Connect with us

Dr. Marko Jukić

9. svibnja – Dan Europe ili kako su Elite izdale Europu

Objavljeno

- datum

Dana 9. svibnja 1950. godine francuski ministar vanjskih poslova je predstavio svoj prijedlog formiranja Europske zajednice za ugljen i čelik. Taj datum se smatra početkom današnje Europske unije (EU) pa se slavi kao Dan Europe, od 1985. godine. 

Kako su euro-birokrati uništili dobar projekt

POVELJA O TEMELJNIM PRAVIMA EUROPSKE UNIJE, 2010/C 83/02

Povelja je postala pravno obvezujuća 1. prosinca 2009. Institucije i tijela EU-a, kao i države članice EU-a imaju obvezu osigurati prava i slobode navedene u Povelji.

Preambula Povelje:

„Svjesna svojeg duhovnog i moralnog nasljeđa, Unija se temelji na nedjeljivim, univerzalnim

vrijednostima ljudskog dostojanstva, slobode, jednakosti i solidarnosti; Unija se temelji na

načelima demokracije i vladavine prava. Ona pojedinca postavlja u središte svog djelovanja

uspostavom statusa građana Unije i stvaranjem područja slobode, sigurnosti i pravde.“

Iz preambule su izbačene kršćanske vrijednosti na kojima je Europa nastala, izbačene su vrijednosti  koje su temelj država članica! Europa koja negira kršćansku tradiciju koja nameće „diktaturu relativizma“ nema budućnosti. Kršćanstvo obogaćeno grčkom i rimskom baštinom stvorilo je Europu.

Pozivanje na slobodu i ljudska prava je floskula jer se nameće diktatura, totalitarizam, EU komisije, negira se nacionalni identitet, tradicija, nameću se nenaravni zakoni. Nacionalni identitet i tradicija se poštuju ako nisu u suprotnosti s mišljenjem euro-birokrata. Pozivaju se na slobodu pojedinca ali samo slobodu onih koji misle kao oni. Ostali nemaju pravo na slobodu!?

Kako EU poštuje slobodu građana najbolje se može vidjeti kako je usvojen Lisabonski ugovor. Za potvrđivanje Lisabonskog ugovora trebalo je organizirati referendum u svakoj zemlji članici. Referendum je organiziran samo u Irskoj, 12. lipnja 2008. godine, i Lisabonski ugovor je odbačen! Nakon toga u 26 država članica nije organiziran referendum, što se moralo napraviti, već je usvajanje Lisabonskog ugovora potvrđeno u parlamentima država članica. To je pokazatelj koliko EU cijeni građanina pojedinca, njegovu slobodu da odlučuje o svojoj budućnosti!

Ideja slobode je dobro poznata ali je sveopće neodređena, višesmislena i prikladna za velike nesporazume. Pojam slobode došao je na svijet s kršćanstvom, po kojemu pojedinac kao takav ima beskonačnu vrijednost budući da je predmet i cilj Božje ljubavi. Danas je riječ sloboda izobličena i izvrnuta. Danas se teži emancipaciji čovjeka od svakog oblika religiozne, moralne, kulturne i društvene uvjetovanosti, teži se čovjeku koji je amorfna masa bez svog stava, nacionalnog i vjerskog identiteta.

Sloboda se tumači kao apsolutna neovisnost koju čovjek zahtjeva za svoje djelovanje. Nacrt samooslobođenja čovjeka je usmjerena na vlastitu emancipaciju od svega onoga što može sačinjavati granicu širenja njegove slobode. Sloboda se sastoji u tome da pojedinac može činiti sve ono što ne škodi drugima. „Deklaracija o pravima daje dakle čovjeku mogućnost da čini sve ono što želi, čak i na svoju štetu, zanemarujući ili niječući svaki naravni ili moralni zakon, s jednim ograničenjem da ne nanosi štetu tuđoj slobodi. Tako se sloboda temelji na činu volje, pojedinačne ili opće, pojedinca te je u stvari ishod ravnoteže interesa, posredovanja među pravima, ukratko odnosa društvenih snaga.“ I tako imamo dvije krajnosti: apsolutni individualizam, koji vodi u raspad društva, i apsolutnu prevlast društva nad pojedincem, izraženu „totalitarnom demokracijom“.

Jacob Talmon  piše: „Opća volja, koju izražava narod kojega predstavlja stranka ili manje ili više prosvjetljene  manjine, nije podložna nikakvu zakonu, budući da je ona sama izvor zakona i svakog prava“. To je obrazac koji euro-birokrati primjenjuju!

Najbrutalnije tlačenje slobode u povijesti svijet je doživio od strane nacizma i komunizma. Čovjek je bio beznačajan kao čovjek, ali je bio važan kao poslušan instrument u službi vlasti. Pitanje je: Ponavlja li se povijest, s euro-birokratima?

Euro-birokrate treba podsjetiti da ljudsko ponašanje nije na apsolutan način određeno nagonom, kao što se događa kod životinja, nego se rađa iz ljudske sposobnosti shvaćanja i htjenja,  u toj se sposobnosti prosudbe i izbora nalazi ljudska sloboda koja je prije svega sloboda od tjelesne uvjetovanosti kojoj ga podlaže njegova narav tjelesnog bića.

Čovjek ima dušu, to euro-birokrati zaboravljaju, i nije rob vlastitoga nagona ako je čovjek čovjek u potpunosti. Čovjek je sposoban nadići svoj nagon i to ga razlikuje od životinje. Lišen duše, čovjek je sveden na vlastitu tjelesnost, a tijelo bez duše  je neizbježno podložno željeznim zakonima svakoga čisto materijalnog organizma.

Potrebno se dakle vratiti klasičnom razlikovanju između čovjekove fizičke i psihološke slobode, koja se sastoji u njegovoj mogućnosti izbora između dobra i zla, te njegove moralne slobode, koja je sposobnost kojom on ostvaruje dobro.

Gdje je Europa danas?

Europa je danas podijeljena, dezintegrirana i to zbog bolesnih stavova euro-birokrata koji nameću protuprirodne stavova (zakone), negiraju kršćanske vrijednosti i posebnosti naroda. EU komisija je deklarativno osudila komunističku ideologiju ali nije osudila one koji su je provodili niti one koji je danas provode u EU. EU je samo deklarativno osudila komunističku ideologiju, nije bila dosljedna u kažnjavanju komunističkih zločinaca, nije bila dosljedna za lustraciju nego je to prepustila nacionalnim pravosuđima koja su pod kontrolom bivših komunista ili njihovih nasljednika. Zločini nisu istraženi niti osuđeni (lustracija) zahvaljujući sramotnoj politici euro-birokrata.

Zbog liberalne filozofije, koja negira kršćanske vrijednosti, euro-birokrata Europa je izgubila svoj identitet. U Europi danas vlada „diktatura relativizma“ i svako pozivanje na kršćanske vrijednosti, moral, naravne zakone se osuđuje od strane euro-brokrata koji kontroliraju medije i sve to u ime slobode, jednakosti i prava pojedinca. .

O Člancima Povelje o temeljnim pravima EU

Članak 1. Ljudsko dostojanstvo. Ljudsko dostojanstvo je nepovredivo. Ono mora biti poštovano i zaštićeno.

Nema jasne definicije ljudskog dostojanstva, evo nekih:

„Ljudsko je dostojanstvo izvan dometa čovjekove moći: ono je tu bez obzira na okolnosti u kojima pojedinac živi. Čovjek ga može poštovati ili ne poštovati, ali ga ne može dodijeliti ili oduzeti“.

„Ljudsko dostojanstvo izgleda kao načelo koje se veže uz zaštitu života, uz zaštitu zdravlja i uz samo istraživanje.“

„Ljudsko dostojanstvo je univerzalno prihvaćeni termin za sve ljude bez čega smatramo da nema govora o slobodi, o pravdi ili miru. To je specifična oznaka samo za ljude koja ih sve čini jednakima i koja ih uzdiže iznad svih ostalih bića na zemlji. Čovjek ukoliko je čovjek ima onda pravo na hranu, zaštitu i pomoć svojih istovrsnika.“

Prema navedenoma može se napisati: euro-birokrati ne poštuju, ne štite ljudsko dostojanstvo jer ne štite život, dozvoljavaju postupke i istraživanja koja su u suprotnosti s ljudskim dostojanstvom.

 

Članak 2. Pravo na život, 1. Svatko ima pravo na život.

Budući da EU podržava pobačaj i eutanaziju time krši pravo na život!

Članak 7. Poštovanje privatnog i obiteljskog života. Svatko ima pravo na poštovanje svog privatnog i obiteljskog života, doma i komuniciranja.

Privatni i obiteljski život se ne poštuju jer mediji bez dopuštenja ulaze u tuđe domove i objavljuje informacije iz privatnog/obiteljskog života. Državni aparat (policija, tajne i druge službe) može kontrolirati pojedince i skupine bez poteškoća, dovoljno je prisluškivanje i praćenje obrazložiti očuvanjem nacionalne sigurnosti.

Članak 8. Zaštita osobnih podataka. 1. Svatko ima pravo na zaštitu svojih osobnih podataka.

2. Takvi podaci moraju se obrađivati pošteno u za to utvrđene svrhe, na temelju pristanka osobe o kojoj je riječ ili na nekoj drugoj legitimnoj osnovi, utvrđenoj zakonom. Svatko ima pravo na pristup prikupljenim podacima koji se na njega ili nju odnose i pravo na njihovo ispravljanje.

Nema zaštite osobnih podataka u EU kao ni drugdje u svijetu te je to pravo mrtvo slovo na papiru.

Članak 17. Pravo na vlasništvo. 1. Svatko ima pravo na vlasništvo nad svojom, na zakonit način stečenom imovinom, koristiti je, njome raspolagati i ostaviti je u nasljedstvo. Imovina nikome ne može biti oduzeta, osim u slučaju zaštite javnog interesa ili u slučajevima i pod uvjetima koje propisuje zakon, ako se pravodobno isplati odšteta za njezin gubitak. Korištenje imovine može biti regulirano zakonom u mjeri u kojoj to zahtjeva opći interes.

U bivšim komunističkim državama danas članicama EU komunističke vlasti su mnogima oduzele imovinu a nisu je vratile niti su obeštetile vlasnike!? Zašto to EU dopušta? Na imovinu koja je stečena na zakonit način, na koju su plaćeni porezi i ostali nameti, građani EU plaćaju porez. Zašto se ponovno plaća porez na legalno stečeno vlasništvo, na koje je porez uredno plaćen (kupljeni stan, automobil i slično)? To je pokazatelj da EU ne poštuje privatno vlasništvo koje je legalno stečeno! Pljačku svojih građana EU provodi po zakonima koje su izglasali euro-birokrati! Treba naglasiti da su se i fašisti, nacisti i komunisti pozivali na svoje zločinačke zakone te je pozivanje na nepravedne, nemoralne zakone euro-birokrata sramotno.

Članak 41. Pravo na dobru upravu

2. Ovo pravo uključuje:

(a) pravo svake osobe na saslušanje prije poduzimanja bilo kakve pojedinačne mjere koja

bi na nju mogla nepovoljno utjecati;

(b) pravo svake osobe na pristup svojem dosjeu, uz poštovanje zakonitih interesa povjerljivosti te profesionalne i poslovne tajne;

(c) obvezu uprave da obrazloži svoje odluke.

3. Svaka osoba ima pravo da joj Unija nadoknadi svaku štetu koju uzrokuju njezine institucije ili njezini službenici pri obavljanju svojih dužnosti, u skladu s općim načelima zajedničkima pravnim sustavima država članica.

Kako je moguće da novinari čekaju dolazak policije i prisustvuju uhićenju osumnjičenoga koji još nije ni saslušan? Kako je moguće da djelovi ispitivanja, zapisnika, budu nekažnjeno objavljeni u medijima a ispitivanje osumnjičenoga je tek započelo? Zar države EU nadoknađuju stvarnu štetu nevinom? Je li moguće nadoknaditi štetu nevinim osobama koje su lažno optužene, neopravdano stavljene na stup srama?

Pristup dosjeima u bivšim komunističkim državama (uglavnom) nije moguć pa su EU prava mrtvo slovo na papiru ali o tome euro-birokrati ne vode računa.

Članak 47. Pravo na učinkoviti pravni lijek i na pravično suđenje

Svatko ima pravo na pravično, javno suđenje u razumnom vremenskom roku pred neovisnim i nepristranim sudom, prethodno osnovanim u skladu sa zakonom. Svatko ima mogućnost da bude savjetovan, branjen i zastupan.

Zašto EU dozvoljava svojim članicama da sudski postupci traju godinama a mogu se rješiti u nekoliko mjeseci?

Članak 48. Pretpostavka nedužnosti i pravo na obranu

1. Svaki optuženik smatra se nedužnim sve dok mu se ne dokaže krivica u skladu sa zakonom.

EU dozvoljava javnim medijima da sude i donose presude bez suda i time krši svoje zakone.

Iz navedenoga je vidljivo da su načela EU samo lijepe priče koje nemaju mnogo veze sa stvarnim životom. Jasno je da postoji diktatura euro-birokrata (EU ima 70 000 službenika) koji nameću svoje zakone, da euro-birokrati nameću svoj pogled na svijet, da euro-birokrati pljačkaju narod po zakonima koje su izglasali.

EU  i Hrvatska

Hrvatska je uspostavila odnose s Europskom unijom (EU) 15. siječnja 1992., na dan kada je većina zemalja članica EU priznala Hrvatsku kao neovisnu državu. Zahtjev za punopravno članstvo u EU Hrvatska je podnijela 21. veljače 2003. godine, a primljena je u „punopravno“ članstvo 1. srpnja 2013. godine.

Ponižavanje euro-birokrata je trajalo više od 10 godina i sve to u ime slobode, jednakosti i demokracije. Tražila se potpuna suradnja s Haškim sudom za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije. Tim traženjima se osporavalo pravo Hrvatske na obranu od agresije. U Hagu se nije dokazivala krivnja već su hrvatski generali morali dokazivati nevinost i to u ime EU ljudskih prava! Međunarodni sud za pravdu se pretvorio u politički sud i to sve u ime  slobode, demokracije i ljudskih prava EU.

EU je primila Sloveniju u članstvo bez rješavanja bilateralnih pitanja sa susjedima (razgraničenja na kopnu i moru). Za Hrvatsku su vrijedila druga, stroža, pravila i nametalo se rješavanje granice sa susjedima. Tim činom je EU negirala nalaz Badinterove komisije o razgraničenju bivših jugoslavenskih republika. Sramota!  Treba spomenuti da je Slovenija blokirala čak 7 pregovaračkih poglavlja! Sve s blagoslovom EU komisije, euro-birokrata.

Hrvatski pravosudni sustav je rak rana hrvatskog društva, („neučinkovitost pravosudnog sustava i puno vremena potrebnog za donošenje i provođenje presuda, kao i slabosti glede odabira i obuke sudaca. Povrh toga, pred sudove se izlazilo s previše slučajeva koji bi se u načelu mogli riješiti i drugim sredstvima“), pa je bio poseban predmet pregovora. Nažalost, Hrvatska je ušla u EU a situacija u pravosuđu je ostala ista! O korupciji je suvišno trošiti riječi.

Pitanje nacionalnih manjina? U kojoj zemlji EU nacionalne manjine imaju toliko prava kao u Hrvatskoj. EU ne traži da današnje zemlje kandidati poštuju prava hrvatske manjine u zemljama kandidatima. EU se nikada nije zapitala zašto se Hrvati ne mogu vratiti u BiH na svoja ognjišta. To je jednakost po euro-birokratima. Povjerenica EU dolazi u zemlju koja je postala kandidat za prijam u EU. U toj zemlji gleda četnički igrokaz, doživljava poniženje i vrijeđanje a ona hvali zemlju kandidata i govori o napretku. O tempora o mores!

Hrvatska kao „punopravna“ članica EU ne može proglasiti ZERP! To je jednakost u EU.

Arbitražni sud o granici na moru (Savudrijska vala)  je još jedan primjer ponižavajućeg odnosa EU prema Hrvatskoj. Još jedan primjer sramotnog ponašanja euro-birokrata!

Danas imamo šikaniranje na međudržavnoj granici, koje je propisala EU komisija.

Do kada  ćemo trpjeti ponižavajuće ponašanje EU komisije? Zašto naša Vlada i druge institucije ne brane interese Republike Hrvatske? 

Vladu i ministarstva treba zapitati je li znaju koliko je pala proizvodnja mlijeka u Hrvatskoj od kada smo ušli u EU, koliko je povećan uvoz mesa, povrća, koliko je izgubljeno radnih mjesta, koliko se ljudi iselilo iz Hrvatske zbog socijalnih prilika (nemogućnosti rada i života od svog rada). Koji je smisao „punopravnog“ članstva Hrvatske u EU?

EU mora odustati od „diktature relativizma“, mora se vratiti kršćanskim vrijednostima i poštivanju naravnog zakona ako želi opstati. Za EU stvarne slobode, demokracije i vladavine prava koja poštuje pojedinca i narode. Za EU bez diktature euro-birokrata i njihovih zakona.  

Dr. Marko Jukić/Croative.net

Komentari

Komentari

Dr. Marko Jukić

Izložba ratnih fotografija s livanjskog područja u Kaštel Kambelovcu

Objavljeno

- datum

Hrvatska udruga Benedikt je u suradnji s Mjesnim odborom Kaštel Kambelovca i Livanjskom zajednicom Kaštela organizirala izložbu ratnih fotografija (1992-1995.) s livanjskog područja. O ratu na livanjskom području svjedočili su umirovljeni časnici HV-a i HVO-a, pukovnik Ivan Pelivan i bojnik Jure Granić. Skup je pozdravio satnik Mario Nadž.

Mjesni odbor Kaštel Kambelovca pod vodstvom gospođe Doris Grgurin je  u dvorani Bratske kuće na Brcu u Kaštel Kambelovcu postavio izložbu ratnih fotografija s livanjskog područja (1992-1995.). Također je prikazan kratki film s livanjske bojišnice.  U ime Hrvatske udruge Benedikt skupu se obratio dr. Marko Jukić koji je naglasio važnost promicanja istine o Domovinskom ratu.

“Livanjska bojišnica u Domovinskom ratu”

Umirovljeni pukovnik Ivan Pelivan je govorio o značenju  livanjske bojišnice za obranu Dalmacije i Republike Hrvatske. Umirovljeni bojnik Jure Granić je kronološkim redom naveo zbivanja na livanjskoj bojišnici. Naglasio je ulogu Hrvata s područja Livna u obrani Republike Hrvatske u Domovinskom ratu te ulogu Hrvatskog vijeća obrane (HVO) i Hrvatskih oružanih snaga (HOS)  u obrani livanjskog područja od 1992. do 1995. godine. Posebno se osvrnuo na krvavu obranu Livna 23. travnja 1992. godine.   Agresor je nakon silne topničke pripreme krenuo u napad tenkovima i pješaštvom.  Situacija je bila kritična jer branitelji nisu imali mogućnost adekvatnog odgovora, također nisu imali iskustva u borbi s oklopom pa su se povlačili. Crne Mambe (pripadnici druge gardijske brigade) su pritekli u pomoć, zarobile jedan tenk, uništili tenk T-84 i  oklopni transporter M 60. Agresor se povukao i Donje Rujane su bile obranjene.

Uloga livanjskog bojišta u proljeće 1992. bila je od velikog strateškog značaja jer se tu branila Dalmacija i Republika Hrvatska. Crta razdvajanja na području Livna uspostavljena je u proljeće 1992. godine i ostala je nepromijenjena sve do kraja 1994. godine. Oslobodilačke akcije („Cincar“, „Zima 94“, „Skok 1“, „Skok 2“, „Ljeto 95“, „Oluja“, „Maestral“ i „Južni potez“) su krenule s livanjske bojišnice i s Dinare  Rat u Hrvatskoj i BiH se mora promatrati kao jedinstveno i neodvojivo ratište.

Ukupno je 325 hrvatskih vitezova svoje je živote položilo u obrani Livna od 1992. do konačnih oslobađajućih operacija pokrenutih na livanjskoj bojišnici. Na livanjskoj bojišnici je ukupno poginulo 89 branitelja iz cijele Splitsko-dalmatinske županije, među njima i 21 Kaštelanin.   Upravo je krvava obrana Livna 23. travnja 1992. obilježena izgradnjom zavjetne crkve svetog Jure na prvoj crti bojišnice.

Program je uveličao školski zbor Osnovne škole kneza Trpimira iz Kaštel Gomilice koji je otpjevao nekoliko pjesama.

Izložba će biti otvorena i u ponedjeljak 20. studenog 2017. za organizirane posjete školske djece.

Hrvatska udruga  Benedikt

 

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Dr. Marko Jukić

Napad na Split, 15. studenoga 1991. godine

Objavljeno

- datum

 STUDENI, 1991. GODINE      U studenom 1991. godine agresor (Srbija) i pobunjeni Srbi u Hrvatskoj vrše napade na svim bojištima (slavonskom, gospićkom, dalmatinskom). U studenom 1991. godine vodile su se teške borbe za deblokadu Vukovara ali bez značajnijeg uspjeha, početkom studenoga  hrvatske snage su preuzele Jamadol u Karlovcu, skladišta oružja u Delnicama i time došle u posjed značajnih količina oružja.

Desetog studenog srpski agresor je okupirao i razrušio Bogdanovce, a 12. studenoga su agresorske srpske postrojbe zauzele vukovarsko naselje Lužac pa je daljnja obrana Vukovara bila nemoguća s obzirom na kompletno okruženje. Srpski agresor je 12. studenoga 1991. godine okupirao i razorio Saborsko u Lici. Borbe kod Petrinje (13. 11. 1991. ), okupacija mjesta u istočnoj Slavoniji (Lipovca, Podgrađe i Apševce), Srijemu, okupacija Slunja, okupacija razorenog Vukovara, Škabrnje, Nadina i drugih mjesta. To je slika krvavog studenog 1991. godine. Hrvatske snage su uspjele osigurati vitalnu komunikaciju Karlovac-Brinje-Senj, jedinu vezu s Dalmacijom .

Blokada dalmatinskih luka

Blokada hrvatskih luka na Jadranu je započela 3. listopada 1991. godine. „Jugoslavenska ratna mornarica“ (Jugoslavija više nije postojala!) je blokirala najveće hrvatske primorske gradove, kanale, luke i hrvatske otoke. Kopnene komunikacije su bile presječene, uzdužobalni i međuotočni plovni putovi su bili blokirani i pod nadzorom agresora (jugomornarice).

Agresor je prije doživio poraze i izgubio pomorsku bazu u Pločama (rujan 1991. ), obalne topničke bitnice na Žirju, Smokvici, Zečevu, Šolti i Korčuli pa je imao manji manevarski prostor ali je i dalje razarao i prijetio. Hrvatska ratna mornarica je preuzela brodove iz Mornaričkog remontnog zavoda u Šibeniku (koji su bili bez naoružanja), osvojila skladište podvodnih mina u uvali Tatinje, ustrojila snage za minsko djelovanje (postavljanje mina ispred ratne luke Lora i u Splitskim vratima), formiran je odred pomorskih diverzanata. U listopadu 1991. su bile formirane postrojbe obalnog topništva (Žirje, Zečevo, Smokvica, Šolta, Brač, Split, Pelješac i Korčula) pa je tako sužen prostor djelovanja agresorske jugomornarice.  Onemogućena je opskrba brodova jugomornarice i nalazile su se u dometu obalnog topništva pa je tako sužen prostor njihova djelovanja unatoč blokade s mora i kopna. Tijekom napada na Split se pokazala učinkovitost Hrvatske ratne mornarice.

Boj u Splitskom kanalu se zbio 14-15. studenoga 1991. godine. 14. studenoga je HRM pogodila i teško oštetila PČ-176. Tijekom noći 14 na 15 studenog agresor je gađao Brač i Šoltu, a rano ujutro 15. studenoga 1991. godine napadnut je grad Split s mora i kopna. Topničke bitnice hrvatske vojske su branile grad i nanijele gubitke agresoru koji se 15. studenoga povukao iz Splitskog kanala.

Pri napadu na Split gađana je zgrada Općine Split (ured za obranu), vila Dalmacija (jedinica specijalne policije), zgrada Policijske uprave, i mnogo civilnih ciljeva. U splitskoj luci su pogođeni trajekti Bartol Kašić i Vladimir Nazor. Na trajektu Vladimir Nazor su smrtno stradali vođa stroja Jure Kalpić i upravitelj stroja Dinko Maras, a kormilar Ante Vidović je bio ranjen. Također je bilo ranjeno još 6 civilnih osoba.

Shematski prikaz Boja u Splitskom kanalu 14. i 15. studenog 1991. (foto s izložbe u državnom arhivu)

Sjećanje na 15. studenoga 1991.

Radio Split je pratio događanja i izvještavao građanstvo tijekom 24 sata. Koliko se sjećam noćni program vodio je Jadran Marinković. Očekivao se napad na Split (navečer 14. studenoga 1991. godine), tijekom noći su se čule udaljene detonacije, djelovanje agresora po mjestima na Braču i Šolti. Oko šest sati započeo je napad na Split, iznad kuća u Mejama su letjeli projektili.  Brzo sam probudio cure i odveo ih u podrum (kao najsigurnije mjesto). Kada se situacija smirila po balkonu sam skupljao gelere i zemlju, kuća 50 metara dalje je imala oštećenja. Supruga je bila dežurna u ljekarni (blizu zgrade Policijske uprave) na Radničkom šetalištu, tamo su se čule jake detonacije i zvala je telefonom da čuje što se događa u Mejama. Kada se situacija primirila iza 7,30 sati supruga se vratila s dežurstva i preuzela djecu a ja sam pješice krenuo u bolnicu na radno mjesto. Grad je bio pust, na putu od Meja do bolnice nisam sreo više od 50 ljudi. Grad je još bio pod uzbunom, na ulici su bili rijetki prolaznici, policajci i ljudi gradskih službi. Kod prijašnjih uzbuna (napad na Kaštela) mnoštvo ljudi je bilo na ulici, balkonima ali sada to više nije bilo tako. Na nekoliko mjesta su bila oštećenja od topničkih projektila…..

Topničke bitnice na Šolti, Braču i u Splitu su odigrale ključnu ulogu, nanijele su gubitke agresoru i odvratile ga od daljnjih djelovanja. 

Neprijatelj je napao i iz zraka sa šest zrakoplova tipa Jastreb. Protuzračna obrana HRM-a je oborila dva aviona i tako dala do znanja agresoru da neće dobro proći. Neprijatelj je nakon 8 sati 15. studenoga prestao s napadom na Split i tijekom dana je povukao sve brodove iz Splitskog kanala.

Bitka HRM s agresorskom jugomornaricom u Splitskom i Korčulanskom kanalu je rezultirala deblokadom hrvatskih obalnih luka (osim Dubrovnika). 

Kvazi povjesničari (Jakovina, Markovina, Klasić, Goldstein, političarka Pusić i kompanija govore o građanskon ratu. Sramotno je da ti tipovi predaju povijest na našim fakultetima, to je sramota za našu državu! Pobunjeni „građani“ (Srbi i četnici iz Srbije) su iz svojih drvarnica i garaža izvukli ‘lično naoružanje’ pa udarili po susjedima. ‘Lično naoružanje’ sačinjavale su strojnice, tenkovi T-55 i T-84, migovi 21, haubice 152 i 155 milimetara, minobacači 80 i 120 mm, topovnjače, torpedni čamci, višecjevni bacači raketa i drugo oružje te streljivo. Oni su ubijali nenaoružane civile, mučili i ubijali zarobljene vojnike i policajce, razarali sela i gradove. Radilo se o agresiji Srbije na Republiku Hrvatsku a ne o građanskom ratu o čemu svjedoče tisuće dokumenata te je nedopustivo da nam kvazi povjesničari i pokvareni političari nameću tezu građanskog rata.

Vrijeme je da se u udžbenicima povijesti napiše istina o hrvatskom Domovinskom ratu  1991.-1995. Povijest ne smiju predavati komunističko-četnički kadrovi koji negiraju agresiju na RH, koji negiraju ili prešućuju činjenice.

Dr. Marko Jukić

Hrvatski branitelj

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Dr. Marko Jukić

Domovinski rat (1991-1995.) u udžbenicima povijesti: ZAŠTO ‘POVJESNIČARIMA’ DOPUŠTAMO ZLONAMJERNE PODVALE!?

Objavljeno

- datum

Negiranje činjenica, prešućivanje zločina, izjednjačavanje krivnje agresora i žrtve u Domovinskom ratu su odlike udžbeniku povijesti za učenike osmih razreda (Snježane Koren)…

Osvrt na dva udžbenika povijesti za osmi razred osnovne škole. Udžbenike je odobrilo Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta Republike Hrvatske 15. svibnja 2014. godine. Ministar znanosti, obrazovanja i sporta bio je Željko Jovanović a premijer Zoran Milanović.

Prvi udžbenik je od  Krešimira Erdelje i Igora Stojakovića: Tragom prošlosti, udžbenik povijesti u osmom razredu osnovne škole, izdavač Školska knjiga, Zagreb 2015. godine (u daljnjem tekstu Udžbenik 1.).

Drugi udžbenik je od  Snježane Koren: Povijest, udžbenik povijesti za osmi razred osnovne škole, izdavač: Profil Klett, Zagreb 2015. godine (u daljnjem tekstu Udžbenik 2. ).

Klio, grčka muza povijesti, je trebala voditi učenike kroz povijest (piše na početku udžbenika 1.)  ali ih ne vodi Klio već loši povjesničari, politikanti i diletanti (posebno u udžbeniku 2.).

Domovinskog rata u Udžbeniku 1.

O Domovinskom ratu i ratu u Bosni i Hercegovini autori pišu na 12 stranica ( 213. – 225.), prikaz ima 42 fotografija i jedan zemljovid koji pokazuje pravce operacije Oluja.

Sukob u Pakracu (str. 214.)  bez pojašnjenja što se dogodilo? Zašto? Kako će učenik znati?

Raketiranje banskih dvora 7. listopada 1991. je spomenuto ali bez pojašnjenja tko je raketirao i zašto, što se time htjelo postići.

Spominje se Škabrnja stranica 219., fotografija spomenika poginulima u Škabrnji  je na stranici 224. i to je sve. To je premalo za taj masovni ratni zločin.

Spomenut je zločin na Ovčari ali bez spomena mučenja zarobljenika u hangaru što je ozbiljan propust! O zločinima na Sajmištu i Borovu ni slova. Logori u Srbiji spomenuti i ništa više!?  

Razaranje Dubrovnika, fotografija  (str. 215.) je neprimjerena jer ne pokazuje razaranje Dubrovnika!  

Slika razorenog Dubrovnika iz 1991. godine (1 i 2)

U masovnim zločinima agresora diljem Hrvatske nema konkretnih navoda.

Prikaz Domovinskog rata u udžbeniku 1. je nepotpun i nedorečen. Je li to zbog kriterija, preporuka, koje je propisalo Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta nije mi poznato ali je moguće jer se ista pitanja za učenike nalaze u oba udžbenika, broj stranica je isti.

Domovinski rat u udžbeniku 2.

Pod brojem 9.2. Domovinski rat  do sklapanja primirja od str. 282. do 287. , priloženo je 9 fotografija te pod brojem 9.3. Kraj rata i poslijeratno razdoblje od stranice 288. do 292. priloženo 7 fotografija i 1 zemljovid.

Dakle, čak 12 stranica je posvećeno Domovinskom ratu! Na tih 12 stranica je Domovinski rat prikazan nestručno, tendeciozno i politikanski. Na strani 284. i 285. te dio stranice 286.  pod naslovom Cijena rata autorica citira zapise dvaju stranih novinara, zapis britanskog novinara Marcus Tannera i francuskog novinara Yvesa Hellera, te izvadak iz govora Vlade Gotovca (str. 284.). Njihova osobna zapažanja nisu za udžbenik povijesti! Njihovi tekstovi su njihov osobni, subjektivni, doživljaj zbivanja u Hrvatskoj 1991. godine o kojoj mnogo toga nisu znali. Spomenuti tekstovi ne mogu biti u udžbeniku, eventualno mogu biti u nekom radnom dodatku, nekoj čitanci a nikako u udžbeniku povijesti!

Zločin u Borovu selu je spomenut ali se ne spominje masakriranje ubijenih i ranjenih policajaca!? Zašto nije navedena činjenica da su ranjeni i zarobljeni kao i ubijeni policajci iznakaženi?

Str. 283 piše: „U proljeće 1991.  izbili su prvi oružani sukobi između hrvatskih vlasti i dijela pobunjenog srpskog stanovništva u Pakracu te na Plitvicama, gdje su pale prve žrtve.“

Autorica Koren je zaboravila napisati da su pobunjeni Srbi zauzeli policijsku postaju 1. ožujka 1991. godine, razoružali hrvatske policajce, podijelili oružje srpskim civilima te skinuli hrvatsku zastavu i stavili srpsku! Zaboravila je napisati da su pobunjeni Srbi i četnici zauzeli Plitvice i da je nakon tih događaja uslijedila akcija hrvatske policije. Zaboravila je napisati da je JNA štitila pobunjenike i teroriste u Pakracu i na Plitvicama.

U udžbeniku 2. se ne spominje raketiranje Banskih dvora 7. listopada 1991. godine!? Zašto nema činjenice da je agresor (Srbija) pokušala ubiti dr. Franju Tuđmana i njegove suradnike u centru Zagreba?

Zločini su spomenuti usputno (piše, npr. Dalj, Škabrnja, Lovas, Voćin i mnoga druga -str. 286.) bez konkretnih navoda što se dogodilo i koliko je bilo žrtava. Nažalost, autorica svojim pristupom prikriva strašne zločine agresora, pobunjenih Srba i četnika (npr. da su Hrvati iz Lovasa natjerano u minsko polje)! Zašto autorica „udžbenika“ prešućuje istine o zločinima agresora u Hrvatskoj?

Spominje se razaranje Dubrovnika i postavi se fotografija koja ne pokazuje razaranje Dubrovnika (kao i udžbeniku 1.), na fotografiji je strojnica na Žarkovici! Zar nema fotografija spaljenog Straduna, uništenog hotela Imperijal i mnogih drugih. Stradanja Vukovara i Dubrovnika 1991. godine su usputno spomenuta bez navoda žrtava, štete i neljudskosti agresora. Razaranje Petrinje, Slunja, Turnja, Crnoga, Gospića, Pakraca, mnogih mjesta u istočnoj Slavoniji se ne navode!?

Spominje se grobnica na Ovčari ali se ne spominje mučenje ranjenika u hangaru, ne spominje se 16 godišnje dijete koje je tu mučeno, ne spominje se mrcvarenja francuskog dragovoljca Jeana-Michel Nicoliera!

Spomen dom Ovčara (1 i 2)

Fotografija razorenih srpskih sela u Zapadnoj Slavoniji na strani 284.? (na fotografiji je samo jedno selo, nije navedeno koje, moguće da je hrvatsko jer uglavnom su hrvatska sela bila razorena i spaljena, posebno ona iz kojih su Srbi otišli dragovoljno na nagovor političara)!? Kakvu poruku autorica šalje ovom fotografijom i tekstom ispod nje?

Nije spomenut niti jedan heroja Domovinskog rata!?

Raketiranje Zagreba, Karlovca, Kutine, Siska nakon Bljeska je samo spomenuto, nigdje se ne kaže da je to ratni zločin, da su stradali nevini ljudi (7 mrtvih i 194-ro ranjenih).

Pitanje učenicima (dva puta je postavljeno!): Zašto je Hrvatska postala samostalnom državom? Autorica se ne može načuditi da je Hrvatska postala samostalnom državom pa dva puta postavlja to pitanje.

9.3. Kraj rata i poslijeratno razdoblje, str. 288-293.

Na strani 289. piše da su hrvatske snage srušile Stari most u Mostaru u doba hrvatsko-bošnjačkog sukoba u Mostaru. Taj navod je netočan ili upitan pa je nekorektno to napisati, tvrditi. To je još jedan pokazatelj nestručnosti i pristranosti autorice.

Na strani 291. je pitanje: Što ti ove dvije fotografije govore o različitim iskustvima ljudi u ratu (fotografija srpskih izbjeglica nakon Oluje i doček hrvatskih vojnika nakon operacije Oluja)? Kakvo je to pitanje?   Kako učenici mogu raspravljati o događajima o kojima ništa ne znaju jer u „udžbeniku“ ništa ne piše o okupaciji, etničkom čišćenju i ubojstvima civila na okupiranom području (koja su bila pod nadzorom UNPROFOR-a)?

Te dvije fotografije učeniku koji ne zna ništa o ratu od 1991. do 1995. godine ne govore ništa pa je pitanje promašeno kao i cijeli prikaz Domovinskog rata. Pitanje i te fotografije govore o nestručnosti i tendencioznosti autorice koja je zaboravila okupaciju trećine Hrvatske, ubojstva, spaljena hrvatska sela, pljačku sela, granatiranje hrvatskih gradova, etničko čišćenje na okupiranim područjima. Sinovi Oluje su oslobodili svoja sela a oni koji su dragovoljno otišli su bili sudionici pobune, jedan dio njih je ubija i mučio zarobljenike, pljačkao i palio hrvatska sela. Što je uzrok ratnih događanja a što posljedica tih događanja to autorica nije pojasnila. Treba spomenuti da većina onih koji su otišli nisu željeli živjeti u hrvatskoj državi!

Na strani 292. piše „ Dio srpskih izbjeglica slijedećih se godina vratio u svoje domove, no njihov je povratak bio usporavan ili sprječavan“. Tvrdnja je dvojbena, o povratku hrvatskih izbjeglica na svoja ognjišta (npr. u Posavinu) ni slova!?

Prikaz Domovinskog rata je nestručan, tendenciozan, površan i antihrvatski.

Recenzent tog smeća od udžbenika je Tvrtko Jakovina!

Zašto u udžbenicima nema slijedećih činjenica

U oba udžbenika se ne spominje razoružanje hrvatske teritorijalne obrane od strane JNA (svibanj 1990.)! To je  važan podatak jer time započinje priprema agresije na RH i hrvatski narod. Nedopustiv je takav propust!

U udžbenicima nema spomena zločina, ubojstva promatrača EU misije,  u Podrutu kraj Novog Marofa 7. siječnja 1992. godine. Helikopter vojnih promatrača EU je srušio srpski zrakoplov MIG-21. Poginula su 4 talijanska i jedan francuski vojnik: Enzo Venturini, Marco Matta, Silvano Natale, Fiorenzo Ramacci i Jean Loup Eychenne, članovi mirovne misije koji su se vraćali iz Mađarske u Hrvatsku.

Snage UN-a se spominju ali se ne spominje da su omogućile etničko čišćenje okupiranih teritorija, da su dozvolile granatiranje hrvatskih gradova s okupiranih područja pod njihovim nadzorom da su omogućile nekažnjeno ubojstvo više od 400 ljudi u UNPA zonama!

U Hrvatskoj ima 76 spomen obilježja – golubica, za 122 masovne grobnice, u udžbenicima nema fotografije spomen obilježja-golubice, ni spomena mnogobrojnih masovnih grobnica!?  

Spomen obilježje-golubica

Masovni zločini (dio popisa zločina) nad Hrvatima (civilima) 1991. godine 

O značenju Oluje za Bihać ni slova!

O ubojstvima novinara i snimatelja od strane agresora također ni slova!

 Na istom broju stranica se mogao mnogo bolje prikazati Domovinski rat i rat u BiH. Umjesto fotografija koje ne pokazuju ratna razaranja, umjesto zapisa novinara s dvije tablice se moglo pokazati razmjere zločina.

Nažalost, u Hrvatskoj politika određuje što je udžbenik a što nije,  pa se tako nestručne, tendeciozne, politikanske knjige odobravaju kao udžbenici (npr. udžbenik 2.).  Postoje međunarodni dokumenti u kojima je jasno napisano tko je bio agresor na Republiku Hrvatsku, da se nije radilo o građanskom ratu već o agresiji!

Negiranje činjenica, prešućivanje zločina, izjednjačavanje krivnje agresora i žrtve u Domovinskom ratu su odlike udžbeniku povijesti za učenike osmih razreda (Snježane Koren: Povijest, udžbenik povijesti za osmi razred osnovne škole) pa je nužno da Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta povuče dato odobrenje od 15. svibnja 2014. godine.

Dr. Marko Jukić

Hrvatski branitelj

 

Komentari

Pročitajte cijeli članak
Najave

Facebook

Popularno

Copyright © 2017 Croative.net.