkim govorima ratnih devedesetih nije previše dirnula hrvatske političare koji su, neki od njih, da ti pamet stane, i što je zapanjujuće, pokušali braniti Vučića kako je tada bio mlad i da je to sad jedan novi “europski Vučić”, pri tom izostavljajući i naglo zaboravljajući sve ratne tragedije u hrvatskoj koje su upravo Vučićevci zajedno sa okupatorskom JNA uradili na hrvatskom teritoriju u brutalnoj agresiji na hrvatsku i poubijali i likvidirali ogroman broj mladih hrvatskih branitelja, djece i civila svih dobi te rušili sve pred sobom.

Hrvatskom šetao kao po srpskim Terazijama

Prošetao je Vučić od Pantovčaka do Trga Sv Marka, Vlade RH, Kaptola, dvorane Vatroslava Lisinskog, Gvozda, (Vrginmosta) i tako redom, uz pratnu hrvatskih političara i njegove “pudlice”, prdsjednika SNV Milorada Pupovca. I nigdje izrijekom nije spomenuo ispriku hrvatskom narodu. Nigdje nije javno spomenuo da će Srbija hrvatskoj isplatiti golemu ratnu odštetu. Sa sobom je donio nekoliko paketića sa papirima koje su on i njegovi sljedbenici u velikosrpskoj agresiji ukrali hrvatskoj. Uglavnom on bi sad samo o budućnosti a prošlost i srpsku agresiju bi negdje duboko zakopao i nikom ništa.

Vučić ne bi o prošlosti, on bi o budućnosti. Da, ali Vučićeva je prošlost doprinijela strašnim događanjima u srpskoj agresiji devedesetih u Hrvatskoj u obrambenom domovinskom ratu od srbočetničkog agresora na Hrvatsku, na čijoj je Vučić, glavom i bradom bio strani.

Međutim je izostala otvorena reakcija svih hrvatskih političara koji se nisu osvrnuli na njegovu ratnohuškačku prošlost već se pokušalo sofisticirano uvijenim riječnikom sve to ublažiti, što samo po sebi govori da se iza brda valja nešto posve veliko i za hrvatske političare nedohvatljivo. Govorio je Vučić o srpskom narodu u hrvatskoj da se boji(nije pojasnio čega se to pravoslavni hrvati koji imaju sva Ustavom zagarantirana prava boje!)

Cijeli Vučićev nastup u hrvatskoj je samo poslužio kao vjetar u leđa Miloradu Pupovcu i njegovim pristašama o tom što bi srbi zapravo trebali predstavljati u hrvatskoj osim što predstavljaju jednu od mnogobrojnih nacionalnih manjina u Hrvatskoj sa svim zagarantiranim Ustavnim pravima i ništa više. Međutim Milorad Pupovac već danas traži još…

I da skratimo priču o Vučiću, Rkmanu, Pupovcu…

Je li moguće da će se Vučić toliko preobratiti prilikom dogovorene posjete hrvatske predsjednice Srbiji i da će napokon kao sudionik velikosrpske agresije na Hrvatsku, danas kao srbijanski predsjednik odlučiti ispričati se hrvatskom narodu kao što kao što je onako kako treba učinio predsjednik tvorevine Republike Srpske Krajine (RSK) u Hrvatskoj Milan Babić

Ili će Hrvatska i dalje čekati do unedogled i čekati nekakve signale iz vana?

Hrvatska je čak i u prokletoj ex Jugi znala i imala snage za jedno hrvatrsko proljeće, sada smo u žalosnoj situaciji da živimo u hrvatskoj zimi, kojoj se ne nazire kraj !

ISPRIKA SRBINA MILANA BABIĆA-VIDEO

Milan Babić je od kolovoza 1991. do veljače 1992. obavljao dužnost premijera/predsjednika vlade samoproglašene Srpske autonomne oblasti (SAO) Krajine, a zatim predsjednika Republike Srpske Krajine (RSK) u Hrvatskoj.

Milan Babić svjesno je, i namjerno, sudjelovao u ondašnjoj kampanji progona usmjerenoj protiv nesrpskog stanovništva(Hrvata!). Bio je svjestan toga da se tada čine zločini kao što su zlostavljanje po zatvorima, deportacije, prisilno premještanje i uništavanje imovine, i znao je da se tijekom prisilnog premještanja ubijaju civili. Podržavao je i sudjelovao u vojnom zauzimanju teritorija, te poticao naoružanje i pomagao nabavku oružja.

Na javnim manifestacijama i u sredstvima javnog informiranja držao je ratnohuškačke govore na nacionalnoj osnovi, a takva propaganda dovela je  erupcije nasilja nad hrvatskim i drugim nesrpskim stanovništvom. Izjasnio se krivim i pristao svjedočiti pred Međunarodnim sudom u predmetu „Milošević“. Osuđen je u Haagu na 13 godina zatvora.

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Facebook

Popularno