Connect with us

Magazin

Genetski nasljednici Mate Granića, visoko kvalificiranog stručnjaka za kompromise

Objavljeno

- datum

Po mojoj procjeni Hrvatska nije slaba. Slaba je i neiskusna politička garnitura koja je trenutno vodi. Sve tri vodeće pozicije u RH drži kadar koji nosi poltronski gen sa Zrinjevca, iz Ministarstva vanjskih poslova. Na neki su način cijepljeni i formirani od dr. Mate Granića, čovjeka koji je visoko kvalificirani stručnjak za kompromise. Uglavnom trule. “Pola meni, pola tebi, pola Bagi…“

Čovjek koji je još u nikad prežaljenom komunizmu osvojio ondašnju partijsku misicu Milku Planinc, sad je glavni savjetnik predsjednici KGK. Osoba koja je nakon smrti prvog predsjednika dr. Franje Tuđmana dala opširni intervju Pukanićevom Nacionalu te se “biranim“ riječima obrušila na pokojnika, riječima koje bi bile malo preteške da se radilo i o Slobodanu Miloševiću. Tipičan poltron koji se nikome “ne bi štel zameriti”.

Quo vadis Hrvatska?

Događaji se gomilaju kako bi rekli Zagorci “kak ‘u filjme“. Odličan komentar Mirka Galića u subotnjem Večernjaku. “Slovenija, Mađarska, BIH, Srbija… procjenjuju da je Hrvatska slaba pa je reketare“. Po mojoj procjeni Hrvatska nije slaba. To je dokazala u Domovinskom oslobodilačkom ratu kad je pomela “nadmoćnog“ agresora u “osmoj“ ofanzivi. I to u zadanom roku od četiri dana. Slaba je i neiskusna politička garnitura koja je trenutno vodi. Sve tri vodeće pozicije u RH drži kadar koji nosi poltronski gen sa Zrinjevca, iz Ministarstva vanjskih poslova. Na neki su način cijepljeni i formirani od dr. Mate Granića, čovjeka koji je visoko kvalificirani stručnjak za kompromise. Uglavnom trule. “Pola meni, pola tebi, pola Bagi…“

Čovjek koji je još u nikad prežaljenom komunizmu osvojio ondašnju partijsku misicu Milku Planinc, sad je glavni savjetnik predsjednici KGK. Osoba koja je nakon smrti prvog predsjednika dr. Franje Tuđmana dala opširni intervju Pukanićevom Nacionalu te se “biranim“ riječima obrušila na pokojnika, riječima koje bi bile malo preteške da se radilo i o Slobodanu Miloševiću. Tipičan poltron koji se nikome “ne bi štel zameriti.“ U Slobodnoj Dalmaciji prof. dr. Dujomir Marasović govori o promjeni imena “Obale Maršala Tita.“ Naravno kao i u Zagrebu antife i splitski orjunaši digli na se zadnje noge. “Uspjeli smo promijeniti ime iako je dr. Mate Granić, koji je tada bio jedan od politički najjačih ljudi u Hrvatskoj, preko don Drage Šimundže, koji je bio član komisije za preimenovanje ulica u i trgova u Splitu, tražio da Obala maršala Tita barem u jednom svom dijelu, barem 10 metara nastavi nositi ime jugoslavenskog maršala“. Mi smo to odbili kaže dr. Marasović. Iz tog progresivnog ministarstva je i predsjednica RH. Slovenija, osokoljena arbitražnom presudom, saziva nekakav parlamentarni odbor kako bi konkludentno poslali poruku Hrvatskoj da ako treba spremni su i vojskom braniti svaki pedalj hrvatskog teritorija. Od Hrvatske. Admiral Domazet, bez nužnih instrukcija našeg Mate, neoprezno je ironizirao naše “iskrene prijatelje“ iz Slovenije. “Za 48 sati naši pješaci su u Ljubljani”. Savjetnici su odmah zvali na Maltu KGK koja je poslala poruku mira i ljubavi: “Čim sletim razriješit ću Lošu.“ Nije važno zbog čega i od kuda. Važno je da KGK smatra Sloveniju prijateljskom zemljom!!?

Ako je Slovenija prijatelj Hrvatskoj, onda nam neprijatelji – ne trebaju

Hajmo samo s činjenicama. Nakon mitske 1945.g. oko 250 tisuća Hrvata pobijeno je u Sloveniji. Huda jama sa 3.000 živih zakopanih ljudi je u Sloveniji. Nakon krvavog Domovinskog rata imamo rat sa Ljubljanskom bankom za naše devize. Tek presudom Međunarodnog suda za ljudska prava došli smo do samo dijela novca. Prave se mutavi i dalje drže garnizon u Svetoj Geri koja je na hrvatskom teritoriju. Na prijevare u arbitraži ne treba trošiti ni riječi. Mogli ste ne jednom pročitati kojim se “diplomatskim“ izrazima služi slovenski ministar Erjavec kad govori o Hrvatskoj. Vjerojatno je on ujedno i inspiracija Aci Vulinu notornom pljuvaču sa istoka. Čitam pred dva dana: “Slovenci zabranili prodaju našeg vina Teran”. Na fejsu se pitaju ”Jesu li naši političari čuli za pojam reciprocitet. Jesu, ali su još prije čuli za pojam ‘skidanja gaća’.” Čim nas je Mađarska blokirala, KGK odlazi srediti svari. Prima doktorat na sveučilištu na kojem doktorat ima Hernadi zbog kojeg nas i Orban blokira. Potez tipičan za Matu Granića. Plenković kaže da arbitražna odluka nije nešto s čime Hrvatska ne bi mogla živjeti. A s druge strane Erjavec i Cerar rezolutno daju do znanja da bez priznanja kompromitirane arbitraže oni ne bi mogli živjeti. Uglavnom, ako je Slovenija prijatelj Hrvatskoj onda nam definitivno neprijatelji ne trebaju. Hrvatska prolazi kroz Scilu i Harbidu… Najprije je došla na “crnu listu“ jer je razbila sveopću miljenicu Jugoslaviju. Danas nas uvjeravaju da kršimo međunarodno pravo zbog lopovske arbitraže. Mi smo za bilateralni dogovor. Bi se šteli nagoditi k’o oko međe u Zagorju. Erjavec se ponaša kako se pravi ministar mora ponašati pa kaže: “Arbitražna presuda je jasna, zato nam nije potreban bilateralni dogovor.“ I točka. Uglavnom kaos. EU komisija je sasvim “slučajno“ podržala direktno ili indirektno Sloveniju i BIH. Srbiju podržavaju generalno. Zamislite da je pokolj u Srebrenici počinila Hrvatska vojska. Uvjeravam vas da EU ne bi nikada vidjeli.

Jad od hrvatske diplomacije …

Kada Vučić mrtav hladan izjavi “Iza planski organizirane i dugo pripremane zločinačke hrvatske akcije pod nazivom Oluja ostali su samo pustoš i strah“ jeste li možda čuli, čitali da je hrvatski ministar vanjskih poslova pozvao k sebi ambasadora Srbije i predao mu prosvjednu notu. Zadnji koji je nešto slično izveo bio je Zoran Milanović.

Bakir Izetbegović nešto je “blaži” pa kaže: “Hrvatska, koja je bila dio zločinačkog pothvata, ne može graditi Pelješki most dok se ne riješi granični spor sa BiH“. ”Prijateljska“ BiH nam zabranjuje da gradimo most na svom teritoriju ali u isto vrijeme traži da im izgradimo most preko Save i željezničku prugu. Jasan i čvrst dokaz da je mitsko – bratstvo i jedinstvo – besmrtno. Ukratko naši poltroni i politički lajbeki pregovarat će sa Slovenijom i BiH čvrsto, nepopustljivo i strpljivo sve dok ne pristanu na sve njihove zahtjeve. Kad na kraju priznamo “lopovsku arbitražu“ u cijelosti, podučit ćemo priprosti puk da smo to učinili zato jer smo po arbitražnoj presudi prošli znatno bolje nego Slovenci. Loša strana tog političkog silogizma je pitanje zašto je onda nismo objeručke prigrlili i priznali. Pa neka se onda Erjavec i njegovi jodleri pjene i jodlaju da je presuda nevažeća i kontaminirana.

Frane Tente nema ulicu u Splitu, a UDBin konfident Smoje ima…

Kaže Tanja Torbarina: “Pa to je zbilja fenomen. Svi su svjesni da je Tuđman umro, a za Tita neki vjeruju da će u njima vječno biti živ. Iako će i oni kad-tad odapeti.“

Antifama koji su spremni “umrijeti“ za maršala samo mali isječak iz njegovog “oslobodilačkog doba“. Sedamnaestogodišnji Frane Tente popeo se 1947.g. na splitski Marjan, skinuo jugo zastavu i na njeno mjesto razvio hrvatski barjak. Kao maloljetnik bio je osuđen na 5 godina robije. U Lepoglavi su mu u samicu s prozorom bez stakla puštali po zimi hladnu vodu te je Frane umro od upale pluća. Frane je istinski hrvatski junak. Neopravdano zaboravljen. Torcida ga pamti. Ulicu nema, ali je ima udbin konfident Miljenko Smoje. Sjetih se srpske himne, Bože pravde…

Intelektualac – Laka mu hrvatska zemlja koju je neizmjerno mrzio

Umro je Slavko Goldstein, veliki hrvatski pisac i intelektualac. Kad je pred par godina objavio knjigu “1941. godina koja se vraća..“ dao je zapažen intervju Španjolskim novinama. U njemu je kategorički ustvrdio da je on jugoslavenski pisac, a ne hrvatski. Jure Maršić na fejsu žali za Slavkom pa kaže: “Umro je Slavko Goldstein… Laka mu hrvatska zemlja koju je neizmjerno mrzio.!“

Svi se sjećamo 1991.g. kako smo iz Zagreba cvijećem ispraćali hrvatske tenkove kad su krenuli oslobodit hrvatski Zemun

Osoba dana je Žarko Puhovski, “ugledni“ analitičar bez kojeg bi Večernji, HRT i medijska scena pali u ideološku komu. Kaže Žare: “Nitko se ne usudi reći: HOS-ovci su bili agresori“. Pune tri godine zastupao sam HSP i HOS pa sam i ja “malo“ blenuo u novu ”istorijsku istinu”. Bravo profesore! Što bi mi da nema Filozofskog faksa i prenositelja povijesnih istina. Što bi mi bez Gvozdena Flega (o kome će još biti riječi), Tvrtka Jakovine, Hrvoja Klasića i Mete Kapovića. Kaže Puhi: “Oni su se borili po svom programu za Hrvatsku do Zemuna. Po međunarodnom pravu to je agresija na tuđi teritorij“. Zašto Zemun? 1921.g. 70% stanovnika Zemuna bili su Hrvati. Danas ih, nakon HOS-ove agresije, ima manje od 1% Svi se sjećamo u jesen 1991.g. kako smo iz Zagreba cvijećem ispraćali hrvatske tenkove kad su krenuli oslobodit hrvatski Zemun. Nakon pobjede pisalo se Franji “Franjo šalji nam salate, bit će mesa sa srpske plate!“ Tako smo dobili svjedoka svih svjedoka o tome kako su Hrvati izvršili agresiju na vlastitu zemlju. Analogno tomu, ako su HOS-ovci agresori onda je očito da su JNA i četnici naši osloboditelji. Puhovski je skoro pa profesionalni svjedok.

Hrvatsko proljeće 1971.g. U apsani su Budiša, Čičak, Pardžik, Dodig… pa i moja supruga brucošica prava. Trebalo je visoko kvalificirane svjedoke o kontrarevolucionarnoj raboti. I evo nama naših svjedoka: Žarko Puhovski, Damir Grubiša… mlada komunistička omladina. Studenti svoje odrobijali i došla 1991.g. HOS-ovci izvršili agresiju na Vukovar, Dubrovnik, Karlovac… i dođe do Bljeska i brzo do Oluje. Pa suđenje našim generalima u Haagu. I za divno čudo evo našeg svjedoka na svjetskoj pozornici. Dokazni predmet P2402 bilo je sve složeno k’o u kutiji šibica. Blizu 700 žrtava agresorske Hrvatske vojske na nedužnim do zuba naoružanim civilima. I vijeće koje je bilo sklono našim generalima skoro kao i one iz 1971.g. zaključilo nakon ispitivanja “svjedoka“ Puhovskog da “Izvješće sadrži izjave koje nisu potkrijepljene izvorima i dvostrukim unosima. Stoga je raspravno vijeće odlučilo da se ne osloni na dokazni predmet P2402“. Inače da budemo pravedni P2402 nije bila knjižica jednog autora. Napisali su je Puhovski, Čiča i ostala bratja iz HHO-a. Legendarni Savo Štrbac zastupao je tezu da je u Oluji bilo pobijeno 2.500 srpskih civila. Tačno toliko! Puhovski je bio umjeren kao i obično. Tvrdio je na sudu da su Zenge pobile 677 Srba. Od 2.500 pa do 677 konačno je obrana i optužba prihvatila da je nastradalo u Hrvatskom genocidu 42 žrtve. Brojke su egzaktne i toga se drži i Mujo u vicevima, ali ne i naš ambiciozni Žarko.

Evo zašto sam spomenuo legendarnog Muju. Nastala u kafiću gužva i Mujo ubije policajca. U panici ode do Hase i zamoli ga za savjet što da radi. Haso reče: “najbolje je da nazoveš policiju na 92 i prijaviš što si napravio“. Mujo nazove 92 i upita je li to policija. ”Da!” odgovori dežurni. ”Što imate prijavit?” ”Ma samo to da vas je sad 91” odgovori Mujo.

Tako nekako je brojke iz Oluje shvaćao svjedok svih svjedoka Žare Puhovski.

Pitanje: Zašto se u Hrvatskoj hitno asfaltiraju svi putevi? Zato da nitko ne ide Poljskim putem.

Gvozden Flego je još jedan od slavnih progresivnih profesora sa Filozofskog faksa. Kolega i vjerojatno istomišljenik elitnih intelektualaca Mate Kapovića, Hrvoja Klasića, Tvrtka Jakovine i Žarka Puhovskog. Flego, s obzirom na godinu proizvodnje, sigurno se sjeća zlatnih vremena Milana Kangrge, Hrvatskog filozofskog društva i nezaboravne 1983.g. kad je u članstvo primljen elitni filozof Vojislav Šešelj. I Jutarnji je počastio elitnog filozofa s jednom stranicom da nama, zatucanim ognjištarima objasni genezu pozdrava “Za dom spremni“. Naravno da nemam ni vremena ni prostora da vas zamaram s ideološkom musakom koju Flego nudi u svojoj sirenskoj ponudi. Bitno je to što se profa zanosi partijskom dijalektikom tvrdeći: “Ako je Ustavni sud, najviša pravno-politička (!!!) institucija u državi u presudi povodom tužbe Josipa Šimunića 8. studenog 2016.g. opravdao presude prekršajnih sudova da pozdrav ZDS simbolizira službeni pozdrav za vrijeme NDH… Krzmavo držanje nekih u izvršnoj vlasti… Vladavina zakona podrazumijeva poštivanje zakona ali i sudskih presuda…” drobi Gvozden. Uglavnom, profa smatra da je odluka Ustavnog suda konačna i da ista predstavlja zakon. Kad bi bilo tako onda su svi koji nose majicu sa oznakom HOS-a u gabuli. Da je Flego imao živaca pročitati odluku Ustavnog suda malo pažljivije shvatio bi višeznačno korištenje tog pozdrava u hrvatskoj povijesti. Kako u NDH tako i u Domovinskom ratu. Osim toga sudovi ne donose zakone. Zakone donosi i mijenja isključivo Hrvatski sabor. Bojim se da profa ima tzv. kasno paljenje. Naime, naš progresivac bio je ministar u Račanovoj vladi kad je Ministarstvo uprave te, znači i Flegine vlade, registriralo HOS kao regularnu postrojbu Hrvatske vojske, a time i njihov grb koji danas diže tlak našem Gvozdenu do 300 nečega. Kao uvaženi član lijeve vlade imao je mogućnost upozoriti da su HOS-ovci u Vukovaru i ostalim bojištima “izražavali mržnju i pozivali na nasilje prema rasno, nacionalno, vjerski, kulturno i politički drugačijima.“ Ukratko, prema četnicima! Po crvenom Flegi Thompson bi, s obzirom koliko je puta zapjevao Čavoglave, trebao izdržavati doživotnu robiju. Ne znam u kojoj valuti Flego i ekipa primaju svoj dohodak na ime prosvjećivanja zaostalih ustašoida. Vjerojatno ustaške kune mijenjaju u dinare. Možda im kune djed Mraz mijenja u dinare – jordanske.

Godine 1946. učiteljica pita: ”Tko je djed Mraz?” Mali Ante uzvikne: “To je mlađi brat sv. Nikole koji je otišao u partizane!”

Photo: Jutarnji – Mate Granić

Komentari

Komentari

Magazin

Beskućnik izašao na pozornicu ali kada je zapjevao, žiriju se slomilo srce – ostali u šoku !

Objavljeno

- datum

Kada se Pablo Lopez Morales predstavio u meksičkoj verziji emisije Imam talenat, niko nije vjerovao da će uspjeti. Ulični muzičar nije imao lak život.

Kao tinejdžer, bio je beskućnik, a zatim ga je usvojila jedna američka obitelj. Kada je napunio 18 godina, vratio se u Meksiko, ali ga je tamo opet ‘dočekala’ ulica. Spavao je na autobusnim stanicama, jeo što je zatekao, a novac je zarađivao tako što je svirao flautu i pjevao.

Kada se pojavio na bini ovog takmičenja, bio je veoma nervozan. Kada je počeo pjesmu ,,Old Time Rock And Roll” svi u sali su bili oduševljeni i dirnuti!

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Magazin

DNEVNA DOZA DALMATINCA …jedino se usprave na noge kad idu na misu, na Hajduka i… kad Mate Mišo Kovač kaže!

Objavljeno

- datum

Donosimo malo dalmatinskog duha u sive i hladne dane Sjevera… prenosimo jedan jako vrijedan post iz Dnevne doze prosječnog Dalmatinca…

Kako Purgeri vide Dalmatince…

Dalmatinci hodaju u prugastim majicama na špaline, bosi. Rade samo tri miseca godišnje tako što nađu neku ženu da im iznajmljuje apartmane. Za to vrime leže u drvenoj barci na vesla. Zarade 45 ‘iljada eura od ležanja.

Jedino se usprave kad idu na misu, na Hajduka, na glasačko misto i kad in to kaže Mate Mišo Kovač. Svi pivaju u klapi.

Kako Dalmatinci vide purgere

Purgeri su svi zaposleni u nekim firmama. Tipa “Uprava za nadzornu inspekciju sektora podnazora uprave”. Malo su svi nervozni jer putuju 4 sata na posal i s posla. Svi žive na Jelačić placu i Markovu trgu. Za vikend idu u kazalište u odijelima i svi šute. Put doma se muž posvađa sa ženon oko toga tko će nosit škartac s pečenim marunima. Nikad ne spavaju nego samo razmišljaju jer in je blizu Sabor…

 

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Magazin

Pjesma iz Sunje: Piše Sunja Vukovaru

Objavljeno

- datum

 U SJEĆANJE NA GENERALA i PRIJATELJA MU GLUMCA I RATNIKA   General Praljak je 1992. bio u Sunji. Suborci su ga silno postovali i cijenili. Medu njima je bio i Sven Lasta (sjećate ga se?) – piše nam Željko William Krnjak šaljući pjesmu pokojnog glumca i ratnika.

Njegov prijatelj Želimir Ivanović takoder je bio tada na bojištu u Sunji s Praljkom i sačuvao je ovu pjesmu koju je tom prilikom napisao Sven Lasta.

Suvise je potresen dogadajima na sudenju u Haagu pa je meni uputio pjesmu da je stavim na raspolaganje medijima za objavu – kaže Krnjak. Objavljujemo ovu prekrasnu Lastinu pjesmu.

SVEN LASTA

Piše Sunja Vukovaru

Dunav je otvorio njedra i blago spustio

sveca-viteza na šaš i pijesak.

Utonuo je svetac u utrobu grada

i mirno spavao kroz stoljeća.

Tiha braća mrmljala su nad njim molitve,

optočili ga dragim kamenom.

I stoljeća su prošla…

I dode dlakav nakot i pohlepno

utrobu razgrne, sline im potekoše.

Ukrali su sveca-viteza, odnijeli su

drago kamenje i ubili otkucaje u grudima grada.

Otkle li su došli, iz kojih vremena?

Da ih nije iznjedrio Vučedol?

Ne kuca više srce vitezova, a tihi otkucaji

još se na Mitnici čuju.

Sad grad je oklop željezni sapeo

i sve stade pod gomilom gvozda.

Ja, Sunja, nemam tvoju slavnu prošlost.

Imam samo Mariju Magdalenu, a i

ona je nekad bila grešnica.

Sad kleči ranjena, na ramenu pleh se njiše.

Zvona šute, treće zvono napuklo noću uzdiše.

Crijep se rasu preko cintera.

Jučer su se vratile dvije rode.

Tebi, Vukovare, možda nikad.

Mene hrane moji vilenjaci zeleni, svi

zenge sa svojim smiješnim imenima.

I Veprovi i Potopljeni štakori i Cucki

i Leteća tvrđava i Gubavci i Zlikači

i Neuperni tulipani i svi oni neizbrojeni.

Ja sam samo skromna Sunja, ponižena godinama. Imam rijeku, zelenu s tri mrtva mlina, sa vrbovim šibljem koje sada pupa.

Na mom zidu piše putnik namjernik: »Ostaj zbogom,

krivudava cesto i ti, Sunjo, zajebano mjesto«.

Vukovare, gdje su tvoja djeca?

Sveti Bono, tko će ih sad čuvat?

Ja osluškujem i čekam tvoje uskrsnuće.

Poslat ću ti moje vilenjake sa svojim

smiješnim nadimcima, jer nisam dala

niti pedlja svoje zemlje i ja sam sada muško

ja sam mali Vukovar.

* * * * * *

Život u miru i u ratu

1992.

Komentari

Pročitajte cijeli članak
Najave

Facebook

Popularno

Copyright © 2017 Croative.net.