Poveži se

Dr. Marko Jukić

Dan Oružanih snaga Republike Hrvatske i Dan Hrvatske kopnene vojske (28. svibnja)

Objavljeno

- datum

Treba podsjetiti na povijesne dane domoljublja, dane kada je stvarana Hrvatska vojska 1991. godine. Bili su to dani ponosa, prkosa, odricanja i stradanja hrvatskih domoljuba koji su goloruki stali pred vojne transportere, tenkove i puščane cijevi.

Iz tog domoljubnog zanosa stvorena je Hrvatska vojska, stvorena je demokratska Republika Hrvatska. Stvaranje vojne sile u ratu, u vrijeme kada Hrvatsku kao državu nitko nije želio niti podržavao, je ostvarenje nemoguće misije koju su ostvarili hrvatski branitelji pod vodstvom dr. Franje Tuđmana.

Preteča Hrvatske vojske bio je Zbor narodne garde koji je formiran odlukom Predsjednika dr. Franje Tuđmana 20. travnja 1991. godine (Odluka o ustrojstvu Zbora narodne garde). Hrvatsku Teritorijalnu obranu su razoružali komunisti, Ivica Račan i drugovi, jer su oružje TO dali Jugoslavenskoj narodnoj armiji koja je to oružje dala pobunjenim Srbima koji su izvršili oružanu pobunu i okupirali 26% teritorija RH.  Nakon razoružavanja Teritorijalne obrane u Hrvatskoj je formiran Zbor narodne garde (ZNG) s ciljem obrane teritorijalnog integriteta RH. Zbor narodne garde je bio pod zapovjedništvom Ministarstva obrane a u okviru Ministarstva unutarnjih poslova.

Zadaće ZNG-a bile su zaštita državne granice i teritorijalnog integriteta RH te zaštita od narušavanja javnog reda i mira, zaštita od terorističkih prijetnji i djelovanja.

Prva smotra postrojbi Zbora narodne garde održana je 28. svibnja 1991. godine na stadionu NK“Zagreb“ u Zagrebu. Na smotri su dodijeljene zastave brigadama i položena je svečana prisega. Danas taj datum slavimo kao Dan Oružanih snaga Republike Hrvatske i Dan Hrvatske kopnene vojske. 

 

Bila je to prva službena smotra postrojbe koja je predala prijavak Predsjedniku.

“Vi ste danas položili prisegu i preuzeli veliku i plemenitu obvezu”, rekao je gardistima prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman i dodao:

“Nadam se da ćemo demokratskim putem spriječiti one koji nam žele raditi o glavi. Ali, bude li potrebno branit ćemo svi skupa, do posljednjeg, svoju slobodu i suverenost.”

Ispred Predsjednika bili su postrojeni i Združeni odred policije, Mornarička brigada ZNG-a, plave beretke, diverzanti, padobranci i pripadnici motoriziranih, zračnih, te protuoklopnih i protuzračnih jedinica. Također, uz puno simbolike, nazočni su bili i sinjski alkari.

Poslije svečane prisege domovini, predsjednik Tuđman predao je zastave zapovjednicima postrojenih brigada, a potom odaslao glavne poruke:

“Mi smo miroljubiv narod, no moramo stvoriti silu jer ima onih, koji bi htjeli protiv hrvatske slobode i suverenosti. Nećemo se naoružavati radi osvajanja tuđih teritorija, imat ćemo onoliko, koliko je potrebno za slobodu Hrvatske i hrvatskog naroda.”

Sustav vođenja i zapovijedanja, u početku, nije bio jasno definiran pa su nastajali nesporazumi oko nadležnosti. ZNG je tako bio pod dvojnom nadležnosti, MUP-a i Ministarstva obrane. Lokalni krizni štabovi su također bili uključeni u zapovijedanje iako nisu imali vojničkih znanja osim onih pojedinaca koji su prije bili profesionalni vojnici ili su prošli obuku za vrijeme služenja vojnoga roka. 

Oznaka HOS-a iz 1991.

Hrvatska stranka prava organizirala je svoje oružane odrede, Hrvatske obrambene snage (HOS), koje su bile privatno naoružane, razmjerno dobro obučene i uvježbane na taktičkoj razini te raspoređene na kritična mjesta na bojištima. Krajem 1991.  i početkom 1992. godine su jedinice HOS-a postale sastavni dio Hrvatske vojske. 

 

       

 

U rujnu 1991. godine se oružana snage organiziraju u jedinstvenu Hrvatsku vojsku a 21. rujna 1991. godine se uspostavlja Glavni stožer Hrvatske vojske. Dana 3. studenoga 1991. godine su jedinice ZNG-a formalno preimenovane u Hrvatsku vojsku.

Ratna zastava HOS-a

Udarnu snagu Kopnene vojske činile su gardijske postrojbe oslonjene na profesionalni kadar; važan doprinos sposobnosti oružane sile davala je i Specijalna policija RH. Pored Kopnene vojske organizirao je Hrvatsko ratno zrakoplovstvo i Hrvatska ratna mornarica. Svi rodovi vojske su dali svoj doprinos očuvanju RH a kasnije i oslobađanju okupiranih područja.

Oružane snage Republike Hrvatske bile su u ratnom ustroju sve do 12. ožujka 1996., kad su odlukom predsjednika RH Franje Tuđmana prešle na mirnodopski ustroj.

Oružane snage Republike Hrvatske danas

„Oružane snage Republike Hrvatske (kratica OSRH) službeni je naziv za Hrvatsku vojsku. Oružane snage štite suverenitet i neovisnost Republike Hrvatske te brane njezinu teritorijalnu cjelovitost, što im je glavna zadaća. Pored toga, OSRH sudjeluju u međunarodnim mirovnim, humanitarnim i drugim operacijama i misijama, obavljaju određene zadatke u stanju neposredne ugroženosti te pružaju pomoć institucijama civilne vlasti i stanovništvu u slučaju prirodnih, tehničko-tehnoloških i ekoloških nesreća.“

Republika Hrvatska je 2009. godina postala članica NATO saveza.

Pripadnici Oružanih snaga sudjeluju u mirovnim misijama (prva misija – 1999. Sierra Leone) UN-a, NATO-ovim misijama i misijama EU sudjelovalo je više od 5000 pripadnika Oružanih snaga.

Odlukom ministra obrane Damira Krstičevića u Vukovar, Sinj, Varaždin i Ploče vraćaju se djelatne postrojbe hrvatskih Oružanih snaga.

Godine 2007. donešena je Odluka o nepozivanju novaka na obvezu služenja vojnog roka, što je predstavljao bitan korak ka profesionalizaciji OSRH koja podrazumijeva ukidanje obveznog i uvođenje dragovoljnog služenja vojnog roka. Prvi naraštaj dragovoljnih ročnika započeo je služenje u studenom 2008. godine.

S obzirom na današnje globalne prilike i lokalne ugroze nužno je ponovno uvesti obvezno služenje vojnoga roka u trajanju od 3 mjeseca tako da se ročnici upoznaju s vojnim ustrojem, da se upoznaju s lakim naoružanjem i ponašanjem u slučaju ugroze. 

Obilježavajući Dan Oružanih snaga Republike Hrvatske moramo se sjetiti teških i slavnih dana Domovinskog rata, dana domoljublja, ponosa i prkosa. Sjetimo se svih onih koji su dali svoj život u borbi za slobodnu i neovisnu Republiku Hrvatsku, zapalimo svijeće i položimo vijence kao znak zahvalnosti, sjećanja i pažnje. Zahvalimo se braniteljima koji su ostvarili nemoguću misiju stvaranja slobodne Hrvatske. Sjetimo se predsjednika dr. Franje Tuđmana i njegovih suradnika koji su zaslužni za stvaranje i razvoj Oružanih snaga RH.  

 

Svim pripadnicima Oružanih snaga Republike Hrvatske čestitamo Dan Oružanih snaga Republike Hrvatske i Dan Hrvatske kopnene vojske.

Dr. Marko Jukić

Komentari

Komentari

Dr. Marko Jukić

(VIDEO) SPLIT PROTIV ratifikacije Istanbulske konvencije: “Zaštita žena” – podvala i obmana!

Objavljeno

- datum

U Splitu je održan prosvjed protiv ratifikacije Istanbulske konvencije koja promovira rodnu ideologiju, propagira abortus. Prosvjed je  organizirala Udruga Vigilare u suradnji s građanskom inicijativom „Zaštitimo žene, odbacimo (rodnu) ideologiju“.

“Zaštita žena” – podvala i obmana

Oni koji propagiraju usvajanje Istanbulske konvencije tvrde da se radi o zaštiti žena od nasilja. To je obična laž i podvala. Prvenstveno se radi o uvođenju rodne ideologije u društveni život države. Radi se o negaciji prava na život od začeća do prirodnog kraja i zbog toga tu konvenciju ne treba ratificirati. Republika Hrvatske, kao ni druge zemlje, nije obvezna ratificirati tu idiotsku konvenciju. Nasilje nad ženama je u RH pravno regulirano i tu nije  problem, problem je u nepoštivanju zakona i u nedostatku materijalnih sredstava da se postojeći zakoni provedu u praksi (svakodnevnom životu). Problem je u neučinkovitom pravosuđu a ne u nedostatku zakona. Ratifikacijom konvencije, po pitanju nasilja nad ženama se ništa ne mijenja ali po pitanju obrazovanja i društvenih odnosa se mnogo toga mijenja jer se uvodi rodna ideologija što je neprihvatljivo.

Nisu sudjelovale države članice EU, već im je nametnuto!!!

Činjenica je da u pisanju Istanbulske konvencije nisu sudjelovale države članice EU već im se ona nameće po principu „Uzmi ili ostavi“. Što je sramotno!

Čovjek se rađa kao muško ili žensko a ne kao neutralno biće pa je neprihvatljivo da bira svoj rod. Prihvaćanjem rodne ideologije doći će do nasilja nad ženama i do diskriminacije žena. Nadalje Istanbulska konvencija uništava obitelj kao temeljnu jedinku društva, uništava nacionalnu kulturu i tradiciju ako se  ne uklapa u postavljeni okvir.

Najtragičniji učinak konvencije je nametanje rodne ideologije u školske programe, u nastavu, jer se bitno utječe na odgoj mladih nametanjem rodne ideologije i negiranjem roditeljske uloge u njihovu odgoju. 

Neprihvatljivo je nametanje  Istanbulske konvencije u sve pore društva i života, čl.12 st.5 obvezuje stranke potpisnice da kulturu, običaje, vjeru i tradiciju, u mjeri u kojoj se razlikuju od načela Konvencije, trebaju podčiniti ciljevima Konvencije.

Konvencija ne dozvoljava nikakve rezerve (čl.78), izuzeća od strane potpisnica pa je čin nametanja volje što nije u skladu s proklamiranim demokratskim načelima ni slobodom izbora u koju se EU zaklinje.

Na prosvjedu protiv ratifikacije Istanbulske konvencije govorili su Teo Klarić, Danijela Visković Veršić, Mario Vojvodić, Vice Batarelo, Sanja Bilač, Josip Mužić i Matko Marušić (treba vidjeti video prikaz).   

Poruka i zaključak je da Istanbulsku konvenciju treba odbaciti kao neprihvatljivu sa znanstvenog, medicinskog, pravnog, društvenog, nacionalnog, obrazovnog, obiteljskog,  etičkog i vjerskog stajališta. Treba potražiti (Internet, tisak) što su stručnjaci napisali o štetnosti Istanbulske konvencije.

Dr. Marko Jukić/croative.net

Komentari

Pročitaj cijeli članak

Dr. Marko Jukić

Dr. M. Jukić: Cenzurom protiv obrazovne i kurikulne reforme HAZU

Objavljeno

- datum

U Hrvatskoj djeluje komunistička cenzura koja onemogućava obavijesti o nekim događajima (skupovima građana, predstavljanju knjiga, najavi koncerata itd.) pa je tako prešućeno i predstavljanje knjige HAZU-a.

Dana 7. rujna 2017. u Europskom domu u Zagrebu je predstavljena nova knjiga Prilozi za raspravu o obrazovnoj i kurikulnoj reformi – KRITIKE I VIZIJE o  čemu nas mediji nisu izvjestili, naime prešutjeli su predstavljanje knjige kao i osvrt na knjigu. Znanstveno vijeće za obrazovanje i školstvo HAZU, koje vodi akademik dr. Vladimir Paar, priredilo je i izdalo tzv. „Crvenu knjigu“ u kojoj su sažete stručne recenzije „Jokićeve“ Cjelovite kurikularne reforme (CKR), te vizija buduće obrazovne reforme.

Sramotna je cenzura komunističkih medija u Hrvatskoj. Umjesto da se potakne stručna rasprava o  prijedlogu Cjelovite kurikularne reforme (CRK) Jokića i suradnika zataškava se stručna kritika tog prijedloga i forsira se lupetanje o školi za 21 stoljeće. 

“Istaknuti znanstvenici i stručnjaci dali su posve suprotno mišljenje o razvikanoj Kurikularnoj reformi od onoga koje se stalno servira javnosti: stručnjaci tvrde da je nužno temeljito promijeniti prijedlog CKR-a Jokićeve skupine, a mnoge dijelove – treba pisati iznova!”

 “Recenzenti su ukazali na sljedeće nedostatke CKR-a: neprovedivost predložene metodologije kurikula, nerazumijevanje i zanemarivanje STEM područja kao bitnog čimbenika za gospodarski i društveni razvoj, odsustvo orijentacije na srednjoeuropski model kurikula (naročito njemački i austrijski), odsustvo orijentacije strukovnog školstva na dualni sustav obrazovanja afirmiran u svijetu, nedovoljni naglasak na temeljna znanja kao preduvjet za promjenjive buduće potrebe i kao osnove budućega cijeloživotnog obrazovanja, zanemarivanje odgojne funkcije škole i nedovoljnog uvažavanja nacionalnog identiteta. Zbog toga je, slažu se brojni stručnjaci, potrebno temeljito promijeniti prijedlog CKR-a, a znatne dijelove – iznova pisati!”

Temeljem mišljenja stručnjaka prijedlog CKR nije provediv ni prihvatljiv pa tvrdnja da je 90% prijedloga CKR prihvatljiva ne stoji te bi predsjednica Kolinda Grabar Kitarović  trebala naći bolje savjetnike za područje obrazovanja koji će uvažiti mišljenje eksperata a ne ulice i ideološki orjentiranih medija.

Vrijedno je ponovno navesti neke stručne recenzije:

 “Posrijedi je teško prohodan tekst, pisan zamornim metodičko-didaktičkim metajezikom prepunim birokratskih fraza i mutnih sintagmi, kojima kao da je cilj prikriti pedagoške, znanstvene i stručne nedostatke projekta. Odmah treba konstatirati da smo dobili slab, nedorađen i manjkav tekst iza kojeg se krije ne samo nekompetencija, nego i opasni voluntarizam”, tim riječima je CKR u stručnoj recenziji ocijenio akademik Krešimir Nemec, s Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

“Kvantitativnom analizom je pokazano da će prijedlog gimnazijskog kurikula dovesti do smanjenja broja studenata na prirodoslovnim, tehničkim, biomedicinskim i biotehničkim fakultetima, s dalekosežnim negativnim posljedicama na tehnološki i gospodarski razvoj Republike Hrvatske. Iznesenim modelom izbornosti prema kurikulu, dovodi se u nepovoljan položaj učenike iz manjih gradova i manjih gimnazija i zanemaruje se važnost i specifičnost STEM područja koje je ključno za znanstveno-tehnološki razvoj Hrvatske”, istaknuo je, pak, u svojoj stručnoj recenziji doc. dr.sc. Matko Glunčić, s Prirodoslovno-matematičkog fakulteta, Zagreb (u vrijeme pisanja recenzije nije bio državni tajnik u Ministarstvu znanosti i obrazovanja).

“Ne osjećam se ‘cenzorom’, kako je u javnom medijskom obraćanju titulirao dr. Jokić “analitičare” CKR-a, ako ću ukazati na konceptualne nejasnoće i nedosljednost ovoga dokumenta. Zamjetno je da se predloženi kurikul hrvatskoga jezika oslanja isključivo na metodičare školske prakse. Sigurno bi bilo više nego poželjno u doradu dokumenta, pored uvaženih kolega, uključiti sveučilišne profesore, kroatiste s katedri za hrvatski jezik i književnost, znanstvenike i filologe s Instituta za hrvatski jezik. Većina željenih ishoda slagana je copy paste, tj. od velike želje da se sve složi u tabele, ponavljanja konstrukcija riječi i cijelih rečenica su česta ili nezamjetno izmijenjena.

Model ishodi učenja, koji se nameće naučenom sadržaju, može biti kontraproduktivan. Mišljenja sam da navedena taksonomija vrednovanja i procjenjivanja nije prirodna predmetu – Hrvatski jezik. Popis djela hrvatske književnosti svakako bi morao biti zastupljeniji u odnosu oprema djelima europske i svjetske književnosti. Predloženi kurikul uvelike podilazi učeniku i njegovim očekivanjima, učeničkom osobnom doživljavanju. Zamjetno se izostavlja analitičko i sintetičko mišljenje koje bi trebalo njegovati. Hrvatski jezik kao sintagma se ne spominje. Hrvatska književnost u kanonu se nigdje izrijekom ne spominje. Duhovne vrijednosti jezika i književnosti su zanemarene, a u prvi plan su utisnute raznolike metode, definicije, ponderi itd.”, stoji u stručnoj recenziji dr.sc. Dubravke Brezak Stamać, profesorice XV. zagrebačke gimnazije.

“Iako sam bila članica dviju stručnih radnih skupina u okviru Cjelovite kurikularne reforme (za izradu prijedloga kurikuluma matematičkog područja i predmeta Matematika), nalazim važnim i nužnim upozoriti na neke elemente koje smatram neophodnim doraditi, popraviti ili čak ponovo napisati.

U formulacijama ishoda postoje brojne pogreške, neujednačenosti među razredima (terminološki i sadržajno), nejasnoće što ih čini teško ili nedovoljno jasnima za primjenu u praksi. Dio o povezanosti matematike s drugim odgojno-obrazovnim područjima, međupredmetnim temama i ostalim predmetima napisan je nejasno i nepovezano. Neke rečenice nisu razumljive, niti je jasna njihova veza s ostatkom teksta ili čak s naslovom. Na kraju moram dodati da, čitajući dokumente u cjelini, uopće nije jasno gdje bi se osuvremenjivanje, reformiranje i poboljšavanje u nastavi matematike trebalo vidjeti? Što bi to (prema kurikularnim dokumentima) u školi sada bilo drukčije nego do sada i na koji način bi ovako napisani dokument unaprijedio školsku praksu ili učeničke rezultate? Smatram da napisani dokumenti nisu spremni za provedbu, ali i da sami dokumenti ne mogu i neće poboljšati našu školsku svakodnevnicu”, napisala je, pak, u svojoj stručnoj recenziji CKR-a, dr.sc. Irena Mišurac s Filozofskog fakulteta u Splitu.

Iz navedenih mišljenja je jasno da je Jokićev prijedlog CKR-a nestručan i neprovediv  pa se postavlja pitanje zašto ministrica Divjak i ostali uporno nastoje provesti taj prijedlog CKR-a!? Zašto ministrica Divjak ne poštuje stručna mišljenja, recenzije, već lupeta o školi za 21 stoljeće bez argumenata?

Drugarica Divjak niti drug Jokić nisu došli na predstavljanje knjige Prilozi za raspravu o obrazovnoj i kurikulnoj reformi – KRITIKE I VIZIJE, njih stručno mišljenje 120 recenzenata ne zanima jer oni hoće političkim ucjenama provesti CKR kojim će unazaditi  obrazovni sustav u Hrvatskoj. Mediji su po nečijem naputku bojkotirali izvjestiti o predstavljanju knjige i iz toga se može zaključiti da je obrazovanje predmet ucjenivačke politike jedne stranke a ne stručno pitanje od nacionalne važnosti. Komunistički mediji svojom cenzurom rade protiv naroda i budućih naraštaja, protiv budućnosti hrvatske države!

Što se tiče strukovnog obrazovanja, “Hrvatska srednjoeuropska kurikulna reforma obrazovanja” (HSKRO) predlaže orijentaciju na uspješni srednjoeuropski model dualnog obrazovanja po uzoru na njemačko i austrijsko. Sukladno svjetskim iskustvima, kao najvažniji čimbenik reforme u fokusu pažnje treba biti nastavni kadar: poboljšanje materijalnog i društvenog statusa učitelja i nastavnika, stimulacija kvalitete, privlačenje stipendijama talentiranih mladih ljudi u nastavnički poziv i kvalitetno, stalno stručno usavršavanje, naročito za STEM područje.

Po pitanju nastavnog kadra Jokićev prijedlog je neprovediv prema mišljenju stručnjaka a i svakom laiku je jasno da u sadašnjim uvjetima nije moguće poboljšanje materijalnog i društvenog statusa učitelja i nastavnika niti je moguće njihovo kvalitetno stručno usavršavanje.

Treba podsjetiti da ništa ne počinje nametnutom Jokićevom skupinom za CKR:

“Doprinos temeljima moderne reforme hrvatskoga školstva predložen je prije više od deset godina u dokumentu Deklaracija o znanju – Hrvatska temeljena na znanju i primjeni znanja, urednici Eugen Pusić i Vladimir Paar, HAZU, 2004.: “U obrazovanju je bitno smanjiti opseg gradiva i enciklopedijski karakter učenja, preusmjeriti naglasak od memoriranja činjenica na njihovo međusobno povezivanje i razumijevanje. Ključna je kvaliteta usvojenog znanja, a ne njegov opseg.” Na tom načelu je tijekom 2003. do 2005. godine stručna skupina od 448 stručnjaka (iz škola, sveučilišta, znanstvenih instituta i HAZU) izradila prijedlog prvog dokumenta kurikulne reforme za osnovnu školu u Hrvatskoj (Vodič kroz HNOS, Ministarstvo znanosti obrazovanja i sporta, Zagreb, 2005.)

Da je tada nastavljena kurikulna reforma započeta eksperimentalnom primjenom u 49 škola 2005. godine (koja je 2006. bez obrazloženja prekinuta), danas bi u školskoj nastavi bilo manje nepotrebnih podataka i činjenica, a više dubljeg razumijevanja i sposobnosti primjene znanja, više novih metoda poučavanja i logičkog i kreativnog mišljenja. Također bi se mnogo bolje rješavao danas ozbiljan problem strukovnog školstva – uvođenje strukovnog obrazovanja prema uzoru uspješnog njemačkog i austrijskog dualnog modela, prilagođenog našim uvjetima”, stoji u „Crvenoj knjizi“, Znanstvenog vijeća za obrazovanje HAZU.

 “…HNOS-kurikul iz 2005. godine predvidio je obvezne sadržaje koji se trebaju obrađivati tijekom najmanje 70 posto vremena tijekom predviđene predmetne satnice. Prošireni sadržaji za dodatne ilustrativne primjere uz te sadržaje predloženi su samo orijentacijski i prepušteni izboru nastavnika. Ti prošireni sadržaji mogu pridonijeti boljem zornom razumijevanju gradiva, ali ih učenik ne treba znati za ocjenu, niti pamtiti”, stoji u kurikulu iz 2005. godine, koji je, iz nejasnih razloga, čini se potpuno odbačen…?!

Znanstveno vijeće za obrazovanje i školstvo HAZU-a je objavilo publikacije: “Hrvatsko školstvo u funkciji razvoja gospodarstva i društva – doprinos kurikulnim promjenama” (Bijela knjiga iz 2015.) te “Prilozi za raspravu o cjelovitoj kurikulnoj reformi” (Plava knjiga iz 2016.). Treća knjiga „Prilozi za raspravu o obrazovnoj i kurikulnoj reformi – KRITIKE I VIZIJE” (Crvena knjiga 2017.).  U “Crvenoj knjizi” je  završni prikaz rada Znanstvenog vijeća za obrazovanje i školstvo HAZU na recenzijama cjelovite kurikulne reforme i viziji obrazovne reforme.

Zašto se ministrica Divjak i ostali konkretno ne očituje što nije dobro u publikacijama HAZU-a, gdje  Znanstveno vijeće za obrazovanje i školstvo HAZU-a nije u pravu i zašto se ne organizira stvarna javna rasprava stručnjaka o reformi obrazovnog sustava i kurikulne reforme. Stalno se govori o važnosti znanosti i stručnog mišljenja a u praksi politički postavljena nekompetentna ministrica negira znanost i struku. Zašto se ministrica ne očituje o mišljenjima 120 kvalificiranih recenzenata, točku po točku?

Nedopustivo je da o reformi obrazovnog sustava i kurikula odlučuje politički nametnuta ministrica koja nije dorasla postavljenom zadatku a s druge strane ne želi čuti niti raspravljati o mišljenjima recenzenata, ne želi čuti mišljenje Znanstvenog vijeća za obrazovanje i školstvo HAZU-a već uporno lupeta o 21 stoljeću i informatici bez obrazloženja što to znači za učenika, studenta i nastavnika.

U školi se mnoge toga mora NAUČITI, ako učenik ne nauči pravopis hrvatskog jezika ne može točno pisati pa je lupetanje o kreativnosti učenika promašeno. Što učenik mora naučiti a o čemu treba biti samo informiran to treba odrediti struka a ne koalicija HDZ-a i HNS-a..

Žalosno je da o obrazovnoj reformi glavnu riječ vode ljudi koji ucjenom žele progurati Jokićev prijedlog CKR-a koji je nestručan, neprovediv, koji je bez nacionalnoga i svjetonazorskoga identiteta, koji zanemaruje odgojne funkcije škole. To je mišljenje eksperata, recenzenata, dugogodišnjih prosvjetnih radnika i treba ga poštivati a ne ignorirati!

Govoriti o budućnosti mladih a nametati Jokićev CKR je nedopustivo nakon stručnih recenzija tog prijedloga.

Sramotna je izjava ministrice koja kaže da je obrazovanje stvar koalicijskog dogovora HDZ-a i HNS-a (znači ne struke već isključivo politike) i da ona zastupa stavove HNS-a. Nadalje ministrica je protiv ideoloških rovova a sama je u jednom ideološkom rovu iz kojega se negira hrvatski jezik, negiraju povijesne istine, provodi cenzuru i politička trgovina najgore vrste.

Ministrica je govorila o depolitizaciji obrazovanja ali je zaboravila da je zahvaljujući političkoj trgovini došla na ministarsko mjesto, također je zaboravila da ono što ona zastupa u ime HNS-a je politika (loša politika jer vodi gubitku identiteta, negiranju hrvatskog jezika i povijesnih činjenica).

Škola za 21 stoljeća, za budućnost, bez hrvatskog jezika, bez povijesti, bez nacionalnog identiteta i odgoja je loša škola koja nam se nudi temeljem koalicijskog sporazuma.

Naša je dužnost da kažemo NE Jokićevu prijedlogu CKR-a, da kažemo ministrici da iziđe iz HNS-ova ideološkog rova te da poštuje mišljenje kvalificiranih recenzenata jer je obrazovni sustav nacionalno a ne ideološko stranačko pitanje.

Ako ministrica ne može napraviti otklon od ideoloških stavova HNS-a (stalno se na njih poziva) neka odstupi!

Dr. Marko Jukić

Komentari

Pročitaj cijeli članak

Dr. Marko Jukić

Kome smeta HOS-ova ploča u Jasenovcu?

Objavljeno

- datum

Neprijatelji Republike Hrvatske opet skreću pažnji s važnih tema na spomen ploču HOS-ovcima. Na taj način se opstruira donošenje važnih zakona i bavljenje važnim temama za državu: izborni zakon, ovršni zakon, reforma pravosuđa, reforma državne uprave, sanacija zdravstva, rješavanje gospodarskih pitanja i mnogo drugih. Oni to rade jer mrze hrvatsku državu i Hrvate.

U vrijeme najveće ugroze Republike Hrvatske 1991. godine je stvoren HOS, 25. lipnja kao dobrovoljačka stranačka vojska. HV je tek bio u začetku stvaranja. U postrojbama HOS-a bili su Hrvati, Muslimani, Srbi, Slovenci i branili su Hrvatsku i BiH od četnika. Krajem studenoga 1991. godine odlukom Vrhovništva je HOS integriran u Hrvatsku vojsku. Postrojbe HOS-a su se borile na najtežim ratištima u Hrvatskoj i BiH. U borbi za Vukovar od njih 58 samo je 7 preživjelo. 

Ploča je postavljena poginulim HOS-ovcima:

Mario Huis (29 .), Dino Simić (25 g.), Zlatko Klasić (39 g.), Ivan Bebić (24 g.), Miroslav Martinovski (30 g.), Mirko Petrin (20 g. ), Davor Milaković (25 g.), Slavko Jager (25 g.), Željko Grgić (25 g.), Željko Barić (30 g.) i Milan Špoljarević (30 g).

Slavko Jager je bio Slovenac iz Maribora koji se pridružio HOS-ovcima u borbi protiv velikosrpske agresije sa samo 25 godina. Rođen je 17.11.1966., živio u Sloveniji, neoženjen. Poginuo je 29. studenog 1991. Bio je teško ranjen, pao u okruženje i ruke četnicima. Četnici su mu iskopali oči odvijačem i polomili mu svaku kost te ispalili u njega čak 76 metaka!

Što kažu drugovi iz HNS-a i SDSS-a na ovaj zločin! Budući da  do sada nisu osudili ovaj gnjusni zločin vrijeme je da se javno izjasne! Ako se ne izjasne znači da odobravaju četnički zločin.

HOS-ov grb sa ‘Za dom spremni’ registriran je u državnom uredu i legalan je!

Sve je po zakonu!

Kome smeta HOS-ova ploča u Jasenovcu? Odgovor je vrlo jednostavan: Smeta četnicima  i komunjarama, smeta komunističkim zločincima i njihovoj djeci. Normalnim ljudima ne smeta.

Udruga HOS-a je uredno registrirana sa svojim oznakama. S tim oznakama je branila Republiku Hrvatsku u Domovinskom ratu i nama nikakva razloga da na ploči ne budu sve oznake HOS-a. Poginuli branitelji su časno branili Republiku Hrvatsku i nemaju nikakve veze s ustašama, nemaju nikakve veze s NDH pa je zločin povezivati ih s ustašama i fašistima.

Sramotno je da se HNS, SDSS, IDS  i ostali neprijatelji služe ucjenama, da ucjenjuju premijera. Ako Vlada, premijer, pristanu na ucjenu trebaju podnijeti ostavku jer je sramotno pristati na ucjene ljudi koji mrze Hrvatsku i Hrvate, koji stalno blate hrvatsku državu i izmišljaju fašizam i ustaštvo. To je nedopustivo i vrijeme je da se to javno kaže.

Ploča je postavljena u skladu sa zakonom i nitko nema pravo da je dira. Nitko nema pravo da izvrće činjenice i izmišlja ustaštvo. Dosta nam je laži  i podmetanja druga Pupovca. On voli hrvatske kune ali ne priznaje hrvatsku državu, blati je i proglašava ustaškom, fašističkom. Kako mu ne smetaju „ustaške kune“ ? Smeta mu obilježavanje Oluje, smeta mu iznošenje istine, smeta mu ploča hrvatskim braniteljima. Taj isti Pupovac svake godine slavi zločin nad Hrvatima i etičko čišćenje, svake godine širi laži  o Šaranovoj jami. Kakvo je to pravosuđe u RH kojemu smeta povik Za dom spremni a ne smeta mu slavljene četničkih zločina, iznošenje laži i podvala te širenje međunacionalne mržnje? Samo izdajnici mogu tolerirati takvo ponašanje, širenje laži i mržnje. Laž o Jasenovcu se uporno ponavlja i nikome ništa. U Jasenovcu je postojala dokumentacija o prijamu u radni logor i temeljem te dokumentacije se lako može utvrditi broj žrtava. Dokumentacija je otuđena i skrivena. U Jasenovcu je vjerojatno bilo oko 21 000 (dvadesetjedna tisuća) žrtava, većina je umrla od teškog rada, uvjeta života i bolesti a manji broj je ubijen. Iz logora Jasenovac, Stara Gradiška i Lepoglava je pušteno 1600 ljudi koji su bili zatočeni zbog protudržavne djelatnosti! Dosta je laži, neka vrate orginalnu dokumentaciju koju su otuđile pa neka argumentirano dokažu broj žrtava. Iskapanja u tri navrata su rezultirala s ostacima 481 žrtve. Negiranje partizanskog logora od 1945. do 1952. godine je također sramotno.   

Plenkovićevo povjerenstvo nije potrebno zbog ploče jer je ona postavljena po zakonu. Povjerenstvo nam treba da uklone imena ulica koja nose ime zločinaca, povjerenstvo nam treba da uklonimo spomenik četničkom zločinu u Srbu, Boričevcu, Drvaru, povjerenstvo nam treba da zabranimo širenje laži i mržnje i manifestacije pokraj jama u kojima nema niti jedan posmrtni ostatak.

Kada će komunističko-četnička bratija priznati zločine koje su napravili za vrijeme prve Jugoslavije, za vrijeme Drugog svjetskog rata, nakon rata i u Domovinskom ratu.

DOSTA IZJEDNAČAVANJA AGRESORA I ŽRTVE: PLENKOVIĆU, NE TRGUJ NACIONALNIM INTERESIMA I DOSTOJANSTVOM ŽRTAVA!

Zar nije dosta ponižavanja žrtve, izjednjačavanja agresora i žrtve. Plenković bi trebao znati da se s nacionalnim interesima, simbolima i dostojanstvom ne smije trgovati i da ne smije pristati na nikakve ucjene. Ako bratija ostaje pri ucjenama treba ići na nove izbore!

Pod pojmom antifašizam u Hrvatskoj se krije četništvo i komunistička ideologija. Četnici su uredno surađivali s talijanskim fašistima, s njim su pravili zločine (npr. Gata), s njemačkim nacistima i eliminirali su oko 80 000 Židova. Na kraju rata su se preobukli i umjesto četničke kokarde stavili crvenu petokraku i onda napravili strašne zločine (Bleiburg, Macelj, Celje, Huda jama, rudnik Pogačnik, Kočevski rok, Jazovka, Zagreb s okolicom i drugdje)

“Na virtualnim mrežama čitava vojska četničkih provokatora, sa lažnih ali i stvarnih profila, vrijeđa hrvatske branitelje i narod, te poziva na osvetu i obračun s Hrvatima. Dio tih virtualnih četnika svakako ima i adrese u Hrvatskoj ali niti jedan nije priveden, jer se u Hrvatskoj smije vrijeđati i prijetiti Hrvatima. Jedino se ne smije prijetiti i vrijeđati premijera Plenkovića, pošto je on naš vrhovni vođa. “

Zašto pravna država dozvoljava takvo ponašanje? Ploča nikoga ne vrijeđa, ne širi mržnju a ovi šire mržnji i to se ne procesuira.  

Zašto je uhićen Marko Skejo? Jednostavno zato jer je branio Škabrnju i četnicima zadao mnogo muke!

Pozdrav Za dom spremni se koristio tijekom povijesti hrvatskog naroda ali to nema veze s poginulim braniteljima iz Domovinskog rata, to je bio legalni znak (grb) njihove postrojbe i postavljen je u skladu sa zakonom te ga ne treba dirati. Ako je Hrvatska pravna država spomen ploča se ne smije dirati!

Godinama se postavlja  pitanjem što sa spomenicima četnicima, ubojicama i silovateljima iz vremena Domovinskog rata (u Hrvatskoj). Tko dozvoljava podizanje tih spomenika? Kako ti spomenici nisu upitni našoj državnoj upravi? Evo jedan primjer. 

Je li normalno da ubojica hrvatskih policajaca ima spomenik u Hrvatskoj? Je li normalno da hrvatski teritorij proglašavaju srpskom zemljom? U kojoj civiliziranoj zemlji se može naći nešto slično? Bilo bi dobro da se gospodin Plenković, Bošnjaković, Kuščević i drugi očituju čija je to zemlja!

Kada će hrvatsko pravosuđe procesuirati ratne zločince, prijave i dokazi su poslani pravosuđu ali se ništa nije poduzelo. Kada će Stanimirović odgovarati, bio je u Vukovarskoj bolnici kad su odvedeni ranjenici i oni koji su se tamo sklonili. Kada će hrvatsko pravosuđe  procesuirati ubojice dr. Ivana Šretera? Što o ovome misle dugogodišnji dežurni ucjenjivači?

Branitelji ne smijete dozvoliti da se spomen ploča poginulim braniteljima ukloni, to je pitanje časti, dostojanstva i dosljednosti.

 Dr. Marko Jukić/Croative.net

Komentari

Pročitaj cijeli članak

Facebook

Popularno

Copyright © 2017 Croative.net.