Connect with us

Društvo

ANDRIJA ARTUKOVIĆ: U JASENOVCU POČIVA MOJA VOJSKA I MOJ HRVATSKI NAROD. AKO NE VJERUJETE ISKOPAJTE JER DUGMAD S VOJNIČKIH BLUZA JOŠ NIJE SAGNJILA!

Objavljeno

- datum

Napustio sam dva Lazara i došao na brisani prostor. Bez uzmaka! Spreman sam bit izrugan, ismijan i popljuvan za one, o kojima se desetljećima zlobno pričaju stare priče.

Priče bez pokrića! Zato, neka se zna, isti ja, koji sam teško ranjen smrću svoga oca četrdesetčetvrtoga dana svoje treće te drugoga dana majkine dvadeset pete godine i devetoga dana bratova života, ranjen sam i zlobnim riječima o NDH s njezinim državnim, redarstvenim, sudskim i vojnim aparatom. Jer, moj otac, hrvatski redar, te moj kum, hrvatski vojnik-ustaša, svojom su ranom smrću izgorjeli za tu državu kao žrtve paljenice. Tko želi biti dobronamjeran poštivat će duboke rane mene ranjenoga. Pokušat će ih liječiti istinom, ali istinom, i svojim uljudnim suosjećanjem. Bez sažalijevanja! Osim toga, red bi bio da se kroz moj glas čuje plač naših razoružanih vojnika, nezaštićenih civila te uzdah umorenih, krik izudaranih, smrtni hropac metkom pogođenih, tuga neudanih djevojaka te plač ucviljenih roditelja, udovica i nejake djece-siročadi. Bez oca Želim da dobronamjerni ljudi čuju i te glasove i zauzmu svoja korjenita stajališta. Poruka mene ranjenika je: treba pisati o NDH drukčije negoli se pisalo nakon Drugoga svjetskog rata. Jer, nespojivo mi je bilo ono što sam čuo u kući i od sudionika u ratu na drugim mjestima s onim što sam učio u školi. I, kad bih svojima rekao da se drukčije govori u školi, reklo bi mi se:Ti odgovori nastavniku kako piše u knjizi, a ovo mu ne smiješ reći. Treba vodit računa i o ovom mom dječačkom iskustvu, i ostaviti istinu neokrnjenu, ma kakva ona bila, ali i skinuti s NDH laži, neistine i zablude.

A, mi koji smo znali samo amenovati, moramo tražiti istinu. I, naći je, ako nam se posreći. U tom slučaju gdje istina bude crna, siva, ljubičasta, priznajmo. A, gdje bude svijetla poput sunca podnevnoga i čista poput kristala, ne uzmičimo. Ni uz cijenu novoga Bleiburga!, u skladu s poslovicom: Tko istinu gudi dobit će gudalo po prstima.

Hrvatska povijest

Našu su povijest pretežito pisali drugi. Pisali smo je i mi, ali osluškujući druge. Pretežito što su nam drugi šaptali. Više smo sličili glumcu što na pozornici osluškuje šaptača negoli povjesniku. Zato, bez uzmaka, pitam:

  • Je li NDH bila naša država?
  • Jesu li ustaše i domobrani bili naši vojnici?

Molim jednoznačan i nedvosmislen odgovor! Ili potvrdan ili niječan. Jer, neizbježna je poruka svima što nam stavljaju omču krivnje na vrat: Budući da NDH nije bila naša država, ni ustaše i domobrani naši vojnici, pa nismo ponosni ni na njihova dobra ni odgovorni za njihova loša djela, ne dopuštamo da nas se proziva za tuđu krivnju. U tom slučaju „točka na U“ glasi: Ne povezujte nas Hrvate s ustašama, kao što ni mi ne povezujemo druge narode s njihovim kriminalcima. Govorite o ustašama, ali bez veze s nama. Hrvatima! Nakon potvrdnoga odgovora slijedi stručno, uzročno-posljedično, proučavanje naše povijesti od 1. studenoga 1918. do 10. travnja 1941. te od istoga dana 1941. do 15. svibnja 1945. i od istoga dana 1945. do 5. kolovoza 2005. Bez povećavanja svijetlih i umanjivanja loših djela u našu korist, kao i bez uvećavanja učinjenih nam zala na štetu drugoga. Zato, na putu do Čitanke, objavljujem svoje doprinose sa svojim načelnim gledištem

MOJ KOMENTAR

U utorak, 21. travnja 1996. godine, poslao sam svoj anonimni prilog Press klubu, gdje se trebalo raspravljati o Jasenovcu i suđenju Dinku Šakiću: “Zločin učinjen na dva kontinenta prikazan je kao uzrok današnje ekološke katastrofe. Nitko se ne poziva na kajanje za nj. Svatko prav, nitko kriv, a buduća pokoljenja cijeloga svijeta snose i snosit će za nj posljedice kao kaznu što zaobiđe zločince i njihove potomke. Neka se današnja Hrvatska za taj zločin pokaje. Ona je kriva za sve. Smatraju je krivom za sve. Neka se pokaju Englezi i Amerikanci za holokaust, a Nijemci za pad dviju atomskih bomba na Japan.”Prigovor da nemam pravo to tražiti u ovim okolnostima niječem. Koliko god su dužni Englezi i Amerikanci kajati se za holokaust, toliko je dužna i današnja Hrvatska kajati se za zločine u Jasenovcu od 1941. do 1945. Za zločine u Jasenovcu mogla bi se kajati Hrvatska s kojom su se kao sa zaraćenom državom pomirili saveznici na svršetku Drugoga svjetskog rata ili država nasljednica NDH. Koliko je današnja Hrvatska nasljednica NDH, toliko je dužna kajati se i za zločine u Jasenovcu. Tražiti od Hrvatske da se ogradi od NDH i da se kaje za zločine pripisane samo državi s kojom ona nema nikakve veze, isto je kao tražiti konstruiranje okrugloga četverokuta. I bez Jasenovca ima se današnja Hrvatska za što kajati. Ona bi se morala javno (po)kajati i pružiti primjer kajanja za zločine svoje prethodnice NR Hrvatske: Bleiburg, pokolj hrvatske vojske i civila blizu Jasenovca, dovoženje suhih kostiju iz Austrije i Slovenije na jasenovačko spomen-područje, prebacivanje partizanskih i četničkih zločina na ustaše, okrutni postupci u istrazi, namještena suđenja i ubijanje Hrvata diljem svijeta. To su zločini što terete današnju Hrvatsku. I neka se ona za njih kaje. A Jasenovac i sve vezano za nj neka prepusti Hrvatima koji NDH smatraju svojom državom. Među te Hrvate spadam i ja, spreman pokajati se za njezine stvarne zločine kad sazru uvjeti za to. No, o tom, po tom. Pitanje za gospodina Željka Olujića: Je li Artuković rekao pred sudom: „U Jasenovcu počiva moja vojska. Prekopajte Jasenovac. Naći ćete dugmad s vojničkih bluza. Nisu dugmad sagnjila.“ Pitanja za ostale sudionike:

  • Zašto nije istražen Jasenovac 1945.?
  • Tko je zabranio pretraživanje Jasenovca?
  • Je li to učinio dr. Ante Pavelić?
  • Koliko je stradalo logoraša od angloameričkih zrakoplova?
  • Zašto se Jasenovac prikazuje kao priča bez pokrića?
  • Koliko vrijede nevino stradali u Jasenovcu?
  • Vrijede li jasenovačke žrtve imalo više od (pra)starih jugoslavenskih dinara, milijun gore – milijun dolje?
  • Kad će pisanje o Jasenovcu biti nadahnuto i prožeto dubokim poštovanjem prema nevinim žrtvama?
  • Takvo pisanje očekujem kao suha zemlja kišu, uz pozdrav svima do takva pričanja i pisanja.”

 

“Suđenje Dinku Šakiću trebalo bi Hrvatskoj biti prigoda da zauzme stav prema NDH” rekli su u Press klubu na HRT. ” Kakav stav? Nije kazano. Premda R. Hrvatska treba zauzeti stajalište prema NDH, ona ne smije zauzeti bilo kakvo stajalište. Hrvatska ima pravo reći da nema nikakve veze s NDH. To je čak i istina. Današnja Hrvatska je doista partizanska i protuustaška. Autor bi se stidio stati pred zrcalo, kada bi je proglasio ustaškom. Jer, ona to nije. Neka se ponosi što je antifašistička. To je njezino pravo, ako je časno, po svaku cijenu, pa i uz cijenu proširenja velike Srbije do Karavanki, bit na strani pobjednika, današnji Savez boraca u Hrvatskoj ima se čime ponositi, ali pod navodnicima. Neka se ponosi tim kad nema ničim drugim.

NAČELNO STAJALIŠTE

Treba pisati otvoreno o ustaškom pokretu. Poglavito o zločinu nad razoružanom hrvatskom vojskom. Razoružani vojnici NDH – ustaše i domobrani – i nezaštićeni civili okrutno su poubijani. Neosporne činjenice o tom velikom zločinu prekrivene su velom šutnje. Do jučer se nije smjelo ni spomenuti da su hrvatski vojnici ubijani. Moglo se samo reći da su ih partizani vojno porazili. Zarobljenike kući uputili, a zločince pred sud izveli. Što nije bilo, a moralo je biti, moralo se u prilog partizanima tvrditi i govoriti. Time je, nema dvojbe, učinjen novi zločin. Možda bi se i moglo prijeći preko izrečenih i napisanih tvrdnja bez pokrića u prilog pobjedniku. Svatko o sebi izvrsno misli. Svatko želi i, ako je moćan, traži, da se o njemu lijepo govori, premda to ne zaslužuje. To se nekako da prihvatiti, makar teško i preko volje. Podnošljive su i snošljive laži u prilog pobjedniku. Ali su neprihvatljive i nesnošljive izgovorene, a pogotovo napisane klevete protiv dobra glasa prevarenih, izručenih i okrutno ubijenih. To je ponovno ubijanje ubijenih i novi zločin veći od davno učinjena ubojstva.Tko bi želio lagati na ustaše i domobrane da bi nas, njihovu djecu, ponizio, u pokornosti nas držao i omču nam krivnje na vrat stavljao, neka nam zakaže dan strijeljanja. Manje će nam zlo učiniti tko nas danas, kao nekoć njih, nevino ubijenih, nevine ubije negoli da na nas trajno laže. Jer, postoji višestruko ubijanje. Ne samo mačem, nego i jezikom. Ne samo oružjem, nego i perom i govorom. Čuli smo mnogo puta izreku: O mrtvima samo dobro. Da se bar malo do te poslovice držalo, pazilo bi se što će se govoriti o mrtvim ustašama i domobranima koji se ne mogu braniti. U ime istine, mogli bismo spomenutu izreku zamijeniti načelom: O mrtvima samo istinu. Ne smije se to načelo dovoditi u pitanje, jer na njemu počiva povijest kao znanost. Kad bi se doslovce – bez “zrna soli” – provodilo načelo: O mrtvima samo dobro, nemoguća bi bila povijest. Jer, nekritički bismo izjednačavali sve pokojne. I zle i dobre. Zato je nedopustivo prešutno usvojeno načelo: Ustaša je zao samo zato što je ustaša. I protiv toga i takva zločina treba dignuti glas do Neba pa zatražiti da se već jednom počne ispravno pisati i o njima, bez zlih namjera, imajući pred sobom biblijski navod: “Udarac bičem ostavlja masnicu, udarac jezikom lomi kosti. Mnogi su pali od mača, ali ne toliki kao od jezika”(Sir 28,17-18). Pogubljeni hrvatski vojnici pali su od mača, a članovi njihovih obitelji, pa i svi njihovi sunarodnjaci padaju od jezika zlih pobjednika. Jer, dok je mač, u širem značenju, završio svoj posao, mač jezika i pera probadao je srce i dušu (Lk 2,35) za njima ožalošćenima. Ožalošćeni su morali skrivati suze, prigušivati jauke i nositi duboke rane. Zato bi trebalo, u ime dostojanstva nevinih žrtava i u ime dostojanstva hrvatskoga naroda napokon reći istinu. A istina oslobađa. I šutnjom se može počiniti veliki grijeh. I praznim, a pogotovo lažnim riječima. Lagalo se bez pomisli na posljedice, unatoč riječi: “Mrzim na laž, grsti mi se ona” (Ps 119,163).Govorilo se o ustašama i domobranima bez provjere i traženja dokaza. Svako njihovo dobro djelo vješto se krilo, premda je učinjeno bilo. Krilo se zbog straha, ali i ne samo zbog straha nego i zbog ljudskoga obzira, unatoč ozbiljnom Isusovu upozorenju: “Ja vam kažem da će ljudi za svaku nekorisnu riječ što je izreknu odgovarati na Sudnji dan. Tvoje će te riječi opravdati, tvoje će te riječi osuditi” (Mt 12,36-37).

Izvor: fra Martin Planinić

Komentari

Komentari

Društvo

STRAHOVITI ĆE BITI POSLJEDNJI DANI…

Objavljeno

- datum

Leonard Ravenhill:  NEĆE BITI PONOVNOG SASLUŠANJA, A ŠTO JE JOŠ GORE, NEĆE BITI  PONOVLJENOG SUĐENJA

Posljednji dan će biti strahovit. Jeste li razmišljali kako ćete proći dok budete stajali ondje? Vi i ja stajat ćemo ondje sami onoga dana i bit će nam suđeno za svaki vid našega života: za molitvu, za novac, za govor, za rad. Još uvijek vjerujem u veličanstvenost vječnog suda s Kraljem kraljeva, Gospodarom gospodarâ i Sucem sudaca.

Vidite, tamo neće biti mogućnosti za novo saslušanje, a što je još gore, neće biti mogućnosti za ponovljeno suđenje. Jer, kažem ponovno, to je završni sud. Nekima će Bog reći: “Dođite, blagoslovljeni”, a drugima: “Odstupite od mene.” Na kraju krajeva, nije jednostavno biti kršćanin. To je veličanstvena stvar!

Trebali bismo živjeti svoj život svjesni vječnosti i spremni da nam se život bilo kad prekine. Ako biste morali stati pred Gospodina ovog trena, biste li voljeli da vašu životnu priču pročitaju milijuni u vječnosti? Nijedan izgnanik pakla neće biti ondje. Neće li to biti divno? Ili? Ili mislite da ćete se malo postidjeti kad čujete kako je Bog upotrebljavao Davida Brainerda, Johna Wesleya ili neku malu pralju koja je imala život posredovanja?

Ne postoji preteško breme ili preteška situacija za onoga koga ljubite. Ako vas nadzire i motivira ljubav i ako vam snagu daje ljubav, sve će biti u redu kad budete ondje stajali, jer ako išta postoji u vezi s ljubavi, to je poslušnost. Moramo postati ljudi koji su kršteni poslušnošću. Moramo biti potpuno podložni volji Božjoj ne brinući se za ljudsko mišljenje i ne tražeći da više potrošimo na sebe. Moramo biti u stanju reći: “O Bože, želim da ovaj moj život proslavi tebe i da ne budem posramljen o tvome dolasku, kao što kaže Ivan” (1 Iv 2,28), kad stanem u tvoju strahovitu nazočnost.

 

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Društvo

ANGELA MERKEL PADA u slijedeća 24 sata, zajedno sa Seehoferom!?

Objavljeno

- datum

Horst Seehofer, Angela Merkel i Martin Schulz

Počne li ministar Seehofer odbijati migranate s njemačkih granica, kancelarka Merkel mogla bi biti primorana da ga smijeni

Politička sudbina njemačke kancelarke Angele Merkel ovoga vikenda visi o koncu, a njezina tek tri mjeseca stara vlada mogla bi se urušiti u sljedeća 24 sata ako njezin ministar unutarnjih poslova i predsjednik sestrinske bavarske stranke odluči sutra početi, unatoč protivljenju Angele Merkel, primjenjivati novi plan odbijanja migranata s njemačkih granica, a Merkel ga, kako prognoziraju njemački politički analitičari, bude zbog toga primorana smijeniti.

Dogodi li se to, Merkel bi izgubila većinu u parlamentu i otvorila bi se nužnost novih izbora, na kojima, prognoziraju njemački analitičari, Merkel više ne bi mogla biti kandidatkinja za novi mandat.

Nitko ne popušta

Nijedna strana zasad ne popušta u klinču koji je izbio kada je ministar Seehofer (CSU) odlučio početi provoditi novi plan prema kojemu bi njemačka policija na granicama odbijala tražitelje azila koji su već registrirani u drugim državama članicama EU kroz koje su prošli na putu do Njemačke, a kancelarka Merkel (CDU) odbila podržati taj plan, apelirajući na to da treba pričekati da se na razini EU dogovori zajedničko rješenje, odnosno reforma azilantske politike.

Seehofer pokazuje namjeru da počne s primjenom plana možda već sutra, a svi njemački mediji izvještavaju o dramatičnoj političkoj krizi koja se odvijala tijekom vikenda. Ne pronađe li se kompromis, bavarska stranka CSU mogla bi se razići od sestrinske CDU. Prema istraživanju javnog mnijenja koje je objavio dnevni list Die Welt, većina Nijemaca sklonija je Seehoferovoj politici odbijanja tražitelja azila na granicama (48,7 posto) nego Merkelinoj politici (32,2 %) nastavka otvorenih vrata u iščekivanju europskog rješenja, oko kojeg se države članice EU već dvije godine ne uspijevaju dogovoriti. Daljnjih 17,1 posto ne vjeruje nijednom od njih dvoje kad je riječ o pitanju migrantske politike, a samo 1,6 posto vjeruje oboma.

Gledajući samo među ispitanicima koji su glasači unije CDU-CSU-a, 54,2 posto je uz Seehofera, a 38,6 uz Merkel. Birači zelenih u najvećem postotku vjeruju Merkel na ovom pitanju (75,9), kao i birači socijaldemokratskog SPD-a (57,8), dok su birači oporbene, krajnje desnice AfD (75,6 posto) više uz Seehofera. Može li Merkel ići u konfrontaciju na pitanju na kojem ne uživa natpolovičnu podršku ni među biračima svoje stranke? Ili će se prikloniti brojkama i političkom pritisku CSU-a, pa pristati na Seehoferov plan? I jedno i drugo je moguće. No, upućeni izvori kažu da Seehofer djeluje vrlo smireno i uvjeren je da će pobijediti kancelarku jer su brojke na njegovoj strani.

Ne želimo biti hotspot

Sve se to događa u vikendu u kojem je i austrijski kancelar Sebastian Kurz, koji želi iskoristiti austrijsko predsjedanje Vijećem EU od 1. srpnja do kraja godine za borbu protiv ilegalnih migracija i jačanje vanjskih granica Unije, na konferenciji Europa Forum u austrijskom Wachau ugostio hrvatskog premijera Andreja Plenkovića, premijera Crne Gore Duška Markovića i premijerku Srbije Anu Brnabić.

Brnabić je rekla da Srbija očekuje da će uskoro imati mješovite granične patrole i s Hrvatskom, kao što ima sa svim drugim susjednim zemljama. Iz hrvatskih izvora može se čuti da RH nema nikakav problem s time da to počne što prije, ali nakon što Srbija počne primjenjivati skraćeni postupak readmisije migranata. Hrvatskoj je u interesu da, kako god završila politička drama u Njemačkoj, ne postane migrantski “hotspot” Europe.(24sata)

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Društvo

Višnja Starešina: Kim Jong-un u zapadnom, Andrej u istočnom zagrljaju

Objavljeno

- datum

Da odmah razjasnim: nije mi niti najskrivenija namjera uspoređivati ekonomski razvoj, model političkog upravljanja ili stanje ljudskih prava u Hrvatskoj i Sjevernoj Koreji. Jer to je ipak neusporedivo. Barem zasada.

Iako, nije isključeno da će se za dvadesetak godina moći uspoređivati gospodarska razvijenost Hrvatske i Sjeverne Koreje.

Uostalom, sjećate li se kako nas je vrijeđalo kad su nas prije trideset godina uspoređivali s Češkom, Poljskom ili Mađarskom? S kojima je danas Hrvatska gospodarski neusporediva. A prije samo deset godina ljutilo nas je kada nas se razvojno uspoređivalo s Rumunjskom ili Bugarskom. S kojima smo danas još uvijek djelomično usporedivi u razvoju, a iznimno usporedivi u modelu upravljanja, kojim dominira politička korupcija i klijentelizam.

Osobito mi nije namjera uspoređivati Hrvatsku sa Sjevernom Korejom kad je riječ o ljudskim pravima. Iako, još i danas će mnogim stvarnim upravljačima Hrvatskom oko zasuziti kada se prisjete kakav je velebni doček prije četrdesetak godina priredio sjevernokorejski Veliki vođa Kim Il-sung, djed današnjeg Vrhovnog vođe Kim Jong-una, “našem” Maršalu Titu.

No osim potvrđivanja ideološko-političkog bratstva, Tito je tada donio sjevernokorejskom Velikom vođi i ponudu za suradnju tadašnjeg američkog predsjednika Jimmyja Cartera – da postane ” nešto između”, po uzoru na Titovu Jugoslaviju. Veliki vođa nije bio spreman. Ili se, stiješnjen između dviju komunističkih supersila, Kine i Sovjetskog Saveza, nije usudio prihvatiti tu ponudu.

Neproglašeni rat

Ostalo je povijest neprepoznatih procesa i propuštenih prilika. Rezultat: Rusija, kao glavna sljednica Sovjetskog Saveza, i Kina otvorile su se i transformirale, ubiru političke i ekonomske profite od svojeg zapadnog otvaranja. Komunistička Sjeverna Koreja ostala je njihova moneta za potkusurivanje sa Zapadom, prije svega sa SAD-om.

Neovisno o svojim problematičnim osobinama i sklonostima, Kim Jong-un već je po svojoj poziciji Vrhovnog vođe Sjeverne Koreje morao postati antizapadno strašilo, glavni remetilački faktor na Dalekom istoku. Lutak kojim upravljaju kineski i ruski interesi. A Sjeverna Koreja morala je ostati posljednja država-logor, zarobljena u komunističkoj revoluciji, dosljedno bez budućnosti.

A sada dolazimo do usporedivih sličnosti i razlika današnje Hrvatske i današnje Sjeverne Koreje. A to je usporedivost u prepoznavanju svjetskih geopolitičkih procesa i prepoznavanja vlastitih prilika u njima. Kim Jong-un prepoznao je oboje.

Prepoznao je da američki predsjednik Trump u bliskoj suradnji s američkom “dubokom” državom temeljito mijenja međunarodne odnose i načine vođenja svjetske politike i da se kroz te promjene stvara novi svjetski poredak.

Prepoznao je to kao priliku da se izvuče iz pozicije kinesko-ruske marionete, da Sjevernu Koreju izvuče iz pozicije njihova taoca. Prvi veliki simbolični korak napravio je ovih dana na samitu s američkim predsjednikom Trumpom u Singapuru. Ali pripreme su očito bile duge, strukturirane i sveobuhvatne.

U novom neproglašenom ratu Istoka i Zapada, i Hrvatska se ponovno našla u opasnosti da zbog političkih interesa istočnjačkih sila na Balkanu (Rusija, Turska) i političkih interesa istočnih susjeda (Srbi, Bošnjaci) ponovno bude vraćena u beogradski, moskovski, stambolski zagrljaj. Ali našla se i u prilici da se odlijepi od balkanskog zaleđa i ponovno se snažnije integrira u srednju Europu, da zajedno sa srodnim srednjoeuropskim državama sudjeluje u reformi EU-a, da ponovno postane strateški partner SAD-a u ovom dijelu svijeta.

Klijentelističke mreže

Došavši na čelo Vlade, Andrej Plenković imao je otvorena vrata za takav zaokret, ali i prepreku u naslijeđenoj klijentelističkoj mreži ispletenoj iz ostataka komunističke duboke države i novih nadarenih i umreženih dječaka, kojima su istočni modeli djelovanja i poslovanja uvijek bliži i srcu i džepu.

Imao je otvorenu platformu Inicijative triju mora, koju je promovirala predsjednica Grabar-Kitarović, s nizom energetskih i infrastrukturnih projekata, uključujući i LNG na Krku, priliku da rješavanje slučaja Agrokor pretvori u početak restrukturiranja gospodarstva na zdravim osnovama i početak vladavine prava, imao je priliku ukloniti žilet-žicu s hrvatskih zapadnih granica (Slovenija, Mađarska). I imao je priliku pokrenuti optimizam čineći sve to…

Ali Andrej Plenković prepustio se struji klijentelističkih mreža. I danas imamo: potpunu opstrukciju projekata inicijative Triju mora, obmanu da se Vlada trudi oko realizacije plutajućeg LNG terminala, rusko preuzimanje energetskog sektora u Hrvatskoj, Agrokor koji klizi u rusko vlasništvo, još čvršću žilet-žicu na hrvatskim zapadnim granicama od one koju je u naslijeđe ostavio Zoran Milanović, sve prazniju Slavoniju, Dalmatinsku zagoru i Liku, migrantski val pred vratima. I premijera koji vjeruje da je svemu kriva naša indoktrinacija pesimizmom.

Iz gotovo nemoguće pozicije, prijeteći ne tako davno Americi svojim raketama, Kim je odlučio ipak povesti Sjevernu Koreju u zapadni zagrljaj. Iz izazovne, ali i povlaštene pozicije, pjevajući bruxelleske pjesmice, Andrej vraća Hrvatsku u istočni zagrljaj. To je danas ključna razlika između Hrvatske i Sjeverne Koreje.

Višnja Starešina/SlobodnaDalmacija

 

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Facebook

Popularno