Connect with us

Vijesti

Anela Todorić: Niti mi tko sjećanja može ukrasti, ni molitvu zabraniti

Objavljeno

- datum

Voli Boga u zori i u suncu. Gledaj ga kako razgrće oblake i umiva se. Traži travu na koju padaju kapi vode s Njegova lica i sabiri što vidiš.

Voli ga i u rosi – oduševljavala me moja mala baba Iva, dok bi me budila zorom kako bi gledala djela Gospodnja na nebu svoje zemlje i divila im se.

Znala sam još tada da je to nebo, iako jedinstveno u svijetu, ipak malo drugačije ovdje. Predstavio mi se Bog u njemu jezikom koji sam razumjela, ovim mojim, hrvatskim. I utisnu mi ga usred srca do dana današnjeg…

Nema slučajnosti na svijetu, sve je s razlogom na zemlji posloženo i to u sekundi vremena. Tako i ova moja molitva naiđe na svoj trenutak i uklopi se u zamišljeno.

Naime, ovu istu zoru sam opet vidjela prije par dana, hodeći sa svojom župom putevima sv.I.Pavla II u njegovoj domovini.

Vrati mi ona u misli onu moju čistu zoru iz djetinjstva koju mi na trenutak zamračiše oblaci dima od oružja tuđih vojnika. Brišem paru koja se skupila na prozoru autobusa, ne bi li s njome obrisala i uspomene jedne mladosti. Onih 19, 20 godina što ostaviše svoje živote kao žrtvu za novi naraštaj.

Ne ide mi, pa odlutam mislima na one krunice oko vrata. Gledam Papu kako blagoslivlja moj narod i slušam što govori svijetu: “Zaustavite rat…događa se nešto što nije dostojno čovjeka…”

Obećaje nam da neće ostati nijem pred trajanjem onog što sije toliko mrtvih u dragu hrvatsku zemlju…

Znao je on dobro povijest i svoga i moga naroda. Kako je samo gorjelo u mladim srcima, dok je govorio …ljubljeni sinovi Božji…

Kad bi barem opet progovorio Bože i vratio im ponovo nadu oduzetu od ovih nekih čudnih ljudi koji sjede za oltarom njihove domovine. Znaju oni Bože, da ovi čudni ljudi ne vole ni ovu tvoju rosu, ni ovo tvoje nebo. Ni tvoj jezik kojim govoriš. Nije njima stalo ni do tvoga vojnika ni do tvoga čovjeka. Čudnom kulturom žive ovi čudni ljudi. Brane nam pjesme, iskrivljuju sjećanja. Sve što tinja, gledaju ugasiti. Brane nam Tebe u svemu.

No, ne držiš Ti Bože svog vojnika u svojoj zemlji bez velikog plana, razmišljam, dok mi se po glavi mota Svečeva zamisao o silama svijeta od kojih se ovaj čovjek sam oslobodio. O civilizaciji koju je je ovaj čovjek sam izgradio…

Zar ćeš pustiti da ga ista uništi? Zar ćeš pustiti Bože da tvoj naum da stvoriš muškarca ili ženu, mijenja čovjek.

Što si u njima Bože tada zapalio, raspiri u sinovima njihovim, molim se…

Penjem se sve više i više prema svetištu, tražeći odgovor preko Sveca koji je zadužio moj narod.

Kleknem do Poljaka, pozdravimo Gospu. On na svom, ja na svom jeziku progovorimo: Zdravo Marijo! Nastavim u sebi: Majko Božja, Majko Svečeva, Hrvatske i Poljske.

Podiže svećenik Hostiju, jednom, drugi put…sat za satom, uvijek. Ovo je, dakle mjesto gdje Euharistija ne prestaje. Iz ovog je izišao Svetac. Iz ovog je nastao grad i država i jedan narod. Iz ovog nam je Izvora piti i hraniti se. Iz ovog se izgrađuje civilizacija ljubavi.

Iziđem iz svetišta, pogled se prostre šetnicom kojom se ulazi u grad. Na početku šetnice stoji Pokaznica. Učini mi se velika kao sunce, na vrhu jarbola broda zvanog Domovina.

Neka Te Gospodine svi vide u tvojoj veličini!- pomislim. Nasuprot Njemu dočeka nas papa veseo, raširenih ruku, a Kalvarija se prostre ispod njih… Kalvarijom nam je prolaziti uvijek iznova.

Pođemo po njoj kao po Vukovaru. Postaja za postajom. Sjetim se teškog vukovarskog križa, udara svom težinom o pod. Tko bi ga Bože sam nosio? Papa nam priskače i pomaže ga nositi onom izgubljenom starcu i onoj ženi koja ne zna gdje joj je sin. Probijaju se kroz sve postaje krvavog križnog puta, a on ih tješi: Ne bojte se!

Slobodne li duše, pomislim. Niti mi tko sjećanja može ukrasti, ni molitvu zabraniti.

I kad mi suze zarobiše oči, a kamen pritisnu prsa, pročitam postaju koju mi dade svećenik čitati:

V postaja: Šimun Cirenac pomaže Isusu nositi križ…

Obećam, tu na zemlji Svetog pape, Isusu: Zarazit ću se vjerom ovog naroda i vratit se svojoj kući kako bih svjedočila da sam Te opet vidjela u zori i suncu i rosi zemlje velikog Pape. Vratio nam je ponovo nadu i poručio opet: Ne bojte se!

Papa vas još uvijek voli, blagoslivlja, prima vas i moli za zemlju Hrvatsku.

Vidjeli smo Krista na žalu, došli u noći, na hrvatsko tlo i zapjevali Vilu Velebita ko u podne.

Mislim se, brzo će zora, čekat ću Te ja Bože budna u njoj…

*Anela Todorić ekonomistica je iz Zagreba, udana, majka troje djece, živi i radi u glavnom gradu

Izvor: narod.hr

Komentari

Vijesti

IAKO POD SANKCIJAMA: RUSIJI OVAKO NEŠTO nije pošlo za rukom još od Oktobarske revolucije

Objavljeno

- datum

Ruski predsjednik Vladimir Putin u obilasku Nacionalnog centra za žitarice Lukjanenko u Krasnodar

Rusija je već dvije godine vodeći svjetski izvoznik pšenice što je posljednji puta bila prije Oktobarske revolucije, prihodi od poljoprivrednog izvoza premašuju one od izvoza oružja, a brojni kratkoročni i dugoročni faktori idu u korist daljnjeg jačanja njenih potencijala i pozicije na svjetskom tržištu – rečeno je na vladinom portalu Kremlin.eu

Izvan uobičajenih tema koje su posljednjih godina najzvučnije kad se priča o Rusiji, poput energetike, naoružanja ili neke nove špijunske trzavice u geopolitici, najveća država na svijetu pomalo u tišini stvara dominaciju na jednom tradicionalnom, pomalo zapostavljenom, ali nužnom i definitivno neizbježnom polju. Onom poljoprivrednom. Podaci američkog ministarstva za poljoprivredu pokazuju, naime, da je Rusija prije dvije godine zauzela poziciju vodećeg svjetskog izvoznika pšenice.

Prema Bloombergu, naime, Putin je postavio cilj da do 2020. Rusija može imati samoodrživu proizvodnju hrane, posebno žita.

A britanski tjednik navodi da se Rusija time vratila na mjesto koje je posljednji puta držala još prije Oktobarske revolucije – prenosi T-portal.

U trenucima kad ruska ekonomija zbog sankcija i svoje uske usmjerenosti na tek nekoliko sektora teško ostvaruje rast, dobre vijesti iz poljoprivrede svakako su razlog za zadovoljstvo. Proizvodnja u poljoprivredi je u posljednjih pet godina porasla za više od 20 posto, a donedavni ruski ministar poljoprivrede Aleksandar Tkačev izjavio je da su “žitarice naša druga nafta”. Zadovoljstvo je izrazio i predsjednik Vladimir Putin koji je u razgovoru s poljoprivrednicima rezultate agrara proglasio “prodornima”.

Mediji navode da su prihodi koje je Rusija prošle godine ostvarila poljoprivrednim izvozom lani premašili 20 milijardi dolara i time preskočili čak i tradicionalni ruski izvor prihoda – izvoz oružja, a u izvozu poljoprivrednih proizvoda glavnu riječ drže žitarice. Prema riječima analitičara za uspjeh na ruskim poljima poklopilo se nekoliko kratkoročnih i dugoročnih faktora.

Još od propasti Sovjetskog Saveza ruska se poljoprivreda mučila sa zastarjelom tehnikom uzgoja i proizvodnje. Daleko od interesa vrha politike koji se koncentrirao na energetiku, dugo je trebalo da se ruski poljoprivrednici riješe okova neefikasnosti koji su se vukli još iz sedamdesetih godina prošlog stoljeća kad je veliki Sovjetski Savez zbog vlastitog neuspjeha u poljoprivrednoj politici bio primoran uvoziti hranu. Nakon niza raznih reformi od početka devedesetih dobar dio ruskih poljoprivrednih dobara našao se u rukama privatnika što je kroz godine potaknulo konkurentnost i donijelo efikasnost.

Ruski predsjednik Vladimir Putin proglasio je rezultate ruskoga agrara prodornima

Zabrana uvoza poljoprivrednih dobara kao odgovor na sankcije koje su uvedene Rusiji 2014. godine donijela je dodatni poticaj ruskim poljoprivrednicima, a za nešto jaču konkurentnost na izvoznim tržištima kriva je i devalvacija rublja. Rusiji je tako uspjelo da u izvozu pšenice nadmaši i Sjedinjene Američke Države, i Kanadu, i Europsku uniju, te je osvojila tržište čak i usprkos globalnoj zasićenosti. Koristeći svoju zemljopisnu prednost posebno su ojačali na tržištima Bliskog Istoka, ali i Afrike gdje su američke konkurente mogli izbaciti i nižim cijenama.

Iako Rusija i dalje uvozi više hrane nego što je izvozi, plan vlasti da zemlja postane samoodrživa već je donio određene uspjehe. U posljednjih pet godina Rusija je uspjela zadovoljiti vlastite potrebe u proizvodnji svinjetine i peradi, a i budućnost izgleda svijetlo zahvaljujući globalnim trendovima.

Eksplodirala je proizvodnja ruske pšenice i ta je država postala najveći svjetski izvoznik te kjučne žitarice Autor: Russia Insight

Prvi je, naravno, rast stanovništva zbog čega će jačati potražnja i to na nekim posebno važnim tržištima za Rusiju poput Turske. Rast temperature i klima, zajedno s razvojem tehnologije, znače i dulje razdoblje za poljoprivredni uzgoj, više prinose i sve više raspoložive zemlje. Prema izjavama ruskih poljoprivrednika, proizvodnja se sve više pomiče prema sjeveru države iz južnih regija tradicionalno okrenutih agraru.

Čak i u kratkom roku Rusija ima popriličan poljoprivredni potencijal. Uspjesi u razvoju tehnologije koju samo treba primijeniti zajedno smilijunima hektara zemljišta koja su ostala neobrađena nakon propasti Sovjetskog Saveza znači da ruski poljoprivrednici imaju dovoljno prostora za brzi rast. Dapače, rast je posljednjih godina bio tako uspješan da su se ispriječili problemi nedostatne infrastrukture.

Pogledajte kako izgleda poljoprivreda na ruski način Izvor: tportal.hr / Autor: Tectron415

Skladišta i silosi ne uspijevaju ispuniti potrebe ruskih farmera nakon rekordnih berbi, a zastarjela je i transportna mreža kojom se žitarice dostavljaju prema lukama i dalje na izvozna tržišta. Ostvare li se očekivanja o selidbi poljoprivrede na sjever tamo će također trebati izgraditi skladišnu i transportnu infrastrukturu, a ta bi zemljišta bila još i dalje od luka koje se koriste za izvoz. The Economist dodaje da postoje i brige da bi se za poljoprivredu mogli zainteresirati i neki puno veći igrači od sadašnjih poduzetnika što bi otežalo konkurenciju.

U trenucima kad vanjska politika ruskog predsjednika Putina izaziva zaoštravanje odnosa s dobrim dijelom razvijene svjetske ekonomije, zbog čega je pogođena ruska privreda, uz izglede da cijene sirove nafte, glavnog izvora ruskih prihoda sa svjetskih tržišta, u duljem roku neće bitnije rasti, povratak Rusije “zlatnim” carskim vremenima izdašnog izvoza hrane čini se kao barem mala slamčica spasa za posustalu ekonomiju. No, hvatanje isključivo za slamčicu koju lako može slomiti bilo jačanje inozemne konkurencije, bilo vremenske neprilike ili nešto sasvim treće ne ulijeva previše nade čak niti u trenucima kad se pšenica iz ruskih silosa prelijeva u izvoz. Ruska vjera u naftu pokazala je koliko opasno može biti fokusiranje na jednu ekonomsku granu, ma koliko ona u određenom trenutku bila zelena. (Autor: Karlo Vajdić /Tportal)

 

 

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Vijesti

ŠOKANTNA PRIČA Gordana Malića: Opaka informacija oko aviona i ministra Krstičevića

Objavljeno

- datum

GORDAN MALIĆ, poznati istraživački novinar, objavio je vrlo zanimljiv i opak tekst na temu kupnje borbenih zrakoplova i sustava za potporu i održavanje letjelica, još ranije prije svih zavrzlama s američkom suglasnošću za izraelske zrakoplove…

U priču je na posredan, ali znakovit način, uključen i ministar obrane Damir Krstičević čija je dojučerašnja tvrtka KING ICT osnovala tvtku kći za poravak i održavanje zrakoplova. Koji još nisu ni kupljeni.

U tekst pod naslovom “Bivša tvrtka Damira Krstičevića započela biznis servisiranja i nabave zrakoplova i vojne opreme“, u magazinu Startnews, a prenosi Maxportal, Malić piše:

Usred javnog natječaja za posao stoljeća od pola milijarde dolara i donošenja konačne odluke o nabavi ratnih zrakoplova za obranu hrvatskog i NATO neba, gužva i u Trgovačkom sudu, gdje je i kompanija koja se do sada pretežito bavila računalnom opremom, osnovala tvrtku kćer i za proizvodnju, popravak i održavanja zrakoplova, svemirskih letjelica, zrakoplovne opreme…

Utjecajna domaća IT kompanija KING ICT., u kojoj je do ulaska u Vladu jedan od vodećih menadžera bio aktualni ministar obrane Damir Krstičević, okreće se novom biznisu. Kako stoji u sudskom registru, namjeravaju se baviti u budućnosti i trgovinom oružja te proizvodnjom i servisiranju zrakoplova i zrakoplovne opreme.

Naime, krajem rujna prošle godine KING ICT je na Trgovačkom sudu u Zagrebu registrirao tvrtku kćer “Planet devet” d.o.o. (Planet IX) sa sjedištem u Zagrebu, Buzinski prilaz 10. S temeljnim kapitalom od dvadeset tisuća kuna nova tvrtka u korporativnom carstvu vlasnika KING ICT-a Stipe Matića, registrirala je niz raznorodnih djelatnosti, od proizvodnje i posluživanja toplih napitaka i hrane, izrade web stranica, i slično, sve do proizvodnje, popravka i održavanja zrakoplova, svemirskih letjelica i zrakoplovne opreme.

Pored toga, vodeća IT kompanija u zemlji od rujna se bavi i proizvodnjom, prijevozom i nabavom oružja, te pirotehničkih sredstava.

Za direktora tvrtke “Planet IX” imenovan je Sandi Radić, dojučerašnji član uprave KING ICT-a. Rođen je u Vrgorcu, otkud je porijeklom i ministar Damir Krstičević, a raspolaže i solidnim obrambenim iskustvom, jer je jedno vrijeme vodio kabinet ministra obrane Joze Radoša u vladi Ivice Račana, a sudjelovao je i kao promatrač u NATO-vim misijama.

Hoće li se novim akvizicijama KING ICT okrenuti i većoj suradnji s MORH-om za sada možemo samo nagađati. Činjenica je da KING ICT, kao i cijela M San Grupa vlasnika Stipe Matića s MORH-om unosno surađuju već cijeli niz godina.

Sve navdeno postaje još zanimljivije kad se zna kako se upravo ovih dana riješava (riješavao) odabir najboljeg ponuđača ratnih vojnih zrakoplova za Hrvatsku.

Benjamin Netanyahu, izraelski premijer kupovinu «rabljenih» izraelskih zrakoplova iz flote  “F16 barak” i sam je najavio pred koji dan. Netanyahu će ovog ljeta službeno posjetiti RH gdje će mu domaćin biti hrvatski premijer Andrej Plenković. Bilateralna suradnja bit će učvršćena i na vojnom planu i to, kako tvrdi izraelski premijer, kupovinom 12 rabljenih  izraelskih zrakoplova po cijeni od 500 milijuna dolara, što je najveća akvizicija MORH-a od Domovinskog rata.

Prema procjenama stručnjaka na zemaljsku prilagodbe i servis  rabljenih “baraka” MORH bi u razdoblju od idućih 10 godina trebao potrošiti još 500 milijuna dolara, čime bi se nabava zrakoplovne eskadrile popela na milijardu dolara.

Upravo stoga je zanimljivo kako je baš tvrtka u kojoj je na najvišim pozicijama bio Damir Krstičević odlučila baviti se i poslovima usko vezenim uz servisiranje i održavanja zrakoplova, svemirskih letjelica, prijevozom i nabavom oružja…

Znači li zaokret ove pretežito specijalizirane tvrtke s računalne opreme na vojnu industriju? Hoće li se novoregistrirana tvrtka uskoro pojaviti i kao dobavljač na natječajima za servisiranje izraelskih zrakoplova iz flote ” F16 barak”, čija je kupovina već najavljena? Ako do potpisa tog ugovora dođe, novo sestrinsko poduzeće KING ICT-a “Planet devet” d.o.o. moglo bi konkurirati i za te poslove.

Zanimljivo je da je tvrtka “Planet IX”, čija je jedna od djelatnosti i servisiranje zrakoplova, osnovana nedavno, 9. rujna 2017. samo par tjedana uoči službenog susreta ministra i potpredsjednika Hrvatske vlade Damira Krstičevića i njegova kontroverznog  izraelskoga kolege Avigdola Liebermana.

Do susreta dvojice ministara došlo je u Zagrebu, a tema je bila i nabavka izraelskih rabljenih zrakoplova, nakon čega se Lieberman sreo i s još nekim političarima iz okružja.

Prema svemu sudeći nabava izraelskih višenamjenskih zrakoplova vrlo je izgledna, iako natječaj za kupnju nove zrakoplovne flote HV-a još nije okončan.
Gordan Malić/ Starnews.hr Foto: MORH

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Vijesti

DA SE NE ZABORAVI: Pokolj u Voćinu 12. i 13. prosinca 1991. godine

Objavljeno

- datum

Autor

Srpske postrojbe su 12. i 13. prosinca 1991. godine pri povlačenju izvršile pokolj u Voćinu i Humu, pronađena su 43 leša. Četnici su razorili kuće Hrvata, gospodarske objekte te župnu crkvu Pohođenja Blažene Djevice Marije u Voćinu. Crkva je bila izgrađena u 15 stoljeću, u gotičkom stilu. Četnici su je koristili kao skladište streljiva i eksploziva kojeg su aktivirali te crkvu do temelja razorili.

Hrvatske snage su u večernjim satima 14. prosinca 1991. ušle u Voćin i zatekle zastrašujuće prizore četničkog zločina.

Zločin je dokumentiran od strane međunarodnih medicinskih stručnjaka. Na poziv Foreign Press Biroa iz Zagreba forenzičari su došli u selo nakon što su ga hrvatske snage oslobodile. Dana 19. prosinca 1991. godine forenzičari su objavili izvješće: pronađena su 43 leša: 15 ženskog spola (12 je imalo od 57 i 76 godina) a ostali su bili muškarci od kojih je 11 imalo između 60 i 84 godine. Ubijeni su vatrenim oružjem , sedmoro je bilo spaljeno a jedna je žrtva vjerojatno ubijena sjekirom,. Jedan od ubijenih je bio Srbin (S.N. 77 godina), po svjedočanstvu svećenika ubili su ga kada je pokušao zaštititi svoje susjede Hrvate.

„Zgrožen onime što je vidio u Voćinu, dr. Jerry Blaskovich iz Kalifornije, voditelj liječničke forenzičarske ekipe koja je istražila zločin, posvetio je veći dio svojeg slobodnog vremena da bi preko medija upoznao prije svega američku javnost sa stvarnim stanjem rata u Hrvatskoj, o kojem su vodeći američki mediji pod utjecajem srpske propagande prenosili iskrivljenu sliku. Uvid u zatečeno stanje u Voćinu imao je i američki senator Frank McCloskey pa su članovi američkog Kongresa dobili istinito izvješće iz prve ruke.[6] Senator McCloskey nakon uviđaja u zločin u Voćinu koristio je riječ genocid da bi opisao djelovanje srpskih snaga u Hrvatskoj i kasnije u Bosni i Hercegovini i protivio se korištenju pojma građanski rat za srpsku agresiju, zbog čega je bilo došlo do nesuglasja između njega i članova njegove stranke, uključujući dužnosnike Clintonove Bijele kuće.“

Prema Dr. Blaškoviću, ali i prema izvještaju Amnesty Internationala, Stojan Nenadović Srbin star 77 godina, mučen je i ubijen jer je pokušao zaštiti susjede Hrvate. Zanimljivo je da ga“ Documenta – Centar za suočavanje sa prošlošću“ navodi kao srpsku žrtvu koja je ubijena oko 15.12.1991. od hrvatskih postrojbi.“

Srpska pobuna i zločini su pripremani više mjeseci. Dana 14. siječnja 1991. godine psihijatar Jovan Rašković je govorio na skupu Srba na Kometniku protiv hrvatske države. Srbi su skinuli hrvatsku zastavu sa zgrade šumarije i općine Voćin.

  1. lipnja 1991. godine formirane su pobunjeničke brigade, u organizaciji JNA i Srpske demokratske stranke, na području Slavonije.

Početkom kolovoza 1991. godine u Voćinu je osnovan i postrojen 1. bataljun 12. slavonske brigade, sastavljen od Srba iz Voćina i okolnih sela. Nakon tih događaja u Voćinski kraj stižu organizirane formacije četnika iz Srbije („Beli Orlovi“ i „Srpski pokret obnove“ iz Čačka). Tijekom kolovoza Srbi preuzimaju civilnu vlast u Voćinu i započinju hapšenja, maltretiranja i ubojstva Hrvata iz voćinskog kraja. Do 13. prosinca 1991. godine ubijeno je 13 civila u Voćinu.

Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije je podigao optužnice ali nije nikoga osudio za počinjene zločine u Voćinu i Humu!?

Danijel Medić, u vrijeme zločina dijete sa šest godina, je u svojoj 17-toj godini svjedočio protiv četnika Branka Olivera koji je pred njim ubio njegova oca. Evo dijela svjedočanstva:

„Svi smo bili u silnom strahu kada smo u podrumu čuli silne eksplozije i pucnjavu, a potom viku “gdje ste ustaše”, zatim lupanje kundakom o vrata podruma. U strahu smo izašli, a otac me vodio za ruku. Ispred ulaza na dvorištu je ležala baka Jaga Šimić u lokvi krvi. Mrtva. Ispred nas je bilo sedam ili osam maskiranih ljudi, naoružani, no prepoznao sam našeg susjeda Branka Olivera, ja sam se igrao prije s njegovom kćerkom. Derući se, zgrabio me za rame, otrgnuo ocu iz ruke i odvukao prema izlazu iz dvorišta, vičući “ti mali marš van”. Stajao sam u strahu i plaču kod ograde i gledao prema ocu. Oliver je potom prišao mojemu ocu i pištoljem mu pucao u glavu. Tada su i ostale iz podruma pobili… Kao punoljetan, tužio sam Olivera za ubojstvo mojega oca, no on se žalio i sud ga je oslobodio zbog pomanjkanja dokaza i nedovoljnog vjerovanja djetetu od šest godina – ispričao je Danijel Medić, dijete-svjedok jednog od najsvirepijih zločina nad Hrvatima kojemu sud nije vjerovao. Nikica Ivezić, preživjeli svjedok, u svojoj je izjavi naveo imena ubojica. Ipak, do sada nitko nije odgovarao za ovaj zločin…“ Izvor: članak Ivana Jakelića

Za zločin u Voćinu, odnosno određena ubojstva na 20 godina su do sada bili osuđeni Valentin Savić i Slobodan Bosanac, te doktor M.V. na kaznu zatvora u trajanju od četiri godine zbog počinjenja teškog kaznenog djela protiv zdravlja ljudi nesavjesnim liječenjem bolesnika. Prema izjavi Ivana Đuzela, Valentin Savić je aboliran isto kao i Slobodan Bosanac.

Komentar urednika: Sramotno hrvatsko pravosuđe!

Spomenik voćinskim žrtvama domovinskog rata

Foto: dogodilose.com

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Facebook

Popularno