Connect with us

Dr. Marko Jukić

Dr. M. Jukić: Cenzurom protiv obrazovne i kurikulne reforme HAZU

Objavljeno

- datum

U Hrvatskoj djeluje komunistička cenzura koja onemogućava obavijesti o nekim događajima (skupovima građana, predstavljanju knjiga, najavi koncerata itd.) pa je tako prešućeno i predstavljanje knjige HAZU-a.

Dana 7. rujna 2017. u Europskom domu u Zagrebu je predstavljena nova knjiga Prilozi za raspravu o obrazovnoj i kurikulnoj reformi – KRITIKE I VIZIJE o  čemu nas mediji nisu izvjestili, naime prešutjeli su predstavljanje knjige kao i osvrt na knjigu. Znanstveno vijeće za obrazovanje i školstvo HAZU, koje vodi akademik dr. Vladimir Paar, priredilo je i izdalo tzv. „Crvenu knjigu“ u kojoj su sažete stručne recenzije „Jokićeve“ Cjelovite kurikularne reforme (CKR), te vizija buduće obrazovne reforme.

Sramotna je cenzura komunističkih medija u Hrvatskoj. Umjesto da se potakne stručna rasprava o  prijedlogu Cjelovite kurikularne reforme (CRK) Jokića i suradnika zataškava se stručna kritika tog prijedloga i forsira se lupetanje o školi za 21 stoljeće. 

“Istaknuti znanstvenici i stručnjaci dali su posve suprotno mišljenje o razvikanoj Kurikularnoj reformi od onoga koje se stalno servira javnosti: stručnjaci tvrde da je nužno temeljito promijeniti prijedlog CKR-a Jokićeve skupine, a mnoge dijelove – treba pisati iznova!”

 “Recenzenti su ukazali na sljedeće nedostatke CKR-a: neprovedivost predložene metodologije kurikula, nerazumijevanje i zanemarivanje STEM područja kao bitnog čimbenika za gospodarski i društveni razvoj, odsustvo orijentacije na srednjoeuropski model kurikula (naročito njemački i austrijski), odsustvo orijentacije strukovnog školstva na dualni sustav obrazovanja afirmiran u svijetu, nedovoljni naglasak na temeljna znanja kao preduvjet za promjenjive buduće potrebe i kao osnove budućega cijeloživotnog obrazovanja, zanemarivanje odgojne funkcije škole i nedovoljnog uvažavanja nacionalnog identiteta. Zbog toga je, slažu se brojni stručnjaci, potrebno temeljito promijeniti prijedlog CKR-a, a znatne dijelove – iznova pisati!”

Temeljem mišljenja stručnjaka prijedlog CKR nije provediv ni prihvatljiv pa tvrdnja da je 90% prijedloga CKR prihvatljiva ne stoji te bi predsjednica Kolinda Grabar Kitarović  trebala naći bolje savjetnike za područje obrazovanja koji će uvažiti mišljenje eksperata a ne ulice i ideološki orjentiranih medija.

Vrijedno je ponovno navesti neke stručne recenzije:

 “Posrijedi je teško prohodan tekst, pisan zamornim metodičko-didaktičkim metajezikom prepunim birokratskih fraza i mutnih sintagmi, kojima kao da je cilj prikriti pedagoške, znanstvene i stručne nedostatke projekta. Odmah treba konstatirati da smo dobili slab, nedorađen i manjkav tekst iza kojeg se krije ne samo nekompetencija, nego i opasni voluntarizam”, tim riječima je CKR u stručnoj recenziji ocijenio akademik Krešimir Nemec, s Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

“Kvantitativnom analizom je pokazano da će prijedlog gimnazijskog kurikula dovesti do smanjenja broja studenata na prirodoslovnim, tehničkim, biomedicinskim i biotehničkim fakultetima, s dalekosežnim negativnim posljedicama na tehnološki i gospodarski razvoj Republike Hrvatske. Iznesenim modelom izbornosti prema kurikulu, dovodi se u nepovoljan položaj učenike iz manjih gradova i manjih gimnazija i zanemaruje se važnost i specifičnost STEM područja koje je ključno za znanstveno-tehnološki razvoj Hrvatske”, istaknuo je, pak, u svojoj stručnoj recenziji doc. dr.sc. Matko Glunčić, s Prirodoslovno-matematičkog fakulteta, Zagreb (u vrijeme pisanja recenzije nije bio državni tajnik u Ministarstvu znanosti i obrazovanja).

“Ne osjećam se ‘cenzorom’, kako je u javnom medijskom obraćanju titulirao dr. Jokić “analitičare” CKR-a, ako ću ukazati na konceptualne nejasnoće i nedosljednost ovoga dokumenta. Zamjetno je da se predloženi kurikul hrvatskoga jezika oslanja isključivo na metodičare školske prakse. Sigurno bi bilo više nego poželjno u doradu dokumenta, pored uvaženih kolega, uključiti sveučilišne profesore, kroatiste s katedri za hrvatski jezik i književnost, znanstvenike i filologe s Instituta za hrvatski jezik. Većina željenih ishoda slagana je copy paste, tj. od velike želje da se sve složi u tabele, ponavljanja konstrukcija riječi i cijelih rečenica su česta ili nezamjetno izmijenjena.

Model ishodi učenja, koji se nameće naučenom sadržaju, može biti kontraproduktivan. Mišljenja sam da navedena taksonomija vrednovanja i procjenjivanja nije prirodna predmetu – Hrvatski jezik. Popis djela hrvatske književnosti svakako bi morao biti zastupljeniji u odnosu oprema djelima europske i svjetske književnosti. Predloženi kurikul uvelike podilazi učeniku i njegovim očekivanjima, učeničkom osobnom doživljavanju. Zamjetno se izostavlja analitičko i sintetičko mišljenje koje bi trebalo njegovati. Hrvatski jezik kao sintagma se ne spominje. Hrvatska književnost u kanonu se nigdje izrijekom ne spominje. Duhovne vrijednosti jezika i književnosti su zanemarene, a u prvi plan su utisnute raznolike metode, definicije, ponderi itd.”, stoji u stručnoj recenziji dr.sc. Dubravke Brezak Stamać, profesorice XV. zagrebačke gimnazije.

“Iako sam bila članica dviju stručnih radnih skupina u okviru Cjelovite kurikularne reforme (za izradu prijedloga kurikuluma matematičkog područja i predmeta Matematika), nalazim važnim i nužnim upozoriti na neke elemente koje smatram neophodnim doraditi, popraviti ili čak ponovo napisati.

U formulacijama ishoda postoje brojne pogreške, neujednačenosti među razredima (terminološki i sadržajno), nejasnoće što ih čini teško ili nedovoljno jasnima za primjenu u praksi. Dio o povezanosti matematike s drugim odgojno-obrazovnim područjima, međupredmetnim temama i ostalim predmetima napisan je nejasno i nepovezano. Neke rečenice nisu razumljive, niti je jasna njihova veza s ostatkom teksta ili čak s naslovom. Na kraju moram dodati da, čitajući dokumente u cjelini, uopće nije jasno gdje bi se osuvremenjivanje, reformiranje i poboljšavanje u nastavi matematike trebalo vidjeti? Što bi to (prema kurikularnim dokumentima) u školi sada bilo drukčije nego do sada i na koji način bi ovako napisani dokument unaprijedio školsku praksu ili učeničke rezultate? Smatram da napisani dokumenti nisu spremni za provedbu, ali i da sami dokumenti ne mogu i neće poboljšati našu školsku svakodnevnicu”, napisala je, pak, u svojoj stručnoj recenziji CKR-a, dr.sc. Irena Mišurac s Filozofskog fakulteta u Splitu.

Iz navedenih mišljenja je jasno da je Jokićev prijedlog CKR-a nestručan i neprovediv  pa se postavlja pitanje zašto ministrica Divjak i ostali uporno nastoje provesti taj prijedlog CKR-a!? Zašto ministrica Divjak ne poštuje stručna mišljenja, recenzije, već lupeta o školi za 21 stoljeće bez argumenata?

Drugarica Divjak niti drug Jokić nisu došli na predstavljanje knjige Prilozi za raspravu o obrazovnoj i kurikulnoj reformi – KRITIKE I VIZIJE, njih stručno mišljenje 120 recenzenata ne zanima jer oni hoće političkim ucjenama provesti CKR kojim će unazaditi  obrazovni sustav u Hrvatskoj. Mediji su po nečijem naputku bojkotirali izvjestiti o predstavljanju knjige i iz toga se može zaključiti da je obrazovanje predmet ucjenivačke politike jedne stranke a ne stručno pitanje od nacionalne važnosti. Komunistički mediji svojom cenzurom rade protiv naroda i budućih naraštaja, protiv budućnosti hrvatske države!

Što se tiče strukovnog obrazovanja, “Hrvatska srednjoeuropska kurikulna reforma obrazovanja” (HSKRO) predlaže orijentaciju na uspješni srednjoeuropski model dualnog obrazovanja po uzoru na njemačko i austrijsko. Sukladno svjetskim iskustvima, kao najvažniji čimbenik reforme u fokusu pažnje treba biti nastavni kadar: poboljšanje materijalnog i društvenog statusa učitelja i nastavnika, stimulacija kvalitete, privlačenje stipendijama talentiranih mladih ljudi u nastavnički poziv i kvalitetno, stalno stručno usavršavanje, naročito za STEM područje.

Po pitanju nastavnog kadra Jokićev prijedlog je neprovediv prema mišljenju stručnjaka a i svakom laiku je jasno da u sadašnjim uvjetima nije moguće poboljšanje materijalnog i društvenog statusa učitelja i nastavnika niti je moguće njihovo kvalitetno stručno usavršavanje.

Treba podsjetiti da ništa ne počinje nametnutom Jokićevom skupinom za CKR:

“Doprinos temeljima moderne reforme hrvatskoga školstva predložen je prije više od deset godina u dokumentu Deklaracija o znanju – Hrvatska temeljena na znanju i primjeni znanja, urednici Eugen Pusić i Vladimir Paar, HAZU, 2004.: “U obrazovanju je bitno smanjiti opseg gradiva i enciklopedijski karakter učenja, preusmjeriti naglasak od memoriranja činjenica na njihovo međusobno povezivanje i razumijevanje. Ključna je kvaliteta usvojenog znanja, a ne njegov opseg.” Na tom načelu je tijekom 2003. do 2005. godine stručna skupina od 448 stručnjaka (iz škola, sveučilišta, znanstvenih instituta i HAZU) izradila prijedlog prvog dokumenta kurikulne reforme za osnovnu školu u Hrvatskoj (Vodič kroz HNOS, Ministarstvo znanosti obrazovanja i sporta, Zagreb, 2005.)

Da je tada nastavljena kurikulna reforma započeta eksperimentalnom primjenom u 49 škola 2005. godine (koja je 2006. bez obrazloženja prekinuta), danas bi u školskoj nastavi bilo manje nepotrebnih podataka i činjenica, a više dubljeg razumijevanja i sposobnosti primjene znanja, više novih metoda poučavanja i logičkog i kreativnog mišljenja. Također bi se mnogo bolje rješavao danas ozbiljan problem strukovnog školstva – uvođenje strukovnog obrazovanja prema uzoru uspješnog njemačkog i austrijskog dualnog modela, prilagođenog našim uvjetima”, stoji u „Crvenoj knjizi“, Znanstvenog vijeća za obrazovanje HAZU.

 “…HNOS-kurikul iz 2005. godine predvidio je obvezne sadržaje koji se trebaju obrađivati tijekom najmanje 70 posto vremena tijekom predviđene predmetne satnice. Prošireni sadržaji za dodatne ilustrativne primjere uz te sadržaje predloženi su samo orijentacijski i prepušteni izboru nastavnika. Ti prošireni sadržaji mogu pridonijeti boljem zornom razumijevanju gradiva, ali ih učenik ne treba znati za ocjenu, niti pamtiti”, stoji u kurikulu iz 2005. godine, koji je, iz nejasnih razloga, čini se potpuno odbačen…?!

Znanstveno vijeće za obrazovanje i školstvo HAZU-a je objavilo publikacije: “Hrvatsko školstvo u funkciji razvoja gospodarstva i društva – doprinos kurikulnim promjenama” (Bijela knjiga iz 2015.) te “Prilozi za raspravu o cjelovitoj kurikulnoj reformi” (Plava knjiga iz 2016.). Treća knjiga „Prilozi za raspravu o obrazovnoj i kurikulnoj reformi – KRITIKE I VIZIJE” (Crvena knjiga 2017.).  U “Crvenoj knjizi” je  završni prikaz rada Znanstvenog vijeća za obrazovanje i školstvo HAZU na recenzijama cjelovite kurikulne reforme i viziji obrazovne reforme.

Zašto se ministrica Divjak i ostali konkretno ne očituje što nije dobro u publikacijama HAZU-a, gdje  Znanstveno vijeće za obrazovanje i školstvo HAZU-a nije u pravu i zašto se ne organizira stvarna javna rasprava stručnjaka o reformi obrazovnog sustava i kurikulne reforme. Stalno se govori o važnosti znanosti i stručnog mišljenja a u praksi politički postavljena nekompetentna ministrica negira znanost i struku. Zašto se ministrica ne očituje o mišljenjima 120 kvalificiranih recenzenata, točku po točku?

Nedopustivo je da o reformi obrazovnog sustava i kurikula odlučuje politički nametnuta ministrica koja nije dorasla postavljenom zadatku a s druge strane ne želi čuti niti raspravljati o mišljenjima recenzenata, ne želi čuti mišljenje Znanstvenog vijeća za obrazovanje i školstvo HAZU-a već uporno lupeta o 21 stoljeću i informatici bez obrazloženja što to znači za učenika, studenta i nastavnika.

U školi se mnoge toga mora NAUČITI, ako učenik ne nauči pravopis hrvatskog jezika ne može točno pisati pa je lupetanje o kreativnosti učenika promašeno. Što učenik mora naučiti a o čemu treba biti samo informiran to treba odrediti struka a ne koalicija HDZ-a i HNS-a..

Žalosno je da o obrazovnoj reformi glavnu riječ vode ljudi koji ucjenom žele progurati Jokićev prijedlog CKR-a koji je nestručan, neprovediv, koji je bez nacionalnoga i svjetonazorskoga identiteta, koji zanemaruje odgojne funkcije škole. To je mišljenje eksperata, recenzenata, dugogodišnjih prosvjetnih radnika i treba ga poštivati a ne ignorirati!

Govoriti o budućnosti mladih a nametati Jokićev CKR je nedopustivo nakon stručnih recenzija tog prijedloga.

Sramotna je izjava ministrice koja kaže da je obrazovanje stvar koalicijskog dogovora HDZ-a i HNS-a (znači ne struke već isključivo politike) i da ona zastupa stavove HNS-a. Nadalje ministrica je protiv ideoloških rovova a sama je u jednom ideološkom rovu iz kojega se negira hrvatski jezik, negiraju povijesne istine, provodi cenzuru i politička trgovina najgore vrste.

Ministrica je govorila o depolitizaciji obrazovanja ali je zaboravila da je zahvaljujući političkoj trgovini došla na ministarsko mjesto, također je zaboravila da ono što ona zastupa u ime HNS-a je politika (loša politika jer vodi gubitku identiteta, negiranju hrvatskog jezika i povijesnih činjenica).

Škola za 21 stoljeća, za budućnost, bez hrvatskog jezika, bez povijesti, bez nacionalnog identiteta i odgoja je loša škola koja nam se nudi temeljem koalicijskog sporazuma.

Naša je dužnost da kažemo NE Jokićevu prijedlogu CKR-a, da kažemo ministrici da iziđe iz HNS-ova ideološkog rova te da poštuje mišljenje kvalificiranih recenzenata jer je obrazovni sustav nacionalno a ne ideološko stranačko pitanje.

Ako ministrica ne može napraviti otklon od ideoloških stavova HNS-a (stalno se na njih poziva) neka odstupi!

Dr. Marko Jukić

Komentari

Komentari

Dr. Marko Jukić

Izložba ratnih fotografija s livanjskog područja u Kaštel Kambelovcu

Objavljeno

- datum

Hrvatska udruga Benedikt je u suradnji s Mjesnim odborom Kaštel Kambelovca i Livanjskom zajednicom Kaštela organizirala izložbu ratnih fotografija (1992-1995.) s livanjskog područja. O ratu na livanjskom području svjedočili su umirovljeni časnici HV-a i HVO-a, pukovnik Ivan Pelivan i bojnik Jure Granić. Skup je pozdravio satnik Mario Nadž.

Mjesni odbor Kaštel Kambelovca pod vodstvom gospođe Doris Grgurin je  u dvorani Bratske kuće na Brcu u Kaštel Kambelovcu postavio izložbu ratnih fotografija s livanjskog područja (1992-1995.). Također je prikazan kratki film s livanjske bojišnice.  U ime Hrvatske udruge Benedikt skupu se obratio dr. Marko Jukić koji je naglasio važnost promicanja istine o Domovinskom ratu.

“Livanjska bojišnica u Domovinskom ratu”

Umirovljeni pukovnik Ivan Pelivan je govorio o značenju  livanjske bojišnice za obranu Dalmacije i Republike Hrvatske. Umirovljeni bojnik Jure Granić je kronološkim redom naveo zbivanja na livanjskoj bojišnici. Naglasio je ulogu Hrvata s područja Livna u obrani Republike Hrvatske u Domovinskom ratu te ulogu Hrvatskog vijeća obrane (HVO) i Hrvatskih oružanih snaga (HOS)  u obrani livanjskog područja od 1992. do 1995. godine. Posebno se osvrnuo na krvavu obranu Livna 23. travnja 1992. godine.   Agresor je nakon silne topničke pripreme krenuo u napad tenkovima i pješaštvom.  Situacija je bila kritična jer branitelji nisu imali mogućnost adekvatnog odgovora, također nisu imali iskustva u borbi s oklopom pa su se povlačili. Crne Mambe (pripadnici druge gardijske brigade) su pritekli u pomoć, zarobile jedan tenk, uništili tenk T-84 i  oklopni transporter M 60. Agresor se povukao i Donje Rujane su bile obranjene.

Uloga livanjskog bojišta u proljeće 1992. bila je od velikog strateškog značaja jer se tu branila Dalmacija i Republika Hrvatska. Crta razdvajanja na području Livna uspostavljena je u proljeće 1992. godine i ostala je nepromijenjena sve do kraja 1994. godine. Oslobodilačke akcije („Cincar“, „Zima 94“, „Skok 1“, „Skok 2“, „Ljeto 95“, „Oluja“, „Maestral“ i „Južni potez“) su krenule s livanjske bojišnice i s Dinare  Rat u Hrvatskoj i BiH se mora promatrati kao jedinstveno i neodvojivo ratište.

Ukupno je 325 hrvatskih vitezova svoje je živote položilo u obrani Livna od 1992. do konačnih oslobađajućih operacija pokrenutih na livanjskoj bojišnici. Na livanjskoj bojišnici je ukupno poginulo 89 branitelja iz cijele Splitsko-dalmatinske županije, među njima i 21 Kaštelanin.   Upravo je krvava obrana Livna 23. travnja 1992. obilježena izgradnjom zavjetne crkve svetog Jure na prvoj crti bojišnice.

Program je uveličao školski zbor Osnovne škole kneza Trpimira iz Kaštel Gomilice koji je otpjevao nekoliko pjesama.

Izložba će biti otvorena i u ponedjeljak 20. studenog 2017. za organizirane posjete školske djece.

Hrvatska udruga  Benedikt

 

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Dr. Marko Jukić

Napad na Split, 15. studenoga 1991. godine

Objavljeno

- datum

 STUDENI, 1991. GODINE      U studenom 1991. godine agresor (Srbija) i pobunjeni Srbi u Hrvatskoj vrše napade na svim bojištima (slavonskom, gospićkom, dalmatinskom). U studenom 1991. godine vodile su se teške borbe za deblokadu Vukovara ali bez značajnijeg uspjeha, početkom studenoga  hrvatske snage su preuzele Jamadol u Karlovcu, skladišta oružja u Delnicama i time došle u posjed značajnih količina oružja.

Desetog studenog srpski agresor je okupirao i razrušio Bogdanovce, a 12. studenoga su agresorske srpske postrojbe zauzele vukovarsko naselje Lužac pa je daljnja obrana Vukovara bila nemoguća s obzirom na kompletno okruženje. Srpski agresor je 12. studenoga 1991. godine okupirao i razorio Saborsko u Lici. Borbe kod Petrinje (13. 11. 1991. ), okupacija mjesta u istočnoj Slavoniji (Lipovca, Podgrađe i Apševce), Srijemu, okupacija Slunja, okupacija razorenog Vukovara, Škabrnje, Nadina i drugih mjesta. To je slika krvavog studenog 1991. godine. Hrvatske snage su uspjele osigurati vitalnu komunikaciju Karlovac-Brinje-Senj, jedinu vezu s Dalmacijom .

Blokada dalmatinskih luka

Blokada hrvatskih luka na Jadranu je započela 3. listopada 1991. godine. „Jugoslavenska ratna mornarica“ (Jugoslavija više nije postojala!) je blokirala najveće hrvatske primorske gradove, kanale, luke i hrvatske otoke. Kopnene komunikacije su bile presječene, uzdužobalni i međuotočni plovni putovi su bili blokirani i pod nadzorom agresora (jugomornarice).

Agresor je prije doživio poraze i izgubio pomorsku bazu u Pločama (rujan 1991. ), obalne topničke bitnice na Žirju, Smokvici, Zečevu, Šolti i Korčuli pa je imao manji manevarski prostor ali je i dalje razarao i prijetio. Hrvatska ratna mornarica je preuzela brodove iz Mornaričkog remontnog zavoda u Šibeniku (koji su bili bez naoružanja), osvojila skladište podvodnih mina u uvali Tatinje, ustrojila snage za minsko djelovanje (postavljanje mina ispred ratne luke Lora i u Splitskim vratima), formiran je odred pomorskih diverzanata. U listopadu 1991. su bile formirane postrojbe obalnog topništva (Žirje, Zečevo, Smokvica, Šolta, Brač, Split, Pelješac i Korčula) pa je tako sužen prostor djelovanja agresorske jugomornarice.  Onemogućena je opskrba brodova jugomornarice i nalazile su se u dometu obalnog topništva pa je tako sužen prostor njihova djelovanja unatoč blokade s mora i kopna. Tijekom napada na Split se pokazala učinkovitost Hrvatske ratne mornarice.

Boj u Splitskom kanalu se zbio 14-15. studenoga 1991. godine. 14. studenoga je HRM pogodila i teško oštetila PČ-176. Tijekom noći 14 na 15 studenog agresor je gađao Brač i Šoltu, a rano ujutro 15. studenoga 1991. godine napadnut je grad Split s mora i kopna. Topničke bitnice hrvatske vojske su branile grad i nanijele gubitke agresoru koji se 15. studenoga povukao iz Splitskog kanala.

Pri napadu na Split gađana je zgrada Općine Split (ured za obranu), vila Dalmacija (jedinica specijalne policije), zgrada Policijske uprave, i mnogo civilnih ciljeva. U splitskoj luci su pogođeni trajekti Bartol Kašić i Vladimir Nazor. Na trajektu Vladimir Nazor su smrtno stradali vođa stroja Jure Kalpić i upravitelj stroja Dinko Maras, a kormilar Ante Vidović je bio ranjen. Također je bilo ranjeno još 6 civilnih osoba.

Shematski prikaz Boja u Splitskom kanalu 14. i 15. studenog 1991. (foto s izložbe u državnom arhivu)

Sjećanje na 15. studenoga 1991.

Radio Split je pratio događanja i izvještavao građanstvo tijekom 24 sata. Koliko se sjećam noćni program vodio je Jadran Marinković. Očekivao se napad na Split (navečer 14. studenoga 1991. godine), tijekom noći su se čule udaljene detonacije, djelovanje agresora po mjestima na Braču i Šolti. Oko šest sati započeo je napad na Split, iznad kuća u Mejama su letjeli projektili.  Brzo sam probudio cure i odveo ih u podrum (kao najsigurnije mjesto). Kada se situacija smirila po balkonu sam skupljao gelere i zemlju, kuća 50 metara dalje je imala oštećenja. Supruga je bila dežurna u ljekarni (blizu zgrade Policijske uprave) na Radničkom šetalištu, tamo su se čule jake detonacije i zvala je telefonom da čuje što se događa u Mejama. Kada se situacija primirila iza 7,30 sati supruga se vratila s dežurstva i preuzela djecu a ja sam pješice krenuo u bolnicu na radno mjesto. Grad je bio pust, na putu od Meja do bolnice nisam sreo više od 50 ljudi. Grad je još bio pod uzbunom, na ulici su bili rijetki prolaznici, policajci i ljudi gradskih službi. Kod prijašnjih uzbuna (napad na Kaštela) mnoštvo ljudi je bilo na ulici, balkonima ali sada to više nije bilo tako. Na nekoliko mjesta su bila oštećenja od topničkih projektila…..

Topničke bitnice na Šolti, Braču i u Splitu su odigrale ključnu ulogu, nanijele su gubitke agresoru i odvratile ga od daljnjih djelovanja. 

Neprijatelj je napao i iz zraka sa šest zrakoplova tipa Jastreb. Protuzračna obrana HRM-a je oborila dva aviona i tako dala do znanja agresoru da neće dobro proći. Neprijatelj je nakon 8 sati 15. studenoga prestao s napadom na Split i tijekom dana je povukao sve brodove iz Splitskog kanala.

Bitka HRM s agresorskom jugomornaricom u Splitskom i Korčulanskom kanalu je rezultirala deblokadom hrvatskih obalnih luka (osim Dubrovnika). 

Kvazi povjesničari (Jakovina, Markovina, Klasić, Goldstein, političarka Pusić i kompanija govore o građanskon ratu. Sramotno je da ti tipovi predaju povijest na našim fakultetima, to je sramota za našu državu! Pobunjeni „građani“ (Srbi i četnici iz Srbije) su iz svojih drvarnica i garaža izvukli ‘lično naoružanje’ pa udarili po susjedima. ‘Lično naoružanje’ sačinjavale su strojnice, tenkovi T-55 i T-84, migovi 21, haubice 152 i 155 milimetara, minobacači 80 i 120 mm, topovnjače, torpedni čamci, višecjevni bacači raketa i drugo oružje te streljivo. Oni su ubijali nenaoružane civile, mučili i ubijali zarobljene vojnike i policajce, razarali sela i gradove. Radilo se o agresiji Srbije na Republiku Hrvatsku a ne o građanskom ratu o čemu svjedoče tisuće dokumenata te je nedopustivo da nam kvazi povjesničari i pokvareni političari nameću tezu građanskog rata.

Vrijeme je da se u udžbenicima povijesti napiše istina o hrvatskom Domovinskom ratu  1991.-1995. Povijest ne smiju predavati komunističko-četnički kadrovi koji negiraju agresiju na RH, koji negiraju ili prešućuju činjenice.

Dr. Marko Jukić

Hrvatski branitelj

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Dr. Marko Jukić

Domovinski rat (1991-1995.) u udžbenicima povijesti: ZAŠTO ‘POVJESNIČARIMA’ DOPUŠTAMO ZLONAMJERNE PODVALE!?

Objavljeno

- datum

Negiranje činjenica, prešućivanje zločina, izjednjačavanje krivnje agresora i žrtve u Domovinskom ratu su odlike udžbeniku povijesti za učenike osmih razreda (Snježane Koren)…

Osvrt na dva udžbenika povijesti za osmi razred osnovne škole. Udžbenike je odobrilo Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta Republike Hrvatske 15. svibnja 2014. godine. Ministar znanosti, obrazovanja i sporta bio je Željko Jovanović a premijer Zoran Milanović.

Prvi udžbenik je od  Krešimira Erdelje i Igora Stojakovića: Tragom prošlosti, udžbenik povijesti u osmom razredu osnovne škole, izdavač Školska knjiga, Zagreb 2015. godine (u daljnjem tekstu Udžbenik 1.).

Drugi udžbenik je od  Snježane Koren: Povijest, udžbenik povijesti za osmi razred osnovne škole, izdavač: Profil Klett, Zagreb 2015. godine (u daljnjem tekstu Udžbenik 2. ).

Klio, grčka muza povijesti, je trebala voditi učenike kroz povijest (piše na početku udžbenika 1.)  ali ih ne vodi Klio već loši povjesničari, politikanti i diletanti (posebno u udžbeniku 2.).

Domovinskog rata u Udžbeniku 1.

O Domovinskom ratu i ratu u Bosni i Hercegovini autori pišu na 12 stranica ( 213. – 225.), prikaz ima 42 fotografija i jedan zemljovid koji pokazuje pravce operacije Oluja.

Sukob u Pakracu (str. 214.)  bez pojašnjenja što se dogodilo? Zašto? Kako će učenik znati?

Raketiranje banskih dvora 7. listopada 1991. je spomenuto ali bez pojašnjenja tko je raketirao i zašto, što se time htjelo postići.

Spominje se Škabrnja stranica 219., fotografija spomenika poginulima u Škabrnji  je na stranici 224. i to je sve. To je premalo za taj masovni ratni zločin.

Spomenut je zločin na Ovčari ali bez spomena mučenja zarobljenika u hangaru što je ozbiljan propust! O zločinima na Sajmištu i Borovu ni slova. Logori u Srbiji spomenuti i ništa više!?  

Razaranje Dubrovnika, fotografija  (str. 215.) je neprimjerena jer ne pokazuje razaranje Dubrovnika!  

Slika razorenog Dubrovnika iz 1991. godine (1 i 2)

U masovnim zločinima agresora diljem Hrvatske nema konkretnih navoda.

Prikaz Domovinskog rata u udžbeniku 1. je nepotpun i nedorečen. Je li to zbog kriterija, preporuka, koje je propisalo Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta nije mi poznato ali je moguće jer se ista pitanja za učenike nalaze u oba udžbenika, broj stranica je isti.

Domovinski rat u udžbeniku 2.

Pod brojem 9.2. Domovinski rat  do sklapanja primirja od str. 282. do 287. , priloženo je 9 fotografija te pod brojem 9.3. Kraj rata i poslijeratno razdoblje od stranice 288. do 292. priloženo 7 fotografija i 1 zemljovid.

Dakle, čak 12 stranica je posvećeno Domovinskom ratu! Na tih 12 stranica je Domovinski rat prikazan nestručno, tendeciozno i politikanski. Na strani 284. i 285. te dio stranice 286.  pod naslovom Cijena rata autorica citira zapise dvaju stranih novinara, zapis britanskog novinara Marcus Tannera i francuskog novinara Yvesa Hellera, te izvadak iz govora Vlade Gotovca (str. 284.). Njihova osobna zapažanja nisu za udžbenik povijesti! Njihovi tekstovi su njihov osobni, subjektivni, doživljaj zbivanja u Hrvatskoj 1991. godine o kojoj mnogo toga nisu znali. Spomenuti tekstovi ne mogu biti u udžbeniku, eventualno mogu biti u nekom radnom dodatku, nekoj čitanci a nikako u udžbeniku povijesti!

Zločin u Borovu selu je spomenut ali se ne spominje masakriranje ubijenih i ranjenih policajaca!? Zašto nije navedena činjenica da su ranjeni i zarobljeni kao i ubijeni policajci iznakaženi?

Str. 283 piše: „U proljeće 1991.  izbili su prvi oružani sukobi između hrvatskih vlasti i dijela pobunjenog srpskog stanovništva u Pakracu te na Plitvicama, gdje su pale prve žrtve.“

Autorica Koren je zaboravila napisati da su pobunjeni Srbi zauzeli policijsku postaju 1. ožujka 1991. godine, razoružali hrvatske policajce, podijelili oružje srpskim civilima te skinuli hrvatsku zastavu i stavili srpsku! Zaboravila je napisati da su pobunjeni Srbi i četnici zauzeli Plitvice i da je nakon tih događaja uslijedila akcija hrvatske policije. Zaboravila je napisati da je JNA štitila pobunjenike i teroriste u Pakracu i na Plitvicama.

U udžbeniku 2. se ne spominje raketiranje Banskih dvora 7. listopada 1991. godine!? Zašto nema činjenice da je agresor (Srbija) pokušala ubiti dr. Franju Tuđmana i njegove suradnike u centru Zagreba?

Zločini su spomenuti usputno (piše, npr. Dalj, Škabrnja, Lovas, Voćin i mnoga druga -str. 286.) bez konkretnih navoda što se dogodilo i koliko je bilo žrtava. Nažalost, autorica svojim pristupom prikriva strašne zločine agresora, pobunjenih Srba i četnika (npr. da su Hrvati iz Lovasa natjerano u minsko polje)! Zašto autorica „udžbenika“ prešućuje istine o zločinima agresora u Hrvatskoj?

Spominje se razaranje Dubrovnika i postavi se fotografija koja ne pokazuje razaranje Dubrovnika (kao i udžbeniku 1.), na fotografiji je strojnica na Žarkovici! Zar nema fotografija spaljenog Straduna, uništenog hotela Imperijal i mnogih drugih. Stradanja Vukovara i Dubrovnika 1991. godine su usputno spomenuta bez navoda žrtava, štete i neljudskosti agresora. Razaranje Petrinje, Slunja, Turnja, Crnoga, Gospića, Pakraca, mnogih mjesta u istočnoj Slavoniji se ne navode!?

Spominje se grobnica na Ovčari ali se ne spominje mučenje ranjenika u hangaru, ne spominje se 16 godišnje dijete koje je tu mučeno, ne spominje se mrcvarenja francuskog dragovoljca Jeana-Michel Nicoliera!

Spomen dom Ovčara (1 i 2)

Fotografija razorenih srpskih sela u Zapadnoj Slavoniji na strani 284.? (na fotografiji je samo jedno selo, nije navedeno koje, moguće da je hrvatsko jer uglavnom su hrvatska sela bila razorena i spaljena, posebno ona iz kojih su Srbi otišli dragovoljno na nagovor političara)!? Kakvu poruku autorica šalje ovom fotografijom i tekstom ispod nje?

Nije spomenut niti jedan heroja Domovinskog rata!?

Raketiranje Zagreba, Karlovca, Kutine, Siska nakon Bljeska je samo spomenuto, nigdje se ne kaže da je to ratni zločin, da su stradali nevini ljudi (7 mrtvih i 194-ro ranjenih).

Pitanje učenicima (dva puta je postavljeno!): Zašto je Hrvatska postala samostalnom državom? Autorica se ne može načuditi da je Hrvatska postala samostalnom državom pa dva puta postavlja to pitanje.

9.3. Kraj rata i poslijeratno razdoblje, str. 288-293.

Na strani 289. piše da su hrvatske snage srušile Stari most u Mostaru u doba hrvatsko-bošnjačkog sukoba u Mostaru. Taj navod je netočan ili upitan pa je nekorektno to napisati, tvrditi. To je još jedan pokazatelj nestručnosti i pristranosti autorice.

Na strani 291. je pitanje: Što ti ove dvije fotografije govore o različitim iskustvima ljudi u ratu (fotografija srpskih izbjeglica nakon Oluje i doček hrvatskih vojnika nakon operacije Oluja)? Kakvo je to pitanje?   Kako učenici mogu raspravljati o događajima o kojima ništa ne znaju jer u „udžbeniku“ ništa ne piše o okupaciji, etničkom čišćenju i ubojstvima civila na okupiranom području (koja su bila pod nadzorom UNPROFOR-a)?

Te dvije fotografije učeniku koji ne zna ništa o ratu od 1991. do 1995. godine ne govore ništa pa je pitanje promašeno kao i cijeli prikaz Domovinskog rata. Pitanje i te fotografije govore o nestručnosti i tendencioznosti autorice koja je zaboravila okupaciju trećine Hrvatske, ubojstva, spaljena hrvatska sela, pljačku sela, granatiranje hrvatskih gradova, etničko čišćenje na okupiranim područjima. Sinovi Oluje su oslobodili svoja sela a oni koji su dragovoljno otišli su bili sudionici pobune, jedan dio njih je ubija i mučio zarobljenike, pljačkao i palio hrvatska sela. Što je uzrok ratnih događanja a što posljedica tih događanja to autorica nije pojasnila. Treba spomenuti da većina onih koji su otišli nisu željeli živjeti u hrvatskoj državi!

Na strani 292. piše „ Dio srpskih izbjeglica slijedećih se godina vratio u svoje domove, no njihov je povratak bio usporavan ili sprječavan“. Tvrdnja je dvojbena, o povratku hrvatskih izbjeglica na svoja ognjišta (npr. u Posavinu) ni slova!?

Prikaz Domovinskog rata je nestručan, tendenciozan, površan i antihrvatski.

Recenzent tog smeća od udžbenika je Tvrtko Jakovina!

Zašto u udžbenicima nema slijedećih činjenica

U oba udžbenika se ne spominje razoružanje hrvatske teritorijalne obrane od strane JNA (svibanj 1990.)! To je  važan podatak jer time započinje priprema agresije na RH i hrvatski narod. Nedopustiv je takav propust!

U udžbenicima nema spomena zločina, ubojstva promatrača EU misije,  u Podrutu kraj Novog Marofa 7. siječnja 1992. godine. Helikopter vojnih promatrača EU je srušio srpski zrakoplov MIG-21. Poginula su 4 talijanska i jedan francuski vojnik: Enzo Venturini, Marco Matta, Silvano Natale, Fiorenzo Ramacci i Jean Loup Eychenne, članovi mirovne misije koji su se vraćali iz Mađarske u Hrvatsku.

Snage UN-a se spominju ali se ne spominje da su omogućile etničko čišćenje okupiranih teritorija, da su dozvolile granatiranje hrvatskih gradova s okupiranih područja pod njihovim nadzorom da su omogućile nekažnjeno ubojstvo više od 400 ljudi u UNPA zonama!

U Hrvatskoj ima 76 spomen obilježja – golubica, za 122 masovne grobnice, u udžbenicima nema fotografije spomen obilježja-golubice, ni spomena mnogobrojnih masovnih grobnica!?  

Spomen obilježje-golubica

Masovni zločini (dio popisa zločina) nad Hrvatima (civilima) 1991. godine 

O značenju Oluje za Bihać ni slova!

O ubojstvima novinara i snimatelja od strane agresora također ni slova!

 Na istom broju stranica se mogao mnogo bolje prikazati Domovinski rat i rat u BiH. Umjesto fotografija koje ne pokazuju ratna razaranja, umjesto zapisa novinara s dvije tablice se moglo pokazati razmjere zločina.

Nažalost, u Hrvatskoj politika određuje što je udžbenik a što nije,  pa se tako nestručne, tendeciozne, politikanske knjige odobravaju kao udžbenici (npr. udžbenik 2.).  Postoje međunarodni dokumenti u kojima je jasno napisano tko je bio agresor na Republiku Hrvatsku, da se nije radilo o građanskom ratu već o agresiji!

Negiranje činjenica, prešućivanje zločina, izjednjačavanje krivnje agresora i žrtve u Domovinskom ratu su odlike udžbeniku povijesti za učenike osmih razreda (Snježane Koren: Povijest, udžbenik povijesti za osmi razred osnovne škole) pa je nužno da Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta povuče dato odobrenje od 15. svibnja 2014. godine.

Dr. Marko Jukić

Hrvatski branitelj

 

Komentari

Pročitajte cijeli članak
Najave

Facebook

Popularno

Copyright © 2017 Croative.net.