Connect with us

Kultura i vjera

4,5 milijardi razloga protiv hrvatske zastave

Objavljeno

- datum

Imam dovoljno godina da bih se živo sjećao kako su udbaški cinkeri za Titov rođendan (Dan mladosti) ili Dan Republike u Jugoslaviji obilazili moju ulicu u Đakovu i pisali koja kuća nije istaknula jugoslavensku ili zastavu SR Hrvatske sa zvijezdom petokrakom.

Sjećam se koliko je novca Titova Jugoslavija ulupala u zastavice koje smo kao klinci morali nositi, milijuni nas, kada bismo išli na “hodočašće” u neko komunističko “svetište” sa spomenikom nekom narodnom heroju.

Sjećam se, kada je Tito umro, uz njegov vlak o državnom su trošku milijuni, kao danas u Sjevernoj Koreji, mahali jugoslavenskim zastavama. Sjećam se silnog novca koji smo, kao u Sjevernoj Koreji, trošili na plave titovke s petokrakom, koje smo na svaki komunistički “blagdan” morali nositi u školu. Ukratko, prošli je režim na zastave i komunističke simbole trošio ogromne pare, kao i na represivni aparat (koji je također puno koštao) što bi hapsio sve, kao u Sjevernoj Koreji, koji bi odbili mahati zastavicom, ili je zaboravili istaknuti na kući.

Demagogija

Sjećam se i Univerzijade u Zagrebu, gdje od komunističkih zastava nisi mogao vidjeti zgrade. I evo nas u 2017., u, za razliku od Jugoslavije, demokratskoj Hrvatskoj, s glavnim gradom Zagrebom, gdje se digoše djeca i unuci tog bivšeg režima razasuti po nevladinim udrugama i strankama, poput one Rade Borić, na gradonačelnika Zagreba Milana Bandića zato što glavni grad (!) ove države ide ukrasiti lijepom hrvatskom trobojnicom sa šahovnicom. Evo prigovora: to puno košta; koliko smo vrtića mogli izgraditi, i ustaljene demagoške bljuvotine djece komunista koji nisu pitali Tita i Partiju, kada su prisilno (!) nametali zastave s petokrakom koja je masakrirala Vukovar, koliko to košta, koliko vrtića, pardon, zatvora i Golih otoka je Maršal za taj novac mogao izgraditi, koliko je Đurekovića za taj novac po svijetu mogao pobiti, koliko vila po Hrvatskoj si sagraditi, koliko još aviona napraviti da bi efikasnije bombardirali Tuđmana i Banske dvore.

Ti što napadaju Bandića zbog zastava Republike Hrvatske u našem glavnom gradu, osim što pokazuju svoje pravo lice, totalitarnih umova koji se još uvijek ne mogu pomiriti što je Hrvatska, unatoč petokraci i Titu, postala država, pokazuju raskoš palanačkog primitivizma. Naime, upravo se vratih iz Švicarske i Francuske, zastave na svakom koraku, o glavnom gradu da i ne govorim. Dovoljno je skoknuti preko Atlantika i vidjeti, ne samo u Washingtonu, da je američka zastava dio svagdašnjice i kućnog “dekora”, posebno za važne državne praznike, svakog Amerikanca. To što radi gradonačelnik glavnog grada Hrvatske je, suprotno, ispravljanje nepravde i civilizacijski čin koji nije usmjeren ni protiv koga, pa ni gradnje vrtića, pogotovo, a to je njezino pravo koje poštujem, kada se za vrtiće i djecu zbog troškova zastava zabrinjava feministica koja niti ima, niti želi imati djecu.

Kada sam prošlog tjedna bio u Zagrebu i vozio se Slavonskom avenijom, vidjeh te “sporne” zastave i taj “skupi” projekt, djeluje uistinu lijepo, a svaki stranac jasno vidi da je u glavnom gradu Republike Hrvatske, a ne u Bangladešu.

Tko je tu lud?

Jad i bijeda ovih kritičara Bandića zbog ukrašavanja (!) glavnog grada zastavom iste zemlje posebno su vidljivi na sljedećem primjeru. Sjetite se kada su razne udruge, od “Ženske mreže”, koja se bavi zaštitom ženskih prava i bori protiv nasilja prema ženama, do gay udruga, koje se bave pravima homoseksualaca, protestirale protiv ukidanja Titova trga u Zagrebu i mahale zastavama Sovjetskog Saveza sa srpom i čekićem, te komunističkim, jugoslavenskim zastavama s petokrakom. To bi u mnogim ozbiljnim zemljama bilo kazneno djelo ili prekršaj. No stvar je tu ridikulozna. Naime, “Ženska mreža” maše Titovim zastavama, Tita koji je svoju prvu ženu razdjevičio s 14 godina (pedofil), a poslije ju, kao i drugu, izručio NKVD–u i dao ubiti. Koje sramoćenje “Ženske mreže”, koja slavi pedofila i ubojicu žena, kao i homoseksualaca koje je Tito ubijao ili slao na Goli otok kao relikte “iskvarenog buržujskog morala”. Tko je tu lud? Bandić jamačno nije, a njegov primjer trebali bi slijediti svi gradonačelnici.

Dakako, nije u zastavi sve, Hrvatima treba posla i kruha, trebaju joj političari koji ne kradu, koji ne zlorabe istu zastavu i prekriveni njome i busanjem u hrvatska prsa potkradaju ovaj narod. Ali nevladine udruge, kako je rekao bivši ministar financija Linić, koje godišnje dobiju 4,5 milijardi kuna, uglavnom od “dobronamjernih” inozemnih izvora, imaju 4,5 milijardi razloga protiv hrvatske zastave. Razumljivo, gledati hrvatske zastave u Zagrebu njima je traumatično. No tu ne pomaže protuhrvatska ideološka zabrijanost. Dovoljan je apaurin…
 
 Ivica Šola/Glas Slavonije

Komentari

Kultura i vjera

Šokantno: Europski sud zabranjuje krštenje beba!

Objavljeno

- datum

Europski sud zabranjuje krštenje beba, piše ilgiomale.it. Prema odluci tog suda, od ožujka 2016. godine krštenje djece će biti u suprotnosti s europskim zakonima i smatrat će se kaznenim djelom. (više…)

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Kultura i vjera

Sotonistica pokušala ukrasti posvećenu hostiju, ali onda se dogodilo nešto nevjerojatno

Objavljeno

- datum

Trčala je sve dok nije stigla do zidova groblja. A onda je hostija postala…U 15. stoljeću u seocu Ettiswil u Švicarskoj dogodio se čudesan događaj i to nakon što je jedna žena počinila užasan zločin.

Naime, pripadnica sotonske sekte, Ann Vögtli, ukrala je posvećenu hostiju iz obližnje župne crkve.

Halloween – mnoge ga sotonske skupine smatraju svojim „blagdanom” i tada održavaju „crne mise”

Iako u dokumentima nije zabilježen točan razlog toga njezinog nečasnog čina, sa sigurnošću možemo pretpostaviti da je posvećenu hostiju ukrala kako bi ju pripadnici njezine sotonističke zajednice obeščastili. To sotonisti često čine tijekom takozvanih „crnih misa”, u kojima se prisutni bizarnim ritualima izruguju katoličkoj misi. A jedan od najpopularnijih danâ u godini za te „crne mise” je noć uoči Svih svetih, 31. listopada, (eng. Halloween) koji mnoge sotonističke skupine smatraju svojim „blagdanom”.

„Čim sam zakoračila kroz vrata groblja, hostija je postala tako teška…”

 

Nakon što je izašla iz župne crkve, Vögtli je trčala sve dok nije stigla do zidova groblja. Tada je, čim je pokušala proći kroz vrata, hostija postala tako teška da ju više nije mogla držati u rukama. Kasnije je Vögtli priznala: „Kad sam provukla ruku kroz uska željezna vrata, dočepala sam se velike hostije. Ali čim sam zakoračila kroz vrata groblja, hostija je postala tako teška da svetu hostiju više nisam mogla držati u rukama. Budući da se nisam mogla pomaknuti naprijed niti se vratiti natrag, bacila sam hostiju blizu ograde u koprive.”

Bog i takvo zlo može okrenuti u dobro

Kasnije ju je u koprivama pronašla jedna mlada žena, ali hostija se je bila pretvorila u nešto nalik cvijetu. Ova je žena to opisala ovako: „Ukradena je hostija bila podijeljena u sedam dijelova. Šest je dijelova tvorilo cvijet koji je bio nalik ruži a okruživalo ga je snažno svjetlo.” Žena je o tome obavijestila župnika. Kad je župnik stigao do toga mjesta, uspio je s tla podići šest dijelova, dok sedmi nije mogao ni pomaknuti. Shvatio je to kao znak da na tom mjestu treba sagraditi kapelu.

Nakon što je kapela bila izgrađena, u nju je brižno položena relikvija s čudesnom hostijom. Oni koji su štovali relikviju svjedočili su brojnim čudima.

Ovaj nas događaj snažno podsjeća na Božju moć i njegovu sposobnost da veliko zlo okrene u veliko dobro.

Izvor: Medjugorje info

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Kultura i vjera

(FOTO) LIJEČNIK SVJEDOČI: Na dan Gospe Lurdske u našu bolnicu došla je Gospa, podijelio fotografije!

Objavljeno

- datum

Gospa Lurdska je uvijek blizu bolesnih tako da je ovaj događaj uistinu znakovit, onima koji poznaju snagu molitve!

Čuda koja se neprestano događaju nisu ovdje da bi u njih slijepo vjerovali i njima se klanjali, čuda su samo znak utjehe onima u tuzi, nada onima bez nade, slatkoća onima u patnji. Tako i ovaj čudesan događaj koji se dogodio 11. veljače na blagdan Gospe Lurdske u vojnoj bolnici u Cordobi u Španjolskoj nije ništa drugo nego malena utjeha onima koji tamo pate. O samom događaju posvjedočio je liječnik dr. Filippe Urca koji je podijelio fotografije.

O događaju je rekao: U ponedjeljak ujutro bio sam u vojnoj bolnici u Cordobi gdje sam kao liječnik radio gotovo četrdeset godina sve do mirovine u koju sam otišao prošlog listopada. U hodniku sobe broj 7 u zoru 11. veljače jedna je gospođa čiji je član obitelji teško bolestan satima molila u tom hodniku. Odjednom se iznad nje na zidu počeo formirati lik Gospe.

Treba naglasiti da je radijator ispod mjesecima isključen jer su ovdje temperature kao i ljeti vrlo visoke. Slika se pojavila i ne nestaje. Djelatnici bolnice pokušali su je očistiti svim sredstvima i alkoholom, ali slika ne odlazi. Gledajući je s jedne stane može se primijetiti lagani sjaj. Ne može se ne primijetiti da je ova slika slična Gospi Lurdskoj koja se ukazala baš ovako s rukama sklopljenim u molitvi – napisao je dr. Urce te podijelio fotografije:

Katolički portal nelcuoredigesu.it napisao je da ne treba mnogo razbijati glavu i raspravljati s onima koji ne razumiju jer Gospa je samo htjela pokazati da je blizu bolesnima, blizu onima koji su u patnji, blizu onima koji Njega zovu, kao majka koja pripada nama. Događaj je ovo koji je zagrijao srca mnogih u toj bolnici i to je ono što je važno. Jer Djevica Marija pokazala je onima koji je traže da je tamo, da sluša njihove molitve, da skuplja njihove suze.  U hodniku ove bolnice žena se molila za svoju obitelj i uz  veliku vjeru pozvala je Djevicu Mariju, koja je na njen poziv jasno došla.  Na fotografiji je dr. Felipe (desno)  s kapelanom bolnice Robertom Beldijem (lijevo).

Izvor: dnevno.hr

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Facebook

Popularno