Connect with us

Dr. Marko Jukić

Dr Marko Jukić: Komunistička mega-pljačka Katoličke crkve

Objavljeno

- datum

Lijevi mediji stalno napadaju Katoličku crkvu, postavljaju pitanje Vatikanskih ugovora (Ugovora Republike Hrvatske i Svete Stolice) i traže raskid, reviziju tih ugovora. Traže da država jednostrano ne poštuje međudržavne ugovore! Oni ne znaju ili namjerno zaboravljaju da je Katolička crkva od države opljačkana tijekom komunističke vladavine i da je komunistička vlast vršila teror nad Crkvom. Oni zaboravljaju da je komunistička vlast ubila 664 svećenika, časne sestre i sjemeništarca! Katolička crkva je imala svoje poljoprivredno zemljište, svoje zgrade i stanove, svoju tiskaru i mogla se sama financirati.

Veliki dio toga je konfisciran i nacionaliziran s ciljem uništenja Katoličke crkve u Hrvatskoj te Bosni i Hercegovini ali zločinački plan nije uspio jer je narod bio uz svoju Crkvu. Protivnici Crkve se deklarativno izjašnjavaju za pravnu državu, poštenje, demokraciju itd. ali stvarno oni su protiv pravne države, oni su protiv demokracije i čistih računa. Oni su za nastavak komunističkog terora, oni su za otimačinu imovine i za progon svih onih koji ne misle kao oni.

Pljačka Katoličke crkve provođena je temeljem Zakonu o konfiskaciji imovine i izvršenju konfiskacije iz 1945. godine, Zakona o agrarnoj reformi i kolonizaciji (kolovoz – studeni 1945.), Zakon o potvrdi i izmjenama Zakona o agrarnoj reformi i kolonizaciji (ožujka 1946.),  Zakonu o nacionalizaciji privatnih privrednih poduzeća iz 1946. i izmjenama istog iz 1948. godine, Zakon o eksproprijaciji iz 1947., te Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta iz 1958. godine.

Kako je komunistička i socijalistička vlast nacionalizirala crkvenu imovinu pisao je dr. sc. Miroslav Akmadža u knjigama: „Katolička crkva u komunističkoj Hrvatskoj 1945.-1980.“ te u knjizi „Katolička crkva u Bosni i Hercegovini i komunistički režim, Knjiga I. 1945.-1966.“ Autor je koristio dokumente iz Hrvatskog državnog arhiva u Zagrebu, nadbiskupske i biskupske arhive u Đakovu, Mostaru, Poreču, Senju, Splitu, Šibeniku i Zagrebu.

Komunisti su oduzeli crkvenu imovinu (poljoprivredna zemljišta, zgrade, stanove, tiskaru), zabranili vjeronauk, zabranili skupljanje milodara, sprječavali crkvene manifestacija. Također su progonili svećenike, zatvarali ih, premlaćivali a neke su i ubili (30 ubijenih od 1946. do kraja 1951. godine).

Prvi naum zločinca Tita je bio da se Katolička crkva u Hrvatskoj odvoji od Vatikana. Budući da je Kaptol odbio prijedlog zločinca započeo je novi val komunističkog terora. Na političkom sudskom procesu 1946. godine je osuđen nadbiskup Alojzije Stepinac i bio poslan na odsluženje kazne u Kazneno popravni dom Lepoglavu.

Crkvi je agrarnom reformom, eksproprijacijom i nacionalizacijom konfiscirana imovina, oduzeto je 70 % zemljišta kojeg je posjedovala Katolička Crkva. Također su oduzeti poljoprivredni strojevi, alati, stoka i poljoprivredne zalihe. Pored toga Crkvi su bili nametnuti razni porezi koje nije bila u mogućnosti plaćati pa je dio preostalog zemljišta dala na korištenje zadrugama i seljacima. Jedan dio imovine date na korištenje zadrugama i seljacima je kasnije otuđen

Pljenidba Narodne tiskare također je bila težak udarac za Katoličku crkvu. Prije Drugog svetskog rata Katolička crkva je na području Jugoslavije izdavala 137 listova na hrvatskom i slovenskom jeziku te na jezicima nacionalnih manjina. Upravitelj tiskare Rudolf Vedo je osuđen u kolovozu 1945. godine i sud je konfiscirao Narodnu tiskaru jer je on proglašen neprijateljem naroda. Katolička crkva je bila vlasnik 88% Narodne tiskare pa je tražila povrat tiskare ali nije uspjela. Komunisti su odnijeli nekoliko vagona papira iz Nadbiskupskog dvora.

Imovina Caritasa bila je zapljenjena 27. svibnja 1945. godine.

KomunistZlouBiH

Kasnije je pljačka crkvene imovine nastavljena temeljem Zakona o eksproprijaciji, Zakona o prosijačenju i Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira koji su onemogućivali normalan rad Crkve. Mjesne vlasti su Zakon o prosjačenju primjenjivale kod skupljanja nagrada i darova prilikom blagoslova kuća u božićno vrijeme. Zbog toga su svećenici kažnjavani novčano i zatvorom. Uglavnom su kazne obrazlagane time da je to dobrovoljni rad svećenika koji ne zahtjeva nagradu i da se prilozi u novcu ne mogu skupljati izvan crkvenih prostorija. Katolička crkva je to obrazloženje smatrala protuzakonitim, jer se po propisima Crkve utvrđivala obvezna nagrada (osim za siromašne obitelji) svećenicima za blagoslov kuća. Također je Ministarstvo unutrašnjih poslova u siječnju 1946., zabranilo sabiranje po kućama u Hrvatskoj sa strane bilo koga, pa i crkvenih vlasti i Caritasa.

Katolička crkva je morala plaćati porez na dohodak dok je Pravoslavna crkva u Srbiji bila oslobođena plaćanja poreza na dohodak!!!

Hrvatski biskupi su se pravnim sredstvima borili protiv otimačine i velikog komunističkog terora koji je trajao sve do otopljavanja međudržavnih odnosa Jugoslavije sa Svetom Stolicom (1966.-1970.).

Da bi se otimačina zgrada i stanova pravno regulirala i otelo ono što je još ostalo od crkvene imovine a bilo je interesantno komunističkoj vlasti donesen je Zakon o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta (donesen i stupio na snagu 26. prosinca 1958. godine). Tim Zakonom je Katoličkoj crkvi oduzet veći dio od ono malo imovine što joj je ostalo nakon provedbe agrarne reforme, te po zakonima o konfiskaciji i eksproprijaciji. Jedina preostala privatna imovina, koja je imala značajniju vrijednost bili su zgrade, stanovi, poslovni prostori i građevinsko zemljište, što je navedenim Zakonom bilo predviđeno za oduzimanje.

Po Zakonu o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta podruštvljavala su se građevna zemljišta, izgrađena i neizgrađena. Katoličkoj crkvi nacionalizirane su uglavnom zgrade i zemljišta u središtima većih gradova i u naseljima gradskoga karaktera. Ako se na podruštvljenoj građevinskoj parceli nalazila zgrada, koja nije podruštvljena, vlasnik te zgrade imao je pravo besplatnog korištenja zemljišta, koje pokriva zgrada i zemljišta koje služi za redovnu uporabu te zgrade, sve dok na tom zemljištu postoji zgrada. Naknada za podruštvljene najamne zgrade i građevinska zemljišta je bila simbolična.

Tijekom 1961. i 1962. nacionalizacija crkvenih zgrada i zemljišta bila je u punom jeku. Po izvješću pripremljenom za sjednicu Komisije za vjerska pitanja SR Hrvatske, od 16. prosinca 1963., što zbog zahtjeva Katoličke crkve za razdruštvljenjem, što zbog stvarnih pravnih propusta nižih Komisija za nacionalizaciju, odlukama Komisije za nacionalizaciju SR Hrvatske, poništen je jedan manji broj odluka o nacionalizaciji.

„Po izvješću iz prosinca 1963. postupkom podruštvljenja u SR Hrvatskoj, bilo je obuhvaćeno: 481 zgrada, poslovne prostorije u 22 zgrade i 18 stanova u 13 zgrada u vlasništvu Katoličke crkve. Nakon svršenih postupaka u pojedinim predmetima na općinskim i kotarskim komisijama za nacionalizaciju, te od strane Republičke komisije za nacionalizaciju, nacionalizirano je 328 zgrada (od 450 zgrada svih vjerskih zajednica) i poslovne prostorije u 9 zgrada, a Katoličkoj crkvi ostavljene su 153 zgrade, 18 stanova i poslovne prostorije u 13 zgrada. S obzirom da se isti podaci ponavljaju i u informaciji Komisije za vjerska pitanja NRH u lipnju 1964., navedeni podaci mogu se smatrati pouzdanim, ali ne i konačnim, jer su neka pitanja rješavana još nekoliko godina.“

Katoličkoj crkvi je vraćen dio imovine temeljem Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine a Republika Hrvatska je prema ugovorima sa Svetom Stolicom dužna isplatiti odštetu od 70 milijuna eura. To bi trebala biti nekakva kompenzacija za izvršenu pljačku tijekom komunističke vladavine.

Kada se piše i govori o odnosima države i Katoličke crkve u današnje vrijeme nužno je znati povijest tih odnosa, nužno je poznavati činjenice o učinjenim zločinima nad svećenstvom (partizani su ubili 355 svećenika) i podatke o razmjerima pljačke koju je komunistička vlast uradila. Pripremio:

Dr. Marko Jukić

Komentari

Oglasi
Komentari

Dr. Marko Jukić

Predstavljanje knjige „Tko je ubio Zvonka Bušića“, u Splitu

Objavljeno

- datum

Hrvatska udruga Benedikt i Hrvatski časnički zbor grada Splita organizirali su predstavljanje knjige “Tko je ubio Zvonka Bušića”. U velikoj dvorani Nadbiskupskog sjemeništa u Splitu, koja je bila puna, knjigu su predstavili novinar i publicist Josip Jović i autor Tihomir Dujmović.

Novinar i publicist Tihomir Dujmović je objavio manje poznate i nepoznate činjenice o događaju koji je obilježio život Zvonimira Bušića i njegove vjerne Julienne. Knjiga je pisana temeljem dokumenata, novinskih natpisa i mišljenja stručnjaka. Kronološki se navode: prva akcija Julienne Bušić (bacanje letaka u Zagrebu 1970. godine), otmica američkog zrakoplova, tragični događaj pri nestručnom pokušaju deaktivacija bombe, suđenje, bijeg iz zatvora iz kojega nitko nije pobjegao, intervencije za oslobađanje iz američkog zatvora, oslobađanje i dolazak u voljenu Hrvatsku. U knjizi su navedeni motivi koji su potakli Zvonka Bušića na akciju, tekst predavanja Julienne Bušić: Tko je terorist i zašto?, i osvrt autora Tihomira Dujmovića na našu hrvatsku stvarnost: Uspomene na idealizam kojeg više nema.  

Tihomir Dujmović ovom knjigom objavljuje istinu o životu Zvonka Bušića i njegove Julienne. Zvonko Bušić jest pogriješio ali nije bio terorist kao dobitnici Nobelove nagrade za mir: npr. Nelson Mandela, Jasef Arafat i drugi. Zvonko Bušić je postavio eksplozivnu napravu ali nije ubio policajca. Policajca je ubila nestručnost i nemar osobe (Terry McTigue) koja je vodila akciju deaktivacije bombe na poligonu, 35 kilometara dalje od mjesta gdje je bila postavljena. Nemar je prouzročio smrt jednog policajca i ranjavanje trojice (i samog voditelja akcije) 4 sata nakon što je bomba donesena na poligon gdje je trebala biti demontirana.

To je knjiga o Zvonku Bušiću – hrvatskom domoljubu, sanjaru i tragičaru, to je knjiga o činjenicama koje se prešućuju. Istinu o događajima, motivima akcije otimanja američkog zrakoplova prešućuju djeca i unuci komunističkih zločinaca kao i oni koji se dive njihovim zločinima. Oni pišu u današnjim tiskovinama, oni rade na televizijskim i radio postajama, oni uređuju portale i nameću svoju istinu, svoju ideologiju i sve one koji ne misle kao oni proglašavaju: fašistima, ustašama, teroristima itd.

Ta neprofesionalna, antihrvatska, antiljudska piskarala pišu da je Zvonko Bušić bio terorist što je netočno. Zvonko Bušić je bio borac za hrvatsku neovisnost, sanjar neovisne Hrvatske, čovjek koji je skrenuo pažnju svjetskoj javnosti na položaj Hrvata i Hrvatske u komunističkoj Jugoslaviji. Sudac koji je vodio sudski postupak je prije izricanja presude kazao: „Ovo je bolni i mučni zadatak, kojeg sud mora obaviti… Bilo bi nepravično i nepošteno kada ne bih prije početka rekao, da Zvonka Bušića i njegovu suprugu, kao i njihove drugove, ne smatram nikakvim ratnim zločincima niti teroristima. Držim da je neophodno važno, da svoj govor počnem s ovom primjedbom…“.

Kasnije se sudac John R. Bartels zalagao za otpust Zvonka Bušića iz zatvora. 

Zvonko Bušić je priznao svoju krivnju i odslužio 32 godine u američkom zatvoru, dulje no što je zakonski trebao. Julienne Bušić je bila 13 godina u zatvoru, također dulje no što je trebala. Za Zvonka i Julienne Bušića su vrijedila stroža pravila jer se svu krivnju za pogibelj policajca prebacilo na njih da se ne plati odšteta udovici poginulog policajca (izgubila je spor s gradom New Yorkom).

Godine 1976. otmice aviona nisu bile rijetkost, otmicama se htjelo skrenuti pažnju svjetskoj javnosti, bile su udarna vijest u svjetskim medijima pa je i Zvonko Bušić otmicom aviona htio skrenuti pažnju svjetskoj javnosti na težak položaj Hrvata i Hrvatske u komunističkoj Jugoslaviji. Zvonko Bušić, njegova supruga Julienne i prijatelji (Frane Pešut, Petar Matanić i Marko Vlašić) su tražili da svjetski mediji objave deklaraciju o hrvatskoj neovisnosti  (napisao ju je Bruno Bušić) i da bace letke iz aviona iznad europskih i američkih gradova te Solina i Zagreba. Deklaraciju su objavili New York Times, Chicago Tribuneu, Washington Post, Los Angeles Times.  Također su htjeli da vlasti u Londonu, Parizu, Montrealu, Chicagu i New Yorku izbace tisuće letaka s otisnutom deklaracijom. Njihovi zahtjevi su ispunjeni i oni su se predali vlastima u Parizu. Nitko od putnika nije bio ozlijeđen. Kasnije su putnici svjedočili o njihovom korektnom ponašanju. Bombe u zrakoplovu su bile lažne, nisu bili naoružani. Nažalost, jedina prava bomba bila je postavljena na Grand Centralu u New Yorku. Bušić je u poruci objasnio gdje je bomba skrivena i kako je sigurno demontirati. Bomba je odnesena 35 km dalje i tamo su je pirotehničari nestručno išli demontirati te je došlo do eksplozije i pogibelji policajca kao i ranjavanja trojice policajaca.

Kada se Hrvat bori za slobodu onda je to terorizam a kada se Židov bori za svoju državu tada je to normalno, kada se Palestinac Arafat bori za palestinsku državu onda je to herojstvo bez obzira na nevine žrtve koje su stradale.

Zvonko Bušić se nije mogao vratiti u normalan život, nakon 32 godine tamnice, nije mogao prihvatiti život u Platonovoj pećini (metafori ljudskog neznanja, neobrazovanosti, zabluda, privida), nije mogao prihvatiti uskogrudnost, laži, samodopadnost i pljačku „velikih“ Hrvata. On je sanjao drugačiju Hrvatsku, (kao i mnogi drugi). Zvonimira Bušića ubila je hrvatska besćutnost!

Da bi se shvatio čin Zvonimira Bušića i njegove skupine (Julienne Bušić, Frane Pešuta, Petra Matanića i Marka Vlašića) treba pročitati knjigu, treba znati u kakvim okolnostima (udbaška ubojstva emigranata u Europi i šire) je živio Zvonko Bušić i kakav je bio položaj Hrvata i Hrvatske u komunističkoj Jugoslaviji.

Hvala gospodinu Tihomiru Dujmoviću za otkrivanje i širenje istine o Zvonku Bušiću hrvatskom domoljubu, sanjaru i tragičaru.

Dr. sc. Marko Jukić

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Dr. Marko Jukić

Agitprop Hrvatske javlja…

Objavljeno

- datum

 KOS-AGITPROP NADIŠAO SAM SEBE    Agitprop, neokomunistički i protunarodni mediji Hrvatske, javlja da je Crkva podržala Istanbulsku konvenciju što je besramna laž. Agitprop javlja: „Veliki zaokret u Crkvi: Šef HBK-a podržao interpretativnu izjavu uz Istanbulsku konvenciju.“  Piše Ma.B., 05. travnja. 2018. 

Peti travnja 2018. godine regionalni radio u vijestima u 6 sati javlja da je nastao zaokret i da je Crkva podržala Istanbulsku konvenciju, isto se ponavlja u jutarnjoj kronici Hrvatskog radija, pa regionalni radio svaki puni sat ponavlja laž. U kasnijim vjestima dodaju tonsku snimku u kojoj nadbiskup Želimir Puljić jasno kaže da podržavaju Interpretativnu izjavu AKO ONA IMA PRAVNU TEŽINU ALI DA TO MORAJU KAZATI  PRAVNI  STRUČNJACI.

Smatraju li urednici Hrvatskog radija i područnog radija Split da su slušatelji poluidioti i da ne shvaćaju što je nadbiskup mons. Želimir Puljić kazao. Objave dio tonske snimke koja jasno pokazuje da Crkva nije promijenila stav i onda satima uvjeravaju građane kako se radi o promjeni stave Crkve i kako Crkva podržava usvajanje Istanbulske konvencije. Kasno poslijepodne emitiraju izjavu nadbiskupa Puljića da nema promjene stave bez isprike (zbog podlih laži) kao da se nije ništa dogodilo.

Predsjednik Hrvatske biskupske konferencije, zadarski nadbiskup mons. Želimir Puljić u ekskluzivnom razgovoru za Hrvatski katolički radio potvrdio je da je u posjet primio predsjednika Vlade Republike Hrvatske Andreja Plenkovića, na njegov zahtjev.

Dakle, Premijer je tražio razgovor s Predsjednikom Hrvatske biskupske konferencije i nadbiskup Želimir Puljić ga je primio. Premijer je uvjeravao nadbiskupa kako se Interpretativnom izjavom otklanjanju nejasnoće, da RH nije obvezna uvesti rodnu ideologiju (laž), da je izjava u skladu s Ustavom RH (laž jer je konvencija iznad hrvatskog Ustava), da ima pravnu utemeljenost (netočno jer pravni stručnjaci kažu da nema nikakvu vrijednost).

USTAVNI STRUČNJAK Dr. sc. Dubravko Ljubić: Interpretativna izjava nema nikakvu pravnu snagu

Dakle, interpretativna izjava ne mijenja pravni učinak ratifikacije. Rezerve su moguće samo za točno pobrojane članake, koji su manje važni. Rezerve nisu dopuštene za ideološke odredbe o “rodu kao društvenom konstruktu odvojenom od spola”, obvezu financiranja organizacija civilnog društva ili proizvoljni nadzor odbora GREVIO nad Vladom i državom koja konvenciju ratificira! (Članku 78. Konvencije). 

Premijer se dogovorio s eurobirokratima da „deklasificiraju dokument…“ jedan nevažan dokument koji suštinski ne govori ništa i koji je beskoristan komad papira kao i  Interpretativna izjava hrvatske vlade.

„Izjave Vijeća Europe, također, nema nikakav pravni učinak.  Istanbulsku konvenciju kao međunarodni ugovor mogu jedino tumačiti oni koji su ga sastavili i nadležna tijela – Odbor ministara Vijeća Europe i GREVIO.”

Čak je i pametni, sveznajući Bero izjavio:  ‘Podržavam Plenkovića jer je interpretativna izjava beskorisni komad papira’

Nadbiskup Hranić: ’Poljski primjer pokazuje da interpretativna izjava u stvari nema nikakve pravne učinke’

Intepretativna izjava

„Republika Hrvatska smatra da je cilj Konvencije zaštita žena od svih oblika nasilja te sprječavanje, progon i eliminacija nasilja nad ženama i obiteljskog nasilja.

Republika Hrvatska smatra da odredbe Konvencije ne sadrže obvezu uvođenja rodne ideologije u hrvatski pravni i obrazovni sustav ni obvezu promjene ustavne definicije braka.

Republika Hrvatska smatra da je Konvencija u skladu s odredbama Ustava Republike Hrvatske, posebno s odredbama o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda te će Konvenciju primjenjivati uzimajući u obzir navedene odredbe, načela i vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske.“

Nakon usvajanja Istanbulske konvencije nitko ne će pitati Republiku Hrvatsku za njeno mišljenje, stav! Poruka će biti pročitajte što ste potpisali!

Treba se sjetiti postupaka Haškoga suda koji nije dozvolio obrani da dokumentirano odgovori na optužbe! Treba se sjetiti kako RH kao suosnivačica suda nije prihvaćena kao prijatelj suda! Zašto se iz tih postupaka nije ništa naučilo?

Republika Hrvatska nije obvezna (kao ni druge države) prihvatiti Istanbulsku konvenciju pa se postavlja pitanje zašto guske, opet, srljaju u maglu? Zašto hrvatska vlada stavlja okove hrvatskom narodu, tko joj daja pravo za otuđivanje suvereniteta i ukidanje identiteta naroda?

Sramotna izjava premijera (5. travnja 2018.): „Otklonili smo strahove oko Istanbulske konvencije, čuli ste biskupa Puljića“.

Što je zaista izjavio mons. Želimir Puljić? Ne treba prepričavati niti prevoditi što je mons. Želimir Puljić uistinu rekao. Evo izjava nadbiskupa mons. Želimira Puljića:

Ratifikacija Istanbulske konvencije bila bi štetna za narod i državu!

Nema zaokreta Crkve u vezi Istanbulske konvencije! (05/04/2018); 

„Zadarski nadbiskup i predsjednik Hrvatske biskupske konferencije (HBK) Želimir Puljić opovrgnuo je u četvrtak medijske napise da je došlo do “zaokreta Crkve” u vezi ratifikacije Istanbulske konvencije, istaknuvši kako se ne radi ni o kakvom zaokretu već o prijedlogu da se tako važnoj stvari pristupi hladne glave, znanstveno i kritički.

U svezi s razgovorom koji je predsjednik HBK, mons. Želimir Puljić, imao na HKR-u, 4. travnja 2018. g., kao i određenim tumačenjima koje su pojedini mediji objavili u tiskovinama i na portalima da se radi o “zaokretu Crkve”, nadbiskup Puljić daje sljedeće priopćenje:

1. Ne radi se ni o kakvom zaokretu, već o prijedlogu da se tako važnoj stvari pristupi hladne glave, znanstveno i kritički.

2. U pogledu interpretativne izjave Vlade RH, nadbiskup Puljić pozdravio je, u dobroj vjeri, namjeru premijera Plenkovića da uvaži brojne prigovore građana, udruga, HAZU-a, HBK i dr. na ratifikaciju Istanbulske konvencije. Međutim, Nadbiskup je isto tako jasno problematizirao pravnu snagu interpretativne izjave Vlade RH. Naime, u Istanbulskoj konvenciji stoji da država koja je ratificira, ne može mijenjati ili ograničavati obveze koje se u njoj nalaze. Dakle, interpretativna izjava ne mijenja pravni učinak ratifikacije i ne može zaštititi Hrvatsku, hrvatski pravni poredak, obrazovni sustav i društvo u cjelini od uvođenja rodne ideologije putem Istanbulske konvencije.

3. O interpretativnoj izjavi, koju je predložila Vlada RH, a o kojoj je također bilo govora, Nadbiskup je rekao kako bi ona mogla biti prikladna, ako ima pravnu vrijednost i zakonsku podlogu. To međutim ne mogu procijeniti ni političari, ni aktivisti, već ljudi od struke; pravnici koji se razumiju u domaće i međunarodno pravo. A prema očitovanju nekih pravnika, ta Izjava ne može mijenjati ili ograničavati obveze koje se nalaze u Istanbulskoj konvenciji. Zbog toga je Nadbiskup u razgovoru predložio neka se organizira neovisni znanstveni skup koji bi to proučio.

4. Imajući u vidu odgovornost prema točnom informiranju vjernika i svih ljudi dobre volje, koji Katoličku Crkvu vide kao putokaz, Nadbiskup potvrđuje dosadašnja priopćenja i izjave HBK o problematičnosti određenih članaka i stavova u Istanbulskoj konvenciji. U tom vidu, Nadbiskup smatra kako bi ratifikacija Konvencije u sadašnjem trenutku mogla izazvati veliku štetu narodu i državi. Stoga, bilo bi pametno i razborito odgoditi ratifikaciju Konvencije i otvoriti prostor za istinski dijalog u hrvatskom društvu, bez političkih ili medijskih pritisaka. U tom vidu vođen je i razgovor na Hrvatskom katoličkom radiju“.

Agitprop nas uvjerava da papa Franjo podržava Istanbulsku konvenciju, evo što kaže mons. Puljić:  „Papa Franjo, nažalost, često biva korišten ili zloupotrijebljen. Kategorički bih rekao što se tiče rodne ideologije – nitko tako plastično, nitko tako jasno i nitko tako bez imalo uvijanja i rukavica, nije govorio kao papa Franjo. Osamnaest puta u pet godina. Zadnji put ove godine u siječnju, kad je imao susret s diplomatima. A uglavnom se vrti oko jedne rečenice koja je lako pamtljivai koju je papa Franjo izgovorio na nekoliko mjesta. Predzadnji put u Poljskoj kad je imao susret s biskupima, pa je isto upozorio da se nažalost širi ideološka kolonizacija. Dakle, papa Franjo kaže: „Rodna ideologija je ideološka kolonizacija”. Zaista mi je žao da se ovih dana manipuliralo i sa Svetom Stolicom i s Papom” istaknuo je mons. Puljić. Demantirao je i da je Sveta Stolica sudjelovala u sastavljanju Istanbulske konvencije.”

Poruka: Pazi koje novine čitaš, koje vjesti slušaš, koji program gledaš jer Agitprop je svuda sa svojim lažima, podmetanjima i cenzurom. Ne nasjedaj, misli kritički o svemu što pročitaš, pogledaš i čuješ!   

Dr. Marko Jukić

 

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Dr. Marko Jukić

‘Usvajanje Istanbulske konvencije je čin nacionalne veleizdaje!’

Objavljeno

- datum

 Hrvatski političari izdajnici su ako usvoje Istanbulsku konvenciju

 Zar u Republici Hrvatskoj nema važnijih pitanja (iseljavanje mladih, opustošena Slavonija, izmjena izbornog zakona, reforma pravosuđa, reforma zdravstvenog sustava, izmjena ovršnog zakona, deblokada blokiranih građana itd.) od usvajanja neprihvatljive Istanbulske konvencije?

Neprihvatljiva je jer uvodi rodnu ideologiju u sustav obrazovanja, društvene odnose, kulturu, zakonodavstvo, šport i drugo; neprihvatljiva je jer negira naš nacionalni identitet (našu pozitivnu tradiciju i kulturu), neprihvatljiva je jer ruši državni suvereneitet, neprihvatljiva je jer se obvezno traži znatna novčana sredstva.

Istanbulska konvencija je dokument koji je usvojen na protupravan način, dokument kojega država nije obvezna usvojiti (pa se postavlja pitanje zašto se toliko inzistira na usvajanju!!??), dokument koji stvarno ne može pomoći ženama koje su žrtve nasilja jer se ne sudi po konvenciji već po zakonu (zakoni već postoje!). 

Članak 78. – Rezerve (citat):

1. Nikakve rezerve ne mogu se staviti u pogledu bilo koje odredbe ove Konvencije, osim iznimaka predviđenih u stavcima 2. i 3.

Dakle, nikakve rezerve o suštini konvencije se ne mogu izraziti pa premijer i ostali lažu da se mogu izraziti rezerve!

Drugarica Anka Mrak Taritaš, rastrošnica iz Gunje, je u pravu: „Ne može se Hrvatska nikakvim izjavama ograđivati od rodne ideologije, jasno su propisana izuzeća koja mogu biti vezana samo uz rokove i troškove provedbe Konvencije“

Dodatak – Povlastice i imuniteti (Članak 66.) (citat):

2. Članovi GREVIO-a i drugi članovi izaslanstava u posjeti državi će, tijekom izvršavanja svojih funkcija koje se odnose na pripremu i izvršenje posjeta državi, kao i tijekom rada koji će uslijediti vezano uz njih, te putovanja u vezi ovih funkcija, uživati sljedeće povlastice i imunitete:

a. imunitet od osobnog uhićenja ili pritvaranja i od zapljene osobne prtljage, te imunitet od pravnog postupka bilo koje vrste za izgovorene ili napisane riječi i radnje poduzete u službenom svojstvu;

b. izuzeće od svih ograničenja njihove slobode kretanja prilikom izlaska iz zemlje ili povratka u zemlju prebivališta, te ulaska i izlaska iz zemlje u kojoj izvršavaju svoje funkcije, te od registracije kao stranca u zemlji koju posjećuju ili kroz koju prolaze u izvršavanju svojih funkcija.

 I drug točke 3 do 6.

Dakle, Članovi komisije GREVIO su iznad hrvatskih zakona, mogu se ponašati kako hoće i mogu napisati izvješće kako hoće!, što je nedopustivo pa je zalaganje za usvajanje konvencije čin veleizdaje!

Poglavlje IX. – Mehanizam nadzora

Članak 66. – Skupina stručnih osoba za djelovanje protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji

1. Skupina stručnih osoba za djelovanje protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (u daljnjem tekstu “GREVIO”) pratit će provedbu ove Konvencije od strane stranaka. 

7. Članovi GREVIO-a, te ostali članovi izaslanstava koji izvršavaju posjete državama, kako je navedeno u članku 68., stavcima 9. i 14., uživat će povlastice i imunitete utvrđene u dodatku ove Konvencije.

Dakle, nigdje se ne spominju Gordan Jandroković i Andrej Plenković kao stručne osobe koje će vršiti nadzor i čije mišljenje će se uvažavati!

 

Dokument

PRIJEDLOG ZAKONA O POTVRĐIVANJU KONVENCIJE VIJEĆA EUROPE O SPREČAVANJU I BORBI PROTIV NASILJA NAD ŽENAMA I NASILJA U OBITELJI

Članak 3. – Definicije

c. “rod” označava društveno oblikovane uloge, ponašanja, aktivnosti i osobine koje određeno društvo smatra prikladnima za žene i muškarce;

Članak 4. – Temeljna prava, ravnopravnost i nediskriminacija  

3. Stranke će osigurati provedbu odredaba ove Konvencije, a osobito mjera za zaštitu prava žrtava, bez diskriminacije po bilo kojoj osnovi kao što su spol, rod, rasa, boja kože, jezik, vjera, političko ili drugo uvjerenje, nacionalno ili socijalno podrijetlo, pripadnost nacionalnim manjinama, imovinsko stanje, rođenje, seksualna orijentacija, rodni identitet, dob, zdravstveno stanje, invaliditet, bračno stanje, migrantski, izbjeglički ili drugi status.

Članak 12. – Opće obveze

1. Stranke će poduzeti potrebne mjere za promicanje promjena u društvenim i kulturnim obrascima ponašanja žena i muškaraca s ciljem iskorjenjivanja predrasuda, običaja, tradicija i svih drugih postupanja u praksi koja se temelje na ideji manje vrijednosti žena ili na stereotipnim ulogama žena i muškaraca.

6. Stranke će osigurati da se kultura, običaji, vjera, tradicija ili takozvana “čast” neće smatrati opravdanjem za bilo koje djelo nasilja obuhvaćeno područjem primjene ove Konvencije.

Članak 14. – Obrazovanje

1. Stranke će poduzeti, kada je to primjereno, potrebne korake kako bi nastavne materijale o pitanjima kao što su ravnopravnost žena i muškaraca, nestereotipne rodne uloge, uzajamno poštovanje, nenasilno rješavanje sukoba u osobnim odnosima, rodno utemeljeno nasilje nad ženama i pravo na osobni integritet, prilagođeno razvojnim sposobnostima učenika, uključile u redovni nastavni plan i program i na svim razinama obrazovanja.

2. Stranke će poduzeti potrebne korake za promicanje načela iz stavka 1. kako u neformalnim obrazovnim okruženjima, tako i u sportskim te kulturnim okruženjima i okruženjima za slobodno vrijeme te u medijima.

Konvencija nameće rodnu ideologiju, što je vidljivo iz navedenih citata, pa je bezobrazno tvrditi da konvencija ne nameće rodnu ideologiju! 

Zašto Plenković, Jandroković i njihovi istomišljenici ne izbace pojedine pojmove i članke iz prijedloga za usvajanje?  Većina će podržati Istanbulsku konvenciju kada se izbace pojmovi o rodnoj ideologiji, kada se izbrišu članci 3 c, 4, 12, 14, 66, 78. i dodatak članku 66.!

Republika Hrvatska nije obvezna usvojiti Istanbulsku konvenciju, budući da se tekst konvencije ne može mijenjati već se mora prihvatiti u cijelosti bez bitnih ograda  nema nikakvog opravdanja da se ista usvoji u tom obliku.

Premijer i predsjednik Sabora nas vrijeđaju kada kaže da nismo pročitali tekst i kada kažu da ne razumijemo o čemu se radi. To je laž i to mogu tvrditi samo jadnici!

Još jednom treba ponoviti:

1.      Istanbulska konvencija promiče, nameće rodnu ideologiju!

2.      Istanbulska konvencija nameće rodnu ideologiju u sustav obrazovanja, društvene odnose, kulturu, šport, zakonodavstvo i drugdje!

3.      Usvajanjem Istanbulske konvencije se ruši nacionalni identitet našeg naroda!

4.      Usvajanjem Istanbulske konvencije se gubi nacionalni suverenitet!

Drug premijer nam poručuje da je Istanbulska konvencija duboko kršćanska! Zašto drug premijer ne pročita stav Biskupske konferencije? Valjda su biskupi pozvaniji da tumače što je kršćanski a što nije!  

Zaključno: Usvajanje Istanbulske konvencije je čin nacionalne veleizdaje!

Dr. sc. Marko Jukić, član NO Hrvatske udruge Benedikt

 

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Facebook

Popularno