Poveži se

Društvo

I DALJE MISLITE DA JE HOMOSEKSUALNOST “PRIRODNA”? OVI PODACI ĆE VAS ŠOKIRATI!

Objavljeno

- datum

Ako ste jedan od onih koji je povjerovao u priče homoseksualne propagande o tome da je homoseksualnost potpuno prirodna pojava i da se ona ni počemu ne razlikuje od heteroseksualnosti osim u spolu partnera, onda će vam ovaj tekst pokazati drugu stranu medalje i pokazati pravo lice LGBT populacije. Donosimo službenu statistiku i činjenice koje iznose sami pripadnici LGBT populacije i koji dolaze iz samih homoseksualnih institucija. Čitajući ovaj tekst sami možete donijeti zaključke o “prirodnosti” homoseksualnosi, ali i o “idili” istospolnih brakova itd.

75% gayeva ima 100+ seksualnih partnera tijekom života
43% gayeva ima 500+
28% gayeva ima 1000+

Masovni seksualni kontakti velike „količine” ljudi pogoduju spolno prenosivim bolestima. LGBT populacija ima, najblaže rečeno, problem s promiskuitetom. Zato će uspješno proširiti svaku boleštinu koja se prenosi izlučevinama, i danas i u budućnosti. Mogu mediji ushićeno pokazivati dvojicu sretnih „očeva” golih do pasa u rađaonici uz surogatku koja im upravo isporučuje ugovoreni „proizvod”, no ostaje nezgodna statistika koja baca sjenu na vjerojatnost trajanja i prikladnost takve „zajednice” za podizanje (normalne) djece:

• 79% gayeva kaže da im je više od pola seksualnih partnera bilo anonimno
• 70% gayeva kaže da su s preko polovice seksualnih partnera imali seks samo jednom

Nisu to podaci neke homofobne studije nego baš iz Kinseyevog instituta (Bell & Weinberg studija, 1978). Druga studija sa 2500 starijih gayeva tvrdi da im je tijekom života prosjek seksualnih partnera između 101 i 500. A 10-15% ispitanika je imalo preko 1000 (slovima: preko tisuću) seksualnih partnera (studija Paul Van de Ven u „Journal of Sex Research” – publikacija u kojoj objavljuje i naš najpoznatiji 52-godišnji dečko koji zna sve o seksu a još nema curu – Aleksandar Štulhofer, „Yutarnji list”). Prvih stotinjak gayeva kojima je dijagnosticiran AIDS imalo je prosječno 1100 partnera. (Rotello, „Sexual Ecology: AIDS and the Destiny of Gay men”).

Trajanje partnerstava

U „Male and Female Homosexuality” (Saghir i Robins) kažu da je prosječno trajanje homoseksualnog partnerstva između 2 i 3 godine. „The Male Couple” (McWhirter i Mattison) zaključuju da u njihovoj studiji doslovno sva homoseksualna partnerstva koja su trajala više od 5 godina imaju dogovor za seksualne aktivnosti sa strane kao normu. To potvrđuje i amsterdamska studija – homoseksualno partnerstvo traje prosječno 18 mjeseci, s tim da gayevi u takvom partnerstvu imaju prosječno 8 partnera izvana. (Xiridou, “The Contribution of Steady and Casual Partnerships to the Incidence of HIV Infection Among Homosexual Men in Amsterdam”).

Čednost

Lezbijke imaju 4 i po puta veću vjerojatnost od heteroseksualnih žena da imaju više od 50 muških seksualnih partnera tijekom života (da, dobro ste pročitali: muških !). (Fethers i Marks, “Sexually transmitted infections and risk behaviors in women who have sex with women”). Razlog je što su sklonije biseksualnosti. No, čak su 3 puta čednije od gayeva jer ih je samo 24% imalo anonimni seks.

HIV/AIDS troškovi

No dobro, ovo navedeno ništa ne košta porezne obveznike. Sve dok ne dođemo do HIV/AIDS-a, koji proizlaze iz takvog obujma prometa. U 2000. USA je potrošila 10.8 milijardi dolara na tretman HIV/AIDS bolesnika. To je 1.359 $ mjesečno po pacijentu. Na istraživanja ove bolesti tipične za mali dio populacije 2013. je utrošeno 2,9 milijardi $, a istovremeno na rak 5,2 milijardi $. Dakle više nego polovica iznosa istraživanja za rak ide na potrebe 2-3% populacije. (http://report.nih.gov/categorical_spending.aspx)

No, ne radi se samo o AIDSU. 32% gayeva i lezbijki su alkoholičari (prema 7 % u općoj populaciji). (Fifield, Latham i Phillips, „Alcoholism in the Gay Community”). Upotreba droga među homoseksualcima je 28-35% u odnosu na 10-12% u općoj populaciji. (H. Lowinson, „Substance Abuse”). Prema CDC izvještaju za 2012, 75 % slučajeva sifilisa u USA otpada na gayeve. Analni seks je plodno tlo za Shigellu, Entamoebu, Giardiu te Hepatitise A i B. Zanimljivo, HPV koji uzrokuje rak grlića maternice nađe se kod gotovo svih HIV-pozitivnih gayeva („Report of study at annual meeting of American Society of Colon and Rectal Surgeons”, 2002.)

Plodni rasadnici

CDC studija potvrđuje da su mladi biseksualni muškarci „most” za prijenos HIV-a ženama. Zašto su baš gayevi takvi rasadnici HIV-a? Laički rečeno: nisu oni krivi – kriva je priroda. Kako fetus ne bi bio tretiran „stranim” tijelom, potrebno je da imunosustav privremeno bude nadmudren. Sličan izazov da potisne imunosustav ima i sperma. Gayevi idu protiv prirode, te sperma završi tamo gdje nije predviđeno. Gay-okoliš za prihvat sperme nije tako ambivalentno imunološki sofisticiran, a sperma i dalje ima zadatak potisnuti imunosustav primatelja. Dapače, stijenke njihovog „prihvatilišta” su debljine jedne ljudske stanice, sve kako bi se upijalo tekućinu i elektrolite iz fekalija. To je praktički ulaz direktno u krv. Tu su i mikro i makro oderotine zbog nepredviđene „vožnje u suprotnom smjeru”, uguravanja prstiju šake i svega drugoga s krive strane [vidi prethodni nastavak: „Ljubav u septičkoj jami” http://croative.net/index.php/vijesti/item/4720-ljubav-u-septi%C4%8Dkoj-jami ]. Odlučiti se na bolnu vožnju u „suprotnom smjeru” ili primiti fisting vjerojatno je puno lakše uz otupljenost/anesteziju alkoholom ili drogama. Seks u pijanom stanju ili pod drogom ima 81% gayeva i 78% lezbijki.

Horror

Tipična gay praksa je pravi medicinski horor – zamislite razmjenu sline, fekalija, sperme i krvi s desecima nepoznatih muškaraca tijekom godine. Zamislite pijenje urina, gutanje fekalija (detalji u tekstu „Ljubav u septičkoj jami”) i rektalne traume na redovitoj bazi. Kako ne reklamirati takav život djeci kao zdravu alternativu! Često se „veseli” susreti odvijaju na ekstremno nesanitarnim mjestima nalik zemljama trećeg svijeta. Prema magazinu „The Gay Report”, njihova su najčešća ljubavna mjesta: javni zahodi, autobusne postaje, benzinske crpke, knjižnice, cestovna odmorišta, klubovi, gay barovi, noćni klubovi, porno knjižare, peep-show, kina, parkovi, plaže, javna kupališta… Prijateljski rečeno, homoseksualci su seksualno „uznemireni” ljudi koji se bave vrlo opasnim aktivnostima i kao takvi su destruktivni prema sebi i okolini.http://www.familyresearchinst.org/2009/02/medical-consequences-of-what-homosexuals-do/

Znajući ove činjenice teško je istovremeno gledati uglađene gay aktiviste u javnim nastupima. S kojeg su planeta oni pali. Ili se radi o nekim različitim populacijama, samo nam to nitko nije objasnio.

Ili imate prava homoseksualaca ili javno zdravstvo – ne možete imati oboje

Gay magazin „PrideSource” izvješćuje da je rizik od analnog raka veći 4000% za muškarce koji imaju seks s muškarcima. CDC tvrdi da gayevi imaju 860% više vjerojatnosti pokupiti druge spolno prenosive bolesti.http://theroadtoemmaus.org/RdLb/22SxSo/PnSx/HSx/HsxDdly.htm Nakon što je San Francisco dobio zakone o gay pravima, venerične bolesti su dosegle 22 puta veće vrijednosti od nacionalnog prosjeka. 100% povećanje hepatitisa-A, 300% hepatitisa-B, amebne infekcije crijeva 2500%, a 20% gayeva ima rektalnu gonoreju (“When The Wicked Seize A City”, 1993). To bi si poželio svaki gradonačelnik.

Lezbijke imaju značajno veći rizik bakterijskih vaginoza, raka dojki i jajnika nego heteroseksualne žene. (The Medical Institute of Sexual Health reports, Executive Summary, “Health Implications Associated with Homosexuality”).

Dakle, ne radi se samo o HIV/AIDS-u, već o cijelom nizu bolesti koje koštaju cjelokupno društvo, te o oduzimanju sredstava za ostale bolesti koje nisu zarađene svjesno odabranim ponašanjem. Zaključak: Ili imate prava homoseksualaca ili javno zdravstvo – ne možete imati oboje.

Lijek Truvada kao zamjena za prezervative

Danas zaraza HIV-om nije više smrtna osuda. Jedino što treba doživotno piti lijekove da se HIV drži kako-tako pod kontrolom. Prema gay magazinu Hivplusmag.com (http://www.hivplusmag.com/opinion/2014/05/27/well-never-stop-spread-hiv-without-vaccine) troškovi HIV lijekova su danas preko 1.000 dolara mjesečno i procjenjuje se da će u USA zaražena osoba potrošiti 500,000 dolara tijekom života. Kako zadovoljno navode, većina troškova ide na teret američkih poreznih obveznika. Sudbina doživotnog uzimanja lijekova i njihov nezgodan popratni učinak (glavobolje, mučnina, proljev, vrtoglavica, nesanica, gubitak apetita, bolovi u mišićima, osip i svrbež…), tipična neodgovornost porema drugima i prema sebi, te nedostatak novca uzrokuje da samo 25% zaraženih drži svoj HIV pod kontrolom. Ostalih 75% igraju igru „Šalji dalje”. Ne prestati se baviti takvim seksualnim aktivnostima unatoč saznanjima o svim rizicima zaista je znak teškog ovisničkog ponašanja i ozbiljne bolesti.

Oni koji još nisu zaraženi HIV-om danas sve više uzimaju preventivno jedan lijek. Euforično se nadaju kako je lijek Truvada zamjena za omražene prezervative jer smanjuje rizik infekcije. To će zasigurno dovesti do eksplozije drugih spolnih bolesti, ako već ne HIV-a ili njegovih mutacija. Farmaceutska industrija ih uvjerava da je HIV samo još jedna kronična bolest poput dijabetesa i da trebaju redovito uzimati dnevne doze njihovih lijekova kao preventivu, pa mogu dalje raditi što već vole raditi. (http://www.out.com/entertainment/popnography/2014/05/15/aids-breakthrough-weve-been-waiting-0)

Ovisnici o uzajamnom masturbiranju

LGBT su ovisnici o uzajamnom masturbiranju. Emocionalno oštećeni i zaustavljeni u razvoju spolnog identiteta upuštaju se u bjesomučno traženje prihvaćenosti kroz međusobno masturbiranje – na što se svodi istospolni seks: s bilo kime i što češće. Tu nema potrebe za suptilnim odnosima spolova i tolerancijom prirodnih različitosti. U tom jednostavnom zrcalu „JA” je na prvom i jedinom mjestu: „Ja ću tebe, pa ćeš ti mene”. To je jedino što se može zaključiti gledajući jednu napredniju gay paradu o kojoj naši LGBT mogu samo čeznuti (progooglati „up your alley zombietimehttp://www.zombietime.com/up_your_alley_2008/). Potpuno je nemoguće ove ljude povezati s idilom koju prikazuju mediji i gay-aktivisti s temama braka, odgajanja djece, ljubavi i ljudskim dostojanstvom…

Nakon GMO sada imamo i SMO

LGBT su idealni potrošači farmaceutske industrije u svim fazama: preventivno prije nego se zaraze HIV-om, te nakon što se zaraze. A svako malo pokupe još obične spolno prenosive bolesti, te druge popratne bolesti. Što se tiče farmaceutske industrije, da nema homoseksualnosti, trebalo bi je izmisliti. Kao što je GMO zamjena za prirodnu hranu, tako je LGBT seksualna modifikacija (SMO) kao zamjena za prirodnu seksualnost.

– „Doktore, boli me kad se ovako udaram batinom. Što da radim?”
– „Prestanite se udarati.”

Kada bi se taj i dalje nastavio udarati, svi bi se složili da je bolestan i da ga treba svezati u onu košulju da više ne udara sebe niti druge oko sebe. Sa stanovišta javnog zdravstva, LGBT udaraju sebe i sve nas uokolo. A nekome „gore” baš tako odgovara.

Izvor: Croative.netpriznajem.hr

Komentari

Komentari

Društvo

Ovako vam mediji ispiru mozak…

Imam jednu jako lošu vijest za vas. Ispran Vam je mozak!

Objavljeno

- datum

Sve što sve vidite, čujete i pročitate utječe na to kako će te razmišljati. Ako malo pogledate vijesti, možete pomisliti da je čovječanstvo sve gore, da je potpuno nesigurno i sve opasnije za život. Ali krenimo sa činjenicama.

Profesor sa Harvarda je napravio studiju, o tome da je upravo ovo najsigurnije vrijeme za život. Prema statistikama FBI-a od 1993. godine ubojstva vatrenim oružjem u SAD-u su pala za 39%. Broj smrtnih slučaja prilikom napada vatrenim oružjem je palo za 69%.

Ali ako gledate vijesti, Vi upravo mislite suprotno. Zar ne?

Pogledajmo sada ostatak svijeta. Broj poginulih godišnje u ratu je daleko manji nego 1950. godine. Ovo je definitivno najsigurnije razdoblje za život.

Sada jedno krucjalno pitanje. Zašto toliko negativnosti u medijima ako je život sve sigurniji?

Oni razumiju na koji način vaš mozak funkcjonira. On je dizajniran da se koncentrira samo na negativno. Razlog tome je instikt za preživljavanjem. Znači ako ima više negativnih vijesti, veča je sigurnost da će te te vijesti gledati. Tako Vaš mozak postaje sve ovisniji o gledanju negativnih stvari.
Tako da TV kompanije vrte milijune od reklama koje vi gledate, jer ste ovisni o vijestima. Izgleda kako je sve nesigurnije, ali vjerujte mi, ovo je najsigurnije vrijeme za život.

Što napraviti? Umjesto da gledate vijesti i puštate im da Vam peru mozak, vi sami možete ‘isprati mozak’ sebi. Možete početi čitati knjige, gledati dokumantarce itd., jer što god radili sebi će te ‘isprati mozak’ od te radnje. Ali ovoga puta neka to bude korisno, jer ako nastavite se hraniti njihovom propagandom, to može biti loše za vaš mozak.

Croative.net/Benjamin

Komentari

Pročitaj cijeli članak

Društvo

Kako to da neki Hrvati koji su za Kataloniju, preziru Hrvatsku

Objavljeno

- datum

Katalonci, frustrirani što nemaju neovisnost, imaju puno viši standard od Hrvata, frustriranih što nemaju europske plaće. Što je vrednije? 

Hrvati borbu Katalonaca za neovisnost promatraju poprilično neemotivno. I ljudima i političarima i vlastima u Hrvatskoj, nekako kao da im se ne gubi puno vremena na dramatična zbivanja u i oko Barcelone i Katalonije.

Postoji, naravno neko generalno razumijevanje Hrvata za narod koji se stoljećima, a pogotovu zadnjih nekoliko desetljeća žestoko bori za svoju kulturu, jezik, ekonomiju, pa sada želi i svoju državu. Želju Katalonaca za neovisnom državnom možemo lako shvatiti i razumjeti, pogotovu što ima dovoljno sličnosti u odnosu Madrida prema Kataloncima, koje mi možemo usporediti s nekadašnjim odnosom Beograda spram Hrvata. No, moć usporedbi se tu gubi, jer Hrvati su u stjecanju svoje neovisnosti bili primorani otići do kraja, do onog trenutka kada se u povijesti neovisne nacije stvaraju u vrtlogu rata i brojnih žrtvovanja. Nitko normalan neće takvo što poželjeti ni Kataloncima, ni Španjolcima (i Kataloncima) unitaristima, nego je želja da se ovi nekako nagode, a bez nasilja.

Katalonci: Državna i nacionalna neovisnost vrijedi najviše, daleko više od materijalizma, standarda, dobre plaće, zabave i automobila…

Ne znamo dovoljno jesu li Katalonci, poput Hrvata morali često odlaziti u pečalbu i tražiti dostojan život u drugim zemljama, no znamo da su oni najbogatiji Španjolci. Nešto poput Slovenaca i Hrvata u bivšoj Jugoslaviji. A znamo i da su Katalonci daleko bogatiji i od nas Hrvata koji se već nalaze u zajedničkoj EU obitelji. S obzirom na to da je standard Katalonaca, isfrustriranih što nemaju državnu neovisnost daleko viši od Hrvata, isfrustriranih što nemaju europske plaće i standard, nameće se pitanje; što je vrednije, imati viši standard i plaće, ili državnu neovisnost?

Na znanje i za one naše unutarhrvatske filozofe, koji se vole zgražavati oko “nametanja” zastava, himni, priča, serija i filmova iz Domovinskog rata – Katalonci su nam već dali odgovor na to pitanje. Državna i nacionalna neovisnost vrijedi najviše, daleko više od materijalizma, standarda, dobre plaće, zabave i automobila. Što će ti svi novci i blaga, ako nisi svoj na svome, vjerojatno da misle svi oni Katalonci koji su na referendumu glasali zaneovisnost.

Ima pregršt praktičnih i formalnih razloga zašto se Hrvatska ne može miješati u ova politička zbivanja na Iberskom poluotoku, pa to i ne čini, No, ipak smeta razina licemjerja kojom se sada služi većina hrvatskih političara kada moraju promrsiti nešto o Kataloniji. Uglavnom, od te teme bježe ko vrag od tamjana, ili se trude pronaći što više argumenata da kažu kako je borba za neovisnost Hrvata i Katalonaca neusporediva stvar. – Ne budimo licemjerni, sjetimo se ‘91., jedina je “nediplomatska” izjava koju smo od naših političara mogli čuti. I prilično je apsurdno da ju je jedini usudio izgovoriti političar u nestajanju, predsjednik stranke čiji je rejting ispod 1%, Darinko Kosor iz HSLS-a.

Ostali su oko Katalonije radije mudrovali i držali se Ustava. Španjolske! Jedan SDP-ovac je čak rekao da Katalonci tu ne smiju ništa, jer je Španjolska unitarna, a ne federalna država. On, dakle misli da je Hrvatska uspjela zato što je bivša Jugoslavija imala Ustav koji ju je deklarirao kao federativnu. I to kaže političar koji bi na sudbini vlastite obitelji trebao znati kako su i zašto Hrvati uspjeli. Ne zato što im je to dozvoljavao Ustav, nego podnošenjem strašnih žrtava.

Ovih dana su iz Ministarstva obrane poslali 150 pozivnica na vojnu vježbu. Radi se o probnom uigravanju procesa stvaranja vojne pričuve. Hrvatska je, naime jedna od rijetkih država koje su potpuno zanemarile tu pričuvu. Javili su se odmah mladi iz nekoliko mirovnjačkih udruga, žestoko protestirajući što MORH nije dao, istodobno i upute pozvanima kako da ulože prigovor savjesti. Nema potrebe za dramom.

Praksa je da se oni koji pismeno ulože prigovor savjesti više ne pozivaju. Država će ionako radije zvati one koji sami, bez moljakanja ili utjerivanja žele sudjelovati u obrani njezine neovisnosti. Neki od tih naših mirovnjaka, inače istodobno su puni razumijevanja za neovisnost – Katalonije. Kako to da onda preziru obranu hrvatske neovisnosti? 

PIŠE Davor Ivanković/VLM   Foto: Reuters/Pixsell 

Komentari

Pročitaj cijeli članak

Društvo

Aleksić, Pernar i Bulj: “Koga predstavljaju saborski zastupnici, narod ili banke?”

Objavljeno

- datum

Aktualni ekonomski model u Hrvatskoj i šire, doveo je sve građane u kreditno ropstvo.  Neki su toga svjesni, jer imaju kredite koje plaćaju, ali postoje i oni koji nemaju kredit, a ipak su zaduženi preko sustava u kreditnom ropstvu. Dodamo li tomu nelegalno i bahato ponašanje banaka, koje su putem nenormalno visokih kamata oštetile građane, problem postaje vrlo ozbiljan.

Jučer je u Saboru Republike Hrvatske, zastupnik Goran Aleksić argumentirao svoje prijedloge izmjena Zakona o zaštiti potrošača, kako bi građani konačno vratili novac kojeg su im banke uzele kroz nelegalno visoke kamate.

Ne radi se o pretpostavki, nego o činjenici jer za sve postoji pravovaljana kolektivna presuda Trgovačkog suda. Presuda jasno osuđuje banke i daje puno pravo potrošačima da im se nadoknadi novac kojeg su pretplatili prilikom uzimanja i konverzacije kredita. Preko 100.000 obitelji su oštećene za gotovo 5 milijardi kuna, pretpostavka je Gorana Aleksića.

Što predlaže Goran Aleksić u tri dijela?

U prvom dijelu Aleksić predlaže da je, nakon pravovaljane kolektivne presude u korist potrošača, potrebno pravno regulirati zastaru potraživanja u privatnim sudskim postupcima, čije se uporište temelji na navedenoj presudi Trgovačkog suda.

U privatnim sudskim postupcima, točno je precizirano da nakon podizanja tužbe nastaje prekid zastare, a nakon pravovaljane presude zastara počinje teći od početka. Razdoblje prije toga se ne računa u zastaru.

U skladu s time potrebno je nedvojbeno propisati da se zastara u privatnim sudskim sporovima, koji se vode na temelju kolektivnih pravovaljanih presuda, kako u kolektivnom tako i privatnom sporu prekida, a da počinje iznova teći danom pravovaljane kolektivne presude

Drugi dio se tiče vraćanja pretplaćenih iznosa kamata i pripadajućih zateznih kamata oštećenim dužnicima na temelju nezakonitog ponašanja banaka, što je jasno navedeno u presudi Trgovačkog suda.

O čemu se radi?

Banke su jednostrano mijenjale kamatnu stopu, što je proglašeno ništetno pravovaljanom kolektivnom presudom. Potrošači su na temelju ove presude dobili pravo pokrenuti svoje privatne tužbe. Kako potrošači ne bi pokretali pojedinačne privatne sudske tužbe, potrebno je to uraditi za sve zainteresirane strane u jednom izvanparničnom postupku. Ovom drugom izmjenom se predlaže i način proračuna kamata, kao i njihovo vraćanje dužnicima.

Problem kamata

Od momenta kada dužnik više ne može vraćati svoj dug, zatezna kamata neprekidno teče, a nerijetko njena visina prelazi visinu glavnicu tj. kompletni dug. Ovim prijedlogom zakona se predlaže da zatezna kamata ne može biti veća od dospijelog obroka.

Izmjenama bi bili obuhvaćeni svi dužnici koji su sa sedam banaka ugovarali kredite s promjenjivom kamatnom stopom, bez obzira na valutu kredita. Radi se o periodu između 10. rujna 2003 i 31. prosinca 2008 godine, a kojeg obuhvaća pravovaljana kolektivna presuda.

Ove promjene bi vrijedile za sve one koji su otplatili svoje kredite ili koji ih još plaćaju, a što uzima u obzir gore navedeni period.

Osim ovih dužnika, izmjene bi obuhvatile i 55.000 osoba koje su konvertirale svoje CH kredite. Banke su prilikom konverzije na isti način nelegalno primijenile isti princip izmjene kamatnih stopa.

Kolektivna presuda obuhvaća Erste banku, Privrednu banku Zagreb, Zagrebačku banku, OTP banku, Addiko banku (bivša Hypo banka), Splitsku banku i Raiffaisen banku. Sberbanka je oslobođena optužbe jer sud smatra da nije bilo nepravilnosti.

Banke su se stavile iznad zakona

Iako je donesena pravomoćna presuda, banke su nastavile s istom praksom, ignorirajući presudu koja je izričito naglasila da tako ponašanje više nije moguće. Sve se ovo događa uz punu podršku HNB-a (Hrvatske narodne banke) i izvršne vlasti koja do sada nije ništa poduzela.

Prema zastupniku Aleksiću, do sada je na općinskim sudovima pokrenuto oko 3000 privatnih sudskih postupaka, a već do sada je bilo 100-tinjak prvostupanjskih presuda koje ide u korist građana koji su ugovorili kredite, čime su banke dužne vratiti prekomjerno plaćene kamate i pripadajuće zatezne kamate. Aleksić je u posjedu i 10-tak pravovaljanih privatnih presuda. U svim presudama je jasno rečeno da nema zastare. Pravomoćno kolektivnom presudom od 12. lipanja 2013. godine računa se da su svi potrošači upoznati s problemom prekomjernih kamata. To je moment kada građani stječu pravo pokrenuti privatnu tužbu na općinskim sudovima.

Vlada traži način kako pogodovati bankama

Iako Trgovački sud nije utvrdio retroaktivnost, Vlada Andreja Plenkovića se o ovom prijedlogu izjasnila negativno, smatrajući da se “ipak radi” o retroaktivnosti, te da prijedlozi Gorana Aleksića nisu u skladu s nekim odredbama Ovršnog zakona. Potpuno identičnu slučaj je postojao u Španjolskoj, gdje je Trgovački sud također presudio u korist potrošača, ali retroaktivnosti nije bilo.

78 zastupnika Sabora Republike Hrvatske je podržalo ovaj zakon. Bit će interesantno vidjeti hoće li svih 78 zastupnika, koji predstavljaju većinu, dići ruku i time spriječiti Vladu da sabotira ove doista korisne prijedloge za građane Republike Hrvatske.

>> Zbog roll up modela, Andrej Plenković treba podnijeti ostavku

Državna tajnica za gospodarstvo Nataša Mikuš Žigman, je i pored pravomoćne presude Trgovačkog suda, pokušala opravdati protivljenje zakonu koji će samo vratiti ono što je na nelegalan način uzeto hrvatskim građanima.

Reakcije drugih zastupnika

Nakon izlaganja državne tajnice za gospodarstvo, zastupnik kluba Mosta Miro Bulj je pozvao sve zastupnike Sabora Hrvatske da jednoglasno podrže prijedlog Gorana Aleksića.

Kao i uvijek, vrlo oštrog jezika je bio i zastupnik Živog Zida, Ivan Pernar:

“Gospođo Nataša Mikuš Žigman, dokle ćete vi i vaši jataci u Vladi lagati ovaj napaćeni narod i raditi budale od svih nas ovdje? Donesena je pravomoćna presuda da banke moraju vratiti preplaćene kamate, a banke je ne poštuju! Umjesto da vi kao zakonodavac prisilite banke da odluku ispoštuju vi ne radite ništa. Vi samo tu prodajete zjake i vrtite očima.

Kada kolega Aleksić daje konkretan prijedlog da se nepravda konačno ispravi da se ne mora svatko zasebno tužakati s bankama nego da se bankama da obveza da prihvate kolektivnu sudsku presudu vi to ne želite prihvatiti. Može vas biti sram! Sram može biti i cijeli HDZ koji odbija propustiti ovaj zakon za razliku od cijele opozicije uključujući čak i dio vladajuće većine.”

Kao i zastupnici Mosta i Živog Zida, postavlja se očito pitanje. Koga predstavljaju saborski zastupnici? Brane li interes naroda koji im je povjerio svoj glas ili banaka koje bez milosti gule već prezaduženu populaciju.

Izvrsna replika Pernara, pogledati!

(Logično.com)

 

Komentari

Pročitaj cijeli članak

Facebook

Popularno

Copyright © 2017 Croative.net.