Connect with us

Sci/Tech

SVAKI ČOVJEK 72 SATA PRIJE SMRTI GOVORI ISTE STVARI: Ove rečenice su znak da će umrijeti!

Objavljeno

- datum

U ljudskoj prirodi je da se bojimo smrti i teško nam je govoriti o njoj ili da u njoj prisustvujemo.

Međutim, možda upravo ljudi na samrti razumiju smrt puno bolje nego mi i mogu nam pružit utjehu.

Patricia Pirson, novinarka i autorica knjige “Otvaranje vrata raja: Istraživanje priča života, smrti i što dolazi nakon nje” opisuje rezultate svojih istraživanja na temu “prelaska na drugu stranu “.

– Budući da sam u roku od 9 tjedana izgubila i sestru i oca, posvetila sam se istraživanju onoga što se događa nakon smrti. Intervjuirala sam na desetine ljudi koje profesija vezuje za neizlječive pacijente, kao one koji su doživjeli posebna iskustva sa ljudima na samrti pa i sa onima koji su se “vratili iz mrtvih”, odnosno, doživjeli kliničku smrt.

Shvatila sam da ljudi spoznaju kada im kucne posljednji čas. U periodu od 72 sata pred smrt, oni počinju govoriti u metaforama o putovanju. Terminologija je različita pa tako jedni traže svoje cipele, drugi avionske karte, a treći ponavljaju kako “žele da idu kući”, a zapravo su već kod kuće. U trenucima dok je ležala na samrti, moja sestra, oboljela od raka dojke, ponavljala je uporno “ja ne znam kako da odem“, a čak je spominjala i neke “nesretne stjuardese.”

Bolničarka Maggie Calahan, koja je radila u Centru za palijativnu skrb u Virginiji, navodi pitanje jednog pacijenta oboljelog od raka pankreasa, postavljeno u smrtnom trenutku: “Zna li moja žena sve u vezi sa pasošem i kartama?”

Mary je sklopila i poseban termin “svijest o bliskoj smrti” i koristi ga u svojoj knjizi “Konačni darovi: razumijevanje posebne svijesti i potrebe umirućih i komuniciranje sa njima”.

Cahlano je bila u situaciji njegovati stotine pacijenata sve do smrti i smatra da vizije putovanja njenih pacijenata nisu puka slučajnost.

smrt1

Ljudi neposredno pred smrt vide preminule članove obitelji. ‘Samrtnici’ često imaju “priviđenja” za koje zdrave osobe vjeruju da su prosto efekt jakih analgetika koje pacijenti uzimaju.

Međutim, je li tako? U jednoj velikoj internacionalnoj studiji, koju su proveli psiholozi dr Carlis Ozis i dr Erlendur Haraldson sa Islandskog sveučilišta, ustanovljeno je da većina pacijenata koji su još uvijek svjesni, nekih sat vremena pred smrt, vidi svoje voljene koji su preminuli, bez obzira na to jesu li primali takve lijekove ili ne. Studija je obuhvatila osobe iz potpuno različitih kultura – iz SAD i Indije.

Kada sam razgovarala s pacijenticom Audrie Scott (84), koja je umirala od raka, pričala mi je kako joj u posjetu dolazi njen (usvojeni) sin Frankie, inače, preminuo nekoliko godina prije toga. On je, prema njenim riječima, mirno sjedio u fotelji pored nje kad god bi “došao”.

U nekim slučajevima, ljudi vide članove porodice i prijatelje za koje nisu ni bili svjesni da su umrli. Među prvim detaljno istraženim izvještajima o vizijama pred smrt, našao se i slučaj žene koja je umirući na porođaju rekla svom doktoru u jednoj Dublinskoj bolnici kako pred sobom vidi preminulog oca.

Zatim je vidjela nešto što ju je zbunilo: “Vida je s njim.” Ponavljala je to, a Vida je bila njena sestra, inače preminula tri tjedna prije toga. Međutim, informacija da je Vida umrla bila je skrivena od umiruće.

U našoj kulturi je “bijela svjetlost” postala pomalo i kliše. Međutim, istina je da ljudi na samrti opisuju taj doživljaj svjetlosti i kao mudrosti ili ljubav. Pacijenti koji su imali iskustvo bliske smrti, a ostali svjesni – prilikom srčanog udara, na primjer, kažu da su se osjećali “skoro samljeveni” jačinom emocionalne snage tog svjetla.

Dr Ivona Cison, koja je preživjela avionsku nesreću, kaže da je tu svjetlost doživjela kao apsolutnu ljubav majke prema djetetu: – Osjećala sam se kao novorođenče na majčinom ramenu. Beskonačno sigurna. Bilo mi je kao da sam vjekovima bila izgubljena, a onda konačno pronašla put do kuće.

Čak i u slučaju iznenadne smrti, ljudi na samrti se mogu oprostiti od nas. Zaista me je iznenadilo kad sam otkrila da studija za studijom potvrđuje da je oko polovina ispitanika osjetila prisustvo svojih voljenih – bilo u trenutku smrti, ili nešto kasnije.

To se dogodilo i u mojoj obitelji. Otac uopće nije bolovao već je umro iznenada, usred jedne noći 2008. godine.

Moja sestra Catharine bila je budna više od 150 kilometara daleko od njegove kuće, a ipak je u svojoj spavaćoj sobi iznenada osjetila nečije prisustvo i ruke kako je nježno dodiruju po glavi. Ispunili su je zadovoljstvo i radost i to toliko snažno i neobično da je ispričala čitav doživljaj sinu prije nego što su uopće saznali da nam je otac preminuo.

Psihijatri nazivaju ove slučajeve “halucinacije žalosti”, ali nauka takva subjektivna iskustva još uvijek nedovoljno razumije. Svakako još nije objašnjeno otkuda nam takvi doživljaji prije nego što saznamo da nam je neko umro.

Jedan čovjek mi je ispričao svoj doživljaj iz djetinjstva: jednog jutra sišao je na doručak, kao i obično, i video tatu kako sjedi na svom mjestu i čita novine, a onda ga je majka šokirala rekavši mu da je otac umro.

– Ali ja ga vidim, eno ga, sjedi tamo! – rekao je i u tom trenutku vizija oca je nestala. Samo 5 posto ovih iskustava su vizualna, zaključuje u svojoj studiji dr Michael Barbath, lječnik u bolnici “Saint Joseph” u Auburnu, u Australiji. Većina se odnosi na osjećaj prisutnosti, i to ne nekog prolaznog, neke sjenke, već živog prisustva, vrlo konkretnog prisustva koje ljude ponuka da hitno pozovu nekog telefonom, da okrenu automobil u drugom pravcu, da se u trenutku rasplaču. To se može dogoditi u trenutku smrti drage osobe, ali nakon nekoliko nedjelja ili čak godina kasnije.

Karen Simon, izvršna direktorica marketinga iz Toronta, priča o svom doživljaju 1 hladne noći šest sedmica nakon smrti oca: – Vozila sam autoputem, a na suvozačevom mjestu se stvorio tata. Mogla sam osjetiti kako se namješta u sjedištu. On je uvijek sjedio na karakterističan način, nagnut na lijevu stranu. Vozio se tako sa mnom petnaestak kilometara. Doživljaj je bio nevjerojatno realističan i mene je potpuno promijenio.

I živi mogu da dožive smrt. Istraživanje psihijatra dr Raymonda Modija iz 2010. godine pokazuje da i živi mogu zajedno sa umirućom osobom doživiti osjećaj da ulaze u “svjetlost”. Ovaj psihijatar je, inače, autor revolucionarne knjige iz 1975. godine pod naslovom “Život poslije života”, a njegov je i poznati termin “doživljaj bliske smrti”.

Psiholog u ustanovi za palijativno zbrinjavanje na Floridi dr Cathline Dauling Sing primijetila je da ljudi na samrti djeluju kao da zrače, a oni spominju i kako “hodaju kroz sobu osvijetljenu lampama” ili kako im “tijelo puni sunčeva svjetlost”. Ponekad, na trenutak, to dožive i članovi njihovih obitelji.

Psiholog dr Joan Borisenko, na primjer, opisala je kako je to doživjela u trenutku kad joj je umrla majka. U 81. godini majka joj je preminula u medicinskom centru Bet Israel u Bostonu, a Johan kaže kako se prostorija ispunila sjajnom svjetlošću koju su vidjeli i ona i njen sin i kako su oboje promatrali kako se majka spektralno izdiže iz tijela.

Upravo ljudi na samrti razumiju smrt puno bolje nego mi i mogu nam pružiti utjehu, samo kad bismo mi mogli da čujemo ono što pokušavaju da nam kažu.

OTKRIVENA NEVJEROJATNA TAJNA: Evo što se događa u mozgu NAKON SMRTI i kako svijest nastavlja raditi

Znanstvenici su otkrili da ljudska svijest nastavlja raditi i nakon što tijelo prestane da daje znakove života.  Postoji dokaz da je neko čuo kako ljekari proglašavaju njegovu vlastitu smrt. Ovo istraživanje sa Sveučilišta u New Yorku je najveće te vrste ikad provedeno.

– Ljudi su opisali kako su gledali liječnike i medicinske sestre koji se bore za njihov život, bili su svjesni sadržaja svih razgovora oko sebe i vizualnih  stvari koje ni na koji drugi način nisu mogli da znaju – priča autor studije.

Sve te informacije istraživači su provjerili kod spomenutog medicinskog osoblja i zaista su potvrdili sve navode pacijenata koji su u tim trenucima tehnički bili mrtvi. Medicinski govoreći, liječnici definiraju smrt na temelju prestanka rada srca, nakon čega se odmah smanjuje dotok krvi u mozak.

– Tehnički gledano, tako dobijete vrijeme smrti – sve se temelji na trenutku kada se srce zaustavi.

Jednom kada se to dogodi, krv više ne cirkulira u mozgu, što znači da mozak odumire gotovo trenutno – objašnjava autor studije.

Cerebralni korteks u mozgu, koji je odgovoran za razmišljanje i obradu informacija iz pet čula, također se odmah zaustavlja, što znači da na električnom monitoru neće biti otkriveni moždani valovi unutar dvije do 20 sekundi. To izaziva lančanu reakciju staničnih procesa koji će rezultirati smrću ćelija mozga.

Međutim, to može potrajati satima nakon što se srce zaustavi.

Čak i reanimacija koja nije uspješno oživjela pacijenta može rezultirati slanjem određene količine krvi u mozak – oko 15 posto onoga što zahtijeva normalno funkcioniranje, piše Daily Mail…

Izvor: Novi.ba

Komentari

Komentari

Sci/Tech

10 zanimljivih činjenica o ljudskoj psihi koje nećete pročitati u udžbenicima

Objavljeno

- datum

Ljudski je um prepun iznenađenja i dubok je kao ocean.

Znanstvenici stalno proučavaju mozak i uče o ljudskom ponašanju, a broj iznenađenja raste iz dana u dan. Na primjer, jeste li znali što je osoba pametnija da ima manje prijatelja? Sada lako možete prepoznati genija među prijateljima.

Portal Brightside donosi 10 zanimljivih činjenica koje je znanost otkrila o ljudskoj psihi. Ove informacije mogu vam pomoći da se bolje osjećate, i da uspješnije prolazite kroz životne prepreke.

10. Ljudi s visokim kvocijentom inteligencije nemaju puno prijatelja

Jedno je istraživanje pokazalo da ljudi s visokom inteligencijom ne trebaju puno prijatelja. To je zato što su njihovi mozgovi okupirani rješavanjem ozbiljnih problema, a komunikaciju percipiraju kao gubitak vremena.

Međutim, istraživanje je pokazalo da prijateljevanje s drugima pozitivno utječe na psihu i na zdravlje općenito. Zbog toga je ponekad bolje odlijepiti se od knjige i razgovarati sa zanimljivim ljudima.

9. Depresija mijenja viđenje boja

Ljudi koji pate od depresije svijet doslovno vide kao da je izgubio boje – barem donekle. Tijekom depresivnog stanja rožnica postaje manje osjetljiva na boje i posljedica toga je slabija percepcija boja. Situacija može biti i obrnuta. Ako ste okruženi sivim i blijedim bojama, skloniji ste melankoliji i depresiji.

8. Nemojte se hvaliti oko svojih planova, ili se neće ostvariti

Ako se odlučite za nešto novo (npr. da nećete večerati poslije 18 sati, da ćete trčati u jutro, ili da ćete naučiti novi jezik) nikada nemojte ikome reći svoje planove, inače se neće ostvariti. Kada drugima govorite svoje planove, mozak ih vidi kao „odrađene“ i teško ga je uvjeriti u suprotno. Možda zvuči kao praznovjerje, ali ozbiljna su istraživanja potvrdila ovu korelaciju.

7. Poznavanje stranog jezika pomaže u donošenju odluka

Kako biste donosili bolje odluke ne morate biti hladno kalkulativni, samo morate razmišljati na stranom jeziku. Znanstvenici vjeruju da ljudi pri odlučivanju često djeluju emotivno. Međutim, ako situaciju analizirate na stranom jeziku uključuje se i racionalni dio mozga što smanjuje rizik od naglih i emocionalnih odluka.

6. Mladi ljudi češće pate od depresije

Jedno je istraživanje pokazalo da su najnesretniji ljudi uglavnom ispod 30 godina starosti. Muškarci i žene od 18. do 30. godine života skloniji su tjeskobi i stresu, što mnoge iznenađuje.

5. Umor vas može učiniti kreativnijima

Ako želite doći do kreativne ideje bolje je da ste umorni. Kreativne misli često dolaze iscrpljenim ljudima jer im mozak radi manje učinkovito, tj. ne odbacuje ideje koje se možda čine lude i kojima biste inače rekli „ne“.

Lude ideje mogu biti početak velikog projekta. Zato je tuš na kraju radnog dana prilika za promišljanje. Ako ste jutarnja osoba, kreativni proces može vam započeti u jutro. Ako ste noćna ptica, inspiracija će vam možda doći u drugom dijelu dana.

4. 80% svakog razgovora je, nažalost, tračanje

Najveći dio svakog razgovora je trač, a činjenica ne ovisi o rodu. Muškarci tračaju jednako kao i žene. Znanstvenici su otkrili šokantnu činjenicu da je 80% sadržaja naših razgovora tračanje o prijateljima i kolegama. Međutim, tračevi nisu samo negativni, oni imaju važan socijalan aspekt. Razgovor o drugim ljudima održava društvenu povezanost. Istraživanja su pokazala da i čimpanze vole tračati o svojim rođacima.

3. Možete kupiti sreću

Poslovica kaže da se sreća ne može kupiti. Međutim, psiholozi su pokazali da to nije baš tako. Osjećaj sreće možete kupiti, ali ne ako novac trošite na sebe, nego ako darujete rođake, prijatelje, ili kakvu humanitarnu udrugu. Kada drugima donosite radost, to vam poboljšava samopvjerenje, čovjek se percipira kao da je važniji u društvu, a posljedica je veće zadovoljstvo u vezi sebe.

2. Za osjećaj povjerenja dovoljno je 20 sekundi kontakta

Da bi netko prema vama osjećao povjerenje, trebate tu osobu grliti otprilike 20 sekundi. Naravno, za grljenje je potreban pristanak. To se događa zbog otpuštanja oksitocina, hormona koji uzrokuje osjećaj sigurnosti (koji se javlja i kada smo s ljudima koje volimo). Oksitocin nas umiruje i opušta. To je još jedan razlog za grljenje tijekom dugih zimskih noći!

1. 80% vaših misli su negativne

Svakog dana kroz glavu nam prođe 12 000 do 60 000 misli. Naši su mozgovi moćniji od bilo kojeg računala, ali tu snagu trošimo uglavnom na negativno. Čak 80% misli koje nam prođu kroz glavu negativne su, a većina se njih ponavlja svakog dana. Ta je negativnost stoga normalna, događa se svima.

Izvori: Brightside | Novi život | Croative.net

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Sci/Tech

Darwinova teorija:  LAŽ KOJA TRAJE – PRADIDA MAJMUN I NOSITELJI LAŽNIH ZASTAVA

Objavljeno

- datum

Kako je čovjek nastao? Kada datiraju sami počeci?

Postoje mnogo teorija koje na različite načine objašnjavaju evoluciju. Jedna od njih je i Darvinova teorija evolucije.

– Ma­ma, ka­ko su na­sta­li lju­di?

– Bog nas je stvo­rio.

– Ali, ta­ta mi je re­kao da po­ti­če­mo od maj­mu­na.

– Si­ne, ja ti pri­čam o mo­ji­ma, a ta­ta o svo­ji­ma.

Medjutim, danas u svijetu mnogi znanstvenici  osporavaju Darwinovu teoriju. Smatraju da je potpuno netočna, i da je zaista apsurdno vjerovati u nju. Prema Darwinovoj teoriji, ‘čovjek je nastao od majmuna’.

Mislite li i vi da je to zaista točno? Iskreno, po mom mišljenju, vjerujem da je ovo potpuno pogrešna teorija, a i nisam jedini koji tako misli.

Kenneth Hsu u magazinu ‘Sedimentary petrology’: ’’Darvinizam sadrži opake  laži;  on nije prirodan zakon formuliran na temelju činjeničnih dokaza, već jedna dogma koja odražava agresivnu društvenu filozofiju 19. stoljeća.’’ – Apsolutno se slažem.

Zaista mislite da je čovjek nastao od majmuna? Zašto neki od znanstvenika i danas vjeruju da je ova teorija točna?

Mnogi od tih znanstvenika su danas vrlo bogati. Oni dopunjuju Darwinovu teoriju, pronalaze karike koje nedostaju da bi ova teorija bila potpuna. Postoje ’brdo’ knjiga i zapisa koji su oni napisali, a zatim naravno i prodali. Je li Darwinova teorija danas pretvorena u marketinški trik? – Moguće.

Švedski biolog Soren Levtrup je napisao: ’’Vjerujem da će jednog dana Darwinov mit biti tretiran kao najveća obmana u povijesti znanosti.’’

Kako to da postoje silna osporavanja ove teorije, a ne postoje nove teorije koje mogu biti potencijalno točne? -Postoje, ali su apsurdne.

A postoji i potpuno druga strana svega kao naprimjer,  filozof Tom Bethell koji je naveo:’ Evolucija je najrevnosnije sačuvana dogma američke javne filozofije. Ogroman broj zlatnih standarda je napušten, ali darvinizam će biti branjen do poslijednjeg daha’

Znanstvenik Dewey Whatson izjavio je: ’’Evolucija je jedina univerzalno prihvaćena teorija, ne zato što je mogu potvrditi logički dokazi, već zato što joj je jedina alternativa Božje stvaranje, koje je naravno velikom broju ljudi nevjerojatno.’’

Poznati britanski evolucionist Sir Wilfrid Edward Le Gros Clark danas vrlo sumnjičavo: kaže: ‘Da se evolucija stvarno dogodila, moglo bi se znantveno dokazati jedino otkrićem fosiliziranih ostataka reprezentativnih uzoraka pretpostavljenih prijelaznih tipova. Ključni dokaz za evoluciju moraju omogućiti paleontolozi, čiji je posao proučavanje fosilnih ostataka. Međutim, da bi evolucijom nastalo milijarde postojećih i izumrlih biljnih i životinjskih vrsta, potrebno je bilo oko desetak milijuna paralelnih evolucija, a svaka od njih bi imala milijune zamišljenih stepenica tj. prijelaznih faza. Svaka od tih faza bi morala da ima tisuće ili čak milijune svojih predstavnika – logično je, svaka vrsta je morala da ima milijune predstavnika na svakom stupnju ‘evolucije’ , kao što je to slučaj i danas, na primjer, postoje milijuni miševa, a ne samo nekoliko njih. Na taj način bi potpuno formirane biljke ili životinje bile izuzetno mali prostotak ukupne populacije koju je imala svaka zasebna mala “evolucija”. Međutim, do dana današnjeg su pronađeni milijuni fosila, od oko 250.000 vrsta, a apsolutno su svi formirane biljke i životinje.  To je upravo ono što predviđa model nastajanja po kojem su sva živa bića nastala sasvim razvijena.’

Jesu li po vama, naši počeci, naše stvaranje, zapravo zasluga Boga? Ovo otvara mnoga intrigantna pitanja. Prema istraživanjima, danas je u svijetu pronađeno 250.000 različitih vrsta fosila, ali svi su već formirane biljke i životinje.  To nam stavlja do znanja da su sva živa bića nastala već formirana.

Biolog Edward Conklin je objasnio izuzetno slikovito takvu nevjerojatnost ovom usporedbom: ‘Vjerojatnost da je život nastao slučajem može se usporediti sa vjerojatnostšću da će rezultat eksplozije u tiskarnici biti uredno i po redoslijedu složeno prošireno izdanje rječnika koji se u njoj štampa’.

Potpuno sramoćenje evolucionista i komedija nastaje kada se pronađe zdrav i živ primjerak zablude evolucionista. Gušter Tuatara ‘je izumro prije više od 135 miliona godina’, bar su tako tvrdili evolucionisti s obzirom nije pronađen nijedan njegov mlađi fosilni ostatak. Ali prava bruka je nastala kada je nedavno na otocima u blizini Novog Zelanda, Tuatara, ovaj gušter pronađen živ i zdrav! Gdje su onda ti fosilni ostaci ovog guštera u poslijednjih 135 miliona godina?

Dokle ćemo trpjeti torturu i iracionalnost ‘znanstvenika’ i onih moćnih gremija koji stoje iza njih, i tako u nedogled tajeći prijevaru?

Zašto je teško povjerovati da nas je Bog stvorio? Mnogo ljudi na planeti vjeruje u Boga. Zašto je teško povjerovati da nas je on stvorio? Znanost ovakva kako je postavljena,  je u ovom bespomoćna.

’’Znanost je jedinstvo otkrića i dokaza, metoda i sustava, istraživanja i (iz)laganja. ’’

Ono što je najstrašnije, jeste da cio svijet živi u laži. Mnogi paleontolozi, znanstvenici, arheolozi, antropolozi se danas  susreću s raznim teorijama.

Dolazi do sukoba mišljenja. Mi od toga nemamo ništa. Vrijeme je da se preispita istinitost svih teorija. Vrijeme je da saznamo kako smo stvoreni.

Došli smo do faze u kojoj mnogi počinju sumnjati i da se pitaju o počecima i stvaralaštvu ljudskog roda.

Vrijeme je da priznamo da nismo majmunskog podrijetla.

Izvori: Teorije | Svettajni | wikipedia Photo

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Sci/Tech

12 ranih znakova demencije: Trebaju iz znati svi iznad 40 godina

Objavljeno

- datum

Postoji više od 100 različitih tipova demencije, a svaka progresivno oštećuje mozak, piše Healthy Definition. Najčešći tip je Alzheimerova bolest, budući da više od 50 posto slučajeva demencije uključuje ovaj poremećaj.

Kako će se demencija manifestirati ovisi od osobe, odnosno njene fizičke i psihičke stabilnosti, kao i od podrške obitelji. Iako je neizlječiva, kada se rano otkrije, tretmani su prilično uspješni i mogu na duge staze odložiti simptome koji će svakako doći.

Ovo je 12 upozoravajućih ranih znakova demencije:

1. Problemi sa kratkoročnom memorijom

Ovo je jedan od najranijih znakova demencije, a postupni gubitak kratkoročne memorije je vrlo suptilna promjena. Prvo se osoba ne može sjetiti događaja koji su se odigrali prije mnogo godina, ali imaju poteškoća sjetiti se i nedavnih događanja. Više ne mogu zapamtiti ni zašto su krenuli negdje ili gdje su ostavili svoje stvari.

2. Teškoće u pronalaženju pravih riječi

Ako osoba teško bira određenu riječ, može biti da je demencija već počela. Vođenje smislenog razgovora za ove osobe može biti vrlo teško, jer im treba više vremena da shvate što im se govori. Također, javlja se teškoća s pamćenjem specifičnih riječi.

3. Promjene raspoloženja

Još jedan rani znak demencije. Osoba pogođena ovim stanjem češće se osjeća depresivno, a kod nekih pacijenata dolazi čak i do kompletne promjene osobnosti. Primjerice, ako su ranije bili stidljivi, postaju potpuno otvoreni i hrabri.

4. Letargija

Pacijenti oboljeli od demencije lako gube interes za nešto. Više ne uživaju u stvarima koje su ranije voljeli raditi, a dolazi čak i do gubitka volje za izlaženjem iz kuće i provođenjem vremena s najmilijima.

5. Teškoće s rješavanjem problema i pravljenjem planova

Pravljenje planova ili praćenje već isplaniranih procesa vrlo je teško za ljude u ranoj fazi demencije. Suočavaju se i s teškoćama s brojevima, gube sposobnost fokusa i koncentracije.

6. Otežano obavljanje svakodnevnih aktivnosti

Uobičajen simptom demencije jeste i gubljenje sposobnosti za obavljanje svakodnevnih aktivnosti, koje su ranije obavljali automatski. U dosta slučajeva, pacijenti više se ne znaju odvesti na poznato mjesto ili se sjetiti pravila neke igre.

7. Vrijeme više nije isto

Razlikovanje prošlosti, sadašnjosti i budućnosti veliki je izazov za ljude koji pate od demencije. Čak im može biti teško razumjeti zbog čega se nešto treba dogoditi sutra, a ne odmah.

8. Teško prepoznaju mjesta

Iako su im nekada bila vrlo poznata, pacijenti oboljeli od demencije više ih ne prepoznaju. I vlastita kuća im može izgledati nepoznato i ne sjećaju se puta kojim se ide na neko odredište.

9. Problemi s pisanjem

Zadatak da nešto napišu vrlo je frustrirajuć i težak, jer ne mogu pronaći odgovarajuće riječi.

10. Počinju ponavljati stvari i riječi

Oboljeli od demencije počinju ponavljati postupke i rečenice koje su već izgovorili u istom razgovoru. Osjećaju nagon da postave pitanje koje su već postavili ili im je bilo postavljeno. Ponavljaju postupke poput pranja zuba, češljanja kose i brijanja.

11. Izbjegavaju promjene

Ovo se odnosi na neka područja ranijih iskustava, poput sjećanja da su se negdje izgubili. Kako bi izbjegli da se takva iskustva ponove, izbjegavaju svaku promjenu.

12. Ne mogu pratiti priču

Kao što je već rečeno, oboljeli od demencije imaju teškoće s koncentracijom i fokusom. To se najviše odražava na njihovoj nesposobnosti da prate tijek priče, bilo da s nekim razgovaraju ili gledaju film.

izvor: Novi život

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Facebook

Popularno