Connect with us

Josip dr. Stjepandić

JOSIP STJEPANDIĆ: Dr. Đikić je na krivom je tragu, u krivom je društvu i uopće, ima ozbiljan problem …

Objavljeno

- datum

Izjava u povodu pisma prof. dr. Ivana Đikića predsjedniku Vlade Republike Hrvatske Andreju Plenkoviću, objavljenog 10. veljače 2017. godine.

Nakon najnovijeg pisma prof. dr. Ivana Đikića predsjedniku Vlade Republike Hrvatske Andreju Plenkoviću, objavljenog posve slučajno na Stepinčevo, bjelodano je da je gospodin Đikić u trostrukoj zabludi: (a) na krivom je tragu, (b) u krivom je društvu i (c) uopće ne vidi da ima ozbiljan problem.

S obzirom da u svojem pismu spominje i moje inicijale u točki 5, korektno navodeći moju prijavu protiv njega zbog mogućeg (!) neetičnog ponašanja, slobodno dodajem da je takva prijava dopuštena po članku 17 njemačkog Temeljnog zakona (odgovara članku 46 Ustava RH). Nema nikakve sumnje da će moja prijava biti odbačena nakon što Etičko povjerenstvo Sveučilišta u Frankfurtu utvrdi da je gospodin Đikić potpuno slučajno bio na krivome tragu i u krivome društvu, te da će se ubuduće kloniti ishitrenih optužbi u društvu skojevaca. Ja ću s takvom odlukom biti vrlo sretan.

U točki 6 gospodin Đikić je pak manje korektan, pa ispušta činjenicu da je više puta bio upozoren na svoje zablude (a) i (b), te je moja prijava uslijedila tek kad je višekratno pokazao da je duboko u zabludi (c). Čak mu smeta da sam se sam svojom slobodnom voljom nazvao neprijateljskom emigracijom. Gospodin Đikić nije tako mlad da ne bi znao kako je u bivšoj državi značajan dio hrvatskog iseljeništva bio diskriminiran i progonjen, pa su nas s motrišta komunističke oligarhije zvali neprijateljskom emigracijom. O tome rado govorim u inozemstvu, kad padne riječ na „najvećeg sina“ i njegovu Partiju, te tako širom svijeta pronosim njihovu neizmjernu slavu. Na žalost, poslije smrti predsjednika Tuđmana, postupanje hrvatske države prema iseljeništvu opet se znatno pogoršalo, kao da je uskrsnula bivša država, tako da se ja uz malo ironije još uvijek smatram pripadnikom te diskriminirane skupine tj. neprijateljske emigracije. Čudno je da gospodin Đikić nikad ništa od toga nije osjetio npr. u Izbornome zakonu. Kad vidim s kim se udružio u udruženome prokazivačkome podhvatu, onda me zapravo ništa više ne smije čuditi.

Nejasno je što je u izjavama gospodina Plenkovića netočno? Prvo, što god da je napravio, Barišić nije napravio plagijat. Ono što je sporno u njegovu članku nije ni kvalitativno ni kvantitativno ranga plagijata. Drugo, Barišić je doktorsku disertaciju obranio u Njemačkoj, pa su tamošnje vlasti zadužene za provjeru postupka. Dok se ne utvrdi nešto drugo vrijedi presumpcija nevinosti (članak 28 Ustava RH). Ako optužbe iznose iste one osobe, koje su zube polomile na jednome podrubku, kolika je onda vjerojatnost da su sada u pravu? Nije samo gospodin Plenković mišljenja da je „gospodin Đikić eksternalizirani savjetnik jedne političke stranke preko Atlantika“. Ponešto o tome stoji na mrežnim stranicama Vlade RH, gdje ga prikazuju kao osobu od tolikog povjerenja da smije upasti u intervju gospodina Jovanovića. Osim toga, bilo je dirljivo slušati zastupnike Jovanovića i Glasovac kako se u Saboru pozivaju na analizu gospodina Đikića, kao na nekog savjetnika s nebesa. U puku slučajnost nije lako povjerovati.

Uza sve „svoje znanje“ gospodin Đikić bjelodano dokazuje da ne zna postupke i kriterije znanstvene čestitosti:

a) Nikad nije naveo da se ne smije prijave slati nego u dobroj vjeri, što u slučaju Barišić nije bilo s četiti prijavitelja,

b) da se u obzir mora uzeti standard znanstvene zajednice o kojoj se radi. U Rijeci je navodno jedna profesorica vrlo iskusna u takvim pretragama, pa često nađe primjere uzimanja rečenica u radovima iz društvenih znanosti.

c) Ne smije se ići u javnost do zaključenja postupka, a akademik Silobrčić je išao.

Ta tri elementa znače da je prijavu protiv gospodina Barišića nužno odbaciti u samom početku i nikad je više ne otvoriti. Ali to nije sve:

d) Prijava protiv gospodina Barišića je na Odboru za etiku u znanosti i visokom obrazovanju ležala ŠEST GODINA. Od toga je godinu i pol akademik Silobrčić bio predsjednik Odbora. Kad je on otvara? Bez imalo srama u trenutku kad Barišić postaje ministar!

e) Pod vatrom nepodopštine koju je počinio, akademik Silobrčić daje ostavku na mjesto predsjednika Odbora, ali OSTAJE u Odboru. Ostaje nejasno zašto nije otišao kao druga četiri člana? Zato što bi onda pao kvorum i Barišića se ne bi moglo osuditi!

f) Neka se jasno kaže u Saboru, svi stranački odbori: smije li predsjednik Odbora za etiku koji bira Sabor biti u predsjedništvu stranke i još suditi misnistru iz druge stranke? Smije li po zakonu, a smije li po moralu i poštenju? Ukratko akademik Silobrčić i Odbor postupili su krajnje nečasno i politikantski i odmah bi trebali dati ostavku ili bi ih trebalo raspustiti.

g) Akademik Silobrčić iznosi neistinu u Saboru da ide u zračnu luku jer mu dolaz sin, a zapravo ide („kao član“) izglasovati osudu ministra iz vlade konkurentske strane!

h) Nije skroz nevažno da moja prijava protiv akademika Rudana, profesora Včeva i dr. Jovanovića leži u nekoj ladici više od 3 mjeseca, te je nejasno kad bi mogla biti uzeta u razmatranje, iako je zakonski rok prošao.

i) Sličnu farsu opažamo sada s prijavom u Augsburgu, samo tamo nema člana Odbora iz protivničke stranke. Ako je „vrhunski hrvatski filozof“ (po Đikiću) Jure Zovko tek sada posumnjao da je Barišić počinio plagijat u knjizi koju je on Zovko osobno predstavio prije 25 godina, onda je temeljito ogolio svoju tobožnju izvrsnost. Ako je pak znao i šutio, onda ima ozbiljan problem s mogućim prikrivanjem krivičnog djela. Gospodin Đikić ga je morao na to upozoriti.

Budući da dosad nikakav plagijat nije pravomoćno utvrđen (a ja još uvijek iz već iznesenih razloga sumnjam da će to ikad biti moguće), iznošenje tvrdnje da je gospodin Barišić plagijator provocira njegovu tužbu zbog sramoćenja. Gospodin Đikić bi zbog prebivališta u Njemačkoj potpao u djelokrug njemačkoga Krivičnog zakona i to paragrafa 186 („Üble Nachrede“), po kojem je zaprijećena zatvorska kazna do 2 godine, te naknada štete. Prema tome, on nema nikakvo pravo žaliti se na moje preporuke Barišiću, jer je svoje objede iznosio više puta i, vjerujem, pri punoj svijesti. Zapravo bi mi trebao biti zahvalan, da sam ga upozorio da ne srlja u neprilike, time što sam upozorio na žestoku reakciju predsjednika Ustavnoga suda Šeparovića na objede o plagijatu.

Mislim da gospoda Plenković i Barišić nisu reagirali ispravno na hajku protiv Barišića, jer su zakasnili. Pravi trenutak bio je puno ranije, pri čemu gospodin Barišić još uvijek ima mogućnost tužbe, koja bi sigurno imala otrježnjavajući učinak na mnoge sudionike ove nesnosne hajke.

Gospodin Đikić nalazi se u kontinuitetu proturječja, iz koje bi se mogao izvući ako bi naprosto zašutio:

1.       Nastupajući s aurom nekakvog posebnog znanstvenika, zanemaruje (ili ne zna) neka temeljna pravila znanstvenog izdavaštva.

2.       Očigledno ne poznavajući temeljna pravila upravnog postupka, on spočitava gospodinu Plenkoviću da je njegove optužbe istom prenosio gospodinu Barišiću. To je naime bila Plenkovićeva dužnost, dajući Barišiću na taj način mogućnost da se brani (članak 29 Ustava RH).

3.       Tražeći istodobno i slobodu i anonimnost, on gospodinu Plenkoviću „daje tri dana za odgovor“ a onda i sam ide u medije, ali svejedno prigovara Plenkoviću za otkrivanje da se radi o njemu.

4.       Mediji su prenijeli Đikićeve misli, ali ne negativno, nego kao nešto vrlo pozitivno, autoritativno. Zašto onda gospodin Đikić nariče nad anonimnošću? Zato što je došao u nevolje, jer je u krivu. Jako ga boli što njegova preporuka, s božanskih visina, nije odmah prihvaćena, nego je, čak – ismijana kao netočna.

5.       Poričući da je bio savjetnik kukulele vlasti (koja je dostigla nezamislivi uspjeh kao 6. najgora vlada u globalnim statistikama) te “savjetnik oko važnih poteza” bivšeg ministra Jovanovića, iako takva informacija stoji na javno dostupnoj mrežnoj stranici Vlade RH, on zapravo ruši svoju bilo kakvu vjerodostojnost.

6.       Ne reagirajući na pozive da se pridruži zahtjevu za rasčišćavanje nezaustavljivoga znanstvenog uzleta bivšega ministra Jovanovića, on pokazuje koliko mu je zapravo stalo do znanstvene čestitosti. Možemo zamisliti kako bi reagirao kad bi gospodin Barišić sada objavio znanstveni rad s više koautora.

7.       Ne reagirajući na brojne medijske objede protiv vlade Tihomira Oreškovića (geslo: fašizacija Hrvatske), koje su sročene u Hrvatskoj a onda podmetnute tijekom prošle godine u Njemačkoj, on je zapravo pokazao da su mu takvi prilozi u najmanju ruku prihvatljivi.

8.       Kakav je to praktični vjernik koji između ostalog svoj duhovni smog istresa na samo Stepinčevo?

9.       Kakav je to otac i praktični vjernik, koji tolerira uvođenje elemenata pedofilije u tzv. zdravstveni odgoj u Republici Hrvatskoj?

10.   Što on sebi umišlja sa svojom „pameću i znanjem“? Tko je on da stalno sudi u Hrvatskoj? Zašto to jednako tako ne čine drugi hrvatski znanstvenici u inozemstvu, pa i oni bolji od njega? Po želji da sudi u Domovini, Đikić je jedinstven među svima njima; tko to zna objasniti!?

11.   I onda Đikić – autoritet, pamet, znanje radovi – ide sa svim tim podmetanjima i dijeli lekcije ljudima kojima naprosto nije dorastao.

12.   Zašto nije pisao njemačkoj kancelarki, jer je po njemu sporna disertacija obranjena u Njemačkoj?

Što je najgore, gospodin Đikić pokazuje potpuni nedostatak samokritičnosti, koja odlikuje svakog dobrog znanstvenika. Da ju je imao, onda se ne bi dao upregnuti u ovu odvratnu hajku, a ne bi imao niti potrebu za otvorenim pismom predsjedniku Vlade, u kojem tako mučno hvali samog sebe.

Dr. Josip Stjepandić

Oleanderweg 25

64625 Bensheim

M.S./Croative.net

Komentari

Oglasi
Komentari

Josip dr. Stjepandić

KOMEMORACIJA U BLEIBURGU: Pismo koruškom županu i gradonačelniku Bleiburg-a u povodu njihova protivljenja održavanja komemoracije u Bleiburg-u

Objavljeno

- datum

Pismo dr. Sjepandića koruškom županu i gradonačelniku Bleiburg-a u povodu njihova protivljenja održavanja komemoracije u Bleiburg-u, prenosimo.

[email protected]

[email protected]

[email protected]

[email protected]

[email protected]

[email protected]

Štovani gospodine župane Kaiser,

štovani gospodine gradonačelniče Visotschnig,

slijedom izvješća u hrvatskim medijima Vi ste komemoraciju za Hrvate ubijene u svibnju/lipnju 1945, koja se svake godine održava na Loibacher Feld, ocijenili kao desnoekstremistički skup.

Ako ova informacija nije točna, onda molim promatrajte ovo pismo bespredmetnim.

Budući da sam sam povremeni sudionik ove komemoracije te redoviti posjetitelj spomen mjesta na Loibach polju, želio bih najprije izraziti svoje nerazumijevanje Vašim postupkom te pozvati Vas da se o ovoj temi temeljito informirate. Svaku komemoraciju, na kojoj sam sudjelovao, temeljito sam dokumentirao snimkama. Isto tako sam se svaki put informirao kod policajaca te nikad nisam čuo ništa loše. To je uvijek bilo mirno hodočašće.

Stoga ne vidim razloga zašto bi ove godine bilo drukčije.

Neizdrživom smatram Vašu objedu da sudionici ove komemoracije, koja se održava desetljećima, spadaju među „desne ekstremiste“. Ako bi to bilo točno, zašto austrijska država već 60 godina ništa protiv toga nije poduzela pa je čak dopustila da se uredi spomen mjesto?

Bitno je spomenuti da moji roditelji potječu iz jednog sela u Bosni i Hercegovini, gdje su tijekom moga djetinjstva oko dvije trećina žena bile ratne udovice (“žene u crnom”). Njihove su muževe, sve redom nepismene seljake, u svibnju-lipnju 1945. zvjerski  pobili Titovi partizani samo zato što su ovi služili u Hrvatskoj domovinskoj vojsci.

To je žalosni događaj, kojeg komemoriramo na Loibach polju. Stoga nema nikakvog razloga zašto bi se komemoracija dovela u pitanje, ako se ne želi zataškati neopisivi, jos uvijek službeno nerasčišćeni zločini jugokomunista.

Oko 140 tisuća hrvatskih žrtava je likvidirano bez suđenja. Prije toga su se predali britanskim trupama i zapravo su trebali uživati zaštitu kao ratni zarobljenici i civili. Dogodilo se upravo suprotno, sva pravila i običaji grubo su bili pogaženi.

Protiveći se komemoraciji, Vi zapravo držite stranu zločincima umjesto žrtvama, kako bi priličilo demokratskom dužnosniku.

Završno Vam mogu ponuditi da pošaljete Vašeg zastupnika na komemoraciju kao mog osobnog gosta. Ja bih se pobrinuo da Vaš izaslanik bude temeljito informiran da ne nastaju daljnje krive interpretacije.

Sa štovanjem

Dr. Josip Stjepandić

i na njemačkom:

[email protected]

[email protected]

[email protected]

[email protected]

[email protected]

[email protected]

 

Sehr geehrter Herr Landeshauptmann Kaiser,

sehr geehrter Herr Bürgermeister Visotschnig,

den Berichten in den kroatischen Medien zufolge sollen Sie die jährlich am Loibacher Feld stattfindende Gedenkfeier für die im Mai/Juni 1945. getöteten Kroaten als rechtsextreme Veranstaltung abqualifiziert haben.

Falls diese Überlieferung nicht korrekt ist, so betrachten Sie bitte dieses Schreiben als gegenstandslos.

Da ich selbst ein gelegentlicher Teilnehmer dieser Gedenkfeier und regelmäßiger Besucher der Gedenkstätte am Loibacher Feld bin, möchte ich zunächst mein Unverständnis aussprechen und Sie auffordern, sich über das Thema gründlich zu informieren. Jede der Gedenkfeier, an der ich teilgenommen hatte, habe ich mit zahlreichen Photos dokumentiert. Ebenfalls habe ich mich jedes Mal mit den diensthaltenden Polizisten unterhalten und nichts Negatives von ihnen erfahren. Dies war immer eine sehr ruhige Pilgerveranstaltung.

Daher sehe ich keinen Grund, warum es in diesem Jahr anders sein sollte.

Unerträglich finde ich Ihre Unterstellung, dass die Teilnehmer dieser seit Jahrzehnten stattfindenden Gedenkfeier zum „Rechtsextremismus“ gehören.  Wenn es dem so wäre, warum hat der österreichische Staat seit 60 Jahren nichts dagegen unternommen und sogar die Errichtung einer Gedenkstätte erlaubt?

Wesentlich im gegenständlichen Zusammenhang ist, dass meine Eltern aus einem Dorf in Bosnien-Herzegowina stammen, wo in meinen Jugendjahren etwa zwei Drittel der Frauen Kriegswitwen („Frauen im Schwarz“) waren. Ihre Männer, allesamt Bauer und Analphabeten, wurden in Mai – Juni 1945 von Titos Partisanen bestialisch ermordet nur weil sie in der kroatischen Heimatarmee dienten.

Dies ist das traurige Ereignis, das wir am Loibacher Feld gedenken. Daher gibt es überhaupt keinen Grund, die Gedenkfeier in Frage zu stellen, außer man möchte die unbeschreiblichen, noch nicht amtlich aufgearbeiteten Verbrechen der Jugokommunisten vertuschen.

Die geschätzten 140 Tausend kroatischen Opfer wurden exekutiert, ohne zuvor angeklagt und verurteilt worden zu sein. Zuvor haben sie sich den britischen Truppen ergeben und hätten eigentlich den Schutz als Kriegsgefangene und Zivilisten genießen müssen. Es geschah genau das Gegenteil, sämtliche Regeln und Sitten wurden mit Füssen getreten.

Indem Sie sich gegen die Gedenkfeier einsetzen, beziehen Sie Partei für die Verbrecher und nicht für die Opfer, wie es sich für einen demokratischen Funktionsträger gehören würde.

Abschließend kann ich Ihnen anbieten, Ihren Vertreter/in zur Gedenkfeier als meinen persönlichen Gast zu entsenden. Ich würde dafür sorgen, dass er/sie umfassend informiert wird, damit keine weiteren Fehlinterpretationen entstehen.

Mit freundlichen Grüßen

Dr. Josip Stjepandić

 

 

 

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Josip dr. Stjepandić

GOSPODO NJEMAČKI LIBERALI Zašto dopuštate da Jakovčić kao branitelj neokomunizma i privilegija ‘crvenog plemstva’ može braniti liberalne vrijednosti!?

Objavljeno

- datum

 KOGA CRVENI JAKOVČIĆ ŽELI IZMANIPULIRATI…  Pismo zastupnicima njemačke liberalne stranke FDP: Gesine Meißner, Alexander Graf Lambsdorff te Michael Theurer, koje je uputio Hrvat iz Njemačke, dr. Josip Stjepandić, prenosimo…

Štovana gospođo Meißner,

Štovana gospodo Lambsdorff i Theurer,

Obraćam Vam se u Vašem svojstvu članova Kluba saveza liberala i demokrata za Europu u Europskome Parlamentu.

U srijedu 13. prosinca predstoji rasprava o temi „Council and Commission statements – EU wide ban on Nazi and fascist symbols and slogans” na dnevnome redu Europskoga Parlamenta.

Hrvatski mediji izvješćuju da je ova točka navodno stavljena na dnevni red na zahtjev Ivana Jakovčića iz Vašeg Kluba.

Budući da je u međuvremenu kristalno jasno da bi to trebao biti veliki igrokaz gospodina Jakovčića, htio bih Vas kao njemački građanin hrvatskog podrijetla upoznati o pozadini takvog postupanja.

Najprije bih želio izraziti veliko nerazumijevanje da je gospodin Jakovčić (kao i gospodin Radoš) uopće bio primljen u Vaš Klub zastupnika. On je dugogodišnji čelnik regionalne neokomunističke, zapravo titoističke stranke u Hrvatskoj, koja se ponajprije zalaže za očuvanje baštine jugokomunizma te privilegija „crvenoga plemstva“.

To su upravo one vrijednosti, koje se dijametralno opiru načelima Vaše stranke FDP.

Slobodan sam Vas podsjetiti da je Vijeće Europe donijelo godine 2006. Rezoluciju 1481 o osudi totalitarističkih režima, koja nije provedena u samo dvije članice Europske unije: Sloveniji i Hrvatskoj. Gospodin Jakovčić i njegova stranka IDS bili su uvijek protiv. Razlozi su vrlo prozaični. “Crveno plemstvo” koje se sastoji od djece i unuka negdašnje komunističke nomenklature, drži Hrvatsku čvrsto u svojim rukama: državnu upravu, gospodarstvo, medije. Među njih spadaju Jakovčić i Radoš, koji jednostavno imaju STRAH PRED ISTINOM. Oni se sada nazivaju “antifašistima”, te moraju kontinuirano proizvoditi “fašiste” da imaju koga progoniti i tako se držati na vlasti.

Svoje pravo lice pokazali su ovi tzv. liberalni demokrati i antifašisti dne 28. lipnja 2013, dva dana prije ulaska Hrvatske u Europsku Uniju, kad je tadašnja neokomunistička saborska većina donijela zakon (tzv. Lex Perković), koji je privremeno spriječio izručenje dvojice bivših čelnika udbe Njemačkoj. Nakon prijetnje sankcijama od strane Europske Unije zakon je ipak izmijenjen, dvojica osumnjičenika bili su izručeni te potom na Visokom zemaljskom sudu u Münchenu 3. kolovoza 2016 zbog ubojstva osuđeni na doživotne zatvorske kazne. Obojica osuđenika vođenje postupka označili su korektnim.

Donošenju tzv. „Lex Perković“ slijedila je besprimjerna kampanja blaćenja u očigledno kontroliranim hrvatskim medijima, punim poruge i potcjenjivanja Njemačke.

Bilo je tako ružno, da se svaki pristojan Hrvat morao crvenjeti od srama! Nije poznato da bi se naši  „liberalni demokrati“ Jakovčić und Radoš ikada rekli jednu jedinu kritičnu riječ o ovome nečuvenom postupanju.

Zastupnici s takvom moralnom hipotekom zapravo nikad nisu niti smjeli biti primljeni u Klub saveza liberala i demokrata za Europu u Europskome Parlamentu!

Moja politički potpuno beznačajna malenkost morala je prije nekoliko dana podnijeti grubu objedu za nacionalizam, samo jer sam gospodina Jakovčića i njegove kolege kritizirao zbog toga što su glatko ignorirali protuhrvatske ispade u Srbiji, zemlji kandidatkninji za EU, na sam dan hrvatske opće žalosti, 18. studenog.

Vašoj znatiželji prepuštam provjeru, koliko je ta objeda apsurdna.

Očekuje se da će ne samo gospodin Jakovčić napasti stari hrvatski pozdrav „Za Dom spremni“ (Heimatverbunden) kao izraz tobožnjeg rasplamsanoga fašizma u Hrvatskoj.

Motiviran besprimjernom klevetničkom kampanjom od strane neokomunista, koja je bivšeg nogometnog profesionalca u Hertha-i i profinjenog športaša Josipa Šimunića koštala potpuno nepravedne kazne (postupak se sada vodi pred Europskim sudom za ljudska prava), proveo sam malu privatnu provjeru te utvrdio da su svi meni dostupni ljudi (osim hrvatskih neokomunista poput gospodina Jakovčića) iz 23 zemlje širom svijeta za Dom spremni.

U njemačkom kraju Sauerland s time se čak radi marketinška promidžba (v. sliku dolje).

Nadam se da ne pretjerujem ako Vas zamolim da Vašeg kolegu iz Kluba informirate o značenju pojma „Za Dom spremni (heimatverbunden)“ u Njemačkoj, tako da on više ne sramoti sebe, svoju stranku te naposljetku svoju domovinu Hrvatsku. Slobodu govora, koju si gospodin Jakovčić uzima za svoje neokomunističke besmislice (npr. veličanje Josipa Broza Tita), on bi kod drugih makar morao moći otrpjeti.

Velika Vam hvala za Vašu potporu!

Dr. Josip Stjepandić

 

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Josip dr. Stjepandić

(VIDEO) Kako (H)ohštaplerska (N)iškorisnih (S)tranka pokušava obmanuti hrvatsku javnost

Objavljeno

- datum

 THOMPSON: BIJELI KRIŽ (dar dolje…)    Danas, utorak 29. kolovoza 2017, portali su prenijeli otvoreno pismo (H)ohštaplerske (N)iškorisnih (S)tranke – Jugokomunistički Šarafencigeristi gospodinu Đuri Glogoškome, Predsjedniku Udruge 100-postotnih hrvatskih ratnih vojnih invalida 1. skupine, u kojem između ostalog iznose:

„…Svakom obrazovanom čovjeku danas je jasno da je pozdrav „za dom spremni“ nastao u vrijeme diktature Ante Pavelića te je jednak nacističkom pozdravu ‘Sieg Heil’ pod kojim su ubijeni milijuni nedužnih ljudi. Cijeli svijet je osudio taj zločinački režim i fašističke pozdrave, pa tako i mi, tu nema dileme za nikoga…“

„…HNS smatra da je za Hrvatsku danas glavna tema hitna provedba kvalitetne obrazovne reforme s kojom uskoro krećemo i projekata koji osiguravaju gospodarski napredak…“

Iznesene tvrdnje nikako ne stoje. Pitanje je samo jesu li posljedica neznanja ili manipulativne nakane. S obzirom da su svi čelnici predmetne stranke politička djeca jedne becne sveučilišne profesorice, koja uz svoj fruškogorski doktorat nije u stanju niti pokazati svoju maturalnu svjedodžbu, moramo najprije pretpostaviti neznanje kao uzrok neistinitih tvrdnji.

Obrazovani ljudi se naime najprije informiraju, pa onda iznose tvrdnje. Da su se iz (H)ohštaplerske  (N)iškorisnih (S)tranke, koja navodno na svakog člana ima desetak uhljeba na državnim jaslama, makar malo raspitali ili poguglali, za nekoliko minuta bi doznali da je „Za Dom spremni“ NAJBOLJA SVJETSKA PRAKSA, koju su njegovali – uz ine – proslavljeni Tigrovi (1. Gardijska brigada HV: https://www.youtube.com/watch? v=vgRI56iMdkE), ali i 113. šibenska brigada (Obadva, obadva, obadva su pala!!!  https://www.youtube.com/watch? v=IFu0od6ZPL0).

Takva kovanica ili poklič ima u skoro svakome jeziku. Hrvatski branitelj Petar Vulić, sluteći da bi ova protuhrvatska vlast nakon progona hrvatskih branitelja u Kninu i Slunju mogla pokušati zabraniti pozdrav „Za Dom spremni“, napravio je kinesku inačicu grba HOS-a. Bilo bi zanimljivo doznati što ideološki potomci Dobrice Ćosića („Srbe je toliko puta u istoriji spašavala laž“), okupljeni u stranci HNS, misle o ovome grbu.

U današnje vrijeme fanatici svakih nekoliko dana počine atentat zu uzvik „Bog je velik“ na arapskome, ali nijedan obrazovan čovjek ne bi došao na ideju zabraniti niti Boga, a niti njegovu veličinu, a pogotovo ne takav poklič. Jest, Bog je zbilja velik i velika je slava njegova, te blago onima, koji vjeruju!

ZDS na raznim jezicima…

„Sieg Heil“ je nedvojbeno pozdrav iz Hitlerova vremena, ali obrazovani čovjek bi ga preveo s „S Titom do pobjede“ ili „Druže Sotono Jednonogi, mi ti se kunemo“. Ne smije se zaboraviti da su Hitler i Tito/Staljin od 23.8.1939 do 22.6.1941 bili saveznici. Takorekuć strateški koalicijski partneri u programu stabilnosti za katoličke zemlje Srednje Europe. Skroz inkluzivno. Mainstream u europskoj dimenziji!

Nasuprot tomu, “Za Dom spremni” se na njemačkome jeziku kaže “heimatverbunden”. Kao za svakog čestitog i pomalo obrazovanog Hrvata, biti “heimatverbunden” tj. “za Dom spreman” za svakog je Nijemca izraz posebne časti. To ide tako daleko, da komunalna poduzeća reklamiraju svoje usluge time da su “za Dom spremni” (WIR sind heimatverbunden), da kupci ne bi kupovali usluge kod stranaca. Tako postupa npr. komunalno poduzeće u gradu Iserlohn-u:

Ova dva primjera, koja bi riješio svaki bolji gimnazijalac, pokazuju da (H)ohštaplerska (N)iškorisnih (S)tranka među svojim članovima nema baš previše obrazovanih ljudi, nego puno poklonika Dobrice Ćosića („Srbe je toliko puta u istoriji spašavala laž“), koji nose fruškogorske doktorske i ine titule.

Mladi znanstvenici dokazali da je tzv. popis žrtava u JUSP Jasenovac jedna VELIKA LAŽ, a “VIJEĆE za…” i institucije i dalje šute

Da su malo drukčiji, onda bi čitali npr. Hrvatski tjednik, u kojemu dva mlada znanstvenika iz broja u broj pokazuju da je tzv. popis žrtava u JUSP Jasenovac jedna VELIKA LAŽ. Slijedom toga, na temelju VELIKE LAŽI ne donose se nikakve zabrane, sve dok se ne otkrije ISTINA. Potraga za istinom takve važnosti u nadležnosti je središnje vlasti, ali očigledno ne ove, jer je ona protuhrvatska!

Naposljetku se nameće pitanje što onda (H)ohštaplerska (N)iškorisnih (S)tranka ima tražiti u “kvalitetnoj obrazovnoj reformi“. Jednoznačan se odgovor isto tako nameće sam po sebi: Budući da ne mogu doći do posmrtnih ostataka nesretnoga Slavka Jegera, pripadnika HOS-a, kojemu su četnici iskopali oči u Jasenovcu, Jugokomunistički Šarafencigeristi idu uništiti ono čega se dosad još nisu dočepali. Slikovito rečeno: ako hrvatskoj djeci ne mogu iskopati oči, onda im idu iščupati dušu!

Takve trikove može progutati i usvojiti samo anemični čelnik protuhrvatske vlasti, odnarođeni briselski zgubidan, bijedni plaćenik velikosrpskim suhim zlatom, sin majora udbe, s ambicijom da …

P.S. Kasni su sati, a moram na put…

Dakle, kome smeta ZDS, nek pozdravlja na nekom drugom jeziku. U filmu su 3 alternative, kineska bi bila zgodna za druga Pupavca i njegovu drugaricu, poklonicu ZDS.

Kome to nije dosta, nek se obrati Kameruncima: jedna zemlja, 280 jezika, ali svi ZDS.

Dr. Josip Stjepandić

Oleanderweg 25

64625 Bensheim

Dodajmo komentar

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Facebook

Popularno