Connect with us

Tvrtko Dolić

DUBOKA DRŽAVA: Paradržavni Nadzorni odbor RH proizvodi kaos  

Objavljeno

- datum

 GAUSSOV POSTUPAK ELIMINACIJE    Tresla se brda, rodio se Grmoja. Čovjek je ovih dana zaradio godišnju plaću. I ništa od svega toga. Hrvatska je jednako prezadužena, demografska katastrofa ide dalje, Agrokor nas vuče u bankrot, peta kolona ostaje na osvojenim pozicijama.

U srijedu je u Hrvatskom saboru predsjednik SDP-a Davor Bernardić argumentirao prijedlog za smjenom Zdravka Marića na čelu Ministra financija, posebno glede afere Agrokor. Zdravko Marić bio je ministar finacija u dvije vlade, u onoj Oreškovićevoj i u ovoj Plenkovićevoj, ali prije toga i državni tajnik u istom Ministarstvu financija. Bernardić je prozvao Zdravka Marića i zbog njegovog pokušaja ukidanja poreznog Uskoka, što je hrvatska javnost zaboravila. Zastupnik Mosta Miro Bulj prepoznao je pokušaj SDP-a da odgovornost za kolaps Agrokora i njegovih dobavljača prevali na HDZ. U ovih 28 godina RH smjenjivale su se vlade HDZ i SDP, uz prirepke: HNS, HSLS, HSS, i IDS, pa odgovornost za kolaps Hrvatske pada na sve te stranke. Glede stanja u zemlji, zastupnik Stiv Culej ukazao je na znakovitu činjenicu da u Hrvatskom saboru imamo samo nekoliko branitelja. A onda je došla na red glavna Bernardićeva teza: premijer Andrej Plenković nije ta osoba koja vodi zemlju! Tko je pravi gospodar Hrvatske? I, vjerovali ili ne, nakon toga izađe Plenković za govornicu. I reče da je stanje u državi predivno. I nitko nije pozvao hitnu. Samo je Ivan Pernar upozorio Plenkovića da mnogi Hrvati dižu ruku na sebe zbog predivnog stanja u koje su dovedeni. Branimir Bunjac prozvao je Plenkovića kao uzurpatora. Ministar Zdravko Marić u svojoj obrani u Saboru ušao je u kontradikciju. Naime, reče kako se u Agrokoru kvalificirao za sagledavanju financijskih procesa u državi, odnosno za vođenje Ministarstva financija, a dubioze Agrokora nije prepoznao. Zar nije Zdravko Marić rušio svog premijera Tihomira Oreškovića i prethodnu vladu? Davor Bernardić postavljao je prava pitanja, činio se posve normalan, a onda je u jednom trenutku provalio kako je Ivica Račan izgradio autocestu od Zagreba do Splita. A isti Račan optužio je Savku Dapčević Kučar da nije pokušala izgraditi autocestu od Zagreba do Splita, nego pistu za sovjetske, odnosno ruske vojne zrakoplove.

Sve je u arhivima, a oni su pokradeni

Od utorka do četvrtka imali smo priliku u parlamentu RH gledati kako se udbaško – komunistička banda grčevito bori da odgodi novi zakon o arhivskoj građi, koji ide za otvaranjem udbaških i komunističkih evidencija. Nikola Grmoja iz Mosta kao jako prestrašene glede otvaranja udbaških arhiva imenovao je: Šeksa, Božinovića, Valentića i Gregurića. U istom je smislu spomenut i Ivica Todorić. Ovih su dana mostovci često spominjali i Marijana Hanžekovića, odnosno topli suživot otuđenih medija, korupcijskog sustava oglašavanja i fašističkog sustava ovrha. Grmoja je spomenuo i to da je ministrica Nina Obuljen Koržinek na njega bacila mobitel, u sporenju oko novog zakona o arhivskoj građi. Obuljen se proslavila izjavom da je HRT nezavisna i da sama odlučuje koliko će naplaćivati obveznu(!) pretplatu. Tajni gospodari Hrvatske pobrinuli su se u utorak da svaki zastupnik pronađe svoj razlog za napuštanje sabornice. Profesor Ivan Lovrinović propustio je raspravu o HNB-u. U svim tim paralelnim državnim i paradržavnim linijama uprave u RH, dominira jedna ista protuhrvatska opcija. Navodno je u protuhrvatskim operacijama prisutan i MMF, koji štiti Martinu Dalić na čelu Ministarstva financija. U srijedu je SDP prozvao Martinu Dalić zbog sukoba interesa – njen je suprug u upravnom odboru Ine, a lex Agrokor pisali su odvjetnički uredi koji zastupaju poslovne banke.

Možete li zamisliti koliko je moćan stvarni gospodar Hrvatske, kojeg je dao naslutiti Davor Bernardić? Koji u ovoj krizi drži Andreja Plenkovića kao lutku na koncu. Koji je 2009. natjerao tada neupitnog premijera Ivu Sanadera da sam podnese ostavku, bez ikakvog razumnog objašnjenja. I da nakon toga pobjegne u Austriju kao naš najveći klošar. Izostaje naša sućut za takvu sudbinu Sanadera, jer se iskazao kao ekstremno sebična osoba, kao i svaki drugi hrvatski dužnosnik. Sanadera moralno ruši činjenica da uporno šuti o razlozima svoje ostavke na poziciji premijera, iako ta šutnja vodi Inu i cijelu Hrvatsku u propast, a Sanadera osobno odvodi iz jednog sudskog procesa u neki novi, koji se na kraju provodi u korist stranog interesa, sve zahvaljujući korupciji u našem pravosuđu. 

Eshelon form

Ovdje govorimo o nejednakostima iz one komunističke formacije koja se prezentirala kao sistem jednakosti. Komunističke jednadžbe zapravo su nejednadžbe. Hrvati preodgojeni u komunizmu shvaćaju demokraciju kao pravo na eliminaciju Drugog i drukčijeg. Kod nas je poštenje rezervirano za budale, pa se potraga za poštenim Hrvatom uz primjenu postupka eliminacije lopova može lako pretvoriti u novi genocid. Naime, nakon svih tih korupcijskih sistema, u Hrvata se namnožilo lopova svih vrsta, za izvoz. I budala imamo za izvoz, ali nekako nisam siguran u njihovo poštenje. Kako postupkom eliminacije pronaći dostojanstvenu osobu u “našoj” politici? Kada je riječ o političarima, mišljenja sam da je korektno primijeniti partijski postupak eliminacije, onako kako je to provodio poznati eliminator Josip Broz. Dakle, čim ugledate političkog protivnika, odmah ga eliminirajte! Jer, samo eliminiran političar je dobar političar. Ako likividran političar uskrsne, onda je narod jako naivan. Naivno prihvaćamo svakog novog samoproglašenog Spasitelja – političari tako nastupaju. U utorak je zastupnik Živog zida Ivan Pernar ukazao na jednakost / jednadžbu Plenkovića i Sanadera. Slično držanje i ustajanje sa stolca, isto zakopčavanje i otkopčavanje gumba na sakou, dodajmo isti svjetonazor i isti zaokret od patriotizma prema obrnutoj diskriminaciji, nakon dolaska na vlast, kao i sličnu sklonost eliminaciji političkih protivnika.

Za razliku od partijske metode eliminacije, linearna algebra daje nam Gaussov postupak eliminacije, poznat i kao redukcija redaka, koji se u Kini koristio još od drugog stoljeća, pa i milenijima kasnije, kada je trebalo prorijediti komunističke redove. Danas se taj postupak koristi u izračunu determinante neke matrice. Pojednostavljeno: više jednadžbi rješava se redukcijom varijabli i redukcijom jednadžbi. Znate, kod nas su problemi toliko kompleksni, toliko je različitih jednadžbi, nejednadžbi i nejednakosti, na svim razinama, da se samo postavljanje problema otegne u nedogled. Postavimo problem i onda ga dopunjavamo u beskraj, tako da nismo riješili niti jedan. Andrej Plenković ostaje varijabilan i nakon što postavite rješenje njegove konfliktne jednadžbe i nejednadžbe u istom zapisu.  

Zakon šutnje

Zanimljivo je kako su se u kriminalnu matricu krasno uklopili pokojni Gojko Šušak i njegov klan, ali vas s time ne bih zamarao u ovome tekstu i u ovome trenutku ovakvog otvorenog i živahnog potkopavanja Hrvatske i hrvatskog gospodarstva. Kao što reče jedan poznati filozof, ono strašno u životu nije visina, nego pad. Zdravko Marić uvjerava nas da kao izvršni direktor Agrokora nije znao za stanje u toj korporaciji. Neću se iznenaditi ako jednog dana saznamo da se iza Agrokorove kupnje Mercatora krije strateška “pamet” Zdravka Marića, koji i danas, kao ministar financija, u sve ulazi s takvom menadžerskom lakoćom da je to nevjerojatno. Danas najveći ekonomisti svijeta zastupaju posve oprečna mišljenja, ali se eto rodio Zdravko Marić, koji kao i Martina Dalić, u tri sekunde pronalazi najbolje rješenje. Naprotiv, i Zdravko Marić i Martina Dalić iskazali su se kao pogrešne osobe na čelu našeg Ministarstva financija. U vrijeme kada smo trebali zaustaviti Agrokor u daleko povoljnijim okolnostima, Zdravko Marić potrošio je ljudske i druge resurse svog resora na promašene projekte, uključujući besmislenu poreznu reformu. Posve je razvidno da je Zdravko Marić pristigao u Ministarstvo financija s misijom da pogoduje Agrokoru, da na vrijeme informira ćaću ekonomije o svim kratkoročnim i dugoročnim planovima Vlade RH. Marić je ostavio plaću i bonuse izvršnog direktora u Agrokoru da bi se zadovoljio sa značajno manjom plaćom u Ministarstvu finacija? Zdravku Mariću može se lako dogoditi da poput Sanadera panično bježi u neku brvnaru u Alpama, u Austriji ili Sloveniji.

PRŽUNI SU TEMELJ OVE HRVATSKE

Koliko ravna mreža Josipa Manolića?

Nisu Josip Manolić i Franjo Tuđman postali prijatelji kao susjedi, nego su postali susjedi nakon što je Tuđman igrom sudbine postao Manolićev pacijent. Manolić je ravnao zatvorima još od utamničenja blaženog Alojzija Stepinca, kojeg je Manolić osobno odvezao u Lepoglavu. Svi ti naši slavni nacionalni robijaši kapitulirali su u pržunu, a nama je ostalo da pogađamo tko je postao udbaški doušnik, a tko je ušao u privatnu doušničku mrežu Josipa Manolića, što se praktično svodilo na isto. Čak je i Ivić Pašalić došao za savjetnika Tuđmanu na preporuku Manolića. Pašalićevo prvo zaposlenje bila je ambulanta u Lepoglavi, da bi kasnije “dogurao” do zatvorske bolnice u Zagrebu – relativno inteligentni Pašalić praktično je prošao svoju robiju u području koje je kontrolirao tamničar Manolić. HDZ i “državotvorni” pokret 90-tih formirao je Manolić, što može posvjedočiti i Jure Šimić, osnivač prvog ogranka HDZ-a. Šimićev pad u strukturama HDZ-a nesretno se podudario s usponom Ivića Pašalića. Danas Juri Šimiću praktično presuđuje represivni sustav Josipa Manolića. Kada je prije nekoliko godina Jure Šimić uhićen i pritvoren, bila je to skrivena poruka još uvijek moćnog Manolića. Podzemlje i pržuni zapravo su temelji ove RH. Kada je Hrvoje Petrač završio u zatvoru, Stipe Mesić nametnuo je Jadranki Kosor svoje povjerenike. Tomislav Karamarko preuzeo je policiju, a Ivan Šimonović preuzeo je pravosuđe. A reforma pravosuđa počinje i završava na preuređivanju pržuna, kao po želji zatočenog Petrača. Možete li zamisliti međunarodnu snagu gospodara Hrvatske? Naime, Šimonović je nakon toga nagrađen s visokom i uglednom funkcijom u UN-u, gdje je postao pomoćnik glavnog tajnika Ban Ki-Moona za ljudska prava.

 

ZABORAVLJENA DETERMINANTA

Stipe Mesić je u sve to uzidan

Karikaturisti su jako pronicljive osobe, koje vide dalje od drugih. Stiv Cinik je u prošlom broju 7dnevno razotkrio kupleraj prividne desnice. Felix u Večernjaku od srijede sluša vijesti o rasplamsavanju vatre na političkoj sceni, a završna vijest glasi: smeće u Zagrebu potpuno je ugašeno. Nacija je zaboravila da je Most Mesiću uskratio paravo na ured bivšeg predsjednika, i da sve ovo što se događa može biti sebična Mesićeva osveta. Dakle, u svome postupku eliminacije mogu krenuti i od Stipe Mesića, koji nije slučajno preživio sve te lomove na čelu Jugoslavije i na čelu Hrvatske. Jadranka Kosor godinama je bila predmet sprdačine od strane Stipe Mesića, koji je tu bivšu skojevku pronalazio i u smradanerskoj pašteti, a onda su Kosor i Mesić zajedno smradili i paktirali protiv Smradanera, pa je Mesić potvrdio Kosoricu kao novog mandatara, iako je bilo vidljivo da Kosorica ne može sastaviti parlamentarnu većinu – prirodno su se nametali prijevremeni izbori. Za prodaju naše Savudrijske vale (napomena: šira je od Piranskog zaljeva) pod okriljem slovenske blokade našeg pridruživanja Uniji, Kosorica je dobila jeftinu romancu, dok su Slovenci nešto zahtijevnijem Mesiću kupili vilu u Zagrebu.   

Navodno su svi članovi Vlade RH padali nakon što bi proviziju zadržali za sebe, nakon što bi zaobišli Mesića i njegovu interesnu skupinu. Tko stoji iza atentata na Ivu Pukanića? Njegovi neprijatelji, ili njegovi “prijatelji”? Nemojte zaboravit da je upravo Mesić potpisao izlazak JNA iz vojarni. A često spominjani Hrvoje Petrač vjerojatno je bio regulator za potraživanja u podzemlju i nadzemlju, reklo bi se paralelni guverner i ministar financija u jednoj osobi. Bila je to prva afera Agromor. Kroz otmicu sina Vladimira Zagorca, Petrač je pokušao namiriti potraživanja podzemlja prema Zagorcu, ali su Petračevi operativci ili prijatelji otmicu proveli traljavo, pa je Petrač postao bjegunac prije Sanadera. Prepustiti Mesiću da čuva Zagorčevog sina – to je neozbiljno! Mesić je zadrijemao, momak je hitro zbrisao, i sve se raspalo. Petrač se sklonio u Izrael, uz preporuku Mesića, koji je cijelo vrijeme uvezan na naftašku mafiju, onu istu koja je likvidirala Stjepana Đurekovića. Još zanimljivije, Mesić je slovio kao veliki prijatelj Muammara Gaddafija, ali su za istog Mesića bila otvorena vrata Tela Aviva. Nameće se pitanje s kim je Mesić prijateljevao a koga je zapravo špijunirao. Kako je široko zahvaćao klan Mesić – Manolić – Lončar – Špiljak? Mesić je od onih antifašista koji pjevaju ustaške pjesme ne zato što su antifašističke, nego da ubere pinku. Opasno je što ovih dana ostarjeli Mesić ponovno drijema, pa se može dogoditi da mladi Petrov pobjegne.

 

NEISKORJENJIVOST ZLA

Jeli sve ovo nova muljaža Vladimira Šeksa?  

U svoj postupak eliminacije uključio bih i Vladimira Šeksa, koji je u tajnom paktu s Josipom Manolićem i Stipom Mesićem preživio sve promjene. Koliko je u našoj svijesti prisutna vjerojatnost da se Vladimir Šeks ne predaje tako dugo samo zato što je kapitulirao za Jugoslavije. Kao i Stipe Mesić, u pržunu je uhvatio priključak na klasično kriminalno podzemlje. Primjerice, Šeks je u zatvoru izgradio veliko prijateljstvo s najpoznatijim krivotvoriteljem na razini cijele Jugoslavije. Kada Ivo Sanader pada i dolazi pod progon represivnih institucija, njegovi veliki neprijatelji su Šeks i Mesić, a policiju je vodio Karamarko, koji je kasnije kao predsjednik HDZ-a bedasto ignorirao Šeksa i stoga brzo detroniziran. Šeks je vodio prvu urotu protiv Tuđmana, ranih 90-tih, i jedini je tu urotu preživio, što može značiti da je uz znanje Tuđamana kontrolirao tu titoističku navlakušu. Uz Manolića je Šeks ravnao kriznim štabovima / stožerima, ali nitko nije pokrenuo pitanje njegove ili barem Manolićeve zapovjedne odgovornosti, nego je za te potrebe podmetnut Jure Šimić. Zašto će Plenković preživjeti sve ove muljaže u koje se upustio? Pa, uz njega je Šeks!

 

IDEOLOGIJA BEZ GLAVNOG IDEOLOGA

Ivica Relković iskazao je poštenje

Osobno mogu potvrditi da je Ivica Relković jedan od ideologa i inicijatora Mosta. Osim što je bio na čelu Obiteljske stranke, koja je upozoravala na demografski slom Hrvatske, Relković je godinama prije osnivanja Mosta bio sudionik Bjelovarske inicijative, koja je opet bila začetak Hrasta. Bjelovarska inicijativa jednostavno je ugušena kroz podizanja optužnice za ratni zločin protiv Jure Šimića, ključnog osnivača Bjelovarske inicijative i njenog prvog operativca. Naime, Šimić je kriv već zbog toga što je osnovao prvi ogranak HDZ-a, a imao je nesreću da bude na čelu bjelovarskog Kriznog štaba / stožera u vrijeme zauzimanja vojarne JNA u Bjelovaru, kada je praktično Hrvatska naoružana. Zapovjednik vojarne Rajko Kovačević poginuo je tijekom sukoba. Šimić osobno nije bio sudionik zauzimanja vojarne. Kovačeviću je prethodno nudio novce i zapovjednu poziciju u HV-u, na kraju mu je zaprijetio, ali ništa nije pomoglo. Kovačević je izjavio da on u Bjelovaru brani srpstvo i da neće predati vojarnu. Možda je tako provocirao Hrvate, a možda je zaista bio velikosrbin. Zanimljivo, JNA je posrbljena prije raspada Jugoslavije! Šimić se zamjerio i psima rata, posebno švercerima oružjem, pa je doživio i nekako preživio dvije teške saobraćajne nesreće. Ovih dana leži doma, polomljenih rebara. Na prvom okupljanju Bjelovarske inicijative, Hrvoje Hitrec je predložio da se taj pokret preimenuje u Hrast. Na okupljanju u Pilaru pod labelom Hrasta i uz predsjedanje Josipa Jurčevića, bio je prisutan i Miro Tuđman. U nastanku Hrasta Relković je prisutan od samih početaka. Plan je bio da Hrast pokriva pokret, a da ista inicijativa izađe na izbore kao Obiteljska stranka, ali je od te koncepcije navodno odustao i sam Relković, a moj je osobni dojam da mu takva ponuda / plan nikada nije iznesena. Most je nastao kroz evoluciju nekih ogranaka Hrasta.    

Ivica Relković je fenomen naše političke i društvene stvarnosti. U svojoj mladosti pokušao je neuspjelu eliminaciju samog sebe. Zašto da kao kršćanin puca na samog sebe i tako kao samoubojica završi u paklu, kada može kao meta otići u pobunjenu paradržavu. Dragovoljno je ušetao u srpski logor, sve uredno kršćanski, prilikom hodočasničkog pješačenja do Međugorja. Kako je sve to preživio, ostat će zagonetka, vjerojatno i za njega samog. Međugorska Marija Majka nekako ga zaštitila. U međuvremenu je dozreli Relković odustao od takvih mladalačkih avantura i pretvorio se u ozbiljnog političara, koji objektivno prosuđuje sve događaje. Svejedno, ne mogu podržati njegovu ocjenu da Most ovih dana ruši samog sebe, jer bi u normalnoj zemlji Zdravko Marić morao sam podnijeti ostavku, kao ministar koji je pristigao iz korporacije koja evidentno ruši cijelu zemlju. Premijer Plenković suspendira temelje demokracije, uvodeći obvezno jednoglasno izjašnjavanje.

Tvrtko Dolić

Komentari

Oglasi
Komentari

Tvrtko Dolić

Roll up nagodba ruši Agrokor i hrvatsko gospodarstvo

Objavljeno

- datum

  SAVJETNICI SAVJETNIKA MJESEČNO NAPLATE MILIJUN KUNA    Osim nekoliko neovisnih ekonomskih analitičara (Fižulić, Bošković i Grubišić), nitko objektivno a kamoli kritički nije propitkivao rad Izvanredne uprave Agrokora i sve posljedice, koje mogu biti pogubne po hrvatsko gospodarstvo, koje ionako jedva da postoji. Novi odnos medija i sveukupne Javnosti prema lex Agrokoru kao besramnoj privatizacijskoj pljački promijenila je vijest da ekipa pljačka mrtvaca i to pere preko konzultantskih tvrtki koje broje jednog do dva zaposlenika.

Ukratko

Izvanredna uprava poduzima sve kako bi o nagodbi odlučivalo privremeno vjerovničko vijeće, koje nema nikakav legitimitet. Izvanredni povjerenik podijelio je vjerovnike u 5 skupina, od čega 2 skupine (2 člana) pripadaju roll up kreditorima. Razvrstavanje vjerovnika u skupine temelji se na uzvodnim jamstvima (3 člana) koja su bila temelj predloženog starog nacrta nagodbe i koja su sada osporena od strane trgovačkog suda. Druga skupina vjerovnika (Knighthead) postoji iako su im potraživanja osporena, i po lex Agrokoru takvi ne mogu niti imenovati predstavnika, jer im je iznos utvrđenih tražbina nula. Kako je sud dopustio imenovanje skupine vjerovnika kojima su tražbine osporene? I, ti vjerovnici ne mogu imenovati svog predstavnika! Adris grupa i Alca osporavaju tražbine po modelu roll up kroz naglašavanje posve jasne činjenice: Kako netko tko nema tražbine (stara potraživanja pretvorena u nova, i dio duga je već isplaćen) može imati pravo glasa u vjerovničkom vijeću i odlučivati o nagodbi? Izvanredna uprava sa svojim postupcima zanemaruje manjinske dioničare, kao da nisu vlasnici 40 posto Agrokora i kao da ih nema više od 15.000 (uglavnom domaći poduzetnici). Sve suprotno od rješenja za talijanski Parmalat, koje je bilo okvir za donošenja lex Agrokora. Obrazloženje Vlade RH prilikom donošenja lex Agrokora bilo je da bi nekontrolirani kolaps Agrokora prouzročio lančanu reakciju kakva može ugroziti cijeli gospodarski sustav RH. Potezi Izvanredne uprave Agrokora i Vlade RH poslije donošenja lex Agrokora daleko su od zaštite dobavljača i hrvatskog gospodarstva. U praksi se provelo suprotno – pogodovanje lešinarskim fondovima (roll up) i savjetnicima (njih 141), koje je Agrokor angažirao i koje na kraju plaćaju vjerovnici. Tvrtka Texo Management, u kojoj je bio zaposlenik i Ante Ramljak, prije imenovanja na poziciju Vladinog povjerenika za Agrokor, sklopila je s firmom AlixPartners, kao savjetnikom za restrukturiranje Agrokora, ugovor na temelju kojega za svoje “savjetovanje savjetnika” tjedno naplaćuje oko 250 tisuća kuna, odnosno oko milijun kuna mjesečno. Što onda radi izvanredna uprava, management i pravna služba Agrokora? Potpredsjednica vlade Martina Dalić lukavo ubacuje građevinski termin podizvođača radova, da običnom pranju novca i privatizacijskoj pljački pridoda štih proizvodnje. Andrej Plenković, Martina Dalić i Ante Ramljak i cijela ta opaka ekipa otvoreno pljuju naciji u lice, i tu ništa ne možemo promijeniti, jer i ako odu, odgovarajući protuhrvatski centri moći ponovno će instalirati svoje namjesnike.

Prazna skupina je svjetska i kozmička crna rupa 

Zašto je tome tako? Sve razotkriva roll up vjerovničko vijeće Ante Ramljaka, koje bi trebalo brojati 5 članova (od toga 2 roll up kreditori). Glavne ovlasti vjerovničkog vijeća su te što u ime vjerovnika sudjeluje u sastavljanju i pripremi nacrta nagodbe, te daje suglasnost izvanrednom povjereniku na konačni tekst nagodbe. Iako mu je lex Agrokor dopustio da sam određuje broj skupina (bez potvrde vjerovnika), Ramljak je predložio samo 5 skupina, iako je mogao predložiti 9 skupina, koje bi zasigurno pravednije zastupale različite interese vjerovnika. Time se ponovo vraćamo na razloge donošenje lex Agrokora. Ako je to zaštita gospodarstva (dobavljača), kako onda isti zauzimaju jednu i to zadnju E skupinu, odnosno dobavljači (mali i veliki) predstavljaju samo petinu članova vjerovničkog vijeća. Prvu skupinu (A) zauzimaju vjerovnici s razlučnim pravima, tj. osigurani nekretninama, dionicama (financijske institucije i par domaćih gospodarstvenika koji imaju najjača osiguranja). Drugu skupinu (B) predstavljaju imatelji obveznica (Knighthead) iako su im tražbine osporene (prazna grupa). Treću skupinu (C) predstavljaju vjerovnici čije su tražbine osigurane jamstvima, ali samo za one koji su sudjelovali u roll up kreditu (opet roll up kreditori). Četvrtu skupinu (D) čine oni vjerovnici koji nisu sudjelovali u roll up kreditu (financijske institucije sa slabijim kolateralima). Petu i posljednju (E) skupinu predstavljaju dobavljači i država koji nemaju nikakva osiguranja naplate, a imaju preko 50% utvrđenih tražbina.

Kako je moguće da sud prihvati skupinu (B), odnosno Knighthead, kada je vrijednost njegovih tražbina nula – sve su mu tražbine osporili Adris i Alca. Lex Agrokor je tu sasvim jasan: “O članovima vjerovničkog vijeća izjašnjavaju se samo vjerovnici utvrđenih tražbina (čl. 30. st.1. ZPIUTD). To su one tražbine koje je priznao izvanredni povjerenik a nije osporio nitko od drugih vjerovnika (čl. 33. st.1. ZPIUTD).” Stoga potpuno nevjerojatno zvuči izjava Ante Rmljaka: “Vjerovnici koji će imati pravo birati članove vjerovničkog vijeća su vjerovnici čije su tražbine utvrđene, kao i vjerovnici kojima će osporavanje njihovih tražbina biti otklonjeno.” Naime, sasvim je jasno da to nigdje ne stoji u lex Agrokoru, što je sutkinja Nevenka Siladi Ristić potvrdila. Odredbe lex Agrokora su posve jasne: U roku od pet dana od objave rješenja iz članka 33. stavka 3. spomenutog zakona, izvanredni povjerenik će objavom u Narodnim novinama pozvati vjerovnike, čije su tražbine utvrđene, da u roku od 30 dana obavijeste izvanrednog povjerenika i sud o članovima vjerovničkog vijeća. Znači, da to još jedanput naglasimo, predstavnike vjerovnika mogu imenovati samo oni kojima su tražbine utvrđene. No, o tekstu nagodbe će odlučivati skupina koja nema utvrđene tražbine i koja ne može izabrati svoga predstavnika. Gdje je tu načelo zakonitosti, a kamoli pravde?

 

Kako su se kreirale vjerovničke skupine, ako A-D imaju manje od 50 posto utvrđenih tražbina, a imaju 4 glasa u vjerovničkom vijeću? Kako je kreirana skupina C, za roll-up kreditore po osnovi tražbina izvan modela roll up? Sud je utvrdio 31 milijardu kuna tražbina (bez roll up kreditora i Sberbank). Kako je nutarnji dug involviranih subjekata oko 10 milijardi kuna, dolazimo do toga da je oko 21 milijarda kuna neosporenih tražbina. To znači da vjerovnici u skupinama A-D imaju manje od 50 posto ukupnih tražbina (roll-up kreditorima je tražbina osporena), dok posljednja E skupina (dobavljači) ima preko 50% ukupno utvrđenih tražbina, a samo jednog člana vjerovničkog vijeća. Lex Agrokor dopušta izvanrednom povjerenika imenovanje člana vjerovničkog vijeća, ako ta skupina ne imenuje predstavnika u propisanome roku (čl. 30. st. 8. ZPIUTD). S obzirom da je skupine B prazna, po lex Agrokoru istu može imenovati izvanredni povjerenik. Iako su toj grupi sve tražbine osporene.

Adris grupa traži pošteniju igru

Nadalje, kod razvrstavanje vjerovnika u skupine, presudni faktor postaju roll-up kreditori, koji u pravilu ne bi trebali niti sudjelovati kod razvrstavanje vjerovnika u skupine, jer je to postupak koji je pokrenut nakon otvaranja “rješenja” Izvanredne uprave Agrokora, odnosno rezultat je poteza Izvanredne uprave, a ne poteza “stare” uprave, čime se pogoršava ekonomski položaj postojećih vjerovnika, onih koji su imali potraživanja do postavljanja i otvaranja procedure Izvanredne uprave Agrokora. Adris grupa i Alca su osporili tražbine po osnovi roll up kredita. Zašto? Kao što sam već naglasio, iznos starih potraživanja na dan 10. travnja je roll up kreditorima već podmiren putem roll up ugovora, pa se postavlja legitimno pitanje kako oni na temelju već podmirenih potraživanja mogu sudjelovati u vjerovničkom vijeću i imati pravo glasa prilikom izglasavanja nagodbe? Dakle, dio vjerovnika je već isplaćen, ali će ipak sudjelovati u vjerovničkom vijeću sa stanjem potraživanja na dan 10. travnja, koje ne odgovora stvarnom stanju, jer im je izvanredni povjerenik roll-up kreditom omogućio da ta stara tražbina postane nova sa statusom super-senioriteta. Osim toga, Agrokor je već otkupio oko 260 milijuna eura obveznica po nominalnoj vrijednosti od roll up kreditora i oni su svoje tražbine djelomično naplatili po osnovi starog duga. Isto tako, Adris grupa, osporava potraživanje NY Bank of Mellon – 4,6 milijardi kuna, banke skrbnika za obvezničare, što je vidljivo iz rješenja Trgovačkog suda: “Osporavatelj osporava aktivnu legitimaciju vjerovnika te ističe da skrbnik ne može biti vjerovnik.” Adris grupa osporava tu tražbinu jer su ostali dobavljači morali prijavljivati svoja potraživanja pod punim imenom tvrtke, uz upisivanje adrese tvrtke, dok su se ovdje stvarni vlasnici sakrili iza banke skrbnika. Ovdje će imatelji obveznica koji su kupovali obveznice po niskim diskontima, zahvaljujući modelu roll up isplatiti dug u cijelosti, po nominali, pri tome ostvariti ekstra špekulativnu zaradu i uvećati sve to za kamatu od 4 posto. Također, Adris grupa, osporava ostale tražbine putem modela roll up. Zagrebačkoj banci 2,39 milijardi kuna, a Erste banci 239 milijuna kuna. Kao razlog osporavanja navodi se činjenica da su spomenutim bankama tražbine djelomično podmirene (za Javnost u nepoznatom iznosu). Tragično je da su nekim vjerovnicima tražbine već plaćene, a još tragičnije da su to financijske institucije, i da iste imaju po osnovi već plaćenih tražbina pravo glasa u vjerovničkom vijeću i sudjelovanje u izglasavanju nagodbe.

Pomor manjinskih dioničara poprima razmjere genocida

Imamo katastrofalan tretman Izvanredne uprave Agrokora prema 15 tisuća manjinskih dioničara, koji prema podacima Udruge manjinskih dioničara imaju oko 40 posto vlasništva u kompanijama iz sustava Agrokor listanim na Zagrebačkoj burzi (napominjem da osobno nemam dionice niti Agrokora niti bilo koje druge kompanije, niti sam po bilo kojoj osnovi vezan za Agrokor, prije i poslije otvaranja aplikacija izvanredne uprave). Među njima su i obvezni mirovinski fondovi, koji bi kao i svi manjinski dioničari, po zadnjem nacrtu nagodbe, morali otpisati uloge. Tome su dovedene u pitanje buduće mirovine svih vas. Za Izvanrednu upravu Agrokora, manjinski dioničari kao da niti ne postoje, čak je i izvanredni povjerenik Ante Ramljak izjavljivao da će isti u procesu nagodbe u potpunosti izgubiti svoje udjele. Kod slučaja Parmalat, koji je bio osnova za lex Agrokor, oni su itekako bili pod zaštitom izvanrednog povjerenika. Zašto? Jer se time štiti domaće gospodarstvo, jer među takvima ima puno domaćih gospodarstvenika koji će u svojim bilancama morati otpisati uloge. Vrlo je vjerojatno da će neki manjinski dioničari smanjiti svoje investicije, a neki možda otići u predstečaj / stečaj. Zar smisao lex Agrokora nije zaštita domaćeg gospodarstva? Zar manjinski dioničari nisu u pravilu domaći poduzetnici, pa i privatni fizički investitori, koji će morati otpisati uloge i budući raspoloživi dohodak? Da li je donošenje lex Agrokora bilo na trasi zaštite domaćeg gospodarstva ili prije razvlaštenje svih dioničara koncerna Agrokor?

Prema lex Agrokoru, postupanje Izvanredne uprave Agrokora ne ograničava se samo na dužnika, nego se provodi i nad svim povezanim trgovačkim društvima, neovisno o tome da li nad tim društvima postoji stečajni ili predstečajni razlog. Temeljem odredaba lex Agrokora, povezana i ovisna društva su društva sa sjedištem u RH osnovana sukladno zakonodavstvu RH, u kojima Dužnik drži najmanje 25 posto udjela (čl. 5. st. 2. ZPIUTD). To znači, da iako Agrokor d.d. nema većinsko vlasništvo nad određenim društvom, takvo društvo ipak dolazi pod udar Izvanredne uprave Agrokora, odnosno iz njegove se imovine namiruju vjerovnici koji nisu stvarni vjerovnici tog ovisnog društva. Primjerice, Agrokor u tvrtki Ledo d.d. ima manje od 50 posto vlasništva, a Ledo d.d. je prepušten postupku izvanredne uprave! Kroz lex Agrokor su se u potpunosti razvlastili preostali dioničari (imatelji udjela). Oni nemaju nikakva prava na donošenje odluka (iako po ZTD-u to imaju). Sva prava su otvaranjem postupka Izvanredne uprave Agrokora prenesene na izvanrednog povjerenika. Ali, nisu manjinski dioničari potpisali aktiviranje lex Agrokora, nego Ivica Todorić. Osim toga, roll up kreditom zabranjuje se svim ovisnim društvima Agrokora osporavanje jamstava i odbijene su posebne revizije. Što je neviđeni pravni udar. Jer, ne smije se zabraniti prijavljivanje nezakonitih radnji nekakvim ugovorom. Martina Dalić se često poziva na talijanski Parmalat, no tamo je izvanredni povjerenik dokazao da su banke svjesno pribavljale jamstva, a uprave društva ih davale, iako je jasno kako nisu imali valjanu protučinidbu za izdana jamstva. Odnosno, u talijanskom slučaju je izvanredni povjerenik poduzeo sve kako bi se jamstva osporila, dok je kod nas sve obrnuto – izvanredni povjerenik sve pokušava kako bi jamstva učinio postojećima i legalnim, jer su uzvodna jamstva i temelj predloženog nacrta nagodbe.

Krizu Agrokora kreirala je moćnija banda

Odredbe ZTD-a (čl. 501., st. 1.) sasvim su jasne: “Potakne li vladajuće društvo ovisno društvo, s kojim nema ugovor o vođenju poslova društva, da poduzme pravne poslove ili radnje, odnosno da propusti takve radnje na svoju štetu, a da štetu stvarno ne nadoknadi do kraja poslovne godine niti dadne ovisnome društvu pravni zahtjev da mu se šteta nadoknadi, vladajuće društvo mora ovisnome društvu nadoknaditi svu štetu koja iz toga proizađe. Zahtjev za naknadu štete mogu pojedinačno postaviti i dioničari i članovi društva bez obzira na štetu koja im je prouzročena štetom počinjenom društvu.” Tako je Ledo d.d. dalo jamstvo za Agrokorova zaduženja u ukupnom iznosu od 18,9 milijardi kuna, Jamnica d.d. 27 milijarde kuna, i tome slično, odnosno iste su tvrtke davale nekoliko desetaka puta više od vrijednosti njihove imovine, a kamoli kapitala ili prihoda. Sva ta jamstva su dana bez pristanka skupštine društva i sama društva nisu imali gotovo nikakvu ekonomsku korist od danih jamstava (osim plasmana kroz Konzum), što zaslužuje da se takva jamstva barem minimalno ospore od strane  izvanrednog povjerenika. Svi znamo kako je postupio Ante Ramljak. No ono što nije učinio izvanredni povjerenik, napravio je sud i osporio dana jamstva (Rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu – utvrđene i osporene tražbine St-1138/2017-1855 od 15.01.2018), i za sada takva jamstva nisu niti postojeća. Zašto je to bitno? Jer su temelj nacrta nagodbe upravo uzvodna jamstva koja su izvanrednom povjereniku poslužila da sve kompanije prikaže kao insolventne i time bi se prenijela sva imovina i poslovanje u novi holding, dok bi se kapital otpisao. To je temelj starog nacrta nagodbe. Sve to nije spriječilo Antu Ramljaka da podijeli vjerovnike u tri grupe na temelju tih zasada nepostojećih jamstava (skupina B, C i D), što ne odgovora onome što je sud utvrdio. Time je Ramljak direktno pogodovao vjerovnicima koji imaju jamstva (sveukupno 3 glasa u vjerovničkome vijeću), a od toga 2 pripadaju roll up kreditorima. Tako, primjerice, u Ledo d.d. Agrokor drži manje od 50 posto vlasništva, i ako se jamstva dana Agrokoru d.d. proglase nezakonitim (dana bez pristanka skupštine, nema valjane protučinidbe), nema nikakvih razloga da je Ledo d.d. u postupku izvanredne uprave. Postupkom Izvanredne uprave Agrokora, sva imovina je prenesena na istu upravu, i postojeći dioničari su u pravilu razvlašteni.

Pomalo nevjerojatno zvuči podatak da će o tekstu nagodbe odlučivati vjerovnici s oko 31 milijardi kuna utvrđenih tražbina (s među kompanijskim potraživanjima), dok je početni iznos prijavljenih tražbina bio 58 milijardi kuna. Revizori su procijenili imovinu Agrokora na oko 42 milijarde kuna. Ispada da je kapital 11 milijardi kuna. A to znači da niti vjerovnici niti bilo koji dioničari ne bi trebali otpisivati ništa. Lex Agrokor daje mogućnost da privremeno vjerovničko vijeće izglasa konačni tekst nagodbe ako se vjerovničko vijeće ne osnuje (čl. 31. st. 5. i 6. ZPIUTD). Da li će se ići toliko daleko u ovako kompromitiranom postupku, tek je za vidjeti u tjednima koji slijede.

Tvrtko Dolić 

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Tvrtko Dolić

Hrvatska treba postaviti izložbu o logorima smrti u Srbiji

Objavljeno

- datum

 CIJELA SRBIJA BILA JE I OSTALA VELIKI LOGOR ZA NE-SRBE  Nedopustivo je da Njemačka, Italija i Srbija svoju odgovornost za Holokaust prevaljuju na Hrvate i Poljake. Dok Beograd u institucije UN-a usađuje svoju laž o 700 tisuća žrtava ustaškog režima u Jasenovcu, Zagreb smanjuje broj ubijenih Židova u Srbiji na 15 tisuća. Zašto Vlada RH ne organizira svjetske izložbe o srbijanskom pokolju Židova?

Pa i izložbe o beogradskoj segregaciji Židova za vrijeme prve Jugoslavije, kada su provedena konkretna ubojstva i konkretni progoni Židova. Srbi i Srbijanci pokrenuli su ili dali povod za skoro sve ratove u Europi, od stoljeća u kojemu su kreirani, nakon prelaska Branimira unutar rimskog feudalnog stabla. Uvijek bi stradali susjedni narodi, a Srbi su se uspješno prikazivali kao nevine žrtve.

U ovome tekstu napose naglašavam srpske i srbijanske krivotvorine na razini kartografije, kojima prebacuju svoje zločine na Hrvate. Naime, NDH je gubila dijelove Dalmacije i sve zacrtano preko Drine i preko Dunava, ali je geografska i politička karta NDH ostala na maksimalnim pretenzijama, ali za protuhrvatske ciljeve. Tako su Srbi i Srbijanci uspjeli logore smrti u Srbiji pripisati NDH i ustaškom režimu, kako se popularno zvala tek treća razina vlasti u hrvatskim zemljama. Ako se Srbija zaobilazi na viktimološkoj razini zato što je bila okupirana od ustaša (laž), onda pogotovo trebamo zaobići NDH, koja je bila peterostruko okupirana: njemački nacisti, talijanski fašisti, srpski i srbijanski četnici, orjunaši i sovjetska agentura.

Pravorijek Igora Vukića

Beograd ponovo gura mit o Jasenovcu da se ne bi govorilo o Srebrenici, Vukovaru, Prijedoru ili Škabrnji – izjavio je u Bujici na Z1 Igor Vukić, tajnik Društva za istraživanje trostrukog logora Jasenovac. Razotkrio je Ivicu Dačića, Malog Slobu, a napose njegove laži izrečene u New Yorku. Još živući stariji Vukići iste loze svjedoče da Jasenovac nije bio logor smrti, i da su u njemu kao djeca Kozare i Podkozarja, srpske nacionalnosti, dobili svu potrebitu medicinsku i drugu njegu. Igor Vukić traži od hrvatske diplomacije i hrvatskih političara da se “manje bave pisanjem prosvjednih nota, a više promoviranjem istine, neovisnih istraživanja i znanstveno utemeljenih činjenica”. Jasenovac je bio jugoslavenski determiniran, na polovici pruge od Zagreba do Beograda, gdje ga zacrtao Edmund Glaise-Horstenau, u vrijeme kada je taj austrijski osobenjak pokušavao obnoviti Jugoslaviju. Na istom mjestu funkcionirao je i partizanski i komunistički logor smrti, formiran uglavnom za Hrvate. “U New Yorku je Dačić trebao objaviti dopis SS-ovca dr. Haralda Turnera, šefa odgovarajuće civilne administracije Srbije, koji je u dopisu svome šefu Himmleru u kolovozu 1942. napisao da je Beograd prvi grad u Europi koji je postao Judenfrei, te da je Srbija među rijetkim zemljama koje su riješile židovsko pitanje” – ponovno je naglasio u Večernjaku od nedjelje Davor Ivanković. Napominjem da je tada Jasenovac tek pušten u pogon, zajedno sa svojim proizvodnim manufakturama, nakon gradnje nasipa uz Savu, u proljeće 1942. “Da su Vučić i Dačić u New Yorku organizirali izložbu o pogromu Židova u Srbiji, a ne u NDH, to bi imalo smisla” – kaže Ivanković.  U Večernjaku se na istu temu oglasio i Marinko Jurasić. Podsjeća nas na monstruoznu izjavu Miljenka Jergovića: “U nacističkim logorima ljudi su ubijani birokratski i industrijski, a ustaše su ubijali svojim rukama – strasno”. Eto, samo su strastveni Hrvati ostavljali svoj dom i odlazili u ilegalu, protiv jugoslavenskog terora. “Taj emotivni i neorganizovani pristup jedan je od razloga što nisu uspjeli ostvariti svoj cilj istrebljena Srba u svojoj državi” – pojio je Dačić. A ono, Srbi uopće nisu bili obuhvaćeni Hitlerovim rasnim zakonima. “Vučić, Dačić, Nikolić i Šešelj tako su strasno podržavali velikosrpsku politiku Slobodana Miloševića, a danas se pretvaraju u umilne svjetske viktimologe” – upozorava Jurasić. I Ivanković i Jurasić kažu poneku pametnu, u prilično skučenom novinarskom prostoru, ali nekako imam dojam da Vukić pogađa u sridu.

Glavne obmane          

(1) Prva podlost u srpskoj i srbijanskoj igri brojkama nikada nije prezentirana hrvatskoj Javnosti. Naime, broj Srba stradalih u JNA izražava se u milijunima već i zbog toga što je broj Židova na prostoru NDH na desetcima tisuća, pa je onda nekakav milijunski zločin ustaškog režima više srbomor nego holokaust. Nema veze niti to što Srbi nisu bili obuhvaćeni rasnim zakonima. Obrazac je isti: Srbi su žrtve Simeona, žrtve Turaka, svih tih balkanskih ratova, Velikog rata, Drugog svjetskog, na kraju i obrambenog Domovinskog rata, u kojemu Srbi i Srbijanci ne mogu izbjeći kvalifikaciju agresora – pobijena su i/ili spaljena hrvatska i muslimanska sela, prognano hrvatsko i muslimansko stanovništvo, razoreni su cijeli gradovi. Sve te ratove Srbi su pokrenuli ili su za njih dali povod, a danas se prezentiraju kao mirotvorci i nevine žrtve. Nisu se Srbi 1389. borili na Kosovu polju protiv Turaka, nego pod zastavom Turaka i protiv hrvatskog katoličkog kraljevstva. Lazar Hrebljanović morao se pojaviti na Kosovu polju u okvirima feudalnog prava i feudalnih obveza, kao vazal bosanskog i hrvatskog kralja Tvrtka Kotromanića, koji se u Mileševu krunio i za kralja Hrebljanovićima.

(2) Granice država značajno su se mijenjale tijekom Drugog svjetskog rata. NDH je uz Jadran naprosto pulzirala, sukladno širenju i padu Italije, sukladno ambicijama Hitlerovog osobnog izaslanika Edmunda Glaise-Horstenaua da obnovi Jugoslaviju, pa je tako pulzirala i Srbija. Što se ono veli, sve je bilo prolazno, pa je Poljska nakon Drugog svjetskog rata pomjerena za oko stotinu kilometara na zapad – Auschwitz zbog toga mnogi vode kao poljski logor smrti. NDH se u skoro svim geografskim i političkim kartama pojavljuje s istim granicama, uz naglašavanje distrikta Vuke, koji se upisivao prošireno, sve do Beograda, u skladu s ambicijama Ustaškog pokreta da oslobodi Zemun. Zašto je to tako? Pa, NDH je smišljeno razvučena na Srbiju na tragu viktimološkog obmanjivanja za potrebe prikrivanja pokolja Židova od strane Srbijanaca. Na temelju lažne kartografije, srbijanski logori smrti pripisani su NDH, pa se otišlo korak dalje: oko 10 tisuća Židova pobijenih u samom Beogradu za travanjskog rata i nakon njega, pripisani su u žrtve ustaškog režima. I dodani na četnički popis žrtava Jasenovca.

(3) Hitlerovi rasni zakoni nisu obuhvaćali Srbe. Naprotiv, Austrijanac Glaise-Horstenau cijenio je Srbe i prezirao Hrvate, bilo to Hrvatima pravo ili ne. Nisu stradali Srbi, nego Hrvati, kako u Srbiji, tako i na teritoriju NDH, koji je bio peterostruko okupiran: njemački nacisti, talijanski fašisti, srpski i srbijanski četnici, orjunaši i sovjetska agentura.

(4) U svezi intervencije Igora Vukića spomenute u (1), potrebito je naglasiti da nam veliku štetu čine podmetanja stranih namjesnika. Reakcija vrha RH je da nakon svega predsjednica Kolinda Grabar Kitarović poziva Aleksandra Vučića u posjetu RH, pa premijer Andrej Plenković ostaje domoljubno pošteđen, jer taj poziv mora pozdraviti. Nije to nikakav sukob dva brda. Moralo je to ići tim redom, jer je Vučić predsjednik u Srbiji, a svi znamo da je svejedno što o tome osobno misle predsjednica Kolinda ili premijer Plenković, koji moraju izvršavati naloge svjetskih centara moći, istih onih koji daju zaštitu krivotvorinama poput srbijanske posljednje u prostorijama UN-a u New Yorku. Marinko Jurasić napominje da je Srbin i Srbijanac Vuk Jeremić u sjedištu UN-a organizirao proslavu pravoslavne Nove godine uz taktove Marša na Drinu, koji su puštani i kao poticaj srpskim i srbijanskim silovateljima, za vrijeme agresije na RH i BiH.           

Fenomen Holokausta

“Mi nismo kao oni” – tako glasi odgovor uškopljene Vlade RH na krivotvoriteljsku srbijansku izložbu o Holokaustu, priređenu 27 siječnja ove 2018. u prostorijama UN-a u New Yorku, koja u međunarodne institucije i svjetsku povijest ponovno usađuje laž o 700 tisuća žrtava ustaškog režima samo u Jasenovcu. Zbog takvog odnosa prema stranim krivotvorinama, imamo slovensku ugrozu u Savudrijskoj vali. Hrvati su tako postali krivotvoritelji suprotnog predznaka – broj ubijenih Židova od strane Srba i srbijanskog fašističkog režima Hrvati “korektno” svode na 15 tisuća. Eto, nađe se i Hrvata koji misle da je Srbija mala ako je pobila malo Židova. I Beograd i Zagreb, kao i većina pripadnih “povjesničara”, ignoriraju neoborivu činjenicu da je na prostoru prve Jugoslavije najviše Židova pobijeno u Srbiji. Nije to posljedica srbijanske i svetosavske sklonosti agresiji i zatiranju drugoga i drukčijeg, koliko rezultat tragičnog progona Židova iz Njemačke. Bugarsko i tursko zatvaranje njemačkog iseljavanja Židova u Palestinu dovelo je do velike koncentracije prognanih Židova u Srbiji, koja je imala čak 10 sabirni logora, od kojih su tri bili logori smrti. Mladi i radno sposobni Židovi vraćeni su u radne logore Njemačke, pa i u proizvodne manufakture Jasenovca, dok su stariji, nemoćni i bolesni Židovi ostavljeni da umru u logorima Srbije. Pa ipak, odgovornost za Holokaust ne može se prevaliti niti na Srbe i Srbijance. Naime, većinu Židova u Srbiji nisu pobili Srbi i/ili Srbijanci, nego glad i smrtonosne epidemije tog vremena, koje su zahvaćale i partizanske i četničke formacije. 

Za Holokaust su prije svih odgovorni Nijemci, odnosno njemački nacisti, ali niti oni nisu izumili progon Židova, da se tako izrazim. Od židovskog sužanjstva u Babilonu do rimskog razaranja Jeruzalema i protjerivanja Judejaca iz Judeje, pa sve do njemačkog nacističkog pohoda na imovinu Židova, mržnja prema Židovima bila je sredstvo ekonomske prevlasti i političke i vjerske dominacije. Zlato španjolskih konkvistadora protjeralo je Sefarde iz Španjolske. Iako to Židovi zanemaruju, Holokaust je najprije pokrenut u Sovjetskom Savezu, gdje su Židovi stradali kao klasni neprijatelj. Nakon toga u prvoj Jugoslaviji, u kojoj su Srbi uspostavljali dominaciju u financijama. U prvoj je Jugoslaviji velikosrpska oligarhija zakonski uokvirila segregaciju prema Židovima, pa i konkretne progone Židova, otvarajući put nekakvom srpskom kapitalu u okupiranim zemljama. U Zagreb su sinkrono stigli izbjegli Židovi i srpski kapital. To je ono nikad dovoljno razjašnjeno vrijeme kada se brojni Židovi priključuju Ustaškom pokretu, koje otvara prijepor izvornog karaktera te borbe protiv srpske dominacije, odnosno velikosrpske tiranije. Velikosrpsko ubijanje Židova pokrenuto je mjesecima prije njemačkog vojnog napada na Jugoslaviju, prije raspada pakta Berlina i Beograda. Pa ipak, najveći broj Židova u Srbiji stradao je od gladi i bolesti, što vrijedi i za susjednu NDH, što vrijedi i za Mađarsku i Poljsku.

U Srbiji progon “jevreja i ćifuta” ima svoju dugu povijest. NDH nije imala nikakve svoje razloge za progon Židova, jer su i Židovi bili izloženi snažnoj diskriminaciji u prvoj Jugoslaviji, napose kada je srpski kapital odlučio nastupiti u Zagrebu bez židovske konkurencije. Mnogi Židovi pridružili su se Ustaškom pokretu. Mnogi Židovi ušli su u strukture NDH. Nitko u NDH nije odvodio Srbe u logore, osim kada su bili pripadnici zarobljenih četničkih i/ili partizanskih formacija. U Jasenovac su prebacivani i kriminalci srspke nacionalnosti, kao i oni hrvatske nacionalnosti. Promašeno je srpsko i srbijansko pozivanje na Franju Tuđmana, u smislu da trebamo prihvatiti Tuđmanovu procjenu o 60 do 70 tisuća ubijenih u Jasenovcu, kao nekakav minimum za početno razumijevanje između Hrvata i Srba, odnosno Hrvata u odnosu na Srbe. Mišljenja sam da su i Tuđmanu podvaljene krivotvorene geografske i političke karte NDH, kao druge velikosrpske krivotvorine. Židovi ubijeni u Beogradu nikako se ne mogu pripisati Jasenovcu. Čak i ako to dopustimo, ne mogu se ubrojiti u žrtve Hrvata.    

Tvrtko Dolić

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Tvrtko Dolić

Naš nacionalni identitet odredio je Branimir

Objavljeno

- datum

 U POTRAZI ZA IZVORNOM BOŽJOM ČESTICOM    Svaka Hrvatska novije povijesti bila je pseudomorfoza, hrvatski državnopravni okvir za nešto sadržajno protuhrvatsko. Starčević, Radić i Pavelić bili su hrvatski domoljubi, Broz je bio zločinac, a Tuđman prazno ništa. Svi su oni pogrešno uzdignuti na razinu hrvatskog identiteta.

Jedna drevna nacija mora se držati svog izvornog nacionalnog određenja, ili će nestati. Našu nacionalnu i vjersku supstancu davno je ograničio Branimir, koji je 879. preselio u rimsko feudalno stablo. Bio je to naš prvi ulazak u neku europsku uniju, naš prvi takav promašaj.Moramo se vratiti izvornom hrvatskom jeziku iz vremena prije Doseljenja. Korienski pravopis čini naš jezik jednostavnim i strancima lakšim za učenje. Pogreška je odstranjivanje helenskih i latinskih riječi, koje su mjera kulture jezika. Novost je govor mržnje, koji napadaju osobe iz kojih mržnja i govor mržnje naprosto isijavaju. Otvorena mržnja prema Hrvatima i prema svemu hrvatskom financira se iz državnog proračuna, a u tom smislu prilično su izdašni i fondovi Unije.

Naš slavni Dolazak konačno se pretočio u tragičan Odlazak. U stoljeću sedmom na Jadran je stigao snažan hrvatski kolektivitet, a danas uzmičemo jedan po jedan, kao pojedinci bez nacionalnog identiteta, odbacujući oružje kao na Bleiburgu, prepušteni surovom neprijatelju na milost. Nestao je i naš čuveni hrvatski prkos – neki narcisoid lanuo je da imamo svoju nacionalnu državu. Dramatično iseljavanje Hrvata iz Hrvatske nije posljedica nezaposlenosti, nego više poremećaj identiteta u psihozi beznađa i predatorske privatizacijske pljačke. Strašno je da su Hrvati u Irskoj kompatibilna populacija, a to nisu u Hrvatskoj.

Nacije su bivši robovi i barbari

Nazivi najvećih europskih nacija pravi su kupus. Francuzi su dobili ime po germanskom plemenu. Skoro sve današnje europske nacije rođene su u društvenom konfliktu ropstva i/ili potlačenosti. U jednoj nevjerojatnoj civlizacijskoj pseudomorfozi, barbari europskog sjevera popunili su okvire antičkih kultura. Kirov proglas o oslobađanju porobljenih plemena je religijska izmišljotina. Veliki Kir nije nikoga oslobodio, nego je premještao zarobljena i potlačena plemena za potrebe lakše kontrole nad carstvom. Kir nije tako oslobađao plemena, nego je tako porobljavao cijele teritorije, i to je radio uspješno, jer je uspostavio najveći imperij u ljudskoj povijesti. Kir nije osvojio samo Babilon, nego i cijele kozmose tog vremena: Mediju i Lidiju. Dakle, Kir nije oslobodio Judejce i Hrvate, nego je neka podređena plemena iz Perzije preselio u bazen Babilona, a odatle u Judeju, Galileju, u kaspijski bazen, i na obale Crnog mora. Za potrebe prava na zemlju doseljenih plemena, kreirane su legende o povratku iz ropstva. Na Sorboni je prije pedeset godina prihvaćena teza da su Hrvate iz Perzije potisnuli sukobi Alana i Skita u 8. i 7. stoljeću prije Isusa, ali se to može odnositi na samo manji dio hrvatske populacije u Perziji. U svakom slučaju, Hrvati su kao narod oblikovani u perzijskom sužanjstvu ili pod perzijskom dominacijom. Upisani smo u Darijevom punjenju proračuna. Nama je porez posve normalna pojava? Ili smo se povukli u pustoš Sjevera da izbjegnemo carske namete? Osjećaj potlačenosti snažio je hrvatski nacionalni identitet i za obje Jugoslavije.

Formirani u krilu drevnih civilizacija, Židovi i Hrvati danas predstavljaju najstarije živuće narode. U našem susjedstvu imamo posla s mlađim robljem, koje je zbog toga dramatično agresivnije, opako, strvinarsko. Starčevićevo Sclavoserbi zapravo se rascijepilo. Bizant je nakon odlaska Branimira u krilo Rima otvorio prostor Bugarima, da bi na kraju kreirao naciju Serva – Serba, koja se prirodno širila u širokom antičkom lovištu na robove. Poučeni takvim porastom srpske populacije, naši zapadni susjedi odabrali su srodan naziv Sclava – Slovenaca. Družine bez identiteta i obitelji, koje nisu pripadale nikuda, kao i nacionalno i plemenski neopredijeljeni tog vremena, prilazili su Srbima i/ili Slovencima. Sclavenci su se oblikovali kao interesna skupina. Otimali su talijansko, čak i prema Trstu, danas nadiru u Savudrijskoj vali, a sutra će svojatati cijelu Istru i Kvarner. Nedostaje nekakav oblik slovenskog svetosavlja, ali su već vidljive odgovarajuće promjene u slovenskoj “katoličkoj” konfesiji. Ime Rastko u Sloveniji je često. Kao i mnogim drugim europskim narodima bez antičkog korijenja, Slovencima paše da se narodi naguravaju u okvirima Staljinove državotvornosti, a to Hrvati ne smiju dopustiti. To je posve nedopustivo i na razini Zapadne civilizacije.

Spas je povratak Branimiru

Na što će sličiti buduća “hrvatska” država i ova Lijepa naša nakon što u našu povijest uđu svi ti nikakvi predsjednici, svi ti jalovi premijeri, bezvezni ministri, Jandrokovići i Jovići, svi ti generali desetari, i svi ti iskvareni društveni arbitri nečega i ničega? Ovo nije država, nego fukara i vukofukarija na svim razinama. Glavni su Hrvati predatori, od

Tomislavovo Hrvatsko Kraljevstvo i velike pobjede protiv Ugara, na Dravi 925., i Bugara, u bosanskim planinama 927.

onih grabežjivaca iz stepe, prije prvog porobljavanja. Use, nase i podase. Stoka! Kao i posljednjih stoljeća, presudno je obnoviti održiv koncept nacije, na neupitnim dražavnopravnim temeljima. Jako je važno odbaciti svaki novi kult ličnosti, bez obzira jeli riječ o Josipu Brozu ili Franji Tuđmanu, pa i kada su u ponudi istinske novovjeke nacionalne veličine i/ili mučenici: Ante Starčević, Stjepan Radić i Ante Pavelić – ustaša protiv prve Jugoslavije. Svaki novi kult ličnosti pridodaje se na planu poništavanja temeljnog bića nacije. Svi ti likovi ne izlaze na razinu svjetske povijesti, pa su na svoj način u funkciji potiskivanja najstarije nacije u Europi.

Za razliku od takvih, bili oni mučenici ili ne, naš kralj Branimir bio je prvi protagonist svog vremena. Odlučivao je o tome koje će rimsko carstvo postati vodeće, pomjerao je granice imperija, odlučivao je o našoj sudbini na razini milenija. Nije branio svoj osobni status kralja u bizantskoj feudalnoj hijerarhiji, nego je učinio osobnu žrtvu i odrekao se bizantske krune da bi Hrvati zadržali svoj dio Jadrana i svoje jadranske otoke. Vrijeme će pokazati da je pogriješio, jer je Bizant odgovorio otvaranjem većeg prostora Bugarima, pa je uskoro Simeon ugrozio i sam Carigrad. Bizant je pokušao uspostaviti ravnotežu kroz kreiranje sclavenske rase, da bi na rubovima imperija na svoje došli i oni koji ništa nemaju – Nemanjići. To je za Hrvate i Bugare proizvelo dalekosežne negativne posljedice. U takvim budalaštinama nazirao se konačni kraj najmoćnije antičke civilizacije. Da Branimir nije prirastao uz feudalno stablo Rima, Crkva u Hrvata ostala bi neovisna o Rimu, pa bi Hrvati nakon dolaska Turaka uživali vjersku toleranciju. Hrvatsko plemstvo u Bosni, uključujući sve veće posjednike, ne bi konvertiralo na islam da sačuva posjede. Isto tako, hrvatska populacija i hrvatska kultura izbjegli bi negativne učinke celibata. Gledano u širini vremena, Branimir je pogriješio, ali je determinirao naše nacionalne i vjerske odrednice. To je fakat i to ne možemo poništiti. I, nije to sve skupa moj nekakav osobni odabir, ili nekakav kapric u odnosu na novovjeke političke nakaze, što mi mnogi predbacuju. Zapitajte se zašto Srbi ne dopuštaju na svojoj nacionalnoj razini bilo kakvo izjednačavanje sa Siledžijom Dušanom i Svjatim Savom. Draža i svi ti Karađorđevići i Obrenovići, kao i Sloba, tvorac Republike Srpske u BiH, svi su oni Druga liga istok. Pokušajte Engleze navesti da temelj njihove nacije postane Winston Churchill, bez obzira koliko je osobno pridonio padu Adolfa Hitlera i nacističke Njemačke.

PETA KOLONA OSPORAVA HRVATSKE KRALJEVE

Krešimir Petković prozvao Dejana Jovića

Nakon što je Dejan Jović kao glavni urednik časopisa Politička misao dao prostor njemačkom politologu i političaru Thomasu Bicklu i njegovom veličanju sporazuma Drnovšek – Račan, ostavku u uredništvu tog časopisa podnio je Krešimir Petković, docent na Fakultetu političkih znanosti. “Pozdravljam pluralizam, slobodu izražavanja različitih političkih stajališta, ali upozoravam i na problem krivotvorina koje dobivaju akademsku legitimaciju i kao takve se reproduciraju u političkim sukobima pa i u različitim pravnima arenama” – izjavio je Petković. Već sam ukazivao na evidentno protuhrvatsko djelovanje Dejana Jovića, koje provodi o našem trošku, kvalitetno uhljebljen na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti. Jović sustavno potkopava hrvatsku državnopravnu ostavštinu. U posljednje vrijeme negira i pravni značaj Zavnoha, ali ne u smislu redukcije Hrvatske do Une, nego na planu poništavanja bilo kakve pravne osnove za postojanje hrvatske države. Hrvatski kraljevi su izmišljotina, sugerira nam Dejan – u tome smislu dobio je potporu i Tvrtka Jakovine. Siledžija Dušan bio je car, a Tomislav niti kralj. S nestrpljenjem očekujem Jovićevu reinterpretaciju Hrvatsko-ugarske nagodbe. Zanimljivo, Dejan Jović i Tvrtko Jakovina podržavaju kult Franje Tuđmana i samu ideju da se hrvatska državnost oslanja na Tuđmana. Jer, ako je Tuđman tvorac Hrvatske, onda ona prethodno nije postojala, pa zapravo nema nikakvo državnopravno utemeljenje.

Tvrtko Dolić

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Facebook

Popularno