Connect with us

Dr. Marko Jukić

Domovinski rat (1991-1995.) u udžbenicima povijesti: ZAŠTO ‘POVJESNIČARIMA’ DOPUŠTAMO ZLONAMJERNE PODVALE!?

Objavljeno

- datum

Negiranje činjenica, prešućivanje zločina, izjednjačavanje krivnje agresora i žrtve u Domovinskom ratu su odlike udžbeniku povijesti za učenike osmih razreda (Snježane Koren)…

Osvrt na dva udžbenika povijesti za osmi razred osnovne škole. Udžbenike je odobrilo Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta Republike Hrvatske 15. svibnja 2014. godine. Ministar znanosti, obrazovanja i sporta bio je Željko Jovanović a premijer Zoran Milanović.

Prvi udžbenik je od  Krešimira Erdelje i Igora Stojakovića: Tragom prošlosti, udžbenik povijesti u osmom razredu osnovne škole, izdavač Školska knjiga, Zagreb 2015. godine (u daljnjem tekstu Udžbenik 1.).

Drugi udžbenik je od  Snježane Koren: Povijest, udžbenik povijesti za osmi razred osnovne škole, izdavač: Profil Klett, Zagreb 2015. godine (u daljnjem tekstu Udžbenik 2. ).

Klio, grčka muza povijesti, je trebala voditi učenike kroz povijest (piše na početku udžbenika 1.)  ali ih ne vodi Klio već loši povjesničari, politikanti i diletanti (posebno u udžbeniku 2.).

Domovinskog rata u Udžbeniku 1.

O Domovinskom ratu i ratu u Bosni i Hercegovini autori pišu na 12 stranica ( 213. – 225.), prikaz ima 42 fotografija i jedan zemljovid koji pokazuje pravce operacije Oluja.

Sukob u Pakracu (str. 214.)  bez pojašnjenja što se dogodilo? Zašto? Kako će učenik znati?

Raketiranje banskih dvora 7. listopada 1991. je spomenuto ali bez pojašnjenja tko je raketirao i zašto, što se time htjelo postići.

Spominje se Škabrnja stranica 219., fotografija spomenika poginulima u Škabrnji  je na stranici 224. i to je sve. To je premalo za taj masovni ratni zločin.

Spomenut je zločin na Ovčari ali bez spomena mučenja zarobljenika u hangaru što je ozbiljan propust! O zločinima na Sajmištu i Borovu ni slova. Logori u Srbiji spomenuti i ništa više!?  

Razaranje Dubrovnika, fotografija  (str. 215.) je neprimjerena jer ne pokazuje razaranje Dubrovnika!  

Slika razorenog Dubrovnika iz 1991. godine (1 i 2)

U masovnim zločinima agresora diljem Hrvatske nema konkretnih navoda.

Prikaz Domovinskog rata u udžbeniku 1. je nepotpun i nedorečen. Je li to zbog kriterija, preporuka, koje je propisalo Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta nije mi poznato ali je moguće jer se ista pitanja za učenike nalaze u oba udžbenika, broj stranica je isti.

Domovinski rat u udžbeniku 2.

Pod brojem 9.2. Domovinski rat  do sklapanja primirja od str. 282. do 287. , priloženo je 9 fotografija te pod brojem 9.3. Kraj rata i poslijeratno razdoblje od stranice 288. do 292. priloženo 7 fotografija i 1 zemljovid.

Dakle, čak 12 stranica je posvećeno Domovinskom ratu! Na tih 12 stranica je Domovinski rat prikazan nestručno, tendeciozno i politikanski. Na strani 284. i 285. te dio stranice 286.  pod naslovom Cijena rata autorica citira zapise dvaju stranih novinara, zapis britanskog novinara Marcus Tannera i francuskog novinara Yvesa Hellera, te izvadak iz govora Vlade Gotovca (str. 284.). Njihova osobna zapažanja nisu za udžbenik povijesti! Njihovi tekstovi su njihov osobni, subjektivni, doživljaj zbivanja u Hrvatskoj 1991. godine o kojoj mnogo toga nisu znali. Spomenuti tekstovi ne mogu biti u udžbeniku, eventualno mogu biti u nekom radnom dodatku, nekoj čitanci a nikako u udžbeniku povijesti!

Zločin u Borovu selu je spomenut ali se ne spominje masakriranje ubijenih i ranjenih policajaca!? Zašto nije navedena činjenica da su ranjeni i zarobljeni kao i ubijeni policajci iznakaženi?

Str. 283 piše: „U proljeće 1991.  izbili su prvi oružani sukobi između hrvatskih vlasti i dijela pobunjenog srpskog stanovništva u Pakracu te na Plitvicama, gdje su pale prve žrtve.“

Autorica Koren je zaboravila napisati da su pobunjeni Srbi zauzeli policijsku postaju 1. ožujka 1991. godine, razoružali hrvatske policajce, podijelili oružje srpskim civilima te skinuli hrvatsku zastavu i stavili srpsku! Zaboravila je napisati da su pobunjeni Srbi i četnici zauzeli Plitvice i da je nakon tih događaja uslijedila akcija hrvatske policije. Zaboravila je napisati da je JNA štitila pobunjenike i teroriste u Pakracu i na Plitvicama.

U udžbeniku 2. se ne spominje raketiranje Banskih dvora 7. listopada 1991. godine!? Zašto nema činjenice da je agresor (Srbija) pokušala ubiti dr. Franju Tuđmana i njegove suradnike u centru Zagreba?

Zločini su spomenuti usputno (piše, npr. Dalj, Škabrnja, Lovas, Voćin i mnoga druga -str. 286.) bez konkretnih navoda što se dogodilo i koliko je bilo žrtava. Nažalost, autorica svojim pristupom prikriva strašne zločine agresora, pobunjenih Srba i četnika (npr. da su Hrvati iz Lovasa natjerano u minsko polje)! Zašto autorica „udžbenika“ prešućuje istine o zločinima agresora u Hrvatskoj?

Spominje se razaranje Dubrovnika i postavi se fotografija koja ne pokazuje razaranje Dubrovnika (kao i udžbeniku 1.), na fotografiji je strojnica na Žarkovici! Zar nema fotografija spaljenog Straduna, uništenog hotela Imperijal i mnogih drugih. Stradanja Vukovara i Dubrovnika 1991. godine su usputno spomenuta bez navoda žrtava, štete i neljudskosti agresora. Razaranje Petrinje, Slunja, Turnja, Crnoga, Gospića, Pakraca, mnogih mjesta u istočnoj Slavoniji se ne navode!?

Spominje se grobnica na Ovčari ali se ne spominje mučenje ranjenika u hangaru, ne spominje se 16 godišnje dijete koje je tu mučeno, ne spominje se mrcvarenja francuskog dragovoljca Jeana-Michel Nicoliera!

Spomen dom Ovčara (1 i 2)

Fotografija razorenih srpskih sela u Zapadnoj Slavoniji na strani 284.? (na fotografiji je samo jedno selo, nije navedeno koje, moguće da je hrvatsko jer uglavnom su hrvatska sela bila razorena i spaljena, posebno ona iz kojih su Srbi otišli dragovoljno na nagovor političara)!? Kakvu poruku autorica šalje ovom fotografijom i tekstom ispod nje?

Nije spomenut niti jedan heroja Domovinskog rata!?

Raketiranje Zagreba, Karlovca, Kutine, Siska nakon Bljeska je samo spomenuto, nigdje se ne kaže da je to ratni zločin, da su stradali nevini ljudi (7 mrtvih i 194-ro ranjenih).

Pitanje učenicima (dva puta je postavljeno!): Zašto je Hrvatska postala samostalnom državom? Autorica se ne može načuditi da je Hrvatska postala samostalnom državom pa dva puta postavlja to pitanje.

9.3. Kraj rata i poslijeratno razdoblje, str. 288-293.

Na strani 289. piše da su hrvatske snage srušile Stari most u Mostaru u doba hrvatsko-bošnjačkog sukoba u Mostaru. Taj navod je netočan ili upitan pa je nekorektno to napisati, tvrditi. To je još jedan pokazatelj nestručnosti i pristranosti autorice.

Na strani 291. je pitanje: Što ti ove dvije fotografije govore o različitim iskustvima ljudi u ratu (fotografija srpskih izbjeglica nakon Oluje i doček hrvatskih vojnika nakon operacije Oluja)? Kakvo je to pitanje?   Kako učenici mogu raspravljati o događajima o kojima ništa ne znaju jer u „udžbeniku“ ništa ne piše o okupaciji, etničkom čišćenju i ubojstvima civila na okupiranom području (koja su bila pod nadzorom UNPROFOR-a)?

Te dvije fotografije učeniku koji ne zna ništa o ratu od 1991. do 1995. godine ne govore ništa pa je pitanje promašeno kao i cijeli prikaz Domovinskog rata. Pitanje i te fotografije govore o nestručnosti i tendencioznosti autorice koja je zaboravila okupaciju trećine Hrvatske, ubojstva, spaljena hrvatska sela, pljačku sela, granatiranje hrvatskih gradova, etničko čišćenje na okupiranim područjima. Sinovi Oluje su oslobodili svoja sela a oni koji su dragovoljno otišli su bili sudionici pobune, jedan dio njih je ubija i mučio zarobljenike, pljačkao i palio hrvatska sela. Što je uzrok ratnih događanja a što posljedica tih događanja to autorica nije pojasnila. Treba spomenuti da većina onih koji su otišli nisu željeli živjeti u hrvatskoj državi!

Na strani 292. piše „ Dio srpskih izbjeglica slijedećih se godina vratio u svoje domove, no njihov je povratak bio usporavan ili sprječavan“. Tvrdnja je dvojbena, o povratku hrvatskih izbjeglica na svoja ognjišta (npr. u Posavinu) ni slova!?

Prikaz Domovinskog rata je nestručan, tendenciozan, površan i antihrvatski.

Recenzent tog smeća od udžbenika je Tvrtko Jakovina!

Zašto u udžbenicima nema slijedećih činjenica

U oba udžbenika se ne spominje razoružanje hrvatske teritorijalne obrane od strane JNA (svibanj 1990.)! To je  važan podatak jer time započinje priprema agresije na RH i hrvatski narod. Nedopustiv je takav propust!

U udžbenicima nema spomena zločina, ubojstva promatrača EU misije,  u Podrutu kraj Novog Marofa 7. siječnja 1992. godine. Helikopter vojnih promatrača EU je srušio srpski zrakoplov MIG-21. Poginula su 4 talijanska i jedan francuski vojnik: Enzo Venturini, Marco Matta, Silvano Natale, Fiorenzo Ramacci i Jean Loup Eychenne, članovi mirovne misije koji su se vraćali iz Mađarske u Hrvatsku.

Snage UN-a se spominju ali se ne spominje da su omogućile etničko čišćenje okupiranih teritorija, da su dozvolile granatiranje hrvatskih gradova s okupiranih područja pod njihovim nadzorom da su omogućile nekažnjeno ubojstvo više od 400 ljudi u UNPA zonama!

U Hrvatskoj ima 76 spomen obilježja – golubica, za 122 masovne grobnice, u udžbenicima nema fotografije spomen obilježja-golubice, ni spomena mnogobrojnih masovnih grobnica!?  

Spomen obilježje-golubica

Masovni zločini (dio popisa zločina) nad Hrvatima (civilima) 1991. godine 

O značenju Oluje za Bihać ni slova!

O ubojstvima novinara i snimatelja od strane agresora također ni slova!

 Na istom broju stranica se mogao mnogo bolje prikazati Domovinski rat i rat u BiH. Umjesto fotografija koje ne pokazuju ratna razaranja, umjesto zapisa novinara s dvije tablice se moglo pokazati razmjere zločina.

Nažalost, u Hrvatskoj politika određuje što je udžbenik a što nije,  pa se tako nestručne, tendeciozne, politikanske knjige odobravaju kao udžbenici (npr. udžbenik 2.).  Postoje međunarodni dokumenti u kojima je jasno napisano tko je bio agresor na Republiku Hrvatsku, da se nije radilo o građanskom ratu već o agresiji!

Negiranje činjenica, prešućivanje zločina, izjednjačavanje krivnje agresora i žrtve u Domovinskom ratu su odlike udžbeniku povijesti za učenike osmih razreda (Snježane Koren: Povijest, udžbenik povijesti za osmi razred osnovne škole) pa je nužno da Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta povuče dato odobrenje od 15. svibnja 2014. godine.

Dr. Marko Jukić

Hrvatski branitelj

 

Komentari

Oglasi
Komentari

Dr. Marko Jukić

Što traže hrvatski „Marginalci“ ?

Objavljeno

- datum

Ja sam „figura s margine političkoga spektra“ koja podržava Predsjednicu ali ne odobrava njen poziv Vučiću neposredno nakon sramotne izložbe u New Yorku.

Usput treba kazati da je ta izložba najavljena i pripremana mjesecima prije i da naša Vlada, Premijer i njegova Ministarka spoljnih poslova nisu napravili ništa, prije te izložbe, da spriječe to sramoćenje hrvatskoga naroda! Još treba dodati da nemamo cjelovito izvješće o toj izložbi. Zašto se krije što je sve tamo rečeno i prikazano o „genocidnom“ hrvatskom narodu?

Povod za ovaj osvrt je članak profesora dr. sc.  Matka Marušića o Vučićevom posjetu: ‘To je kao kod zubara, neugodno ali nužno’, objavljeno na portalu Narod.hr 16. veljače 2018.

Umjesto vlastitog komentara prenosim komentare drugih s kojima se uvelike slažem (na portalu Narod.hr):

Hoćeš li vjerovati meni ili svojim očima i ušima? Svašta je pijani levat nadrobio samo nije objasnio čime je bila uvjetovana nužnost sastanka? Niti ništavne rezultate osim pukog debakla predsjednice. Ali gdje objektivan promatrač vidi poraz i poniženje, partijac bez mozga vidi pobjedu. Preko ruba pameti. Nije ni čudo što nestajemo.”

“Prof. Marušić odličan je primjer što partijska svijest može napraviti i od odličnoga intelektualca. Nije mi jasno što mu to treba.”

“Pa i profesor moze nekad dobiti ocjenu dovoljan ili dobar. Ne mora uvijek biti odlican ili vrlo dobar. Matko Marusic jos je kao asistent na MFZ bio drugaciji od drugih asistenata. I kroz tu razlicitost treba citati njegov osvrt na posjetu cetnika Vucica Zagrebu. U jednome se drfinitivno slazem s njim. Ne treba se odmah i pod svaku cijenu nabacivati drvljem i kamenjem na Predsjednicu Republike.”

“Plenkoviću niste našli gaf u govoru. Tu je “besprijekoran”. Ali na djelima nažalost nije. Najprije nakon izbora odriče se svih onih koji su mu donijeli pobjedu preferencijalnim glasovima. Smjenjuje Hasanbegovića i dovodi Obuljen, Božinovića i slične komuniste iz bivšeg sistema, te nastavlja sa financiranjem lijevih aktivističkih građanskih udruga, snimanje antihrvatskih filmova … Vara birače kada u vladu uvodi Pupovca, HNS (Divjak i uskoro Vrdoljaka). Obećaje EU-u da će ratificirati Istanbulsku konvenciju i rodnu ideologiju, nastvlja Jokićevu “reformu obrazovanja”, otklanja svako približavanje Višegradskoj skupini i sve više se približava EU zapostavljajući suverenitet Hrvatske, njenu kulturu, tradiciju, identitet i katoličku vjeru (preko sklonosti Istanbulskoj konvenciji i rodnoj ideologiji), ne otvara mnogobrojne afere iz Milanovićeve vlade, ostavlja sve njihove posijane kadrove (negativna selekcija kadrova se provodila od 2000.) po svim državnim institucijama te na taj način cementira komunističku ostavštinu, krađu i lopovluk i time spriječava ubrzani rast gospodarstva, niti ne pomišlja o otkrivanju istine o Jasenovcu i onom što se događalo 1945. i nekoliko godina nakon toga… Profesore, Plenković je na riječima sjajan ali na djelima baš i nije nešto. Nažalost ja u njemu ne vidim nikakvu veličinu. Naprotiv …”

“Bijedno i jadno. Kontinuitet hrvatske gluposti koja nas je dovela u situaciju u kojoj se sada nalazimo. Profesore ovaj put niste položili, sjedite jedan. Tako je to kada se brani neobranjivo, izgubiš ugled i dostojanstvo. Nažalost još jedan primjer kako su osnivači HDZ-a zarobili um, dušu i duh velikog dijela hrvatskog naroda. Profesore ovakav komentar bi bolje pristajao Njonji a može i vitezu Reineru.”

“Prof.dr.soc. Marusic je hrvatski pandem jednog Altmeiera u Njemackoj. Bez obzira koliko gluposti njegova sefica Merkel radi i izlucuje, on ce uvijek naci opravdavajuce objasnjenje. Naravno takvo da odgovara i njemu i cijeloj frakciji, jer vrana vrani oci ne kopa. Za tu svrhu rado navlaci i dovlaci raznorazne “strucnjake” koji rado uskacu kao apologeti jerbo treba plebs stisavati i uvjeravati u vrhovnu parolu velike predsjedavajuce Mao Tse Merkel “Wir schaffen das” (Mi cemo to savladati).

Da “plebs” uopce vise nije zainteresiran, vec samo jos iznerviran ne zanima niti Merkel ni njene apologete. Kada se na njih sruci “furor teutonis” nadam se da ce biti isto tako “cool”

“Nije bilo nužno pozvati Vučića, ali je nužno doći do istine o Jasenovcu. Podgrijavajući komunistički jasenovački mit Srbija sustavno pokušava slomiti kralježnicu hrvatskom narodu. Podsjetit ću samo na aktualnu srbijansku propagandističku izložbu u New Yorku.

Sredinom travnja iz tiska izlazi novo izdanje Hrvatske družbe povjesničara Dr. Rudolf Horvat pod naslovom “Jasenovac i poslijeratni jasenovački logori” autora Stipe Pilića i Blanke Matković. Nekoliko tjedana prije prve promocije Družba će na svojoj mrežnoj stranici CROATIAREDIVIVA objaviti jedan ili dva teksta sa zanimljivijim dijelovima ove knjige, a zasad evo njezinog sadržaja:

Uvod (Jasenovac – geostrateška točka srpske osvajačke politike na zapadu)

Jasenovačka Posavina do Prvog svjetskog rata

Jasenovačka Posavina između dva svjetska rata

Obitelj Bačić – gospodari Jasenovca između dva svjetska rata

Jasenovac i jasenovački logori u Drugom svjetskom ratu

Jasenovac i jasenovački logori poslije Drugog svjetskog rata

Poslijeratna grobišta na jasenovačkom području i počinitelji zločina

Poslijeratna istraživanja ratnih žrtava Jasenovca

Jasenovac u službi velikosrpske propagande i agresije na Republiku Hrvatsku

Zaključak

 “Nakon ovakvog kre,,,ten,,skog blamiranja nije čudno da nas svi susjedi tretiraju ko rezervni plac ak im ustreba”

Moram istaknuti da Predsjednicu i Premijera ne svađaju takozvani „Marginalci“. I vrapci na krovu znaju da Predsjednica i Premijer imaju dijametralno suprotne stavove o hrvatskoj vanjskoj pa i unutarnjoj politici (npr. inicijativa tri mora, posjet Rusiji i mnogi drugi primjeri).

Tko su ti „Marginalci“?

To smo mi koji smo branili Hrvatsku, to su udovice hrvatskih branitelja, to su domoljubi koji ukazuju na antihrvatsku politiku hrvatske vlade! Dakle mi „Marginalci“ ( s navodnicima i bez navodnika) smo protiv: uklanjanja HOS-ove ploče,  protiv Jokićeve kurikularne reforme, protiv usvajanja Istanbulske konvencije, protiv financiranja četničkih Novosti, protiv Frljizacije hrvatske kulture, protiv protupravnog financiranja Srpske pravoslavne crkve, protiv političkog imenovanja antihrvatskih konzula i veleposlanika, protiv uhljeba na svim razinama itd.

Što mi „MARGINALCI“ tražimo?

Mi „Marginalci“ tražimo: izmjenu izbornoga zakona, reformu pravosuđa, izmjenu ovršnoga zakona, reformu zdravstva, tražimo istinu o Jasenovcu, zaštiti hrvatskog književnog jezika,  zaštitu obitelji i naše pozitivne tradicije, tražimo procesuiranje zločinaca i udaljavanje antihrvatskih kadrova iz državnih službi (četničkih ubojica i silovatelja, udbaša i kosovaca). To mi „Marginalci“ tražimo bez odgode! 

Nažalost, hrvatska vlada ne želi nužne (navedene) reforme i na taj način radi protiv hrvatskoga naroda i države. Takozvani „Marginalci“ (branitelji, domoljubi, udovice hrvatskih branitelja) ne ometaju napredak Hrvatske u nijednom pogledu jer nisu na položajima, nisu u toj poziciji, nisu na vlasti već su marginalizirani od antihrvatske vlasti. Napredak Hrvatske ometaju uhljebi u hrvatskoj vladi (npr. ministarka kulture, ministarka obrazovanja, ministarka spoljnih poslova) koje je odabrao odlični Premijer!

Dr. sc. Marko Jukić

Hrvatski branitelj i domoljub (takozvani „marginalac“)

 

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Dr. Marko Jukić

Istanbulska konvencija ne može pomoći ženama!

Objavljeno

- datum

Istanbulska konvencija je dokument kojim se narodu nameće rodna ideologija, kojom se uništava obitelj, kojom se negira nacionalna tradicija i vjera.  Konvencija je protupravni akt jer je donesena na nedemokratski način (od onih koji se zaklinju u demokraciju),  donijeli su je ministri (ne parlamenti) u Istanbulu 11. svibnja 2011. godine po principu „Uzmi ili ostavi“, bez rasprave.

Osuda bilo kojeg oblika (fizičkog, verbalnog i drugog) nasilja u obitelji, nasilja nad ženama i djevojčicama.

Istanbulske konvencije ne može spriječiti nasilje u obitelji, ne može pomoći ženama, djevojčicama i muškarcima pa je ne treba usvajati. Za nasilje se ne sudi po Istanbulskoj konvenciji već temeljem zakona. Ako su zakoni nedostatni i/ili loši izmijenimo ih. Za promjenu, poboljšanje, zakona ne treba usvajati Istanbulsku konvenciju. Hrvatska ima dovoljno zakona kojima može zaštititi žrtvu i kazniti nasilnika i to nije problem. Problem je sporo, neučinkovito i neujednačeno sudstvo u Republici Hrvatskoj i to je ono što treba promijeniti.

Današnja situacija u Hrvatskoj je shizofrena jer umjesto suda sudi ulica, sude „sluškinje“, sude udruge civilnoga društva i mediji. Oni donose presudu prije započinjanja bilo kakvog ozbiljnog pravnog postupka, oni razapinju nasilnika ili takozvanog nasilnika i vrše silan pritisak na pravosuđe. Nadalje, oni imaju dvostruke kriterije i sude na osnovu svojih ideoloških uvjerenja, svoje seksualne orjentacije a ne temeljem dokaza. Da bi se nekoga osudilo nasilje treba dokazati a to nije nimalo lako. Ulica, civilne udruge, „sluškinje“, bivše skojevke i neprofesionalni mediji ne mogu sudu podastrijeti konkretne dokaze o nasilju u nekoj obitelji pa bi bilo dobro da ne sude prije suda.  Do kada će ulica, „sluškinje“, udruge i mediji nekažnjeno blatiti sve one koji ne misle kao oni, podmetati i lagati?

U tekstu konvencije se navodi glavni cilj a to je usvajanje i primjena rodne ideologije a sve ostalo je maska. Rodna ideologija se prema konvenciji mora ugraditi u obrazovni sustav, pravosuđe i nametnuti bez pogovora, bez izmjena!

„Konvencijom se propisuju djela nasilja koja uključuju tjelesno, psihičko i seksualno nasilje te seksualno uznemiravanje, prisilne brakove, sakaćenje ženskih spolnih organa i prisilne pobačaje, a većina kojih čini dio hrvatskog kaznenog i prekršajnog zakonodavstva, koje se odnosi na područje zaštite i sankcioniranja nasilja u obitelji, te sadrži odredbe o kažnjavanju poticanja, pomaganja i pokušajima počinjenja kaznenih i prekršajnih djela te sankcije.“

Tko će odrediti, procijeniti što je seksualno uznemiravanje? Hoće li to određivati pojedinci  i udruge bolesne seksualne orijentacija, hoće li to određivati „sluškinje“, udruge civilnoga društva i neprofesionalni mediji?

Kakve veze imaju slučajevi sakaćenja ženskih spolnih organa, prisilni brakovi i prisilni pobačaji s hrvatskom zbiljom? NIKAKVE!

„… prepoznajući stalna kršenja ljudskih prava tijekom oružanih sukoba koja pogađaju civilno stanovništvo, posebno žene u obliku široko rasprostranjenog ili sustavnog silovanja i seksualnog nasilja te mogućnost porasta rodno utemeljenog nasilja tijekom i nakon sukoba;“

Za vrijeme Domovinskog rata u Hrvatskoj dogodili su se strašni zločini nad ženama (silovanja, fizičko zlostavljanje i ubojstva žena) koja pravosuđe nije procesuiralo. Civilne udruge u Hrvatskoj, LGBT zajednica, „sluškinje“ i mediji se nisu zapitali zašto ti zločini nisu procesuirani i zašto te žene nisu dobile kakvu takvu zadovoljštinu.  Kako promotori usvajanja Istanbulske konvencije imaju obraza tražiti usvajanje konvencije kada nisu ništa napravile za žene u svojoj sredini koje su bile žrtve nasilja? Kakve su to žene, kakvi su to ljudi? 

Niti jedna država, pa tako ni Hrvatska, nije obvezna ratificirati konvenciju!

Stručnjaci, znanstvenici i normalni su napisali mnogi tekstova kojima su pojasnili suštinu Istanbulske konvencije (uvođenje rodne ideologije u sve pore društva i negiranje obitelji, tradicije, vjere) te ovom prilikom ne treba ponavljati. Budući da mainstream mediji nikada ne govore i ne pišu da usvajanjem Istanbulska konvencija država potpisnica nema pravo izražavanja rezervi i da mora obvezno poštivati imunitet GVERIO članova bez obzira kako se oni ponašaju jer su oni izuzeti od poštivanja zakona države u kojoj provode nadzor (vidi dalje)! Članovi GVERIO komisije mogu provoditi samovolju a da im nitko ne može ništa. Zar to nije zločinački plan?

Važni izvadci (koji određuju nadzor) iz PRIJEDLOG ZAKONA O POTVRĐIVANJU KONVENCIJE VIJEĆA EUROPE O SPREČAVANJU I BORBI PROTIV NASILJA NAD ŽENAMA I NASILJA U OBITELJI:

Poglavlje IX. – Mehanizam nadzora

 Članak 66. – Skupina stručnih osoba za djelovanje protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji

Pitanje: Tko određuje stručnost osoba?

1. Skupina stručnih osoba za djelovanje protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (u daljnjem tekstu “GREVIO”) pratit će provedbu ove Konvencije od strane stranaka.

6. GREVIO usvaja vlastiti poslovnik.

Mora se unaprijed znati kakav je to poslovnik!

7. Članovi GREVIO-a, te ostali članovi izaslanstava koji izvršavaju posjete državama, kako je navedeno u članku 68., stavcima 9. i 14., uživat će povlastice i imunitete utvrđene u dodatku ove Konvencije.

Zašto uživaju povlastice i imunitet? Jesu li oni građani prvog reda, nadljudi?

Članak 78. – Rezerve

1. Nikakve rezerve ne mogu se staviti u pogledu bilo koje odredbe ove Konvencije, osim iznimaka predviđenih u stavcima 2. i 3.

Zašto država potpisnica ne može izraziti rezerve i prihvatiti samo ono što se odnosi na sprječavanje nasilja nad ženama? Jasno je da cilj konvencije nije zaštita žena i djevojčica, obitelji već uvođenje rodne ideologije!

Citat:

„Dodatak – Povlastice i imuniteti (Članak 66.)

  1. Ovaj dodatak primjenjuje se na članove GREVIO-a navedene u članku 66. ove Konvencije, kao i na ostale članove izaslanstava u posjeti državi. U svrhu ovog dodatka, izraz “ostali članovi izaslanstava u posjeti državi” uključivat će neovisne nacionalne stručne osobe i specijaliste navedene u članku 68. stavku 9. Konvencije, članove osoblja Vijeća Europe i tumače zaposlene od strane Vijeća Europe u pratnji GREVIO-a tijekom posjeta državi.

  2. Članovi GREVIO-a i drugi članovi izaslanstava u posjeti državi će, tijekom izvršavanja svojih funkcija koje se odnose na pripremu i izvršenje posjeta državi, kao i tijekom rada koji će uslijediti vezano uz njih, te putovanja u vezi ovih funkcija, uživati sljedeće povlastice i imunitete:

  a. imunitet od osobnog uhićenja ili pritvaranja i od zapljene osobne prtljage, te imunitet od pravnog postupka bilo koje vrste za izgovorene ili napisane riječi i radnje poduzete u službenom svojstvu;

  b. izuzeće od svih ograničenja njihove slobode kretanja prilikom izlaska iz zemlje ili povratka u zemlju prebivališta, te ulaska i izlaska iz zemlje u kojoj izvršavaju svoje funkcije, te od registracije kao stranca u zemlji koju posjećuju ili kroz koju prolaze u izvršavanju svojih funkcija.

 3. Tijekom putovanja poduzetog u izvršavanju njihovih funkcija, članovima GREVIO-a i ostalim članovima izaslanstava u posjeti državi će, u pogledu carina i deviznih kontrola, biti odobrene iste olakšice kakve se odobravaju predstavnicima stranih vlada koji su na privremenoj službenoj dužnosti.

  4. Dokumenti koji se odnose na ocjenu provedbe Konvencije, a koje nose članovi GREVIO-a i ostali članovi izaslanstava u posjeti državi su nepovredivi u mjeri u kojoj se tiču rada GREVIO-a. Nikakvo zaustavljanje ili cenzura neće se primijeniti na službenu komunikaciju GREVIO-a ili na službenu komunikaciju članova GREVIO-a i ostalih članova izaslanstava u posjeti državi.

  5. Kako bi se osigurala potpuna sloboda govora i potpuna neovisnost u obavljanju njihovih dužnosti, članovima GREVIO-a i ostalim članovima izaslanstava u posjeti državi imunitet od pravnog postupka za izgovorene i napisane riječi i radnje poduzete u izvršavanju dužnosti i dalje se odobrava, neovisno o tome što odnosna osoba više nije uključena u obavljanje tih dužnosti.

  6. Povlastice i imuniteti jamče se osobama navedenima u stavku 1. ovog dodatka s ciljem zaštite neovisnog izvršavanja njihovih funkcija u interesu GREVIO-a, a ne radi njihove osobne koristi. Odricanje od imuniteta osobama navedenima u stavku 1. ovog dodatka izvršit će glavni tajnik Vijeća Europe u svakom slučaju u kojem bi, po njegovom ili njezinom mišljenju, imunitet ometao izvršenje pravde i kada ga se može odreći bez štete za interese GREVIO-a.

Dakle,  članovi komisije GVERIO su građani prvoga reda iznad zakona države koju posjećuju, ne odgovaraju za svoje ponašanje (mogu silovati, krasti, lagati, mogu prenositi drogu i/ili oružje) jer ih policija, carina ne će kontrolirati. Članovi komisije GVERIO mogu napisati nakaradno izvješće i ne moraju snositi nikakvu odgovornost za napisano, učinjeno! Jesmo li mi robovi eurobirokrata ili slobodni ljudi?

Što eurobirokrati, pripadnici europskih istospolnih zajednica znaju o hrvatskoj povijesti, tradiciji, vjeri i običajima? Ne znaju ništa i njihove ocjene, mišljenja će biti  nakaradni. Evo dva primjera kako eurobirokrati postupaju i zbog čega se ne smiju potpisivati, usvajati dokumenti koji ne uvažavaju pravo naroda na očuvanje svoje samostalnosti, vjere i tradicije :

1.      Haški sud je trebao osuditi nalogodavce agresije na Republiku Hrvatsku ali nije, osudio je žrtvu. Za niz zločina u Hrvatskoj nisu podignute ni optužnice od strane Haškog suda (npr. Škabrnja, Sajmište, Lovas, Tovarnik, Glina itd.).  Balkanskom mesaru (Ratku Mladiću) se nije sudilo za zločine u Hrvatskoj!

Hrvatska je podržala osnivanje Haškoga suda pravde ali nije znala niti očekivala da će sud suditi po političkom diktatu a ne po međunarodnom pravu.

2.      Arbitraža o granici između Hrvatske i Slovenije je još jedan primjer silovanja činjenica, dokaza i prava od strane eurobirokrata. Arbitraža biva kompromitirana, Hrvatska to razotkrije i povuče se iz daljnjeg postupka a eurobirokrati nastave kao da se ništa nije dogodilo i bez sudjelovanja Republike Hrvatske donesu sramotnu odluku! Tako to rade eurobirokrati, tako to rade oni koji ne poštuju međunarodno pravo.

 Navedeni primjeri pokazuju da ne smijemo nikome dozvoliti  (usvajanjem, potpisivanjem) da daje ocjene, mišljenja o Hrvatskoj bez našeg aktivnog učešća. Budući da eurobirokrati, članovi euro-LGBT zajednica i drugi eurosmutljivci ne znaju ništa o hrvatskoj povijesti, tradiciji, i kulturi oni nisu kompetentni da daju mišljenja i ocjene stanja u hrvatskom društvu. Mi ne želimo biti EU robovi, kako nam Istanbulska konvencija nameće, me želimo biti ravnopravni građani EU zajednice koji imaju pravo na samoodređenje, svoju vjeru i tradiciju.

Usvajanjem Istanbulske konvencije nama se nameće obveza usvajanja rodne ideologije (članak 6.) i implementacija u sve pore društva (obrazovanje-članak 14., pravosuđe-članak 4., 5. 18. , društvene aktivnosti) bez pogovora! To je diktatura eurobirokrata na koju ne smijemo pristati! O tome koje su sve štetne posljedice usvajanja (promjene u zakonodavstvu-uvođenje pojma rod, promjene u obrazovnom sustavu, zapošljavanje novih birokrata (uhljeba), novi izdatci iz proračuna koji nema novca za zdravstvo i za lijekove itd.) je pisano prije i nije potrebno ponavljati.

Usvajanje Istanbulske konvencije ne će, ne može, zaštititi žene, djevojčice ni muškarce od nasilja (to joj nije glavni cilj, to je maska) pa je ne treba usvajati!

Dr. sc. Marko Jukić 

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Dr. Marko Jukić

SPLIT Pred prepunom dvoranom predstavljena knjiga “Hrvati pod KOS-ovim krilom: Završni račun Haaškog suda” 

Objavljeno

- datum

U velikoj dvorani Nadbiskupskog sjemeništa u Splitu održano je predstavljanje knjige “Hrvati pod KOS-ovim krilom: Završni račun Haaškog suda” autorice Višnje Starešine. Predstavljanje je organizirala Hrvatska udruga Benedikt a predstavljači su bili gospođa Hloverka Novak Srzić, gospodin dr. sc. Ivica Šola i gospođa Višnja Starešina (autorica knjige).  

U prepunoj dvorani Nadbiskupskog sjemeništa čuli smo o metodama djelovanja KOS-a i drugih službi koje su planirale i izvele agresiju na Republiku Hrvatsku. Također smo čuli o hrvatskoj institucionalnoj šutnji i veleizdaji. Čuli smo o međunarodnoj zavjeri u Haagu, udruženom zločinačkom poduhvatu protiv Republike Hrvatske. Haaški sud je bio politički sud s ciljem osude žrtve a ne agresora jer su glavni međunarodni  čimbenici bili protiv hrvatskoga naroda i hrvatske države. Čuli smo o veleizdaji hrvatske vlasti! Budući da UDBA i KOS i danas kontroliraju medije u Hrvatskoj nije bilo televizijskih ekipa HRT-a (HRT-a kojeg mi plaćamo!), nije bilo RTL-a, nije bilo NOVE TV itd. Komunističko-udbaške-kosovske  medije ne zanima istina, ne zanimaju ih dokumenti ni činjenice. Oni će i dalje pričati o građanskom ratu, oni će i dalje pričati laži o izdaju Vukovara i Slavonije 1991. itd.   

Udruženi zločinački poduhvat protiv Hrvatske u Hagu uradili su: bivše jugoslavenske tajne službe (UDBA i KOS) koje su postale srbijanske službe, Srbija, strane obavještajne službe i moćni ostatci bivših tajnih jugoslavenskih službi u Hrvatskoj (svojim lažnim svjedočenjima, davanjem državnih tajnih dokumenata).

Predstavljači su jasno kazali  da nije ništa slučajno da je sve pomno planirano davno prije početka agresije na Hrvatsku. Samo naivci ne vide dokumente i ne mogu povezati ljude i događaje. Na predstavljanju je naglašeno da je agresija na Hrvatsku planirana mnogo godina prije i da je intenzivirana nekoliko godina prije raspada Jugoslavije. Početak kraja Jugoslavije započeo je objavom  Memoranduma SANU i preustrojem vojnih oblasti (formiranje Prve vojne oblasti pod upravom Beograda i formiranje Kninskog korpusa). Vojnim preustrojem su stvoreni preduvjeti da se brzo iziđe na  zamišljenu granicu velike Srbije (Virovitica-Karlovac-Karlobag).

Politički i vojni vrh Jugoslavije je bio svjestan da Jugoslavija ne može opstati pa je određenim službama dao u zadatak da izvrše pripreme za raspad države. KOS (vojna služba) je dobio zadatak da se infiltrira u civilnu sigurnosnu službu (UDBA) i u važne civilne institucije Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Makedonije. Hrvatska je bila glavni cilj jer bez Hrvatske nema velike Srbije. Predstavljači su pojasnili da se KOS  infiltrirao u civilnu obavještajnu službu (UDBA) i u strukture civilnoga društva, posebno u sudstvo, medije i visokoobrazovni sustav. Organizirana struktura KOS-a u Hrvatskoj je organizirala operaciju „ 13  grupa štakora“ („Labrador“)  da bi kompromitirao novoizabranu hrvatsku vlast 1991. godine. Cilj je bio prikazati je kao neoustašku, pronacističku vlast. KOS je proveo operaciju „Opera“  kojom je plasirao tezu o izdaji Vukovara i Slavonije 1991. godine. Također je KOS proveo operacije „Proboj I“  i  „Proboj II“, naoružavanje lokalnih Srba i organiziranje terorističkih akcija.

Agresija je planirana i izvršena, postoje dokazi, svjedočanstva agresorskih agenata i vojnika ali to Haaškom tužilaštvu nije bilo važno jer je njegova svrha ostvarenje interesnih ciljeva moćnih država (Velike Britanije, SAD, Rusije i drugih) a ne pravda.

Nije slučajno da su se istoga dana dogodili zločini u Vukovaru i Škabrnji, sve je to bio dio agresorskog plana. Nažalost, Haaški sud za zločin na Ovčari nije sudio temeljem dokumenata i činjenica. Haaški sud je sudio sporednim akterima, izvršiocima a ne nalogodavcima (JNA, KOS i Srbija). Za zločin u Škabrnji Haaški sud nije pokazao nikakav interes i to je još jedan dokaz političkog suda kojim se zločini agresora amnestiraju kao i njihov izvršitelj (general Mladić).   

Kada se vidi tko su bili tužitelji Haaškoga suda i odakle su došli jasno je da optužbe i presuda nisu mogle biti drugačije. Australac Graham Blewitt bio je glavni upravitelj optuživanja, on se već iskazao u Australiji kao provoditelj zločinačkog poduhvata protiv australskih Hrvata. Došao je u sud 1994. godine i bio do 2004. godine i sudjelovanje je u pisanju svih optužnica. Pri pisanju optužnica provodio je britansku politiku koja je raspodjelom krivnje između srbijanske i hrvatske strane amnestirala agresiju. Cilj je bio obnova Jugoslavije.

Istražitelji i sudci koji su časno htjeli obaviti svoj posao na Haaškom sudu su morali otići jer se nisu uklapali u politički sud.

Ključna osoba za djelovanje KOS-a, za planiranje i izvršenje agresije, bio je Aleksandar Aco Vasiljević koji će u konačnici postati suradnik (umjesto optuženik) zločinačkog suda u Haagu!

Agent KOS-a je potvrdio da je KOS imao 300 kontraobavještajnih grupa s mnogo suradnika u svim strukturama društva na području Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Makedonije.  Svjedočenjem agenata KOS-a na sudu je potvrđeno kako je djelovao KOS ali mreža KOS-a nije razotkrivena!  Istražitelje, tužitelje i sudce Haaškoga suda to nije zanimalo!

Zločinački sud je „završio“ rad,  zatvorio (ne u potpunosti) svoja vrata u prosincu 2017. godine. U UN-u smo čuli od glavnog tužitelja i sudca da su obavili sjajan posao (politički). Zaboravili su da je njihovim radom napravljen niz nepravdi, da je na području bivše Jugoslavije stanje vrlo nestabilno i da su oni svojim djelovanjem tome jako mnogo doprinijeli jer su djelovali kao politički sud a ne kao sud pravde.

Haaški sud nije osudio agresora (Srbiju) već je osudio žrtvu. Haaški sud nije osudio Miloševića, pod čudnim okolnostima je umro samo da se ne izreče presuda. Balkanski mesar (Mladić) nije suđen za zločine u Hrvatskoj nego samo za neke zločine u BiH i nakon 24 godine rada suda imamo samo prvostupanjsku presudu Mladiću. Nadalje njegov navodni dnevnik je ključan za osudu hrvatske šestorke u Haagu. Koja je poruka suda u Haagu za budućnost? Poruka je da će agresor biti amnestiran, nagrađen, da će žrtva biti ponižena i proglašena krivom jer se branila (ako se to ne uklapa u interese moćnih). Nažalost, to je završna poruka zločinačkog suda u Haagu!

dav

Zločini i način izvršenja (NKVD-ovske metode) u Domovinskom ratu su isti kao i 1945. godine. Hapšenje ili zarobljavanje pa vezanje zarobljenika žicom, mučenje, batinanje i metak u potiljak. Neshvatljivo je da je Haaški sud amnestirao (ili minimalizirao krivnju)  i nalogodavce i izvršioce navedenih zločina!  

Autorica izražava svoju nevjericu kako je Hrvatska država narušena iznutra i kako  državni dužnosnici nisu napravili ništa u obrani nacionalnih interesa, u obrani istine pred Haškim sudom već su sudjelovali u veleizdaji.  To je rezultat KOS-ove infiltracija koja nije očišćena i koja i danas djeluje u medijima, sudstvu, vladinim i obrazovnim institucijama. Dovoljno je pogledati tko predaje na Filozofskom fakultetu i Fakultetu političkih znanosti!

U najavi predstavljanja knjige je sve rečeno: „knjiga “Hrvati pod KOS-ovim krilom: Završni račun Haaškog suda” je svojevrsni vodič kroz manipulacije i falsifikate pred Haaškim sudom, kroz politički motivirane optužnice, montirane procese i mnogo nepravednih presuda. Analizirajući transkripte sa suđenja, presude, sjećanja izravnih sudionika procesa i drugu relevantnu literaturu, autorica prikazuje Haaški sud kao arenu za djelovanje obavještajnih službi, koje su preko njega vodile rat poslije rata.“

Neovisni novinari u koje spada i Višnja Starešina su pružili dokaze o zločinima haškog tužiteljstva i suda jer nisu podigli optužnice za niz zločina, jer nisu prihvatili dokaze obrane, jer su selektivno tužili i sudili, jer su bili u službu međunarodne politike a ne pravde. Hvala gospođi Višnji Starešina za još jedno djelo kojim razotkriva međunarodnu urotu protiv hrvatskog naroda i države. Knjigu treba pročitati i istinu širiti!

Dr. sc. Marko Jukić

 

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Facebook

Popularno