Connect with us

Igor Petrić

Europa s više brzina ili vožnja u rikverc

Objavljeno

- datum

Ako pogledate kartu koju su skrojili glavni europski strojovođe lako ćete uočiti  kako je “jedinstvena” Europa podijeljena na dva dijela. Na istočnu i zapadnu Europu. Ovdje se očito ne radi ni o kakvim principijelnim pitanjima gospodarstva ili integracije. Podjela je strogo blokovska.
Zanimljivo je i vrijeme u kojemu se sve ovo zbiva. To je doba prije izbora u Francuskoj, Njemačkoj i Nizozemskoj. Sve su tri zemlje u onoj takozvanoj “bržoj” Europi.  I u sve tri postoji bojazan da će birači kazniti politiku “otvorenih granica” koju su te zemlje do sada uporno sprovodile. Osobito tome naginju Francuska i Nizozemska.

Imajmo uvijek u vidu kako su stvarni vladari Europske Unije zapravo globalističke glavešine. Njima je primarni zadatak osigurati korporacijama manevarski prostor za daljnje neslućeno bogaćenje putem totalne kontrole. Ono što im u posljednje vrijeme ne ide na ruku jesu neposlušne članice EU koje odbijaju postupati u skladu s odlukama centrale u Briselu. I zato je najbolje takve članice izolirati u nešto što se zove “Europa u nižoj brzini”. Ovo bismo najtočnije mogli nazvati “europskim političkim rascjepom”. To je pravi tektonski poremećaj Staroga kontinenta.

Dok vas koriste, dok vas pljačkaju lihvarskim kamatama, dok koriste vašu jeftinu radnu snagu, dok na vaše tržište plasiraju svoju robu i usluge, vi ste im dobri. Ali onda kad zahtijevate i privilegije koje uz to idu, e onda vas lijepo stave na mjesto kamo spadate. U države drugoga reda. U predvorje Stare Europe. U čekaonicu za sve one narode koji još nisu dovoljno sazreli da bi se podičili pravim (neoliberalnim) vrijednostima.
Gdje je Hrvatska u svemu tome

Što se Hrvatske tiče nije bilo nikakve dvojbe da ćemo se naći u društvu s bivšim državama istočnoga bloka. Jer Hrvatska doista i ima više toga zajedničkog s jednom Poljskom, Češkom ili Mađarskom, nego li s jednom Švedskom, Nizozemskom ili Njemačkom.

Kad bi se mene pitalo ova bi se takozvana “spora Europa” trebala ujediniti u nešto poput “Istočno-europske ekonomske unije”. Ta zajednica bi imala zajedničko tržište ali istovremeno i snažne nacionalne suverenitete. Na taj način bismo se svi zajedno istrgnuli iz pohlepnih kanđi globalista. U geopolitičkom smislu ova bi se politička grupacija našla između Rusije i Kine na jednoj strani, te Stare Europe na drugoj.

To bi nam omogućilo puno širi politički prostor za manevar. Tako bi i pritisci u vidu azilanata i ratnih konfrontacija bili puno teže izvedivi. Ova bi se politička grupacija trebala značajno razlikovati od projekta “uspravnica Jadran-Baltik” koji je primarno NATO-ov globalistički projekt. I čija je glavna funkcija anti-ruski vojnopolitički bedem.

U toj se grupi zemalja nalaze pribaltičke države zajedno s Ukrajinom. Sve su te zemlje izrazito anti-ruski orijentirane te su trajni izvor konflikta i nestabilnosti u bliskoj budućnosti. Zbog toga bi svaki pakt (bilo politički bilo ekonomski) potencijalno vodio u konflikt koji nikome nije potreban.
Što nosi budućnost

Sve ovo što se trenutno događa u Europskoj Uniji samo je zatišje pred buru. Sve će biti puno jasnije kad se održe izbori u Njemačkoj, Nizozemskoj i Francuskoj. Svi ćemo tada biti puno pametniji. Po onome što se već sad može naslutiti Europa prolazi svoju duboku krizu. Ona je istovremeno politička, gospodarska i psihološka. Na sva tri fronta europska ideja došla je do samoga ruba. Pitanje je samo kada će vrhuška iz Brisela morati priznati da je car gol.

Višenacionalni projekt Austro-ugarske neslavno je propao. Jednako tako propao je i projekt dvije Jugoslavije. Propala je i ideja bivšeg SSSR-a. Zbog čega bi višenacionalni projekt Europske unije prošao drugačije?

Igor Petrić/croative.net

Komentari

Komentari

Igor Petrić

Kako su nastali ‘Lovci na tenkove’

Objavljeno

- datum

Svaka knjiga ima neki svoj put, neku svoju sudbinu. Ova je knjiga svoj početak imala još prije 20 godina u časopisu Hrvatska obzorja u izdanju Matice hrvatske u Splitu. U broju 1 iz 1997 godine objavljene su dvije moje priče pod naslovom Dvije ratne proze. Osim njih imao sam još dvije kratke priče u rukopisu. 

Kompletna novela “Bitka za Jokinu glavicu” može se skinuti ovdje:

Lovci na tenkove_izvadak.pdf

Lovci na tenkove_izvadak.epub

I tako će ostati sve do početka 2016 kada mi pod ruku dođe jedna od njih pod naslovom Uspon na Jokinu glavicu. Ta je priča govorila o dvojici hrvatskih vojnika koji se penju na kotu 570 i tamo nalaze uništeni položaj Hrvatske vojske. Kako je sama priča bila jako kratka ja sam je odlučio nastaviti. Ovaj nastavak (poslije pauze od 20 godina) donio mi je prvu novelu pod naslovom Bitka za Jokinu glavicu. U istom naletu inspiracije samo tjedan-dva kasnije nastao je i Arhanđeo Mihael.

Tada mi je već u glavi bila jasna slika knjige u kojoj ću svoje stare priče ukomponirati zajedno s novonastalim novelama. Mjesec dana kasnije već sam imao Zasjedu u šumi Striborovoj i Labirint na Dinari.

U kompoziciji same knjige držao sam se načela da ide naizmjenično dugi pa kratki tekst. Posložio sam tako niz od 4 novele i 3 priče i sve zajedno složio na 12 araka teksta, odnosno 144 stranice. Ovdje moram reći kako sam imao ideju za još najmanje dvije novele, ali ih nisam mogao staviti u knjigu jer bi mi to samo povećalo trošak tiskanja. Samo iz tog razloga knjiga je ostala tanja, a rukopis kraći od željenog.

Naslov Lovci na tenkove nastao je davno, još u doba kad sam dovršavao TG-5. Istina je da nijedna od novela u knjizi ne nosi to ime pa samim time ne postoji naslovna novela po kojoj se knjiga zove. Taj naslov je trebao biti za ratni roman koji se događao na prostoru Bosanske Posavine i govorio bi o bitci za koridor između Srbije i Republike Srpske. Sve je to ostalo samo kao nerealizirana ideja pa sam naslov upotrijebio za ovu knjigu. Doduše, u noveli Zasjeda u šumi Striborovoj doista se spominju lovci na tenkove tako da ni taj naslov nije bez osnova.

Koliko je u mojim pričama i novelama povijesne istine? 

To je pitanje koje stalno slušam od ljudi koje zanima moja knjiga. I zato ovdje želim ukratko odgovoriti na to pitanje. Lovci na tenkove su književno djelo. To će reći da spadaju u kategoriju fikcije i knjiga nije povijesni dokument. To nisu moji memoari ni moja ratna sjećanja. Ali ni jedna od ovih priča ne bi nastala da nisam na svojoj koži osjetio Domovinski rat. I svaka od njih ima neke elemente koji su istiniti i stvarni. Neki su se dogodili meni osobno, a neke sam čuo od drugih sudionika ovoga rata. Ipak valja reći kako je taj istiniti dio u manjini. Tekst je u najvećoj mjeri autorova mašta koja pokušava biti što je moguće više uvjerljiva i stvarna.

Za ilustraciju mogu navesti novelu Arhanđeo Mihael. U toj se noveli radnja zbiva na groblju, a jedan od položaja HV bio je u grobnici. To se doista dogodilo meni i mojoj postrojbi koja je držala položaj upravo na groblju. Ja sam imao položaj na rubu groblja i nisam spavao u samoj grobnici kao što su to neki moji suborci. Dakle taj je element istinit i doživljen, ali čitava je novela u najvećem dijelu fikcija, dakle književnost.

Ako bih morao navesti priču s najvećim udjelom osobnog iskustva onda bi to bila Smrt na crvenoj zemlji. U stvarnosti kraj nije bio tako tragičan kao u priči, ali samo iskustvo tenkovskog napada je posve osobno i duboko proživljeno. I to je jedan od najstrašnijih trenutaka mojega ratovanja u kojemu sam skoro izgubio prisebnost. Zahvaljujući mojim suborcima nisam napravio nikakvu nepromišljenost koja me je možda mogla stajati glave.

I tako su Lovci na tenkove izašli iz tiska točno 20 godina poslije Taktičke grupe 5. Kako je moj prvi roman govorio o tom vremenu žrtve i stradanja bio sam uvjerenja da neću trebati više pisati o samom ratu. Ali vremena poslije Domovinskog rata su me demantirala. To su bila vremena neprestanog ponižavanja i vrijeđanja svega što Domovinski rat znači za sve nas koji smo u njemu sudjelovali. Branitelje se kriminalizira, dok se čitav rat blati kako kakav zločinački pothvat. U svjetlu toga sam svjestan kako je ova knjiga moj osobni doprinos u borbi za ponos i dostojanstvo hrvatskih vojnika i časnika. Ako se ova sramotna kampanja bude nastavljala (a sve izgleda da će tako i biti)  napisati ću još jednu knjigu novela u kojoj će biti i one koje nisu mogle stati u Lovce na tenkove.  

Bitka za istinu i dostojanstvo Domovinskog rata još uvijek nije gotova. Kako sam se borio u maskirnoj odori s kalašnjikovom u ruci tako ću se boriti i za tipkovnicom. Sve do konačne pobjede. Ne smijemo nikad dopustiti lažima da nadvladaju istinu.

Igor Petrić

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Igor Petrić

Promjena dresova na Bliskom istoku

Objavljeno

- datum

Je li ova karta (umjesto današnje – donje), koju je kreirao Ralph Peters 2006. (objavljenoj u Armed Forces Journal) cilj današnjih previranja na Bliskom istoku…!?

 I POČETAK PROMJENE GRANICA?    Najnestabilnije geopolitičko područje svijeta danas je svakako Bliski istok. Mnoge se sfere globalnog i regionalnog utjecaja tamo presijecaju. Središnja zemlja sukoba na Bliskom istoku je još od 2011 godine Sirija. U njoj je sukob kulminirao uspostavom Islamske države, odnosno radikalnog islamskog kalifata (ISIL-a). On je u doba svojega vrhunca zauzimao velika područja Sirije i Iraka. I sve bi to ostalo tako do dana današnjeg da se u sukob nisu umiješali Rusi.

Oni su svojim vojnim angažmanom posve preokrenuli tijek zbivanja. Sirijski predsjednik Assad bio je na rubu poraza i da nije bilo Rusa on bi morao Siriju prepustiti u ruke radikalnih islamista.

Ali ovi islamisti nisu pali u Siriju i Irak s neba. Oni su samo produžena ruka globalističke “deep state”. Ove mračne, podzemne snage organizirale su i financirale stvaranje Islamske države. Njezina je uloga bila stvaranje geopolitičkog klina posred Bliskoga istoka. Glavni financijeri i logističari nalazili su se u SAD, Izraelu, Saudijskoj Arabiji, Kataru i Turskoj. Ova sunitska veza trebala je biti okosnica u borbi protiv Iranskih Šita. Stvarni cilj bio je stvaranje uvjeta za napad na Iran.

No ni Iran nije u međuvremenu mirovao. On je svrstavajući se uz bok Rusa jačao svoj utjecaj u Siriji i Iraku prikradajući se sve bliže i bliže Izraelu. Na taj se način otvoreno suprotstavio sunitskoj osovini S. Arabija-Turska-Katar.

Vojni uspjesi Sirije, Rusije i Irana natjerali su moćnike iz “deep state” da počnu tražiti zamjenu za posrnule islamiste. Padom Alepa postalo je jasno kako su Kurdi oni kojima je namijenjena uloga onih koji će zamijeniti islamiste u Siriji i Iraku. Kad su ovoga postali svjesni u Turskoj odmah su promijenili stranu i prestali logistički podržavati ISIL. Nešto kasnije slično je postupio i Katar. Na ovaj način je logistička podrška islamista značajno oslabljena.

Na samom terenu redaju se poraz za porazom. Sirijska vojska je uz potporu ruskog zrakoplovstva polako ali sigurno napredovala. Istovremeno, dok islamska država kopni u Siriji slično se događa i u Iraku. I tamo područja pod kontrolom radikalnih islamista sve više nestaju pod naletom vladinih snaga.

I kad se čini kako će se porazom islamista izmučenom narodu Sirije i Iraka napokon vratiti mir u igru ulaze Kurdi. Oni 25.09. izvode referendum u kojemu proglašavaju nezavisnost vlastite države Kurdistan. Na ovaj politički potez oštro reagiraju Turska, Irak i Iran. Kako sve tri zemlje imaju značajnu kurdsku manjinu stvara se jaki protu-kurdski savez koji nije samo politički nego može biti i vojni.

Postavlja se pitanje zašto su Kurdi pristali baš u ovom povijesnom trenutku na pokušaj stvaranja vlastite države? Jasno je kako to nikad ne bi napravili da ih netko jak i utjecajan nije na to “nagovorio”. Kurdska je odluka iz više razloga jako riskantan potez koji ne samo da im neće donijeti državu nego će im donijeti mnogobrojna stradanja i nevolje.

Stara karta koja se prema projekcijama još od prije desetak godina – ima promijeniti…

Igor Petrić

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Igor Petrić

Nova knjiga hrvatskog književnika Igora Petrića

Objavljeno

- datum

Izišla je iz tiska nova knjiga hrvatskog autora, domoljuba i književnika Igora Petrića, koja se danas prodaje na web knjižari Redak.

Može se pronaći na ovome linku:

Knjiga je namijenjena među ostalim, i bivšim hrvatskim vojnicima iz Domovinskog rata. Važno je da oni znaju i da se podsjete… kao i svi oni koji Domovinski rat doživljavaju kao svoju borbu i svoju pobjedu. 

Portali Croative.net, kao i hu-benedikt.hr na svojim stranicama će podržati ovo vrijedno Petričevo ostvarenje.

Komentari

Pročitajte cijeli članak
Najave

Facebook

Popularno

Copyright © 2017 Croative.net.