Connect with us

Sci/Tech

SVAKI ČOVJEK 72 SATA PRIJE SMRTI GOVORI ISTE STVARI: Ove rečenice su znak da će umrijeti!

Objavljeno

- datum

U ljudskoj prirodi je da se bojimo smrti i teško nam je govoriti o njoj ili da u njoj prisustvujemo.

Međutim, možda upravo ljudi na samrti razumiju smrt puno bolje nego mi i mogu nam pružit utjehu.

Patricia Pirson, novinarka i autorica knjige “Otvaranje vrata raja: Istraživanje priča života, smrti i što dolazi nakon nje” opisuje rezultate svojih istraživanja na temu “prelaska na drugu stranu “.

– Budući da sam u roku od 9 tjedana izgubila i sestru i oca, posvetila sam se istraživanju onoga što se događa nakon smrti. Intervjuirala sam na desetine ljudi koje profesija vezuje za neizlječive pacijente, kao one koji su doživjeli posebna iskustva sa ljudima na samrti pa i sa onima koji su se “vratili iz mrtvih”, odnosno, doživjeli kliničku smrt.

Shvatila sam da ljudi spoznaju kada im kucne posljednji čas. U periodu od 72 sata pred smrt, oni počinju govoriti u metaforama o putovanju. Terminologija je različita pa tako jedni traže svoje cipele, drugi avionske karte, a treći ponavljaju kako “žele da idu kući”, a zapravo su već kod kuće. U trenucima dok je ležala na samrti, moja sestra, oboljela od raka dojke, ponavljala je uporno “ja ne znam kako da odem“, a čak je spominjala i neke “nesretne stjuardese.”

Bolničarka Maggie Calahan, koja je radila u Centru za palijativnu skrb u Virginiji, navodi pitanje jednog pacijenta oboljelog od raka pankreasa, postavljeno u smrtnom trenutku: “Zna li moja žena sve u vezi sa pasošem i kartama?”

Mary je sklopila i poseban termin “svijest o bliskoj smrti” i koristi ga u svojoj knjizi “Konačni darovi: razumijevanje posebne svijesti i potrebe umirućih i komuniciranje sa njima”.

Cahlano je bila u situaciji njegovati stotine pacijenata sve do smrti i smatra da vizije putovanja njenih pacijenata nisu puka slučajnost.

smrt1

Ljudi neposredno pred smrt vide preminule članove obitelji. ‘Samrtnici’ često imaju “priviđenja” za koje zdrave osobe vjeruju da su prosto efekt jakih analgetika koje pacijenti uzimaju.

Međutim, je li tako? U jednoj velikoj internacionalnoj studiji, koju su proveli psiholozi dr Carlis Ozis i dr Erlendur Haraldson sa Islandskog sveučilišta, ustanovljeno je da većina pacijenata koji su još uvijek svjesni, nekih sat vremena pred smrt, vidi svoje voljene koji su preminuli, bez obzira na to jesu li primali takve lijekove ili ne. Studija je obuhvatila osobe iz potpuno različitih kultura – iz SAD i Indije.

Kada sam razgovarala s pacijenticom Audrie Scott (84), koja je umirala od raka, pričala mi je kako joj u posjetu dolazi njen (usvojeni) sin Frankie, inače, preminuo nekoliko godina prije toga. On je, prema njenim riječima, mirno sjedio u fotelji pored nje kad god bi “došao”.

U nekim slučajevima, ljudi vide članove porodice i prijatelje za koje nisu ni bili svjesni da su umrli. Među prvim detaljno istraženim izvještajima o vizijama pred smrt, našao se i slučaj žene koja je umirući na porođaju rekla svom doktoru u jednoj Dublinskoj bolnici kako pred sobom vidi preminulog oca.

Zatim je vidjela nešto što ju je zbunilo: “Vida je s njim.” Ponavljala je to, a Vida je bila njena sestra, inače preminula tri tjedna prije toga. Međutim, informacija da je Vida umrla bila je skrivena od umiruće.

U našoj kulturi je “bijela svjetlost” postala pomalo i kliše. Međutim, istina je da ljudi na samrti opisuju taj doživljaj svjetlosti i kao mudrosti ili ljubav. Pacijenti koji su imali iskustvo bliske smrti, a ostali svjesni – prilikom srčanog udara, na primjer, kažu da su se osjećali “skoro samljeveni” jačinom emocionalne snage tog svjetla.

Dr Ivona Cison, koja je preživjela avionsku nesreću, kaže da je tu svjetlost doživjela kao apsolutnu ljubav majke prema djetetu: – Osjećala sam se kao novorođenče na majčinom ramenu. Beskonačno sigurna. Bilo mi je kao da sam vjekovima bila izgubljena, a onda konačno pronašla put do kuće.

Čak i u slučaju iznenadne smrti, ljudi na samrti se mogu oprostiti od nas. Zaista me je iznenadilo kad sam otkrila da studija za studijom potvrđuje da je oko polovina ispitanika osjetila prisustvo svojih voljenih – bilo u trenutku smrti, ili nešto kasnije.

To se dogodilo i u mojoj obitelji. Otac uopće nije bolovao već je umro iznenada, usred jedne noći 2008. godine.

Moja sestra Catharine bila je budna više od 150 kilometara daleko od njegove kuće, a ipak je u svojoj spavaćoj sobi iznenada osjetila nečije prisustvo i ruke kako je nježno dodiruju po glavi. Ispunili su je zadovoljstvo i radost i to toliko snažno i neobično da je ispričala čitav doživljaj sinu prije nego što su uopće saznali da nam je otac preminuo.

Psihijatri nazivaju ove slučajeve “halucinacije žalosti”, ali nauka takva subjektivna iskustva još uvijek nedovoljno razumije. Svakako još nije objašnjeno otkuda nam takvi doživljaji prije nego što saznamo da nam je neko umro.

Jedan čovjek mi je ispričao svoj doživljaj iz djetinjstva: jednog jutra sišao je na doručak, kao i obično, i video tatu kako sjedi na svom mjestu i čita novine, a onda ga je majka šokirala rekavši mu da je otac umro.

– Ali ja ga vidim, eno ga, sjedi tamo! – rekao je i u tom trenutku vizija oca je nestala. Samo 5 posto ovih iskustava su vizualna, zaključuje u svojoj studiji dr Michael Barbath, lječnik u bolnici “Saint Joseph” u Auburnu, u Australiji. Većina se odnosi na osjećaj prisutnosti, i to ne nekog prolaznog, neke sjenke, već živog prisustva, vrlo konkretnog prisustva koje ljude ponuka da hitno pozovu nekog telefonom, da okrenu automobil u drugom pravcu, da se u trenutku rasplaču. To se može dogoditi u trenutku smrti drage osobe, ali nakon nekoliko nedjelja ili čak godina kasnije.

Karen Simon, izvršna direktorica marketinga iz Toronta, priča o svom doživljaju 1 hladne noći šest sedmica nakon smrti oca: – Vozila sam autoputem, a na suvozačevom mjestu se stvorio tata. Mogla sam osjetiti kako se namješta u sjedištu. On je uvijek sjedio na karakterističan način, nagnut na lijevu stranu. Vozio se tako sa mnom petnaestak kilometara. Doživljaj je bio nevjerojatno realističan i mene je potpuno promijenio.

I živi mogu da dožive smrt. Istraživanje psihijatra dr Raymonda Modija iz 2010. godine pokazuje da i živi mogu zajedno sa umirućom osobom doživiti osjećaj da ulaze u “svjetlost”. Ovaj psihijatar je, inače, autor revolucionarne knjige iz 1975. godine pod naslovom “Život poslije života”, a njegov je i poznati termin “doživljaj bliske smrti”.

Psiholog u ustanovi za palijativno zbrinjavanje na Floridi dr Cathline Dauling Sing primijetila je da ljudi na samrti djeluju kao da zrače, a oni spominju i kako “hodaju kroz sobu osvijetljenu lampama” ili kako im “tijelo puni sunčeva svjetlost”. Ponekad, na trenutak, to dožive i članovi njihovih obitelji.

Psiholog dr Joan Borisenko, na primjer, opisala je kako je to doživjela u trenutku kad joj je umrla majka. U 81. godini majka joj je preminula u medicinskom centru Bet Israel u Bostonu, a Johan kaže kako se prostorija ispunila sjajnom svjetlošću koju su vidjeli i ona i njen sin i kako su oboje promatrali kako se majka spektralno izdiže iz tijela.

Upravo ljudi na samrti razumiju smrt puno bolje nego mi i mogu nam pružiti utjehu, samo kad bismo mi mogli da čujemo ono što pokušavaju da nam kažu.

OTKRIVENA NEVJEROJATNA TAJNA: Evo što se događa u mozgu NAKON SMRTI i kako svijest nastavlja raditi

Znanstvenici su otkrili da ljudska svijest nastavlja raditi i nakon što tijelo prestane da daje znakove života.  Postoji dokaz da je neko čuo kako ljekari proglašavaju njegovu vlastitu smrt. Ovo istraživanje sa Sveučilišta u New Yorku je najveće te vrste ikad provedeno.

– Ljudi su opisali kako su gledali liječnike i medicinske sestre koji se bore za njihov život, bili su svjesni sadržaja svih razgovora oko sebe i vizualnih  stvari koje ni na koji drugi način nisu mogli da znaju – priča autor studije.

Sve te informacije istraživači su provjerili kod spomenutog medicinskog osoblja i zaista su potvrdili sve navode pacijenata koji su u tim trenucima tehnički bili mrtvi. Medicinski govoreći, liječnici definiraju smrt na temelju prestanka rada srca, nakon čega se odmah smanjuje dotok krvi u mozak.

– Tehnički gledano, tako dobijete vrijeme smrti – sve se temelji na trenutku kada se srce zaustavi.

Jednom kada se to dogodi, krv više ne cirkulira u mozgu, što znači da mozak odumire gotovo trenutno – objašnjava autor studije.

Cerebralni korteks u mozgu, koji je odgovoran za razmišljanje i obradu informacija iz pet čula, također se odmah zaustavlja, što znači da na električnom monitoru neće biti otkriveni moždani valovi unutar dvije do 20 sekundi. To izaziva lančanu reakciju staničnih procesa koji će rezultirati smrću ćelija mozga.

Međutim, to može potrajati satima nakon što se srce zaustavi.

Čak i reanimacija koja nije uspješno oživjela pacijenta može rezultirati slanjem određene količine krvi u mozak – oko 15 posto onoga što zahtijeva normalno funkcioniranje, piše Daily Mail…

Izvor: Novi.ba

Komentari

Komentari

Sci/Tech

ŠOKANTNA ISTRAŽIVANJA: Pogledajte što su pokušali u SSSR-u!

Objavljeno

- datum

Danas je veoma popularna fraza prema kojoj „ne postoje rase; postoji samo ljudska rasa.“ Tehnički gledano, to je sasvim netočno, budući da su ljudi biološka vrsta, a definicija određuje vrstu kao:

… grupu prirodnih populacija rasplodno izoliranih od drugih grupa. Rasplodna izoliranost znači da se jedinke tih populacija iz nekog razloga međusobno spolno ne razmnožavaju, odnosno da njihovo eventualno potomstvo nije plodno.

Međutim, početkom 20. stoljeća u tadašnjem Sovjetskom Savezu, došlo je do pokušaja dokazivanja da je ljudska vrsta mnogo više uključiva nego što se to smatralo.

Ilya Ivanovič Ivanov

Ilya Ivanovič Ivanov | Izvor: Wikipedia Commons

Profesor i istraživač biologije, Ilya Ivanovič Ivanon, bio je specijalist za životinjsku reprodukciju te je prvi izvršio umjetnu oplodnju. Ta tehnika bila je osnova za njegov daljnji cilj – hibridizaciju. Ivanov je uspio križati nekoliko različitih tipova životinja: govedo i bivola, govedo i antilopu, zebre i magarce, štakore i miševe, miševe i zamorce, zamorce i zečeve itd.

Takvi eksperimenti poprilično su zamutili definiciju onoga što se smatralo „udaljenim vrstama“. Ipak, pod prirodnim nagonom, ove životinje unatoč mogućnosti međusobnog razmnožavanja, preferirale su to činiti isključivo unutar svoje vrste, osim pod djelovanjem neprirodnih utjecaja. Tu je svoju ulogu odigrao upravo Ivanov.

Godine 1910., na Svjetskom kongresu zoologa objavio je ideju spajanja ljudi i majmuna, što je mnoge poprilično šokiralo.

Je li to moguće? Ljudi i čimpanze imaju 98 posto sličnosti DNK. Dok ljudi imaju 23 para kromosoma, čimpanze imaju 24. Ipak, Ivanov je unatoč različitim brojevima parova kromosoma već uspio križati pojedine tipove životinja, pa je tim slijedom odlučio pokušati.

Majmunska posla

Ilustracija | Izvor: UA Magazine

Usprkos neslaganju tadašnje znanstvene zajednice, Ivanov je krenuo naprijed te počeo prikupljati sredstva za ekspediciju u Afriku, gdje je namjeravao prikupiti nekoliko majmuna. Dokumenti pokazuju da su odluku podržali tadašnji vodeći ljudi boljševičkih vlasti.

Ivanov je u veljači 1926. otišao u Pariz. Slijedećeg mjeseca otputovao je u francusku koloniju Gvineju, u istraživačku postaju Kindia. Ipak, tamo nisu imali odraslih čimpanzi sposobnih za razmnožavanje, pa se Ivanov vratio u Pariz, gdje je usporedio svoje bilješke sa francuskim kirurgom imenom Serge Voronoff. Dotični je bio poznat po činjenici da je uspio presaditi tkivo s testisa majmuna na testise čovjeka.

U studenom iste godine, Ivanov se vraća u Afriku zajedno sa sinom, te su uspjeli okupiti nekoliko ženki čimpanza. Na otoku Conakry, pokušali su oploditi njih tri putem metode „turkey blaster“, odnosno ubrizgavanjem sjemena pomoću posebne šprice. Unatoč njihovim pokušajima, eksperiment nije donio nikakve rezultate.

Ovo je Ivanova navelo na pomisao da nešto radi krivu. Stoga se odlučio promijeniti pristup te je došao na ideju da žene ljudske vrste oplodi sjemenom čimpanze. To je namjeravao provesti na lokalnim ženama pod krinkom medicinskih pregleda. Ipak, kolonijalni guverner odbio je to dopustiti.

Više sreće nego pameti

Međutim, Ivanov nije želio odustati. Godine 1929., otvorio je istraživački laboratorij u gradu Sukhumi, u novoj politički nestabilnoj regiji Abhazija. Kasnije će upravo u tom laboratoriju biti provođena istraživanja utjecaja radijacije i cjepiva.

Za svoj eksperiment, Ivanov je dobio čak pet žena koje su se navodno dobrovoljno prijavile za oplodnju. Neki izvori tvrde kako je bilo riječ o zatvorenicama, pa je upitno koliko istine ima u „dobrovoljnom“ javljanju, posebice kad je riječ o Sovjetskom Savezu.

Jedini kandidat za oplodnju na strani majmuna, bio je orangutan imenom Tarzan. Međutim, on je uginuo, pa se Ivanov za pomoć obratio kubanskoj nasljednici Rosaliji Abreu. Abreu je bila prva osoba koja je uspješno parila čimpanze u zatočeništvu te je imala veliki zvjerinjak u okolici Havane. Ivanov ju je upitao bi li nekoliko njenih muških čimpanzi moglo poslužiti za oplodnju spomenutih žena.

Abreu se isprva složila. Međutim, Ivanov je učinio pogrešku upitavši Charlesa Smitha iz Američkog udruženja za napredak ateizma, da mu pomogne oko financiranja projekta. Smith je bio popriličan showman, pa je prijedlog Ivanova objavio u novinama.

Rezultat je bio takav da se u sve upleo tada snažni i utjecajni Ku Klux Klan, koji je zaprijetio odmazdom protiv Abreu ukoliko bude sudjelovala u eksperimentu, kojeg su nazvali „abominacijom Stvoritelja.“ Abreu se nakon toga povukla.

Kraj (koji to nije)

Eksperiment je bio magnet za nevolje od samog početka, a kasnije su se u sve umiješali i političari. Krajem 1920-ih, na političkoj sceni zavladao je Lysenkoizam – politička kampanje protivljenja genetici i znanstveno-osnovanoj poljoprivredi – koju je predvodio Trofim Lysenko, direktor Akademije za poljoprivredne znanosti. Ivanov je zbog svojih eksperimentiranja uhićen te je poslan u interni egzil gdje je umro 1932. od srčanog udara.

‘I’ll regret this in the morning’... Charlton Heston in the 1968 original Planet of the Apes.
Scena iz filma Planet majmuna. | Foto: Screenshot

Usprkos svemu tome, Ivanova nisu smatrali nekakvim šarlatanom u ono vrijeme. Dapače, njegova ranija istraživanja, prije egzibicije s križanjima majmuna i ljudi, dala su dobre rezultate, a također ih je i tadašnja vlast poticala putem ne baš beznačajnog financiranja. Štoviše, tadašnji Sovjetski Savez bio je već poznat po izgladnjivanju svojih stanovnika.

Iako priča sama po sebi nije bila neka velika tajna, ona je bila zaboravljena sve do početka 1990-ih, kada su se za javnost otvorile pojedine arhive.

Kineski znanstvenici su još 1981. ponovili eksperiment Ivanova, koji je bio uspješan. Tročlani tim znanstvenika uspio je oploditi ženku čimpanze, iako je nepoznato koja je metoda korištena. Slijedom Kulturne Revolucije, znanstvenici su poslani na rad na farmama, a oplođena čimpanza uginula je zbog zanemarivanja.

Motivi?

Većina će se logično zapitati čemu ovakvo igranje s prirodom. Prema nekim izvorima, Staljin je navodno izjavio jednom znanstveniku: „Želim novo nepobjedivo ljudsko biće, neosjetljivo na bol, otporno i indiferentno na kvalitetu hrane koju jede.

U knjizi Reginalda Urcha, The Rabbit King Of Russia, spominje se nekoliko novinskih članaka iz Lenjingrada, koje je autor sažeo:

Zatadatak ekspedicije Ivanova bio je jednostavan. On je bio otići u Kongo i, ako je moguće, navesti francusku postaju Pasteur koja tamo djeluje pod vodstvom profesora Calmette da surađuje s boljševičkim znanstvenicima kako bi uhvatili nekoliko ženskih čimpanzi. Nakon toga, Ivanov i njegovo osoblje bi uložili napore da oplode te majmune umjetnim metodama i da majke  s njihovim malim ljudskim majmunima dovedu u srce anti-božanskog društva u sovjetskoj Rusiji te dokažu da ‘Bog ne postoji’.

Prema drugim izvorima, „pozitivna eugenika“ trebala je poslužiti kako bi se dokazalo da se ljude može promijeniti na najradikalnije moguće načine, a s ciljem izjednačavanja svih ljudi u socijalističkom dizajnu sovjetskog društva.

Većina eugeničara tog vremena imali su za cilj poboljšati fizičke i psihičke osobine ljudi, te su svoje ideje promovirali upravo kroz porast inteligencije i uklanjanje bolesti. Komunistička verzija eugenike nije dijelila taj cilj, budući da bi križanje ljudi i majmuna evidentno rezultiralo stvaranjem nove manje intelektualne vrste čija bi svrha bila robovanje vlasti, a koja ujedno nikad ne bi dovodila u pitanje samu etiku te vlasti.

Izvor: Tribun

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Sci/Tech

U Kairu, otkriven 3000 godina star egipatski papirus koji prikazuje….

Objavljeno

- datum

Drevni egipatski tekstovi kažu da je egipatski bog Ra doplivao sa zvijezda i sletio u Egipat, uspostavljajući moćnu civilizaciju. Postavlja se pitanje, da li je to bio pogrešno protumačeni mit, ili ipak postoji neko zrno istine u ovoj misteriji.

3.000 godina star prikaz na pogrebnom papirusu Djedkhonsuiefankha, na izložbi u muzeju u Kairu, otkriva točno kako se Ra-ov brod prikazao najranijim pisarima koji su stvorili ove papiruse.

Ne izgleda kako tradicionalni brod koji se vidi u drugim kasnijim prikazima, i izgledom se izdvaja kao nešto izuzetno značajno, što drevni Egipćani srastveno opisuju u svojim tekstovima kao disk koji leti i zrači jaku svjetlost!

Wayne Hershel, južnoafrički autor knjige “Skriveni spisi“, koja nudi potpuno novu hipotezu objašnjavajući obožavanje zvijezdanog boga od strane drevnih civilizacija, inzistira na tome da je ovaj prikaz tajna koja se krije iza iskonskog krilatog diska Egipta.

On podržava mnoge druge kontroverzne autore koji su sugerirali da je čudni krilati disk Egipta zapravo drevni NLO. Ali vjeruje da je ovo dio koji je nedostajao slagalici, i koji to i dokazuje. On kaže da anomalija na papirusu jasno slavi točno ono što to i jeste, leteći disk koji sija kao sunce i dolazi sa zvijezda.

Wayne Hershel sugerira da postoji još mnogo dokaza koji bi se ovdje mogli razjasniti. Nije u pitanju samo disk koji dolazi sa zvijezda, već papirus takođe prikazuje sazviježđe koje je najbliže konkrenoj zvijezdi boga Ra sa drugim zaboravljenim simbolima. Tu postoji još mnogo toga. On kaže da je još jedno važno pitanje u scenariju koji je prikazan ovde, a to je- gde je disk sletio.

On je prikazan pozicioniran na onome što bi mogla biti samo Egipatska sfinga. On uvjerljivo govori da je to pravi brod sa neba u tipičnom NLO stilu koji je sletio na čuveni spomenik Sfinge, i to je zabilježeno na drevnom egipatskom papirusu!

“To je disk sa kupolom koja zrači jako svijetlo u boji… i postavljen je na tri noge, poput tronošca. Nije ni čudo što su leđa Sfinge bila ravna.“

Wayne Hershel tvrdi da tu postoji i grobnica koja jasno prikazuje Sfingu sa glavom lava, nešto što je potpuno promaklo povijesničarima i autorima.

“Postoje ostaci onoga što izgleda kao da su ostaci lučnih vrata koja su sada puna raznih popravaka koje su se obavljale tokom nekoliko tisuća godina, i to je vidljivo na zadnjoj strani Sfingine glave!“

Dešifriranje istinskog značenja ovog papirusa je već godinama predmet rasprave među znanstvenicima. To se još uvijek objašnjava kao čudan sistem vjerovanja, poput kulta, i još uvijek je misterija.

Prvo, drevni Egipat ima najmanje pet raziličitih tumačenja geneze piktoglifa za početak, tako da su čak i preci zaboravili većinu značenja. Wayne Hershel iznosi čitavu kolekciju dokaza i pažljivo predstavlja sve to u video snimku u dva djela.

Knjiga Wayne Hershel “Skriveni spisi“, koja osporava osnove u arehoastronomiji kao nikada prije, ranije je identificirala zvijezdani obrazac koji se reproducira u osnivačkim spomenicima skoro svake megalitske drevne civilizacije.

Od te knjige, sa teorijom da je zvijezda “bogova“ identificirana na preciznoj poziciji u blizini jata zvijezda pod nazivom Plejade, on počinje da dokazuje da još dodatnih 16 ili više civilizacije širom svijeta prikazuju upravo te iste zapise.

“Gotovo sve drevne civilizacije su opsjednute zvijezdanim bogovima i njihovim početkom. Mnogi su nastavili da grade velike spomenike kao bi označili pozicije zvijezda na zemlji i praktično su svi izabrali isto, “x,“ što označava mesto njihovog konačnog spomenika unutar specifičnog zvezdanog obrasca.“

Astronomi su se uzdržali od komentara nakon što su obrasci govorili sami za sebe.

Wayne Hershel u svom zaključku govori da je ovo veoma moćan slučaj za naše ljudske pretke, koji potiču sa zvijezda.

“3.000 godina star papirus ima sve što sam tražio… kozmička adresa boga Sunca “Ra“, kako je njegov nebeski brod izgledao, i gdje je sletio…“

Drevni ljudi sigurno nisu lagali o svojim zvijezdanim bogovima.

Izgleda da su ti bogovi bili veoma stvarni, ne samo Egipćanima, već svim drevnim civilizacijama. To objašnjava zašto je toliko njih poštovalo kozmičkog bika, to je bilo sazvježđe Bika. Ono što je najvažnije, Wayne Hershel osporava egiptologe…

Ova priča je dešifrirana i ispričana….

Izvor: Webtribune.rs

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Sci/Tech

Astronomi zbunjeni: Otkrili ogroman ‘planet-čudovište’

Objavljeno

- datum

Udaljen je od Zemlje 600 svjetlosnih godina i po svemu što se zna ne bi smio ni postojati

Prema onome što je astrofizičarima danas poznato, takve stvari u svemiru ne bi smjele postojati. Znanstvenici sa Sveučilišta u Warwicku objavili su otkriće planeta NGTS-1b, dimenzija Jupitera, koji kruži oko svoje matične zvijezde koja je veličine samo pola Sunca.

Zagonetni sustav od Zemlje je udaljen oko 600 svjetlosnih godina, a ono što je u ovoj priči je zagonentno jest to što se ništa od onoga što čovječanstvo danas zna o načinima na koji nastaju planeti, ne uklapa u kombinaciju ovako ogromnog planeta, plinovitog diva, s ovako malom matičnom zvijezdom, u ovom slučaju crvenim patuljkom. Glavni autor Warwickovog znanstvenog izvještaja je dr. Daniel Bayliss.

“Otkriće NGTS-1b bilo nam je potpuno iznenađenje. Smatrali smo da se tako masivni planeti ne nalaze oko tako malih zvijezda. To je prvi egzoplanet (planet izvan Sunčevog sustava) koji smo otkrili našim novim NGTS postrojenjem i već smo počeli otkrivati neke nove stvari oko nastanka planeta”, napisao je u izvještaju na stranicama sveučilišta.

Otkriveni planet je veličine Jupitera, otprilike za petinu manje mase, a oko svoje zvijezde kruži na vrlo maloj udaljenosti, samo 3 posto one između Zemlje i Sunca, odnosno na oko 30 puta manjoj udaljenosti nas od naše matične zvijezde. Jednom oko nje obiđe svakih 2,6 dana, drugim riječima, njegova godina traje 2,6 dana.

Unatoč tome što je zvijezda mala i relativno hladna, zbog takve blizine planeta zvijezdi srednja temperatura na površini planeta je 530°C. NGTS teleskopsko postrojenje je inače zajednički projekt ovog i nekoliko drugih britanskih sveučilišta, kojim se proučavaju planeti promatranjem njihovog prolaska ispred njihovih zvijezda u odnosu na smjer iz kojeg ih promatramo.

Tako su i ovaj planet otkrili primijetivši periodičko zasjenjavanje svjetla ove zvijezde koja stiže do Zemlje. Ispalo je da je NGTS-1b bilo vrlo teško uočiti jer je njegova zvijezda vrlo mala, te je vrlo teško da bi ga netko otkrio da nije bilo ovog projekta. A to onda znači da je lako moguće da tako velikih planeta uz tako male zvijezde diljem svemira ima jako puno, jer i malih zvijezda zapravo ima neusporedivo više od velikih.

izvor: express.hr

Komentari

Pročitajte cijeli članak
Najave

Facebook

Popularno

Copyright © 2017 Croative.net.