Connect with us

Dr. Marko Jukić

Dr. M. Jukić: Cenzurom protiv obrazovne i kurikulne reforme HAZU

Objavljeno

- datum

U Hrvatskoj djeluje komunistička cenzura koja onemogućava obavijesti o nekim događajima (skupovima građana, predstavljanju knjiga, najavi koncerata itd.) pa je tako prešućeno i predstavljanje knjige HAZU-a.

Dana 7. rujna 2017. u Europskom domu u Zagrebu je predstavljena nova knjiga Prilozi za raspravu o obrazovnoj i kurikulnoj reformi – KRITIKE I VIZIJE o  čemu nas mediji nisu izvjestili, naime prešutjeli su predstavljanje knjige kao i osvrt na knjigu. Znanstveno vijeće za obrazovanje i školstvo HAZU, koje vodi akademik dr. Vladimir Paar, priredilo je i izdalo tzv. „Crvenu knjigu“ u kojoj su sažete stručne recenzije „Jokićeve“ Cjelovite kurikularne reforme (CKR), te vizija buduće obrazovne reforme.

Sramotna je cenzura komunističkih medija u Hrvatskoj. Umjesto da se potakne stručna rasprava o  prijedlogu Cjelovite kurikularne reforme (CRK) Jokića i suradnika zataškava se stručna kritika tog prijedloga i forsira se lupetanje o školi za 21 stoljeće. 

“Istaknuti znanstvenici i stručnjaci dali su posve suprotno mišljenje o razvikanoj Kurikularnoj reformi od onoga koje se stalno servira javnosti: stručnjaci tvrde da je nužno temeljito promijeniti prijedlog CKR-a Jokićeve skupine, a mnoge dijelove – treba pisati iznova!”

 “Recenzenti su ukazali na sljedeće nedostatke CKR-a: neprovedivost predložene metodologije kurikula, nerazumijevanje i zanemarivanje STEM područja kao bitnog čimbenika za gospodarski i društveni razvoj, odsustvo orijentacije na srednjoeuropski model kurikula (naročito njemački i austrijski), odsustvo orijentacije strukovnog školstva na dualni sustav obrazovanja afirmiran u svijetu, nedovoljni naglasak na temeljna znanja kao preduvjet za promjenjive buduće potrebe i kao osnove budućega cijeloživotnog obrazovanja, zanemarivanje odgojne funkcije škole i nedovoljnog uvažavanja nacionalnog identiteta. Zbog toga je, slažu se brojni stručnjaci, potrebno temeljito promijeniti prijedlog CKR-a, a znatne dijelove – iznova pisati!”

Temeljem mišljenja stručnjaka prijedlog CKR nije provediv ni prihvatljiv pa tvrdnja da je 90% prijedloga CKR prihvatljiva ne stoji te bi predsjednica Kolinda Grabar Kitarović  trebala naći bolje savjetnike za područje obrazovanja koji će uvažiti mišljenje eksperata a ne ulice i ideološki orjentiranih medija.

Vrijedno je ponovno navesti neke stručne recenzije:

 “Posrijedi je teško prohodan tekst, pisan zamornim metodičko-didaktičkim metajezikom prepunim birokratskih fraza i mutnih sintagmi, kojima kao da je cilj prikriti pedagoške, znanstvene i stručne nedostatke projekta. Odmah treba konstatirati da smo dobili slab, nedorađen i manjkav tekst iza kojeg se krije ne samo nekompetencija, nego i opasni voluntarizam”, tim riječima je CKR u stručnoj recenziji ocijenio akademik Krešimir Nemec, s Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

“Kvantitativnom analizom je pokazano da će prijedlog gimnazijskog kurikula dovesti do smanjenja broja studenata na prirodoslovnim, tehničkim, biomedicinskim i biotehničkim fakultetima, s dalekosežnim negativnim posljedicama na tehnološki i gospodarski razvoj Republike Hrvatske. Iznesenim modelom izbornosti prema kurikulu, dovodi se u nepovoljan položaj učenike iz manjih gradova i manjih gimnazija i zanemaruje se važnost i specifičnost STEM područja koje je ključno za znanstveno-tehnološki razvoj Hrvatske”, istaknuo je, pak, u svojoj stručnoj recenziji doc. dr.sc. Matko Glunčić, s Prirodoslovno-matematičkog fakulteta, Zagreb (u vrijeme pisanja recenzije nije bio državni tajnik u Ministarstvu znanosti i obrazovanja).

“Ne osjećam se ‘cenzorom’, kako je u javnom medijskom obraćanju titulirao dr. Jokić “analitičare” CKR-a, ako ću ukazati na konceptualne nejasnoće i nedosljednost ovoga dokumenta. Zamjetno je da se predloženi kurikul hrvatskoga jezika oslanja isključivo na metodičare školske prakse. Sigurno bi bilo više nego poželjno u doradu dokumenta, pored uvaženih kolega, uključiti sveučilišne profesore, kroatiste s katedri za hrvatski jezik i književnost, znanstvenike i filologe s Instituta za hrvatski jezik. Većina željenih ishoda slagana je copy paste, tj. od velike želje da se sve složi u tabele, ponavljanja konstrukcija riječi i cijelih rečenica su česta ili nezamjetno izmijenjena.

Model ishodi učenja, koji se nameće naučenom sadržaju, može biti kontraproduktivan. Mišljenja sam da navedena taksonomija vrednovanja i procjenjivanja nije prirodna predmetu – Hrvatski jezik. Popis djela hrvatske književnosti svakako bi morao biti zastupljeniji u odnosu oprema djelima europske i svjetske književnosti. Predloženi kurikul uvelike podilazi učeniku i njegovim očekivanjima, učeničkom osobnom doživljavanju. Zamjetno se izostavlja analitičko i sintetičko mišljenje koje bi trebalo njegovati. Hrvatski jezik kao sintagma se ne spominje. Hrvatska književnost u kanonu se nigdje izrijekom ne spominje. Duhovne vrijednosti jezika i književnosti su zanemarene, a u prvi plan su utisnute raznolike metode, definicije, ponderi itd.”, stoji u stručnoj recenziji dr.sc. Dubravke Brezak Stamać, profesorice XV. zagrebačke gimnazije.

“Iako sam bila članica dviju stručnih radnih skupina u okviru Cjelovite kurikularne reforme (za izradu prijedloga kurikuluma matematičkog područja i predmeta Matematika), nalazim važnim i nužnim upozoriti na neke elemente koje smatram neophodnim doraditi, popraviti ili čak ponovo napisati.

U formulacijama ishoda postoje brojne pogreške, neujednačenosti među razredima (terminološki i sadržajno), nejasnoće što ih čini teško ili nedovoljno jasnima za primjenu u praksi. Dio o povezanosti matematike s drugim odgojno-obrazovnim područjima, međupredmetnim temama i ostalim predmetima napisan je nejasno i nepovezano. Neke rečenice nisu razumljive, niti je jasna njihova veza s ostatkom teksta ili čak s naslovom. Na kraju moram dodati da, čitajući dokumente u cjelini, uopće nije jasno gdje bi se osuvremenjivanje, reformiranje i poboljšavanje u nastavi matematike trebalo vidjeti? Što bi to (prema kurikularnim dokumentima) u školi sada bilo drukčije nego do sada i na koji način bi ovako napisani dokument unaprijedio školsku praksu ili učeničke rezultate? Smatram da napisani dokumenti nisu spremni za provedbu, ali i da sami dokumenti ne mogu i neće poboljšati našu školsku svakodnevnicu”, napisala je, pak, u svojoj stručnoj recenziji CKR-a, dr.sc. Irena Mišurac s Filozofskog fakulteta u Splitu.

Iz navedenih mišljenja je jasno da je Jokićev prijedlog CKR-a nestručan i neprovediv  pa se postavlja pitanje zašto ministrica Divjak i ostali uporno nastoje provesti taj prijedlog CKR-a!? Zašto ministrica Divjak ne poštuje stručna mišljenja, recenzije, već lupeta o školi za 21 stoljeće bez argumenata?

Drugarica Divjak niti drug Jokić nisu došli na predstavljanje knjige Prilozi za raspravu o obrazovnoj i kurikulnoj reformi – KRITIKE I VIZIJE, njih stručno mišljenje 120 recenzenata ne zanima jer oni hoće političkim ucjenama provesti CKR kojim će unazaditi  obrazovni sustav u Hrvatskoj. Mediji su po nečijem naputku bojkotirali izvjestiti o predstavljanju knjige i iz toga se može zaključiti da je obrazovanje predmet ucjenivačke politike jedne stranke a ne stručno pitanje od nacionalne važnosti. Komunistički mediji svojom cenzurom rade protiv naroda i budućih naraštaja, protiv budućnosti hrvatske države!

Što se tiče strukovnog obrazovanja, “Hrvatska srednjoeuropska kurikulna reforma obrazovanja” (HSKRO) predlaže orijentaciju na uspješni srednjoeuropski model dualnog obrazovanja po uzoru na njemačko i austrijsko. Sukladno svjetskim iskustvima, kao najvažniji čimbenik reforme u fokusu pažnje treba biti nastavni kadar: poboljšanje materijalnog i društvenog statusa učitelja i nastavnika, stimulacija kvalitete, privlačenje stipendijama talentiranih mladih ljudi u nastavnički poziv i kvalitetno, stalno stručno usavršavanje, naročito za STEM područje.

Po pitanju nastavnog kadra Jokićev prijedlog je neprovediv prema mišljenju stručnjaka a i svakom laiku je jasno da u sadašnjim uvjetima nije moguće poboljšanje materijalnog i društvenog statusa učitelja i nastavnika niti je moguće njihovo kvalitetno stručno usavršavanje.

Treba podsjetiti da ništa ne počinje nametnutom Jokićevom skupinom za CKR:

“Doprinos temeljima moderne reforme hrvatskoga školstva predložen je prije više od deset godina u dokumentu Deklaracija o znanju – Hrvatska temeljena na znanju i primjeni znanja, urednici Eugen Pusić i Vladimir Paar, HAZU, 2004.: “U obrazovanju je bitno smanjiti opseg gradiva i enciklopedijski karakter učenja, preusmjeriti naglasak od memoriranja činjenica na njihovo međusobno povezivanje i razumijevanje. Ključna je kvaliteta usvojenog znanja, a ne njegov opseg.” Na tom načelu je tijekom 2003. do 2005. godine stručna skupina od 448 stručnjaka (iz škola, sveučilišta, znanstvenih instituta i HAZU) izradila prijedlog prvog dokumenta kurikulne reforme za osnovnu školu u Hrvatskoj (Vodič kroz HNOS, Ministarstvo znanosti obrazovanja i sporta, Zagreb, 2005.)

Da je tada nastavljena kurikulna reforma započeta eksperimentalnom primjenom u 49 škola 2005. godine (koja je 2006. bez obrazloženja prekinuta), danas bi u školskoj nastavi bilo manje nepotrebnih podataka i činjenica, a više dubljeg razumijevanja i sposobnosti primjene znanja, više novih metoda poučavanja i logičkog i kreativnog mišljenja. Također bi se mnogo bolje rješavao danas ozbiljan problem strukovnog školstva – uvođenje strukovnog obrazovanja prema uzoru uspješnog njemačkog i austrijskog dualnog modela, prilagođenog našim uvjetima”, stoji u „Crvenoj knjizi“, Znanstvenog vijeća za obrazovanje HAZU.

 “…HNOS-kurikul iz 2005. godine predvidio je obvezne sadržaje koji se trebaju obrađivati tijekom najmanje 70 posto vremena tijekom predviđene predmetne satnice. Prošireni sadržaji za dodatne ilustrativne primjere uz te sadržaje predloženi su samo orijentacijski i prepušteni izboru nastavnika. Ti prošireni sadržaji mogu pridonijeti boljem zornom razumijevanju gradiva, ali ih učenik ne treba znati za ocjenu, niti pamtiti”, stoji u kurikulu iz 2005. godine, koji je, iz nejasnih razloga, čini se potpuno odbačen…?!

Znanstveno vijeće za obrazovanje i školstvo HAZU-a je objavilo publikacije: “Hrvatsko školstvo u funkciji razvoja gospodarstva i društva – doprinos kurikulnim promjenama” (Bijela knjiga iz 2015.) te “Prilozi za raspravu o cjelovitoj kurikulnoj reformi” (Plava knjiga iz 2016.). Treća knjiga „Prilozi za raspravu o obrazovnoj i kurikulnoj reformi – KRITIKE I VIZIJE” (Crvena knjiga 2017.).  U “Crvenoj knjizi” je  završni prikaz rada Znanstvenog vijeća za obrazovanje i školstvo HAZU na recenzijama cjelovite kurikulne reforme i viziji obrazovne reforme.

Zašto se ministrica Divjak i ostali konkretno ne očituje što nije dobro u publikacijama HAZU-a, gdje  Znanstveno vijeće za obrazovanje i školstvo HAZU-a nije u pravu i zašto se ne organizira stvarna javna rasprava stručnjaka o reformi obrazovnog sustava i kurikulne reforme. Stalno se govori o važnosti znanosti i stručnog mišljenja a u praksi politički postavljena nekompetentna ministrica negira znanost i struku. Zašto se ministrica ne očituje o mišljenjima 120 kvalificiranih recenzenata, točku po točku?

Nedopustivo je da o reformi obrazovnog sustava i kurikula odlučuje politički nametnuta ministrica koja nije dorasla postavljenom zadatku a s druge strane ne želi čuti niti raspravljati o mišljenjima recenzenata, ne želi čuti mišljenje Znanstvenog vijeća za obrazovanje i školstvo HAZU-a već uporno lupeta o 21 stoljeću i informatici bez obrazloženja što to znači za učenika, studenta i nastavnika.

U školi se mnoge toga mora NAUČITI, ako učenik ne nauči pravopis hrvatskog jezika ne može točno pisati pa je lupetanje o kreativnosti učenika promašeno. Što učenik mora naučiti a o čemu treba biti samo informiran to treba odrediti struka a ne koalicija HDZ-a i HNS-a..

Žalosno je da o obrazovnoj reformi glavnu riječ vode ljudi koji ucjenom žele progurati Jokićev prijedlog CKR-a koji je nestručan, neprovediv, koji je bez nacionalnoga i svjetonazorskoga identiteta, koji zanemaruje odgojne funkcije škole. To je mišljenje eksperata, recenzenata, dugogodišnjih prosvjetnih radnika i treba ga poštivati a ne ignorirati!

Govoriti o budućnosti mladih a nametati Jokićev CKR je nedopustivo nakon stručnih recenzija tog prijedloga.

Sramotna je izjava ministrice koja kaže da je obrazovanje stvar koalicijskog dogovora HDZ-a i HNS-a (znači ne struke već isključivo politike) i da ona zastupa stavove HNS-a. Nadalje ministrica je protiv ideoloških rovova a sama je u jednom ideološkom rovu iz kojega se negira hrvatski jezik, negiraju povijesne istine, provodi cenzuru i politička trgovina najgore vrste.

Ministrica je govorila o depolitizaciji obrazovanja ali je zaboravila da je zahvaljujući političkoj trgovini došla na ministarsko mjesto, također je zaboravila da ono što ona zastupa u ime HNS-a je politika (loša politika jer vodi gubitku identiteta, negiranju hrvatskog jezika i povijesnih činjenica).

Škola za 21 stoljeća, za budućnost, bez hrvatskog jezika, bez povijesti, bez nacionalnog identiteta i odgoja je loša škola koja nam se nudi temeljem koalicijskog sporazuma.

Naša je dužnost da kažemo NE Jokićevu prijedlogu CKR-a, da kažemo ministrici da iziđe iz HNS-ova ideološkog rova te da poštuje mišljenje kvalificiranih recenzenata jer je obrazovni sustav nacionalno a ne ideološko stranačko pitanje.

Ako ministrica ne može napraviti otklon od ideoloških stavova HNS-a (stalno se na njih poziva) neka odstupi!

Dr. Marko Jukić

Komentari

Komentari

Dr. Marko Jukić

Dan državnosti Hrvatske – 25. lipnja

Objavljeno

- datum

Na referendum o samostalnosti i suverenosti Republike Hrvatske, 19. svibnja 1991. godine, se odazvalo 83,5 posto biračkog tijela Hrvatske, od toga broja 93,2 posto se izjasnilo za hrvatsku suverenost!

Dan državnosti obilježavamo 25-tog lipnja jer je 25. lipnja 1991. godine Hrvatski sabor donio Ustavnu odluku o samostalnosti i suverenosti Republike Hrvatske proglašavajući Republiku Hrvatsku samostalnom i neovisnom državom. Put do međunarodnog priznanja Republike Hrvatske bio je jako težak i krvav s mnogo poginulih i ranjenih. Međunarodna zajednica je htjela očuvati Jugoslaviju pa je nametnula embargo na uvoz oružja nenaoružanoj Hrvatskoj a agresor nije trebao uvoziti oružje jer ga je imao u izobilju. Nadalje, međunarodna zajednica je dozvolila razaranje hrvatskih gradova (razaranje gradova koji su pod zaštitom UNESCO-a), dozvolila ubijanje i progon civila. Nažalost, hrvatski političari ne znaju i ne žele znati kolika je bila žrtva hrvatskog naroda i pojedinaca u borbi za očuvanje neovisnosti Republike Hrvatske pa ih treba na izborima podsjetiti da ne zaslužuju biti predstavnici hrvatskog naroda.

Komunisti (SDP) su bili protiv hrvatske samostalnosti!

Hrvatsku kao samostalnu državu nisu htjeli takozvani reformirani komunisti, Stranka demokratskih promjena, te su se izjasnili protiv ustavne odluke i provedbenog ustavnog zakona. I danas SDP i njihovi istomišljenici (SDSS, IDS, HNS i drugi) ne žele RH kao samostalnu državu, i danas sanjaju Jugoslaviju i blate hrvatske domoljube i branitelje. Izmišljaju fašizam, ustaštvo i klerikalizam, pričaju o pljački zaboravljajući da su oni (komunisti) opljačkali Hrvatsku, da su pljačku nastavili i nakon 1990. godine jer su ostali na rukovodećim pozicijama, osnovali svoje tvrtke od poduzeća u kojima su radili itd. Nisu odgovarali za počinjene zločine, nisu odgovarali za pljačku i svekoliko štetu koju su napravili hrvatskom narodu. Danas zastupaju regionalizam, propagiraju da Istra budu izdvojena regija u Europi, negiraju hrvatsku zastavu i grb a „veliki“ Hrvati iz HDZ-a sve to mirno i šuteći gledaju, što se može protumačiti kao odobravanje!? Drugovi iz HDZ-a trebaju znati skupa sa premijerom da je to čin veleizdaje!

Borba za hrvatsku državu

Hrvatska je svoju samostalnost izborila u krvavom ratu i nitko nema pravo da prodaje državni suverenitet, da negira Domovinski rat, da omalovažava branitelje, da sotonizira i etiketira domoljube, da širi laži o hrvatskoj povijesti i borbi za osamostaljenje. Za hrvatsku neovisnost Hrvati su se borili stoljećima, mnogobrojni domoljubi su u toj borbi dali svoje živote ali nisu uspjeli obnoviti hrvatsku državu. Nakon što su srpski žandari ubili tri a ranili dva hrvatska vojnika u Bjelovaru pobunili su se vojnici 108 pukovnije jugoslavenske vojske i uz podršku naroda proglasili državu Hrvatsku 8. travnja 1941. godine. Martin Cinkoš, tajnik HSS-a Bjelovar je proglasio državu Hrvatsku u Starim Plavnicama kraj Bjelovara. To je bio odgovor naroda na velikosrpsku tiraniju u Kraljevini Jugoslaviji. Službeno je Nezavisnu državu Hrvatsku proglasio bivši austro-ugarski pukovnik Slavko Kvaternik 10. travnja 1941. godine. Samostalna država Hrvatska je bila višestoljetni san hrvatskog naroda i hrvatski narod je pozdravio proglašenje NDH. Nažalost, u vihoru ratnih zbivanja 1941-1945. godine ustaška vlast je bila pod patronatom fašističke Italije i nacističke Njemačke pa nije djelovala samostalno. Ovdje treba navesti da u porobljenoj Europi niti jedna država nije djelovala samostalno, ili je bila okupirana ili je surađivala s fašistima i nacistima. Vlasti u NDH su provodile nacističke rasne zakone (jer su to tražili nacisti, isto kao i u drugim državama Europe) pa je došlo do zločina, neki zločini su se dogodili iz osvete prema velikosrpskoj politici (srbijanskim i četničkim zločinima) i prema komunistima kao odgovor na komunističke zločine i akcije. Svaki zločin je za osudu i za žaljenje što se dogodio bez obzira koja strana ga je počinila (fašisti, nacisti, komunisti, antifašisti). Kada se govori i piše o NDH treba sagledati vrijeme u kojem je nastala i djelovala vlast NDH, treba sagledati društvenopolitičke okolnosti u Europi, treba voditi računa o ratu koji je bjesnio na području Europe i svijeta. Izvlačenje događaja iz vremena i prostora (a to rade neki „povjesničari“) kada su nastali te njihova izolirana ocjena su za svaku osudu jer se tako iskrivljuje istina. Danas treba trijezno dati ocjenu događaja i ljudi iz toga vremena, postoji dostatan vremenski odmak. Nitko nema pravo negirati zločine (bilo koje strane) koji su se dogodili ali isto tako nitko nema pravo preuveličavati zločine, nitko nema pravo davati ocjene bez sagledavanja svih okolnosti tog vremena i prostora. Činjenica je da nije bilo Nezavisne države Hrvatske danas ne bi bilo samostalne Republike Hrvatske jer su talijanski fašisti i četnička vlada u Londonu napravili plan podijele Hrvatske. Dogovor talijanskih fašista i četnika je rezultirao mnogobrojnim zločinima nad Hrvatima tijekom Drugog svjetskog rata, etničkim čišćenjima područja koji su trebali ući u sastav velike Srbije. Velika Britanija je željela ponovnu uspostavu kraljevine Jugoslavije i potpomagala je četnički pokret sve do pred kraj rata. Nakon završetka Drugog svjetskog rata na održanim izborima u Jugoslaviji komunisti su na prevaru osvojili vlast. Zapadni saveznici su prihvatili i pomogli komunističku vlast jer su u Europi nastali novi odnosi, zapad se suprostavio dojučerašnjem savezniku Staljinu i započeo je takozvani „Hladni rat“ koji je započeo 1945. a završio 1991. godine.

Pobjedom antifašističke koalicije (1945. godine) obnovljena je Jugoslavija. Kada je bilo jasno da nacistička Njemačka gubi rat, Italija je kapitulirala u rujnu 1943. godine , na području bivše Jugoslavije četnici se preoblače u partizane i preuzimaju komandu u partizanskim jedinicama. Ti preobučeni četnici i komunisti će 1945. godine izvršiti genocid nad hrvatskim narodom, izvršiti svekoliku pljačku i uvesti strahovladu pa će svako neslaganje biti kažnjeno ubojstvom ili progonom. Postoji dovoljno dokumenata, istraženih grobišta, (mnoga grobišta su znana ali nisu istražena jer komunistička vlast to ne želi), koja zorno pokazuju razmjere zločina Titovih partizana. Nova (Titova) Jugoslavija je bila oličenje diktature i kulta ličnosti. Gospodarski se pokazala neodrživom, administrativno nesređenom državom (nesređene katastarske i zemljišne knjige, bespravna izgradnja, komunističko pravosuđe), industrijski i prometno zaostalom itd. Nakon smrti zločinca Tita pokazalo se da višenacionalna zajednica nije održiva jer su Srbi preuzeli sve poluge vlasti. Katastrofalna gospodarska situacija (bankrot Jugoslavije) i nametanje srpske hegemonije dovele su do raspada Jugoslavije čemu su pridonijele okolnosti u Europi (rušenje Berlinskog zida i raspad Sovjetskoga saveza). Pokušaj stvaranja konfederacije u Jugoslaviji nije uspio jer su Srbi pod vodstvom Miloševića računali da će vojskom nametnuti svoju volju svima („Ako ne znamo da radimo znamo da se bijemo“)  i tako je došlo do krvavog rata na području Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine. Nažalost, Europa je dozvolila krvavi rat u bivšoj Jugoslaviji.

Temelj Republike Hrvatske je Domovinski rat!

Svi pokušaju hrvatskoga rukovodstva pod vodstvom dr. Franje Tuđmana da se rat izbjegne nisu uspjeli. Izvršena je agresija Srbije na Hrvatsku, izvršena je okupacija trećine hrvatskog teritorija, blokada prometnica, blokada sustava veza, upad u financijski sustav bivše države. Razaranje hrvatskih gradova i sela, ubojstva i progoni Hrvata uz blagonaklonost međunarodne zajednice su prevršili svaku mjeru (razaranje Vukovara i zločini u Vukovaru, razaranje Dubrovnika) pa je slijedio apel nobelovaca, apeli intelektualaca, diplomata da se krvoproliće zaustavi što je rezultiralo sporazumom o prekidu vatre i priznanje Republike Hrvatske kao samostalne države. Austrijski ministar vanjskih poslova gospodin Alois Mock je prvi tražio da se u Hrvatsku pošalju mirovne snage i da se zaustavi krvoproliće. Bio je veliki zagovornik samostalne Republike Hrvatske kao i njemački ministar vanjskih poslova gospodin Hans-Dietrich Genscher. Papa Ivan Pavao II je bio veliki zagovornik samostalne hrvatske države. Hrvatski narod im se zahvalio podizanjem spomenika, davanjem njihovih imena ulicama i trgovima te državnim odlikovanjima. Neka im je vječna hvala.

Međunarodno priznanje je bio prvi korak za očuvanje samostalnosti Republike Hrvatske. Agresor nije odustajao od svojih nakana i priznanje RH je trebalo potvrditi na terenu, vojnim djelovanjem, oslobađanjem okupiranih područja Hrvatske. Da hrvatski branitelji (HV, MUP) nisu izvojevali vojnu pobjedu priznanje bi ostalo mrtvo slovo na papiru. Domovinski rat je jedini temelj nove hrvatske države!

Nažalost, o Domovinskom ratu komunističko-četnički mediji pišu negativno, o Domovinskom ratu se u udžbenicima povijesti piše na nakaradan način i tako se negira činjenica da je nova Hrvatska utemeljena u Domovinskom ratu. Hrvatski političari koji nikada nisu htjeli samostalnu Hrvatsku negiraju ulogu dr. Franje Tuđmana i blate hrvatske branitelje. Danas takozvani vjerodostojni Hrvati svoje izdajničke poteze proglašavaju nastavkom Tuđmanove politike što je netočno i sramotno. Oni rade protiv interesa hrvatske države i hrvatskog naroda.

Dr. Franjo Tuđman je pozvao na pomirenje svih Hrvata i provodio politiku pomirenja i zajedništva. Nažalost, komunisti su opet stvorili podjele, izmišljaju ustaše i fašiste u trećem tisućljećju, prozivaju, lijepe etikete i šire govor mržnje. Sve to rade da bi zadržali svoje privilegije (pozicije u društvu, boračke mirovine), da onemoguće istraživanje grobišta i zločina komunističke vlasti čiji su oni potomci. Potomci komunista, takozvani antifašisti, slave zločinca Tita, negiraju zločine komunističke vlasti i stalno smišljaju akcije kojima će remetiti društveni sklad, kočiti napredak i uvođenje reda.

Nacionalna izdaja se više ne sankcionira, hrvatska zastava i grb se blate od strane manjinaca, neokomunista i četnika ali državne institucije ne reagiraju! U javnim medijima, na društvanim mrežama se šire komunističke podvale, laži i govor mržnje što je nedopustivo.

Junaci Domovinskog rata

U obrani i oslobađanju Hrvatske sudjelovali su mnogi branitelji, neki su zbog svog izuzetnog doprinosa i hrabrosti imenovani Junacima Domovinskog rata. Nemoguće je nabrojiti sve one koji su u danom trenutku djelovali hrabro i znalački te na taj način spasili mnoge živote, spriječili prodor neprijatelja ili oslobodili dio teritorija. Često se spominju najistaknutiji poginuli Junaci Domovinskog rata: Blago Zadro, Andrija Andabak, Marko Babić, Goran Kliškić, Andrija Matijaš (Pauk), Renato Rudić, Rudolf Perešin, Predrag Matanović, Jure Kapetanović, Nenad Režić, Zdenko Bogdan, Antun Haban, Ivica Drmić, Ivica Tomljenović, Vladimir Stojić, Hamdija Kovač, Andrija Marić, Luka Andrijanić, Kata Šoljić, Siniša Glavašević, Predrag Matanović, Damir Tomljanović (Gavran), Mile Blažević (Čađo), Dragutin Golik (Zmija), Franko Lisica, Ante Đalto, Nedjeljko Milun, Mate Juroš, Marin Jakominić, Thomas Crowly, Žarko Manjkas (Crvenkapa), Ante Pruže, Darko Jukić i mnogi drugi.

Također treba naglasiti da je dio kadra JNA prešao u hrvatsku vojsku, da neki nisu htjeli pucati u narod (ubijati nedužne ljude). Admiral JNA Vladimir Barović je 29. 9. 1991. godine preuzeo dužnost načelnika štaba Vojnopomorske oblasti što je podrazumijevalo njegovu suglasnost na borbeno djelovanje protiv građana Hrvatske. Istog dana je izvršio samoubojstvo jer nije htio pucati po hrvatskom narodu.

Nažalost, naši učenici danas ne uče o herojima Domovinskog rata, ne uče što je uzrok a što posljedica Domovinskog rata što je nedopustivo.

Za Dan državnosti RH političari će položiti vijence i zapaliti cvijeće na više mjesta ali za neke će to biti protokolarna obveza i ništa više. Da su hrvatski političari licemjerni može se vidjeti na svakom koraku: dozvoljavaju blaćenje branitelja, dozvoljavaju negiranje istine o Domovinskom ratu, ne reagiraju na iznošenje komunističkih laži o hrvatskoj povijesti (šuma Brezovica), ne reagiraju na slavljenje zločina nad Hrvatima (npr. događaji u Srbu 27. 7. 1941. godine).

Zar nije krajnje vrijeme da se prestane sa slavljenjem zločina nad Hrvatima!? Zar nije vrijeme da se prestane s veličanjem zločinca Tita?

Vrijeme je da promijenimo izborni zakon, vrijeme je da biramo domoljubne, odgovorne i poštene političare a ne ljudske kreature. Dosta je podjela, vrijeme je za zajedništvo, vrijeme je za odgovorno ponašanje jer samo tako možemo naprijed.

Domoljubi sretan vam dan državnosti!

Dr. Marko Jukić

 

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Dr. Marko Jukić

Hvala fra Žarku Reloti

Objavljeno

- datum

Nakon 8 godina službe u samostanu sv. Frane na obali u Splitu fra Žarko Relota franjevac konventualac odlazi na novu dužnost. U Split je fra Žarko došao iz Zagreba gdje je bio župnik na Svetom Duhu, jednoj od najvećih zagrebačkih župa. Fra Žarko je obnašao više dužnosti: gvardijan samostana svetog Frane u Splitu, župnik župe Sveti Stjepan pod borovima, policijski kapelan (nekada je bio vojni kapelan koji je predvodio vojna hodočašća u Lurd), predavač na Institutima KBF-a u Zagrebu, pastoralac i sportaš (bi je kapetan nogometne reperezentacije hrvatskih svećenika). Magistrirao je na temu pastorala braka i obitelji.

Kao gvardijan samostana i župnik župe Sveti Stjepan pod borovima fra Žarko Relota je bio radišan, neumoran pa je pored redovitih samostanskih i župnih aktivnosti bio predsjednik Organizacijskog odbora proslave 800 godišnjice dolaska Franje Asiškog na hrvatsko tlo (1212. godine). Proslavu je organiziralo Vijeće franjevačkih zajednica Hrvatske i BiH i održala se na Sustipanu 6. listopada 2012. godine. Proslavu su uveličala 4 biskupa, sedam provincijala i oko 100 svećenika te mnoštvo vjernika. U kulturi hrvatskog naroda franjevci su ostavili neizbrisiv trag, bili su promicatelji dijalog među religijama i svjetonazorima, brinuli o očuvanju mira i težili dobru svakog čovjeka.

Fra Žarko je organizira proslavu 50-te obljetnice postojanja župe sv. Stjepana pod borovima na Sustipanu, 2017. godine. Svetkovina svetog Ante Padovanskog i svetog Franje Asiškoga se posebno slavi u samostanu svetoga Frane na obali. Fra Žarko ugošćuje poznate crkvene velikodostojnike, teologe i oni slave svete mise tijekom cijeloga dana. Na spomen dan svetog Franje Asiškog (4. listopada) 2016. godine fra Žarko je ugostio nadbiskupa metropolita vrhbosanskog kardinala Vinka Puljića koji je držao večernju svetu misu.

Sveta misa, na Sustipanu, povodom 50-te obljetnice župe

Župa redovito hodočasti u studenom u Šibenik sv. Nikoli Taveliću, u Međugorje u svibnju i listopadu u organizaciji Kraljice Mira. Župa organizira i duhovnu obnovu u Adventu i Korizmi. Svake godine tradicionalno organiziramo i jedno višednevno hodočašće po dogovoru.

Kao policijski kapelan redovito je posjećivao spomen mjesta iz Domovinskog rata i slavio svetu misu za branitelje: Maslenica, Zeleni Hrast, Velebit, Maljkovo i drugdje.

Fra Žarko Relota – Policijski kapelan

Polaganje vijenaca na spomenik specijalcima u Maljkovu

Sveta misa kod Zelenog hrasta

Sveta misa u crkvi Sveti Frane u Podpragu

Fra Žarko Relota je domoljub koji štuje prvog predsjednika nove hrvatske države, dr. Franju Tuđmana. Redovito je slavio svete mise za Domovinu i za predsjednika dr. Tuđmana te mise za branitelje. Na upit (u jeku takozvane detuđmanizacije) zašto slavi svetu misu je odgovorio: „Pa ja održavam ovu misu za dr. Tuđmana, ne zbog toga što je on bio predsjednik jedne političke stranke, nego zato što je bio prvi hrvatski predsjednik, a umro je na današnji dan prije 12 godina. Bio je predsjednik koji se zajedno s našim braniteljima najviše izložio u stvaranju neovisne hrvatske države. I zbog toga ga poštujem, cijenim i volim.“

Fra Žarko na misi za predsjednika dr. Franju Tuđmana

Živimo u takozvanom modernom vremenu, za nove naraštaje svako vrijeme je novo moderno vrijeme, kada ljudi posustaju u vjeri a žele zadržati formu vjernika. Neki vjerski obred smatraju predstavom za rodbinu, prijatelje pa imaju čudne želje. Fra Žarko ih poziva na pravi put, na istinsku ispovijed i sakramente. Upozorava da to nije nikakav „performans“ već stanje duha, veza s Gospodinom uz koju ne trebaju trivijalnosti.  U jednom razgovoru je kazao: »Kad se mladenci dolaze prijaviti za vjenčanje, ne traže više od mene ništa, osim što moram odgovoriti na njihovo pitanje: Možemo li postaviti catering ispred crkve? Možemo li dovesti svoje svirače? Svoju cvjećarku? Svoju stilisticu?’ Oni su ionako sve prije dogovorili s nekakvom agencijom za organizaciju vjenčanja«; „Naručuju mi krštenje kao da je pizza….“

Kada fra Žarko „naručiteljima“ pojasni stav Crkve oni kažu da je neljubazan, zahtjevan, cjepidlaka kao da je uloga svećenika da ispunjava nečije želje. Zbog gore navedenog fra Žarko je u vjerskom časopisu pisao o krizi identiteta i tražio pomoć. Pitao se je li i drugi svećenici doživljavaju slično. Nažalost, i drugi svećenici doživljavaju isto, to je rezultat dugogodišnjeg uništavanja obitelji, omalovažavanja vjere, rušenja dostojanstva čovjeka.

Fra Žarko u svojim propovijedima slijedi navode Svetog pisma ali se osvrne na prilike današnjega vremena. Na početku trećeg tisućljeća se Sveto pismo ne može tumačiti bez da se župnik, svećenik, ne osvrne na današnje vrijeme, vrijeme silnog egoizma, vrijeme silnog samoljublja i hedonizma. U današnjem vremenu kada ništa nije sveto, kada je žrtovanje za drugoga sve rjeđe, kada ljudi postaju ovisnici (o slavi, novcu, uspjehu pod svaku cijenu, drogi, kocki, računalu, mobitelu itd.), kada svijetom vlada osamljenost, kada je ljudima dosadno jer im je sve isprazno velika je uloga svećenika da ukaže na stramputice, na pravi put. Moto fra Žarka je: „U bitnom jedinstvo, u nebitnom sloboda, u svemu ljubav“.

Pri predstavljanju knjige fra Žarka „Ja tako mislim“ fra Ivan Karlić je dao suštinu pa nije potrebno ništa više napisati. Fra Karlić je naglasio kako se u fra Žarkovim crkveno-teološkim promišljanjima zrcali naše vrijeme. Autor pomno analizira i prosuđuje naše vrijeme i naš svijet (crkveni ali i vanjski), ponekad naizgled oštro i kritički, konstruktivno, ali s ciljem pokušavajući naći ideje i putove za rješavanje. Karlić je kazao da se fra Žarko ne miri s postojećim stanjem svijeta, čovjeka, Crkve iznoseći svoje mišljenje i uvjerenje da se nešto može promijeniti na boljitak svih te potiče kršćane da se ne mire s “tekućim stanjem”, praveći se da se ništa loše ne događa i zadovoljavaju se minimumom. Srcem i razumom promišlja i govori o raznim temama: o Crkvi, o Papi, o posvećenom životu, o župi i župniku, o sakramentima, o Božiću, korizmi i Uskrsu, o snazi vjere i o obitelji.

Na jednoj propovijedi u Sinju (kolovoz 2011. godine) fra Žarko je pored ostaloga kazao: „Upravo, kako vidjeti, svi ti trenuci iz naše povijesti, iz povijesti spasenja, iz opće povijesti, iz povijesti tolikih likova govore da je Bog jedini kako nas može spasiti i jedini je on taj kome se trebamo utjecati, jedino je on ta sigurna luka koja će nas dovesti do životne sigurnosti u kojoj možemo mirnije i zadovoljnije živjeti. I Petar je, istina posumnjao, ali svaka sumnja urodila je jednim potonućem, a vjera ga je izdigla iz te mrtvilosti i dala mu snagu za novi polet.“

Fra Žarko je uvijek isticao obitelj kao temeljnu jedinku društva, spominjao obitelji koje daju primjer kako svjedočiti vjeru. Kao pastoralni teolog zalaže se za individualni pristup odnosima u braku.

Fra Žarko na Hodu za život

Fra Žarko je vodio računa o potrebitima i poticao karitativna djelatnost, pomoć potrebitima (humanitarna akcija „A gdje ti je brat tvoj?” kojoj je cilj potaknuti sve ljude dobre volje da pomognu svome bližnjemu).

Danas smo postali osamljenici, zatvoreni u svoje ljušture sa svojim slabostima, manama i poteškoćama. Život jest težak ali treba postaviti pitanje koliko mi sami otežavamo život. Pojedinci imaju poteškoće jer su nerealni, imaju maksimalističke zahtjeve bez materijalnog, duhovnog i intelektualnog uporišta pa im je nužno na prikladan način pojasniti da su u krivu. Na propovijedima fra Žarko pozivao na zajedništvo, druženje, na razgovor, na čašicu pića nakon mise tako da se svi ne razbježe, svatko na svoju stranu.

Druženje u župi (50-ta obljetnica) nakon svete mise

Hvala fra Žarku na riječima potpore, na druženjima, izletima, hodočašćima i promicanju vjere. Želim/o da fra Žarko i u novoj sredini bude svoj kao što je bio u našoj župi. Hvala našem fra Žarku Reloti na svemu što je učinio u našoj župi, u Splitu i domovini. Hvala mu na poduci i nastojanju da budemo dobri ljudi, da budemo bolji i da širimo ljubav među ljudima bez obzira na svjetonazor, društveni status, etničku i vjersku pripadnost.

Dr. Marko Jukić (župljanin)

 

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Dr. Marko Jukić

Hrvatski grb a ne “šahovnica”

Objavljeno

- datum

Peristil: nedjelo fašista koji sebe nazivaju antifašistima….

Povod za ovaj tekst su dvije objeve:

Prva: Poruka predsjednika SDP-a Split (9. lipnja 2018. godine):

„Šahovnica“ s prvim bijelim poljem kakva se koristila u NDH smeta svakom hrvatskom građaninu koji, poštujući hrvatski Ustav, sebe smatra antifašistom. Upravo se HDZ-ovoj vladi žuri da što prije ukine kunu kao hrvatsku nacionalnu valutu i uvede euro, što bi u ovakvoj situaciji dodatno oslabilo konkurentnost hrvatskog gospodarstva, ali bi zato podiglo konkurentnost HDZ-ovog vodstva kod njihovih nalogodavaca iz Europske pučke stranke u Bruxellesu.

Druga: Poruku SDP-ove mladeži: “Bolje gej slikovnica nego ustaška šahovnica”.

Povodom poruka treba odgovoriti:

Nije šahovnica već je hrvatski grb!

Mrziteljima hrvatske države smeta povijesni hrvatski grb (prvo polje je bijelo). Mrziteljima Hrvatske smeta svaki hrvatski grb (bez obzira je li prvo polje bijelo ili crveno), pa govore o šahovnici, njima smeta hrvatska država, smeta im povijesna istina, smetaju im činjenice. Povezivati boju prvog polja u hrvatskom grbu s NDH i antifašizmom je glupo! Drugovi  iz SDP-a (ali i iz drugih stranaka) se izjašnjavaju kao antifašisti iako točno ne znaju kako bi definirali svoj antifašizam u trećem tisućljeću. Oni (antife) odobravaju zločine koje su napravili antifašisti i takozvani antifašisti (više od 100 milijuna ljudi) a osuđuju zločine druge strane koji su upola manji. Zločin treba osuditi bez obzira tko ga je napravio!  Domaće antife slave zločinca Tita koji je svrstan među 10 najvećih zločinaca prošlog stoljeća a osuđuju zločine NDH. Smeta ih hrvatski povijesni grb a ne smeta im crvena zvijezda petokraka kao simbol zla u Drugom svjetskom ratu i u Domovinskom ratu!

O predsjednike splitskog SDP-a može se pročitati: „Radi u Lučkoj upravi kao voditelj razvoja projekata, međunarodne suradnje i zaštite okoliša. Diplomirao je modernu povijest, međunarodne odnose i primijenjeni europski studij u Velikoj Britaniji. Politikom se počeo baviti kao student u Laburističkom studentskom klubu Sveučilišta u Oxfordu, a u SDP-u je od 2003. godine.“ Nije mi jasno, ako je završio modernu povijest, zašto je uhljebljen u Lučkoj upravi!? Gdje je on učio povijest i je li išta naučio iz povijesti?

Budući da se diplomirani moderni povjesničar izjašnjava kao antifašist nužno je navesti neke ratne zločine antifašističke koalicije. Ne treba zaboraviti da zločine nisu pravili samo fašisti, nacisti, ustaše već i antifašistička koalicije i njeni saveznici.  !?) Pobjednici pišu povijest ali istina o Drugom svjetskom ratu se uglavnom zna pa je tako poznato da je saveznička antifašistička koalicija u ratu napravila niz ratnih zločina, evo nekih:

1.      Pri savezničkom (“antifašističkom”) bombardiranju Splita 3. lipnja 1944. godine ubijeno je 227 nedužnih civila, 78 je teže a 140 lakše ranjeno.

Razaranje na Peristilu, lipanj 1944.

2.      Dana 5. prosinca 1943.godine u Kaštel Sućurcu prigodom bombardiranja poginulo je 97 ljudi, njih 65 je stradalo u crkvi za vrijeme misnog slavlja.

Spomen ploča u K. Sućurcu

3.      U čak 640 savezničkih zračnih napada na hrvatske gradove i mjesta na kopnu i otocima poginulo je 5246 osoba, a ranjeno je 3514, od kojih je poginulo 768 vojnika, odnosno ranjena su 294.

4.      Najviše smrtno stradalih bilo je u Slavonskom i Bosanskom Brodu i okolici – 973, Splitu i okolici – 741, Zagrebu i okolici – 576, Zadru i okolici – 405, Kninu – 402.

5.      Razaranje hrvatskih gradova (koji nisu imali vojnog značaja) je također bio “herojski” čin antifašističke koalicije (npr. Zadar).

6.      Pri razaranje Drezdena (civilni cilj) od 13. do 15. siječnja 1945. godine poginulo je 25 000 ljudi a grad je uništen.

7.      Bacanje zapaljivih bombi na civilne četvrti Hamburga (kolovoz 1943. godine) dovelo je do usmrćivanja 50 000 civila. Operacija Gomora, tako se zvala, je ratni zločin za kojega nitko nije odgovarao. Sud u Haagu je tražio takozvane topničke dnevnike zbog selektivnog i umjerenog granatiranja Knina ali nije tražio topničke dnevnike kada se razarao Vukovar, Turanj, Crno itd.. Ratni zločin ne zastarjeva pa je pitanje kako antife nisu tražile suđenje za zločine nad hrvatskim civilima!? Antife prešućuju zločine antifašista i takozvanih antifašista pa na taj način odobravaju ubijanje hrvatskih civila. Žalosno i sramotno!

Razaranje Hamburga, 1943. godine

Razaranje Hamburga, 1943. godine

8.      Ako nije upitno razaranje Hirošime 6. kolovoza 1945. godine (zbog brige o američkim vojnicima), svakako je upitno razaranje Nagarsakija samo tri dana poslije!

Dakle, nažalost, ratne zločine su napravili i antifašisti pa to treba jasno kazati, napisati a ne negirati kako to rade antife i njihovi povjesničari. Negiranje istine, negiranje utvrđenih činjenica, isticanje povijesnih krivotvorina je loš put u budućnost pa ga treba izbjeći. Postoji dovoljan vremenski odmak i treba kazati istinu o Drugom svjetskom ratu, bez obzira da li nam se sviđa ili ne.

Poruku SDP-ove mladeži: “Bolje gej slikovnica nego ustaška šahovnica” pokazuje mržnju prema hrvatskom grbu i svaki dodatni kometar je suvišan.

Zanima me hoće li se javno o uvredama SDP-ovaca očitovati domoljubni HDZ-ovci, HSP-ovci i drugi koji se nazivaju hrvatskim domoljubima?

Za ratne zločine nema opravdanja bez obzira tko ih je napravio!

Dr. Marko Jukić

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Facebook

Popularno