Connect with us

Društvo

Glavni junak ovog javnog likovanja nad Bozanićevom bolešću je dr. Paul Stubbs, naše znanstveno, civilno, ljudskopravaško pojačanje iz Engleske

Objavljeno

- datum

 Smrt kardinalu – sloboda narodu!     Dobro zapamtite ove vrućine kako dogodine ne bi opet govorili o “nezapamćenim vrućinama” – dobar je savjet koji kruži društvenim mrežama, a kojeg će većina čitatelja zaboraviti i prije nego ovogodišnju žegu, pa ćemo od 2018. opet lamentirati nanovo. U dijelovima Hrvatske temperatura je prelazila i četrdeset u hladu što je na rubu elementarne nepogode kada se i formalno obustavlja normalan radni i životni ritam.

Vrućine, kako neprestano tupe liječnici, naročito pogađaju starije ljude kojima se stoga preko dana ne preporučuje izlazak iz kuće. U tu kategoriju građana spada i šezdesetosmogodišnji kardinal Josip Bozanić koji je prošlog tjedna zbog iznenadnih zdravstvenih problema zadržan na pretragama i na liječničku preporuku otkazao odlazak u Imotski gdje je trebao predvoditi misu povodom Gospe od anđela.
 Vijest o kardinalovom zdravstvenom problemu izazvala je, nogometnim rječnikom kazano, pravu erupciju oduševljenja na dijelu lijeve političke, medijske i civilne scene – piše Nino Raspudić u Večernjem.hr.

Vrhunac je bila Facebook objava Antifašističkog vjesnika, koji je stavio poveznicu na vijest “Kardinal Bozanić završio u bolnici” pod najavom – “Umri Josipe tito možeš” (upravo tako nepismeno, gdje je “ti to” freudovskom omaškom spojeno u najdraži im nadimak). Riječima kojima hrabrimo dijete kojem nedostaje još malo odvažnosti da propliva ili atletičara dugoprugaša da istrči do kraja, naši antifašisti sokole kardinala da umre.
Među komentarima ispod te objave poput “što prije to bolje” ili “da nije tumor? Bio bi to jedinstven slučaj da je tumor dobio čovjeka umjesto obrnuto”, našli su se i izljevi nepatvorenog antifašizma nekih istaknutih pripadnika političke, ali i znanstvene i NVO elite.

SDP-ov bivši saborski zastupnik Damir Tomić u komentaru na cool objavu “Umri Josipe tito možeš” piše “neće grom u koprive”, čime valjda rezignirano sugerira kako iznenadne, gromovite zdravstvene komplikacije koje završavaju smrću pogađaju samo antifašističko cvijeće i plemenito ljevičarsko bilje, a ne tamo neku klerikalnu koprivu. No sudeći prema količini antifa-metuzalema, teza mu ne stoji. Na kasnije pitanje novinara o tom skandaloznom komentaru SDP-ova maćuhica se ne ograđuje niti ispričava već kaže kako on barem ne poziva na strijeljanje kao što je HDZ-ovac Marušić napisao za Inicijativu mladih za ljudska prava (hrvatski – Opstrukcija starih kršitelja ljudskih prava). Sve to dovoljno govori o obojici.
Što bi se za antifašiste promijenilo nabolje da im se kojim slučajem želja ispunila i da je zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić taj dan umro? Misle li kako onda više ne bi bilo nadbiskupije? Kako bi se cijela “firma” raspustila? Da nitko više od Hrvata nikada ne bi postao kardinal? Možda ih nitko nije obavijestio da nadbiskup nije jednokratna funkcija, kako to nije “Tito”, već sve i da se dogodilo to što su priželjkivali, da bi se izabrao drugi? Možda i čvršći, žešći, elokventniji, karizmatičniji, za njih problematičniji od introvertiranog i koncilijantnog Bozanića, kojem ipak javno poručuju da crkne. Slavili su ga kad je krajem devedesetih s pravom izrekao sintagmu “grijeh struktura” za lopovluk pod plaštom HDZ-a. Nakon toga nije se izravno petljao u politiku i nema utjecaj i omiljenost u narodu koju je imao njegov prethodnik Kuharić, istina u drugačijim vremenima. Iako se racionalno gledano Bozanićevim odlaskom Antifašističkom vjesniku i njegovim komentatorima nimalo ne bi olakšao život, izgleda kako drugovi jednostavno vole čuti da je jedan “fašist” manje.

ZAVRŠIO U BOLNICI

Glavni junak ovog javnog likovanja nad Bozanićevom bolešću i zazivanja njegove smrti ipak nije istaknuti SDP-ovac Tomić, već dr. Paul Stubbs, naše znanstveno, civilno, ljudskopravaško pojačanje iz Engleske koji je u komentaru na Antifašističku vijest “Umri Josipe, tito možeš” na materinskom jeziku napisao: “Die you evil S of a B”, u prijevodu: “Umri, zli kurvin sine”.

Paul Stubbs je znanstveni savjetnik u trajnom zvanju na Ekonomskom institutu u Zagrebu. Taj čovjek koji javno kardinalu poručuje “umri zli kurvin sine” član je našeg Nacionalnog vijeća za znanost, visoko obrazovanje i tehnološki razvoj. Odnedavno je i član platforme Zagreb je naš. Stubbs je u Hrvatsku stigao 1993. kao volonter u izbjegličkim kampovima, ostao je trajno i nastavio djelovati u civilnom društvu. Između ostalog, jedan je od osnivača Centra za mirovne studije.
Stubbs ne argumentira zašto želi da kardinal, kojem je tog dana pozlilo umre i zašto smatra da je zao. Ne objašnjava ni zašto Bozanićevu majku javno naziva kurvom? Sve što je poznato o Dinki Bozanić rođ. Valković je da je čestita žena s otoka Krka čiji moral nitko osim Stubbsa do sada nije dovodio u pitanje.


Je li zamislivo da Hrvat doseli u London, postane član vijeća koje kroji tamošnju nacionalnu obrazovnu i znanstvenu politiku, a usput rekreativno na vijest da je kraljici pozlilo iskazuje želju da stara harpija otegne papke ili je naziva kurvom?
Stubbs se sljedeći dan javno ispričao, očito svjestan kako bi čak i u ovakvoj polukmetskoj i polukolonijalnoj Hrvatskoj mogao imati štetnih posljedica po znanstvenu i drugu karijeru, ali nije zavirio u korijen svog poriva da se tako oglasi. Teško je povjerovati da je u jednom danu doživio pavlovsko obraćenje na osnovne humane vrijednosti i da više nema nikakve veze sa Stubbsom koji je dan ranije javno likovao jer je čovjek koji je na čelu hrvatske filijale institucije stare dvije tisuće godina, kojoj pripada devedeset posto stanovnika zemlje, završio u bolnici, nazivajući ga pritom kurvinim sinom i zazivajući mu smrt. Kakav je to čovjek i koja je to tradicija?


OSTAO U ZAGREBU

Nije to radićevski antiklerikalizam, koji je latentno prisutan u dijelu naroda i sintetiziran u izreci – od Crkve ni blizu ni daleko, već neka vrsta vjerske mržnje i netrpeljivosti iz pozicije sekularnog fundamentalizma koji više nema veze s prosvjetiteljskim razumom već završava u mržnji i bezumlju.
 Ne znam postoji li i na koji način djeluje etičko povjerenstvo na Ekonomskom institutu gdje Stubbs radi ili unutar platforme Zagreb je naš i drugih udruga kojih je član i kako mu se, ako je njegovo pokajanje u trenutku pojačane svijesti bilo iskreno, može pomoći da ga opet ne savlada isti mračni poriv. Može li se ova vrsta radikalizma, mržnje i agresije “liječiti”? Možda bi bilo korisno preuzeti neka iskustva poput švedskih terapija resocijalizacije radikaliziranih mladića povratnika iz Sirije. Često se čuje – bio je ok mladić, a onda se radikalizirao. Tako se izgleda i neki naši mladići i djevojke iz dobrih obitelji nakon što upišu određene studije ili pohađaju izvjesne nevladine seminare “radikaliziraju” pa počnu zazivaju smrt kardinala javno po Facebooku.

Kako ih rehabilitirati, pomoći im da usvoje osnove empatije, tolerancije, bontona?
I Antifašistički vjesnik je objavio “ispriku” za naslov “Umri Josipe tito možeš”, u kojoj stoji da je to stavio “najmlađi i najrazigraniji član redakcije” te uz gedžovansko šegačenje dodaje kako je taj “najmlađi i najrazigraniji” drug “budući da nije iskazao žaljenje zbog svog čina koji ide na teret i ostatku redakcije zbog propusta da se taj čin ispravi i ranije, strijeljan”. Nakon te urnebesne šale antifašisti pokazuju i zavidno poznavanje kršćanke civilizacije i Crkve kroz povijest: “Kardinalu Bozaniću želimo brz oporavak i povratak vrijednostima ranoga kršćanstva”, dodajući na kraju te “isprike”, neizostavni pozdrav “SF-SN!” Za mlađe čitatelje, kratica “SF” se ne odnosi na znanstvenu fantastiku, iako graniči s njom, već znači “smrt fašizmu”, pri čemu valja imati na umu kako su “fašisti” svi osim samodeklariranih “antifašista”, a “SN” nisu sportske novosti već “sloboda narodu”, a narod su opet samo oni. Jao zemljama koje je u povijesti zadesio fašizam, a blago onima koje je zaobišao ovakav antifašizam!

KOLUMNU PIŠE Nino Raspudić/Vecernji.hr  Foto: Goran Stanzl/PIXSELL

Komentari

Komentari

Društvo

NE STIŠAVAJU SE REAKCIJE SVIJETA NA SUĐENJE U FINALU Nogometne legende uništile suca, Mourinho posebno razočaran: ‘Izgubila je bolja momčad, a sve zbog VAR-a’

Objavljeno

- datum

S lijeva na desno: Jose Mourinho, Nestor Pitana i Danijel Subašić, Roy Keane, Luis Suarez

I dalje pristižu brojne reakcije na odluku Nestora Pitane da igranje rukom Ivana Perišića okarakterizira kao kazneni udarac.

Među najoštrijima je bio legendarni Peter Schmeichel. “Koristio je VAR pri odluci da dosudi penal u situaciji kada mislim da ga nikako nije bilo. Odlukom da pokaže na jedanaesterac za Francusku potpuno je uništio utakmicu”, izravan je bio Danac. Kaže da sudac ni sam nije bio siguran da li je bio penal. Konstatira da je ta odluka prelomila utakmicu. “Ta je odluka prelomila utakmicu. Hrvatskoj je isisana sva energija, te joj je oduzeta inicijativa koju je imala. Perišić se nikako nije mogao izmaknuti, lopta ga je iznenadila”, naglasio je za kraj.

Svoje viđenje ove situacije dao je i nekadašnji igrač Reala, Iker Casillas. ” Još jedna pogreška! Pa nije Perišić mogao maknuti ruku nikako. Matuidi je pokušao udariti loptu glavom, promašio loptu i ona je pogodila Perišića u ruku. Moje mišljenje je da to ne može biti penal”, rekao je bivši španjolski golman. Kod prvog gola, Casillasu nije bila jasna uporaba VAR-a. “Iskreno, ja korištenje VAR-a i ne razumijem dobro. Francuska je zabila iz slobodnjaka kojem nije prethodio prekršaj. I nikom ništa“, rekao je.

Urugvajski napadač, Luis Suarez, komentirao je pak odluku suca kod prvog gola. Kaže da nije postojao prekršaj na Griezmannu kod prvog gola i da je Pogba bio u zaleđu.

Javili su se i legendarni engleski suci. Mark Clattenburg kaže da je Perišićeva ruku u prirodnom položaju, te da nema nikakvog pokreta prema lopti. Dermont Gallagher, jedini Irac koji je sudio u Premier ligi od njenog osnutka ostao je u čudu. “Pravila kažu da za dosuđivanje penala mora postojati namjera. A ovdje njegove ruke nisu u neprirodnom položaju”, rekao je Irac. Howard Webb jednostavno ne shvaća zašto je Pitana dosudio jedanaesterac za Francusku. “Ovo nije bilo ispravno korištenje VAR-a. Sudac nije smio dosuditi penal na ovakav način”, istaknuo je sudac koji je 2010. godine sudio finale Lige prvaka i Svjetskog prvenstva.

U reakcijama je najžešći bio Roy Keane.Nogomet je najljepša igra na svijetu, ali ta odluka mi se gadi. Stvarno mi se gadi. Hrvatski igrači su zaslužili bolje od toga. To je smiješna odluka. Sramotno. Taj sudac nikad nije igrao nogomet”, rekao je legendarni Irac.

Svoj komentar je dao i Jürgen Klinsmann. “Ako sudac nije siguran u svoju odluku, onda bolje da ne sudi penal”, tvrdi Nijemac.

Sporni detalj komentirao je i Joey Burton. “Ako mislite da je ovo penal, onda ste ili Francuz ili nikad niste igrali nogomet. Kako da se Perišić ovdje izmakne?”, napisao je Burton na Twitteru.

Mendažer Manchester Uniteda, Jose Mourinho, komentirao je primjenu VAR-a. “Na poluvremenu bolja momčad je gubila 1:2 i to zbog pogreške u primjeni VAR-a, odnosno pogrešnog tumačenja njegova koncepta”, rekao je Special One. “Ne kažem da je ili nije bio penal. O tome svatko može imati svoje mišljenje. Stvar je u tome da je koncept VAR-a da ispravlja važne sudačke greške, a u ovoj situaciji to nije bio slučaj i to je jako, jako razočaravajuće.”, dodao je za kraj.

Engleska legenda, Alan Shearer, misli da Svjetsko prvenstvo nije smjelo završiti na ovakav način. “Nije u redu da smiješna odluka poput ove odluči finale. To je nezasluženo nakon ovakvog turnira. Hrvatska je bila briljantna, a gube zbog penala i slobodnog udarca koji nisu trebali biti suđeni”, napisao je Shearer na društvenim mrežama.

Svoje negodovanje je izrazio i Gary Lineker. “Neeeeeee! Ne možeš dosuditi takav jedanaesterac. Pobogu VAR“, napisao je najbolji strijelac Svjetskog prvenstva 1990.godine.

Nekadašnji igrač Liverpoola, Jamie Carragher, stao je u obranu VAR-a, te je za sve okrivio suca. “Nemojmo ovdje kriviti VAR, ovdje je isključivi krivac sudac! VAR je samo pokazao snimku, sudac je odlučio”, tvrdi bivši igrač Liverpoola

Cijeli članak pročitajte ovdje.

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Društvo

Višnja Starešina: Sinovi Oluje protiv ‘dece’ komunizma

Objavljeno

- datum

Nekoliko stotina tisuća populista, mahom marginalaca, okupilo se u ponedjeljak u središtu Zagreba da bi pozdravili svoju momčad s vrha Svijeta. Samo stotinjak tisuća!? Ma četiri milijuna populista, mahom marginalaca, već danima bodri, slavi, podupire uspon hrvatske nogometne momčadi na vrh Svijeta.

Ona šačica elitnih, jedva desetak tisuća njih, ali dobro umreženih, koji u potpunosti kontroliraju cijeli hrvatski sustav, na ozbiljnim su mukama. Kako spriječiti širenje opakog populizma? Jer probuđeni narod je opasan za lažnu elitu. Jer vidi. Jer osjeti da može. I jer je spreman odbaciti okove i izaći iz ropstva.

Samonikli vođa

Što mogu vidjeti ti razbuđeni populisti u uspjehu Dalićeve nogometne momčadi? Iznad svega mogu vidjeti gotovo neiscrpan hrvatski potencijal koji uz pravo vodstvo daje vrhunski rezultat, u svjetskim razmjerima, prema svjetskim mjerilima. Vrhunski nogomet je danas kompleksni spoj talenta, rada, organizacije, vodstva i biznisa.

Dobrodošli kuću, dragi naši …

Nacionalna nogometna reprezentacija u tome je usporediva s nacionalnom vladom, Zlatko Dalić s Andrejem Plenkovićem. I već tu počinju drastične razlike. Zlatko Dalić je rođeni, samonikli vođa, koji je taj svoj talent brusio i u uspjeh pretvarao sam, često nasuprot sustavu, i svaku je svoju višu stepenicu morao zaraditi prethodnim rezultatom. Andrej Plenković je rođeni, nasljedni upravitelj koji nikada nije ni bio u prilici dokazivati se mjerljivim rezultatom i njime se izboriti za svoju šansu. Njega je “mreža” nosila s pozicije na poziciju.

Dalić zna da rezultat ne može postići bez tima, da taj rezultat nije potpun bez potpore naroda, i uspio je stvoriti onu čarobnu formulu zajedništva u višem cilju – između izbornika, igrača i naroda u kojoj jedni druge nose i podupiru. I koja onda eksplodira kroz rezultat. Plenković je izučeni majstor gušenja slobode, kreativnosti i potencijala, koji uvijek nastoji pokazati da je on taj koji je najpametniji, koji je iznad svih, koji zna najbolje, koji upravlja svojim podanicima postavljajući ih i smjenjujući po svojoj volji, koji nas još samo mora naučiti da mislimo njegovom, a ne svojom glavom.

Dalić svoj uspjeh gradi na izvrsnosti svojih igrača, obogaćenoj emocijom i ponovno probuđenim nacionalnim zanosom. A svi su oni slobodni mladi ljudi, neovisni, uspješni, bez obaveza prema lokalnim partijskim komesarima, formirani u zapadnom sustavu vrijednosti, ali i sa snažnim nacionalnim nabojem. To je zapravo generacija sinova Oluje, kojoj je na čvrsti nacionalni korijen usađena europska nadgradnja. Plenković svoj tim slaže, ili mu ga slažu, na načelu ovisnosti o “mreži” i na kriterijima osrednjosti i nesposobnosti, uz prikriveni uvjet – pripadnosti staroj komunističkoj upravljačkoj nomenklaturi.

Oni su generacija sinova i kćeri jugoslavenskog komunizma, zamaskirani europskim floskulama i ugrađeni u hrvatski sustav na svim razinama. Plenković je samo proizvod i paradigma tog sustava, izgrađenog na “plenkovićima”. Dalić je individualac u službi pobjede nacionalne nogometne momčadi. Plenković je dijete sustava, u službi njegova održanja. Dalić svoj uspjeh gradi s narodom, Plenković nasuprot narodu. Dalić tako očito voli svoj narod. Plenković tako očito prezire narod. A i boji ga se.

Umreženi mediokriteti

Zbog svih tih dubinskih razlika, Hrvatska je na vrhu svijeta u nogometu. I na dnu Europe prema gospodarskim pokazateljima. Dakako da odgovornost za to nije samo na Plenkoviću, pa niti najviše na njemu. On je ipak tek privremeni čelni epifenomen trulog klijentelističkog sustava koji drži Hrvatsku gospodarski i društveno zarobljenom u starim okvirima komunističke Jugoslavije.

Vrijednost uspjeha Zlatka Dalića i nogometne reprezentacije je u tome što pokazuje koliko Hrvatska može i gdje bi mogla biti da država, društvo, gospodarstvo, kultura, sport i dalje nisu zarobljenici tih desetak tisuća umreženih mediokriteta, koji mogu zadržati svoje pozicije samo gušenjem slobode, kreativnosti, individualnosti i nadasve – gušenjem nacionalnog identiteta i ponosa. Ta probuđena vjera u sebe i snaga zajedništva su ono od čega strepe trule i lažne elite. Pa u šest tramvaja na Trgu bana Jelačića, u pet poslijepodne radnim danom, ima više hrvatske elite nego s obje strane Markova trga.

Strah od uspješne nogometne reprezentacije lažne elite već godinama nastoje sustavno ugušiti: od Jovanovićeva “isušivanja močvare” do pravog specijalnog rata s ciljem destabilizacije Dalićeve momčadi. U trenutku slavlja specijalci se na trenutak povuku, i nastoje ući u šator pobjednika. Ali jugo-voodoo borci samo mijenjaju metu. Nova meta je narod. Populisti i marginalci. Tako slušam ovih dana vječitog analitičara kako strahuje da bi uspjeh nacionalne nogometne vrste mogao biti opasan zbog mogućeg bujanja populizma. Psihologinja općeg spektra prigovara hrvatskim navijačima da – glasno viču. Umjesto da navijaju šapćući.

Atmosfera tako podsjeća na onu 1989., kada se vidjelo da se jedan poredak ruši jer se potpuno potrošio. I atmosfera uoči dočeka hrvatske nogometne vrste tako podsjeća na onaj koncert Prljavog kazališta sa 100 tisuća ljudi na tadašnjem Trgu Republike. Bila je to poruka da je i narod spreman za promjene. Laganini la pa-pa – kako bi to rekao pjesnik Š. Vrsaljko.

Višnja Starešina/SlobodnaDalmacija

 

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Društvo

(VIDEO) VELIČANSTVENI DOČEK VATRENIH, UŽIVO U ZAGREBU!

Objavljeno

- datum

Veličanstven doček uživo Vatrenih u Zagrebu …

Zagreb, 16.7.2018.- Navijaèi hrvatske nogometne reprezentacije na Trgu bana Jelaèiæa èekaju dolazak “Vatrenih” osvajaèe srebrne medalje na Svjetskom nogometnom prvenstvu u Rusiji.
foto HINA/ Lana SLIVAR DOMINIÆ/ ua

Zagreb, 16.7.2018.- Zrakoplov Croatia Airlinesa sa svjetskim nogometnim doprvacima sletio je u ponedjeljak u 14.50 u zagrebaèku Zraènu luku Franjo Tuðman. Nakon slijetanja reprezentativci su se ukrcali u otvoreni autobus kojim æe doæi do Trga bana Jelaèiæa. Na fotografiji Andrej Kramariæ, Dejan Lovren, Luka Modriæ, Šime Vrsaljko.
foto HINA/ Denis CERIÆ/ dc

Zagreb, 16.7.2018.- Zrakoplov Croatia Airlinesa sa svjetskim nogometnim doprvacima sletio je u ponedjeljak u 14.50 u zagrebačku Zračnu luku Franjo Tuđman. Nakon slijetanja reprezentativci su se ukrcali u otvoreni autobus kojim će doći do Trga bana Jelačića. foto HINA/ Dario GRZELJ/ ik

A evo i Thompsona u autobusu… s Rakitićem i Kramarićem

S Mandžom…

A evo i prijenos Russia Today

Unatoč summitu desetljeća Putina i Trumpa, USA Today prenosi i trijumfalni doček Hrvata…

 

Antifama (i Vladi) je ovo 5500 ljudi dok još 150 tisuća čeka tramvaj…

Dobrodošli kući, dragi naši …

 

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Facebook

Popularno