Poveži se

Društvo

Glavni junak ovog javnog likovanja nad Bozanićevom bolešću je dr. Paul Stubbs, naše znanstveno, civilno, ljudskopravaško pojačanje iz Engleske

Objavljeno

- datum

 Smrt kardinalu – sloboda narodu!     Dobro zapamtite ove vrućine kako dogodine ne bi opet govorili o “nezapamćenim vrućinama” – dobar je savjet koji kruži društvenim mrežama, a kojeg će većina čitatelja zaboraviti i prije nego ovogodišnju žegu, pa ćemo od 2018. opet lamentirati nanovo. U dijelovima Hrvatske temperatura je prelazila i četrdeset u hladu što je na rubu elementarne nepogode kada se i formalno obustavlja normalan radni i životni ritam.

Vrućine, kako neprestano tupe liječnici, naročito pogađaju starije ljude kojima se stoga preko dana ne preporučuje izlazak iz kuće. U tu kategoriju građana spada i šezdesetosmogodišnji kardinal Josip Bozanić koji je prošlog tjedna zbog iznenadnih zdravstvenih problema zadržan na pretragama i na liječničku preporuku otkazao odlazak u Imotski gdje je trebao predvoditi misu povodom Gospe od anđela.
 Vijest o kardinalovom zdravstvenom problemu izazvala je, nogometnim rječnikom kazano, pravu erupciju oduševljenja na dijelu lijeve političke, medijske i civilne scene – piše Nino Raspudić u Večernjem.hr.

Vrhunac je bila Facebook objava Antifašističkog vjesnika, koji je stavio poveznicu na vijest “Kardinal Bozanić završio u bolnici” pod najavom – “Umri Josipe tito možeš” (upravo tako nepismeno, gdje je “ti to” freudovskom omaškom spojeno u najdraži im nadimak). Riječima kojima hrabrimo dijete kojem nedostaje još malo odvažnosti da propliva ili atletičara dugoprugaša da istrči do kraja, naši antifašisti sokole kardinala da umre.
Među komentarima ispod te objave poput “što prije to bolje” ili “da nije tumor? Bio bi to jedinstven slučaj da je tumor dobio čovjeka umjesto obrnuto”, našli su se i izljevi nepatvorenog antifašizma nekih istaknutih pripadnika političke, ali i znanstvene i NVO elite.

SDP-ov bivši saborski zastupnik Damir Tomić u komentaru na cool objavu “Umri Josipe tito možeš” piše “neće grom u koprive”, čime valjda rezignirano sugerira kako iznenadne, gromovite zdravstvene komplikacije koje završavaju smrću pogađaju samo antifašističko cvijeće i plemenito ljevičarsko bilje, a ne tamo neku klerikalnu koprivu. No sudeći prema količini antifa-metuzalema, teza mu ne stoji. Na kasnije pitanje novinara o tom skandaloznom komentaru SDP-ova maćuhica se ne ograđuje niti ispričava već kaže kako on barem ne poziva na strijeljanje kao što je HDZ-ovac Marušić napisao za Inicijativu mladih za ljudska prava (hrvatski – Opstrukcija starih kršitelja ljudskih prava). Sve to dovoljno govori o obojici.
Što bi se za antifašiste promijenilo nabolje da im se kojim slučajem želja ispunila i da je zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić taj dan umro? Misle li kako onda više ne bi bilo nadbiskupije? Kako bi se cijela “firma” raspustila? Da nitko više od Hrvata nikada ne bi postao kardinal? Možda ih nitko nije obavijestio da nadbiskup nije jednokratna funkcija, kako to nije “Tito”, već sve i da se dogodilo to što su priželjkivali, da bi se izabrao drugi? Možda i čvršći, žešći, elokventniji, karizmatičniji, za njih problematičniji od introvertiranog i koncilijantnog Bozanića, kojem ipak javno poručuju da crkne. Slavili su ga kad je krajem devedesetih s pravom izrekao sintagmu “grijeh struktura” za lopovluk pod plaštom HDZ-a. Nakon toga nije se izravno petljao u politiku i nema utjecaj i omiljenost u narodu koju je imao njegov prethodnik Kuharić, istina u drugačijim vremenima. Iako se racionalno gledano Bozanićevim odlaskom Antifašističkom vjesniku i njegovim komentatorima nimalo ne bi olakšao život, izgleda kako drugovi jednostavno vole čuti da je jedan “fašist” manje.

ZAVRŠIO U BOLNICI

Glavni junak ovog javnog likovanja nad Bozanićevom bolešću i zazivanja njegove smrti ipak nije istaknuti SDP-ovac Tomić, već dr. Paul Stubbs, naše znanstveno, civilno, ljudskopravaško pojačanje iz Engleske koji je u komentaru na Antifašističku vijest “Umri Josipe, tito možeš” na materinskom jeziku napisao: “Die you evil S of a B”, u prijevodu: “Umri, zli kurvin sine”.

Paul Stubbs je znanstveni savjetnik u trajnom zvanju na Ekonomskom institutu u Zagrebu. Taj čovjek koji javno kardinalu poručuje “umri zli kurvin sine” član je našeg Nacionalnog vijeća za znanost, visoko obrazovanje i tehnološki razvoj. Odnedavno je i član platforme Zagreb je naš. Stubbs je u Hrvatsku stigao 1993. kao volonter u izbjegličkim kampovima, ostao je trajno i nastavio djelovati u civilnom društvu. Između ostalog, jedan je od osnivača Centra za mirovne studije.
Stubbs ne argumentira zašto želi da kardinal, kojem je tog dana pozlilo umre i zašto smatra da je zao. Ne objašnjava ni zašto Bozanićevu majku javno naziva kurvom? Sve što je poznato o Dinki Bozanić rođ. Valković je da je čestita žena s otoka Krka čiji moral nitko osim Stubbsa do sada nije dovodio u pitanje.


Je li zamislivo da Hrvat doseli u London, postane član vijeća koje kroji tamošnju nacionalnu obrazovnu i znanstvenu politiku, a usput rekreativno na vijest da je kraljici pozlilo iskazuje želju da stara harpija otegne papke ili je naziva kurvom?
Stubbs se sljedeći dan javno ispričao, očito svjestan kako bi čak i u ovakvoj polukmetskoj i polukolonijalnoj Hrvatskoj mogao imati štetnih posljedica po znanstvenu i drugu karijeru, ali nije zavirio u korijen svog poriva da se tako oglasi. Teško je povjerovati da je u jednom danu doživio pavlovsko obraćenje na osnovne humane vrijednosti i da više nema nikakve veze sa Stubbsom koji je dan ranije javno likovao jer je čovjek koji je na čelu hrvatske filijale institucije stare dvije tisuće godina, kojoj pripada devedeset posto stanovnika zemlje, završio u bolnici, nazivajući ga pritom kurvinim sinom i zazivajući mu smrt. Kakav je to čovjek i koja je to tradicija?


OSTAO U ZAGREBU

Nije to radićevski antiklerikalizam, koji je latentno prisutan u dijelu naroda i sintetiziran u izreci – od Crkve ni blizu ni daleko, već neka vrsta vjerske mržnje i netrpeljivosti iz pozicije sekularnog fundamentalizma koji više nema veze s prosvjetiteljskim razumom već završava u mržnji i bezumlju.
 Ne znam postoji li i na koji način djeluje etičko povjerenstvo na Ekonomskom institutu gdje Stubbs radi ili unutar platforme Zagreb je naš i drugih udruga kojih je član i kako mu se, ako je njegovo pokajanje u trenutku pojačane svijesti bilo iskreno, može pomoći da ga opet ne savlada isti mračni poriv. Može li se ova vrsta radikalizma, mržnje i agresije “liječiti”? Možda bi bilo korisno preuzeti neka iskustva poput švedskih terapija resocijalizacije radikaliziranih mladića povratnika iz Sirije. Često se čuje – bio je ok mladić, a onda se radikalizirao. Tako se izgleda i neki naši mladići i djevojke iz dobrih obitelji nakon što upišu određene studije ili pohađaju izvjesne nevladine seminare “radikaliziraju” pa počnu zazivaju smrt kardinala javno po Facebooku.

Kako ih rehabilitirati, pomoći im da usvoje osnove empatije, tolerancije, bontona?
I Antifašistički vjesnik je objavio “ispriku” za naslov “Umri Josipe tito možeš”, u kojoj stoji da je to stavio “najmlađi i najrazigraniji član redakcije” te uz gedžovansko šegačenje dodaje kako je taj “najmlađi i najrazigraniji” drug “budući da nije iskazao žaljenje zbog svog čina koji ide na teret i ostatku redakcije zbog propusta da se taj čin ispravi i ranije, strijeljan”. Nakon te urnebesne šale antifašisti pokazuju i zavidno poznavanje kršćanke civilizacije i Crkve kroz povijest: “Kardinalu Bozaniću želimo brz oporavak i povratak vrijednostima ranoga kršćanstva”, dodajući na kraju te “isprike”, neizostavni pozdrav “SF-SN!” Za mlađe čitatelje, kratica “SF” se ne odnosi na znanstvenu fantastiku, iako graniči s njom, već znači “smrt fašizmu”, pri čemu valja imati na umu kako su “fašisti” svi osim samodeklariranih “antifašista”, a “SN” nisu sportske novosti već “sloboda narodu”, a narod su opet samo oni. Jao zemljama koje je u povijesti zadesio fašizam, a blago onima koje je zaobišao ovakav antifašizam!

KOLUMNU PIŠE Nino Raspudić/Vecernji.hr  Foto: Goran Stanzl/PIXSELL

Komentari

Komentari

Društvo

Ovako vam mediji ispiru mozak…

Imam jednu jako lošu vijest za vas. Ispran Vam je mozak!

Objavljeno

- datum

Sve što sve vidite, čujete i pročitate utječe na to kako će te razmišljati. Ako malo pogledate vijesti, možete pomisliti da je čovječanstvo sve gore, da je potpuno nesigurno i sve opasnije za život. Ali krenimo sa činjenicama.

Profesor sa Harvarda je napravio studiju, o tome da je upravo ovo najsigurnije vrijeme za život. Prema statistikama FBI-a od 1993. godine ubojstva vatrenim oružjem u SAD-u su pala za 39%. Broj smrtnih slučaja prilikom napada vatrenim oružjem je palo za 69%.

Ali ako gledate vijesti, Vi upravo mislite suprotno. Zar ne?

Pogledajmo sada ostatak svijeta. Broj poginulih godišnje u ratu je daleko manji nego 1950. godine. Ovo je definitivno najsigurnije razdoblje za život.

Sada jedno krucjalno pitanje. Zašto toliko negativnosti u medijima ako je život sve sigurniji?

Oni razumiju na koji način vaš mozak funkcjonira. On je dizajniran da se koncentrira samo na negativno. Razlog tome je instikt za preživljavanjem. Znači ako ima više negativnih vijesti, veča je sigurnost da će te te vijesti gledati. Tako Vaš mozak postaje sve ovisniji o gledanju negativnih stvari.
Tako da TV kompanije vrte milijune od reklama koje vi gledate, jer ste ovisni o vijestima. Izgleda kako je sve nesigurnije, ali vjerujte mi, ovo je najsigurnije vrijeme za život.

Što napraviti? Umjesto da gledate vijesti i puštate im da Vam peru mozak, vi sami možete ‘isprati mozak’ sebi. Možete početi čitati knjige, gledati dokumantarce itd., jer što god radili sebi će te ‘isprati mozak’ od te radnje. Ali ovoga puta neka to bude korisno, jer ako nastavite se hraniti njihovom propagandom, to može biti loše za vaš mozak.

Croative.net/Benjamin

Komentari

Pročitaj cijeli članak

Društvo

Kako to da neki Hrvati koji su za Kataloniju, preziru Hrvatsku

Objavljeno

- datum

Katalonci, frustrirani što nemaju neovisnost, imaju puno viši standard od Hrvata, frustriranih što nemaju europske plaće. Što je vrednije? 

Hrvati borbu Katalonaca za neovisnost promatraju poprilično neemotivno. I ljudima i političarima i vlastima u Hrvatskoj, nekako kao da im se ne gubi puno vremena na dramatična zbivanja u i oko Barcelone i Katalonije.

Postoji, naravno neko generalno razumijevanje Hrvata za narod koji se stoljećima, a pogotovu zadnjih nekoliko desetljeća žestoko bori za svoju kulturu, jezik, ekonomiju, pa sada želi i svoju državu. Želju Katalonaca za neovisnom državnom možemo lako shvatiti i razumjeti, pogotovu što ima dovoljno sličnosti u odnosu Madrida prema Kataloncima, koje mi možemo usporediti s nekadašnjim odnosom Beograda spram Hrvata. No, moć usporedbi se tu gubi, jer Hrvati su u stjecanju svoje neovisnosti bili primorani otići do kraja, do onog trenutka kada se u povijesti neovisne nacije stvaraju u vrtlogu rata i brojnih žrtvovanja. Nitko normalan neće takvo što poželjeti ni Kataloncima, ni Španjolcima (i Kataloncima) unitaristima, nego je želja da se ovi nekako nagode, a bez nasilja.

Katalonci: Državna i nacionalna neovisnost vrijedi najviše, daleko više od materijalizma, standarda, dobre plaće, zabave i automobila…

Ne znamo dovoljno jesu li Katalonci, poput Hrvata morali često odlaziti u pečalbu i tražiti dostojan život u drugim zemljama, no znamo da su oni najbogatiji Španjolci. Nešto poput Slovenaca i Hrvata u bivšoj Jugoslaviji. A znamo i da su Katalonci daleko bogatiji i od nas Hrvata koji se već nalaze u zajedničkoj EU obitelji. S obzirom na to da je standard Katalonaca, isfrustriranih što nemaju državnu neovisnost daleko viši od Hrvata, isfrustriranih što nemaju europske plaće i standard, nameće se pitanje; što je vrednije, imati viši standard i plaće, ili državnu neovisnost?

Na znanje i za one naše unutarhrvatske filozofe, koji se vole zgražavati oko “nametanja” zastava, himni, priča, serija i filmova iz Domovinskog rata – Katalonci su nam već dali odgovor na to pitanje. Državna i nacionalna neovisnost vrijedi najviše, daleko više od materijalizma, standarda, dobre plaće, zabave i automobila. Što će ti svi novci i blaga, ako nisi svoj na svome, vjerojatno da misle svi oni Katalonci koji su na referendumu glasali zaneovisnost.

Ima pregršt praktičnih i formalnih razloga zašto se Hrvatska ne može miješati u ova politička zbivanja na Iberskom poluotoku, pa to i ne čini, No, ipak smeta razina licemjerja kojom se sada služi većina hrvatskih političara kada moraju promrsiti nešto o Kataloniji. Uglavnom, od te teme bježe ko vrag od tamjana, ili se trude pronaći što više argumenata da kažu kako je borba za neovisnost Hrvata i Katalonaca neusporediva stvar. – Ne budimo licemjerni, sjetimo se ‘91., jedina je “nediplomatska” izjava koju smo od naših političara mogli čuti. I prilično je apsurdno da ju je jedini usudio izgovoriti političar u nestajanju, predsjednik stranke čiji je rejting ispod 1%, Darinko Kosor iz HSLS-a.

Ostali su oko Katalonije radije mudrovali i držali se Ustava. Španjolske! Jedan SDP-ovac je čak rekao da Katalonci tu ne smiju ništa, jer je Španjolska unitarna, a ne federalna država. On, dakle misli da je Hrvatska uspjela zato što je bivša Jugoslavija imala Ustav koji ju je deklarirao kao federativnu. I to kaže političar koji bi na sudbini vlastite obitelji trebao znati kako su i zašto Hrvati uspjeli. Ne zato što im je to dozvoljavao Ustav, nego podnošenjem strašnih žrtava.

Ovih dana su iz Ministarstva obrane poslali 150 pozivnica na vojnu vježbu. Radi se o probnom uigravanju procesa stvaranja vojne pričuve. Hrvatska je, naime jedna od rijetkih država koje su potpuno zanemarile tu pričuvu. Javili su se odmah mladi iz nekoliko mirovnjačkih udruga, žestoko protestirajući što MORH nije dao, istodobno i upute pozvanima kako da ulože prigovor savjesti. Nema potrebe za dramom.

Praksa je da se oni koji pismeno ulože prigovor savjesti više ne pozivaju. Država će ionako radije zvati one koji sami, bez moljakanja ili utjerivanja žele sudjelovati u obrani njezine neovisnosti. Neki od tih naših mirovnjaka, inače istodobno su puni razumijevanja za neovisnost – Katalonije. Kako to da onda preziru obranu hrvatske neovisnosti? 

PIŠE Davor Ivanković/VLM   Foto: Reuters/Pixsell 

Komentari

Pročitaj cijeli članak

Društvo

Aleksić, Pernar i Bulj: “Koga predstavljaju saborski zastupnici, narod ili banke?”

Objavljeno

- datum

Aktualni ekonomski model u Hrvatskoj i šire, doveo je sve građane u kreditno ropstvo.  Neki su toga svjesni, jer imaju kredite koje plaćaju, ali postoje i oni koji nemaju kredit, a ipak su zaduženi preko sustava u kreditnom ropstvu. Dodamo li tomu nelegalno i bahato ponašanje banaka, koje su putem nenormalno visokih kamata oštetile građane, problem postaje vrlo ozbiljan.

Jučer je u Saboru Republike Hrvatske, zastupnik Goran Aleksić argumentirao svoje prijedloge izmjena Zakona o zaštiti potrošača, kako bi građani konačno vratili novac kojeg su im banke uzele kroz nelegalno visoke kamate.

Ne radi se o pretpostavki, nego o činjenici jer za sve postoji pravovaljana kolektivna presuda Trgovačkog suda. Presuda jasno osuđuje banke i daje puno pravo potrošačima da im se nadoknadi novac kojeg su pretplatili prilikom uzimanja i konverzacije kredita. Preko 100.000 obitelji su oštećene za gotovo 5 milijardi kuna, pretpostavka je Gorana Aleksića.

Što predlaže Goran Aleksić u tri dijela?

U prvom dijelu Aleksić predlaže da je, nakon pravovaljane kolektivne presude u korist potrošača, potrebno pravno regulirati zastaru potraživanja u privatnim sudskim postupcima, čije se uporište temelji na navedenoj presudi Trgovačkog suda.

U privatnim sudskim postupcima, točno je precizirano da nakon podizanja tužbe nastaje prekid zastare, a nakon pravovaljane presude zastara počinje teći od početka. Razdoblje prije toga se ne računa u zastaru.

U skladu s time potrebno je nedvojbeno propisati da se zastara u privatnim sudskim sporovima, koji se vode na temelju kolektivnih pravovaljanih presuda, kako u kolektivnom tako i privatnom sporu prekida, a da počinje iznova teći danom pravovaljane kolektivne presude

Drugi dio se tiče vraćanja pretplaćenih iznosa kamata i pripadajućih zateznih kamata oštećenim dužnicima na temelju nezakonitog ponašanja banaka, što je jasno navedeno u presudi Trgovačkog suda.

O čemu se radi?

Banke su jednostrano mijenjale kamatnu stopu, što je proglašeno ništetno pravovaljanom kolektivnom presudom. Potrošači su na temelju ove presude dobili pravo pokrenuti svoje privatne tužbe. Kako potrošači ne bi pokretali pojedinačne privatne sudske tužbe, potrebno je to uraditi za sve zainteresirane strane u jednom izvanparničnom postupku. Ovom drugom izmjenom se predlaže i način proračuna kamata, kao i njihovo vraćanje dužnicima.

Problem kamata

Od momenta kada dužnik više ne može vraćati svoj dug, zatezna kamata neprekidno teče, a nerijetko njena visina prelazi visinu glavnicu tj. kompletni dug. Ovim prijedlogom zakona se predlaže da zatezna kamata ne može biti veća od dospijelog obroka.

Izmjenama bi bili obuhvaćeni svi dužnici koji su sa sedam banaka ugovarali kredite s promjenjivom kamatnom stopom, bez obzira na valutu kredita. Radi se o periodu između 10. rujna 2003 i 31. prosinca 2008 godine, a kojeg obuhvaća pravovaljana kolektivna presuda.

Ove promjene bi vrijedile za sve one koji su otplatili svoje kredite ili koji ih još plaćaju, a što uzima u obzir gore navedeni period.

Osim ovih dužnika, izmjene bi obuhvatile i 55.000 osoba koje su konvertirale svoje CH kredite. Banke su prilikom konverzije na isti način nelegalno primijenile isti princip izmjene kamatnih stopa.

Kolektivna presuda obuhvaća Erste banku, Privrednu banku Zagreb, Zagrebačku banku, OTP banku, Addiko banku (bivša Hypo banka), Splitsku banku i Raiffaisen banku. Sberbanka je oslobođena optužbe jer sud smatra da nije bilo nepravilnosti.

Banke su se stavile iznad zakona

Iako je donesena pravomoćna presuda, banke su nastavile s istom praksom, ignorirajući presudu koja je izričito naglasila da tako ponašanje više nije moguće. Sve se ovo događa uz punu podršku HNB-a (Hrvatske narodne banke) i izvršne vlasti koja do sada nije ništa poduzela.

Prema zastupniku Aleksiću, do sada je na općinskim sudovima pokrenuto oko 3000 privatnih sudskih postupaka, a već do sada je bilo 100-tinjak prvostupanjskih presuda koje ide u korist građana koji su ugovorili kredite, čime su banke dužne vratiti prekomjerno plaćene kamate i pripadajuće zatezne kamate. Aleksić je u posjedu i 10-tak pravovaljanih privatnih presuda. U svim presudama je jasno rečeno da nema zastare. Pravomoćno kolektivnom presudom od 12. lipanja 2013. godine računa se da su svi potrošači upoznati s problemom prekomjernih kamata. To je moment kada građani stječu pravo pokrenuti privatnu tužbu na općinskim sudovima.

Vlada traži način kako pogodovati bankama

Iako Trgovački sud nije utvrdio retroaktivnost, Vlada Andreja Plenkovića se o ovom prijedlogu izjasnila negativno, smatrajući da se “ipak radi” o retroaktivnosti, te da prijedlozi Gorana Aleksića nisu u skladu s nekim odredbama Ovršnog zakona. Potpuno identičnu slučaj je postojao u Španjolskoj, gdje je Trgovački sud također presudio u korist potrošača, ali retroaktivnosti nije bilo.

78 zastupnika Sabora Republike Hrvatske je podržalo ovaj zakon. Bit će interesantno vidjeti hoće li svih 78 zastupnika, koji predstavljaju većinu, dići ruku i time spriječiti Vladu da sabotira ove doista korisne prijedloge za građane Republike Hrvatske.

>> Zbog roll up modela, Andrej Plenković treba podnijeti ostavku

Državna tajnica za gospodarstvo Nataša Mikuš Žigman, je i pored pravomoćne presude Trgovačkog suda, pokušala opravdati protivljenje zakonu koji će samo vratiti ono što je na nelegalan način uzeto hrvatskim građanima.

Reakcije drugih zastupnika

Nakon izlaganja državne tajnice za gospodarstvo, zastupnik kluba Mosta Miro Bulj je pozvao sve zastupnike Sabora Hrvatske da jednoglasno podrže prijedlog Gorana Aleksića.

Kao i uvijek, vrlo oštrog jezika je bio i zastupnik Živog Zida, Ivan Pernar:

“Gospođo Nataša Mikuš Žigman, dokle ćete vi i vaši jataci u Vladi lagati ovaj napaćeni narod i raditi budale od svih nas ovdje? Donesena je pravomoćna presuda da banke moraju vratiti preplaćene kamate, a banke je ne poštuju! Umjesto da vi kao zakonodavac prisilite banke da odluku ispoštuju vi ne radite ništa. Vi samo tu prodajete zjake i vrtite očima.

Kada kolega Aleksić daje konkretan prijedlog da se nepravda konačno ispravi da se ne mora svatko zasebno tužakati s bankama nego da se bankama da obveza da prihvate kolektivnu sudsku presudu vi to ne želite prihvatiti. Može vas biti sram! Sram može biti i cijeli HDZ koji odbija propustiti ovaj zakon za razliku od cijele opozicije uključujući čak i dio vladajuće većine.”

Kao i zastupnici Mosta i Živog Zida, postavlja se očito pitanje. Koga predstavljaju saborski zastupnici? Brane li interes naroda koji im je povjerio svoj glas ili banaka koje bez milosti gule već prezaduženu populaciju.

Izvrsna replika Pernara, pogledati!

(Logično.com)

 

Komentari

Pročitaj cijeli članak

Facebook

Popularno

Copyright © 2017 Croative.net.