Connect with us

Dr. Marko Jukić

Dan Oružanih snaga Republike Hrvatske i Dan Hrvatske kopnene vojske (28. svibnja)

Objavljeno

- datum

Treba podsjetiti na povijesne dane domoljublja, dane kada je stvarana Hrvatska vojska 1991. godine. Bili su to dani ponosa, prkosa, odricanja i stradanja hrvatskih domoljuba koji su goloruki stali pred vojne transportere, tenkove i puščane cijevi.

Iz tog domoljubnog zanosa stvorena je Hrvatska vojska, stvorena je demokratska Republika Hrvatska. Stvaranje vojne sile u ratu, u vrijeme kada Hrvatsku kao državu nitko nije želio niti podržavao, je ostvarenje nemoguće misije koju su ostvarili hrvatski branitelji pod vodstvom dr. Franje Tuđmana.

Preteča Hrvatske vojske bio je Zbor narodne garde koji je formiran odlukom Predsjednika dr. Franje Tuđmana 20. travnja 1991. godine (Odluka o ustrojstvu Zbora narodne garde). Hrvatsku Teritorijalnu obranu su razoružali komunisti, Ivica Račan i drugovi, jer su oružje TO dali Jugoslavenskoj narodnoj armiji koja je to oružje dala pobunjenim Srbima koji su izvršili oružanu pobunu i okupirali 26% teritorija RH.  Nakon razoružavanja Teritorijalne obrane u Hrvatskoj je formiran Zbor narodne garde (ZNG) s ciljem obrane teritorijalnog integriteta RH. Zbor narodne garde je bio pod zapovjedništvom Ministarstva obrane a u okviru Ministarstva unutarnjih poslova.

Zadaće ZNG-a bile su zaštita državne granice i teritorijalnog integriteta RH te zaštita od narušavanja javnog reda i mira, zaštita od terorističkih prijetnji i djelovanja.

Prva smotra postrojbi Zbora narodne garde održana je 28. svibnja 1991. godine na stadionu NK“Zagreb“ u Zagrebu. Na smotri su dodijeljene zastave brigadama i položena je svečana prisega. Danas taj datum slavimo kao Dan Oružanih snaga Republike Hrvatske i Dan Hrvatske kopnene vojske. 

 

Bila je to prva službena smotra postrojbe koja je predala prijavak Predsjedniku.

“Vi ste danas položili prisegu i preuzeli veliku i plemenitu obvezu”, rekao je gardistima prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman i dodao:

“Nadam se da ćemo demokratskim putem spriječiti one koji nam žele raditi o glavi. Ali, bude li potrebno branit ćemo svi skupa, do posljednjeg, svoju slobodu i suverenost.”

Ispred Predsjednika bili su postrojeni i Združeni odred policije, Mornarička brigada ZNG-a, plave beretke, diverzanti, padobranci i pripadnici motoriziranih, zračnih, te protuoklopnih i protuzračnih jedinica. Također, uz puno simbolike, nazočni su bili i sinjski alkari.

Poslije svečane prisege domovini, predsjednik Tuđman predao je zastave zapovjednicima postrojenih brigada, a potom odaslao glavne poruke:

“Mi smo miroljubiv narod, no moramo stvoriti silu jer ima onih, koji bi htjeli protiv hrvatske slobode i suverenosti. Nećemo se naoružavati radi osvajanja tuđih teritorija, imat ćemo onoliko, koliko je potrebno za slobodu Hrvatske i hrvatskog naroda.”

Sustav vođenja i zapovijedanja, u početku, nije bio jasno definiran pa su nastajali nesporazumi oko nadležnosti. ZNG je tako bio pod dvojnom nadležnosti, MUP-a i Ministarstva obrane. Lokalni krizni štabovi su također bili uključeni u zapovijedanje iako nisu imali vojničkih znanja osim onih pojedinaca koji su prije bili profesionalni vojnici ili su prošli obuku za vrijeme služenja vojnoga roka. 

Oznaka HOS-a iz 1991.

Hrvatska stranka prava organizirala je svoje oružane odrede, Hrvatske obrambene snage (HOS), koje su bile privatno naoružane, razmjerno dobro obučene i uvježbane na taktičkoj razini te raspoređene na kritična mjesta na bojištima. Krajem 1991.  i početkom 1992. godine su jedinice HOS-a postale sastavni dio Hrvatske vojske. 

 

       

 

U rujnu 1991. godine se oružana snage organiziraju u jedinstvenu Hrvatsku vojsku a 21. rujna 1991. godine se uspostavlja Glavni stožer Hrvatske vojske. Dana 3. studenoga 1991. godine su jedinice ZNG-a formalno preimenovane u Hrvatsku vojsku.

Ratna zastava HOS-a

Udarnu snagu Kopnene vojske činile su gardijske postrojbe oslonjene na profesionalni kadar; važan doprinos sposobnosti oružane sile davala je i Specijalna policija RH. Pored Kopnene vojske organizirao je Hrvatsko ratno zrakoplovstvo i Hrvatska ratna mornarica. Svi rodovi vojske su dali svoj doprinos očuvanju RH a kasnije i oslobađanju okupiranih područja.

Oružane snage Republike Hrvatske bile su u ratnom ustroju sve do 12. ožujka 1996., kad su odlukom predsjednika RH Franje Tuđmana prešle na mirnodopski ustroj.

Oružane snage Republike Hrvatske danas

„Oružane snage Republike Hrvatske (kratica OSRH) službeni je naziv za Hrvatsku vojsku. Oružane snage štite suverenitet i neovisnost Republike Hrvatske te brane njezinu teritorijalnu cjelovitost, što im je glavna zadaća. Pored toga, OSRH sudjeluju u međunarodnim mirovnim, humanitarnim i drugim operacijama i misijama, obavljaju određene zadatke u stanju neposredne ugroženosti te pružaju pomoć institucijama civilne vlasti i stanovništvu u slučaju prirodnih, tehničko-tehnoloških i ekoloških nesreća.“

Republika Hrvatska je 2009. godina postala članica NATO saveza.

Pripadnici Oružanih snaga sudjeluju u mirovnim misijama (prva misija – 1999. Sierra Leone) UN-a, NATO-ovim misijama i misijama EU sudjelovalo je više od 5000 pripadnika Oružanih snaga.

Odlukom ministra obrane Damira Krstičevića u Vukovar, Sinj, Varaždin i Ploče vraćaju se djelatne postrojbe hrvatskih Oružanih snaga.

Godine 2007. donešena je Odluka o nepozivanju novaka na obvezu služenja vojnog roka, što je predstavljao bitan korak ka profesionalizaciji OSRH koja podrazumijeva ukidanje obveznog i uvođenje dragovoljnog služenja vojnog roka. Prvi naraštaj dragovoljnih ročnika započeo je služenje u studenom 2008. godine.

S obzirom na današnje globalne prilike i lokalne ugroze nužno je ponovno uvesti obvezno služenje vojnoga roka u trajanju od 3 mjeseca tako da se ročnici upoznaju s vojnim ustrojem, da se upoznaju s lakim naoružanjem i ponašanjem u slučaju ugroze. 

Obilježavajući Dan Oružanih snaga Republike Hrvatske moramo se sjetiti teških i slavnih dana Domovinskog rata, dana domoljublja, ponosa i prkosa. Sjetimo se svih onih koji su dali svoj život u borbi za slobodnu i neovisnu Republiku Hrvatsku, zapalimo svijeće i položimo vijence kao znak zahvalnosti, sjećanja i pažnje. Zahvalimo se braniteljima koji su ostvarili nemoguću misiju stvaranja slobodne Hrvatske. Sjetimo se predsjednika dr. Franje Tuđmana i njegovih suradnika koji su zaslužni za stvaranje i razvoj Oružanih snaga RH.  

 

Svim pripadnicima Oružanih snaga Republike Hrvatske čestitamo Dan Oružanih snaga Republike Hrvatske i Dan Hrvatske kopnene vojske.

Dr. Marko Jukić

Komentari

Oglasi
Komentari

Dr. Marko Jukić

Referendum za izmjenu izbornog zakona!

Objavljeno

- datum

„Svijet ne će biti uništen od onih koji čine zlo, nego od onih koji su ih gledali bez da su išta učinili.“ (Albert Einstein)

Što nam je pokazao petak 13. travnja 2018. godine?

U Saboru se u petak, 13. travnja 2018. godine, glasovalo za ratifikaciju Istanbulske konvencije. Za konvenciju je glasovalo 110 zastupnika, 30 ih je bilo protiv a dva su bila suzdržana. To glasovanje je pokazalo kako saborski zastupnici ne poštuju volju naroda, pokazalo je da je 110 saborskih zastupnika protiv suvereniteta Republike Hrvatske.

Treba istaknuti zastupnike koji su glasovali protiv ratifikacije konvencije: Ante Babić, Milijan Brkić, Stevo Culej, Ivan Čelić, Marija Jelkovac, Anton Kliman, Miro Kovač, Tomislav Lipoščak, Davor Lončar, Franjo Lucić, Davor Ivo Stier, Ivan Šipić, Petar Škorić, Miroslav Tuđman, Miro Bulj, Sonja Čikotić, Slaven Dobrović, Nikola Grmoja, Tomislav Panenić, Božo Petrov, Marko Sladoljev, Ivica Mišić, Bruna Esih, Željko Glasnović, Zlatko Hasanbegović, Goran Dodig, Branko Hrg, Ivan Lovrinović, Kažimir Varda te Hrvoje Zekanović.

Tog petka su uhljebi, izdajnici i neprijatelji Hrvatske digli ruku protiv suvereniteta RH, protiv samostalnosti RH, protiv Ustava RH. Oni su digli ruku za rodnu ideologiju, protiv naroda, protiv zdravog razuma, protiv naravnog zakona, protiv obitelji kao temeljne jedinke društva.

Očekivano protiv suvereniteta su glasali saborski zastupnici koji su inače protiv postojanja Republike Hrvatske (SDSS, HNS-GLAS, SDP,). Oni su bili protiv, ako se sjetimo devedesetih prošlog stoljeća, nastanka RH kao samostalne države.

HDZ je nekada bila domoljubna stranka koja je pod vodstvom dr. Franje Tuđmana izvojevala pobjedu na putu osamostaljenja RH. Sada je HDZ postala izdajnička stranka koja je protiv suvereniteta RH, koja negira naravne zakone, koja negira domoljublje i volju naroda.

Budući da Hrvatska nije morala ratificirati Istanbulsku konvenciju postavlja se pitanje zašto je toliko energije, laži, podmetanja i vrijeđanja uporabljeno za ratifikaciju! Rečeno nam je da nismo pročitali i da nismo razumjeli! Izdajnicima poručujem da smo pročitali i razumjeli da je usvajanje Istanbulske konvencije usvajanje rodne ideologije i čin veleizdaje jer ukida suverenitet Republike Hrvatske. Sramotno potcjenjivanje naroda i učenih pojedinaca koji su pisali i govorili zbog čega je IK neprihvatljiva. Svakom poluidiotu je jasno da Istanbulska konvencija ne štiti ženu od nasilja. Samo zakon, ako je dobar i ako se provodi u praksi, može zaštititi ženu od nasilja. Zakone imamo ali oni se ne provode! To premijeru i ministrima ne smeta, njima je normalno da imaju zakone koji su mrtvo slovo na papiru!?

Građanska inicijativa „Istina o Istanbulskoj“ najavila je prikupljanje potpisa za održavanje referenduma, na kojem bi se građani izjasnili jesu li za to da Hrvatska otkaže Istanbulsku konvenciju (IK). Lijepo je rekao dr. Zlatko Hasanbegović: Ne treba nam referendumski egzibicionizam putem kojega će marginalne skupine tražiti svoj politički prostor.

Nije nam potreban referendum o otkazivanju IK! Pravni stručnjaci upozoravaju da je referendum upitan jer se radi o međunarodnom ugovoru. O međunarodnim ugovorima se ne može odlučivati na referendumu!

Potreban, nužan, nam je referendum o izmjeni izbornoga zakona tako da uhljebi koji su dobili 162 ili 300 glasova na izborima ne odlučuju o budućnosti Hrvatske. Apsurdno je i sramotno da saborski zastupnici s minornim brojem glasova ruše suverenitet RH. Potrebna je izmjena izbornog zakona tako da 8 pokvarenih manjinaca ne odlučuje o budućnosti Hrvatske!

Izmjenom izbornoga zakona, izborom onih koji će poštivati volju naroda koji ih je izabrao rješit će se pitanje IK. Jednostavno će biti otkazana!

Što je pokazalo preferencijalno glasovanje?

Preferencijalno glasovanje je pokazalo koliko je naš izborni sustav nepravedan i jadan pa je tako predsjednik Hrvatskog Sabora Gordan Jandroković dobio 808 preferencijalnih a ministar Božinović 472 preferencijalna glasa, dok su Bruna Esih (10.471) i Zlatko Hasanbegović (11.708) dobili više od 10 000 preferencijalnih glasova! Drugarica Marija Puh iz HNS-a, koja nas nastoji „podučiti“, je dobila čak 369 preferencijalnih glasova!

Gore navedeno je razlog da nam je nužno potrebna promjena izbornog zakona. Budući da uhljebi, izdajnici i neprijatelji Hrvatske ne će mijenjati izborni zakon nužno je da se raspiše referendum o izmjeni izbornog zakona.

Dosta nam je izbornih lista na kojima su uhljebi, poltroni, vazelinci i poslušnici. Dosta nam je takozvanih neprincipjelnih kalicija koje ruše smisao izbora te na sramotan način mijenjaju izborne rezultate.

Dr. Marko Jukić

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Dr. Marko Jukić

Predstavljanje knjige „Tko je ubio Zvonka Bušića“, u Splitu

Objavljeno

- datum

Hrvatska udruga Benedikt i Hrvatski časnički zbor grada Splita organizirali su predstavljanje knjige “Tko je ubio Zvonka Bušića”. U velikoj dvorani Nadbiskupskog sjemeništa u Splitu, koja je bila puna, knjigu su predstavili novinar i publicist Josip Jović i autor Tihomir Dujmović.

Novinar i publicist Tihomir Dujmović je objavio manje poznate i nepoznate činjenice o događaju koji je obilježio život Zvonimira Bušića i njegove vjerne Julienne. Knjiga je pisana temeljem dokumenata, novinskih natpisa i mišljenja stručnjaka. Kronološki se navode: prva akcija Julienne Bušić (bacanje letaka u Zagrebu 1970. godine), otmica američkog zrakoplova, tragični događaj pri nestručnom pokušaju deaktivacija bombe, suđenje, bijeg iz zatvora iz kojega nitko nije pobjegao, intervencije za oslobađanje iz američkog zatvora, oslobađanje i dolazak u voljenu Hrvatsku. U knjizi su navedeni motivi koji su potakli Zvonka Bušića na akciju, tekst predavanja Julienne Bušić: Tko je terorist i zašto?, i osvrt autora Tihomira Dujmovića na našu hrvatsku stvarnost: Uspomene na idealizam kojeg više nema.  

Tihomir Dujmović ovom knjigom objavljuje istinu o životu Zvonka Bušića i njegove Julienne. Zvonko Bušić jest pogriješio ali nije bio terorist kao dobitnici Nobelove nagrade za mir: npr. Nelson Mandela, Jasef Arafat i drugi. Zvonko Bušić je postavio eksplozivnu napravu ali nije ubio policajca. Policajca je ubila nestručnost i nemar osobe (Terry McTigue) koja je vodila akciju deaktivacije bombe na poligonu, 35 kilometara dalje od mjesta gdje je bila postavljena. Nemar je prouzročio smrt jednog policajca i ranjavanje trojice (i samog voditelja akcije) 4 sata nakon što je bomba donesena na poligon gdje je trebala biti demontirana.

To je knjiga o Zvonku Bušiću – hrvatskom domoljubu, sanjaru i tragičaru, to je knjiga o činjenicama koje se prešućuju. Istinu o događajima, motivima akcije otimanja američkog zrakoplova prešućuju djeca i unuci komunističkih zločinaca kao i oni koji se dive njihovim zločinima. Oni pišu u današnjim tiskovinama, oni rade na televizijskim i radio postajama, oni uređuju portale i nameću svoju istinu, svoju ideologiju i sve one koji ne misle kao oni proglašavaju: fašistima, ustašama, teroristima itd.

Ta neprofesionalna, antihrvatska, antiljudska piskarala pišu da je Zvonko Bušić bio terorist što je netočno. Zvonko Bušić je bio borac za hrvatsku neovisnost, sanjar neovisne Hrvatske, čovjek koji je skrenuo pažnju svjetskoj javnosti na položaj Hrvata i Hrvatske u komunističkoj Jugoslaviji. Sudac koji je vodio sudski postupak je prije izricanja presude kazao: „Ovo je bolni i mučni zadatak, kojeg sud mora obaviti… Bilo bi nepravično i nepošteno kada ne bih prije početka rekao, da Zvonka Bušića i njegovu suprugu, kao i njihove drugove, ne smatram nikakvim ratnim zločincima niti teroristima. Držim da je neophodno važno, da svoj govor počnem s ovom primjedbom…“.

Kasnije se sudac John R. Bartels zalagao za otpust Zvonka Bušića iz zatvora. 

Zvonko Bušić je priznao svoju krivnju i odslužio 32 godine u američkom zatvoru, dulje no što je zakonski trebao. Julienne Bušić je bila 13 godina u zatvoru, također dulje no što je trebala. Za Zvonka i Julienne Bušića su vrijedila stroža pravila jer se svu krivnju za pogibelj policajca prebacilo na njih da se ne plati odšteta udovici poginulog policajca (izgubila je spor s gradom New Yorkom).

Godine 1976. otmice aviona nisu bile rijetkost, otmicama se htjelo skrenuti pažnju svjetskoj javnosti, bile su udarna vijest u svjetskim medijima pa je i Zvonko Bušić otmicom aviona htio skrenuti pažnju svjetskoj javnosti na težak položaj Hrvata i Hrvatske u komunističkoj Jugoslaviji. Zvonko Bušić, njegova supruga Julienne i prijatelji (Frane Pešut, Petar Matanić i Marko Vlašić) su tražili da svjetski mediji objave deklaraciju o hrvatskoj neovisnosti  (napisao ju je Bruno Bušić) i da bace letke iz aviona iznad europskih i američkih gradova te Solina i Zagreba. Deklaraciju su objavili New York Times, Chicago Tribuneu, Washington Post, Los Angeles Times.  Također su htjeli da vlasti u Londonu, Parizu, Montrealu, Chicagu i New Yorku izbace tisuće letaka s otisnutom deklaracijom. Njihovi zahtjevi su ispunjeni i oni su se predali vlastima u Parizu. Nitko od putnika nije bio ozlijeđen. Kasnije su putnici svjedočili o njihovom korektnom ponašanju. Bombe u zrakoplovu su bile lažne, nisu bili naoružani. Nažalost, jedina prava bomba bila je postavljena na Grand Centralu u New Yorku. Bušić je u poruci objasnio gdje je bomba skrivena i kako je sigurno demontirati. Bomba je odnesena 35 km dalje i tamo su je pirotehničari nestručno išli demontirati te je došlo do eksplozije i pogibelji policajca kao i ranjavanja trojice policajaca.

Kada se Hrvat bori za slobodu onda je to terorizam a kada se Židov bori za svoju državu tada je to normalno, kada se Palestinac Arafat bori za palestinsku državu onda je to herojstvo bez obzira na nevine žrtve koje su stradale.

Zvonko Bušić se nije mogao vratiti u normalan život, nakon 32 godine tamnice, nije mogao prihvatiti život u Platonovoj pećini (metafori ljudskog neznanja, neobrazovanosti, zabluda, privida), nije mogao prihvatiti uskogrudnost, laži, samodopadnost i pljačku „velikih“ Hrvata. On je sanjao drugačiju Hrvatsku, (kao i mnogi drugi). Zvonimira Bušića ubila je hrvatska besćutnost!

Da bi se shvatio čin Zvonimira Bušića i njegove skupine (Julienne Bušić, Frane Pešuta, Petra Matanića i Marka Vlašića) treba pročitati knjigu, treba znati u kakvim okolnostima (udbaška ubojstva emigranata u Europi i šire) je živio Zvonko Bušić i kakav je bio položaj Hrvata i Hrvatske u komunističkoj Jugoslaviji.

Hvala gospodinu Tihomiru Dujmoviću za otkrivanje i širenje istine o Zvonku Bušiću hrvatskom domoljubu, sanjaru i tragičaru.

Dr. sc. Marko Jukić

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Dr. Marko Jukić

Agitprop Hrvatske javlja…

Objavljeno

- datum

 KOS-AGITPROP NADIŠAO SAM SEBE    Agitprop, neokomunistički i protunarodni mediji Hrvatske, javlja da je Crkva podržala Istanbulsku konvenciju što je besramna laž. Agitprop javlja: „Veliki zaokret u Crkvi: Šef HBK-a podržao interpretativnu izjavu uz Istanbulsku konvenciju.“  Piše Ma.B., 05. travnja. 2018. 

Peti travnja 2018. godine regionalni radio u vijestima u 6 sati javlja da je nastao zaokret i da je Crkva podržala Istanbulsku konvenciju, isto se ponavlja u jutarnjoj kronici Hrvatskog radija, pa regionalni radio svaki puni sat ponavlja laž. U kasnijim vjestima dodaju tonsku snimku u kojoj nadbiskup Želimir Puljić jasno kaže da podržavaju Interpretativnu izjavu AKO ONA IMA PRAVNU TEŽINU ALI DA TO MORAJU KAZATI  PRAVNI  STRUČNJACI.

Smatraju li urednici Hrvatskog radija i područnog radija Split da su slušatelji poluidioti i da ne shvaćaju što je nadbiskup mons. Želimir Puljić kazao. Objave dio tonske snimke koja jasno pokazuje da Crkva nije promijenila stav i onda satima uvjeravaju građane kako se radi o promjeni stave Crkve i kako Crkva podržava usvajanje Istanbulske konvencije. Kasno poslijepodne emitiraju izjavu nadbiskupa Puljića da nema promjene stave bez isprike (zbog podlih laži) kao da se nije ništa dogodilo.

Predsjednik Hrvatske biskupske konferencije, zadarski nadbiskup mons. Želimir Puljić u ekskluzivnom razgovoru za Hrvatski katolički radio potvrdio je da je u posjet primio predsjednika Vlade Republike Hrvatske Andreja Plenkovića, na njegov zahtjev.

Dakle, Premijer je tražio razgovor s Predsjednikom Hrvatske biskupske konferencije i nadbiskup Želimir Puljić ga je primio. Premijer je uvjeravao nadbiskupa kako se Interpretativnom izjavom otklanjanju nejasnoće, da RH nije obvezna uvesti rodnu ideologiju (laž), da je izjava u skladu s Ustavom RH (laž jer je konvencija iznad hrvatskog Ustava), da ima pravnu utemeljenost (netočno jer pravni stručnjaci kažu da nema nikakvu vrijednost).

USTAVNI STRUČNJAK Dr. sc. Dubravko Ljubić: Interpretativna izjava nema nikakvu pravnu snagu

Dakle, interpretativna izjava ne mijenja pravni učinak ratifikacije. Rezerve su moguće samo za točno pobrojane članake, koji su manje važni. Rezerve nisu dopuštene za ideološke odredbe o “rodu kao društvenom konstruktu odvojenom od spola”, obvezu financiranja organizacija civilnog društva ili proizvoljni nadzor odbora GREVIO nad Vladom i državom koja konvenciju ratificira! (Članku 78. Konvencije). 

Premijer se dogovorio s eurobirokratima da „deklasificiraju dokument…“ jedan nevažan dokument koji suštinski ne govori ništa i koji je beskoristan komad papira kao i  Interpretativna izjava hrvatske vlade.

„Izjave Vijeća Europe, također, nema nikakav pravni učinak.  Istanbulsku konvenciju kao međunarodni ugovor mogu jedino tumačiti oni koji su ga sastavili i nadležna tijela – Odbor ministara Vijeća Europe i GREVIO.”

Čak je i pametni, sveznajući Bero izjavio:  ‘Podržavam Plenkovića jer je interpretativna izjava beskorisni komad papira’

Nadbiskup Hranić: ’Poljski primjer pokazuje da interpretativna izjava u stvari nema nikakve pravne učinke’

Intepretativna izjava

„Republika Hrvatska smatra da je cilj Konvencije zaštita žena od svih oblika nasilja te sprječavanje, progon i eliminacija nasilja nad ženama i obiteljskog nasilja.

Republika Hrvatska smatra da odredbe Konvencije ne sadrže obvezu uvođenja rodne ideologije u hrvatski pravni i obrazovni sustav ni obvezu promjene ustavne definicije braka.

Republika Hrvatska smatra da je Konvencija u skladu s odredbama Ustava Republike Hrvatske, posebno s odredbama o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda te će Konvenciju primjenjivati uzimajući u obzir navedene odredbe, načela i vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske.“

Nakon usvajanja Istanbulske konvencije nitko ne će pitati Republiku Hrvatsku za njeno mišljenje, stav! Poruka će biti pročitajte što ste potpisali!

Treba se sjetiti postupaka Haškoga suda koji nije dozvolio obrani da dokumentirano odgovori na optužbe! Treba se sjetiti kako RH kao suosnivačica suda nije prihvaćena kao prijatelj suda! Zašto se iz tih postupaka nije ništa naučilo?

Republika Hrvatska nije obvezna (kao ni druge države) prihvatiti Istanbulsku konvenciju pa se postavlja pitanje zašto guske, opet, srljaju u maglu? Zašto hrvatska vlada stavlja okove hrvatskom narodu, tko joj daja pravo za otuđivanje suvereniteta i ukidanje identiteta naroda?

Sramotna izjava premijera (5. travnja 2018.): „Otklonili smo strahove oko Istanbulske konvencije, čuli ste biskupa Puljića“.

Što je zaista izjavio mons. Želimir Puljić? Ne treba prepričavati niti prevoditi što je mons. Želimir Puljić uistinu rekao. Evo izjava nadbiskupa mons. Želimira Puljića:

Ratifikacija Istanbulske konvencije bila bi štetna za narod i državu!

Nema zaokreta Crkve u vezi Istanbulske konvencije! (05/04/2018); 

„Zadarski nadbiskup i predsjednik Hrvatske biskupske konferencije (HBK) Želimir Puljić opovrgnuo je u četvrtak medijske napise da je došlo do “zaokreta Crkve” u vezi ratifikacije Istanbulske konvencije, istaknuvši kako se ne radi ni o kakvom zaokretu već o prijedlogu da se tako važnoj stvari pristupi hladne glave, znanstveno i kritički.

U svezi s razgovorom koji je predsjednik HBK, mons. Želimir Puljić, imao na HKR-u, 4. travnja 2018. g., kao i određenim tumačenjima koje su pojedini mediji objavili u tiskovinama i na portalima da se radi o “zaokretu Crkve”, nadbiskup Puljić daje sljedeće priopćenje:

1. Ne radi se ni o kakvom zaokretu, već o prijedlogu da se tako važnoj stvari pristupi hladne glave, znanstveno i kritički.

2. U pogledu interpretativne izjave Vlade RH, nadbiskup Puljić pozdravio je, u dobroj vjeri, namjeru premijera Plenkovića da uvaži brojne prigovore građana, udruga, HAZU-a, HBK i dr. na ratifikaciju Istanbulske konvencije. Međutim, Nadbiskup je isto tako jasno problematizirao pravnu snagu interpretativne izjave Vlade RH. Naime, u Istanbulskoj konvenciji stoji da država koja je ratificira, ne može mijenjati ili ograničavati obveze koje se u njoj nalaze. Dakle, interpretativna izjava ne mijenja pravni učinak ratifikacije i ne može zaštititi Hrvatsku, hrvatski pravni poredak, obrazovni sustav i društvo u cjelini od uvođenja rodne ideologije putem Istanbulske konvencije.

3. O interpretativnoj izjavi, koju je predložila Vlada RH, a o kojoj je također bilo govora, Nadbiskup je rekao kako bi ona mogla biti prikladna, ako ima pravnu vrijednost i zakonsku podlogu. To međutim ne mogu procijeniti ni političari, ni aktivisti, već ljudi od struke; pravnici koji se razumiju u domaće i međunarodno pravo. A prema očitovanju nekih pravnika, ta Izjava ne može mijenjati ili ograničavati obveze koje se nalaze u Istanbulskoj konvenciji. Zbog toga je Nadbiskup u razgovoru predložio neka se organizira neovisni znanstveni skup koji bi to proučio.

4. Imajući u vidu odgovornost prema točnom informiranju vjernika i svih ljudi dobre volje, koji Katoličku Crkvu vide kao putokaz, Nadbiskup potvrđuje dosadašnja priopćenja i izjave HBK o problematičnosti određenih članaka i stavova u Istanbulskoj konvenciji. U tom vidu, Nadbiskup smatra kako bi ratifikacija Konvencije u sadašnjem trenutku mogla izazvati veliku štetu narodu i državi. Stoga, bilo bi pametno i razborito odgoditi ratifikaciju Konvencije i otvoriti prostor za istinski dijalog u hrvatskom društvu, bez političkih ili medijskih pritisaka. U tom vidu vođen je i razgovor na Hrvatskom katoličkom radiju“.

Agitprop nas uvjerava da papa Franjo podržava Istanbulsku konvenciju, evo što kaže mons. Puljić:  „Papa Franjo, nažalost, često biva korišten ili zloupotrijebljen. Kategorički bih rekao što se tiče rodne ideologije – nitko tako plastično, nitko tako jasno i nitko tako bez imalo uvijanja i rukavica, nije govorio kao papa Franjo. Osamnaest puta u pet godina. Zadnji put ove godine u siječnju, kad je imao susret s diplomatima. A uglavnom se vrti oko jedne rečenice koja je lako pamtljivai koju je papa Franjo izgovorio na nekoliko mjesta. Predzadnji put u Poljskoj kad je imao susret s biskupima, pa je isto upozorio da se nažalost širi ideološka kolonizacija. Dakle, papa Franjo kaže: „Rodna ideologija je ideološka kolonizacija”. Zaista mi je žao da se ovih dana manipuliralo i sa Svetom Stolicom i s Papom” istaknuo je mons. Puljić. Demantirao je i da je Sveta Stolica sudjelovala u sastavljanju Istanbulske konvencije.”

Poruka: Pazi koje novine čitaš, koje vjesti slušaš, koji program gledaš jer Agitprop je svuda sa svojim lažima, podmetanjima i cenzurom. Ne nasjedaj, misli kritički o svemu što pročitaš, pogledaš i čuješ!   

Dr. Marko Jukić

 

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Facebook

Popularno