Connect with us

Dr. Marko Jukić

9. svibnja – Dan Europe ili kako su Elite izdale Europu

Objavljeno

- datum

Dana 9. svibnja 1950. godine francuski ministar vanjskih poslova je predstavio svoj prijedlog formiranja Europske zajednice za ugljen i čelik. Taj datum se smatra početkom današnje Europske unije (EU) pa se slavi kao Dan Europe, od 1985. godine. 

Kako su euro-birokrati uništili dobar projekt

POVELJA O TEMELJNIM PRAVIMA EUROPSKE UNIJE, 2010/C 83/02

Povelja je postala pravno obvezujuća 1. prosinca 2009. Institucije i tijela EU-a, kao i države članice EU-a imaju obvezu osigurati prava i slobode navedene u Povelji.

Preambula Povelje:

„Svjesna svojeg duhovnog i moralnog nasljeđa, Unija se temelji na nedjeljivim, univerzalnim

vrijednostima ljudskog dostojanstva, slobode, jednakosti i solidarnosti; Unija se temelji na

načelima demokracije i vladavine prava. Ona pojedinca postavlja u središte svog djelovanja

uspostavom statusa građana Unije i stvaranjem područja slobode, sigurnosti i pravde.“

Iz preambule su izbačene kršćanske vrijednosti na kojima je Europa nastala, izbačene su vrijednosti  koje su temelj država članica! Europa koja negira kršćansku tradiciju koja nameće „diktaturu relativizma“ nema budućnosti. Kršćanstvo obogaćeno grčkom i rimskom baštinom stvorilo je Europu.

Pozivanje na slobodu i ljudska prava je floskula jer se nameće diktatura, totalitarizam, EU komisije, negira se nacionalni identitet, tradicija, nameću se nenaravni zakoni. Nacionalni identitet i tradicija se poštuju ako nisu u suprotnosti s mišljenjem euro-birokrata. Pozivaju se na slobodu pojedinca ali samo slobodu onih koji misle kao oni. Ostali nemaju pravo na slobodu!?

Kako EU poštuje slobodu građana najbolje se može vidjeti kako je usvojen Lisabonski ugovor. Za potvrđivanje Lisabonskog ugovora trebalo je organizirati referendum u svakoj zemlji članici. Referendum je organiziran samo u Irskoj, 12. lipnja 2008. godine, i Lisabonski ugovor je odbačen! Nakon toga u 26 država članica nije organiziran referendum, što se moralo napraviti, već je usvajanje Lisabonskog ugovora potvrđeno u parlamentima država članica. To je pokazatelj koliko EU cijeni građanina pojedinca, njegovu slobodu da odlučuje o svojoj budućnosti!

Ideja slobode je dobro poznata ali je sveopće neodređena, višesmislena i prikladna za velike nesporazume. Pojam slobode došao je na svijet s kršćanstvom, po kojemu pojedinac kao takav ima beskonačnu vrijednost budući da je predmet i cilj Božje ljubavi. Danas je riječ sloboda izobličena i izvrnuta. Danas se teži emancipaciji čovjeka od svakog oblika religiozne, moralne, kulturne i društvene uvjetovanosti, teži se čovjeku koji je amorfna masa bez svog stava, nacionalnog i vjerskog identiteta.

Sloboda se tumači kao apsolutna neovisnost koju čovjek zahtjeva za svoje djelovanje. Nacrt samooslobođenja čovjeka je usmjerena na vlastitu emancipaciju od svega onoga što može sačinjavati granicu širenja njegove slobode. Sloboda se sastoji u tome da pojedinac može činiti sve ono što ne škodi drugima. „Deklaracija o pravima daje dakle čovjeku mogućnost da čini sve ono što želi, čak i na svoju štetu, zanemarujući ili niječući svaki naravni ili moralni zakon, s jednim ograničenjem da ne nanosi štetu tuđoj slobodi. Tako se sloboda temelji na činu volje, pojedinačne ili opće, pojedinca te je u stvari ishod ravnoteže interesa, posredovanja među pravima, ukratko odnosa društvenih snaga.“ I tako imamo dvije krajnosti: apsolutni individualizam, koji vodi u raspad društva, i apsolutnu prevlast društva nad pojedincem, izraženu „totalitarnom demokracijom“.

Jacob Talmon  piše: „Opća volja, koju izražava narod kojega predstavlja stranka ili manje ili više prosvjetljene  manjine, nije podložna nikakvu zakonu, budući da je ona sama izvor zakona i svakog prava“. To je obrazac koji euro-birokrati primjenjuju!

Najbrutalnije tlačenje slobode u povijesti svijet je doživio od strane nacizma i komunizma. Čovjek je bio beznačajan kao čovjek, ali je bio važan kao poslušan instrument u službi vlasti. Pitanje je: Ponavlja li se povijest, s euro-birokratima?

Euro-birokrate treba podsjetiti da ljudsko ponašanje nije na apsolutan način određeno nagonom, kao što se događa kod životinja, nego se rađa iz ljudske sposobnosti shvaćanja i htjenja,  u toj se sposobnosti prosudbe i izbora nalazi ljudska sloboda koja je prije svega sloboda od tjelesne uvjetovanosti kojoj ga podlaže njegova narav tjelesnog bića.

Čovjek ima dušu, to euro-birokrati zaboravljaju, i nije rob vlastitoga nagona ako je čovjek čovjek u potpunosti. Čovjek je sposoban nadići svoj nagon i to ga razlikuje od životinje. Lišen duše, čovjek je sveden na vlastitu tjelesnost, a tijelo bez duše  je neizbježno podložno željeznim zakonima svakoga čisto materijalnog organizma.

Potrebno se dakle vratiti klasičnom razlikovanju između čovjekove fizičke i psihološke slobode, koja se sastoji u njegovoj mogućnosti izbora između dobra i zla, te njegove moralne slobode, koja je sposobnost kojom on ostvaruje dobro.

Gdje je Europa danas?

Europa je danas podijeljena, dezintegrirana i to zbog bolesnih stavova euro-birokrata koji nameću protuprirodne stavova (zakone), negiraju kršćanske vrijednosti i posebnosti naroda. EU komisija je deklarativno osudila komunističku ideologiju ali nije osudila one koji su je provodili niti one koji je danas provode u EU. EU je samo deklarativno osudila komunističku ideologiju, nije bila dosljedna u kažnjavanju komunističkih zločinaca, nije bila dosljedna za lustraciju nego je to prepustila nacionalnim pravosuđima koja su pod kontrolom bivših komunista ili njihovih nasljednika. Zločini nisu istraženi niti osuđeni (lustracija) zahvaljujući sramotnoj politici euro-birokrata.

Zbog liberalne filozofije, koja negira kršćanske vrijednosti, euro-birokrata Europa je izgubila svoj identitet. U Europi danas vlada „diktatura relativizma“ i svako pozivanje na kršćanske vrijednosti, moral, naravne zakone se osuđuje od strane euro-brokrata koji kontroliraju medije i sve to u ime slobode, jednakosti i prava pojedinca. .

O Člancima Povelje o temeljnim pravima EU

Članak 1. Ljudsko dostojanstvo. Ljudsko dostojanstvo je nepovredivo. Ono mora biti poštovano i zaštićeno.

Nema jasne definicije ljudskog dostojanstva, evo nekih:

„Ljudsko je dostojanstvo izvan dometa čovjekove moći: ono je tu bez obzira na okolnosti u kojima pojedinac živi. Čovjek ga može poštovati ili ne poštovati, ali ga ne može dodijeliti ili oduzeti“.

„Ljudsko dostojanstvo izgleda kao načelo koje se veže uz zaštitu života, uz zaštitu zdravlja i uz samo istraživanje.“

„Ljudsko dostojanstvo je univerzalno prihvaćeni termin za sve ljude bez čega smatramo da nema govora o slobodi, o pravdi ili miru. To je specifična oznaka samo za ljude koja ih sve čini jednakima i koja ih uzdiže iznad svih ostalih bića na zemlji. Čovjek ukoliko je čovjek ima onda pravo na hranu, zaštitu i pomoć svojih istovrsnika.“

Prema navedenoma može se napisati: euro-birokrati ne poštuju, ne štite ljudsko dostojanstvo jer ne štite život, dozvoljavaju postupke i istraživanja koja su u suprotnosti s ljudskim dostojanstvom.

 

Članak 2. Pravo na život, 1. Svatko ima pravo na život.

Budući da EU podržava pobačaj i eutanaziju time krši pravo na život!

Članak 7. Poštovanje privatnog i obiteljskog života. Svatko ima pravo na poštovanje svog privatnog i obiteljskog života, doma i komuniciranja.

Privatni i obiteljski život se ne poštuju jer mediji bez dopuštenja ulaze u tuđe domove i objavljuje informacije iz privatnog/obiteljskog života. Državni aparat (policija, tajne i druge službe) može kontrolirati pojedince i skupine bez poteškoća, dovoljno je prisluškivanje i praćenje obrazložiti očuvanjem nacionalne sigurnosti.

Članak 8. Zaštita osobnih podataka. 1. Svatko ima pravo na zaštitu svojih osobnih podataka.

2. Takvi podaci moraju se obrađivati pošteno u za to utvrđene svrhe, na temelju pristanka osobe o kojoj je riječ ili na nekoj drugoj legitimnoj osnovi, utvrđenoj zakonom. Svatko ima pravo na pristup prikupljenim podacima koji se na njega ili nju odnose i pravo na njihovo ispravljanje.

Nema zaštite osobnih podataka u EU kao ni drugdje u svijetu te je to pravo mrtvo slovo na papiru.

Članak 17. Pravo na vlasništvo. 1. Svatko ima pravo na vlasništvo nad svojom, na zakonit način stečenom imovinom, koristiti je, njome raspolagati i ostaviti je u nasljedstvo. Imovina nikome ne može biti oduzeta, osim u slučaju zaštite javnog interesa ili u slučajevima i pod uvjetima koje propisuje zakon, ako se pravodobno isplati odšteta za njezin gubitak. Korištenje imovine može biti regulirano zakonom u mjeri u kojoj to zahtjeva opći interes.

U bivšim komunističkim državama danas članicama EU komunističke vlasti su mnogima oduzele imovinu a nisu je vratile niti su obeštetile vlasnike!? Zašto to EU dopušta? Na imovinu koja je stečena na zakonit način, na koju su plaćeni porezi i ostali nameti, građani EU plaćaju porez. Zašto se ponovno plaća porez na legalno stečeno vlasništvo, na koje je porez uredno plaćen (kupljeni stan, automobil i slično)? To je pokazatelj da EU ne poštuje privatno vlasništvo koje je legalno stečeno! Pljačku svojih građana EU provodi po zakonima koje su izglasali euro-birokrati! Treba naglasiti da su se i fašisti, nacisti i komunisti pozivali na svoje zločinačke zakone te je pozivanje na nepravedne, nemoralne zakone euro-birokrata sramotno.

Članak 41. Pravo na dobru upravu

2. Ovo pravo uključuje:

(a) pravo svake osobe na saslušanje prije poduzimanja bilo kakve pojedinačne mjere koja

bi na nju mogla nepovoljno utjecati;

(b) pravo svake osobe na pristup svojem dosjeu, uz poštovanje zakonitih interesa povjerljivosti te profesionalne i poslovne tajne;

(c) obvezu uprave da obrazloži svoje odluke.

3. Svaka osoba ima pravo da joj Unija nadoknadi svaku štetu koju uzrokuju njezine institucije ili njezini službenici pri obavljanju svojih dužnosti, u skladu s općim načelima zajedničkima pravnim sustavima država članica.

Kako je moguće da novinari čekaju dolazak policije i prisustvuju uhićenju osumnjičenoga koji još nije ni saslušan? Kako je moguće da djelovi ispitivanja, zapisnika, budu nekažnjeno objavljeni u medijima a ispitivanje osumnjičenoga je tek započelo? Zar države EU nadoknađuju stvarnu štetu nevinom? Je li moguće nadoknaditi štetu nevinim osobama koje su lažno optužene, neopravdano stavljene na stup srama?

Pristup dosjeima u bivšim komunističkim državama (uglavnom) nije moguć pa su EU prava mrtvo slovo na papiru ali o tome euro-birokrati ne vode računa.

Članak 47. Pravo na učinkoviti pravni lijek i na pravično suđenje

Svatko ima pravo na pravično, javno suđenje u razumnom vremenskom roku pred neovisnim i nepristranim sudom, prethodno osnovanim u skladu sa zakonom. Svatko ima mogućnost da bude savjetovan, branjen i zastupan.

Zašto EU dozvoljava svojim članicama da sudski postupci traju godinama a mogu se rješiti u nekoliko mjeseci?

Članak 48. Pretpostavka nedužnosti i pravo na obranu

1. Svaki optuženik smatra se nedužnim sve dok mu se ne dokaže krivica u skladu sa zakonom.

EU dozvoljava javnim medijima da sude i donose presude bez suda i time krši svoje zakone.

Iz navedenoga je vidljivo da su načela EU samo lijepe priče koje nemaju mnogo veze sa stvarnim životom. Jasno je da postoji diktatura euro-birokrata (EU ima 70 000 službenika) koji nameću svoje zakone, da euro-birokrati nameću svoj pogled na svijet, da euro-birokrati pljačkaju narod po zakonima koje su izglasali.

EU  i Hrvatska

Hrvatska je uspostavila odnose s Europskom unijom (EU) 15. siječnja 1992., na dan kada je većina zemalja članica EU priznala Hrvatsku kao neovisnu državu. Zahtjev za punopravno članstvo u EU Hrvatska je podnijela 21. veljače 2003. godine, a primljena je u „punopravno“ članstvo 1. srpnja 2013. godine.

Ponižavanje euro-birokrata je trajalo više od 10 godina i sve to u ime slobode, jednakosti i demokracije. Tražila se potpuna suradnja s Haškim sudom za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije. Tim traženjima se osporavalo pravo Hrvatske na obranu od agresije. U Hagu se nije dokazivala krivnja već su hrvatski generali morali dokazivati nevinost i to u ime EU ljudskih prava! Međunarodni sud za pravdu se pretvorio u politički sud i to sve u ime  slobode, demokracije i ljudskih prava EU.

EU je primila Sloveniju u članstvo bez rješavanja bilateralnih pitanja sa susjedima (razgraničenja na kopnu i moru). Za Hrvatsku su vrijedila druga, stroža, pravila i nametalo se rješavanje granice sa susjedima. Tim činom je EU negirala nalaz Badinterove komisije o razgraničenju bivših jugoslavenskih republika. Sramota!  Treba spomenuti da je Slovenija blokirala čak 7 pregovaračkih poglavlja! Sve s blagoslovom EU komisije, euro-birokrata.

Hrvatski pravosudni sustav je rak rana hrvatskog društva, („neučinkovitost pravosudnog sustava i puno vremena potrebnog za donošenje i provođenje presuda, kao i slabosti glede odabira i obuke sudaca. Povrh toga, pred sudove se izlazilo s previše slučajeva koji bi se u načelu mogli riješiti i drugim sredstvima“), pa je bio poseban predmet pregovora. Nažalost, Hrvatska je ušla u EU a situacija u pravosuđu je ostala ista! O korupciji je suvišno trošiti riječi.

Pitanje nacionalnih manjina? U kojoj zemlji EU nacionalne manjine imaju toliko prava kao u Hrvatskoj. EU ne traži da današnje zemlje kandidati poštuju prava hrvatske manjine u zemljama kandidatima. EU se nikada nije zapitala zašto se Hrvati ne mogu vratiti u BiH na svoja ognjišta. To je jednakost po euro-birokratima. Povjerenica EU dolazi u zemlju koja je postala kandidat za prijam u EU. U toj zemlji gleda četnički igrokaz, doživljava poniženje i vrijeđanje a ona hvali zemlju kandidata i govori o napretku. O tempora o mores!

Hrvatska kao „punopravna“ članica EU ne može proglasiti ZERP! To je jednakost u EU.

Arbitražni sud o granici na moru (Savudrijska vala)  je još jedan primjer ponižavajućeg odnosa EU prema Hrvatskoj. Još jedan primjer sramotnog ponašanja euro-birokrata!

Danas imamo šikaniranje na međudržavnoj granici, koje je propisala EU komisija.

Do kada  ćemo trpjeti ponižavajuće ponašanje EU komisije? Zašto naša Vlada i druge institucije ne brane interese Republike Hrvatske? 

Vladu i ministarstva treba zapitati je li znaju koliko je pala proizvodnja mlijeka u Hrvatskoj od kada smo ušli u EU, koliko je povećan uvoz mesa, povrća, koliko je izgubljeno radnih mjesta, koliko se ljudi iselilo iz Hrvatske zbog socijalnih prilika (nemogućnosti rada i života od svog rada). Koji je smisao „punopravnog“ članstva Hrvatske u EU?

EU mora odustati od „diktature relativizma“, mora se vratiti kršćanskim vrijednostima i poštivanju naravnog zakona ako želi opstati. Za EU stvarne slobode, demokracije i vladavine prava koja poštuje pojedinca i narode. Za EU bez diktature euro-birokrata i njihovih zakona.  

Dr. Marko Jukić/Croative.net

Komentari

Oglasi
Komentari

Dr. Marko Jukić

Što traže hrvatski „Marginalci“ ?

Objavljeno

- datum

Ja sam „figura s margine političkoga spektra“ koja podržava Predsjednicu ali ne odobrava njen poziv Vučiću neposredno nakon sramotne izložbe u New Yorku.

Usput treba kazati da je ta izložba najavljena i pripremana mjesecima prije i da naša Vlada, Premijer i njegova Ministarka spoljnih poslova nisu napravili ništa, prije te izložbe, da spriječe to sramoćenje hrvatskoga naroda! Još treba dodati da nemamo cjelovito izvješće o toj izložbi. Zašto se krije što je sve tamo rečeno i prikazano o „genocidnom“ hrvatskom narodu?

Povod za ovaj osvrt je članak profesora dr. sc.  Matka Marušića o Vučićevom posjetu: ‘To je kao kod zubara, neugodno ali nužno’, objavljeno na portalu Narod.hr 16. veljače 2018.

Umjesto vlastitog komentara prenosim komentare drugih s kojima se uvelike slažem (na portalu Narod.hr):

Hoćeš li vjerovati meni ili svojim očima i ušima? Svašta je pijani levat nadrobio samo nije objasnio čime je bila uvjetovana nužnost sastanka? Niti ništavne rezultate osim pukog debakla predsjednice. Ali gdje objektivan promatrač vidi poraz i poniženje, partijac bez mozga vidi pobjedu. Preko ruba pameti. Nije ni čudo što nestajemo.”

“Prof. Marušić odličan je primjer što partijska svijest može napraviti i od odličnoga intelektualca. Nije mi jasno što mu to treba.”

“Pa i profesor moze nekad dobiti ocjenu dovoljan ili dobar. Ne mora uvijek biti odlican ili vrlo dobar. Matko Marusic jos je kao asistent na MFZ bio drugaciji od drugih asistenata. I kroz tu razlicitost treba citati njegov osvrt na posjetu cetnika Vucica Zagrebu. U jednome se drfinitivno slazem s njim. Ne treba se odmah i pod svaku cijenu nabacivati drvljem i kamenjem na Predsjednicu Republike.”

“Plenkoviću niste našli gaf u govoru. Tu je “besprijekoran”. Ali na djelima nažalost nije. Najprije nakon izbora odriče se svih onih koji su mu donijeli pobjedu preferencijalnim glasovima. Smjenjuje Hasanbegovića i dovodi Obuljen, Božinovića i slične komuniste iz bivšeg sistema, te nastavlja sa financiranjem lijevih aktivističkih građanskih udruga, snimanje antihrvatskih filmova … Vara birače kada u vladu uvodi Pupovca, HNS (Divjak i uskoro Vrdoljaka). Obećaje EU-u da će ratificirati Istanbulsku konvenciju i rodnu ideologiju, nastvlja Jokićevu “reformu obrazovanja”, otklanja svako približavanje Višegradskoj skupini i sve više se približava EU zapostavljajući suverenitet Hrvatske, njenu kulturu, tradiciju, identitet i katoličku vjeru (preko sklonosti Istanbulskoj konvenciji i rodnoj ideologiji), ne otvara mnogobrojne afere iz Milanovićeve vlade, ostavlja sve njihove posijane kadrove (negativna selekcija kadrova se provodila od 2000.) po svim državnim institucijama te na taj način cementira komunističku ostavštinu, krađu i lopovluk i time spriječava ubrzani rast gospodarstva, niti ne pomišlja o otkrivanju istine o Jasenovcu i onom što se događalo 1945. i nekoliko godina nakon toga… Profesore, Plenković je na riječima sjajan ali na djelima baš i nije nešto. Nažalost ja u njemu ne vidim nikakvu veličinu. Naprotiv …”

“Bijedno i jadno. Kontinuitet hrvatske gluposti koja nas je dovela u situaciju u kojoj se sada nalazimo. Profesore ovaj put niste položili, sjedite jedan. Tako je to kada se brani neobranjivo, izgubiš ugled i dostojanstvo. Nažalost još jedan primjer kako su osnivači HDZ-a zarobili um, dušu i duh velikog dijela hrvatskog naroda. Profesore ovakav komentar bi bolje pristajao Njonji a može i vitezu Reineru.”

“Prof.dr.soc. Marusic je hrvatski pandem jednog Altmeiera u Njemackoj. Bez obzira koliko gluposti njegova sefica Merkel radi i izlucuje, on ce uvijek naci opravdavajuce objasnjenje. Naravno takvo da odgovara i njemu i cijeloj frakciji, jer vrana vrani oci ne kopa. Za tu svrhu rado navlaci i dovlaci raznorazne “strucnjake” koji rado uskacu kao apologeti jerbo treba plebs stisavati i uvjeravati u vrhovnu parolu velike predsjedavajuce Mao Tse Merkel “Wir schaffen das” (Mi cemo to savladati).

Da “plebs” uopce vise nije zainteresiran, vec samo jos iznerviran ne zanima niti Merkel ni njene apologete. Kada se na njih sruci “furor teutonis” nadam se da ce biti isto tako “cool”

“Nije bilo nužno pozvati Vučića, ali je nužno doći do istine o Jasenovcu. Podgrijavajući komunistički jasenovački mit Srbija sustavno pokušava slomiti kralježnicu hrvatskom narodu. Podsjetit ću samo na aktualnu srbijansku propagandističku izložbu u New Yorku.

Sredinom travnja iz tiska izlazi novo izdanje Hrvatske družbe povjesničara Dr. Rudolf Horvat pod naslovom “Jasenovac i poslijeratni jasenovački logori” autora Stipe Pilića i Blanke Matković. Nekoliko tjedana prije prve promocije Družba će na svojoj mrežnoj stranici CROATIAREDIVIVA objaviti jedan ili dva teksta sa zanimljivijim dijelovima ove knjige, a zasad evo njezinog sadržaja:

Uvod (Jasenovac – geostrateška točka srpske osvajačke politike na zapadu)

Jasenovačka Posavina do Prvog svjetskog rata

Jasenovačka Posavina između dva svjetska rata

Obitelj Bačić – gospodari Jasenovca između dva svjetska rata

Jasenovac i jasenovački logori u Drugom svjetskom ratu

Jasenovac i jasenovački logori poslije Drugog svjetskog rata

Poslijeratna grobišta na jasenovačkom području i počinitelji zločina

Poslijeratna istraživanja ratnih žrtava Jasenovca

Jasenovac u službi velikosrpske propagande i agresije na Republiku Hrvatsku

Zaključak

 “Nakon ovakvog kre,,,ten,,skog blamiranja nije čudno da nas svi susjedi tretiraju ko rezervni plac ak im ustreba”

Moram istaknuti da Predsjednicu i Premijera ne svađaju takozvani „Marginalci“. I vrapci na krovu znaju da Predsjednica i Premijer imaju dijametralno suprotne stavove o hrvatskoj vanjskoj pa i unutarnjoj politici (npr. inicijativa tri mora, posjet Rusiji i mnogi drugi primjeri).

Tko su ti „Marginalci“?

To smo mi koji smo branili Hrvatsku, to su udovice hrvatskih branitelja, to su domoljubi koji ukazuju na antihrvatsku politiku hrvatske vlade! Dakle mi „Marginalci“ ( s navodnicima i bez navodnika) smo protiv: uklanjanja HOS-ove ploče,  protiv Jokićeve kurikularne reforme, protiv usvajanja Istanbulske konvencije, protiv financiranja četničkih Novosti, protiv Frljizacije hrvatske kulture, protiv protupravnog financiranja Srpske pravoslavne crkve, protiv političkog imenovanja antihrvatskih konzula i veleposlanika, protiv uhljeba na svim razinama itd.

Što mi „MARGINALCI“ tražimo?

Mi „Marginalci“ tražimo: izmjenu izbornoga zakona, reformu pravosuđa, izmjenu ovršnoga zakona, reformu zdravstva, tražimo istinu o Jasenovcu, zaštiti hrvatskog književnog jezika,  zaštitu obitelji i naše pozitivne tradicije, tražimo procesuiranje zločinaca i udaljavanje antihrvatskih kadrova iz državnih službi (četničkih ubojica i silovatelja, udbaša i kosovaca). To mi „Marginalci“ tražimo bez odgode! 

Nažalost, hrvatska vlada ne želi nužne (navedene) reforme i na taj način radi protiv hrvatskoga naroda i države. Takozvani „Marginalci“ (branitelji, domoljubi, udovice hrvatskih branitelja) ne ometaju napredak Hrvatske u nijednom pogledu jer nisu na položajima, nisu u toj poziciji, nisu na vlasti već su marginalizirani od antihrvatske vlasti. Napredak Hrvatske ometaju uhljebi u hrvatskoj vladi (npr. ministarka kulture, ministarka obrazovanja, ministarka spoljnih poslova) koje je odabrao odlični Premijer!

Dr. sc. Marko Jukić

Hrvatski branitelj i domoljub (takozvani „marginalac“)

 

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Dr. Marko Jukić

Istanbulska konvencija ne može pomoći ženama!

Objavljeno

- datum

Istanbulska konvencija je dokument kojim se narodu nameće rodna ideologija, kojom se uništava obitelj, kojom se negira nacionalna tradicija i vjera.  Konvencija je protupravni akt jer je donesena na nedemokratski način (od onih koji se zaklinju u demokraciju),  donijeli su je ministri (ne parlamenti) u Istanbulu 11. svibnja 2011. godine po principu „Uzmi ili ostavi“, bez rasprave.

Osuda bilo kojeg oblika (fizičkog, verbalnog i drugog) nasilja u obitelji, nasilja nad ženama i djevojčicama.

Istanbulske konvencije ne može spriječiti nasilje u obitelji, ne može pomoći ženama, djevojčicama i muškarcima pa je ne treba usvajati. Za nasilje se ne sudi po Istanbulskoj konvenciji već temeljem zakona. Ako su zakoni nedostatni i/ili loši izmijenimo ih. Za promjenu, poboljšanje, zakona ne treba usvajati Istanbulsku konvenciju. Hrvatska ima dovoljno zakona kojima može zaštititi žrtvu i kazniti nasilnika i to nije problem. Problem je sporo, neučinkovito i neujednačeno sudstvo u Republici Hrvatskoj i to je ono što treba promijeniti.

Današnja situacija u Hrvatskoj je shizofrena jer umjesto suda sudi ulica, sude „sluškinje“, sude udruge civilnoga društva i mediji. Oni donose presudu prije započinjanja bilo kakvog ozbiljnog pravnog postupka, oni razapinju nasilnika ili takozvanog nasilnika i vrše silan pritisak na pravosuđe. Nadalje, oni imaju dvostruke kriterije i sude na osnovu svojih ideoloških uvjerenja, svoje seksualne orjentacije a ne temeljem dokaza. Da bi se nekoga osudilo nasilje treba dokazati a to nije nimalo lako. Ulica, civilne udruge, „sluškinje“, bivše skojevke i neprofesionalni mediji ne mogu sudu podastrijeti konkretne dokaze o nasilju u nekoj obitelji pa bi bilo dobro da ne sude prije suda.  Do kada će ulica, „sluškinje“, udruge i mediji nekažnjeno blatiti sve one koji ne misle kao oni, podmetati i lagati?

U tekstu konvencije se navodi glavni cilj a to je usvajanje i primjena rodne ideologije a sve ostalo je maska. Rodna ideologija se prema konvenciji mora ugraditi u obrazovni sustav, pravosuđe i nametnuti bez pogovora, bez izmjena!

„Konvencijom se propisuju djela nasilja koja uključuju tjelesno, psihičko i seksualno nasilje te seksualno uznemiravanje, prisilne brakove, sakaćenje ženskih spolnih organa i prisilne pobačaje, a većina kojih čini dio hrvatskog kaznenog i prekršajnog zakonodavstva, koje se odnosi na područje zaštite i sankcioniranja nasilja u obitelji, te sadrži odredbe o kažnjavanju poticanja, pomaganja i pokušajima počinjenja kaznenih i prekršajnih djela te sankcije.“

Tko će odrediti, procijeniti što je seksualno uznemiravanje? Hoće li to određivati pojedinci  i udruge bolesne seksualne orijentacija, hoće li to određivati „sluškinje“, udruge civilnoga društva i neprofesionalni mediji?

Kakve veze imaju slučajevi sakaćenja ženskih spolnih organa, prisilni brakovi i prisilni pobačaji s hrvatskom zbiljom? NIKAKVE!

„… prepoznajući stalna kršenja ljudskih prava tijekom oružanih sukoba koja pogađaju civilno stanovništvo, posebno žene u obliku široko rasprostranjenog ili sustavnog silovanja i seksualnog nasilja te mogućnost porasta rodno utemeljenog nasilja tijekom i nakon sukoba;“

Za vrijeme Domovinskog rata u Hrvatskoj dogodili su se strašni zločini nad ženama (silovanja, fizičko zlostavljanje i ubojstva žena) koja pravosuđe nije procesuiralo. Civilne udruge u Hrvatskoj, LGBT zajednica, „sluškinje“ i mediji se nisu zapitali zašto ti zločini nisu procesuirani i zašto te žene nisu dobile kakvu takvu zadovoljštinu.  Kako promotori usvajanja Istanbulske konvencije imaju obraza tražiti usvajanje konvencije kada nisu ništa napravile za žene u svojoj sredini koje su bile žrtve nasilja? Kakve su to žene, kakvi su to ljudi? 

Niti jedna država, pa tako ni Hrvatska, nije obvezna ratificirati konvenciju!

Stručnjaci, znanstvenici i normalni su napisali mnogi tekstova kojima su pojasnili suštinu Istanbulske konvencije (uvođenje rodne ideologije u sve pore društva i negiranje obitelji, tradicije, vjere) te ovom prilikom ne treba ponavljati. Budući da mainstream mediji nikada ne govore i ne pišu da usvajanjem Istanbulska konvencija država potpisnica nema pravo izražavanja rezervi i da mora obvezno poštivati imunitet GVERIO članova bez obzira kako se oni ponašaju jer su oni izuzeti od poštivanja zakona države u kojoj provode nadzor (vidi dalje)! Članovi GVERIO komisije mogu provoditi samovolju a da im nitko ne može ništa. Zar to nije zločinački plan?

Važni izvadci (koji određuju nadzor) iz PRIJEDLOG ZAKONA O POTVRĐIVANJU KONVENCIJE VIJEĆA EUROPE O SPREČAVANJU I BORBI PROTIV NASILJA NAD ŽENAMA I NASILJA U OBITELJI:

Poglavlje IX. – Mehanizam nadzora

 Članak 66. – Skupina stručnih osoba za djelovanje protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji

Pitanje: Tko određuje stručnost osoba?

1. Skupina stručnih osoba za djelovanje protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (u daljnjem tekstu “GREVIO”) pratit će provedbu ove Konvencije od strane stranaka.

6. GREVIO usvaja vlastiti poslovnik.

Mora se unaprijed znati kakav je to poslovnik!

7. Članovi GREVIO-a, te ostali članovi izaslanstava koji izvršavaju posjete državama, kako je navedeno u članku 68., stavcima 9. i 14., uživat će povlastice i imunitete utvrđene u dodatku ove Konvencije.

Zašto uživaju povlastice i imunitet? Jesu li oni građani prvog reda, nadljudi?

Članak 78. – Rezerve

1. Nikakve rezerve ne mogu se staviti u pogledu bilo koje odredbe ove Konvencije, osim iznimaka predviđenih u stavcima 2. i 3.

Zašto država potpisnica ne može izraziti rezerve i prihvatiti samo ono što se odnosi na sprječavanje nasilja nad ženama? Jasno je da cilj konvencije nije zaštita žena i djevojčica, obitelji već uvođenje rodne ideologije!

Citat:

„Dodatak – Povlastice i imuniteti (Članak 66.)

  1. Ovaj dodatak primjenjuje se na članove GREVIO-a navedene u članku 66. ove Konvencije, kao i na ostale članove izaslanstava u posjeti državi. U svrhu ovog dodatka, izraz “ostali članovi izaslanstava u posjeti državi” uključivat će neovisne nacionalne stručne osobe i specijaliste navedene u članku 68. stavku 9. Konvencije, članove osoblja Vijeća Europe i tumače zaposlene od strane Vijeća Europe u pratnji GREVIO-a tijekom posjeta državi.

  2. Članovi GREVIO-a i drugi članovi izaslanstava u posjeti državi će, tijekom izvršavanja svojih funkcija koje se odnose na pripremu i izvršenje posjeta državi, kao i tijekom rada koji će uslijediti vezano uz njih, te putovanja u vezi ovih funkcija, uživati sljedeće povlastice i imunitete:

  a. imunitet od osobnog uhićenja ili pritvaranja i od zapljene osobne prtljage, te imunitet od pravnog postupka bilo koje vrste za izgovorene ili napisane riječi i radnje poduzete u službenom svojstvu;

  b. izuzeće od svih ograničenja njihove slobode kretanja prilikom izlaska iz zemlje ili povratka u zemlju prebivališta, te ulaska i izlaska iz zemlje u kojoj izvršavaju svoje funkcije, te od registracije kao stranca u zemlji koju posjećuju ili kroz koju prolaze u izvršavanju svojih funkcija.

 3. Tijekom putovanja poduzetog u izvršavanju njihovih funkcija, članovima GREVIO-a i ostalim članovima izaslanstava u posjeti državi će, u pogledu carina i deviznih kontrola, biti odobrene iste olakšice kakve se odobravaju predstavnicima stranih vlada koji su na privremenoj službenoj dužnosti.

  4. Dokumenti koji se odnose na ocjenu provedbe Konvencije, a koje nose članovi GREVIO-a i ostali članovi izaslanstava u posjeti državi su nepovredivi u mjeri u kojoj se tiču rada GREVIO-a. Nikakvo zaustavljanje ili cenzura neće se primijeniti na službenu komunikaciju GREVIO-a ili na službenu komunikaciju članova GREVIO-a i ostalih članova izaslanstava u posjeti državi.

  5. Kako bi se osigurala potpuna sloboda govora i potpuna neovisnost u obavljanju njihovih dužnosti, članovima GREVIO-a i ostalim članovima izaslanstava u posjeti državi imunitet od pravnog postupka za izgovorene i napisane riječi i radnje poduzete u izvršavanju dužnosti i dalje se odobrava, neovisno o tome što odnosna osoba više nije uključena u obavljanje tih dužnosti.

  6. Povlastice i imuniteti jamče se osobama navedenima u stavku 1. ovog dodatka s ciljem zaštite neovisnog izvršavanja njihovih funkcija u interesu GREVIO-a, a ne radi njihove osobne koristi. Odricanje od imuniteta osobama navedenima u stavku 1. ovog dodatka izvršit će glavni tajnik Vijeća Europe u svakom slučaju u kojem bi, po njegovom ili njezinom mišljenju, imunitet ometao izvršenje pravde i kada ga se može odreći bez štete za interese GREVIO-a.

Dakle,  članovi komisije GVERIO su građani prvoga reda iznad zakona države koju posjećuju, ne odgovaraju za svoje ponašanje (mogu silovati, krasti, lagati, mogu prenositi drogu i/ili oružje) jer ih policija, carina ne će kontrolirati. Članovi komisije GVERIO mogu napisati nakaradno izvješće i ne moraju snositi nikakvu odgovornost za napisano, učinjeno! Jesmo li mi robovi eurobirokrata ili slobodni ljudi?

Što eurobirokrati, pripadnici europskih istospolnih zajednica znaju o hrvatskoj povijesti, tradiciji, vjeri i običajima? Ne znaju ništa i njihove ocjene, mišljenja će biti  nakaradni. Evo dva primjera kako eurobirokrati postupaju i zbog čega se ne smiju potpisivati, usvajati dokumenti koji ne uvažavaju pravo naroda na očuvanje svoje samostalnosti, vjere i tradicije :

1.      Haški sud je trebao osuditi nalogodavce agresije na Republiku Hrvatsku ali nije, osudio je žrtvu. Za niz zločina u Hrvatskoj nisu podignute ni optužnice od strane Haškog suda (npr. Škabrnja, Sajmište, Lovas, Tovarnik, Glina itd.).  Balkanskom mesaru (Ratku Mladiću) se nije sudilo za zločine u Hrvatskoj!

Hrvatska je podržala osnivanje Haškoga suda pravde ali nije znala niti očekivala da će sud suditi po političkom diktatu a ne po međunarodnom pravu.

2.      Arbitraža o granici između Hrvatske i Slovenije je još jedan primjer silovanja činjenica, dokaza i prava od strane eurobirokrata. Arbitraža biva kompromitirana, Hrvatska to razotkrije i povuče se iz daljnjeg postupka a eurobirokrati nastave kao da se ništa nije dogodilo i bez sudjelovanja Republike Hrvatske donesu sramotnu odluku! Tako to rade eurobirokrati, tako to rade oni koji ne poštuju međunarodno pravo.

 Navedeni primjeri pokazuju da ne smijemo nikome dozvoliti  (usvajanjem, potpisivanjem) da daje ocjene, mišljenja o Hrvatskoj bez našeg aktivnog učešća. Budući da eurobirokrati, članovi euro-LGBT zajednica i drugi eurosmutljivci ne znaju ništa o hrvatskoj povijesti, tradiciji, i kulturi oni nisu kompetentni da daju mišljenja i ocjene stanja u hrvatskom društvu. Mi ne želimo biti EU robovi, kako nam Istanbulska konvencija nameće, me želimo biti ravnopravni građani EU zajednice koji imaju pravo na samoodređenje, svoju vjeru i tradiciju.

Usvajanjem Istanbulske konvencije nama se nameće obveza usvajanja rodne ideologije (članak 6.) i implementacija u sve pore društva (obrazovanje-članak 14., pravosuđe-članak 4., 5. 18. , društvene aktivnosti) bez pogovora! To je diktatura eurobirokrata na koju ne smijemo pristati! O tome koje su sve štetne posljedice usvajanja (promjene u zakonodavstvu-uvođenje pojma rod, promjene u obrazovnom sustavu, zapošljavanje novih birokrata (uhljeba), novi izdatci iz proračuna koji nema novca za zdravstvo i za lijekove itd.) je pisano prije i nije potrebno ponavljati.

Usvajanje Istanbulske konvencije ne će, ne može, zaštititi žene, djevojčice ni muškarce od nasilja (to joj nije glavni cilj, to je maska) pa je ne treba usvajati!

Dr. sc. Marko Jukić 

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Dr. Marko Jukić

SPLIT Pred prepunom dvoranom predstavljena knjiga “Hrvati pod KOS-ovim krilom: Završni račun Haaškog suda” 

Objavljeno

- datum

U velikoj dvorani Nadbiskupskog sjemeništa u Splitu održano je predstavljanje knjige “Hrvati pod KOS-ovim krilom: Završni račun Haaškog suda” autorice Višnje Starešine. Predstavljanje je organizirala Hrvatska udruga Benedikt a predstavljači su bili gospođa Hloverka Novak Srzić, gospodin dr. sc. Ivica Šola i gospođa Višnja Starešina (autorica knjige).  

U prepunoj dvorani Nadbiskupskog sjemeništa čuli smo o metodama djelovanja KOS-a i drugih službi koje su planirale i izvele agresiju na Republiku Hrvatsku. Također smo čuli o hrvatskoj institucionalnoj šutnji i veleizdaji. Čuli smo o međunarodnoj zavjeri u Haagu, udruženom zločinačkom poduhvatu protiv Republike Hrvatske. Haaški sud je bio politički sud s ciljem osude žrtve a ne agresora jer su glavni međunarodni  čimbenici bili protiv hrvatskoga naroda i hrvatske države. Čuli smo o veleizdaji hrvatske vlasti! Budući da UDBA i KOS i danas kontroliraju medije u Hrvatskoj nije bilo televizijskih ekipa HRT-a (HRT-a kojeg mi plaćamo!), nije bilo RTL-a, nije bilo NOVE TV itd. Komunističko-udbaške-kosovske  medije ne zanima istina, ne zanimaju ih dokumenti ni činjenice. Oni će i dalje pričati o građanskom ratu, oni će i dalje pričati laži o izdaju Vukovara i Slavonije 1991. itd.   

Udruženi zločinački poduhvat protiv Hrvatske u Hagu uradili su: bivše jugoslavenske tajne službe (UDBA i KOS) koje su postale srbijanske službe, Srbija, strane obavještajne službe i moćni ostatci bivših tajnih jugoslavenskih službi u Hrvatskoj (svojim lažnim svjedočenjima, davanjem državnih tajnih dokumenata).

Predstavljači su jasno kazali  da nije ništa slučajno da je sve pomno planirano davno prije početka agresije na Hrvatsku. Samo naivci ne vide dokumente i ne mogu povezati ljude i događaje. Na predstavljanju je naglašeno da je agresija na Hrvatsku planirana mnogo godina prije i da je intenzivirana nekoliko godina prije raspada Jugoslavije. Početak kraja Jugoslavije započeo je objavom  Memoranduma SANU i preustrojem vojnih oblasti (formiranje Prve vojne oblasti pod upravom Beograda i formiranje Kninskog korpusa). Vojnim preustrojem su stvoreni preduvjeti da se brzo iziđe na  zamišljenu granicu velike Srbije (Virovitica-Karlovac-Karlobag).

Politički i vojni vrh Jugoslavije je bio svjestan da Jugoslavija ne može opstati pa je određenim službama dao u zadatak da izvrše pripreme za raspad države. KOS (vojna služba) je dobio zadatak da se infiltrira u civilnu sigurnosnu službu (UDBA) i u važne civilne institucije Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Makedonije. Hrvatska je bila glavni cilj jer bez Hrvatske nema velike Srbije. Predstavljači su pojasnili da se KOS  infiltrirao u civilnu obavještajnu službu (UDBA) i u strukture civilnoga društva, posebno u sudstvo, medije i visokoobrazovni sustav. Organizirana struktura KOS-a u Hrvatskoj je organizirala operaciju „ 13  grupa štakora“ („Labrador“)  da bi kompromitirao novoizabranu hrvatsku vlast 1991. godine. Cilj je bio prikazati je kao neoustašku, pronacističku vlast. KOS je proveo operaciju „Opera“  kojom je plasirao tezu o izdaji Vukovara i Slavonije 1991. godine. Također je KOS proveo operacije „Proboj I“  i  „Proboj II“, naoružavanje lokalnih Srba i organiziranje terorističkih akcija.

Agresija je planirana i izvršena, postoje dokazi, svjedočanstva agresorskih agenata i vojnika ali to Haaškom tužilaštvu nije bilo važno jer je njegova svrha ostvarenje interesnih ciljeva moćnih država (Velike Britanije, SAD, Rusije i drugih) a ne pravda.

Nije slučajno da su se istoga dana dogodili zločini u Vukovaru i Škabrnji, sve je to bio dio agresorskog plana. Nažalost, Haaški sud za zločin na Ovčari nije sudio temeljem dokumenata i činjenica. Haaški sud je sudio sporednim akterima, izvršiocima a ne nalogodavcima (JNA, KOS i Srbija). Za zločin u Škabrnji Haaški sud nije pokazao nikakav interes i to je još jedan dokaz političkog suda kojim se zločini agresora amnestiraju kao i njihov izvršitelj (general Mladić).   

Kada se vidi tko su bili tužitelji Haaškoga suda i odakle su došli jasno je da optužbe i presuda nisu mogle biti drugačije. Australac Graham Blewitt bio je glavni upravitelj optuživanja, on se već iskazao u Australiji kao provoditelj zločinačkog poduhvata protiv australskih Hrvata. Došao je u sud 1994. godine i bio do 2004. godine i sudjelovanje je u pisanju svih optužnica. Pri pisanju optužnica provodio je britansku politiku koja je raspodjelom krivnje između srbijanske i hrvatske strane amnestirala agresiju. Cilj je bio obnova Jugoslavije.

Istražitelji i sudci koji su časno htjeli obaviti svoj posao na Haaškom sudu su morali otići jer se nisu uklapali u politički sud.

Ključna osoba za djelovanje KOS-a, za planiranje i izvršenje agresije, bio je Aleksandar Aco Vasiljević koji će u konačnici postati suradnik (umjesto optuženik) zločinačkog suda u Haagu!

Agent KOS-a je potvrdio da je KOS imao 300 kontraobavještajnih grupa s mnogo suradnika u svim strukturama društva na području Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Makedonije.  Svjedočenjem agenata KOS-a na sudu je potvrđeno kako je djelovao KOS ali mreža KOS-a nije razotkrivena!  Istražitelje, tužitelje i sudce Haaškoga suda to nije zanimalo!

Zločinački sud je „završio“ rad,  zatvorio (ne u potpunosti) svoja vrata u prosincu 2017. godine. U UN-u smo čuli od glavnog tužitelja i sudca da su obavili sjajan posao (politički). Zaboravili su da je njihovim radom napravljen niz nepravdi, da je na području bivše Jugoslavije stanje vrlo nestabilno i da su oni svojim djelovanjem tome jako mnogo doprinijeli jer su djelovali kao politički sud a ne kao sud pravde.

Haaški sud nije osudio agresora (Srbiju) već je osudio žrtvu. Haaški sud nije osudio Miloševića, pod čudnim okolnostima je umro samo da se ne izreče presuda. Balkanski mesar (Mladić) nije suđen za zločine u Hrvatskoj nego samo za neke zločine u BiH i nakon 24 godine rada suda imamo samo prvostupanjsku presudu Mladiću. Nadalje njegov navodni dnevnik je ključan za osudu hrvatske šestorke u Haagu. Koja je poruka suda u Haagu za budućnost? Poruka je da će agresor biti amnestiran, nagrađen, da će žrtva biti ponižena i proglašena krivom jer se branila (ako se to ne uklapa u interese moćnih). Nažalost, to je završna poruka zločinačkog suda u Haagu!

dav

Zločini i način izvršenja (NKVD-ovske metode) u Domovinskom ratu su isti kao i 1945. godine. Hapšenje ili zarobljavanje pa vezanje zarobljenika žicom, mučenje, batinanje i metak u potiljak. Neshvatljivo je da je Haaški sud amnestirao (ili minimalizirao krivnju)  i nalogodavce i izvršioce navedenih zločina!  

Autorica izražava svoju nevjericu kako je Hrvatska država narušena iznutra i kako  državni dužnosnici nisu napravili ništa u obrani nacionalnih interesa, u obrani istine pred Haškim sudom već su sudjelovali u veleizdaji.  To je rezultat KOS-ove infiltracija koja nije očišćena i koja i danas djeluje u medijima, sudstvu, vladinim i obrazovnim institucijama. Dovoljno je pogledati tko predaje na Filozofskom fakultetu i Fakultetu političkih znanosti!

U najavi predstavljanja knjige je sve rečeno: „knjiga “Hrvati pod KOS-ovim krilom: Završni račun Haaškog suda” je svojevrsni vodič kroz manipulacije i falsifikate pred Haaškim sudom, kroz politički motivirane optužnice, montirane procese i mnogo nepravednih presuda. Analizirajući transkripte sa suđenja, presude, sjećanja izravnih sudionika procesa i drugu relevantnu literaturu, autorica prikazuje Haaški sud kao arenu za djelovanje obavještajnih službi, koje su preko njega vodile rat poslije rata.“

Neovisni novinari u koje spada i Višnja Starešina su pružili dokaze o zločinima haškog tužiteljstva i suda jer nisu podigli optužnice za niz zločina, jer nisu prihvatili dokaze obrane, jer su selektivno tužili i sudili, jer su bili u službu međunarodne politike a ne pravde. Hvala gospođi Višnji Starešina za još jedno djelo kojim razotkriva međunarodnu urotu protiv hrvatskog naroda i države. Knjigu treba pročitati i istinu širiti!

Dr. sc. Marko Jukić

 

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Facebook

Popularno