Connect with us

Kultura i vjera

4,5 milijardi razloga protiv hrvatske zastave

Objavljeno

- datum

Imam dovoljno godina da bih se živo sjećao kako su udbaški cinkeri za Titov rođendan (Dan mladosti) ili Dan Republike u Jugoslaviji obilazili moju ulicu u Đakovu i pisali koja kuća nije istaknula jugoslavensku ili zastavu SR Hrvatske sa zvijezdom petokrakom.

Sjećam se koliko je novca Titova Jugoslavija ulupala u zastavice koje smo kao klinci morali nositi, milijuni nas, kada bismo išli na “hodočašće” u neko komunističko “svetište” sa spomenikom nekom narodnom heroju.

Sjećam se, kada je Tito umro, uz njegov vlak o državnom su trošku milijuni, kao danas u Sjevernoj Koreji, mahali jugoslavenskim zastavama. Sjećam se silnog novca koji smo, kao u Sjevernoj Koreji, trošili na plave titovke s petokrakom, koje smo na svaki komunistički “blagdan” morali nositi u školu. Ukratko, prošli je režim na zastave i komunističke simbole trošio ogromne pare, kao i na represivni aparat (koji je također puno koštao) što bi hapsio sve, kao u Sjevernoj Koreji, koji bi odbili mahati zastavicom, ili je zaboravili istaknuti na kući.

Demagogija

Sjećam se i Univerzijade u Zagrebu, gdje od komunističkih zastava nisi mogao vidjeti zgrade. I evo nas u 2017., u, za razliku od Jugoslavije, demokratskoj Hrvatskoj, s glavnim gradom Zagrebom, gdje se digoše djeca i unuci tog bivšeg režima razasuti po nevladinim udrugama i strankama, poput one Rade Borić, na gradonačelnika Zagreba Milana Bandića zato što glavni grad (!) ove države ide ukrasiti lijepom hrvatskom trobojnicom sa šahovnicom. Evo prigovora: to puno košta; koliko smo vrtića mogli izgraditi, i ustaljene demagoške bljuvotine djece komunista koji nisu pitali Tita i Partiju, kada su prisilno (!) nametali zastave s petokrakom koja je masakrirala Vukovar, koliko to košta, koliko vrtića, pardon, zatvora i Golih otoka je Maršal za taj novac mogao izgraditi, koliko je Đurekovića za taj novac po svijetu mogao pobiti, koliko vila po Hrvatskoj si sagraditi, koliko još aviona napraviti da bi efikasnije bombardirali Tuđmana i Banske dvore.

Ti što napadaju Bandića zbog zastava Republike Hrvatske u našem glavnom gradu, osim što pokazuju svoje pravo lice, totalitarnih umova koji se još uvijek ne mogu pomiriti što je Hrvatska, unatoč petokraci i Titu, postala država, pokazuju raskoš palanačkog primitivizma. Naime, upravo se vratih iz Švicarske i Francuske, zastave na svakom koraku, o glavnom gradu da i ne govorim. Dovoljno je skoknuti preko Atlantika i vidjeti, ne samo u Washingtonu, da je američka zastava dio svagdašnjice i kućnog “dekora”, posebno za važne državne praznike, svakog Amerikanca. To što radi gradonačelnik glavnog grada Hrvatske je, suprotno, ispravljanje nepravde i civilizacijski čin koji nije usmjeren ni protiv koga, pa ni gradnje vrtića, pogotovo, a to je njezino pravo koje poštujem, kada se za vrtiće i djecu zbog troškova zastava zabrinjava feministica koja niti ima, niti želi imati djecu.

Kada sam prošlog tjedna bio u Zagrebu i vozio se Slavonskom avenijom, vidjeh te “sporne” zastave i taj “skupi” projekt, djeluje uistinu lijepo, a svaki stranac jasno vidi da je u glavnom gradu Republike Hrvatske, a ne u Bangladešu.

Tko je tu lud?

Jad i bijeda ovih kritičara Bandića zbog ukrašavanja (!) glavnog grada zastavom iste zemlje posebno su vidljivi na sljedećem primjeru. Sjetite se kada su razne udruge, od “Ženske mreže”, koja se bavi zaštitom ženskih prava i bori protiv nasilja prema ženama, do gay udruga, koje se bave pravima homoseksualaca, protestirale protiv ukidanja Titova trga u Zagrebu i mahale zastavama Sovjetskog Saveza sa srpom i čekićem, te komunističkim, jugoslavenskim zastavama s petokrakom. To bi u mnogim ozbiljnim zemljama bilo kazneno djelo ili prekršaj. No stvar je tu ridikulozna. Naime, “Ženska mreža” maše Titovim zastavama, Tita koji je svoju prvu ženu razdjevičio s 14 godina (pedofil), a poslije ju, kao i drugu, izručio NKVD–u i dao ubiti. Koje sramoćenje “Ženske mreže”, koja slavi pedofila i ubojicu žena, kao i homoseksualaca koje je Tito ubijao ili slao na Goli otok kao relikte “iskvarenog buržujskog morala”. Tko je tu lud? Bandić jamačno nije, a njegov primjer trebali bi slijediti svi gradonačelnici.

Dakako, nije u zastavi sve, Hrvatima treba posla i kruha, trebaju joj političari koji ne kradu, koji ne zlorabe istu zastavu i prekriveni njome i busanjem u hrvatska prsa potkradaju ovaj narod. Ali nevladine udruge, kako je rekao bivši ministar financija Linić, koje godišnje dobiju 4,5 milijardi kuna, uglavnom od “dobronamjernih” inozemnih izvora, imaju 4,5 milijardi razloga protiv hrvatske zastave. Razumljivo, gledati hrvatske zastave u Zagrebu njima je traumatično. No tu ne pomaže protuhrvatska ideološka zabrijanost. Dovoljan je apaurin…
 
 Ivica Šola/Glas Slavonije

Komentari

Kultura i vjera

PO UKAZANJU ISUSOVU   Posveti se Srcu Isusovu onako kako je to činila  sv. Margareta Marija Alacoque

Objavljeno

- datum

Isus je dao i 12 obećanja onima koji budu širili ovu pobožnost!

Sveta Margareta Marija Alacoque rodila se u Francuskoj 1647. U dobi od 24. godine stupila je u Red Sestara Pohođenja Marijina. Već je i prije stupanja u samostan imala više nadnaravnih viđenja a u narednom razdoblju ekstaze su postale i učestalije radi čega je pretrpjela mnoge neugodnosti od strane susestara.

Ostala je čvrsta u vjeri i njezina je ljubav prema Isusu sve više rasla. 1675. godine, u vrijeme tijelovske osmine, došlo je do važnog ukazanja u Kapeli Pohođenja. Margareta je ugledala Isusa koji joj je naredio da se zauzme da se na petak nakon tijelovske osmine uvede Petak Srca Isusova. Usprkos najvećim protivljenjima i okrivljavanjima kojima je bila izložena, svim se žarom posvetila širenju pobožnosti u čast Srcu Isusovu. Drugom je prigodom Isus zatražio od Margarete da se svakog prvog petka u mjesecu pričesti te je tako nastala pobožnost Prvih petaka. Potporu i pomoć dobila je od poglavara mjesne isusovačke redovničke zajednice. Na njega ju je za vrijeme jednog viđenja uputio sam Isus. Najvažnije što je Isus želio prenijeti njoj, a onda i svim ljudima, je istina o njegovoj silnoj ljubavi prema čovjeku i istina o njegovu Srcu kao simbolu te ljubavi. Svetica je umrla 16. listopada 1690. godine a tijelo joj se nalazi u kapeli gdje joj se ukazao Isus. Sredinom 19. stoljeća papa Pio IX. službeno je uveo u Crkvu blagdan Srca Isusova koji se slavi prvi petak nakon blagdana Tijelovo.

Posveta Isusovu srcu sv. Margarete Marije Alacoque

Ja darujem i posvećujem Presvetom Srcu Gospodina našega Isusa Krista svoju osobu i život, svoja djela, muke i patnje, da od sada svim svojim bićem samo njega ljubim, štujem i slavim. Ovo je čvrsta moja volja da budem sav njegov i da sve činim njemu za ljubav, odričući se cijelim srcem svega, što bi njemu moglo biti mrsko.

Tebe, dakle, Presveto Srce, odabirem za jedini predmet svoje ljubavi, za zaštitnika svoga života, za osiguranje svoga spasenja, za lijek protiv svoje slabosti i nestalnosti, za naknadnika svih pogrešaka svoga života i za svoje sigurno utočište na času smrti.

O predobro Srce, ti budi moje opravdanje pred Bogom, svojim Ocem, i odvrati od mene zaslužene udarce njegove srdžbe. O Srce puno ljubavi, u tebe stavljam sve svoje ufanje, jer se bojim svega od svoje zloće i slabosti, a nadam se svemu od tvoje dobrote.

Uništi, dakle, u meni sve, što bi moglo biti neugodno i protivno. Neka se tvoja čista ljubav tako utisne u moje srce, da nikada ne zaboravim na te i da se nikada ne odijelim od tebe. Zaklinjem te tvojom neizmjernom dobrotom, daj da moje ime bude u tebi upisano, jer ja hoću, da moja sreća i slava bude u tom da živim i umrem kao tvoj rob.

Amen.

Isus svetoj Margareti obećava da oni koji budu štovali njegovo Presveto Srce daje ove duhovne i vremenite blagodati:

1. Dat ću im sve milosti koje su im potrebne u njihovu staležu.
2. Unijet ću mir u njihove obitelji.
3. Tješit ću ih u svim njihovim patnjama.
4. Bit ću im sigurno utočište za života, a osobito na času smrti.
5. Izlit ću obilje blagoslova na sve njihove pothvate.
6. Grješnici će naći u mome Srcu izvor i beskrajno more milosrđa.
7. Mlake će duše postati revne.
8. Revne će se duše uzdići do velike savršenosti.
9. Blagoslovit ću i kuće gdje bude izložena i čašćena slika moga Presvetog Srca.
10. Svećenicima ću dati dar da taknu i najtvrdokornija srca.
11. Imena onih koji budu širili ovu pobožnost bit će upisana u mome Srcu i neće se nikada izbrisati.
12. Svima koji se budu pričestili na prvi petak tijekom devet mjeseci uzastopce obećavam milost pokore na samrti: oni neće umrijeti u mojoj nemilosti ni bez sakramenata. Moje će im Srce biti sigurno utočište u posljednjemu času.

Autor: Vjera

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Kultura i vjera

Brašančevo (Tijelovo)

Objavljeno

- datum

BLAGDAN je Tijelova. Za Katoličku crkvu, Tijelovo se obilježava u spomen na ustanovljenje Euharistije na Veliki četvrtak.

Svetkovina se pojavljuje u 13. stoljeću, no zapadno kršćanstvo počelo ga je obilježavati tek u 14. stoljeću. Postoji legenda prema kojoj je augustinska redovnica Julijana iz samostana u Belgiji, imala viđenje punog Mjeseca, na kojem je opazila mrlju.

Mjesec je protumačila kao Crkvu, a mrlju nedostatkom blagdana, kojim bi se častio Presveti oltarski sakrament. Mjesni biskup je na njezinu molbu uspostavio blagdan, koji se u početku zvao blagdan Euharistije.

Papa Urban IV. objavljuje bulu 1264., kojom je taj blagdan htio proširiti na cijelu Crkvu, no u tome ga je spriječila smrt. Tek u 14. stoljeću, blagdan se proširio na cijelu Rimokatoličku Crkvu.

Tijelovo je katolički blagdan koji se slavi u četvrtak poslije nedjelje Presvetog Trojstva.

U nekim hrvatskim krajevima ovaj blagdan se zove i  Brašančevo  a potječe iz 18. stoljeća.

Riječ Brašančevo dolazi od riječi  brašno, od čega se pravi kruh a kruh u pretvorbi u sv. Misi postaje Kristovo Tijelo. Ovaj blagdan je ujedno i spomen na ustanovljenje Euharistije na Posljednjoj večeri, na Veliki četvrtak.

Blagdan se pojavljuje u 13. stoljeću kada se augustinskoj redovnici sv. Julijani iz samostana kod Liegea u Belgiji u jednom viđenju punog mjeseca, na mjesecu pokazala mrlja.Puni je mjesec redovnica protumačila kao Crkvu, a mrlju kao jednu svetkovinu koja Crkvi nedostaje  a kojom bi se častio Presveti oltarski sakramenat. Na zamolbu sv. Julijane mjesni biskup Robert de Thorote u svojoj biskupiji dao uvesti blagdan Presvetog Tijela i Krvi Kristove – sv. Euharistije.Sv.Julijana i njeni suvremenici širili su ideju toga blagdana  ucijeloj Crkvi.

Drugi događaj koji je snažno utjecao na čašćenje Tijela i Krvi Kristove povezan je uz euharistijsko čudo koje se zbilo godine 1263. u mjestu Bolseni u Italiji. Jedan je svećenik slaveći svetu misu posumnjao u pretvorbu kruha i vina u Isusovo Tijelo i Krv.Kad je lomio posvećenu hostiju, zapazio je kako iz nje kaplje krv koja se slijevala po oltaru.

Nakon ova dva događaja tadašnji papa Urban IV.  08.09.1264. objavljuje bulu kojom ustanovljuje blagdan Tjelova (Euharistije)  želeći tu svetkovinu  proširiti na cijelu Crkvu.

No brza smrt ga je spriječila u tome.Tek u 14. st. papa Ivan XXII. širi blagdan na cijelu Rimokatoličku Crkvu.

Događaj, sličan onome u Bolseni, zbio se god. 1411. i u Hrvatskoj, u Ludbregu: Za najvažnijeg dijela sv.mise –pretvorbe-  kada se na svećenikove riječi i djelovanje Duha Svetoga kruh pretvara u Tijelo a vino u Krv Isusovu, svećenik je posumnjao u ovo čudo.

Tada je ugledao da se u kaležu nalazi prava svježa krv. Silno zbunjen i prestrašen neočekivanim događajem, brzo je spremio kalež sa svetom Krvlju iza oltara i završio misu. Taj događaj temeljito je ispitivao papa Julije II. (1503-1513.).Zbog duljine istrage i ispitivanja čudesnih događaja nije uspio završiti istragu ali je dozvolio javno štovanje relikvije što čini i njegov nasljednik papa Leon X.

Svetkovina Tjelova je povezana sa procesijama. Prva Tjelovska procesija  održana je u Kölnu sedamdesetih godina 13. stoljeća. Taj običaj se u 14. st. raširio po mnogim katoličkim zemljama. U procesiji svećenik u monstranci (pokaznici) nosi posvećenu hostiju, dok puk pjeva, moli i nosi cvijeće.

Svojim sudjelovanjem u procesiji krenimo za Kristom,posvjedočimo svoju vjeru, sačuvajmo našu lijepu kršćansku tradiciju i običaje.(kamenjar.com)

 

 

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Kultura i vjera

Proslava blagdana Sv. Trojstva u jednoj od nastarijih crkvica u Hrvatskoj

Objavljeno

- datum

Danas nje u Splitu u predromaničkoj crkvici sv. Trojice proslavljen blagdan Sv. Trojstva. Misu je predvodio župnik fra Tomislav Hrstić, koji je u vrlo nadahnutoj propovijedi povezao korijene i izvorište hrvatske kulture i identiteta s ovim blagdanom.

U svojoj propovijedi fra Tomislav se zapitao: Koji smo mi to, Hrvati, imali izvor? Dobro se je prisjetiti najstarije naše europske povijesti. Prvi pisani izvor gdje se spominje riječ ‘Hrvati’ je  Bijačka povelja koju knez Trpimir ovako započinje: U ime Oca i Sina i Duha Svetoga, Amen… Ja Trpimir, iako grešnik, Božjom milošću knez Hrvata“. Dakle, put se ovdje spominje riječ Hrvat u znaku Presvetog Trojstva.

Drugi važan dokument za naš narod je Bašćanska ploča iz 1100. g. u Juran-dvoru kod Baške u crkvi sv. Lucije. Spominje se knez Zvonimir i njegova Darovnica ledine koju daje Sv. Luciji… prvi put na hrvatskom pismu, na glagoljici, koje počinje u Ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Tih davnih godina jedan prvi pisani, povijesni dokument započinje u ime Presvetoga Trojstva našega naroda; slično je i u Zagrebačkoj katedrali, povodom osnutka biskupije. Ovaj proces pokrštavanja Hrvata u znaku Presvetog Trojstva, znači veliku milost i znak velikog sjećanja naše povijesti. To nemaju ni Nijemci ni Francuzi, ni Englezi ni druge poznate zemlje; ono što mi imamo – Presveto Trojstvo na početku naše kulture, naše pismenosti, naših izvora, našeg identitet, našega ostvarenja, rekao je fra Tomislav Hrstić i nastavio: „ali, kako to osobno čuvam, kako se s tim nosim?

Predromanička crkva Sv. Trojice – više liči na katakombu nego na kasnije romaničke/gotičke crkve

Danas kad se susrećemo s ljudima, jedva da se i pozdravljamo, … ispred crkva jednostavan je pozdrav ‘dobar dan, zdravo, ciao, alo, adio i sl., a gotovo da smo zaboravili pozdrav Hvaljen Isus i Marija… i potom polako gubimo ono što je prvotno nas kao ljude označavalo… da ne govorimo za društvo, Sabor, ljude koje nas vode, … braćo i sestre slabo svjedočimo našu vjeru, Božju prisutnost, a idemo svaki dan sve bliže Bogu… koliko čuvamo to dostojanstvo i što je tajna našega života pred Bogom i pred ljudima – zapitao se gvardijan Župe sv. Trojice.

Moramo biti zato svjedoci, jer kako je rečeno u prvom čitanju, Bog poziva svoj narod da će usaditi u njihovo srce svoje ime, da ga se sjećaju iz dana u dan, da znaju tko je njihov Stvoritelj, da svojega Boga i svoje vjere ne zaborave.”

Zato je ova svetkovina ustanovljena 800-te godine a papa Ivan XXII… je u četrnaestom stoljeću ovo odredio za cijeli svijet.

Božena Grgić, prva s desna…

Fra Tomislav Hrstić je istaknuo i gdju. Boženu Grgić koja je kao animatorica kroz organiziranja susreta i višednevni/noćnih bdijenja pred Presvetim, jako puno pridonjela reafirmaciji jedne od najstarijih ‘živih’ crkava u Hrvatskoj i ovom dijelu Europe.

Ova proslava blagdana Presvetog Trojstva je nakon Mise nastavljena uz piće i kolače koje je jedan dio župljana pripremio.

Pripremio: P.R./Croative.net

 

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Facebook

Popularno