Connect with us

Društvo

EKSKLUZIVNO: Tajni dokumenti CIA-e o agresiji Srbije na Hrvatsku

Objavljeno

- datum

Dok su Pupovac i hrvatska Vlada uznemiravali mir poginulih hrvatskih branitelja, problematizirajući legalni znak njihove udruge na kojem je pozdrav „za dom spremni“,  ispod radara glavnih medija prolaze dva suđenja i to glavnim organizatorima srpskog terorizma u Hrvatskoj.

Možda bi se i u ovom slučaju  HDZ-ovci  trebali zapitati zašto je baš sada Pupovac otvorio pitanje pozdrava „za dom spremni“ i tako skrenuo medijsku pozornost sa ponovnog suđenja Jovici Stanišiću i Franku Simatoviću u Haagu, i suđenja njihovu glavnom operativcu Draganu Vasiljkoviću zvanom Kapetan Dragan u Splitu.

Puno važnije od pozdrava„za dom spremni“ bile su riječi tužitelja Douglasa Stringera u sudnici u Haagu:

Ovo suđenje bavi se kaznenom odgovornošću Jovice Stanišića i Franka Simatovića na temelju njihove vodeće uloge u udruženom zločinačkom pothvatu kojemu je cilj bio uspostava nacionalno homogenog teritorija na području Hrvatske i BiH. Njime su trebali dominirati Srbi i to se trebalo postići nasilnim uklanjanjem nesrpskog  stanovništva, ponajviše Hrvata i muslimana, kampanjom zločina koja je uključivala progon i ubojstva”, rekao je na početku ponovljenog suđenja u Haagu nekadašnjim čelnicima srbijanske Državne sigurnosti tužitelj Stringer.

Istovremeno u Splitu u završnoj fazi  suđenja Vasiljković je iznio svoju obranu, ali nije želio odgovarati na pitanja sudskog vijeća, optužbe i obrane. Kazao je da je cijeli sudski proces “opsesivno fašistički progon”, a nakon što ga je sudac Damir Romac upozorio da ne vrijeđa, nastavio je u  klasičnom srpskom tonu navodeći da od procesa ne bi ostalo ništa “kada bi isključili fašizaciju Hrvatske”!

CIA – Srbija je izvršila agresiju  

A tko su  zapravo bili agresori i fašisti  pokazuje u detalje  dokument američke obavještajne službe CIA-e (The Military Role of the Serbian Interior Ministry in the Yugoslav Conflict, napisan 26.10.1995, deklasificiran 01.10.2013)  u kojem su opisani korijeni srpskog terorizma i agresije na Hrvatsku čiji je nositelj bila Srbija i srpsko ministarstvo unutrašnjih poslova. Krajem osamdesetih u Beogradu Vlada Srbije pretvorila je svoje  Ministarstvo unutarnjih poslova (MUP) u glavni alat vlade koji će terorizmom pokrenuti sukob i tako omogućiti, uspostaviti, kontrolirati i braniti “Veliku Srbiju”.

Organizaciju tog terorizma i pripreme za agresiju Milošević je povjerio  nekadašnjim čelnicima srbijanske Državne sigurnosti Jovici  Stanišiću i Franku  Simatoviću  koji su tajno formirali, pomagali i vodili tajne policijske i paravojne postrojbe, u stvari “odrede smrti”,  na području Hrvatske i BiH te su tako aktivno sudjelovali u udruženom zločinačkom pothvatu Srbije koji je za posljedice imao progon, ubojstva, deportacije i prisilno premještanje hrvatskog i muslimanskog stanovništva u ratovima devedestih godina.

CIA-iz izbor: Srbijansku MUP uplitao se u Hrvatsku i prije 1990.

Tako se u ovom izvješću piše  da postoje  ozbiljne naznake da je Srbijanski MUP bio uključen u organizaciju i  naoružavanje Srpskih separatista u Hrvatskoj i BiH prije izbijanja rata, još od 1988, dakle nekoliko godina prije Hrvatske samostalnosti.

Nakon Hrvatske samostalnosti taj srpski plan dobio je na zamahu  kada je u Knin sve češće počeo dolaziti Franko Simatović  s dokumentima na ime Dragan Simendić, predstavljajući se kao novinar Politike ekspres.

Njegov glavni zadatak bio je nadziranje Dragana Vasiljkovića s kojim je  osnovao prvi teroristički kamp za obuku u  u Golubiću kod Knina, gdje su obučavane tzv. „Knindže“.

U drugom slučaju,  američkim službenicima  jedan “bivši pripadnik MUP-a Srbije“  rekao  da je Srbijanski MUP imao  dugu tradiciju sudjelovanja i uplitanja u  unutarnje stvari u Hrvatskoj u tzv. “Krajini” puno prije početka otvorenog sukoba.  Taj američki izvor posebno je naglasio da  bi svaki  istražitelj za ratne zločine trebao posebno pogledati uloge  Radovana Stojičića- Badže i Franka Simatovića – Frenkija  koji su sudjelovali u organiziranju i naoružavanju Srba u  istočnoj Slavoniji.

Mnoga obavještajna izvješća upućuju da su šefovi Srpske tajne službe Jovica Stanišić i Franko Simatović preko svog poslušnika Milana Martića gotovo sigurno organizirali terorizam i vodili oružani otpor prema hrvatskoj vlasti 1990-1991.radi stvaranja velike Srbije.

Borbene operacija Srpske specijalne policije 

Kako piše u ovom obavještajnom izvješću,  specijalne jedinice MUP-a Srbije  od početka sukoba direktno su uključene u  borbene operacije u Hrvatskoj, a poslije i u BiH.  U većini slučajeva, njihova je glavna borbena uloga bila da izvedu “elitni pješački  napad” i tako sačuvaju “separatiste” od brzog poraza. Nakon osvajanja terena uslijedio bi teror,  protjerivanje stanovništva, pljačka i uništavanje imovine.

Tako etnički očišćen teren čuvali bi lokani separatisti kojima bi zaštitu pružala JNA.Kada opisuju direknu vezu MUP-a Srbije sa srpskim teroristima u Hrvatskoj, u izvješću Amerikanci posebno naglašavaju ulogu Radovana Stojičića – “Badže”, za kojeg  navode da je  kao “Pomoćnik ministra unutarnjih poslova  Srbije” zapovijedao jedinicom specijalne policije Srbije u Vukovaru tijekom rata 1991.

Odmah nakon toga, da bi se prikrila ta veza, beogradski radio izvijestio je u prosincu 1991. da je Stojičić bio i zapovjednik tzv.  Slavonske teritorijalne obrane.

U „Oluji“ poslali 600 specijalaca u Istočnu Slavoniju

Kada su hrvatske snage  krajem 1994. i početkom 1995. počele pomalo potiskivati srpske agresore, navode amerikanci, srpski MUP  preventivno je  preusmjeravao “specijalne snage” na okupirani teritorij tzv.  “Krajine” nastojeći  sačuvati otete teritorije.

U tom vremenu Milošević je bio naredio Jovici Stanišiću da rasporedi te “posebne jedinice” i da njihova osnovna zadaća u prvom redu bude odbijanje svakog hrvatskog napada, a zatim osposobljavanje “srpskih snaga Krajine” u naprednim taktikama pješačke borbe tako da mogu sudjelovati u borbenim operacijama ako Hrvatska vojska napadne.

Nakon uspješne hrvatske operacije “Oluja” u kolovozu 1995., navode Amerikaci dalje u izvješću, Srbija je bila zabrinuta da će ista sudbina pogoditi i Istočnu Slavoniju. Razna izvješća ukazuju da je Resor državne bezbednosti Srbije (RDB) odmah poslao svoju “specijalnu policiju” da u biti preuzme kontrolu sektora – politički i vojno – kako bi se osigurala kontrola Beograda i poboljšala “obrana”.

Američki  vojni izaslanik u Beogradu dobio je podatke od svog pouzdanika da je  9. kolovoza 1995. posebni MUP-ov policijski konvoj s oko 600 dobro obučenih srpskih specijalaca prešao granicu i ušao u Istočnu Slavoniju tj. u Hrvatsku.

Svaki tjedan  po 20 kamiona streljiva za srpske teroriste 

Amerikanci tvrde u izvješću da je tadašnji Srbijanski ministar unutarnjih poslova Radmilo Bogdanović bio ključni posrednik sa srpskim terorističkim i paravojnim skupinama, uključujući Arkanovce i Šešeljovce. Bogdanović je u ime Srbije, kako se izvješćuje, bio glavni organizator i financijer  paravojnih snaga.

Godine 1992. uz Bogdanovića, Amerikanci navode i pomoćnika ministra unutarnjih poslova Srbije Mihalja Kertesa kao ključnog čovjeka u formiranju i osposobljavanju terorističkih i paravojnih jedinica.

Koliko je bila intenzivna ta zločinačka djelatnost možemo vidjeti po dijelu izvješća u kojem Amerikanci opisuju kako pomoćnik šefa Resora državne bezbednosti (RDB) Franko Simatovićzvani “Frenki” dvaput tjedno organizira transport streljiva po deset (10) kamiona, pod pratnjiom MUP-a, iz tvornice Krušik u Valjevu, za srpske teroriste u Hrvatskoj i BiH.

“Čini se da su ove misije koordinirane s Jugoslavenskom narodnom armijom (JNA)” pišu američki obavještajci.

Specijalna policija MUP-a Srbije tijekom ratova u bivšoj Jugoslaviji razvila je reputaciju “elitnih borbenih snaga” zbog svoje rigorozne i temeljite obuke. Služba u specijalnoj policiji bila je dobrovoljna, prema izvješću američkog vojnog izaslanika. Svaki  dobrovoljac prolazio je odgovarajuća fizička i psihološka testiranja te medicinske pretrage.

Nakon toga dobrovoljci bi prolazili godinu dana posebne izobrazbe koja je uključivala osnovnu i specijaliziranu. Tako su obukom dobrovoljci  mogli naučiti različite vještine, osnovne taktike pješaštva, borilačke vještine, borbu noževima, planinarenje, padobranstvo, korištenje eksploziva, upoznavanje stranog oružja i obuku timova za posebne misije, navode Amerikanci.

Zanimljivo je  da je srpska specijalna policija, kako su to uočili Amerikanci, imala obuku koja je bila  gotovo identična obuci koju su imale specijalne snage JNA a poslije Vojska Jugoslavije. Primijećeno je da je Vojska Jugoslavije davala odgovarajuću potporu srpskom MUP-u u obuci osiguravajući oklopna vozila, tenkove, raketne bacače, padobrane i slično.

Isto tako, primijećeno je da je velik broj časnika Vojske Jugoslavije prelazio u specijalne snage MUP-a Srbije, zbog većih plaća, privilegija i drugih materijalnih davanja koje je osiguravao Miloševićev režim. Odlijev časnika iz Vojke Jugoslavije u srpski MUP bio je toliko velik pa je o tome raspravljano i Vrhovni  Savet obrane Jugoslavije u siječnju 1994. na kojem je rečeno da je gotovo trideset posto (30%) posto časnika napustilo vojsku i prešlo u MUP Srbije.

Kao što vidimo iz ovog američkog dokumenta, Srbija je preko svog Ministarstva unutarnjih poslova izvršila agresiju na Hrvatsku i BiH. Nastojanja mnogih da to prikažu kao građanski rat ili da prikažu srpske specijalne snage “samoorganiziranim sitnim kriminalcima”  kakvi su bili arkanovci, ljudima koji se vole praviti važni svojim vezama i zaslugama i po kavanama tražiti kavgu, ovim dokumentom padaju u vodu.

Radi se o puno značajnijim akterima srpskog zločinačkog plana, ljudima poput načelnika „resora javne bezbednosti“ i zamjenika ministra policije Srbije Radovana Stojčića Badže i takvih.

Odgovornost hrvatskog pravosuđa

Zahvaljujući čitavom nizu uglavnom nerazjašnjenih ubojstava, od “velikih imena” srpskog četništva devedesetih ostali su samo Jovica Stanišić, Franko Simatović i Dragan Vasiljković zvani “Kapetan Dragan” jedini živi svjedoci srpske agresije na Hrvatsku. Upravo oni, kako pokazuje i ovaj dokument CIA-e,  bili su idealani za dokazivanje Srpske agresije, zločinačkog plana i zapovjedne linije koja vodi točno u Beograd.

Recimo, Vasiljković je bio dovoljno nisko na hijerarhiji da zna što se događalo na terenu, a dovoljno visoko da poznaje i beogradsku stranu priče, stranu planiranja i podrške bez kojih do zločina nikada ne bi došlo. Drugi “preživjeli” svjedoci, Jovica Stanišić i Frenki Simatović, su eksponenti upravo te „beogradske strane“.

Nažalost, hrvatsko pravosuđe nikada nije imalo tužitelja koji bi se imalo ozbiljnije pozabavio dokazivanjem srpske agresije,  iako je za to postojala, a i danas postoji  sva dokumentacija i stručna pomoć hrvatske obavještajne zajednice. Čak se čini da su taj posao otvoreno sabotirali.

Da su se Mladen Bajić i Dinko Cvitan angažirali u progonu ovakvih ratnih zločinca s barem približnom strašću s kojom su gonili Antu Gotovinu, Mirka Norca i mnoge nedužne hrvatske branitelje danas bi u sasvim drugom svjetlu gledali Pupovca i njemu slične koji se rugaju pravdi, rugaju žrtvama i rugaju državi od koje žive.

Izvor: MAxPortal/Joško Buljan /Foto:press

Komentari

Komentari

Društvo

Svi “Bannonovi ljudi” u Hrvatskoj – na koga “Trumpov alter-ego” može računati u borbi protiv globalista

Objavljeno

- datum

Bivši bliski suradnik i strateg američkog predsjednika Donalda Trumpa Steve Bannon pripisao je sebi dio zasluga za najnovija događanja koja potresaju Francusku i Europu, mijenjajući njezinu političku kartu. Bannon je još jednom pozvao suvereniste u europskim državama da se suprotstave “globalistima” koji žele ukinuti nacionalnu i suverenu državu kakvu poznajemo.

Jedan od oblika otpora na koji Bannon računa je i protivljenje Marakeškom sporazumu koji utvrđuje “kako bolje upravljati migrantskim valovima”, a u stvari je, kaže Bannon, “dio prijevare koju UN provodi desetljećima i desetljećima kad govori da ti globalni sporazumi ništa ne znače, samo trebate doći i potpisati ih”.

Za komentar Bannonovog poticanja “konzervativnog pokreta” u Europi i proglašavanje Marakeškog sporazuma mrtvim pitali smo dio istaknutih hrvatskih predstavnika suverenista i konzervativaca koji dijele Bannonova stajališta o neotuđivom pravu nacionalne države na suverenitet i u njegovom djelovanju vide dobrodošlu potporu u svojoj  političkoj borbi protiv “globalista” u hrvatskoj politici, osobito u pitanju rješavanja migrantske krize i Marakeškog sporazuma.

Saborski zastupnik Hrasta Hrvoje Zekanović, koji je u ponedjeljak prosvjedovao u Marakešu kao aktivist građanske inicijative Hrvatski bedem, u izjavi hrvatskim novinarima osudio je premijera Plenkovića i Vladu jer nisu dopustili raspravu o “spornom dokumentu”. “Ovdje sam da kažem ne Marakeškom sporazumu, ne spornom dokumentu o migracijama i ne liberalizaciji migracija”, rekao je Zekanović. Dodao je i da nije čudno da je jedini prosvjednik jer je u zemljama gdje se razvilo kritičko mišljenje ovaj dokument odbijen. “Zemlje koje su nama uzor uglavnom su odbile  usvojiti ovaj dokument, a u drugim zemljama ne znam zašto nije odbijen. Mislim da će se o ovom dokumentu govoriti i u sljedećem periodu i da će netko primijetiti da je Hrvoje Zekanović bio jedini ovdje u ovo vrijeme i bio protiv”, kazao je Zekanović.

U izjavi za Teleskop.hr, po povratku iz Marakeša Hrvoje Zekanović rekao je da je upoznat s Bannonovim djelovanjem i da bi mu se rado ponudio u okupljanju europskih snaga protiv globalista. “Moram naglasiti da Hrast osim suverenističke ima i kršćansku komponentu”, koju je Bannon također istaknuo kao važan segment borbe protiv globalista.

“Ja sam u Marakešu bio ispred koalicije HKS-Hrast i ispred Građanske inicijative Hrvatski bedem koja nas je i objedinila. “Hrvatski bedem podržava sve što propagira gospodin Bannon, pa i njegovu izjavu da se u ovom stoljeću neće voditi bitke ljevice i desnice nego suverenista protiv globalista. Ljevica i desnica su davno izgubili smisao, danas se vidi da postoje političke snage koje se bore za suvernost naroda, a s druge strane su globalisti koji se bore za interese krupnog kapitala i društvo bez identiteta. Želim biti na strani suverenista koji se bore za nacionalne države i narod”, rekao je Zekanović.

Dodao je da Plenkovića ne brinu Bannonove riječi jer on je globalist i čovjek koji gleda prema Bruxellesu. Na pitanje ima li nakon odlaska u Marakeš još planova za ostale akcije, rekao je kako planova ima, kao i ideja. “Tek smo počeli, Marakeš neće ispasti iz fokusa, obrađivat ćemo suverenističke teme, ali za sada ne bih otkrivao detalje”, rekao je Zekanović. Globalnom kompaktu o sigurnim, uređenim i regularnim migracijama Zekanović se protivi jer vjeruje da će značajno liberalizirati migracije i prouzročiti ekonomske obveze koje će se morati preuzeti.

Vukovarski dogradonačelnik, predsjednik Hrvatske konzervativne stranke koji je na toj funkciji naslijedio europarlamentarku Ružu Tomašić i jedan od utemeljitelja građanske inicijative Hrvatski bedem Marijan Pavliček ne slaže se u potpunosti s Bannonovm ocjenom da je Marakeški sporazum “mrtav”. “Na žalost, što se tiče hrvatskog društva on nije mrtav jer je Vlada u Marakešu prihvatila Sporazum i bojim se da će provodeći odluke Sporazuma dovesti hrvatsko društvo u nezgodnu situaciju. Izgubit ćemo dio suvereniteta i dodatno izdvajati sredstva za migrante koji danonoćno prolaze hrvatsku granicu. Veseli me činjenica da su velike sile kao Sjedinjene Države odbacile potvrditi sporazum”, rekao je predsjednik HKS-a koji je u srpnju ove godine s predsjednikom Hrasta Ladislavom Ilčićem potpisao Deklaraciju o političkoj suradnji dviju stranaka.

Ilčić i Pavliček vodili su se pri tome primjerima Mađarske, Slovenije, Austrije i Italije, gdje jačaju političke opcije koje se temelje na jakom nacionalnom identitetu i suverenitetu i koje vjeruju da Europa može biti snažna samo uz snažne nacionalne države. Uvjereni su da trend jačanja takvih političkih snaga neće mimoići ni Hrvatsku.

I Pavliček smatra da između ljevice i desnice danas nema razlike. “Ljevica i desnica u Hrvatskoj mogu se staviti pod znak jednakosti, a najbolji primjer bio je njihova zajednička potpora Istanbulskoj konvenciji i Marakeškom sporazumu. Danas postoji samo razlika između onih koji štite nacionalni suverenitet i globalista”, ističe predsjednik HKS-a. “Plenković je tipičan primjer globalista koji sluša centre moći u Bruxellesu, a ne interese hrvatskog naroda, što se vidjelo u slučaju Istanbulske konvencije i Marakeškog sporazuma, rekao je za Teleskop.hr Marijan Pavliček, dodajući kako premijer “ideološki pripada globalistima i tzv. Europljanima” i teško će razumjeti poruke koje je ovih dana izgovorio Steve Bannon. Rekao je kako se HKS prepoznao u Bannonovim najavama dolaska snaga koje će se suprotstaviti globalistima. “Vjerujemo da će se to pokazati i na europarlamentarnim izborima sljedeće godine jer su zemlje u kojima su suverenisti na vlasti gospodarski i u svakom smislu napredovale”, zaključio je Pavliček.

Doktor političke filozofije i profesor na Hrvatskom katoličkom sveučilištu Stjepo Bartulica uvjeren je da se Marakeški sporazum neće moći provesti ako ga nisu potvrdili SAD i Australija. “Hrvatska je okružena zemljama koje ne pristaju na taj kompakt i pitanje je što to onda znači. Bannon je u pravu, to je mrtvo slovo na papiru”, rekao je za Teleskop.hr. Stjepo Bartulica. Za Bannonovu najavu kako će se u ovom stoljeću voditi bitke između suverenista i globalista Bartulica kaže kako se te bitke već vode u mnogim zemljama, pa i prije dolaska Trumpa na čelo SAD-a, kao u Mađarskoj gdje postoji svjesno odbacivanje agende globalista. Premijer Orban smatra da su nacionalne države suverene i odluke se moraju donositi na nacionalnoj razini, a ne od strane globalista, rekao je prof. Bartulica.

Ilustrirao je to primjerom jednog filozofa koji je razliku između suverenista i globalista opisao riječima ‘anywheres’ i ‘somewheres’, pri čemu su anywheres ljudi koji se mogu zaposliti bilo gdje, ovdje i ondje, kojima je cijeli svijet okruženje. Većina ljudskog roda su ‘somewheres’, ljudi koji žive u određenom geografskom prostoru i brinu se za taj svijet. Taj sukob svjetonazora upravo se događa”, objasnio je dr. Bartulica dodajući kako Orban to izražava eksplicitno, dok drugi to osjećaju, ali ne izražavaju se tako eksplicitno. “Mislim da se s pojavom Donalda Trumpa to više ne može ignorirati”, dodao je.

Gostovanje zastupnika Zekanovića u TV Bujici, nakon njegovog prosvjednog puta u Marakesh

Prema njegovom mišljenju, Plenković svojim djelovanjem spada u “tabor globalista”. To mu je nekako prirodno okruženje vidi se da je dugo boravio vani, da se ugodno osjeća vani, primjerice u Bruxellesu, možda ugodnije nego u Hrvatskoj. Ali, mora voditi računa o našem okruženju, upozorava Bartulica, jer ako susjedi odbacuju Sporazum, pitanje je koliko se on može primijeniti u Hrvatskoj. “Stvarnost je drukčija od onoga što piše u Globalnom kompaktu”, rekao je Bartulica. Prognozira kako će “ovdje kod nas biti vrlo zanimljivo” jer se Hrvatska vani promatra kroz izjave Predsjednice, dok je “pitanje koliko je Plenković razmatran kao neki faktor u krugovima izvan Hrvatske”, smatra Bartulica dodajući da to što je Plenković poslao Božinovića u Marakeš “nitko vani nije primijetio” te previđa da će to “više imati implikacija na domaćoj političkoj sceni”.

Predsjednika udruge Vigilare dr. sc. Vicu Batarela ne čudi Bannonova retorika i borba protiv elite iz Davosa koju smatra opravdanom. “Ljudi koji su za nacionalne države protive se politici elite iz Davosa. Čovjek se najprije mora pobrinuti za vlastitu kuću, a tek onda susjedovu”, rekao je Batarelo dodajući kako “mora priznati da skida kapu” saborskom zastupniku Hrasta Hrvoju Zekanoviću koji je otišao u Maroko prosvjedovati protiv hrvatskog potvrđivanja Marakeškog sporazuma.

“Neka je bar jedan zastupnik dignuo glas protiv toga. Hrvatska to ne bi smjela potvrditi jer mi i ne znamo o čemu se tu zapravo radi. Znamo, a ne znamo. Ako su SAD i Australija protiv, onda bismo se i mi u Hrvatskoj trebali malo zapitati i bolje štititi svoje granice”, rekao je za Teleskop.hr Vice Batarelo dodajući kako se slaže s kolumnistom Ivicom Šolom da na hrvatskim granicama trebaju biti “žica, zid i vojska”.

Voditelj ureda za odnose s javnošću i član predsjedništva Hrvatske stranke prava Drago Marković slaže se s Bannonovim izjavom da je “Marakeš mrtav”. Podsjetio je kako je HSP među prvima u Hrvatskoj upozoravao na štetne posljedice Marakeškog sporazuma, no tada novinarima to pitanje “nije bilo u fokusu političkog interesa”. “HSP i ja osobno apsolutno smo protiv toga da Hrvatska bude dio te priče, ali na žalost, vladajuća koalicija je za to, a ima i potporu oporbenih stranaka u Saboru”, rekao je Marković koji smatra da se Plenković svrstao uz globaliste kada je pristao potvrditi Globalni kompakt.

O Bannonovoj najavi kako se bitka u ovom stoljeću neće voditi između lijevih i desnih nego između suverenista i globalista, Marković je rekao kako se “izgubila ta podjela lijevo – desno. “U Saboru između HDZ-a i SDP-a ne vidim razliku u svjetonazorskim pitanjima koji su do sada definirali ljevicu i desnicu, a to se vidi na slučaju Istanbulske konvencije i Marakeškog sporazuma. Oni su isti, vidjela se jedino mala razlika u raspravi oko posvajanja djece”, rekao je Marković istaknuvši kako je HSP čvrsto na suverenističkim pozicijama, te da prva stranka koja se na stranačkoj konvenciji u veljači ove godine definirala kao suverenistička.

Ističe kako će Bannonovo djelovanje u Europi dati “vjetar u leđa svim suverenističkim strankama na prostoru EU-a” kojeg vidi kao “bojno polje za širenje utjecaja u američko-ruskim odnosima”. Marković ne želi spekulirati o tome treba li se premijer Andrej Plenković zabrinuti zbog Bannonovih riječi o ratu suverenista i globalista, ali smatra “simptomatičnom” priču o američkoj blokadi prodaje izraelskih zrakoplova Hrvatskoj. “Možda je pretenciozno reći, ali način na koji je to odrađeno budi mi sumnju da je, u najmanju ruku, naša Vlada dobila po prstima. Je li riječ o LNG terminalu ili nešto drugo, vidjet ćemo”, rekao je HSP-ov Drago Marković.

Ovom krugu simpatizera Bannonove “konzervativnog pokreta” treba pridodati i stranku Neovisni za Hrvatsku – Bruna Esih i Zlatko Hasanbegović i udrugu U ime obitelji koja Željke Markić koja je učinila velik posao u organiziranju prikupljanju potpisa za važna referendumska pitanja o braku, Istanbulkoj konvenciji i izmjenama izbornog zakona. U borbi protiv pokušaja vladajućih da ponište rezultate referenduma posljednjih tjedana vrlo su aktivni članovi Građanske inicijative Narod odlučuje koji također predstavljaju suverenističku struju na hrvatskoj političkoj sceni.

Dodajmo još da je ministar unutarnjih poslova Davor Božinović i danas u Marakešu, nakon što je svojom nazočnošću potvrdio Globalni kompakt u ime Hrvatske, dodao kako je to bilo nužno jer “Hrvatska ne može sama” riješiti migrantsku krizu. Na pitanje što će onda Hrvatska usvojiti iz tog dokumenta, ministar je rekao kako je pred međunarodnom zajednicom kazao da će Hrvatska nastaviti štititi svoju granicu, neće dopustiti ilegalne migracije te će se oštro suprotstaviti svakom pokušaju i djelima povezanima s krijumčarenjem ljudi. Izbjegavao je odgovoriti na ponovljeno pitanje zašto se o Sporazumu nije raspravljalo u Saboru ponavljajući kako će “o tome razgovarati gdje god da ga pozovu”.

MARINKO BOBANOVIĆ/Teleskop.hr  foto: screnshot

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Društvo

ORBAN: “Tuđman je veliki državnik koji će nedostajati u stabilizaciji srednje Europe i čijim bi putem trebalo nastaviti”

Objavljeno

- datum

Danas kad gledam mržnju i bijes kojima jugoslavenske antife na stalnom radu i djelovanju u Hrvatskoj dočekuju postavljanje spomenika Franji Tuđmanu u Zagrebu, prisjećam se slika s njegova posljednjeg ispraćaja, prije 19 godina.

U predsjedničkom uredu na Pantovčaku tada sam kao novinarka Večernjeg lista „pokrivala“ dolazak stranih izaslanstava na ispraćaj.

U atmosferi pripreme „detuđmanizacije“, trojica simboličnih su mi ostala u osobitom sjećanju: Hans-Dietrich Gencher, Sulejman Demirel i Viktor Orban.

Hans- Dietrich Genscher, tada već bivši njemački ministar vanjskih poslova, ali zauvijek glavni politički motor međunarodnog priznanja Hrvatske, dugo je stajao sam pred Tuđmanovim odrom, onako ogroman, pognute glave, brada mu je drhtala.

Tek pet-šest godina poslije saznala sam da je iskusni Genscher već tada dobro znao što slijedi. Nekoliko tjedana prije Tuđmanove smrti primio je gospođu Amaliju Janović, Hrvaticu iz Njemačke, s kojom je povremeno održavao privatne kontakte još od hrvatske bitke za priznanje. Raspitivao se za zdravlje Predsjednika, ponovio joj da dobro upamtimo kako bez Franje Tuđmana, onakvog kakav je bio sa svim svojim vrlinama i manama, bez njegove upornosti i tvrdoglavosti – nikada ne bi bilo hrvatske države. I da mu to neće biti oprošteno. Potom je, sjeća se gđa. Amalija, zamišljeno izgovorio rečenicu, koju ni ona u tom trenutku nije sasvim razumjela: „Na njega će se sada sručiti sila svega i ne pitajte me što sve. Nadam se samo da će hrvatski narod imati dovoljno snage i mudrosti da ga barem dostojanstveno isprati i pokopa.“ Imao je baš toliko mudrosti.

Kao ni mnogi drugi, ni ja tada još nisam slutila što je sve detuđmanizacija, što će sve donijeti, koga će sve pomesti. Na simboličan način ona je već bila tu, pokraj odra. “Nešto“ ženskog roda, što je uzgajano kao novi smjer posttuđmanovskog slobodnog novinarstva, histerično je skakalo po Predsjedničkom uredu, pitajući „tko je to Genscher?“ Pa se bacilo na mobitel da izvijesti urednika kako je „došao neki Genscher“, pa se „Nešto“ željelo baciti na samog Genschera da mu postavi nekoliko pitanja, ljutito što Genscher ne želi raspravljati s „Nešto“ uz odar. „Nešto“ i njezinog urednika je dakako zanimalo zašto se Genscher došao oprostiti od diktatora i alternativno – ratnog zločinca.

Drugi veliki, koji je dugo stajao pred Tuđmanovim odrom bio je turski predsjednik Sulejman Demirel. Mnogima je i danas nepoznato da su Tuđman i Demirel imali odnose pune razumijevanja, slične poglede na državu pa i na BiH, da je Demirel bio mnogo bliži Tuđmanu, nego Izetbegoviću. Njemu Izetbegović nikada ne bi ostavio Bosnu u amanet. Demirel je već tada izvjesno predosjećao ili znao da je to posljednja etapa Turske kao moderne svjetovne države. Gradonačelnik Istanbula T. R. Erdogan, sa svojom neoosmanskom politikom i snažnim uporištem u islamu već je kucao na vrata.

Treći, pored odra, koji mi je ostao u sjećanju bio je Viktor Orban, tada mladi mađarski premijer u svome prvome mandatu. Orban nikada, pa ni tada ne stoji dugo na jednom mjestu i nikada pa ni tada nije se obazirao na političke konvencije i korektnost, čak uživajući na svoj način u prkosu svima. I koliko se sjećam kazao je, na iznenađenje „slobodarskih“ novinara, nešto slično onome što je prije desetak dana izgovorio u Zagrebu: da je došao ispratiti predsjednika Hrvatske, velikog državnika koji će nedostajati u stabilizaciji srednje Europe i čijim bi putem trebalo nastaviti.

Priznajem, tada nisam sasvim razumjela što to povezuje mladog mađarskog predsjednika vlade, inicijalno politički oblikovanog u Sorosevoj „školi“, tada još političkog liberala Viktora Orbana i Franju Tuđmana. Danas znam: povezuje ih strast prema politici, odanost državi i narodu, osjećaj za politički trenutak, sposobnost da vide unaprijed, upornost i odlučnost da ostvare svoje vizije unatoč i usprkos jačima od sebe. Uvijek tzv. mainstreamu usprkos. I Tuđman i Orban su mainstream naroda.

Osporavanjima i difamacijama unatoč, Tuđman kao spomenik od danas dočekuje „Nešto“ i druge antife na najljepšem ulazu u središte Zagreba.

Osporavanjima i difamacijama unatoč, Orbanova koncepcija EU postupno postaje europski mainstream. A Orban vođa tog narodnog manistreama u stabilizaciji srednje Europe i opstanku europske Europe, napisala je Višnja Starešina. (Kamenjar.com Foto: TucsonNewsNow)

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Društvo

Predstavljena knjiga Zlatka Dalića ‘Rusija naših snova’

Objavljeno

- datum

Foto: Hina

Izbornik hrvatske nogometne reprezentacije Zlatko Dalić predstavio je u srijedu u prepunoj dvorani kina Europa svoju knjigu “Rusija naših snova” u kojoj otkriva pozadinu veličanstvenog pohoda kroz Rusiju i na intrigantan način opisuje put hrvatske reprezentacije do srebra na Svjetskom prvenstvu.

“Ponosan sam na ovu knjigu koja je poklon našim navijačima, ne samo u Hrvatskoj i BiH, nego i onima širom svijeta jer je u njoj dokaz da se zajedništvom i poniznošću mogu napraviti velike stvari”, kazao je Dalić i zahvalio igračima koji su najzaslužniji za povijesni uspjeh Hrvatske na SP u Rusiji te naglasio kako mu je bila čast biti izbornikom takvim igračima.

“Dalićeva knjiga namijenjena je hrvatskome čovjeku koji je od 16. lipnja do 15. srpnja 2018. uživao kao nikada. Knjiga o događaju koji je na nogama držao cijelu Hrvatsku je odlična jer ona iz dubine izbornikova srca iskreno opisuje brojne ključne događaje i otkriva mnoge tajne pa i o tome je li njemu netko nešto nametao ili pokušavao nametnuti”, kazao je na predstavljanju knjige poznati sportski novinar Anton Samovojska.

Po riječima dugogodišnjeg novinara Sportskih novosti Dražena Antolića koji je na temelju kazivanja Zlatka Dalića uobličio knjigu, nije bilo teško napisati knjigu.

“Knjiga ima sedam poglavlja i bilo ju je lako pisati jer je Dalić iskreno iznosio kako je pripremao ekipu, donosio odluke i vodio Hrvatsku do povijesnog pothvata. U samo devet mjeseci Dalić je izborio doigravanje za SP u Rusiji, prošao doigravanje s Grčkom, da bi u ludom ruskom ljetu s Hrvatskom izborio čudesno svjetsko srebro”, rekao je Antolić.

Bivši izbornik “Vatrenih” i osvajač bronce na SP-u 1998. Miroslav Blažević kazao je da su igrači i izbornik svakako najzaslužniji za povijesni uspjeh Hrvatske ali da se nepravedno zanemaruje uloga predsjednika HNS a Davora Šukera u ovom uspjehu.

“Šuker je imao instinkt najboljeg strijelca SP u Francuskoj kada je kormilo hrvatske nogometne reprezentacije dao u ruke Zlatku Daliću, a time je i on postao najuspješniji predsjednik HNS-a u povijesti”.

“Nadam se da će knjiga ‘Rusija naših snova’ pomoći da srebro sa Svjetskog prvenstva za nas živi vječno i to je glavni razlog zbog kojeg sam pristao izdati knjigu za koju sam tražio da u podnaslovu stoji ‘Kako smo Hrvatsku učinili najsretnijom zemljom na svijetu’”, rekao je Dalić koji će svu zaradu od knjige, koja je objavljena u izdanju Sportskih novosti darovati u humanitarne svrhe, odnosno zakladi Vatreno srce za pomoć potrebitoj djeci.

Glavni urednik Sportskih novosti Mario Zorko najavio je da će knjiga uskoro izići na engleskom i arapskom jeziku dok je predsjednik uprave Podravke Marin Pucar najavio da će njegova kompanija u cijelosti sponzorirati knjigu na ruskom kao zahvala ruskom narodu za gostoprimstvo koje su ovog ljeta iskazali našim igračima i navijačima te zahvalu za 50. godina vjernosti proizvodima Podravke na velikom ruskom tržištu .

Predstavljanju knjige nazočila je i predsjednica RH Kolinda Grabar Kitarović, ministri Zdravko Marić i Goran Marić, te brojni uglednici iz gospodarstva i sporta posebno nogometa donosto Hina.

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Facebook

Popularno