Connect with us

Dr. Marko Jukić

9. svibnja – Dan Europe ili kako su Elite izdale Europu

Objavljeno

- datum

Dana 9. svibnja 1950. godine francuski ministar vanjskih poslova je predstavio svoj prijedlog formiranja Europske zajednice za ugljen i čelik. Taj datum se smatra početkom današnje Europske unije (EU) pa se slavi kao Dan Europe, od 1985. godine. 

Kako su euro-birokrati uništili dobar projekt

POVELJA O TEMELJNIM PRAVIMA EUROPSKE UNIJE, 2010/C 83/02

Povelja je postala pravno obvezujuća 1. prosinca 2009. Institucije i tijela EU-a, kao i države članice EU-a imaju obvezu osigurati prava i slobode navedene u Povelji.

Preambula Povelje:

„Svjesna svojeg duhovnog i moralnog nasljeđa, Unija se temelji na nedjeljivim, univerzalnim

vrijednostima ljudskog dostojanstva, slobode, jednakosti i solidarnosti; Unija se temelji na

načelima demokracije i vladavine prava. Ona pojedinca postavlja u središte svog djelovanja

uspostavom statusa građana Unije i stvaranjem područja slobode, sigurnosti i pravde.“

Iz preambule su izbačene kršćanske vrijednosti na kojima je Europa nastala, izbačene su vrijednosti  koje su temelj država članica! Europa koja negira kršćansku tradiciju koja nameće „diktaturu relativizma“ nema budućnosti. Kršćanstvo obogaćeno grčkom i rimskom baštinom stvorilo je Europu.

Pozivanje na slobodu i ljudska prava je floskula jer se nameće diktatura, totalitarizam, EU komisije, negira se nacionalni identitet, tradicija, nameću se nenaravni zakoni. Nacionalni identitet i tradicija se poštuju ako nisu u suprotnosti s mišljenjem euro-birokrata. Pozivaju se na slobodu pojedinca ali samo slobodu onih koji misle kao oni. Ostali nemaju pravo na slobodu!?

Kako EU poštuje slobodu građana najbolje se može vidjeti kako je usvojen Lisabonski ugovor. Za potvrđivanje Lisabonskog ugovora trebalo je organizirati referendum u svakoj zemlji članici. Referendum je organiziran samo u Irskoj, 12. lipnja 2008. godine, i Lisabonski ugovor je odbačen! Nakon toga u 26 država članica nije organiziran referendum, što se moralo napraviti, već je usvajanje Lisabonskog ugovora potvrđeno u parlamentima država članica. To je pokazatelj koliko EU cijeni građanina pojedinca, njegovu slobodu da odlučuje o svojoj budućnosti!

Ideja slobode je dobro poznata ali je sveopće neodređena, višesmislena i prikladna za velike nesporazume. Pojam slobode došao je na svijet s kršćanstvom, po kojemu pojedinac kao takav ima beskonačnu vrijednost budući da je predmet i cilj Božje ljubavi. Danas je riječ sloboda izobličena i izvrnuta. Danas se teži emancipaciji čovjeka od svakog oblika religiozne, moralne, kulturne i društvene uvjetovanosti, teži se čovjeku koji je amorfna masa bez svog stava, nacionalnog i vjerskog identiteta.

Sloboda se tumači kao apsolutna neovisnost koju čovjek zahtjeva za svoje djelovanje. Nacrt samooslobođenja čovjeka je usmjerena na vlastitu emancipaciju od svega onoga što može sačinjavati granicu širenja njegove slobode. Sloboda se sastoji u tome da pojedinac može činiti sve ono što ne škodi drugima. „Deklaracija o pravima daje dakle čovjeku mogućnost da čini sve ono što želi, čak i na svoju štetu, zanemarujući ili niječući svaki naravni ili moralni zakon, s jednim ograničenjem da ne nanosi štetu tuđoj slobodi. Tako se sloboda temelji na činu volje, pojedinačne ili opće, pojedinca te je u stvari ishod ravnoteže interesa, posredovanja među pravima, ukratko odnosa društvenih snaga.“ I tako imamo dvije krajnosti: apsolutni individualizam, koji vodi u raspad društva, i apsolutnu prevlast društva nad pojedincem, izraženu „totalitarnom demokracijom“.

Jacob Talmon  piše: „Opća volja, koju izražava narod kojega predstavlja stranka ili manje ili više prosvjetljene  manjine, nije podložna nikakvu zakonu, budući da je ona sama izvor zakona i svakog prava“. To je obrazac koji euro-birokrati primjenjuju!

Najbrutalnije tlačenje slobode u povijesti svijet je doživio od strane nacizma i komunizma. Čovjek je bio beznačajan kao čovjek, ali je bio važan kao poslušan instrument u službi vlasti. Pitanje je: Ponavlja li se povijest, s euro-birokratima?

Euro-birokrate treba podsjetiti da ljudsko ponašanje nije na apsolutan način određeno nagonom, kao što se događa kod životinja, nego se rađa iz ljudske sposobnosti shvaćanja i htjenja,  u toj se sposobnosti prosudbe i izbora nalazi ljudska sloboda koja je prije svega sloboda od tjelesne uvjetovanosti kojoj ga podlaže njegova narav tjelesnog bića.

Čovjek ima dušu, to euro-birokrati zaboravljaju, i nije rob vlastitoga nagona ako je čovjek čovjek u potpunosti. Čovjek je sposoban nadići svoj nagon i to ga razlikuje od životinje. Lišen duše, čovjek je sveden na vlastitu tjelesnost, a tijelo bez duše  je neizbježno podložno željeznim zakonima svakoga čisto materijalnog organizma.

Potrebno se dakle vratiti klasičnom razlikovanju između čovjekove fizičke i psihološke slobode, koja se sastoji u njegovoj mogućnosti izbora između dobra i zla, te njegove moralne slobode, koja je sposobnost kojom on ostvaruje dobro.

Gdje je Europa danas?

Europa je danas podijeljena, dezintegrirana i to zbog bolesnih stavova euro-birokrata koji nameću protuprirodne stavova (zakone), negiraju kršćanske vrijednosti i posebnosti naroda. EU komisija je deklarativno osudila komunističku ideologiju ali nije osudila one koji su je provodili niti one koji je danas provode u EU. EU je samo deklarativno osudila komunističku ideologiju, nije bila dosljedna u kažnjavanju komunističkih zločinaca, nije bila dosljedna za lustraciju nego je to prepustila nacionalnim pravosuđima koja su pod kontrolom bivših komunista ili njihovih nasljednika. Zločini nisu istraženi niti osuđeni (lustracija) zahvaljujući sramotnoj politici euro-birokrata.

Zbog liberalne filozofije, koja negira kršćanske vrijednosti, euro-birokrata Europa je izgubila svoj identitet. U Europi danas vlada „diktatura relativizma“ i svako pozivanje na kršćanske vrijednosti, moral, naravne zakone se osuđuje od strane euro-brokrata koji kontroliraju medije i sve to u ime slobode, jednakosti i prava pojedinca. .

O Člancima Povelje o temeljnim pravima EU

Članak 1. Ljudsko dostojanstvo. Ljudsko dostojanstvo je nepovredivo. Ono mora biti poštovano i zaštićeno.

Nema jasne definicije ljudskog dostojanstva, evo nekih:

„Ljudsko je dostojanstvo izvan dometa čovjekove moći: ono je tu bez obzira na okolnosti u kojima pojedinac živi. Čovjek ga može poštovati ili ne poštovati, ali ga ne može dodijeliti ili oduzeti“.

„Ljudsko dostojanstvo izgleda kao načelo koje se veže uz zaštitu života, uz zaštitu zdravlja i uz samo istraživanje.“

„Ljudsko dostojanstvo je univerzalno prihvaćeni termin za sve ljude bez čega smatramo da nema govora o slobodi, o pravdi ili miru. To je specifična oznaka samo za ljude koja ih sve čini jednakima i koja ih uzdiže iznad svih ostalih bića na zemlji. Čovjek ukoliko je čovjek ima onda pravo na hranu, zaštitu i pomoć svojih istovrsnika.“

Prema navedenoma može se napisati: euro-birokrati ne poštuju, ne štite ljudsko dostojanstvo jer ne štite život, dozvoljavaju postupke i istraživanja koja su u suprotnosti s ljudskim dostojanstvom.

 

Članak 2. Pravo na život, 1. Svatko ima pravo na život.

Budući da EU podržava pobačaj i eutanaziju time krši pravo na život!

Članak 7. Poštovanje privatnog i obiteljskog života. Svatko ima pravo na poštovanje svog privatnog i obiteljskog života, doma i komuniciranja.

Privatni i obiteljski život se ne poštuju jer mediji bez dopuštenja ulaze u tuđe domove i objavljuje informacije iz privatnog/obiteljskog života. Državni aparat (policija, tajne i druge službe) može kontrolirati pojedince i skupine bez poteškoća, dovoljno je prisluškivanje i praćenje obrazložiti očuvanjem nacionalne sigurnosti.

Članak 8. Zaštita osobnih podataka. 1. Svatko ima pravo na zaštitu svojih osobnih podataka.

2. Takvi podaci moraju se obrađivati pošteno u za to utvrđene svrhe, na temelju pristanka osobe o kojoj je riječ ili na nekoj drugoj legitimnoj osnovi, utvrđenoj zakonom. Svatko ima pravo na pristup prikupljenim podacima koji se na njega ili nju odnose i pravo na njihovo ispravljanje.

Nema zaštite osobnih podataka u EU kao ni drugdje u svijetu te je to pravo mrtvo slovo na papiru.

Članak 17. Pravo na vlasništvo. 1. Svatko ima pravo na vlasništvo nad svojom, na zakonit način stečenom imovinom, koristiti je, njome raspolagati i ostaviti je u nasljedstvo. Imovina nikome ne može biti oduzeta, osim u slučaju zaštite javnog interesa ili u slučajevima i pod uvjetima koje propisuje zakon, ako se pravodobno isplati odšteta za njezin gubitak. Korištenje imovine može biti regulirano zakonom u mjeri u kojoj to zahtjeva opći interes.

U bivšim komunističkim državama danas članicama EU komunističke vlasti su mnogima oduzele imovinu a nisu je vratile niti su obeštetile vlasnike!? Zašto to EU dopušta? Na imovinu koja je stečena na zakonit način, na koju su plaćeni porezi i ostali nameti, građani EU plaćaju porez. Zašto se ponovno plaća porez na legalno stečeno vlasništvo, na koje je porez uredno plaćen (kupljeni stan, automobil i slično)? To je pokazatelj da EU ne poštuje privatno vlasništvo koje je legalno stečeno! Pljačku svojih građana EU provodi po zakonima koje su izglasali euro-birokrati! Treba naglasiti da su se i fašisti, nacisti i komunisti pozivali na svoje zločinačke zakone te je pozivanje na nepravedne, nemoralne zakone euro-birokrata sramotno.

Članak 41. Pravo na dobru upravu

2. Ovo pravo uključuje:

(a) pravo svake osobe na saslušanje prije poduzimanja bilo kakve pojedinačne mjere koja

bi na nju mogla nepovoljno utjecati;

(b) pravo svake osobe na pristup svojem dosjeu, uz poštovanje zakonitih interesa povjerljivosti te profesionalne i poslovne tajne;

(c) obvezu uprave da obrazloži svoje odluke.

3. Svaka osoba ima pravo da joj Unija nadoknadi svaku štetu koju uzrokuju njezine institucije ili njezini službenici pri obavljanju svojih dužnosti, u skladu s općim načelima zajedničkima pravnim sustavima država članica.

Kako je moguće da novinari čekaju dolazak policije i prisustvuju uhićenju osumnjičenoga koji još nije ni saslušan? Kako je moguće da djelovi ispitivanja, zapisnika, budu nekažnjeno objavljeni u medijima a ispitivanje osumnjičenoga je tek započelo? Zar države EU nadoknađuju stvarnu štetu nevinom? Je li moguće nadoknaditi štetu nevinim osobama koje su lažno optužene, neopravdano stavljene na stup srama?

Pristup dosjeima u bivšim komunističkim državama (uglavnom) nije moguć pa su EU prava mrtvo slovo na papiru ali o tome euro-birokrati ne vode računa.

Članak 47. Pravo na učinkoviti pravni lijek i na pravično suđenje

Svatko ima pravo na pravično, javno suđenje u razumnom vremenskom roku pred neovisnim i nepristranim sudom, prethodno osnovanim u skladu sa zakonom. Svatko ima mogućnost da bude savjetovan, branjen i zastupan.

Zašto EU dozvoljava svojim članicama da sudski postupci traju godinama a mogu se rješiti u nekoliko mjeseci?

Članak 48. Pretpostavka nedužnosti i pravo na obranu

1. Svaki optuženik smatra se nedužnim sve dok mu se ne dokaže krivica u skladu sa zakonom.

EU dozvoljava javnim medijima da sude i donose presude bez suda i time krši svoje zakone.

Iz navedenoga je vidljivo da su načela EU samo lijepe priče koje nemaju mnogo veze sa stvarnim životom. Jasno je da postoji diktatura euro-birokrata (EU ima 70 000 službenika) koji nameću svoje zakone, da euro-birokrati nameću svoj pogled na svijet, da euro-birokrati pljačkaju narod po zakonima koje su izglasali.

EU  i Hrvatska

Hrvatska je uspostavila odnose s Europskom unijom (EU) 15. siječnja 1992., na dan kada je većina zemalja članica EU priznala Hrvatsku kao neovisnu državu. Zahtjev za punopravno članstvo u EU Hrvatska je podnijela 21. veljače 2003. godine, a primljena je u „punopravno“ članstvo 1. srpnja 2013. godine.

Ponižavanje euro-birokrata je trajalo više od 10 godina i sve to u ime slobode, jednakosti i demokracije. Tražila se potpuna suradnja s Haškim sudom za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije. Tim traženjima se osporavalo pravo Hrvatske na obranu od agresije. U Hagu se nije dokazivala krivnja već su hrvatski generali morali dokazivati nevinost i to u ime EU ljudskih prava! Međunarodni sud za pravdu se pretvorio u politički sud i to sve u ime  slobode, demokracije i ljudskih prava EU.

EU je primila Sloveniju u članstvo bez rješavanja bilateralnih pitanja sa susjedima (razgraničenja na kopnu i moru). Za Hrvatsku su vrijedila druga, stroža, pravila i nametalo se rješavanje granice sa susjedima. Tim činom je EU negirala nalaz Badinterove komisije o razgraničenju bivših jugoslavenskih republika. Sramota!  Treba spomenuti da je Slovenija blokirala čak 7 pregovaračkih poglavlja! Sve s blagoslovom EU komisije, euro-birokrata.

Hrvatski pravosudni sustav je rak rana hrvatskog društva, („neučinkovitost pravosudnog sustava i puno vremena potrebnog za donošenje i provođenje presuda, kao i slabosti glede odabira i obuke sudaca. Povrh toga, pred sudove se izlazilo s previše slučajeva koji bi se u načelu mogli riješiti i drugim sredstvima“), pa je bio poseban predmet pregovora. Nažalost, Hrvatska je ušla u EU a situacija u pravosuđu je ostala ista! O korupciji je suvišno trošiti riječi.

Pitanje nacionalnih manjina? U kojoj zemlji EU nacionalne manjine imaju toliko prava kao u Hrvatskoj. EU ne traži da današnje zemlje kandidati poštuju prava hrvatske manjine u zemljama kandidatima. EU se nikada nije zapitala zašto se Hrvati ne mogu vratiti u BiH na svoja ognjišta. To je jednakost po euro-birokratima. Povjerenica EU dolazi u zemlju koja je postala kandidat za prijam u EU. U toj zemlji gleda četnički igrokaz, doživljava poniženje i vrijeđanje a ona hvali zemlju kandidata i govori o napretku. O tempora o mores!

Hrvatska kao „punopravna“ članica EU ne može proglasiti ZERP! To je jednakost u EU.

Arbitražni sud o granici na moru (Savudrijska vala)  je još jedan primjer ponižavajućeg odnosa EU prema Hrvatskoj. Još jedan primjer sramotnog ponašanja euro-birokrata!

Danas imamo šikaniranje na međudržavnoj granici, koje je propisala EU komisija.

Do kada  ćemo trpjeti ponižavajuće ponašanje EU komisije? Zašto naša Vlada i druge institucije ne brane interese Republike Hrvatske? 

Vladu i ministarstva treba zapitati je li znaju koliko je pala proizvodnja mlijeka u Hrvatskoj od kada smo ušli u EU, koliko je povećan uvoz mesa, povrća, koliko je izgubljeno radnih mjesta, koliko se ljudi iselilo iz Hrvatske zbog socijalnih prilika (nemogućnosti rada i života od svog rada). Koji je smisao „punopravnog“ članstva Hrvatske u EU?

EU mora odustati od „diktature relativizma“, mora se vratiti kršćanskim vrijednostima i poštivanju naravnog zakona ako želi opstati. Za EU stvarne slobode, demokracije i vladavine prava koja poštuje pojedinca i narode. Za EU bez diktature euro-birokrata i njihovih zakona.  

Dr. Marko Jukić/Croative.net

Komentari

Komentari

Dr. Marko Jukić

Hvala fra Žarku Reloti

Objavljeno

- datum

Nakon 8 godina službe u samostanu sv. Frane na obali u Splitu fra Žarko Relota franjevac konventualac odlazi na novu dužnost. U Split je fra Žarko došao iz Zagreba gdje je bio župnik na Svetom Duhu, jednoj od najvećih zagrebačkih župa. Fra Žarko je obnašao više dužnosti: gvardijan samostana svetog Frane u Splitu, župnik župe Sveti Stjepan pod borovima, policijski kapelan (nekada je bio vojni kapelan koji je predvodio vojna hodočašća u Lurd), predavač na Institutima KBF-a u Zagrebu, pastoralac i sportaš (bi je kapetan nogometne reperezentacije hrvatskih svećenika). Magistrirao je na temu pastorala braka i obitelji.

Kao gvardijan samostana i župnik župe Sveti Stjepan pod borovima fra Žarko Relota je bio radišan, neumoran pa je pored redovitih samostanskih i župnih aktivnosti bio predsjednik Organizacijskog odbora proslave 800 godišnjice dolaska Franje Asiškog na hrvatsko tlo (1212. godine). Proslavu je organiziralo Vijeće franjevačkih zajednica Hrvatske i BiH i održala se na Sustipanu 6. listopada 2012. godine. Proslavu su uveličala 4 biskupa, sedam provincijala i oko 100 svećenika te mnoštvo vjernika. U kulturi hrvatskog naroda franjevci su ostavili neizbrisiv trag, bili su promicatelji dijalog među religijama i svjetonazorima, brinuli o očuvanju mira i težili dobru svakog čovjeka.

Fra Žarko je organizira proslavu 50-te obljetnice postojanja župe sv. Stjepana pod borovima na Sustipanu, 2017. godine. Svetkovina svetog Ante Padovanskog i svetog Franje Asiškoga se posebno slavi u samostanu svetoga Frane na obali. Fra Žarko ugošćuje poznate crkvene velikodostojnike, teologe i oni slave svete mise tijekom cijeloga dana. Na spomen dan svetog Franje Asiškog (4. listopada) 2016. godine fra Žarko je ugostio nadbiskupa metropolita vrhbosanskog kardinala Vinka Puljića koji je držao večernju svetu misu.

Sveta misa, na Sustipanu, povodom 50-te obljetnice župe

Župa redovito hodočasti u studenom u Šibenik sv. Nikoli Taveliću, u Međugorje u svibnju i listopadu u organizaciji Kraljice Mira. Župa organizira i duhovnu obnovu u Adventu i Korizmi. Svake godine tradicionalno organiziramo i jedno višednevno hodočašće po dogovoru.

Kao policijski kapelan redovito je posjećivao spomen mjesta iz Domovinskog rata i slavio svetu misu za branitelje: Maslenica, Zeleni Hrast, Velebit, Maljkovo i drugdje.

Fra Žarko Relota – Policijski kapelan

Polaganje vijenaca na spomenik specijalcima u Maljkovu

Sveta misa kod Zelenog hrasta

Sveta misa u crkvi Sveti Frane u Podpragu

Fra Žarko Relota je domoljub koji štuje prvog predsjednika nove hrvatske države, dr. Franju Tuđmana. Redovito je slavio svete mise za Domovinu i za predsjednika dr. Tuđmana te mise za branitelje. Na upit (u jeku takozvane detuđmanizacije) zašto slavi svetu misu je odgovorio: „Pa ja održavam ovu misu za dr. Tuđmana, ne zbog toga što je on bio predsjednik jedne političke stranke, nego zato što je bio prvi hrvatski predsjednik, a umro je na današnji dan prije 12 godina. Bio je predsjednik koji se zajedno s našim braniteljima najviše izložio u stvaranju neovisne hrvatske države. I zbog toga ga poštujem, cijenim i volim.“

Fra Žarko na misi za predsjednika dr. Franju Tuđmana

Živimo u takozvanom modernom vremenu, za nove naraštaje svako vrijeme je novo moderno vrijeme, kada ljudi posustaju u vjeri a žele zadržati formu vjernika. Neki vjerski obred smatraju predstavom za rodbinu, prijatelje pa imaju čudne želje. Fra Žarko ih poziva na pravi put, na istinsku ispovijed i sakramente. Upozorava da to nije nikakav „performans“ već stanje duha, veza s Gospodinom uz koju ne trebaju trivijalnosti.  U jednom razgovoru je kazao: »Kad se mladenci dolaze prijaviti za vjenčanje, ne traže više od mene ništa, osim što moram odgovoriti na njihovo pitanje: Možemo li postaviti catering ispred crkve? Možemo li dovesti svoje svirače? Svoju cvjećarku? Svoju stilisticu?’ Oni su ionako sve prije dogovorili s nekakvom agencijom za organizaciju vjenčanja«; „Naručuju mi krštenje kao da je pizza….“

Kada fra Žarko „naručiteljima“ pojasni stav Crkve oni kažu da je neljubazan, zahtjevan, cjepidlaka kao da je uloga svećenika da ispunjava nečije želje. Zbog gore navedenog fra Žarko je u vjerskom časopisu pisao o krizi identiteta i tražio pomoć. Pitao se je li i drugi svećenici doživljavaju slično. Nažalost, i drugi svećenici doživljavaju isto, to je rezultat dugogodišnjeg uništavanja obitelji, omalovažavanja vjere, rušenja dostojanstva čovjeka.

Fra Žarko u svojim propovijedima slijedi navode Svetog pisma ali se osvrne na prilike današnjega vremena. Na početku trećeg tisućljeća se Sveto pismo ne može tumačiti bez da se župnik, svećenik, ne osvrne na današnje vrijeme, vrijeme silnog egoizma, vrijeme silnog samoljublja i hedonizma. U današnjem vremenu kada ništa nije sveto, kada je žrtovanje za drugoga sve rjeđe, kada ljudi postaju ovisnici (o slavi, novcu, uspjehu pod svaku cijenu, drogi, kocki, računalu, mobitelu itd.), kada svijetom vlada osamljenost, kada je ljudima dosadno jer im je sve isprazno velika je uloga svećenika da ukaže na stramputice, na pravi put. Moto fra Žarka je: „U bitnom jedinstvo, u nebitnom sloboda, u svemu ljubav“.

Pri predstavljanju knjige fra Žarka „Ja tako mislim“ fra Ivan Karlić je dao suštinu pa nije potrebno ništa više napisati. Fra Karlić je naglasio kako se u fra Žarkovim crkveno-teološkim promišljanjima zrcali naše vrijeme. Autor pomno analizira i prosuđuje naše vrijeme i naš svijet (crkveni ali i vanjski), ponekad naizgled oštro i kritički, konstruktivno, ali s ciljem pokušavajući naći ideje i putove za rješavanje. Karlić je kazao da se fra Žarko ne miri s postojećim stanjem svijeta, čovjeka, Crkve iznoseći svoje mišljenje i uvjerenje da se nešto može promijeniti na boljitak svih te potiče kršćane da se ne mire s “tekućim stanjem”, praveći se da se ništa loše ne događa i zadovoljavaju se minimumom. Srcem i razumom promišlja i govori o raznim temama: o Crkvi, o Papi, o posvećenom životu, o župi i župniku, o sakramentima, o Božiću, korizmi i Uskrsu, o snazi vjere i o obitelji.

Na jednoj propovijedi u Sinju (kolovoz 2011. godine) fra Žarko je pored ostaloga kazao: „Upravo, kako vidjeti, svi ti trenuci iz naše povijesti, iz povijesti spasenja, iz opće povijesti, iz povijesti tolikih likova govore da je Bog jedini kako nas može spasiti i jedini je on taj kome se trebamo utjecati, jedino je on ta sigurna luka koja će nas dovesti do životne sigurnosti u kojoj možemo mirnije i zadovoljnije živjeti. I Petar je, istina posumnjao, ali svaka sumnja urodila je jednim potonućem, a vjera ga je izdigla iz te mrtvilosti i dala mu snagu za novi polet.“

Fra Žarko je uvijek isticao obitelj kao temeljnu jedinku društva, spominjao obitelji koje daju primjer kako svjedočiti vjeru. Kao pastoralni teolog zalaže se za individualni pristup odnosima u braku.

Fra Žarko na Hodu za život

Fra Žarko je vodio računa o potrebitima i poticao karitativna djelatnost, pomoć potrebitima (humanitarna akcija „A gdje ti je brat tvoj?” kojoj je cilj potaknuti sve ljude dobre volje da pomognu svome bližnjemu).

Danas smo postali osamljenici, zatvoreni u svoje ljušture sa svojim slabostima, manama i poteškoćama. Život jest težak ali treba postaviti pitanje koliko mi sami otežavamo život. Pojedinci imaju poteškoće jer su nerealni, imaju maksimalističke zahtjeve bez materijalnog, duhovnog i intelektualnog uporišta pa im je nužno na prikladan način pojasniti da su u krivu. Na propovijedima fra Žarko pozivao na zajedništvo, druženje, na razgovor, na čašicu pića nakon mise tako da se svi ne razbježe, svatko na svoju stranu.

Druženje u župi (50-ta obljetnica) nakon svete mise

Hvala fra Žarku na riječima potpore, na druženjima, izletima, hodočašćima i promicanju vjere. Želim/o da fra Žarko i u novoj sredini bude svoj kao što je bio u našoj župi. Hvala našem fra Žarku Reloti na svemu što je učinio u našoj župi, u Splitu i domovini. Hvala mu na poduci i nastojanju da budemo dobri ljudi, da budemo bolji i da širimo ljubav među ljudima bez obzira na svjetonazor, društveni status, etničku i vjersku pripadnost.

Dr. Marko Jukić (župljanin)

 

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Dr. Marko Jukić

Hrvatski grb a ne “šahovnica”

Objavljeno

- datum

Peristil: nedjelo fašista koji sebe nazivaju antifašistima….

Povod za ovaj tekst su dvije objeve:

Prva: Poruka predsjednika SDP-a Split (9. lipnja 2018. godine):

„Šahovnica“ s prvim bijelim poljem kakva se koristila u NDH smeta svakom hrvatskom građaninu koji, poštujući hrvatski Ustav, sebe smatra antifašistom. Upravo se HDZ-ovoj vladi žuri da što prije ukine kunu kao hrvatsku nacionalnu valutu i uvede euro, što bi u ovakvoj situaciji dodatno oslabilo konkurentnost hrvatskog gospodarstva, ali bi zato podiglo konkurentnost HDZ-ovog vodstva kod njihovih nalogodavaca iz Europske pučke stranke u Bruxellesu.

Druga: Poruku SDP-ove mladeži: “Bolje gej slikovnica nego ustaška šahovnica”.

Povodom poruka treba odgovoriti:

Nije šahovnica već je hrvatski grb!

Mrziteljima hrvatske države smeta povijesni hrvatski grb (prvo polje je bijelo). Mrziteljima Hrvatske smeta svaki hrvatski grb (bez obzira je li prvo polje bijelo ili crveno), pa govore o šahovnici, njima smeta hrvatska država, smeta im povijesna istina, smetaju im činjenice. Povezivati boju prvog polja u hrvatskom grbu s NDH i antifašizmom je glupo! Drugovi  iz SDP-a (ali i iz drugih stranaka) se izjašnjavaju kao antifašisti iako točno ne znaju kako bi definirali svoj antifašizam u trećem tisućljeću. Oni (antife) odobravaju zločine koje su napravili antifašisti i takozvani antifašisti (više od 100 milijuna ljudi) a osuđuju zločine druge strane koji su upola manji. Zločin treba osuditi bez obzira tko ga je napravio!  Domaće antife slave zločinca Tita koji je svrstan među 10 najvećih zločinaca prošlog stoljeća a osuđuju zločine NDH. Smeta ih hrvatski povijesni grb a ne smeta im crvena zvijezda petokraka kao simbol zla u Drugom svjetskom ratu i u Domovinskom ratu!

O predsjednike splitskog SDP-a može se pročitati: „Radi u Lučkoj upravi kao voditelj razvoja projekata, međunarodne suradnje i zaštite okoliša. Diplomirao je modernu povijest, međunarodne odnose i primijenjeni europski studij u Velikoj Britaniji. Politikom se počeo baviti kao student u Laburističkom studentskom klubu Sveučilišta u Oxfordu, a u SDP-u je od 2003. godine.“ Nije mi jasno, ako je završio modernu povijest, zašto je uhljebljen u Lučkoj upravi!? Gdje je on učio povijest i je li išta naučio iz povijesti?

Budući da se diplomirani moderni povjesničar izjašnjava kao antifašist nužno je navesti neke ratne zločine antifašističke koalicije. Ne treba zaboraviti da zločine nisu pravili samo fašisti, nacisti, ustaše već i antifašistička koalicije i njeni saveznici.  !?) Pobjednici pišu povijest ali istina o Drugom svjetskom ratu se uglavnom zna pa je tako poznato da je saveznička antifašistička koalicija u ratu napravila niz ratnih zločina, evo nekih:

1.      Pri savezničkom (“antifašističkom”) bombardiranju Splita 3. lipnja 1944. godine ubijeno je 227 nedužnih civila, 78 je teže a 140 lakše ranjeno.

Razaranje na Peristilu, lipanj 1944.

2.      Dana 5. prosinca 1943.godine u Kaštel Sućurcu prigodom bombardiranja poginulo je 97 ljudi, njih 65 je stradalo u crkvi za vrijeme misnog slavlja.

Spomen ploča u K. Sućurcu

3.      U čak 640 savezničkih zračnih napada na hrvatske gradove i mjesta na kopnu i otocima poginulo je 5246 osoba, a ranjeno je 3514, od kojih je poginulo 768 vojnika, odnosno ranjena su 294.

4.      Najviše smrtno stradalih bilo je u Slavonskom i Bosanskom Brodu i okolici – 973, Splitu i okolici – 741, Zagrebu i okolici – 576, Zadru i okolici – 405, Kninu – 402.

5.      Razaranje hrvatskih gradova (koji nisu imali vojnog značaja) je također bio “herojski” čin antifašističke koalicije (npr. Zadar).

6.      Pri razaranje Drezdena (civilni cilj) od 13. do 15. siječnja 1945. godine poginulo je 25 000 ljudi a grad je uništen.

7.      Bacanje zapaljivih bombi na civilne četvrti Hamburga (kolovoz 1943. godine) dovelo je do usmrćivanja 50 000 civila. Operacija Gomora, tako se zvala, je ratni zločin za kojega nitko nije odgovarao. Sud u Haagu je tražio takozvane topničke dnevnike zbog selektivnog i umjerenog granatiranja Knina ali nije tražio topničke dnevnike kada se razarao Vukovar, Turanj, Crno itd.. Ratni zločin ne zastarjeva pa je pitanje kako antife nisu tražile suđenje za zločine nad hrvatskim civilima!? Antife prešućuju zločine antifašista i takozvanih antifašista pa na taj način odobravaju ubijanje hrvatskih civila. Žalosno i sramotno!

Razaranje Hamburga, 1943. godine

Razaranje Hamburga, 1943. godine

8.      Ako nije upitno razaranje Hirošime 6. kolovoza 1945. godine (zbog brige o američkim vojnicima), svakako je upitno razaranje Nagarsakija samo tri dana poslije!

Dakle, nažalost, ratne zločine su napravili i antifašisti pa to treba jasno kazati, napisati a ne negirati kako to rade antife i njihovi povjesničari. Negiranje istine, negiranje utvrđenih činjenica, isticanje povijesnih krivotvorina je loš put u budućnost pa ga treba izbjeći. Postoji dovoljan vremenski odmak i treba kazati istinu o Drugom svjetskom ratu, bez obzira da li nam se sviđa ili ne.

Poruku SDP-ove mladeži: “Bolje gej slikovnica nego ustaška šahovnica” pokazuje mržnju prema hrvatskom grbu i svaki dodatni kometar je suvišan.

Zanima me hoće li se javno o uvredama SDP-ovaca očitovati domoljubni HDZ-ovci, HSP-ovci i drugi koji se nazivaju hrvatskim domoljubima?

Za ratne zločine nema opravdanja bez obzira tko ih je napravio!

Dr. Marko Jukić

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Dr. Marko Jukić

Furio Radin-koalicijski partner HDZ-a! Tko je Furio Radin?

Objavljeno

- datum

Mi domoljubi koji smo stvarali Hrvatsku a ne bavimo se politikom, nazivaju nas marginalcima, ne znamo tko je Furio Radin pa smo prisiljeni potražiti što piše o drugu Radinu. Evo što se može pročitati:

“Čovjek koji Republiku Hrvatsku nikada nije htio niti prihvatio, podpredsjednik je Hrvatskog Sabora”! Po prijedlogu, naređenju, druga Plenkovića Furio Radin doajen antihrvatske aktivnosti u Saboru je izabran za potpredsjednika Hrvatskoga sabora i to sve zbog očuvanja premijerske fotelje!

Furio Radin je 26 godina zastupnik u Saboru, od 1992. godine. Godine 2000-te postaje predsjednikom Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina.

Evo što je o njemu kazao pukovnik i aktivist Branko Kakarić (preneseno): „Pisati Radinu o povredama ljudskih prava Hrvata uzaludan je posao. Prozivati ga zbog njegove subverzivne djelatnosti, također je uzaludni posao. Morate znati sljedeće stvari. Furio Radin na čelu je: Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina I TO DOŽIVOTNO. Na žalost, on je taj koji u saboru odlučuje hoće li predstavke HRVATA o povredama ljudskih prava biti uopće evidentirane, a kamoli predstavljene SABORU kao takvom. Takav status osigurali su mu pripadnici UDBA-e i KOS-a infiltrirani u hrvatske institucije. Radin koristi apsolutno svaku priliku ocrniti Hrvatsku i Hrvate pred međunarodnim čimbenicima i deklarirani je neprijatelj samostalne Hrvatske. Sve hrvatske domoljube prikazati kao OPASNE EKSTREMNE FAŠISTE. Predstavke Hrvata a posebno predstavke branitelja o povredama temeljnih ljudskih prava završavaju u košu. Zamislite taj apsurd da takva osoba koja javno kroji sudbinu VEĆINSKOG HRVATSKOG NARODA. Kada će taj odbor biti podijeljen u DVA ODBORA:- Odbor za ljudska prava i- Odbor za prava manjina  i kada će na čelu odbora za ljudska prava sjediti Hrvat tada će i većinski hrvatski narod u saboru koji se ove HRVATSKI , moći istaknu svoje probleme, tada će u našoj državi doći do vidljivih i značajnih promjena na bolje“.

O istarskom parazitu koji godinama vodi otvoreni rat protiv RH i suvereniteta RH u Istri govorili su i pisali članovi istarske Udruge dr. Ante Ciliga (preneseno). „On se naime ne bori za manjinska prava talijanske nacionalne manjine već sustavno radi na ukidanju bitnih odrednica državnog suvereniteta RH na svojem teritoriju ponašajući se pri tome kao da je Istra neki kondominij Republike Hrvatske i Italije, a ne neotuđivi i integralni dio hrvatskog državnog teritorija!“

„Furio Radin bi se trebao upitati, kao savjesni građanin RH, zbog čega se na mnogim mjestima u kojima je uvedena dvojezičnost ona ne poštuje i to na štetu većinskog hrvatskog naroda? Zbog čega se dvojezičnost kod imena ulica, trgova i naselja u mnogim gradovima i općinama Istre pretvorila u jednojezičnost – onu talijansku? Mjesto Bale su u tom pogledu najiritantniji primjer, ali i svugdje drugdje ima na stotine takvih i sličnih primjera! Tako npr. u Balama postoji osam ulica koje su nazvane po svecima koji nemaju hrvatsku inačicu. Sve da smo mi Hrvati pogan narod, što naravno nismo, takvo što je nedopustivo. No, državne institucije RH baš kao i Ustavni sud o tome ‘mudro’ šute već desetak godina. U tom mjestu je ostala jedna jedina ulica koja se zove po nekom netalijanu, po Mati Baloti (naravno ne po Miji Mirkoviću – Mati Baloti), ali i ona je samo ‘talijanska’ jer se zove Ulica/Via Mate Balota, a ne Mate Balote ili Balotina ulica! Vladimir Nazor i Veli Jože su nestali iz većine istarskih gradića! U Puli su promijenjena imena ulica u središtu grada prema stradariju iz 1923. godine (!?) dakle iz vremena talijanske okupacije! Tko u tome gradu traži Zlatna vrata neće ih naći. U Rovinju nema više ulice 9. rujna!? Zašto? Ali zato ima ulica koje su nazvane po velikotalijanskim iredentistima pa čak i fašistima i to svugdje, pa čak i u Pazinu!?

Kino Zagreb u Puli se danas zove kino Valli po talijanskoj glumici koja je glumila i u promidžbenim fašističkim filmovima i koja je navodno bila priležnica njihovog Ducea!? Zbog čega? Zar zbog manjinskih ‘prava’?“

Skandalozan Radinov poziv neofašistu Gianfrancu Finiju u Pulu

Na poziv Furia Radina Pulu je posjetio talijanski ‘reformirani fašist’ Gianfranco Fini i to na simboličan datum, 21. rujna 2010., ‘slučajno’ na dan 90-te obljetnice Mussolinijeva posjeta Puli. Članovi Udruge dr. Ante Ciliga iz Pule su upozorili (preneseno):

„Furio Radin nije slučajno domaćin upravo takvom profilu talijanskog političara, velikom talijanskom šovinistu i mrzitelju svega hrvatskog, ovaj gost je samo jedan u nizu njemu sličnih koji se po Istri, Rijeci pa i Zadru šeću kako ih je volja i to još od prve polovice 90-ih godina! Inače Radin se u hrvatskoj javnosti predstavlja kao gorljivi ‘ljevičar’, borac protiv hrvatskog ‘nacionalizma’, podupiratelj ‘civilnog društva’, društva u kojem su Hrvati samo građani, a manjine uz to i pripadnici svojih nacija, zagovaratelj homoseksualnih prava, ‘pozitivne diskriminacije’ (!?) itd.! Istovremeno aktivno radi na ‘tihoj’ talijanizaciji Istre, ‘prima’ (i materijalno stimulira) u ‘Talijane’ one koji mu se jave da to žele postati, bez ikakvih kriterija”..

Vijećnik u Vijeću talijanske nacionalne manjine Županije Istarske Maurizio Zennaro iznio je cijeli niz optužbi na račun Furija Radina (preneseno): „Nitko, pa ni Furio Radin nema pravo uzeti sebi monopol nad jednom cijelom manjinom, u ovom slučaju talijanskom. On je naš predstavnik u saboru već 25 godina i u tako dugom vremenu stvorio je jedan svoj osobni režim. To se naročito vidjelo tijekom zadnje predizborne kampanje. Upozoravali smo da je u sukobu interesa, no institucije države do danas se o tome nisu očitovale… Talijanska unija na čijem je čelu, dobiva silni novac iz proračuna, a njegova izvješća su poprilično netransparentna. Talijanska unija je izdavač La Voce del popola i taj bi list trebao pratiti aktivnosti svih Talijana, no u potpunosti je pod kontrolom Radina i u službi stvaranja njegovog kulta ličnosti! Zbog njega sam imao i velikih neugodnosti u kampanji, a ministar Hasanbegović mu se zamjerio kada je zbog sumnji u netransparentno trošenje novca, smanjio sredstva iz Ministarstva kulture namijenjena izdavačkoj kući Edit i La Voce del popolu. Zato je Radin sada protiv njega! A nije nikakva tajna da se tamo nenamjenski trošilo i da je bilo afera s karticama i nepotizma…”.

Kao predsjednika Kluba nacionalnih manjina Furio Radin je u Saboru izjavio: „Židovima, Romima, Talijanima i Nijemcima provedeno etničko čišćenje u 2. svjetskom ratu, a Srba u prvoj polovici devedesetih“.

Bio je potpisnik Deklaracije o nesnošljivosti, koju su donijele nacionalne manjine u Hrvatskoj: „Mnogi pripadnici nacionalnih i drugih manjina osjećaju povećanu nesigurnost i nelagodu zbog ponovnog proizvođenja straha i netolerancije u posljednje vrijeme u Hrvatskoj i zato u njihovo ime i kao njihovi zastupnici tražimo solidarnost i pomoć svih odgovornih institucija, a u prvom redu institucija Hrvatske vlade, institucija Evropske unije i institucija civilnog društva“, dio je Deklaracije od 17. svibnja 2015. godine.

Hrvatska država je dobro zbrinula obitelj Radin, supruga je bila predstojnica (2004-2012) Ureda za ravnopravnost spolova a od 2012. godine (imenovana na tajnom dijelu sjednice vlade Zorana Milanovića) do danas je ravnateljica Ureda, znači 14 godina na državnim jaslama. Kći, Petra Radin je režirala umjetnički program vojnog mimohoda 2015. godine.

Na zadnjim predsjedničkim izborima je odbacio prijedlog Siniše Tatalovića, savjetnika predsjednika Ive Josipovića da izborni zakon treba mijenjati pa i ukinuti posebnu izbornu jedinicu za manjine te da manjinskim predstavnicima treba oduzeti pravo glasovanja prilikom izglasavanja proračuna ili pitanja povjerenja vladi. Rekao je da bi u tom slučaju predstavnici manjina bili „zastupnici za otpad“.

Furio Radin je protiv referenduma o promjeni izbornoga sustava jer bi to moglo dovesti do ukidanja privilegija koje on ima. Sramotno je da je osoba koja je protiv suvereniteta Republike Hrvatske potpredsjednik Sabora. Vjerodostojno, zar ne?

Zbog istarskog parazita i sličnih treba mijenjati izborni sustav i omogućiti da narod odlučuje o svojoj sudbini a ne takozvani predstavnici manjina koji djeluju protiv suvereniteta RH, koji ucjenjuju i vrijeđaju.

Zbog ovakvih mladi ne vide svoju budućnost u Hrvatskoj!

Dr. Marko Jukić

 

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Facebook

Popularno