Connect with us

Dr. Marko Jukić

Domovinski rat (1991-1995.) u udžbenicima povijesti: ZAŠTO ‘POVJESNIČARIMA’ DOPUŠTAMO ZLONAMJERNE PODVALE!?

Objavljeno

- datum

Negiranje činjenica, prešućivanje zločina, izjednjačavanje krivnje agresora i žrtve u Domovinskom ratu su odlike udžbeniku povijesti za učenike osmih razreda (Snježane Koren)…

Osvrt na dva udžbenika povijesti za osmi razred osnovne škole. Udžbenike je odobrilo Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta Republike Hrvatske 15. svibnja 2014. godine. Ministar znanosti, obrazovanja i sporta bio je Željko Jovanović a premijer Zoran Milanović.

Prvi udžbenik je od  Krešimira Erdelje i Igora Stojakovića: Tragom prošlosti, udžbenik povijesti u osmom razredu osnovne škole, izdavač Školska knjiga, Zagreb 2015. godine (u daljnjem tekstu Udžbenik 1.).

Drugi udžbenik je od  Snježane Koren: Povijest, udžbenik povijesti za osmi razred osnovne škole, izdavač: Profil Klett, Zagreb 2015. godine (u daljnjem tekstu Udžbenik 2. ).

Klio, grčka muza povijesti, je trebala voditi učenike kroz povijest (piše na početku udžbenika 1.)  ali ih ne vodi Klio već loši povjesničari, politikanti i diletanti (posebno u udžbeniku 2.).

Domovinskog rata u Udžbeniku 1.

O Domovinskom ratu i ratu u Bosni i Hercegovini autori pišu na 12 stranica ( 213. – 225.), prikaz ima 42 fotografija i jedan zemljovid koji pokazuje pravce operacije Oluja.

Sukob u Pakracu (str. 214.)  bez pojašnjenja što se dogodilo? Zašto? Kako će učenik znati?

Raketiranje banskih dvora 7. listopada 1991. je spomenuto ali bez pojašnjenja tko je raketirao i zašto, što se time htjelo postići.

Spominje se Škabrnja stranica 219., fotografija spomenika poginulima u Škabrnji  je na stranici 224. i to je sve. To je premalo za taj masovni ratni zločin.

Spomenut je zločin na Ovčari ali bez spomena mučenja zarobljenika u hangaru što je ozbiljan propust! O zločinima na Sajmištu i Borovu ni slova. Logori u Srbiji spomenuti i ništa više!?  

Razaranje Dubrovnika, fotografija  (str. 215.) je neprimjerena jer ne pokazuje razaranje Dubrovnika!  

Slika razorenog Dubrovnika iz 1991. godine (1 i 2)

U masovnim zločinima agresora diljem Hrvatske nema konkretnih navoda.

Prikaz Domovinskog rata u udžbeniku 1. je nepotpun i nedorečen. Je li to zbog kriterija, preporuka, koje je propisalo Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta nije mi poznato ali je moguće jer se ista pitanja za učenike nalaze u oba udžbenika, broj stranica je isti.

Domovinski rat u udžbeniku 2.

Pod brojem 9.2. Domovinski rat  do sklapanja primirja od str. 282. do 287. , priloženo je 9 fotografija te pod brojem 9.3. Kraj rata i poslijeratno razdoblje od stranice 288. do 292. priloženo 7 fotografija i 1 zemljovid.

Dakle, čak 12 stranica je posvećeno Domovinskom ratu! Na tih 12 stranica je Domovinski rat prikazan nestručno, tendeciozno i politikanski. Na strani 284. i 285. te dio stranice 286.  pod naslovom Cijena rata autorica citira zapise dvaju stranih novinara, zapis britanskog novinara Marcus Tannera i francuskog novinara Yvesa Hellera, te izvadak iz govora Vlade Gotovca (str. 284.). Njihova osobna zapažanja nisu za udžbenik povijesti! Njihovi tekstovi su njihov osobni, subjektivni, doživljaj zbivanja u Hrvatskoj 1991. godine o kojoj mnogo toga nisu znali. Spomenuti tekstovi ne mogu biti u udžbeniku, eventualno mogu biti u nekom radnom dodatku, nekoj čitanci a nikako u udžbeniku povijesti!

Zločin u Borovu selu je spomenut ali se ne spominje masakriranje ubijenih i ranjenih policajaca!? Zašto nije navedena činjenica da su ranjeni i zarobljeni kao i ubijeni policajci iznakaženi?

Str. 283 piše: „U proljeće 1991.  izbili su prvi oružani sukobi između hrvatskih vlasti i dijela pobunjenog srpskog stanovništva u Pakracu te na Plitvicama, gdje su pale prve žrtve.“

Autorica Koren je zaboravila napisati da su pobunjeni Srbi zauzeli policijsku postaju 1. ožujka 1991. godine, razoružali hrvatske policajce, podijelili oružje srpskim civilima te skinuli hrvatsku zastavu i stavili srpsku! Zaboravila je napisati da su pobunjeni Srbi i četnici zauzeli Plitvice i da je nakon tih događaja uslijedila akcija hrvatske policije. Zaboravila je napisati da je JNA štitila pobunjenike i teroriste u Pakracu i na Plitvicama.

U udžbeniku 2. se ne spominje raketiranje Banskih dvora 7. listopada 1991. godine!? Zašto nema činjenice da je agresor (Srbija) pokušala ubiti dr. Franju Tuđmana i njegove suradnike u centru Zagreba?

Zločini su spomenuti usputno (piše, npr. Dalj, Škabrnja, Lovas, Voćin i mnoga druga -str. 286.) bez konkretnih navoda što se dogodilo i koliko je bilo žrtava. Nažalost, autorica svojim pristupom prikriva strašne zločine agresora, pobunjenih Srba i četnika (npr. da su Hrvati iz Lovasa natjerano u minsko polje)! Zašto autorica „udžbenika“ prešućuje istine o zločinima agresora u Hrvatskoj?

Spominje se razaranje Dubrovnika i postavi se fotografija koja ne pokazuje razaranje Dubrovnika (kao i udžbeniku 1.), na fotografiji je strojnica na Žarkovici! Zar nema fotografija spaljenog Straduna, uništenog hotela Imperijal i mnogih drugih. Stradanja Vukovara i Dubrovnika 1991. godine su usputno spomenuta bez navoda žrtava, štete i neljudskosti agresora. Razaranje Petrinje, Slunja, Turnja, Crnoga, Gospića, Pakraca, mnogih mjesta u istočnoj Slavoniji se ne navode!?

Spominje se grobnica na Ovčari ali se ne spominje mučenje ranjenika u hangaru, ne spominje se 16 godišnje dijete koje je tu mučeno, ne spominje se mrcvarenja francuskog dragovoljca Jeana-Michel Nicoliera!

Spomen dom Ovčara (1 i 2)

Fotografija razorenih srpskih sela u Zapadnoj Slavoniji na strani 284.? (na fotografiji je samo jedno selo, nije navedeno koje, moguće da je hrvatsko jer uglavnom su hrvatska sela bila razorena i spaljena, posebno ona iz kojih su Srbi otišli dragovoljno na nagovor političara)!? Kakvu poruku autorica šalje ovom fotografijom i tekstom ispod nje?

Nije spomenut niti jedan heroja Domovinskog rata!?

Raketiranje Zagreba, Karlovca, Kutine, Siska nakon Bljeska je samo spomenuto, nigdje se ne kaže da je to ratni zločin, da su stradali nevini ljudi (7 mrtvih i 194-ro ranjenih).

Pitanje učenicima (dva puta je postavljeno!): Zašto je Hrvatska postala samostalnom državom? Autorica se ne može načuditi da je Hrvatska postala samostalnom državom pa dva puta postavlja to pitanje.

9.3. Kraj rata i poslijeratno razdoblje, str. 288-293.

Na strani 289. piše da su hrvatske snage srušile Stari most u Mostaru u doba hrvatsko-bošnjačkog sukoba u Mostaru. Taj navod je netočan ili upitan pa je nekorektno to napisati, tvrditi. To je još jedan pokazatelj nestručnosti i pristranosti autorice.

Na strani 291. je pitanje: Što ti ove dvije fotografije govore o različitim iskustvima ljudi u ratu (fotografija srpskih izbjeglica nakon Oluje i doček hrvatskih vojnika nakon operacije Oluja)? Kakvo je to pitanje?   Kako učenici mogu raspravljati o događajima o kojima ništa ne znaju jer u „udžbeniku“ ništa ne piše o okupaciji, etničkom čišćenju i ubojstvima civila na okupiranom području (koja su bila pod nadzorom UNPROFOR-a)?

Te dvije fotografije učeniku koji ne zna ništa o ratu od 1991. do 1995. godine ne govore ništa pa je pitanje promašeno kao i cijeli prikaz Domovinskog rata. Pitanje i te fotografije govore o nestručnosti i tendencioznosti autorice koja je zaboravila okupaciju trećine Hrvatske, ubojstva, spaljena hrvatska sela, pljačku sela, granatiranje hrvatskih gradova, etničko čišćenje na okupiranim područjima. Sinovi Oluje su oslobodili svoja sela a oni koji su dragovoljno otišli su bili sudionici pobune, jedan dio njih je ubija i mučio zarobljenike, pljačkao i palio hrvatska sela. Što je uzrok ratnih događanja a što posljedica tih događanja to autorica nije pojasnila. Treba spomenuti da većina onih koji su otišli nisu željeli živjeti u hrvatskoj državi!

Na strani 292. piše „ Dio srpskih izbjeglica slijedećih se godina vratio u svoje domove, no njihov je povratak bio usporavan ili sprječavan“. Tvrdnja je dvojbena, o povratku hrvatskih izbjeglica na svoja ognjišta (npr. u Posavinu) ni slova!?

Prikaz Domovinskog rata je nestručan, tendenciozan, površan i antihrvatski.

Recenzent tog smeća od udžbenika je Tvrtko Jakovina!

Zašto u udžbenicima nema slijedećih činjenica

U oba udžbenika se ne spominje razoružanje hrvatske teritorijalne obrane od strane JNA (svibanj 1990.)! To je  važan podatak jer time započinje priprema agresije na RH i hrvatski narod. Nedopustiv je takav propust!

U udžbenicima nema spomena zločina, ubojstva promatrača EU misije,  u Podrutu kraj Novog Marofa 7. siječnja 1992. godine. Helikopter vojnih promatrača EU je srušio srpski zrakoplov MIG-21. Poginula su 4 talijanska i jedan francuski vojnik: Enzo Venturini, Marco Matta, Silvano Natale, Fiorenzo Ramacci i Jean Loup Eychenne, članovi mirovne misije koji su se vraćali iz Mađarske u Hrvatsku.

Snage UN-a se spominju ali se ne spominje da su omogućile etničko čišćenje okupiranih teritorija, da su dozvolile granatiranje hrvatskih gradova s okupiranih područja pod njihovim nadzorom da su omogućile nekažnjeno ubojstvo više od 400 ljudi u UNPA zonama!

U Hrvatskoj ima 76 spomen obilježja – golubica, za 122 masovne grobnice, u udžbenicima nema fotografije spomen obilježja-golubice, ni spomena mnogobrojnih masovnih grobnica!?  

Spomen obilježje-golubica

Masovni zločini (dio popisa zločina) nad Hrvatima (civilima) 1991. godine 

O značenju Oluje za Bihać ni slova!

O ubojstvima novinara i snimatelja od strane agresora također ni slova!

 Na istom broju stranica se mogao mnogo bolje prikazati Domovinski rat i rat u BiH. Umjesto fotografija koje ne pokazuju ratna razaranja, umjesto zapisa novinara s dvije tablice se moglo pokazati razmjere zločina.

Nažalost, u Hrvatskoj politika određuje što je udžbenik a što nije,  pa se tako nestručne, tendeciozne, politikanske knjige odobravaju kao udžbenici (npr. udžbenik 2.).  Postoje međunarodni dokumenti u kojima je jasno napisano tko je bio agresor na Republiku Hrvatsku, da se nije radilo o građanskom ratu već o agresiji!

Negiranje činjenica, prešućivanje zločina, izjednjačavanje krivnje agresora i žrtve u Domovinskom ratu su odlike udžbeniku povijesti za učenike osmih razreda (Snježane Koren: Povijest, udžbenik povijesti za osmi razred osnovne škole) pa je nužno da Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta povuče dato odobrenje od 15. svibnja 2014. godine.

Dr. Marko Jukić

Hrvatski branitelj

 

Komentari

Dr. Marko Jukić

Obitelj danas

Objavljeno

- datum

Foto: Guiainfantil.com

U prigodi Trećega nacionalnog susreta hrvatskih katoličkih obitelji (Split, Solin 15.-16. rujna 2018.)

Živimo u svijetu koji svojim postupcima uništava obitelj, razara temeljnu jedinicu društva zbog profita, vlasti i osobnog bogaćenja. Uništavanjem obitelji u društvu se stvaraju novi odnosi, nastaje zajednica izgubljenih koji su izgubili svoj identitet, svoje dostojanstvo. Vladarima svijeta trebaju radnici na različitim poslovima za ostvarivanje što većeg profita pa se teži stvaranju robova koji nemaju obiteljske obveze. Veličaju se individualne slobode koja se svodi na izražavanje mišljenja (vrijeđanje) preko društvenih mreža, javno opijanje, nedolično ponašanje i razgolićivanje. Potiče se neodgovorno ponašanje, potiče se hedonizam, razvrat – seksualne slobode, potiču se zajednice koje nisu prirodne i preko medija se napada obitelji kao nešto konzervativno, preživjelo. Rezultati opisanog ponašanja su gubitak ljudskog dostojanstva, život bez ljubavi, život bez odgovornosti za sebe i društvo, spolne bolesti, ovisnost i nasilje. U tom svijetu nema ljubavi, nema empatije, nema žrtve za drugoga, nema dostojanstva, nema poniznosti, nema milosrđa dakle svega onoga što čini jednu normalnu katoličku obitelj. Egoizam i hedonizam su sveli „čovjeka“ na razinu koja je ispod životinjske razine. Uništavanjem obitelji stvara se svijet oholosti, svijet bludnih radnju, razvrata, ovisnosti, svijet silnog egoizma, svijet izgubljenih.

Cape Town, South Africa

Lijevo-liberalni mediji stvaraju javno mišljenje, hvale istomišljenike, napadaju neistomišljenike i vrše cenzuru svega što nije u skladu s njihovim svjetonadzorom i tako mijenjaju društvo. Ti mediji promiču kulturu smrti umjesto kulture života, protive se dobroj tradiciji i vjeri. Ističe se sloboda i demokracija ali ona kako je oni shvaćaju. Oni osuđuju pojedince i cijele narode ako ne promiču njihovu liberalnu filozofiju. Sloboda i demokracija koju određuju Europske komisije, koje vrednuju mediji i društvene mreže najčešće nemaju veze s istinskom slobodom i demokracijom. To je diktatura određenih skupina a ne istinska sloboda i demokracija. Sloboda je odgovorno ponašanje a nije diktatura niti anarhija kako nam se nameće. Građani glasuju na izborima ali bez stvarnog učinka jer postizborne koalicije mijenjaju rezultate glasovanja pa je upitno čemu takvi izbori.

Današnja liberalna filozofija uzdiže pojedinca na razinu Boga kojemu nitko nije potreban, dovoljan je sam sebi jer on je Bog. Oni potiču oholost, profit, želju za vlašću, hedonizam i ovisnost. Liberalni filozofi današnjice žele uništiti obitelj, žele poniziti čovjeka uništavajući njegovo dostojanstvo osuđujući domoljublje i vjeru. Silna želja za uspjehom, slavom i bogaćenjem je mnoge poznate i uspješne uništila. Oholost, konzumiranje alkohola i droge, razvratan život i život bez mjere su rezultirali propašću slavnih a i njihovih obitelji. Da su ti slavni pojedinci bili Bogobojazni, da su poštivali kršćanski nauk, da su bili ponizni i milosrdni danas bi bili sretni a ne mrtvi.

Napadi masmedija na obitelj su stalni i manifestiraju se na različite načine. Obitelj se uništava nemogućnošću odgoja djece (rad nedjeljom, rad u smjenama, rad izvan mjesta stanovanja), edukacijom koja negira Boga i prirodne zakone te promicanjem kulturu smrti umjesto kulture života. Cilj liberalne kapitalističke filozofije je stvaranje novog robovlasničkog sustava u kojem građani imaju „prava“ ali nema načina da ih ostvare.

Ako ovaj svijet želi opstati mora zaštititi obitelj kao zajednicu muškarca i žene, mora omogućiti roditeljima (obitelji) da odgajaju svoju djecu u duhu odgovornosti, tolerancije i prirodnih zakona. Za našu sredinu djecu treba odgajati u duhu kršćanske tradicije, vjere. Odgoj se stječe u obitelji a ne u školama i na fakultetima, u školama i na fakultetima se stječu znanje i vještine za neko zanimanje.

Obitelj podrazumijeva obveze: podizanje novog naraštaja, skrb za starije članove obitelji, pomoć članovima kojima je pomoć potrebna. Ljubav je čvrsta poveznica unutar obitelji, poveznica muža i žene i treba je poticati, njegovati kao što cvijet treba zalijevati. Odgoj i ljubav koju pruža obitelj ne mogu dati vrtići, starački domovi ili neke druge ustanove. Život je za većinu obitelji težak, borba za egzistenciju otežava funkcioniranje obitelji (nemogućnost razgovora, nemogućnost zajedničkog ručka, doručka ili večere) ili je razara.

Darivanje sebe drugima, pomagati, žrtovati se za druge je uzvišeni čin koji se uči i ostvaruje prvo u obitelji pa poslije u društvu. Sretan je onaj koji daje sebe drugima i pomaže drugima. Katolička vjera nas poziva na poniznost, snošljivost, odgovornost, na poštivanje prirodnih zakona, na Bogobojaznost a ne na neodgovorno ponašanje. Obitelj je najbolje mjesto da bi se navedeno naučilo i usvojilo. Čovjek se mora ponašati odgovorno i ne činiti drugima ono što ne želi da drugi čine njemu.

Da bi se društvo normalno razvijalo treba imati jake obitelji koje povezuje ljubav pa nakon toga sve ostalo. Ako se obitelj temelji samo na materijalnom onda će prvom prilikom kada dođe kriza doći do pukotina a kasnije i do raspada obitelji. Ljubav je sastavnica koja povezuje i drži obitelj skupa. U krugu obitelji se stvaraju odnosi poštovanja, ljubavi prema majci, ocu, djedu, baki, nonu, noni, bratu, sestri itd. Oni koji nisu u obitelji naučili davati i primati, koji nisu naučili djeliti, koji nisu naučili ljubiti i primati ljubav, koji se nisu naučili poštenju, pravdi, odanosti, osjećaju pripadnosti oni su izgubljeni u društvu i svemiru.

Obitelj je temeljna jedinka Katoličke crkve i briga za očuvanje obitelji je u poslanju crkve ali Crkva ne može sama očuvati obitelj. Ako želimo opstati i živjeti u zdravom društvu moramo se svi zajedno potruditi da očuvamo obitelj kao temeljnu jedinku društva. Promičimo katolički nauk jer je to temelj za očuvanje obitelji i zdravog društva.

Dr. Marko Jukić/Croative.net

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Dr. Marko Jukić

SPLIT: Okrugli stol ‘Izazovi suvremenih obitelji’

Objavljeno

- datum

U Palači Milesi u Splitu održan je okrugli stol „Izazovi suvremenih obitelji“ prigodom održavanja Trećeg nacionalnog susreta hrvatskih katoličkih obitelji, koji će se održati u Splitu i Solinu, 15. i 16. rujna 2018. godine.

Okrugli stol su organizirali Splitsko-makarsku nadbiskupiju i Katolički bogoslovni fakultet u Splitu. Sudionici okruglog stola bili su: predsjednik Vijeća HBK za život i obitelj i dubrovački biskup mons. Mate Uzinić, psihoterapeutkinja dr. Asja Palinić Cvitanović, specijalist za obiteljsko pravo i profesorica na Pravnom fakultetu u Zagrebu dr. sc. Dubravka Hrabar i doktor moralne teologije i profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu dr. sc. Tonči Matulić. Glazbenu podršku dao je gitarist Petar Čulić.

Moderator okruglog stola bila je prof.dr.sc. Jadranka Garmaz, pročelnica Katedre katehetike i religijske pedagogije KBF-a u Splitu.

Asja Palinić Cvitanović, dr.med., specijalistica školske medicine i psihoterapeut realitetne psihoterapije s europskim certifikatom je govorila o svojim iskustvima psihoterapeuta te istakla poteškoće s kojima se suvremena obitelj susreće. Poteškoće se nedostatan obiteljski odgoj i loša komunikacija za što postoje objektivni i subjektivni razlozi. Objektivni razlozi su borba za egzistenciju i nedostatak vremena za odgoj djece i razgovora unutar obitelji a subjektivni su nepripremljenost za bračnu zajednicu, nezrelost, neznanje i lijenost. Prave se grješke u odgoju djece jer ih se ne odgaja kao samostalne osobe koje su sposobne same osigurati sredstva za svoj život. Poruka je da svaka osoba treba poći od sebe i zračiti pozitivnom energijom te prenijeti svoju pozitivnu energiju na svoju okolinu.

Tonči Matulić, profesor moralne teologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, je govorio o porukama Drugog vatikanskog koncila i o enciklici Evangelium Vitae. Profesor je govorio o osobi s filozofsko-teološkog gledišta, o neprocjenjivosti ljudskog dostojanstva. U današnjem svijetu je dostojanstvo ljudske osobe narušeno jer suvremeno društvo ozakonjuje nasilje nad osobom od samog početka života. Profesor je govorio i o instituciji braka te važnosti odgoja za zdravu obitelj.

Dubravka Hrabar, profesorica na Pravnom fakultetu u Zagrebu – Specijalist je za obiteljsko pravo, je govorila o obiteljskom zakonu i preprekama da se usvoji dobar zakonski okvir za obiteljsko pravo. Glavna prepreka su političari koji, pod utjecajem lijevo-liberalnih skupina, ne žele da se donese jasna definicija braka i dobar obiteljski zakon bez obzira što u svim međunarodnim dokumentima postoji jasno uporište za zaštitu braka i obitelji.

Biskup Mate Uzinić, Predsjednik Vijeća HBK za život i obitelj i dubrovački biskup, je govorio što Crkva čini i što može činiti. Naglasio je da Crkva ne može i ne smije raditi neke radnje u društvu jer za to postoje institucije kojima je to zadatak. Crkva nastoji pomoći obiteljima preko župnih zajednica i savjetovališta za obitelj. Pitanje katoličkih škola je složeno pitanje pa ne treba srljati.

Dr. Marko Jukić

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Dr. Marko Jukić

DAN HRVATSKIH MUČENIKA – UDBINA 2018.

Objavljeno

- datum

Crkva hrvatskih mučenika u Udbini je nacionalno svetište koja je svečano otvorena i blagoslovljena 11. rujna 2010. godine. Dana 29. kolovoza 2015. godine je blagoslovljen veliki oltarni reljef Slava hrvatskih mučenika. U knjizi „Crkva hrvatskih mučenika – Od ideje do ostvarenja“ biskup Mile Bogovića je opisao kako je zamišljena i podignuta Crkva hrvatskih mučenika u hrvatskoj Udbini.

Inspiracija za arhitektonsko rješenje Crkve hrvatskih mučenika bila je najmanja katedrala na svijetu, ninska crkva sv. Križa.

Crkva Sv. Križa (Nin)

Foto 2. Crkva hrvatskih mučenika (Udbina)

Crkva hrvatskih mučenika u Udbini je narodno svetište, mjesto molitve i zahvalnosti Bogu za našu opstojnost tijekom burne povijesti našeg naroda. Crkva je sagrađena u čast žrtava koje su ginule za svoju vjeru, nacionalnu neovisnost i slobodu. Udbina je jedno od mjesta stradanja našeg naroda koja u Crkvi hrvatskih mučenika simbolično objedinjuje mnogobrojna mjesta stradanja našeg naroda što se može vidjeti u još nedovršenom Parku hrvatske memorije.

U Crkvi hrvatskih mučenika se nalazi oltarni reljef pod imenom “Slava hrvatskih mučenika” autora Kuzme Kovačića. Oltarni reljef izgrađen je od bijelog bračkog kamena, na kojima su prikazana najveća hrvatska stradanja – Krbavska bitka, Bleiburg i Križni put, te Vukovarska stradanja u Domovinskom ratu.


Oltarni reljef

Park hrvatske memorije

Park hrvatske memorije nalazi se pokraj Crkve hrvatskih mučenika. U parku je kamenje sa stratišta diljem Hrvatske te Bosne i Hercegovine kao nijemi svjedok stradanja našeg naroda. Za Zid sjećanja je do danas prikupljeno 249. komada spomen kamenja.

Svake godine Udbina-Moto klub Veterani Croatia organizira moto defile „Jaši do zida” u kojem se prikuplja spomen kamenje za izgradnju Zida sjećanja u Crkvi hrvatskih mučenika u Udbini.

Park hrvatske memorije (1)

Foto 5. Park hrvatske memorije (2)

Treba podsjetiti, ime Udbina pojavljuje se krajem 15. stoljeća. U Krbavskom gradu (Udbini) je punih 275 godina stolovao krbavski biskup. Udbina je bila naseljena Hrvatima (98%) pri uspostavi Kraljevine Jugoslavije. Po popisu iz 1939. godine u Udbini je bilo 1.600 župljana. Uspostavom Kraljevine počinje progon i diskriminacija Hrvata te dovođenje Srba s ciljem promjene nacionalne strukture stanovništva. Srbi su podigli spomenik kralju Aleksandru Karađorđeviću u središtu Udbine, na prostoru samostana i crkve sv. Ivana. Pri postavljanju spomenika devastirani su grobovi Hrvata. Hrvati su iz Udbine istjerani i raseljeni u vrijeme Drugog svjetskog rata.

Dana 12. i 13. prosinca 1942. godine su partizansko-četničke postrojbe protjerale sve Hrvate iz Udbine. Tom prilikom su partizani-četnici ubili 166 Hrvata i spalili 307 hrvatskih kuća. Hrvati su se na svoja ognjišta mogli vratiti tek nakon Vojnoredarstvene operacije „Oluja“ 1995. godine.

Biskup Mile Bogović, sada u miru, je dao prijedlog za gradnju Svehrvatskog groba na Krbavskom polju u koji bi se dostojanstveno pokapati posmrtni ostaci neidentificiranih žrtava, otkopani iz raznih jama i grobišta.

 

Obilježavanju Dana svih hrvatskih mučenika (2018.) prethodi trodnevnica dana  5., 6. i 7. rujna.

 

Dan hrvatskih mučenika – 2018.

Hodočastimo u Udbinu, zahvalimo Bogu za opstojnost hrvatskoga naroda. Poklonimo se hrvatskoj žrtvi, hrvatskim mučenicima i pomolimo se.

Dr. Marko Jukić/Croative.net

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Facebook

Popularno