Poveži se

Josip dr. Stjepandić

JOSIP STJEPANDIĆ: Dr. Đikić je na krivom je tragu, u krivom je društvu i uopće, ima ozbiljan problem …

Objavljeno

- datum

Izjava u povodu pisma prof. dr. Ivana Đikića predsjedniku Vlade Republike Hrvatske Andreju Plenkoviću, objavljenog 10. veljače 2017. godine.

Nakon najnovijeg pisma prof. dr. Ivana Đikića predsjedniku Vlade Republike Hrvatske Andreju Plenkoviću, objavljenog posve slučajno na Stepinčevo, bjelodano je da je gospodin Đikić u trostrukoj zabludi: (a) na krivom je tragu, (b) u krivom je društvu i (c) uopće ne vidi da ima ozbiljan problem.

S obzirom da u svojem pismu spominje i moje inicijale u točki 5, korektno navodeći moju prijavu protiv njega zbog mogućeg (!) neetičnog ponašanja, slobodno dodajem da je takva prijava dopuštena po članku 17 njemačkog Temeljnog zakona (odgovara članku 46 Ustava RH). Nema nikakve sumnje da će moja prijava biti odbačena nakon što Etičko povjerenstvo Sveučilišta u Frankfurtu utvrdi da je gospodin Đikić potpuno slučajno bio na krivome tragu i u krivome društvu, te da će se ubuduće kloniti ishitrenih optužbi u društvu skojevaca. Ja ću s takvom odlukom biti vrlo sretan.

U točki 6 gospodin Đikić je pak manje korektan, pa ispušta činjenicu da je više puta bio upozoren na svoje zablude (a) i (b), te je moja prijava uslijedila tek kad je višekratno pokazao da je duboko u zabludi (c). Čak mu smeta da sam se sam svojom slobodnom voljom nazvao neprijateljskom emigracijom. Gospodin Đikić nije tako mlad da ne bi znao kako je u bivšoj državi značajan dio hrvatskog iseljeništva bio diskriminiran i progonjen, pa su nas s motrišta komunističke oligarhije zvali neprijateljskom emigracijom. O tome rado govorim u inozemstvu, kad padne riječ na „najvećeg sina“ i njegovu Partiju, te tako širom svijeta pronosim njihovu neizmjernu slavu. Na žalost, poslije smrti predsjednika Tuđmana, postupanje hrvatske države prema iseljeništvu opet se znatno pogoršalo, kao da je uskrsnula bivša država, tako da se ja uz malo ironije još uvijek smatram pripadnikom te diskriminirane skupine tj. neprijateljske emigracije. Čudno je da gospodin Đikić nikad ništa od toga nije osjetio npr. u Izbornome zakonu. Kad vidim s kim se udružio u udruženome prokazivačkome podhvatu, onda me zapravo ništa više ne smije čuditi.

Nejasno je što je u izjavama gospodina Plenkovića netočno? Prvo, što god da je napravio, Barišić nije napravio plagijat. Ono što je sporno u njegovu članku nije ni kvalitativno ni kvantitativno ranga plagijata. Drugo, Barišić je doktorsku disertaciju obranio u Njemačkoj, pa su tamošnje vlasti zadužene za provjeru postupka. Dok se ne utvrdi nešto drugo vrijedi presumpcija nevinosti (članak 28 Ustava RH). Ako optužbe iznose iste one osobe, koje su zube polomile na jednome podrubku, kolika je onda vjerojatnost da su sada u pravu? Nije samo gospodin Plenković mišljenja da je „gospodin Đikić eksternalizirani savjetnik jedne političke stranke preko Atlantika“. Ponešto o tome stoji na mrežnim stranicama Vlade RH, gdje ga prikazuju kao osobu od tolikog povjerenja da smije upasti u intervju gospodina Jovanovića. Osim toga, bilo je dirljivo slušati zastupnike Jovanovića i Glasovac kako se u Saboru pozivaju na analizu gospodina Đikića, kao na nekog savjetnika s nebesa. U puku slučajnost nije lako povjerovati.

Uza sve „svoje znanje“ gospodin Đikić bjelodano dokazuje da ne zna postupke i kriterije znanstvene čestitosti:

a) Nikad nije naveo da se ne smije prijave slati nego u dobroj vjeri, što u slučaju Barišić nije bilo s četiti prijavitelja,

b) da se u obzir mora uzeti standard znanstvene zajednice o kojoj se radi. U Rijeci je navodno jedna profesorica vrlo iskusna u takvim pretragama, pa često nađe primjere uzimanja rečenica u radovima iz društvenih znanosti.

c) Ne smije se ići u javnost do zaključenja postupka, a akademik Silobrčić je išao.

Ta tri elementa znače da je prijavu protiv gospodina Barišića nužno odbaciti u samom početku i nikad je više ne otvoriti. Ali to nije sve:

d) Prijava protiv gospodina Barišića je na Odboru za etiku u znanosti i visokom obrazovanju ležala ŠEST GODINA. Od toga je godinu i pol akademik Silobrčić bio predsjednik Odbora. Kad je on otvara? Bez imalo srama u trenutku kad Barišić postaje ministar!

e) Pod vatrom nepodopštine koju je počinio, akademik Silobrčić daje ostavku na mjesto predsjednika Odbora, ali OSTAJE u Odboru. Ostaje nejasno zašto nije otišao kao druga četiri člana? Zato što bi onda pao kvorum i Barišića se ne bi moglo osuditi!

f) Neka se jasno kaže u Saboru, svi stranački odbori: smije li predsjednik Odbora za etiku koji bira Sabor biti u predsjedništvu stranke i još suditi misnistru iz druge stranke? Smije li po zakonu, a smije li po moralu i poštenju? Ukratko akademik Silobrčić i Odbor postupili su krajnje nečasno i politikantski i odmah bi trebali dati ostavku ili bi ih trebalo raspustiti.

g) Akademik Silobrčić iznosi neistinu u Saboru da ide u zračnu luku jer mu dolaz sin, a zapravo ide („kao član“) izglasovati osudu ministra iz vlade konkurentske strane!

h) Nije skroz nevažno da moja prijava protiv akademika Rudana, profesora Včeva i dr. Jovanovića leži u nekoj ladici više od 3 mjeseca, te je nejasno kad bi mogla biti uzeta u razmatranje, iako je zakonski rok prošao.

i) Sličnu farsu opažamo sada s prijavom u Augsburgu, samo tamo nema člana Odbora iz protivničke stranke. Ako je „vrhunski hrvatski filozof“ (po Đikiću) Jure Zovko tek sada posumnjao da je Barišić počinio plagijat u knjizi koju je on Zovko osobno predstavio prije 25 godina, onda je temeljito ogolio svoju tobožnju izvrsnost. Ako je pak znao i šutio, onda ima ozbiljan problem s mogućim prikrivanjem krivičnog djela. Gospodin Đikić ga je morao na to upozoriti.

Budući da dosad nikakav plagijat nije pravomoćno utvrđen (a ja još uvijek iz već iznesenih razloga sumnjam da će to ikad biti moguće), iznošenje tvrdnje da je gospodin Barišić plagijator provocira njegovu tužbu zbog sramoćenja. Gospodin Đikić bi zbog prebivališta u Njemačkoj potpao u djelokrug njemačkoga Krivičnog zakona i to paragrafa 186 („Üble Nachrede“), po kojem je zaprijećena zatvorska kazna do 2 godine, te naknada štete. Prema tome, on nema nikakvo pravo žaliti se na moje preporuke Barišiću, jer je svoje objede iznosio više puta i, vjerujem, pri punoj svijesti. Zapravo bi mi trebao biti zahvalan, da sam ga upozorio da ne srlja u neprilike, time što sam upozorio na žestoku reakciju predsjednika Ustavnoga suda Šeparovića na objede o plagijatu.

Mislim da gospoda Plenković i Barišić nisu reagirali ispravno na hajku protiv Barišića, jer su zakasnili. Pravi trenutak bio je puno ranije, pri čemu gospodin Barišić još uvijek ima mogućnost tužbe, koja bi sigurno imala otrježnjavajući učinak na mnoge sudionike ove nesnosne hajke.

Gospodin Đikić nalazi se u kontinuitetu proturječja, iz koje bi se mogao izvući ako bi naprosto zašutio:

1.       Nastupajući s aurom nekakvog posebnog znanstvenika, zanemaruje (ili ne zna) neka temeljna pravila znanstvenog izdavaštva.

2.       Očigledno ne poznavajući temeljna pravila upravnog postupka, on spočitava gospodinu Plenkoviću da je njegove optužbe istom prenosio gospodinu Barišiću. To je naime bila Plenkovićeva dužnost, dajući Barišiću na taj način mogućnost da se brani (članak 29 Ustava RH).

3.       Tražeći istodobno i slobodu i anonimnost, on gospodinu Plenkoviću „daje tri dana za odgovor“ a onda i sam ide u medije, ali svejedno prigovara Plenkoviću za otkrivanje da se radi o njemu.

4.       Mediji su prenijeli Đikićeve misli, ali ne negativno, nego kao nešto vrlo pozitivno, autoritativno. Zašto onda gospodin Đikić nariče nad anonimnošću? Zato što je došao u nevolje, jer je u krivu. Jako ga boli što njegova preporuka, s božanskih visina, nije odmah prihvaćena, nego je, čak – ismijana kao netočna.

5.       Poričući da je bio savjetnik kukulele vlasti (koja je dostigla nezamislivi uspjeh kao 6. najgora vlada u globalnim statistikama) te “savjetnik oko važnih poteza” bivšeg ministra Jovanovića, iako takva informacija stoji na javno dostupnoj mrežnoj stranici Vlade RH, on zapravo ruši svoju bilo kakvu vjerodostojnost.

6.       Ne reagirajući na pozive da se pridruži zahtjevu za rasčišćavanje nezaustavljivoga znanstvenog uzleta bivšega ministra Jovanovića, on pokazuje koliko mu je zapravo stalo do znanstvene čestitosti. Možemo zamisliti kako bi reagirao kad bi gospodin Barišić sada objavio znanstveni rad s više koautora.

7.       Ne reagirajući na brojne medijske objede protiv vlade Tihomira Oreškovića (geslo: fašizacija Hrvatske), koje su sročene u Hrvatskoj a onda podmetnute tijekom prošle godine u Njemačkoj, on je zapravo pokazao da su mu takvi prilozi u najmanju ruku prihvatljivi.

8.       Kakav je to praktični vjernik koji između ostalog svoj duhovni smog istresa na samo Stepinčevo?

9.       Kakav je to otac i praktični vjernik, koji tolerira uvođenje elemenata pedofilije u tzv. zdravstveni odgoj u Republici Hrvatskoj?

10.   Što on sebi umišlja sa svojom „pameću i znanjem“? Tko je on da stalno sudi u Hrvatskoj? Zašto to jednako tako ne čine drugi hrvatski znanstvenici u inozemstvu, pa i oni bolji od njega? Po želji da sudi u Domovini, Đikić je jedinstven među svima njima; tko to zna objasniti!?

11.   I onda Đikić – autoritet, pamet, znanje radovi – ide sa svim tim podmetanjima i dijeli lekcije ljudima kojima naprosto nije dorastao.

12.   Zašto nije pisao njemačkoj kancelarki, jer je po njemu sporna disertacija obranjena u Njemačkoj?

Što je najgore, gospodin Đikić pokazuje potpuni nedostatak samokritičnosti, koja odlikuje svakog dobrog znanstvenika. Da ju je imao, onda se ne bi dao upregnuti u ovu odvratnu hajku, a ne bi imao niti potrebu za otvorenim pismom predsjedniku Vlade, u kojem tako mučno hvali samog sebe.

Dr. Josip Stjepandić

Oleanderweg 25

64625 Bensheim

M.S./Croative.net

Komentari

Komentari

Josip dr. Stjepandić

(VIDEO) Kako (H)ohštaplerska (N)iškorisnih (S)tranka pokušava obmanuti hrvatsku javnost

Objavljeno

- datum

 THOMPSON: BIJELI KRIŽ (dar dolje…)    Danas, utorak 29. kolovoza 2017, portali su prenijeli otvoreno pismo (H)ohštaplerske (N)iškorisnih (S)tranke – Jugokomunistički Šarafencigeristi gospodinu Đuri Glogoškome, Predsjedniku Udruge 100-postotnih hrvatskih ratnih vojnih invalida 1. skupine, u kojem između ostalog iznose:

„…Svakom obrazovanom čovjeku danas je jasno da je pozdrav „za dom spremni“ nastao u vrijeme diktature Ante Pavelića te je jednak nacističkom pozdravu ‘Sieg Heil’ pod kojim su ubijeni milijuni nedužnih ljudi. Cijeli svijet je osudio taj zločinački režim i fašističke pozdrave, pa tako i mi, tu nema dileme za nikoga…“

„…HNS smatra da je za Hrvatsku danas glavna tema hitna provedba kvalitetne obrazovne reforme s kojom uskoro krećemo i projekata koji osiguravaju gospodarski napredak…“

Iznesene tvrdnje nikako ne stoje. Pitanje je samo jesu li posljedica neznanja ili manipulativne nakane. S obzirom da su svi čelnici predmetne stranke politička djeca jedne becne sveučilišne profesorice, koja uz svoj fruškogorski doktorat nije u stanju niti pokazati svoju maturalnu svjedodžbu, moramo najprije pretpostaviti neznanje kao uzrok neistinitih tvrdnji.

Obrazovani ljudi se naime najprije informiraju, pa onda iznose tvrdnje. Da su se iz (H)ohštaplerske  (N)iškorisnih (S)tranke, koja navodno na svakog člana ima desetak uhljeba na državnim jaslama, makar malo raspitali ili poguglali, za nekoliko minuta bi doznali da je „Za Dom spremni“ NAJBOLJA SVJETSKA PRAKSA, koju su njegovali – uz ine – proslavljeni Tigrovi (1. Gardijska brigada HV: https://www.youtube.com/watch? v=vgRI56iMdkE), ali i 113. šibenska brigada (Obadva, obadva, obadva su pala!!!  https://www.youtube.com/watch? v=IFu0od6ZPL0).

Takva kovanica ili poklič ima u skoro svakome jeziku. Hrvatski branitelj Petar Vulić, sluteći da bi ova protuhrvatska vlast nakon progona hrvatskih branitelja u Kninu i Slunju mogla pokušati zabraniti pozdrav „Za Dom spremni“, napravio je kinesku inačicu grba HOS-a. Bilo bi zanimljivo doznati što ideološki potomci Dobrice Ćosića („Srbe je toliko puta u istoriji spašavala laž“), okupljeni u stranci HNS, misle o ovome grbu.

U današnje vrijeme fanatici svakih nekoliko dana počine atentat zu uzvik „Bog je velik“ na arapskome, ali nijedan obrazovan čovjek ne bi došao na ideju zabraniti niti Boga, a niti njegovu veličinu, a pogotovo ne takav poklič. Jest, Bog je zbilja velik i velika je slava njegova, te blago onima, koji vjeruju!

ZDS na raznim jezicima…

„Sieg Heil“ je nedvojbeno pozdrav iz Hitlerova vremena, ali obrazovani čovjek bi ga preveo s „S Titom do pobjede“ ili „Druže Sotono Jednonogi, mi ti se kunemo“. Ne smije se zaboraviti da su Hitler i Tito/Staljin od 23.8.1939 do 22.6.1941 bili saveznici. Takorekuć strateški koalicijski partneri u programu stabilnosti za katoličke zemlje Srednje Europe. Skroz inkluzivno. Mainstream u europskoj dimenziji!

Nasuprot tomu, “Za Dom spremni” se na njemačkome jeziku kaže “heimatverbunden”. Kao za svakog čestitog i pomalo obrazovanog Hrvata, biti “heimatverbunden” tj. “za Dom spreman” za svakog je Nijemca izraz posebne časti. To ide tako daleko, da komunalna poduzeća reklamiraju svoje usluge time da su “za Dom spremni” (WIR sind heimatverbunden), da kupci ne bi kupovali usluge kod stranaca. Tako postupa npr. komunalno poduzeće u gradu Iserlohn-u:

Ova dva primjera, koja bi riješio svaki bolji gimnazijalac, pokazuju da (H)ohštaplerska (N)iškorisnih (S)tranka među svojim članovima nema baš previše obrazovanih ljudi, nego puno poklonika Dobrice Ćosića („Srbe je toliko puta u istoriji spašavala laž“), koji nose fruškogorske doktorske i ine titule.

Mladi znanstvenici dokazali da je tzv. popis žrtava u JUSP Jasenovac jedna VELIKA LAŽ, a “VIJEĆE za…” i institucije i dalje šute

Da su malo drukčiji, onda bi čitali npr. Hrvatski tjednik, u kojemu dva mlada znanstvenika iz broja u broj pokazuju da je tzv. popis žrtava u JUSP Jasenovac jedna VELIKA LAŽ. Slijedom toga, na temelju VELIKE LAŽI ne donose se nikakve zabrane, sve dok se ne otkrije ISTINA. Potraga za istinom takve važnosti u nadležnosti je središnje vlasti, ali očigledno ne ove, jer je ona protuhrvatska!

Naposljetku se nameće pitanje što onda (H)ohštaplerska (N)iškorisnih (S)tranka ima tražiti u “kvalitetnoj obrazovnoj reformi“. Jednoznačan se odgovor isto tako nameće sam po sebi: Budući da ne mogu doći do posmrtnih ostataka nesretnoga Slavka Jegera, pripadnika HOS-a, kojemu su četnici iskopali oči u Jasenovcu, Jugokomunistički Šarafencigeristi idu uništiti ono čega se dosad još nisu dočepali. Slikovito rečeno: ako hrvatskoj djeci ne mogu iskopati oči, onda im idu iščupati dušu!

Takve trikove može progutati i usvojiti samo anemični čelnik protuhrvatske vlasti, odnarođeni briselski zgubidan, bijedni plaćenik velikosrpskim suhim zlatom, sin majora udbe, s ambicijom da …

P.S. Kasni su sati, a moram na put…

Dakle, kome smeta ZDS, nek pozdravlja na nekom drugom jeziku. U filmu su 3 alternative, kineska bi bila zgodna za druga Pupavca i njegovu drugaricu, poklonicu ZDS.

Kome to nije dosta, nek se obrati Kameruncima: jedna zemlja, 280 jezika, ali svi ZDS.

Dr. Josip Stjepandić

Oleanderweg 25

64625 Bensheim

Dodajmo komentar

Komentari

Pročitaj cijeli članak

Josip dr. Stjepandić

A Šujica se predstavlja kao katolkinja: STOP promicanju rodne ideologije ratifikacijom tzv. Istanbulske konvencije

Objavljeno

- datum

Žestok odgovor dr Stjepandića kako demokršćanskoj javnosti (biskupu Uziniću), tako i gospođi Šujici koja, iako se deklarira kao katolkinja, u HDZ-u besramno gura gendersku ideologiju. Ako se HDZ i dalje misli profilirat kao konzervativna i kršćanska stranka, takve očito treba razotkriti i izbacit kao kukolj iz žita.

Preuzvišeni oče biskupe,

obraćam Vam se u povodu javnih nastupa i izjava gospođe Dubravke Šujice, koja se deklarira kao katolkinja a po prebivalištu pripada Vašoj biskupiji.

Ova zastupnica u Europskome Parlamentu, nekoć ugledna političarka, privukla je moju pozornost svojim zauzimanjem za bezpogovornu ratifikaciju tzv. Istanbulske konvencije.

http://hdz.hr/vijest/eu/suica-istanbulska-konvencija-treba-biti-visoko-na-listi-prioriteta

„Voditeljica naše delegacije u Europskom parlamentu (i potpredsjednica Žena Europske pučke stranke) Dubravka Šuica podsjetila je – uoči Međunarodnog dana žena – na važnost ratificiranja Istanbulske konvencije. Hrvatska je potpisala Istanbulsku konvenciju 22. ožujka 2013., a eurozastupnica Šuica više je puta naglasila da je Konvencija ključan, iznimno bitan i sveobuhvatan međunarodni ugovor o borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji te kao takav mora biti visoko na listi prioriteta…“

Pozornom analizom dotične konvencije lako je uočiti da ona uvodi pojam rod, dosad nepoznat u hrvatskome pravnome sustavu, pa time na mala vrata i rodnu ideologiju.

Budući da sam laik na tome području, ravnam se prema mišljenju stručnjaka npr. prof. dr. Matka Marušića:

https://narod.hr/hrvatska/ marusic-promotori-rodne- ideologije-govore-nesto-sto- je-bioloski-neutemeljeno

Slijedom toga, ratifikacijom Istanbulske konvencije uveo bi se u hrvatski pravni sustav znanstveno neutemeljeni pojam rod, pa postoji opravdana bojazan da bi to tek bio početak juriša na tadicionalne vrijednosti hrvatskoga društva. Da je pokretačima Istanbulske konvencije zbilja stalo do zaštite ugroženih žena, onda bi oni bili sastavili dvije verzije konvencije, jednu za zemlje, koje su pojam rod prihvatile u svoj pravni sustav, a drugu za one koje taj pojam nemaju.

Da gospođa Šujica usprkos javnome otporu ustrajava u svojoj protukršćanskoj zamisli, pokazuje sljedeći članak:

https://narod.hr/hrvatska/dubravka-suica-hdz-bilo-nam-lakse-da-istanbulsku-konvenciju-ratificirala-milanoviceva-vlada

„“Može li konzervativna desnica spriječiti ratifikaciju Istanbulske konvencije? Jer, ipak se radi o dobrim dijelom HDZ-ovoj biračkoj bazi, mada sve kritičnijoj prema politici Andreja Plenkovića, koji svoju stranku pozicionira prema centru”, zapitao je Robert Bajruši, novinar Jutarnjeg lista HDZ-ovu Dubravku Šuicu.

“Ne može”, odgovara Dubravka Šuica, zastupnica HDZ-a u Europskom parlamentu, koja je angažirana u ovom pitanju…“

Postupci deklariranih katolika poput gospođe Šujice izazivaju tešku sablazan ne samo kod mene, nego i kod svih meni bliskih osoba. Bojim se da smo došli do točke, kada samo odlučni otpor može spriječiti daljnju destrukciju hrvatskoga društva. Volio bih kad bi hrvatski biskupi shvatili da je ovo granica preko koje se ne može olako prijeći i da se ljubav prema istini i pravovjerju mora odraziti i kroz najavu kaznenih mjera.

Stoga sam slobodan zamoliti Vas da razmotrite i primijenite neke od oblika crkvenih popravnih mjera koje Vam stoje na raspolaganju prema gospođo Šuici, da kao mjesni biskup štitite i zaštitite katoličko i apostolsko učenje o ljudskoj naravi, spolnosti kao naravnoj i biološkoj zadanosti, nasuprot pseudoznanstvenoj, dijaboličnoj izmišljotini i ideologiji rodne teorije.

Osobe koje bolje od mene poznaju kanonsko pravo tvrde da imate na raspolaganju čitav spektar mogućnosti, od poučavanja i uvjeravanja na samo, preko formalne bratske opomene i javnoga poziva da uskladi svoje djelovanje sa zahtjevima katoličke vjere sve do proglašenja uskrate svete Pričesti zbog ustrajavanja u tvrdokornosti. Milosrđe se ne sastoji samo u popuštanju, nego nadasve u zauzetosti za ono što jest istinito, pravedno i Bogu ugodno.

Sa štovanjem

Dr. Josip Stjepandić

Oleanderweg 25

64625 Bensheim

Komentari

Pročitaj cijeli članak

Josip dr. Stjepandić

SRAMOTNE LAŽI HR-a: Prijava Hrvatskog radija koji se očito i sam uključio u velikosrbsku propagandu

Objavljeno

- datum

Dr. Josip Stjepandić poslao je Agenciji za elektroničke medije prijavu protiv Hrvatskog radija zbog širenja neistina koje se tiču događanja tijekom i neposredno nakon vojnoredarstvene operacije Oluja. Prenosimo.

 

Štovani dame i gospodo,

U  emisiji „Dogodilo se na današnji dan“, emitiranoj 4. Kolovoza 2017. godine, na Prvom programu Hrvatskog radija je izneseno niz neistina koje se tiču događanja tijekom i neposredno nakon vojnoredarstvene operacije Oluja. Naime, u prilogu posvećenom obljetnici vojno-redarstvene operacije Oluja rečeno je sljedeće: 

„U tjednima i mjesecima nakon Oluje dio pripadnika hrvatske vojske i policije na oslobođenom području ubio je nekoliko stotina srpskih civila, a na oslobođenom teritoriju zapaljeno je na tisuće kuća i drugih objekata.“ 

Ova informacija je neistinita. Poznato je da ju je dr. Žarko Puhovski iznio kao svjedok pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju (ICTY), te je zbog toga od sudskoga vijeća bio ocijenjen kao nevjerodostojan svjedok.

Da bi se došlo do pouzdane informacije nije bio potreban veliki trud. Dovoljno je bilo prelistati prvostupanjsku presudu gore navedenog Suda, posebno stavke 2321. i 2313. u kojoj stoji kako se za 44 srpska civila moglo reći da su ubijena od strane pripadnika hrvatskih oružanih snaga.

Isto tako ispuštena je informacija da je Državno odvjetništvo Republike Hrvatske već bilo postupilo protiv počinitelja kaznenih djela, o čemu već postoji cjelovita informacija npr.

https://narod.hr/hrvatska/documenta-obmanjuje-a-hrvatima-dosta-ucjena-iz-civilnih-udruga-evoodgovora-dorh-a

Na žalost, nije prvi put da HRT iznosi ovakve informacije. Radi se izgleda o pravilu, koje smjesta treba prekinuti.

Ovakvo postupanje uredništva Hrvatskog radija je krajnje neobjektivno te neprofesionalno, pače na razini velikosrpske propagande, pa Vas pozivam da protiv Hrvatskog radija te odgovornih osoba poduzmete odgovarajuće mjere zbog krivog informiranja i uznemiravanja javnosti. To je tim nužnije jer se radi o najslušanijem mediju u Republici Hrvatskoj.

Sa štovanjem

Dr. Josip Stjepandić

Oleanderweg 25

64625 Bensheim

 

Komentari

Pročitaj cijeli članak

Facebook

Popularno

Copyright © 2017 Croative.net.