Connect with us

Društvo

EKSKLUZIVNO Povratak Tomislava Karamarka u politiku!

Objavljeno

- datum

Rušenje Tomislava Karamarka  kroz aferu “Konzultantica” bio je medijski linč, koji je naručen iz Astrina tornja. Linč je trajao sukladno media planu koji je izrađen po naputku uvozničkog lobija.

“Optuži ga pa neka dokazuje nevinost”

“Optuži ga pa neka dokazuje nevinost”, poznati je modus operandi elite iz tornja. Njihovo pitanje morala je  pitanje moći. Moral osoba iz tornja je njihova moć, a njihova moć za Karamarka je nemoral. Drugovi iz tornja često su ucijenjivali Vlade donošenjem novih zakona, kako bi kršili stare zakone. Tornjaši kao dobrotvori utemeljitelji, žrtve moderne Hrvatske, za Karamarka su krivoloci, kriminalci, koji su sisali proračunska sredstva metodom ucjene, velikog broja zaposlenih koji bi sutra mogli izaći na ulicu.

Astrin toranj dominirao je Zagrebom, Hrvatskom. INA kao državno poduzeće isisano je do zadnje kapi, zahvajujući strukturama Astrina tornja. Povijest čovječanstva pokazuje da su sve velike ideje i utopije koje su provođene nasilnim, ucjenjivačkim metodama, sredstvima dovele do potopa, pada, nepravdi, odnosno da su provoditelji uvijek obezvrijedili ideale. Ideali Tomislava Karamarka bili su nacionalni interesi.

Umjesto lustracije, dogodila se kontralustracija!

Obogaćivanje temeljnih vrijednosti  na kojima je uspostavljena neovisna i suverena Hrvatska. Razvitak Hrvatske s gospodarski uspješnim i socijalno pravednim društvom. Zaštita dostojanstva, kvalitete života, perspektive pojedinaca i obitelji. Znao je Tomislav Karamarko da se treba obračunati s uvozničkim lobijem, koji je urušio hrvatsko gospodarstvo. Znao je Tomislav Karamarko da treba provesti lustraciju institucija kojima su ovladale komunističke strukture. Desilo se nešto što Karamarko nije mogao znati ni predvidjeti. Desila se kontralustracija, od Karamarkovih suradnika koji su, iz njemu nepoznatih razloga, stali na raspolaganje osobama iz Astrina tornja. Za posljedicu danas imamo donošenje posebnih zakona, koji su neustavni i koji idu na štetu hrvatskoga proračuna, građana kao poreznih obveznika.

Dopredsjednica Vlade do jučer nije znala objasniti BDP u Munchenskom Info Institutu, ali …

Žalosno da te zakone inicira dopredsjednica Vlade koja do jučer nije znala objasniti BDP u Munchenskom Info Institutu, koji je izradio Program Smjernica za gospodarski razvoj Hrvatske. Restrkturiranja poduzeća, provodila je Martina Dalić kao ministrica financija, ali bezuspješno u Vladi Jadranke Kosor. Tomislav Karamarko motiviran od bližih  suradnika podnio je ostavku zbog 30.000 eura, koje su okarakterizirane kao sukob interesa.

Povjerenstvo koje je odlučivalo o sukobu interesa nikada nije obrazložilo taj sukob interesa, poduzeća u kojem je vlasnik udjela gospođa Karamarko. Kontinuirano ukazivanje Tomislava Karamarka na problem arbitraže INA-MOL, koji će za Hrvatsku donijeti štetu, nije shvaćeno ozbiljno. Provedba smjernica Munchenskog Instituta za razvoj Hrvatskog gospodarstva, također nije shvaćena ozbiljno. Problem grupacije Agrokor, paralelnog financiranja, prezaduženost, poslovna suradnja sa Srbijom na koje je ukazivao Karamarko od njegovih bližih suradnika na Vladi nije shvaćen ozbiljno.

Afirmacija pravaša, bila je zadnja kap koja je prelila čašu egzorcistima nove Hrvatske

Afirmacija pravaša, imenovanjem Hasanbegovića ministrom, Tepeša dopredsjednikom Hrvatskoga Sabora bila je zadnja kap koja je prelila čašu egzorcistima nove Hrvatske ili bolje reći Regiona. Karizmatik nove političke scene Božo Petrov uz pomoć svoga mentora monsinjora, koji danas za medije tvrdi “Kao nekoć Izraelci, i mi smo pred izborom života i smrti”, motivira Karamarka na privremeno povlačenje iz politike. Božo Petrov sa svojim suradnicima znao je ići lijevo (s Milanovićem , pa bi završio desno (s Karamarkom), danas je politički dezorijentiran, kao i njegov monsinjor mentor.

Hoće li Petrov, Plenković, Marić, Dalić i drugi suodgovorni donošenjem zakona lex Agrokor dati ostavke…!?

Inzistirati na nacionalnom identitetu znači u kolektivnom hrvatskom iskustvu učvrstiti produktivne orjentacije, vrijednosti, životne stilove i navike. Inzistirati da Karamarko odstupi , čovjek koji je nakon Tuđmana preporodio HDZ, dobio pet uzastopnih izbora, svakako je životna greška Bože Petrova i njegovog mentora monsinjora. Cilj Bože Petrova očito je bila korist koju je u funkciji predsjednika Hrvatskog sabora dobio. Način kako je došao do svog cilja, moralna je dvojba velikoga broja Hrvata. Posljedice su svakodnevno vidljive. Pitanje je samo da li će Božo Petrov, Andrej Plenković, Zdravko Marić, Martina Dalić i drugi suodgovorni donošenjem zakona lex Agrokor, gubitka arbitražnog spora od 215 milijuna kuna, zbog hrvatskog ekonomskog kraha podnjeti neopozive ostavke iz moralnih razloga.

Afere kao njihovi učinci mogle bih se zvati: Lex Astrin toranj,  Lex INA-MOL, Lex BDP… Tko će koga motivirati na podnošenje ostavki ostaje da vidimo. Povratak Tomislava Karamarka kao lidera HDZ-a, nakon ovakvog političkog raspleta je vise nego izvjestan.

izvor: mega-media.hr

Komentari

Komentari

Društvo

GUŽVA OKO KNJIGE Višnje Starešine: Kako je KOS upravljao procesima pred Haaškim sudom?

Objavljeno

- datum

Knjiga “Hrvati pod KOS-ovim krilom: Završni račun Haaškoga suda”, autorice novinarke i publicistkinje Višnje Starešine, predstavljana je u ponedjeljak u Zagrebu, u izdanju AvidMedie i Hrvatskog katoličkog sveučilišta.

Autorica u knjizi nastoji, kako i sam naslov kaže, dati završni račun i prikazati rezultate rada Haaškog suda te je knjiga svojevrsni vodič kroz politički motivirane optužnice, montirane procese i nepravedne presude Haaškog suda, istaknuto je na predstavljanju knjige u prepunoj dvorani Hrvatskog katoličkog sveučilišta. Također, kroz analizu suđenja s kojih je kao novinarka izvještavala, te presuda kao i sjećanja sudionika, publicistkinja Starešina prikazuje Haaški sud kao arenu za djelovanje obavještajnih službi koje su preko njega vodile ‘rat poslije rata’, ocijenjeno je.

“To je knjiga o Haaškom sudu i rezultatima toga suda za hrvatski narod u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, ali ona istodobno otvara i dublju dimenziju vezanu za način funkcioniranja bivše Jugoslavije i struktura koje su nastavile djelovati i nakon raspada SFRJ, koje su bile vrlo aktivne i na haaškim procesima i koje očito i dalje imaju jasne političke ciljeve”, rekao je govoreći o knjizi HDZ-ov saborski zastupnik Davor Ivo Stier.

Zagreb, 12.12.2017. – Predstavljanje knjige Višnje Starešine “Hrvatski pod KOS-ovim krilom: Završni račun Haaškog suda”.Na fotografiji Davor Ivo Stier,povjesničar Robin Harris, Višnja Starešina,rektor HKS-a Željko Tanjić.
foto HINA/ Admir BULJUBAŠIĆ/ abu

“Svjedoci smo kako i 2017. godine postoje pokušaji da se Hrvatsku denuncira kao fašističku, a Domovinski rat prikaže kao građanski rat. To redovito čine čelnici Republike Srbije, ali su ti glasovi postali javni i vrlo glasni i u Hrvatskoj, pogotovo nakon posljednje presude Haaškog suda. Štoviše, bilo kakvo javno protivljenje takvim kvalifikacijama o fašizaciji Hrvatske i građanskog rata snažno se medijski osuđuje kao retrogradno, nacionalističko, a u tim se optužbama sve češće koristi i optužba za klerofašizam, omiljena sintagma iz prošlog sustava koja je očito ponovno u trendu”, istaknuo je Stier.

Dodaje kako, gledajući formalno, KOS (Kontraobavještajna služba bivše JNA) više ne postoji, no zato je njegov posljednji šef general Aleksandar Vasiljević, jedan od ključnih protagonista ove knjige koji je, među ostalim, 1991. potpisao odluku o osnivanju logora u Srbiji za ratne zarobljenike te imao jednu od ključnih uloga tijekom suđenja Slobodanu Miloševiću.

U prikazu rada Haaškog suda Starešina ide u srž stvari, izbjegavajući klišee koji su prisutni kako kod onih koji opravdavaju rad suda tako i kod onih koji ga osporavaju. Ako bih u jednoj rečenici morao sažeti smisao ove knjige rekao bih da ona rasvjetljuje što ti klišei zamagljuju. Autorica tako demantira kliše o učinkovitom sudu koji je podigao optužnice protiv 161 osobe s različitih strana, jer dokazuje kako nisu suđeni, a čak ni procesuirani oni najodgovorniji za rat i ratne zločine u Hrvatskoj i BiH”, zaključio je Stier.

Ocijenio je također da nakon posljednje presude šestorici bosansko-hercegovačkih Hrvata “ponovno na vidjelo dolazi i pitanje djelovanja ili nedjelovanja Hrvatske kao države”.

Knjiga, ističe Stier, “pokazuje nedostatak sustava u odnosu Republike Hrvatske prema Haaškom sudu, nedostatak državne politike nakon predsjednika Franje Tuđmana i na razne blokade na koje su naišli oni koji su pokušali vratiti takvu politiku, barem u nekoj formi”.

Rektor Hrvatskog katoličkog sveučilišta Željko Tanjić naglasio je kako je knjiga napisana iz pera novinarke, publicistkinje te scenaristice i redateljice dokumentarnih filmova, koja je puno više od toga i koja već godinama traga za istinom o događanjima u novijoj hrvatskoj povijesti, posebice u Domovinskom ratu.

“U tome je hrabra, neumorna, jasna, argumentirana i rekao bih iznimno oštroumna”, ocijenio je.

“Višnji Starešini, koja nije povjesničar po zvanju, ne mogu promaknuti bitni elementi koji omogućavaju pronalazak ključa koji otvara prava vrata razumijevanja naše stvarnosti… Sve podatke koje znamo i koji su nam dostupni, autorica slaže u mozaik. Ne radi se tu o nikakvoj teoriji zavjere i jeftinom publicističkom triku, nego o ozbiljnom istraživanju koje pred nas stavlja mnoge očite činjenice koje mnogi nisu htjeli, a i danas ne žele vidjeti ili još gore, koje mnogi žele zataškati i učiniti da ih prekrije prašina”, rekao je Tanjić.

Autorica Višnja Starešina kazala je na predstavljanju kako joj se prilikom pisanja knjige stalno “ukazivala ‘ptica KOS’ koju nikako nije mogla izbjeći”- kada je, među ostalim, pokušavala pronaći odgovore na pitanja “kako je ‘ptica KOS’ upravljala procesima pred Haaškim sudom i koliko je bila presudna, zašto su optužnice pisane kao da ih je pisao vojni tužitelj JNA, ili zašto je posljednja presuda suda izgledala kao da ju je donio vojni sud bivše JNA po boljševičkom pravu kolektivizirane krivnje”.

Naglasila je kako je posljednjih 3000 znakova uvršteno u knjigu nakon posljednje presude Haaškog suda, 29. studenoga, koja je obilježila rad tog suda kao i samoubojstvo generala Praljka prilikom izricanja osuđujuće presude u haškoj sudnici.

“Sve se to ne bi moglo dogoditi da su hrvatske institucije funkcionirale kao institucije jedne suvremene države, da ova ‘ptica’ u njih nije ugrađivana od početka i da u njima ne blokira procese do današnjeg dana, te tim procesima gura Hrvatsku u jugoslavenske okvire ili dopušta drugima da je ondje odvuku, pa i preko suđenja za ratne zločine. Ne ukloni li se ta ‘ptica’ iz sustava i ne počne li hrvatsko državno vodstvo pitanje suđenja za ratne zločine – čija se arena sada seli u BiH – tretirati kao prvorazredno političko i sigurnosno pitanje, neugodna će iznenađenja tek uslijediti”, zaključno je istaknula Višnja Starešina.

O knjizi je govorio i britanski povjesničar Robin Harris, a na predstavljanju je, uz veliko broj predstavnika hrvatskoga javnog života, bio i potpredsjednik Vlade i ministar obrane Damir Krstičević, dr. Željka Markić, Davorka Budimir i brojni drugi.

 
Izvor: Hina/hk

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Društvo

DONOSIMO DOKUMENTE: Ovi su ljudi bili odgovorni za ratne zarobljenike 1945. godine

Objavljeno

- datum

Ovi su ljudi bili odgovorni za ratne zarobljenike 1945. godine.

DOKUMENTI!

Izvor: Službena stranica Romana Leljaka

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Društvo

Praljak je isprao presumpciju grijeha naroda koju mu je nametnuo “u šarmantnoj pozi moderni poganac kojeg najmio stranac, da nam metne lanac…”

Objavljeno

- datum

Svim tim crvenim, zelenim i žutim, pogancima, koji ni čašu vode ne bi za svoj narod popili, poručujem: nećete nas zaustaviti, niste ni prije. 

Urednica mi je dala zadatak. “Napiši osvrt na komemoraciju u Lisinskom. Ti si Hercegovac, ti nisi bio tamo samo na radnom zadatku”, rekla je. Nisam siguran da ću pronaći riječi kojima bi mogao opisati ono što sam osjećao tada jer Slobodan Praljak nije samo veliki general. On je prije svega ljudina, simbol slobodnog Hrvata u BiH. On je ono što bi mnogi od nas htjeli biti. Rekao je jedan prijatelj: “Praljak je posljednji aristokrat, renesansni ratnik. Pjesnik, filozof. Čovjek koji danas ratuje jer mora, sutra neprijatelju daje ruku pomirenja i pomoći jer želi”.

No, ono što me iznenadilo na komemoraciji bili su pogledi generala. Iz djetinjstva ostala mi je slika hrvatskih generala kao mrkih, namrgođenih osoba. Ne znam, takav bi general trebao biti.

Na komemoraciji generali su sjedili jedan uz drugog. Svi s osmjehom i suzama u očima. I nije to bio osmijeh, kako je zlobno primijetio jedan kolega, jer su u središtu pozornosti opet.

Kao da generali ne bi u središte medijske pozornosti mogli s puno manje troška i truda doći. Sjetimo se samo admirala Loše i njegove nespretne izjave u našem portalu  i kakvu je medijsku pozornost dobila. Ma kako nepotrebno po mom mišljenju bila.

Ne. bio je to osmijeh zbog pobjede. Još jedne nevjerojatne i velike pobjede koju su ponovno ostvarili ti sada, neka se ne naljute, starci, umirovljenici.  Njihove su pobjede razlog zbog kojih danas živimo svoj na svome, a koje takvi zlobnici vole ponižavati i ponižavaju jer liječe svoje sitne frustracije i jed koji nose sa sobom.

Kao i neki političari koji su jedva dočekali moment da mogu po televizijama i medijima oduzimati odličja osobama zbog kojih danas imaju priliku sjediti u Hrvatskom saboru. Ponizuju jer sami nisu htjeli izvršiti građansku i domoljubnu dužnost kad su mogli. Ali kao što Anto Kovačević voli često kazati: “puno više političara i novinara je izgubilo Jugoslaviju, nego dobilo Hrvatsku”.

U jednom trenutku, sad uopće ni ne znam kojem, počeo sam plakat na komemoraciji. Je li govorio Sopta ili Vitez, ne znam. Nije to bio toliko plač koliko par suza. Nisam odgojen da plačem u javnosti. I nije to bilo iz tuge, te suze su istekle onaj dan kad je Praljak uzeo sebi život. Bilo je to iz, kako je general Šiljeg rekao, a u nedostatku mojih riječi koristim njegove, zbog osjećaja uzvišenosti.

Da, komemoracija je bila uzvišena jer je simbol pobjede čina jednog čovjeka koji je žrtvovao svoj život kako bi nevinost jednog naroda živjela.

Svojom žrtvom Praljak je isprao presumpciju grijeha jednog naroda koju nam je nametnuo “u šarmantnoj pozi moderni poganac kojeg najmio stranac, da nam metne lanac.Taj klatež, što o pravdi blebeće koji za korist tuđu laže, kleveće.”

Kojeg nam je nametnuo i još pokušava nametnuti nekakav madrac koji bi htio postati mudrac i njima slični sitni ljudi koji poradi osjećaja superiornosti kojeg bezrazložno imaju, žele nametati istine i pravde za nešto što su jedino na televiziji gledali.

“Slobodan Praljak nije ratni zločinac. S prijezirom odbacujem vašu presudu” je rečenica koju treba ponavljati svim tim pogancima, madracima, zlobnicima, koji ne znaju koji i koliki prkos je narodu Herceg Bosne, iz kojeg je potekao i Praljak, omogućio preživljavanje stoljećima u neprijateljskom okruženju.

Zahvaljujući tom prkosu izrasli smo na kamenu i prehranili se korovom. I onda kad smo tisućljetni san, kojeg su nam babe i majke mlijekom prenijele dosanjali, da živimo slobodni u svojoj domovini, na svom kamenu, napokon i doživjeli, našle su se sitne duše, još sitniji ljudi, frustrirani, nesposobni osjetiti pripadnost i sreću zbog te pripadnosti, taj san nam pokušavaju sada oduzet.

Njima je ta rečenica oduzela sve. Jer tom rečenicom i tim činom njima je oduzeta ta njihova lažna superiornost, a nama koji ostajemo, upalila je zaspalu vatru da se borimo jače. Da stanemo jedan uz drugog više. Praljak je napravio čin kojeg su stari Rimljani ‘devotio’. Kad je vojska bila umorna i kada je posustajala na bojnom polju zapovjednik bi se oprostio od vojnika i prijatelja i naoružan bi se bacio u najveću bitku pokušavši vratiti vojnicima hrabrost i samopouzdanje. 

E pa s tim osjećajima, isprepletenim, ponosno i nepokolebljivo izašao je jedan Hercegovac iz te dvorane. Sa suzom u oku i nadom na srcu kako će jednog dana doći slobodan na svoje.

A onima koji su pokušali i pokušavaju, tim crvenim, zelenim i žutim modernim pogancima, koji ni čašu vode ne bi za svoj narod popili, poručujem: nećete, niste ni prije. 

Autor  Marijan Opačak/direktno.hr

Komentari

Pročitajte cijeli članak
Najave

Facebook

Popularno

Copyright © 2017 Croative.net.